Koliko nam se fatalnih ljubavi dogodi tijekom jednog životnog vijeka? Nekome jedna ili nijedna, nekome dvije, tri ili više? Čovjek je biće stvoreno da voli, da doživi prekrasnu, uzvišenu emociju sreće i pripadanja, ali isto tako i biