-Trebamo čudo. – … -Doba je godine za čuda. – (str. 311.)
Jedan začarani trenutak
Skylar Tempest dizajnerica je ekskluzivnog, skupocjenog nakita i upravo priprema svoju veliku samostalnu izložbu. Na njoj neće prisustvovati njezini zatvoreni, strogi, uvijek razočarani roditelji, a čini se ni njezin dečko Richard, licemjerni senator koji je u zadatak uzeo potpuno promijeniti kreativnu, sanjarsku Sky i pretvoriti je u idealnu suprugu. Kada ovaj potonji javi da ipak dolazi, a majka ju nazove sa zloslutnim, zagonetnim savjetom, Skylar nije sigurna što očekivati.
A svakako nije očekivala da će se na izložbi pojaviti Alec Hunter, prijatelj njezinih prijatelja, muškarac s kojim se ne prestaje svađati i koji o njoj, sigurna je, misli sve najgore.
No kada večer završi javnom prosidbom, odbijanjem, raskidom i udarcem, Skylar je osuđena na Alecovu pomoć.
Jučer se spremala na svoju izložbu, a sad je ovdje, s ozlijeđenom glavom i ozlijeđenim srcem, i ide kući s muškarcem s kojim je uvijek imala težak odnos. Što je bio samo još jedan dokaz da kada očekuješ sretan kraj, život ti zajamči gnjavažu. (str. 67.)
A Alec je zgodan, mišićav, pametan, čak i zabavan, kad ga se malo bolje upozna. Skylar uskoro shvaća da je u itekakvoj nevolji.
Nije odvajala oči od tanjura i pitala se nije li udarac u glavu učinio više štete nego je isprva mislila. Još jučer bila je u vezi s Richardom. Danas ju je već ludo privlačio muškarac koji joj se, do sinoćnjih događaja, uopće nije sviđao. (str. 81.)
Spletom okolnosti, Alec je vodi k svojoj obitelji koji su oduševljeni novom ženom u Alecovu životu, prvom nakon užasnog razvoda.
Zatim završavaju na otoku Puffinu, u seksualno-prijateljskom aranžmanu koji ih bi trebao biti kratkotrajna, ugodna razbibriga.
No otok Puffin ima svoj način djelovanja na ljude. Snijeg, hladnoća, prijatelji i božićno vrijeme pokrenut će u Sky i Alecu nešto čemu ni jedno ni drugo neće moći odoljeti.
Iskričava završnica Puffin trilogije
Baš kao što sam i predosjećala, Jedan začarani trenutak najbolji je dio trilogije! Priču o Sky i Alecu počeli smo u prvom dijelu, Prvi put i zauvijek, kada smo pratili njihovo upoznavanje i međusobnu odbojnost. Alec je mislio da je Sky samo predivna princeza nesposobna za bilo što osim za ljepotu, a Sky se činilo da je Alec ciničan, nekulturan, bezobrazan i nepristupačan.
U ovoj kruni trilogije saznajemo da su oni puno, puno više od početnih predrasuda! Oni su zabavni, pametni, duhoviti i savršeni jedno za drugo.
Richardove oči lutale su uokolo kad je govorila o umjetnosti. Alec nije bio samo zainteresiran, nego je imao i znanje, ali nije bio od onih muškaraca koji govore samo da bi se razmetali onim što znaju. Imao je bistar, radoznao um i uživao je popunjavati praznine u svom znanju. Žustro ju je ispitivao o svim aspektima umjetnosti, a ona je odgovarala, zanesena, uzbuđena, sve dok se vrijeme i njihova okolina nisu stopili u pozadinu, a ona bila usredotočena samo na njega. (str. 227.)
Uživala sam čitajući kako njihov odnos iz hladnoće postupno postaje sve topliji, a veoma brzo, potaknut slučajnom golotinjom, i užaren!
I premda oboje imaju neku svoju definiciju ljubavi, strahove iz prošlosti koji ih koče u osjećajima i traume koje su ih oblikovale u ljude kakvi jesu, ubrzo otkrivaju da je ljubav za sve ista.
…ljubav je iskrena i nesebična. … To je šalica čaja u krevetu kad je vani hladan dan, masaža stopala nakon sati hodanja, uho koje zna slušati i ohrabrujuća riječ. Ohrabrujuća je, prihvaća, tolerira, ne pokušava te mijenjati. to je davanje, a ne uzimanje. Djelovanje, ne riječi. (str. 144.)
Jedan začarani trenutak – čaroban od prve stranice
Sarah Morgan spisateljica je koja stvarno zna što radi. Ovo mi je njena druga trilogija i premda mi se čini malo slabija od one o braći O’Neil, ne mogu poreći da sam uživala u dogodovštinama prijateljica Emily, Brittany i Skylar te njihovoj potrazi za onim pravim. Kao i uvijek, posebno mi se sviđa što su sva tri romana međusobno isprepletena. Zato vam, naravno, savjetujem čitanje po redu. Jedan začarani trenutak zadnji je dio priče o otoku Puffinu i u njemu, osim o Skylar i Alecu, puno toga saznajemo i o životima drugih dviju prijateljica i njihovih ljubavi, Ryana i Zacha, što sam jedva dočekala jer uvijek želim znati što je bilo kasnije, nakon sretnog kraja.
Budući da mi se u ovoj priči sve sviđa, istaknut ću samo Alecovu obitelj koja je pomalo otkačena i romanu daje jednu dodatnu toplinu zbog koje još jače zavolimo svoje ukućane. Magično božićno ozračje u koje je smještena fabula romana samo pojačava naš osmijeh dok lagano otkrivamo kako će Skyino i Alecovo početno neodobravanje prijeći preko snažne privlačnosti, simpatije, razumijevanja i doći do ljubavi.
Praznično vrijeme taman je savršeno za čitanje ovog toplog, šarmantnog, iskričavog romana o ljubavi, podršci, razumijevanju i obitelji. Navalite, neće vam biti žao!
-Uvijek sam se pitala kakav je osjećaj ljubav. – … -I, kakav je osjećaj? – Osjećaj je predivan. Kao kad se probudiš u savršenom zimskom danu, s plavim nebom i čistim bijelim snijegom. … Osjećaj je kao Božić, zauvijek. (str. 326.)
Ostali naslovi ove autorice:
Sarah Morgan proslavljena je autorica suvremenih ljubavnih romana među kojima se neki, prigodno, događaju baš u vrijeme Božića.
Jedan začarani trenutak posljednji je dio trilogije o otoku Puffinu i trima prijateljicama u potrazi za ljubavlju. Na našem ste blogu već mogli pročitati osvrte na prva dva dijela – Prvi put i zauvijek te Nešto predivno, ali ne škodi podsjetiti.
Isto tako, tu je i trilogija o braći O’Neil i njihovom skijalištu Snježni kristal, koja mi je mrvicu draža od trilogije o otoku Puffinu. Nekako su mi likovi više prirasli srcu.
P.S. Klikom na recenziju romana Prvi put i zauvijek doći ćete i do poveznice na stranicu Sarah Morgan pa, ako vas zanima nešto više o njoj i/ili njezinim romanima, bacite oko!
Ova protekla, 2021. godina, bila je bremenita po mnogo čemu. Teško da ćemo je se sjećati po putovanjima, izlascima i druženjima. Ali ono što je sigurno, sjećat ćemo je se po pročitanim knjigama. Ideja je bila da napravimo odabir najboljih romana u 2021. godini. Naš je popis isprva bio oko trideset, pa dvadeset, da bismo se, na kraju, jedva zaustavile na dvanaest. Dvanaest vrhunskih romana! Preporučujemo ih vama, dragi naši pratitelji, za čitanje, komentiranje i procjenu. Nama su svi odreda bili izvrsni. Uživajte!
Eva García Sáenz de Urturi: Šutnja bijeloga grada
Dva gola tijela, muško i žensko. S rukom utješno položenom na obrazu onog drugog. Uvijek u povijesno važnom dijelu Vitorije. Tako je bilo prije dvadeset godina, kada je za okrutna ubojstva optužen mladi arhitekt, lokalna zvijezda u usponu, miljenik ne samo žena nego i cijelog gradića. Uhitio ga je nitko drugi nego njegov vlastiti brat – ne samo brat nego i blizanac. Isti je slučaj i danas. Dva tijela, muško i žensko… Slučaj rješava briljantni inspektor profiler Unai López de Ayala zvan Kraken…
Premda sam pročitala mnoštvo kritika koje na sva usta hvale roman Šutnja bijeloga grada, nisam očekivala remek-djelo u malom. Ritualna ubojstva prožeta mitologijom, atmosfera nadnaravnog pomiješana s baskijskim legendama i ubojica toliko lud da je gotovo normalan – sve to čini ovaj roman djelom koje ne smijete zaobići! Proteklu, 2021. godinu, definitivno ću pamtiti po ovom brutalnom, izvrsnom romanu!
Okosnica radnje je lov za nacističkom zločinkom, Lorelei Vogt, koju zovu Lovkinja, izuzetno inteligentnom ženom koja je, počinivši užasne zločine za vrijeme Drugog svjetskog rata u Njemačkoj i Poljskoj, prebjegla u Ameriku, gdje joj se gubi svaki trag.
Trojac iz ureda za traženje ratnih zločinaca, britanski novinar Ian Graham, Nina Borisovna Markova, Ruskinja, ratna vojna pilotkinja, i mladi Tony Rodomovsky, vozač i istražitelj, na tragu su lovkinji Lorelei Vogt. Ali, Lorelai sada ima novi identitet, novu obitelj i novu državu.
Ovo je priča o hrabrim ljudima koji nisu odustali od toga da osvete svoje bližnje i koji se bore da ubojstva i zvjerstva koja su počinjena za vrijeme Drugog svjetskog rata dođu u ruke pravdi i budu procesuirani. Priča je tužna, ali veličanstvena. Na kraju se osjećate ispunjeni i svjesni da ovakve i slične borbe još i danas traju…
Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna
2017. je godina. U jeku #metoo pokreta, kad žrtve pronalaze svoj glas i za zlostavljanje optužuju sve više i više moćnih muškaraca, kada je oko javnosti ponovo usmjereno u traženje pravde, kada se lome koplja oko toga može li se zlostavljanje prijaviti prekasno, jedan je profesor jedne privatne škole optužen za zlostavljanje učenice. Ta vijest, koja u medijima i na društvenim mrežama zauzima golem prostor, mladu Vanessu baca natrag u srednjoškolske dane. Vanessa je išla baš u tu privatnu školu. Slušala je predavanja baš kod tog profesora. A onda naprasno otišla…
Ovaj roman nije sličan ičemu što ste do sada pročitali. On propitkuje sve ono što smo sigurni da znamo. Tko je žrtva? Kako se žrtva ponaša? Kako se ponaša predator? Čija je, naposljetku, krivnja? Volim romane koji me izbace s tračnica, a Vanessa moja crna definitivno je jedan od njih.
Søren Sveistrup: Čovjek od kestena
Čovjek od kestena vrhunski je triler koji vas zaokuplja, koji obožavate i koji vas istovremeno plaši. Inteligentan um serijskog ubojice koji je uvijek za jedan korak brži od istražitelja i atmosfera straha, jeze i nelagode koja vam ne da da mirno spavate čitajući ovu knjigu, pogotovo ako imate djecu, svrstava ovaj roman u sam vrh kriminalističkih romana objavljenih u posljednjih godinu-dvije. Iako prvijenac i po autorovim riječima dugo pisana, ova knjiga spada uz bok nedavno objavljenih djela najboljih skandinavskih autora.
Ubojica je brutalan, žrtve su unakažene i jasno je da se radi o velikom bijesu ili mržnji. Uz svaku sljedeću žrtvu, istražitelji pronalaze čovječuljka od kestena na kojem su otisci ubijene djevojke.
Igra izuzetno inteligentnog, ali ozbiljno poremećenog serijskog ubojice, s dvoje istražitelja, mlade Naie Thulin i otpadnika Marka Hessa uz atmosferu nelagode, adrenalinski će vas držati sve do kraja romana.
Ana Johns: Žena u bijelom kimonu
Unaprijed dogovoren brak sedamnaestogodišnje Naoko Nakamure njezinoj će obitelji osigurati dobar položaj u njihovoj tradicionalnoj japanskoj zajednici. Najbolja partija za Naoko po izboru njezinih roditelja je Satoshi Tanako, čiji je otac glavni klijent Naokina oca. Ali, Naoko je zaljubljena u američkog mornara Hajimea, kako ga ona zove. Uda li se za njega, nanijet će veliku sramotu svojoj obitelji i uzdrmati trgovačke i političke veze njezinog oca. Naoko se odlučuje za Hajimea i za ljubav.
Zabranjena ljubav između mlade Japanke i američkog mornara u vremenu nakon Drugog svjetskog rata ispričana je u knjizi Žena u bijelom kimonu bez lažne patetike i bez zauzimanja strana.
Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, radnja je zasnovana na stvarnim događajima. Preporučam ovu knjigu svima kojima je ljubav smisao, razlog i vodilja života.
Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew
Gospođica Pettigrew opet je ostala bez posla. Ona je guvernanta i to, prema vlastitom priznanju, ne baš jako dobra. Dolazi u zavod za zapošljavanje gdje je zabunom šalju na adresu gospođice LaFosse. I ta se zabuna pretvara u najsretniji trenutak života i veliki, ma najveći dan u životu gospođice Pettigrew. Upoznaje luckastu, prekrasnu, predivnu gospođicu LaFosse, glumicu i pjevačicu u noćnom klubu. Dvije različite žene postaju najbolje prijateljice i stvaraju čudesnu priču! Ako ćete ikad pročitati neku knjigu prema mojoj preporuci – neka to bude Veliki dan gospođice Pettigrew!
Ne postoje riječi kojima bih vam dovoljno žarko preporučila ovaj roman! Toliko je simpatičan, šašav, a ozbiljan, duhovit i nježan u isto vrijeme! Kad sam otvorila prvu stranicu, nisam znala što očekivati, no od prve rečenice, priča vas uvlači u sebe! U gospođicu Pettigrew zaljubit ćete se odmah! Pročitate ovo divno štivo, nećete požaliti!
Ashley Audrain: Sumnja
Ovu tešku priču o majčinstvu priča nam Blythe, no priča ne počinje u sadašnjosti. Blythe se vraća u prošlost, u dane kada je tek upoznala svog supruga Foxa i kada se činilo da je cijeli njen život savršen. Nakon udaje za Foxa, Blythe želi biti što bolja, želi biti savršena – za njega. Kad on poželi dijete, da bi ga usrećila, i ona poželi dijete. I rađa Violet. Majka uviđa da s njezinom kćerkicom nešto nije u redu, no nitko joj ne vjeruje.
Svako toliko, pojavi se roman koji tematizira majčinstvo s ove ili one strane i gotovo uvijek postane hit. Provokativna je to tema o kojoj svi imaju mišljenje. Odnos majke i djeteta, ljubav koja bi trebala biti bezuvjetna, savršeno majčinstvo kojim nas bombardiraju s naslovnica…Uzimajući u ruke roman Sumnja, nisam očekivala pročitati nešto ovoliko dojmljivo, brutalno, strašno i izvrsno u isti tren!
Ane Riel: Smola
Ako ste mislili da nekoga volite najviše na svijetu i nema toga što ne biste učinili za njega, pročitajte Smolu, šokantan, izuzetno dirljiv, ali opet na svoj način jeziv roman. Želja da se zaštite najmiliji duboko je ukorijenjena u svima nama, ali kada to rade ljudi narušene osobnosti, neprilagođeni i malo je reći nekonvencionalni, onda nastaje kaos.
Tata je na badnje jutro ubio baku, saopćila nam je Liv odmah na početku knjige. I to je rekla smireno i hladno, bez emocija. Tko je Liv? Je li ta djevojčica čudovište? Ne, ona je neobična šestogodišnjakinja koja živi u vrlo posebnim i krajnje destruktivnim životnim uvjetima. Nitko se od mještana nije zapitao kako živi izolirana obitelj na njihovom otoku. A bilo je naznaka da se tamo događaju čudne stvari. Smolaje duboko šokantan i uznemirujući roman koji vrijedi pročitati i još dugo razmišljati nakon pročitanog.
Teško mi je ovu knjigu svrstati u bilo koju kategoriju. Najbliže što bih rekla da je to obiteljska drama s elementima horora. Preporuka: Ovu knjigu jednostavno morate pročitati!
Knjigu pričaju usporedno dva lika. Tridesetogodišnja Yu-jeong i dvadesetsedmogodišnji Yun-su. Prvi susret Yu-jeong i Yun-sua događa se u zatvoru gdje Yu-jeong dolazi u posjet zatvorenicima koji su osuđeni na smrtnu kaznu zbog izrazito teških ubojstava. Na volontiranje u zatvoru nagovara je njezina rođakinja, teta Monica. Yu-jeong dolazi u posjet Yun-suu nevoljko, pitajući se zašto dolazi osuđenom ubojici koji sasvim sigurno zaslužuje smrtnu kaznu. Yun-su je loš čovjek, Yun-su je ubojica, ali Yu-jeong na taj posjet gleda kao na zadatak. Kao nešto što je obećala samoj sebi.
Susreti Yu-jeong i Yun-sua mijenjaju jednog i drugog. Čine ih boljim ljudima. Čak i ljude oko njih čine boljima. Raspon osjećaja kroz koje prolaze oba lika varira od ljutnje, mržnje, inata, depresije i crnila, do razmišljanja, preispitivanja i kontemplacije.
Nakon pročitane knjige uistinu razvijamo uvjerenje kako je život svet. To ne smijemo nikad zaboraviti.
Colleen Hoover: Verity
Spisateljica Lowen dobiva nevjerojatnu ponudu za posao – bit će koautorica slavnoj Verity Crawford koja je nastradala u prometnoj nesreći. Spletom okolnosti, Lowen se useljava u dom Crawfordovih kako bi pregledala Verityn kaotični ured i u njemu potražila bilješke i skice za nastavak serijala. No, ono što Lowen tamo pronalazi nadilazi granice zdravog razuma… Čini se da je Verity pisala autobiografiju, djelo toliko strašno i jezivo da ga nikad nikome nije mislila pokazati.
Roman Verity progutala sam u jedan dan i uživala sam u svakoj stranici! Jeziva, gotovo gotička atmosfera uvlači vas od samog početka, a groteskni događaji u koje je teško povjerovati nižu se jedan za drugim. Ovo je jedan od onih romana u kojem je sve stvarno, a ništa nije. Naprosto ne znate u što vjerovati… I iako će iskusni čitatelj psiholoških trilera odmah pogoditi da nije sve baš onako kako nam je servirano, rasplet je nevjerojatniji od svih naših pogađanja!
Stephanie Scott: U ime ljubavi
U Japanu cvjeta neobična industrija wakaresaseya – jedan supružnik unajmi osobu da zavede drugog i tako stekne prednost u brakorazvodnoj parnici. Sato svojoj supruzi Rini čini baš to. Unajmljuje Kaitara da zavede Rinu i njezin preljub ovjekovječi fotografijama koje bi na sudu bile od iznimne važnosti za dobivanje skrbništva nad sedmogodišnjom kćerkicom Sumiko. No Sato ne računa na jedno – Rina i Kaitaro odmah se zaljubljuju. A onda je Rina ubijena. Kai je optužen i zatvoren. Sumiko odrasta s djedom, nesvjesna velike tajne koja obavija majčinu smrt.
Iako sam isprva pomalo oklijevala s čitanjem ovog romana, mogu reći da sam, na kraju, potpuno oduševljena! U ime ljubavi nije roman za kakvim bih inače posegnula jer nije niti triler niti krimić niti klasičan ljubić. Ali – vjerovali ili ne – on je sve to! U ime ljubavi prelijepo je napisana atmosferična priča koja će vas zarobiti. Ne samo potresnom, a opet predivnom fabulom koja itekako djeluje na čitateljeve emocije, već i riječima brižljivo spojenima u magične rečenice koje vas vode u samo srce Japana.
Marina Vujčić: Pedeset cigareta za Elenu
Izvrstan roman autorice Marine Vujčić, Pedeset cigareta za Elenu, duboko me se dojmio. Majstorski napisan, s atmosferom neizvjesnosti, očekivanja i traženja smisla, roman je to koji priča o tome kako slučajne sitnice kojih najčešće nismo ni svjesni mogu utjecati na živote drugih i nas samih. U knjizi pratimo četiri osobnosti, dva muškarca i dvije žene, svatko sa svojim životnim dilemama. Knjiga u kojoj je vrlo malo dijaloga ne samo da nije dosadna, već drži našu punu pažnju cijelo vrijeme čitanja.
Pročitala sam knjigu u jednom dahu. Nakon čitanja protrnete i postavljate sami sebi masu pitanja. Da smo nekad nešto drugačije odlučili, u kojem bi smjeru išao naš život? Da smo presjekli i ne činili kompromise, bismo li sada bili sretniji? Nakon čitanja, prepoznajete se u mnogim situacijama. Knjiga je nostalgična, melankolična i krajnje dirljiva. Kad je pročitate, osjećate tisuću emocija. Cijela se fabula događa u samo 24 sata, a vama se čini da je prošao ne jedan, već stotinu života. Ogromna preporuka!
2021. – 12 romana, a moglo je…
Ako vam se svidio ovaj naš odabir, bit ćemo jako sretne. Naravno da je to samo djeličak prebogate književne scene iz 2021. godine. Ostalo je još jako puno izvrsnih, nepročitanih knjiga. Nadamo se da ćemo njih uloviti u 2022. godini. Za dobru knjigu ionako nije važno kada je napisana, ni kada je tiskana, već kada je pročitana. Veselimo se novim čitateljskim izazovima zajedno s vama!
Gdje kupiti navedene romane:
Znanje: Lovkinja, Vanessa moja crna, Veliki dan gospođice Pettigrew (izdavač je Sonatina, ali nema webshop), Smola, U ime ljubavi, Sumnja (izdavač je Profil, ali nema webshop)
Fraktura: Šutnja bijeloga grada, Pedeset cigareta za Elenu
Mladi odvjetnik Newland Archer zaručen je za nježnu, jednostavnu May Welland. Uvjeren je da je voli i da ljubav treba takva biti – laka i blaga. Njih su dvoje naizgled savršen par visokog društva u New Yorku 19. stoljeća.
Tada se u New York iz Europe vraća Mayina rođakinja, grofica Ellen Olenska, koja je upravo ostavila supruga i tim činom sablaznila čitavo njujorško društvo. Kako grofica Olenska ne bi bila izopćena, Newland brže-bolje objavljuje zaruke s May. Tim činom iza grofice ne staje samo jedna moćna obitelj, nego dvije. Grofica Olenska ne boji se zlih jezika, korača društvom uzdignute glave začuđena zakulisnim igrama, nebrojenim pravilima ponašanja i licemjerjem njujorške gospode i gospođa.
Istina, više nema njezine nekadašnje jedrine. Rumeni obrazi su problijedjeli, pomalo je ispijena, bliži se tridesetoj ali izgleda nešto starije. Ipak, u njoj je tajanstveno vladala neka ljepota, neko samopouzdanje u držanju glave, u usmjeravanju pogleda… (str. 54.)
Nakon susreta s groficom, u Newlandu se bude osjećaji koji teško prepoznaje i koje nikada prije nije iskusio. Ona je za njega dašak svježine, nešto novo u učmalom, konzervativnom društvu. Ona je žena koji misli svojom glavom i odbija se povinovati patrijarhalnom društvu.
Čežnja ga je obuzimala i danju i noću, neka neprestana neodrediva žudnja, kao iznenadan hir bolesna čovjeka za hranom ili pićem koje je nekada okusio i davno zaboravio. … Samo je osjećao da treba ponijeti viziju mjesta na zemlji po kojem je ona hodala i način kako ju je nebo i more okruživalo, i da će onda ostatak svijeta biti manje pust. (str. 201.)
Ne može je izbaciti glave, ne prestaje misliti na nju, traži prilike u kojima bi je susreo, vreba trenutke u kojima bi s njom mogao razgovarati…
Unatoč silnoj strasti, u Newlandu pobjeđuje osjećaj dužnosti i on ženi May.
Archer i Olenska
Nakon ženidbe, Newland neko vrijeme ne susreće groficu Olensku i čini se kao da su ga ti neobuzdani osjećaji prošli. Navikava se na lagodan, miran, konvencionalan život s May.
Nije mogao reći daje pogriješio u izboru, jer ona je ispunila sve što je očekivao. Bez sumnje je bilo zahvalno biti mužem jedne od najljepših i najpopularnijih mladih udanih žena u New Yorku… A što se tiče prolazne mahnitosti koja ga je bila spopala uoči vjenčanja, naviknuo se da to smatra posljednjim od svojih odbačenih pokusa. Pomisao da je on ikada mogao, pri punoj svijesti, sanjati o ženidbi s groficom Olenskom postala je gotovo nezamisliva… (str. 186.)
No ponovni susret s Olenskom razbuktat će duboko skrivenu ljubavi i Newland će se naći pred odlukom života – prekinuti sve lance s uštogljenom kremom njujorškog društva, ostaviti May i oženiti ljubav svog života ili… Nastaviti živjeti dosadnim, predvidljivim životom u kojem je žena odgojena tako da povlađuje mužu i da nema svoje mišljenje.
Zbog ljubavi s groficom, Archeru se čini da svijet vidi na drugačiji, novi, bogatiji način i da je sve za što je dosada vjerovao da jest samo jedna velika, obična, dosadna laž.
Stvari koje su ispunjavale njegove dane sada su izgledale kao parodija života u dječjoj igri… (str. 164.)
Doba nevinosti – 100 godina poslije
Roman Doba nevinosti objavljen je 1920. godine, dakle, prije malo više od sto godina, a čitajući ga, uopće nemate takav osjećaj. Čini vam se da čitate suvremeno djelo smješteno u 19. stoljeće.
Stil kojim spisateljica piše izvrstan je! Zabavan, ironičan, ciničan… Premda je roman gotovo u potpunosti pripovijedanje, nije dosadan već se čita s lakoćom. Najveći mi je problem bio pohvatati ogroman broj likova i njihove međusobne rodbinsko-bračne veze. Sve ostalo je doista bez mane!
Način na koji nam Edith Wharton prikazuje njujorško visoko društvo istodobno je duhovit i gorak. Ne znamo bismo li žalili ili se rugali ženama koje su u tolikoj mjeri zatupljene odgojem da muževe gledaju kao bogove.
Izgovorila je „čita novine“ tonom kojim bi premijerova žena izgovorila „vodi sjednicu vlade“ – ne zbog bahatosti, nego zato što ju je cjeloživotni običaj, kao i držanje njezinih prijatelja i rođaka, naveo da čak i najmanjoj suprugovoj gesti pridaje gotovo religioznu važnost. (str. 47.)
Kao što sam već rekla, roman Doba nevinosti napisan je početkom dvadesetog stoljeća i u njemu se itekako osjeća val feminizma koji će tek nadoći. Grofica Olenska preteča je moderne emancipirane žene. Ostavlja muža koji je „zvijer“, ne obazire se na zle jezike, hoda ponosna i neuništiva, druži se sa svima podjednako i ljude ne gleda kroz prizmu obiteljskih odnosa i gradskih tračeva.
… da su „takvi događaji“ svakako glupost za muškarca, ali nekako uvijek zločin za ženu. Sve postarije dame smatrale su … da je svaka nepromišljeno zaljubljena žena nužno bezobzirna spletkarica i da je muškarac samo naivac koji je nemoćan u njezinim pandžama. (str. 86.)
Simbolika naslova
Neću vam pričati o kraju da vam ne kvarim čitanje, ali reći ću da je veoma dirljiv i bogat značenjima koja svatko od nas može interpretirati na svoj način.
Sviđa mi se i simbolika naslova – Archer, koji je oduvijek bio previše napredan i slobodouman za doba u kojem je živio, kad dođe vrijeme koje je priželjkivao, vrijeme napretka i većih sloboda, kao da ga odbacuje, u njemu se ne snalazi i prošlost smatra vremenom nevinosti.
Likovi su izvanredno okarakterizirani, ponajviše May. Isprva prikazana kao jednostavna, odgojem zatupljena, nevina i naivna pripadnica visokog društva, pretkraj pokazuje svoje bodlje, prepredenost i lukavost žene koja itekako čuva svoje. A sve je to zaogrnuto konvencijama, manirama, ljupkošću i ljubaznošću.
Kad sam napokon pohvatala sve likove i sve odnose, uživala sam u svakoj stranici, razotkrivajući licemjerje, okrutnost i podmuklost bogataša s pedigreom, rugajući se njihovim loše prikrivenim manama, diveći se rijetkim vrlinama. Ako tražite poklon za prijateljicu koja voli čitati – Doba nevinosti je to što tražite, nema dalje!
Ostali naslovi ove autorice:
Edith Wharton rođena je 1862. u New Yorku kao pripadnica istaknute njujorške obitelji. Romanom Kuća radosti 1905. godine doživjela je značajniji spisateljski uspjeh. Njezino najpoznatije djelo je tragedija Ethan Frome. Za svoj roman o njujorškom društvu, Doba nevinosti, dobila je Pulitzerovu nagradu. Bila je prva žena koja je primila tu uglednu književnu nagradu.
Prema ovom romanu snimljen je i izvrstan film! U njemu su glavne uloge ostvarili Daniel Day Lewis kao Newland Archer, Michelle Pfeiffer kao grofica Ellen Olenska i Winona Ryder kao May Welland.
Ovih smo vam praznika pripremile nešto posebno – naš izbor 10 romana za čitanje ispod imele. To je, naravno, romantiziran naslov koji odgovara božićnim i novogodišnjim praznicima. Sve se knjige koje navodimo mogu čitati bilo kad, no mislile smo da bi bilo lijepo da im šansu date baš sad! Kada se lijepo ušuškate ispod dekice, uza se imale topli čaj, kavu ili kakao, možda kolačić ili čokoladu. Kada je oko vas hladnoća, kiša ili snijeg, i napokon uhvatite pola sata mira od blagdanskog ludila. E, tada je vrijeme za dobru knjigu!
Virnite na popis koji smo vam pripremile. Ima tu svega – ljubavnih romana, drame, fantasyja pa čak i horora. Neke se događaju taman u doba Božića, druge ni blizu. Ipak, svima im je jedno zajedničko – uživat ćete u čitanju!
Edith Wharton: Doba nevinosti
Mladi odvjetnik Newland Archer zaručen je za nježnu, jednostavnu May Welland. Uvjeren je da je voli i da ljubav treba takva biti – laka i blaga. Njih su dvoje naizgled savršen par visokog društva u New Yorku 19. stoljeća. Tada se u New York iz Europe vraća Mayina rođakinja, grofica Ellen Olenska, koja je upravo ostavila supruga i tim činom sablaznila čitavo njujorško društvo. Sasvim neočekivano i suprotno svim pravilima konzervativnog bogataškog društva, Newland i Olenska se zaljubljuju…
Roman Doba nevinosti objavljen je 1920. godine, dakle, prije malo više od sto godina, a čitajući ga, uopće nemate takav osjećaj. Čini vam se da čitate suvremeno djelo smješteno u 19. stoljeće. Stil kojim spisateljica piše izvrstan je! Zabavan, ironičan, crnohumoran… Premda je roman gotovo u potpunosti pripovijedanje, nije dosadan već se čita s lakoćom. Najveći mi je problem bio pohvatati ogroman broj likova i njihove međusobne rodbinsko-bračne veze. Sve ostalo je doista bez mane!
Ako tražite poklon za prijateljicu koja voli čitati – Doba nevinosti je to što tražite, nema dalje!
Joanne Harris: Čokolada
Vianne Rocher i njezina šestogodišnja kći Anouk dolaze u francusko mjestašce Lansquenet-sous-Tannes, nošene nježnim proljetnim vjetrom i željom za promjenom. U centru gradića, preko puta crkve, otvara čokoladarnicu u kojoj prodaje najfinije slastice. Župnik Reynaud u Vianne vidi posebno veliku opasnost za svoje stado jer korizma je – a ona otvara čokoladarnicu! Vianne i župnik ukrštavaju svoje metaforičke mačeve – tko će pobijediti? Ljubav i prihvaćanje ili strah od nepoznatog?
Film Čokolada pogledala sam puno, puno prije nego sam pročitala knjigu i volim ga i dan-danas. Ipak, moram priznati, film je romantična drama, lepršav, čaroban. I roman je sve to, ali i više! Roman je mračan. Ispod sve te čarolije treperi naznaka okrutnosti, zločina, tajni koje mijenjaju ljudske živote nagore. O romanu ćete razmišljati. Groziti se. Smješkati se. Čuditi se. Ako ovih praznika želite uroniti u dekadenciju svim svojim osjetilima, Čokoladaje roman za vas! A kad ste već krenuli s neodoljivim okusima, zavirite i u Kradljivicu jagoda, koja se događa petnaestak godina nakon Čokolade.
Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću
Bela Lang mlada je žena u tridesetima. Nezadovoljna je vlastitim životom – poslom, ljubavnim statusom, gradićem u kojem živi. Zato i ove godine, kao i onih prethodnih, pravi popis novogodišnjih odluka. Prva odluka na njemu je – promijeniti posao. No, Bela je već deset godina novinarka dosadnjikavog, uspavanog i potpuno neuzbudljivog lokalnog lista Asfeld Vista. Tada joj, naizgled slučajno, stiže ponuda za posao iz snova – u New Yorku!
Bela Lang junakinja je koju odmah zavolite! To, naravno, ne sprječava da vam ide na živce sa svakom novom (pogrešnom) odlukom koju donese, sa svakom novom (iznimnom) prilikom koju propusti! Priznajem da ovaj simpatični roman nisam mogla ispustiti iz ruke. Živo me zanimalo hoće li se odvažiti krenuti u avanturu zvanu život, za kojeg će se muškarca odlučiti, hoće li se napokon ohrabriti i zgrabiti sve te prilike koje su joj se neočekivano ponudile.
Ako i vi svake godine pišete popis novogodišnjih odluka, a rijetko ih imate snage ostvariti, Belu Lang ne smijete propustiti!
Taylor Jenkins Reid: Dok nas brak ne rastavi
Dok nas brak ne rastavi nova je knjiga američke autorice koja je domaću publiku osvojila knjigama Sedam muževa Evelyn Hugo i Daisy Jones i Šestorka. Njezini su protagonisti Lauren i Ryan, bračni par koji se nalazi na raskrižju kada ne znaju kojim putem dalje krenuti. Lauren i Ryan prestali su se veseliti jedno drugome i kao jedino rješenje vide “probnu rastavu”. Obvezuju se godinu dana živjeti jedno bez drugoga, bez ijednog kontakta, kako bi zaključili je li njihov brak vrijedan spašavanja.
Ova knjiga izgleda tako nevjerojatno jednostavna, ali tako duboko važna. Muž i žena koji su došli do raskrižja u svom braku pristaju se razdvojiti na godinu dana kako bi saznali mogu li svoj brak ponovno uspostaviti. Lauren kreće na putovanje samootkrivanja, brzo otkrivajući da njezini prijatelji i obitelj imaju vlastite ideje o značenju braka. Ti utjecaji, kao i njezin vlastiti proces ozdravljenja i izazovi odvojenog života od Ryana, počinju mijenjati Laurenine ideje o monogamiji i braku. Počinje se pitati: Kad možete imati romansu bez odanosti i predanosti bez braka, kada ljubav i požuda više nisu povezane, što cijenite? Za što ste se spremni boriti?
Dok nas brak ne rastavi istinita je, zrela analiza jednog braka. Do te mjere istinita i ogoljena da se pitate jesmo li svi mi Lauren, jesmo li svi mi Ryan.
Pročitajte, svi koji su u braku naći će se u ovoj knjizi!
Stephen King: Institut
Kakav bi to bio popis od 10 romana za čitanje ispod imele da na njemu nema makar jednog horora, slažete se? A koga drugoga preporučiti nego Kralja? Institut, najnovije književno ostvarenje jednog od mojih omiljenih autora, ima preko 600 stranica i to mu je jedina mana! Da ima ovu radnju, a 150 stranica manje, bio bi odličan! Ovako je jako dobar, možda malo razvučene radnje… Odnosno, prva polovina romana je razvučena. Druga polovina je ajme! Nisam mogla prestati čitati!
Luke Ellis čudo je od djeteta, dvanaestogodišnji genijalac koji će uskoro upisati fakultet. Osim što je izuzetno pametan, Luke ima i jedan skriveni talent – ponekad mislima može pomicati predmete, no ne teže od podloška za pizzu, praznog. Luke, dakle, ima sposobnost telekineze. Jedne noći, u njegov dom upadaju ljudi u crnom. Roditelje ubiju, a njega otimaju i odvode duboko u šume države Maine, u Institut. Institut već desetljećima otima djecu s darovima telekineze i telepatije te strašnim, bolnim i grubim testiranjima pokušava pojačati njihove urođene sposobnosti. No ta zastrašujuća ustanova nije samo Prednja polovica – mjesto na kojem se obavljaju prisilna testiranja. Institut je i Stražnja polovica, u kojoj nemilosrdni zaposlenici koriste dječje umove za ostvarivanje ciljeva koji, pod svaku cijenu, moraju ostati tajni.
Mami na čitanje, zar ne? Nitko ne pripovijeda kao King!
Chanel Cleeton: Zadnji vlak za Key West
Godina je 1935. Vrijeme je velike ekonomske depresije i milijuni ljudi pokušavaju naći bilo kakav posao kako bi prehranili obitelji. Osim velikog broja sirotinje i beskućnika, radnika nadničara, otvara se prostor za razne vrste kriminalaca od običnih lopova do mafijaških bosova. Key West je najjužnija točka na Floridi i posljednje mjesto gdje staje Henry-Flaglereova željeznica. Veliki broj ljudi, neki zbog posla, neki zbog želje da se provozaju ovom legendarnom željeznicom odlučuju na Praznik rada doći baš ovdje u Kay West. Tu se susreću tri žene: Helena Berner, odrasla u Kay Westu, Kubanka Mirta Perez i mlada Elizabeth Preston. Njihove se sudbine isprepliću u samo jednom vikendu kada se razorni uragan, jedan od najvećih ikada, obrušava na gradić Key West.
Zadnji vlak za Key West izuzetno je lijepa priča koja se događa u doba teške ekonomske i gospodarske krize na jugu SAD-a. Chanel Cleeton potvrdila je svoju reputaciju autorice ljubavnih romana s istinitom povijesnom pozornicom kao kulisom za roman (Kuba mojih snova, Dogodine u Havani). Maestralno ispričana, topla i nadasve optimistična priča kazuje nam da bez obzira što je život borba hrabri ljudi uvijek pobjeđuju. Tri srčane, hrabre i neustrašive žene iznijele su cijeli roman na svojim plećima.
Red romantike, red ljubavi, red melodrame, idealno za romantične duše!
Sarah Morgan: Jedan začarani trenutak
Popis od 10 romana za čitanje ispod imele nije potpun bez barem jedne knjige čija se radnja događa oko i za vrijeme Božića! Jedan začarani trenutak autorice Sarah Morgan je baš to!
Skylar je dizajnerica ekskluzivnog nakita i upravo priprema svoju veliku samostalnu izložbu. Na njoj neće prisustvovati njezini strogi, uvijek razočarani roditelji, a čini se ni njezin dečko Richard, licemjerni senator koji je u zadatak uzeo potpuno promijeniti kreativnu, sanjarsku Sky i pretvoriti je u idealnu suprugu. Kada ovaj potonji javi da ipak dolazi, a majka ju nazove sa zagonetnim savjetom, Skylar nije sigurna što očekivati. A svakako nije očekivala da će se na izložbi pojaviti Alec, prijatelj njezinih prijatelja, muškarac s kojim se ne prestaje svađati i koji o njoj, sigurna je, misli sve najgore.
No kada večer završi javnom prosidbom, odbijanjem, raskidom i udarcem, Skylar je osuđena na Alecovu pomoć. I sve to malo prije Božića! Uskoro se u priču upliću obitelj i prijatelji, a Sky i Alec, čini se, osuđeni su jedno na drugu i veliku ljubavnu priču koja samo što se ne dogodi!
Praznično vrijeme taman je savršeno za čitanje ovog toplog, šarmantnog, iskričavog romana o ljubavi, podršci, razumijevanju i obitelji. Navalite, neće vam biti žao!
Julijana Matanović: Rođena na Božić
U predblagdansko vrijeme ožive obiteljske uspomene i prisjećanja na dane djetinjstva i nedosanjane snove. One lijepe kojima se ponosimo, o kojima pripovijedamo kad se sretnemo s prijateljima na adventskom ili božićnom sajmu uz šalicu toplog čaja ili vina s cimetom, kao i one manje lijepe koje same isplivaju na površinu. Julijana Matanović svojim pripovijedanjem o blagdanskim pričama unosi nadu, vraća priču na sam početak, prije dvije tisuće godina, u Betlehem. fra Zvonko Benković
Pogovor koji je napisao fra Zvonko Benković najbolja je preporuka za ovu knjigu. Ako ste mislili da je to knjiga koja donosi samo radost, sretne uspomene na djetinjstvo i nostalgiju, niste u pravu. To je knjiga koja je puna sjete, puna teških muka i podsjećanja na krive odluke donesene u životu, ludosti koje smo radili, kajanja i krivnje nakon promašenih životnih poteza Ali imali smo ono nešto zajedničko. Imali smo skromniju trpezu, kuću punu radosti, toplinu tek naloženog šporeta, miris bakinih kolača i ciku djece. Imali smo Božić.
Dirnut će vas ova knjiga i nakratko vratiti u djetinjstvo. Priuštite si to.
Jo Nesbo: Stručnjak za ljubomoru
Stručnjak za ljubomoru i druge priče sukus je od sedam priča različite tematike kojima je jedina poveznica ljubomora. Ljubomora je emocija koja je sastavni dio doživljavanja i osjećanja svih likova iz Nesbøvih priča. Strah da će izgubiti voljenu osobu ili radno mjesto ili jednostavno negativistički osjećaj prema osobama koje su neopravdano (po mišljenu junaka ovih priča) zauzele nečije mjesto u životima drugih ljudi, sve su to teme kratkih Nesbøvih priča: London, Stručnjak za ljubomoru, Preko reda, Smeće, Priznanje, Odd i Naušnica.
Meni su se najviše svidjele Stručnjak za ljubomoru i Preko reda, iako su i druge odlične priče.
Stručnjak za ljubomoru centralna je i najduža priča. Policijski inspektor koji to više nije, dva identična brata blizanaca od kojih je jedan vjerojatno mrtav (jer tijela nema), a drugi mogući ubojica, zaljubljena žena između njih dvoje – klasični je zaplet, ali Nesbøv osjećaj za dramatiku i pripovijedanje toliko je ekspresivan da vam se priča čini posebna i drukčija.
Preko reda je jedina priča koja se donekle razlikuje od ostalih. U toj priči pisac se ne bavi toliko ljubomorom koliko ljudskom nepravdom. Zbog toga mi se ova priča i svidjela. Junakinja je prodavačica u trgovini gdje ljudi svakodnevno pokušavaju kupovati preko reda.
Nesbøa bih preporučila u svako doba, ali ovih sedam priča u ovo božićno vrijeme naprosto morate pročitati.
N. K. Jemisin: Peto doba – Slomljena zemlja
Ne zaboravite da je svršetak jedne samo početak druge priče – tako otprilike počinje Peto doba. Na kraju krajeva, sve se ovo već i ranije događalo. Ljudi su umirali. Stari režimi i civilizacije su propadali. Nova društva su se rađala. Kad kažemo “ovaj svijet je došao svom kraju”, to je obično laž jer se planet i dalje sasvim dobro drži i nekako opstaje unatoč svemu što mu je čovječanstvo priredilo. Ali ovako završava ovaj svijet. Ovako zaista izgleda kada svijet dođe svom kraju. Po posljednji put.
Kraj počinje velikim crvenim rascjepom u srcu jedinog svjetskog kontinenta, i oblacima pepela koji kuljaju i trajno zakrivaju sunce. Kraj počinje smrću, ubojstvom sina i nestankom kćeri. Kraj počinje uništenjem najstarijeg, najvećeg i najveličanstvenijeg živućeg grada na svijetu. Sve počinje izdajom i otvaranjem starih, nikad zacijeljenih rana. Ovo je Mirnoća, kontinent koji od pamtivijeka živi s katastrofama, koji nije miran čak ni na svoje najmirnije dane, gdje se moć pokretanja tla koristi kao oružje. I gdje nema milosti.
Međunarodni bestseler Peto doba, prvi je nastavak hvaljene i nagrađivane trilogije Slomljena Zemlja. N.K. Jemisin prva je autorica u povijesti koja je osvojila nagradu Hugo za najbolji roman tri godine zaredom, za svaki od nastavaka ove fantastične trilogije, od kojih mi čitamo tek prvu.
Knjiga počinje putovanjem jedne neobične žene, žene s čudesnim moćima da pokreće događaje snagom uma, ali istovremeno zbog toga prinosi ogromne žrtve. Ostaje bez muža, djeteta, zemlje, ali sve je to ne pokori već ojača.
S nestrpljenjem čekamo nove nastavke, a do tada preporučam ovu neobičnu fantasy avanturu.
Knjiga kao poklon
I evo, ovo je naš prijedlog 10 romana za čitanje ispod imele. Uživajte u ovim blagdanskim danima, uzmite si vremena za sebe, svoje najmilije i naravno, omiljene knjige. Ne žurite. Jer, za sve vrijedno u životu postoji izbor, postoji način i postoji trenutak. Nadamo se da smo vam ovim našim izborom oplemenili i uljepšali ove blagdanske dane u ovoj godini čitanja. A ako još niste darovali, darujte knjigu, jer ona je najljepši dar.
Gdje kupiti ovih 10 romana za čitanje ispod imele:
Znanje – Doba nevinosti, Čokolada, Institut, Jedan začarani trenutak, Peto doba, Dok nas brak ne rastavi
Postoje nedosljednosti u ljudskim pričama, male neistine, ne baš laži, prije prečaci, zbog kojih jedan čovjek na više mjesta, ili više ljudi na istom mjestu, priča priče koje se ne poklapaju sto posto. … Ali fundamentalno različite priče. Međusobno isključivi opisi činjenica. To nije tako često. Čak ni u svijetu psihoterapije… (str. 28./29.)
Terapeutkinja
Mlada psihoterapeutkinja Sara i njezin suprug, perspektivni arhitekt Sigurd nedavno su se uselili u kuću njegova pokojnog djeda. Kućica se nalazi u otmjenoj, skupoj četvrti Osla no slijedi im dugotrajna i mukotrpna adaptacija. Sarina se ordinacija nalazi iznad garaže i zapravo je jedina potpuno uređena prostorija u kući.
Jednog jutra, Sigurd ljubi Saru za pozdrav i odlazi na dogovoreni vikend s dečkima. Terapeutkinja dan provodi predvidljivo – sa strankama. Razgovara s mladom, depresivnom Verom, darkerom Christofferom te Trygveom, mladićem ovisnim o videoigrama.
Prima muževu poruku u kojoj javlja da je sretno stigao na vikendicu. Međutim, predvečer, zovu je Sigurdovi prijatelji koji tvrde kako se on nikad tamo nije pojavio. Sigurd nestaje.
Sara je potpuno zbunjena. Zar joj je suprug lagao? Nestanak je prijavljen policiji, no ona je pomalo nezainteresirana. A kada je napokon jasno da je riječ o zločinu, izgleda da je Sara prvoosumnjičena.
I ono što je čudno jest to da Annika demonstrira reakciju kakvu sam ja trebala imati. Dok sam ja prazna, odsutna i opsjednuta bizarnim detaljima (…), Annika prelazi na stvar. (…) A nitko nije volio Sigurda više nego ja; zašto onda ja ne plačem? (str. 94./95.)
Zatim, počinju se događati jezive stvari. Predmeti iz kuće nestaju, a zatim su ponovo tu. S tavana se usred noći čuju koraci. Sara se više ne može pouzdati ni u svoj razum ni u vlastito pamćenje, a čini se da joj nitko ne vjeruje.
Ono što treba znati jest kako razlučiti ono što nešto znači od svega ostalog. Ako se sve pamti, teže je izvući ono važno, ono što moramo upamtiti. (str. 6.)
Terapeutkinja i arhitekt – što može poći po zlu
Roman Terapeutkinja pun je neobičnih, živopisnih likova. Točno se vidi da autorica nije Amerikanka. Skandinavski stil pisanja pršti sa stranica pa ako volite romane koji će vas začuditi, iznenaditi i vezati za sebe čistim talentom autora, ovo je roman za vas.
Sara i Sigurd glavni su likovi, premda on uopće ne sudjeluje u radnji. Brak im je naoko stabilan, uzdrman ničim do dugom, napornom renovacijom kuće koja ih iscrpljuje i fizički i psihički i financijski. Potiho zamjeraju jedno drugom jer ne zarađuju više, a zbog kuće su na čekanju i neke njihove privatne želje. No brak im je čvrst, zar ne?
Usporedno s ružnom sadašnjošću, u kojoj Sigurd nestaje, a Sara ostaje zbunjena i u nevjerici, pratimo i njihovu prošlost. Kako su se upoznali, počeli živjeti skupa, preselili u Oslo… I počeli uočavati prve pukotine u svojoj vezi.
Svi žele da ih drugi vole i poštuju, to je vrlo ljudski, ali gore od mržnje jest kad vas ne vide. Kad vas ne vide onako kako želite da vas vide, dobro, to je jedno, ali kad vas uopće ne primjećuju da postojite? Ako viknete u šumi i nitko vam ne odgovori, jeste li uopće viknuli? (str. 194.)
Sara je lik koji mi se nimalo ne sviđa. Previše je slaba i zbunjena za moj ukus. No, okružje u koje ju spisateljica majstorski smješta izludilo bi svakoga, a kamoli ne nju – koja se po cijele dane bavi ljudskom psihom.
Tu su još i njezini neobični pacijenti, njen otac, sestra Annika, svekrva… U svakoga sumnjamo, nikome ne vjerujemo.
Čak ni Sari, iz čije perspektive patimo čitavu radnju i koja nam zapravo priča što se i kako dogodilo.
Što se ovdje zapravo događa?
Terapeutkinja je roman koji se ne ispušta iz ruku! Doduše, ne zbog pretjerano originalne priče, već zbog spisateljičine izuzetne vještine da svaku rečenicu napiše toliko napeto da se ne možemo prestati pitati – Što se to ovdje događa?!
Premda sam, vjerovali ili ne, kraj pogodila i prije nego sam ga pročitala, to ne umanjuje kvalitetu knjige. Ona i nije klasičan triler, vrlo nam je brzo jasno što se dogodilo. Nije niti krimić, gotovo da i nema spomena istrage i hvatanja zločinca.
Terapeutkinja zapravo secira brak i odnose među supružnicima. Saru i Sigurda pratimo do trena upoznavanja pa do kraja. Je li trebalo završiti tako kako je završilo? Tko je tu negativac i ima li ga uopće?
Isto tako, fokus nije stavljen na sam zločin ili zločinca. Kao što mu i samo ime kaže, u središtu je Sara, ne slučajno terapeutkinja. Sam njezin posao nuka nas da joj vjerujemo i da u nju sumnjamo. Žena koja cijeli dan kopa po mislima drugih – koliko je zapravo stabilna? Možemo li vjerovati njenim riječima? Jesu li to na tavanu doista koraci ili joj se pričinjava?
Moja preporuka – svakako pročitati! Ipak, nemojte imati prevelika očekivanja. Terapeutkinja nije nikakva revolucija u svijetu trilera. Uživat ćete, prije svega, u atmosferi nepoznatog, u osjećaju zbunjenosti i sasvim neobičnom a opet, u neku ruku, očekivanom kraju koji će vas potresti, ali i donijeti osjećaj dugo očekivanog olakšanja.
Sine mi da će doći dani nakon ovoga, tjedni nakon ovog tjedna, da će biti toliko vremena kad ću nastaviti dalje, biti terapeutkinja… To je najstrašnije. Doći će potpuno obični, sivi dani, kad će se od mene očekivati da radim kao da se ništa nije dogodilo. (str. 105.)
Ostali naslovi ove autorice:
Helene Flood psihologinja je specijalizirana za traume nasilja, reviktimizaciju te posttraumatski sram i krivnju. Terapeutkinja je njezin prvi roman.
Svi smo različiti. Neki od nas su samo više različiti od ostalih. (str. 73.)
Kradljivica jagoda
Šesnaest godina nakon događaja iz romana Čokolada, Vianne Rocher skrasila se u gradiću Lansquenet-sous-Tannes. Nakon svega što je prošla, okolina ju je prihvatila, a župnik Reynaud, nekadašnji zakleti neprijatelj, preoblikovao se u gotovo prijatelja.
No, Vianne nešto tišti. Njena Anouk odselila se iz čokoladarnice i otišla živjeti u Pariz, s momkom u kojeg je zaljubljena.
Uzmite primjerice moju Anouk, kojoj je sada dvadeset i jedna godina: otišla je kamo god idu djeca kad god poput miševa slijede hipnotizirajući zov svirale. Nekoć smo bile tako bliske, ona i ja. Nekoć smo bile nerazdvojne. Pa ipak znam da su nam djeca samo posuđena i da ih jednog dana moramo vratiti u svijet, da u njemu rastu, uče i zaljubljuju se. (str. 4.)
No, uz Vianne je još uvijek Rosette, njezino posebno dijete. Rosette ima šesnaest godina i ne govori. Izražava se rukama, oponašanjem životinjskih glasova i crtežima, kojima kao da hvata esenciju ljudskih karaktera.
I sve je relativno mirno, dok ne umre stari cvjećar Narcisse i na iznenađenje svih, dio svog zemljišta, onaj na kojem rastu hrastovi i šumske jagode, ne ostavi Rosette. Taj čin u uspavani gradić unosi nemir i strah od nepoznatog, jer Narcisse nešto ostavlja i župniku Reynaudu – pismo u kojem će otkriti strašne tajne koje su ga mučile čitav život. Tajne koje su se ispreplele s davnom tajnom samog Reynauda i koje mu, ni dan danas, ne daju mirno spavati.
Na mjesto Narcissove cvjećare sada dolazi novi, tajanstveni dućan. Tko je njegova zagonetna vlasnica? Zašto je Vianne nagonski ne voli? Zašto je tako odlučno želi potjerati?
U gradić neminovno dolazi promjena. Nekome blagoslov, nekome prokletstvo.
Zašto kradljivica jagoda?
Suprotno naslovu, kradljivica jagoda Rosette nije glavni lik. Nije to čak ni njezina majka Vianne. Iznenađujuće, kao glavni lik ovog romana kristalizira se uštogljeni Reynaud – svećenik s velikom tajnom koja ga proganja od djetinjstva. Onoliko koliko je u prvom nastavku bio antipatičan, toliko mi je sad drag. Koliko sam ga prezirala, toliko ga sad razumijem.
Drago mi je bilo pročitati kako su on i Vianne našli zajednički jezik i sada su gotovo prijatelji. Iznenadio me zaokret koji su njihove osobnosti doživjele – promijenili su jedno drugo utoliko da su gotovo zamijenili osobnosti. Koliko je on prije bio krut, sada je otvoren. Koliko je ona bila puna razumijevanja i prihvaćena, sada je zatvorena i u strahu.
Svaki je lik ovog romana usredotočen na neke svoje strahove i brige – Rosette je drugačija od drugih, osamljena i bez prijatelja. Vianne je u konstantnom strahu da će ostati bez svojih kćeri. Anouk je već otišla daleko od nje i boji se da se isto ne dogodi i s mladom Rosette. Zato Vianne čini sve da ovu veže za sebe – upliće čak i magiju, čari i divlji vjetar – vjetar koji uvijek nešto traži zauzvrat.
Jadni se svećenik boji otkrivanja tajna, boji se izgubiti obraz pred župljanima, boji se biti prezren i odbačen. Na kraju, Rosette je ta koja će ga osloboditi. I njega, i sebe te, naposlijetku, i svoju majku Vianne.
Temeljni sukob – ovaj se put preziru isti
Iz nekog, na prvi pogled nedokučivog razloga, Vianne ne voli novu vlasnicu Narcissova dućana, eteričnu, misterioznu Morgane. Oko Morgane širi se aura koja Vianne plaši – aura gubitka, oduzimanja, pronicljivosti. Odlučna je u tome da je potjera iz sela pod svaku cijenu. Zbog toga se služi raznoraznim smicalicama, najčešće mirisom i okusom čokolade, kako bi na svoju stranu svrnula svećenika i svoje sugrađane.
Morgane i ja smo opasne kugle, poslane u orbitu da se sudarimo. Jedna od nas želi putovati na vjetru; druga ga želi utišati. Jedna od nas želi biti duboko ukorijenjeni hrast; druga želi biti sjemenke maslačka. I stoga, za dobrobit moje kćeri, i za moje dobro: jedna od nas morat će otići. (str. 240.)
I premda je Morgane ono što je u prošlosti bila Vianne – neprihvaćena pridošlica s čarobnim moćima – ni mi je ne volimo, zbog Vianne. Ona je ta koju smo zavoljeli u Čokoladi i koju još uvijek volimo, mada je obilježena novim ožiljcima, proganjana novim bojaznima i nepovjerljiva prema strancima.
„Upoznala sam je. Šarmantna je“, rekla sam. (To je istina.) Kimnuo je. „Podsjeća me na tebe. Kao i ti ima sposobnost nježnog gledanja u samo srce stvari. Sposobnost da te navede da vidiš ono što zapravo već znaš, ali si skrivao od samog sebe.“ (str. 183.)
Ovdje mi nedostaje poznavanje prethodnih romana, Cipelice kao bombon i Peaches for Monsieur le Curé – ne razumijem što se to strašno dogodilo Vianne dok je s kćerima živjela u Parizu. U romanu Kradljivica jagoda javlja se naznaka te neke opasnosti iz koje se naša čokolatijerka jedva izvukla, što fabuli svakako daje notu misterioznosti, ali u meni, kao čitatelju, budi neku nervozu koja proizlazi iz jednostavnog nepoznavanja prethodnih radnji.
I kakvi su dojmovi?
Kao što sam već napomenula, stvarno mi nedostaje čitanje prethodnih romana. Osim toga, Kradljivica jagoda mi se svidjela. Ne kao Čokolada, ali ruku na srce, rijetki su romani koji čitatelja toliko obuzmu.
Navest ću vam nekoliko sitnica koje mi se nisu svidjele i nekoliko onih koje jesu – a vi, najbolje, uzmite Kradljivicu i vidite sami.
Za početak, nije mi se svidjelo što je Vianne toliko drugačija, mračnija, bojažljivija nego u Čokoladi. Dok je tamo bila dašak proljetnog vjetrića, ovdje je jugo – tugaljiva, oblačna, prestrašena. Jako je boji gubitka svojih cura iako ništa ne sluti da će bez njih ostati.
Živimo kako bismo ponavljali iste pogreške, da odgurnemo one koje volimo, da krenemo dalje kada želimo ostati… U životu koji smo odabrali voditi, gubitak je jedina konstanta. (str. 183./184.)
Ta je panika prati do samog kraja – panika uvjetovana njezinim podrijetlom, majkom, životnim putem, divljim vjetrom koji je vodi, čarolijama koje baca i koje bacaju drugi.
Kradljivica jagoda više je obojena mistikom nego Čokolada, i nije mi to drago jer mi tako roman gubi na realnosti. Malo magije i čokoladnih čini mogu podnijeti – ovdje mi je to malo too much. Morgane mi se nije svidjela, ne razumijem njenu ulogu u priči. No, pridonijela je eteričnosti, maglovitosti i mističnosti romana.
Svidio mi se razvoj svećenikove osobnosti, to sam već rekla pa neću duljiti. Uglavnom, postao mi je jako drag i zaslužio je svoje odrješenje. I sve ono što nakon njega dolazi – kako kraj daje naslutiti. Svidjele su mi se i pouke kojih je mnogo, ali izdvojit ću neke – roditelji nisu vlasnici djece, sve može biti oprošteno ako se iskreno pokajemo, u redu je biti drugačiji.
I ona meni najdraža – promjena nije samo gubitak. Promjena i vraća. Promjena je krug koji se nikad ne prestaje okretati.
Ostali naslovi ove autorice:
Joanne Harris britanska je autorica, no majka joj je bila Francuskinja i taj se utjecaj itekako vidi u njezinim romanima. Napisala je više od dvadeset romana, a priču o čokoladi oblikuju sljedeći naslovi:
S njom nikada nije znao je li dobar ili zločest; pravila su se vječno mijenjala, njezina igra je bila nepredvidiva. Ali uvijek je bio pametan. str. 162.
Srpanjske djevojke nestaju u noći
Svake godine, iste noći u srpnju, jedna žena biva odvedena s londonskih ulica; zgrabio je je ubojica koji se kreće gradom poput duha. Nitko se od organa vlasti nije uspio ni približiti identitetu ubojice kojemu su mediji dali nadimak Svraka. Svakoj od žrtava ubojica uzima nakit i sitnice i šalje ih izbezumljenim obiteljima žrtava. Tijelo prve žrtve, 23-godišnje Jennifer Howell, izvučeno je iz rijeke, ali tijela svih ostalih žena nikada nisu pronađena.
Postoji određeni trenutak sa svakom od njih. Pogled u njihovim očima kad shvate da je gotovo… str. 5.
Addie
Addie Knight živi u disfunkcionalnoj obitelji sa sestrom Jessie i samohranim ocem Paulom u siromašnom londonskom predgrađu. Majka je umrla i naučili su živjeti sami. Paul je čovjek sumnjive reputacije kojem je zabranjen pristup pubovima zbog raznih sumnjivih poslova.
Najljepši dan za Addie je 7. srpnja. Tada je Addien rođendan i Jessie uvijek spremi nešto naročito. Ali ovog 7. srpnja ništa nije kako treba. Jessie je zaboravila na Addien rođendan, a četiri su bombe detonirane diljem glavnog grada u londonskom metrou. U terorističkom napadu umrlo je i ozlijeđeno puno ljudi.
Te noći, njezin se otac vratio kući sav krvav. Mislila je da je ozlijeđen u napadima, ali uskoro shvaća da je nešto mnogo gore na stvari. Čita o ubijenim djevojkama i počinje sumnjati da njezin otac ima veze s tim.
Nije nam često pokazivao ljubav, ali postojala je. Volio nas je. str. 23.
Jessie
Jessie se uglavnom brine o kućanstvu, kuha i sprema nastojeći da im (pogotovo Addie) ništa ne fali. Jessica je bačena u položaj surogat majke, obožava Addie i učinit će sve da je zaštiti, čak i ako to znači lagati kako bi sakrila šokantne istine skrivene ispod površine njihove disfunkcionalne obitelji. Uz to što brine za obitelj, Jessie od svoje 15 godine radi u trgovini perikama koje je vodi Laine. U vezi je s Dellarom, Laininim bratom kojeg Addie jako voli. Kad u očevom ormaru Jessie pronađe novčanik ubijene žene, odlučuje se pojaviti u domu obitelji stradale Emerson Pimlico, unatoč Addienom negodovanju. Uskoro se zapošljava kao dadilja kod Pimlicovih. Ali kad se zaposli da brine o kćerkici pokojne žene, Addie počinje shvaćati da joj njezina starija sestra ne govori uvijek cijelu priču. I da bi tajne koje čuvaju mogle početi koštati života .
S njom nikada nije znao je li dobar ili zločest; pravila su se vječno mijenjala, njezina igra je bila nepredvidiva. Ali uvijek je bio pametan. str. 162.
Povijesna pozornica
Phoebe Locke piše odličan psihološki triler Srpanjske djevojke koji smješta u Brixton, u London, u povijesnu pozornicu koja uključuje bombaške napade izvedene 7. srpnja 2005. godine. U četiri koordinirana samoubilačka napada u centru Londona ubijeno je 52 ljudi, a više od 700 ih je ranjeno. Bombe su detonirane u metrou blizu stanica Liverpool Street, King’s Cross St. Pancras i Paddington. Sve je to utjecalo na širenje vala nereda na ulicama Londona. Vjerojatnost da pod tim uvjetima na ulicama Londona “operira” neki serijski ubojica kojemu je teško ući u trag, mogla je biti vrlo velika. Tu je činjenicu briljantno iskoristila Phoebe Locke pri pisanju romana Srpanjske djevojke.
Dojam o djelu Srpanjske djevojke
Srpanjske djevojke napeta je knjiga koja je pisana najvećim dijelom iz Addinog rakursa kroz vrijeme njezinog odrastanja u rasponu od šest-sedam godina. Razlika između onoga kako stvari vidi dijete do zrelog razmišljanja prerano odrasle adolescentice kod Addie je savršeno opisana. Pratimo strahove djeteta koje sumnja u vlastitog oca bojeći se da je on ubojica i kriminalac do vrlo zrelih uvida u događaje kada je Addie mlada žena. Addin svijet će potresati obiteljske tajne i laži čineći je da živi pod pritiscima kakve niti jedno dijete ne bi trebalo izdržati.
Druga perspektiva
Druga perspektiva je pisanje samog ubojice, Svrake, o vlastitom životu, razlozima koji ga nagnaju da čini ubojstva, i poremećena razmišljanja o opravdanosti uzimanja života. Svidjelo mi se što je priča ispričana linearno po vremenskom slijedu koje prati Addieno odrastanje. Zbog toga knjiga nije uopće izgubila na napetosti. Dapače, kako Addie odrasta, a knjiga pokriva duže vremensko razdoblje njezina su razmišljanja sve zrelija i zrelija, ali osjećaj za “pravo” prisutan je već kao devetogodišnjakinje.
Dakle, dojam? Pročitati! Dok čitate cijelo vrijeme razmišljate slično kao i Addie. Je li njen otac uistinu serijski ubojica? Nećemo znati sve do kraja ove uzbudljive knjige.
O autorici:
Phoebe Locke pseudonim je spisateljice Nicci Cloke. Inače radi na Akademiji Faber, a voditeljica je londonskog književnog salona Speakeasy. Živi i piše u Cambridgeshireu. Phoebe Locke autorica je dva psihološka trilera, Visoki muškarac i Srpanjske djevojke.
U što ovoga časa vjerujem? „Vjerujem da ništa nije važno osim biti sretan“, rekla sam napokon. Sreća. Jednostavna kao čaša čokolade ili krivudava kao srce. Gorka. Slatka. Živa. (str. 161.)
Čokolada
Vianne Rocher i njezina šestogodišnja kći Anouk dolaze u francusko mjestašce Lansquenet-sous-Tannes, nošene nježnim proljetnim vjetrom i željom za promjenom.
Nitko nas ne gleda. Kao da smo nevidljive; odjeća nas odaje kao neznanke u prolazu. Uljudni su, tako silno uljudni, nitko ne zuri u nas. … Stanovnici Lansqueneta svladali su vještinu promatranja bez izravnog pogleda. Osjećam im oči poput daha na zatiljku, ne neprijateljske, začudo, ali ipak hladne. (str. 3.)
U centru gradića, preko puta crkve, otvara čokoladarnicu u kojoj prodaje najfinije slastice. Vianne ima i dar – ona je neka vrsta vještice, kao što je bila i njezina majka.
Znam koji su im omiljeni slatkiši. To je dar, profesionalna tajna, kao što vračara zna čitati dlanove. … Iz očiju i s usta čitam im s lakoćom: ovaj s tračkom gorčine uživat će u mojim pralinama od naranče; za ovu sa slatkim smiješkom najbolje su rumene breskvica s mekim punjenjem… Prodajem snove, sitne utjehe, slatke bezopasne napasti… (str. 41.)
Župnik Reynaud u Vianne vidi posebno veliku opasnost za svoje stado jer korizma je – a ona otvara čokoladarnicu!
Umjesto odricanja, posta i samoprijegora, stanovnici malo-pomalo dolaze k Vianne, najprije virkajući u izlog, zatim sramežljivo ulazeći u trgovinu. Naposljetku, dolaze na pijuckanje vruće slatke čokolade, grickanje najukusnijih pralina i dobronamjeran razgovor. Ovog posljednjeg ima najviše, jer Vianne svojom slobodoumnošću i dobrotom sve prihvaća i nikog ne osuđuje, za razliku od svećenika Reynauda. On je sve više i više mrzi, i neprestano smišlja načine na koje bi joj naštetio i potjerao je iz sela. I ne samo nju – svakoga tko misli drugačije.
A lista je podugačka – tu su riječni Ciganin Roux, Josephine, žena koja je napustila muža i Armande, starica koja ne sluša ničija pravila, pa tako ni crkvena.
Zatim, kao šećer na kraju, Vianne počinje pripremati festival čokolade baš na Uskrs.
Crkva i čokolada u sukobu
Vianne je mlada, neudana i samohrana majka. Otvorena je, darežljiva, pažljiva. Za svakoga ima razumijevanja i lijepu riječ.
Župnik Reynaud je ukočen, sklon osuđivanju i licemj98operju. Za korizmu provodi strogi post i čokoladarnica, iz koje se šire najopojniji mirisi, dolazi mu kao šaka u oko.
Gledam u njezin dućan, sav umotan u blistavi papir poput nekog dara koji čeka da ga odmotaju i pitam se koliko je ljudi, koliko duša, već dovela u iskušenje koje nadilazi spas. … Treba je izbaciti. I ono njezino derište. (str. 277.)
Čak i sama Vianne u njemu pobuđuje mržnju – zato što se pokraj nje osjeća kao običan čovjek, pun žudnji, i želja koje ne pristoje jednom svećeniku. Tako to vidi Reynaud – no ni on nije bezgrešan, ma koliko se snažno to trudi biti i takvim se predstaviti.
U župnikovoj je prošlosti jedna velika tajna.
Sukob odricanja i užitka temeljni je sukob ovog divnog romana prepunog mirisa, okusa i nježnog milovanja proljetnog vjetra koji našu junakinju tjera na lutanje, na nestalnost i neupitan odlazak.
I Vianne je žena puna tajni, magije i čarolija. Sve oko nje nekako je mistično. Može li doista znati koji je okus čokolade omiljen njezinim kupcima? Može li iščitati budućnost iz tarot karata? Koliko je istine u predsmrtnom buncanju njezine bolesne majke? Je li doista čitavo Viannino postojanje izniklo iz laži, tame i zločina?
Prvi put otkako luta, Lansquenet je mami svojom ugodnom ljepotom i šarmom, zvonima koja pjevaju svako jutro i ljudima koji su puno više od onog početnog neprijateljstva kojim zrače.
Sve češće gledam u sunce i pitam se kako bi ga bilo gledati gdje se diže na istom obzorju pet, možda deset, možda dvadeset godina. Od te pomisli obuzima me čudnovata slabost; osjećaj straha i čežnje. (str. 32.)
Hoće li se ovaj put zadržati na istom mjestu? Zauvijek?
Lepršava priča koja to nije
Film Čokolada pogledala sam puno, puno prije nego sam pročitala knjigu. Film obožavam i dan-danas! Juliette Binoche kao Vianne i Johnny Depp kao Roux divan su, bezvremenski par. Ipak, moram priznati, film je romantična drama, lepršav, čaroban.
I roman je sve to, ali i više! Roman je mračan. Ispod sve te čarolije treperi naznaka okrutnosti, zločina, tajni koje mijenjaju ljudske živote nagore.
Glavni negativac je, ironično, svećenik. Onaj koji bi trebao tješiti ovdje ranjava. Koji bi trebao razumjeti, osuđuje. Koji bi trebao prihvaćati, odbacuje. Sve najgore u romanu Čokolada ne čine svjetovni ljudi, već ljudi u mantijama.
Gradić je isprva uskogrudan, no Vianne svojim šarmom pastvu odvlači od hladnoće crkve.
Uskoro se oko lijepe slastičarke stvara krug i drugih koje većina odbacuje. Ti su likovi toliko topli, opisani s toliko ljubavi i nježnosti da ih ne možemo ne voljeti. Kako ne voljeti svojeglavu staru Armande i njezinog mucavog unuka Luca? Kako se stati uz Josephine koja bježi od nasilnog muža pijanca? Kako ne suosjećasi sa starcem koji svog psa voli više nego ljude u gradiću?
Roman Čokolada puno je dublji od filma koji je prema njemu snimljen. Nakon knjige ostajete s mnoštvom pitanja. Ona nema hepi end kao što ga ima film.
O romanu ćete razmišljati. Groziti se. Smješkati se. Čuditi se.
I pitati se kako je moguće u roman o čokoladi, bombonima i pralinama upisati priču o osudi okoline, o pojedincima koji se ne uklapaju, o mržnji. A zatim, priču o prihvaćanju, rastu, ljubavi, budućnosti, posutu s malo čarobnog, šećernog praha.
Vjetar je sad bio u meni i povlačio me nekako neumoljivo, zapovjednički. U samom središtu ostalo je malo, mirno mjesto, čudesno nepomućeno, i gotovo poznat osjećaj nečega novoga. I to je neka vrsta čarolije… (str. 275.)
Ostali naslovi ove autorice:
Joanne Harris britanska je autorica, no majka joj je bila Francuskinja i taj se utjecaj itekako vidi u njezinim romanima. Napisala je više od dvadeset romana, a priču o čokoladi oblikuju sljedeći naslovi:
Čokolada
Cipelice kao bombon
Peaches for Monsieur le Curé – kod nas još nije preveden
Brittany Forrest imala je osamnaest godina kada se udala za lošeg momka Zacharyja Flynna, svoju ludu ljubav. Nakon svega deset dana, Zach je odmaglio i ostavio je u suzama, slomljenog srca.
Bio je zabranjeno voće. Momak kakvog svaka dobra djevojka izbjegava. Bio je crn u usporedbi s njezinom bjelinom, taman u usporedbi s njezinom svjetlošću… Bio je njezina jedina velika pogreška. (str. 24.)
Danas, ona je uspješna arheologinja koja se nakon nezgode na iskapanju u Grčkoj vraća kući, na otok Puffin. Brittany dolazi zaliječiti slomljeni ručni zglob, no čini se da treba zaliječiti i srce – još uvijek slomljeno nakon Zachovog naprasnog odlaska.
Divlji Zach danas je uspješan, bogat, i dalje seksi pilot.
Na trenutak mu je sunce obasjalo profil, ističući crte lica koje su bile gotovo apsurdno muževne. Da je bio tome sklon, mogao je ostvariti sjajnu manekensku karijeru… (str. 87.)
I to baš onaj pilot koji će Brittany prevesti na otok Puffin.
Nakon tog ponovnog susreta, kada su oboje glumili ravnodušnost, dugo zatomljivani osjećaji polako izbijaju na površinu. Čini se da ni jedno ni drugo nisu zaboravili svoju ludu, snažnu, intenzivnu mladenačku ljubav. Sada kada više nisu tinejdžeri, privlačnost je jača nego ikad.
Seksualna privlačnost nije mu bila strana, upravo suprotno, činila je temelj svake veze koju je ikad imao, ali ništa nije bilo ni blizu želji koju je osjećao prema ovoj ženi. Gotovo da je očekivao da će ugledati plamičke kako mu palucaju oko gležnjeva. (str. 74)
Može li Brittany zaboraviti bolnu izdaju iz prošlosti? Je li dovoljno jaka da se nosi sa Zachovim demonima?
Može li on prihvatiti njezinu nesebičnu ljubav i napokon se obvezati? Ili će ga zauvijek progoniti bolna sjećanja na nesretno djetinjstvo?
Njih će dvoje pokušati sve kako bi dokazali jedno drugom da su samo prijatelji. Ipak, magija otoka Puffin potaknut će nešto predivno.
Brittany i Zach – nešto predivno
Nešto predivno drugi je dio trilogije o otoku Puffinu i trima najboljim prijateljicama, Emily, Brittany i Skylar. Svakoj će prijateljici taj predivni otočić donijeti sreću, mir i ljubav.
Prijatelji. Smiju se s tobom u dobra vremena i grle te tijekom loših. Vesele se tvojim uspjesima i previjaju ti rane od neuspjeha. Muškarci su dolazili i odlazili iz njezina života, ali prijateljice su joj uvijek čuvale leđa. (str. 41.)
Brittany i Zach bili su par dok su bili veoma mladi, i ta je veza prebrzo eskalirala – najprije brak, a zatim i brzopotezni razvod. Oboje su ostali veoma povrijeđeni i nisu se uspjeli oporaviti, mada se trude dokazati suprotno. Kada se opet nađu u istom prostoru, na otočiću na kojem oboje žive, iskre počinju frcati i samo je pitanje trenutka kada će jedno drugom pasti u zagrljaj. No seks nije isto što i ljubav, a mi se čitatelji praktički do zadnjega poglavlja pitamo – hoće li njih dvoje napokon nadvladati prošle i sadašnje probleme i početi ovaj put zrelu i ozbiljnu ljubav, premda jednako jaku kao i kada su bili tinejdžeri, ako ne i jaču.
Otok Puffin opet u akciji
Roman Nešto predivno nije mi se toliko svidio kao njegov prethodnik. Priča mi je bila mrvicu manje uvjerljiva i premda su Zach i Brittany zanimljivi likovi, nikako mi ne idu zajedno. Njihova veza doima se površnom, iako i dalje stoji konstatacija iz prve recenzije – kada sam rekla da mi se sviđa što fizički izgled likova promatramo isključivo očima partnera, kojima su oni uvijek najljepši, najbolji i najviše seksi.
Bila je predivna, ne lijepa, nego predivna, a tijelo joj je steklo impresivnu razinu kondicije zbog života provedenog na otvorenom. Ali ono što ga je uistinu privlačilo nije bila tanašnost struka ni punoća usana, nego energija koja je izbijala iz nje… (str. 120.)
Najbolji mi je dio romana sam Puffin, pitoreskni otočić koji vrvi zanimljivim mještanima koji možda vole gurati nos tamo gdje mu nije mjesto, ali uvijek su tu kad nekome treba priteći u pomoći.
…ovdašnji ljudi su najnametljiviji, najnaporniji i najdivniji ljudi na svijetu. Život ovdje nauči te da nijedan čovjek nije otok i nijedan otok se ne svodi samo na jednog čovjeka. Nauči te da je život puno bogatiji kad se živi kao dio zajednice. (str. 327.)
Sve u svemu, Nešto predivno lagan je ljubavni roman koji će vas opustiti, zabaviti, na trenutke rastužiti i nasmijati.
Što se mene tiče, čekam treći nastavak i radujem mu se! Taj bi trebao biti najbolji, bar mi se tako čini, jer u ova dva nastavka već naslućujemo vezu Aleca i Skylar.
Ostali naslovi ove autorice:
Sarah Morgan autorica je impresivnog broja ljubavnih romana, a na našem ste blogu mogli pročitati recenzije sljedećih:
P.S. Klikom na recenziju romana Prvi put i zauvijek doći ćete i do poveznice na stranicu Sarah Morgan pa, ako vas zanima nešto više o njoj i/ili njezinim romanima, bacite oko!
Ponekad bježiš od stvari koje najviše želiš jer su to stvari koje te plaše. (str. 242.)
Prvi put i zauvijek
Za Emily Donovan život se u trenutku promijenio i sad, umjesto svoje poprilično dosadne svakodnevice – mora bježati. Ne samo da je prekinula s dugogodišnjim dečkom i dobila otkaz, nego je i smrću svoje slavne polusestre postala skrbnica šestogodišnjoj Lizzy. I sad se mora skrivati od novinara koji progone djevojčicu.
Njezina najbolja prijateljica Brittany ponudi joj vikendicu koja se nalazi na otočiću Puffin i Emily, nemajući druge, odlazi. Ona i Lizzy uskoro se nalaze odvojene od svih, osim od male otočne zajednice. Okružena samo morem, u društvu djeteta, Emily je dobila baš ono što je cijeli život izbjegavala i čega se užasavala – dijete i more.
Bilo je to savršeno mjesto za nekoga tko ne želi biti pronađen. Destinacija iz snova za ljude koji vole more. Emily Donovan mrzila je more. (str. 1.)
Nenavikle jedna na drugu, njih dvije moraju pronaći način kako živjeti zajedno, što nije nimalo lako jer Emily panično izbjegava svaku mogućnost za vezivanje i ljubav.
U njezinu je djetinjstvu bilo važno preživjeti. Naučiti se brinuti za sebe i zaštititi se dok je živjela s majkom koja je uglavnom bila odsutna… A nakon što je otišla od kuće život joj se svodio na učenje i duge naporne sate rada, kako bi ušutkala muškarce koji su željeli dokazati da je manje vrijedna od njih. (str. 4.)
U tom joj nimalo ne pomaže Ryan Cooper, predivni Brittanyn prijatelj kojeg je ova zadužila da pomogne Emily i olakša joj život na otoku. Ryan svoju ulogu shvaća veoma ozbiljno i uskoro će pomalo uštogljenoj Emily pomoći ne samo da se opusti, već i da radi neke stvari koje dosada uspješno izbjegavala.
Misli se na plivanje, dakako, ali od njihova prvog susreta iskre toliko frcaju da je pitanje vremena kada će poduka iz plivanja postati nešto više.
No, i Ryan bježi od svojih demona…
Emily i Ryan
Ljubavni romani nisu moj primarni žanr, ali Sarah Morgan dokazala se u mojim očima trilogijom o prezgodnoj braći O’Neil. Vjerovala sam da me neće razočarati i tako je i bilo – Prvi put i zauvijek topao je, ali i vruć ljubavni roman koji pročitate u jednom popodnevu, čitavo vrijeme ne skidajući osmijeh s lica. Volim kad likovi nisu presavršeni, kad su nekako normalni, kao mi sami. Takvi su i Emily i Ryan – njihove su mane možda malo prenaglašene, duhovi prošlosti malo preglasni, ali opet, sve se to uklapa u priču.
On je, dakako, fizički divan, ali ne u onom površnom smislu. Imamo dojam da njegov izgled spisateljica opisuje više kroz Emilyne oči, a manje da nam ga nameće kao apsolutno savršenog Apolona.
Eufemizam je opisati ga kao upečatljivog. … Muškost mu je bila ugrađena duboko u DNK, a njegova snaga i fizička privlačnost dio su plana majke prirode da osigura da planet ostane naseljen. …činjenica je da je on tip muškarca koji bi mogao nagnati inače razumnu ženu da učini glupost. (str. 22.)
I ona je lijepa, ali njemu. Naše je mišljenje sporedno – važno je da njega privlači i da je njemu savršena. Volim to kod Sarah Morgan, osjećaj kao da su likovi romana jedini na svijetu, a mi smo promatrači njihove lude privlačnosti koja svakom stranicom sve više i više postaje ljubav. Sviđa mi se i to što seks nije toliko naglašen. Ima ga, dakako, i ovaj roman koketira s erotikom, ali to je nekako suptilno, više ostavljeno nama na maštu nego što je zorno opisano.
I Emily i Ryan imaju nekih neriješenih računa s prošlošću i užitak je pratiti kako dvije odvojene borbe uskoro postaju jedna zajednička.
Prošlost je korisna ako te nauči nečemu o tome kako živjeti u sadašnjosti. Izvan toga ona je samo prošlost. (str. 276.)
Zajednica živopisnih otočana – najsimpatičniji dio romana Prvi put i zauvijek
Jooooj, kako ja volim male, zatvorene zajednice koje se otvore došljacima pa ih prihvate kao svoje. To me uvijek pomalo raspekmezi i tako je bilo i u ovom romanu. I brbljava Kristi, i pomalo strašni kapetan John, i zabrinuta udovica Lisa – svi su se oni udružili i pomogli Emily kada joj je bilo najteže. Uskoro su ona i Lizzy postale njihove, a nema toga što stanovnici otoka Puffin ne bi napravili za svoje najdraže.
Cijeloga se života osjećala kao komadić slagalice koji je pao na pod i izgubio se te ne odgovara nigdje. Sada se osjećala kao da je pronašla svoje mjesto. Kao da je komadić koji se savršeno uklapa u veću sliku. Prvi put u životu osjećala je pripadanje. (str. 338.)
U toj zajednici rađa se više nego jedna ljubavna priča, a mi jedva čekamo pročitati nastavak!
Ostali naslovi ove autorice:
Sarah Morgan upoznala sam i zavoljela čitajući trilogiju o braći O’Neil. Njeni romani kupili su me na prvo čitanje, svojom toplinom i emocijama koje pršte sa svake stranice.
Na našem blogu možete pronaći recenzije gore navedene trilogije:
Na linku je stranica o samoj autorici, njenim romanima i književnim serijama pa ako volite Sarah, bacite se na istraživanje. Stranica je na engleskom jeziku.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
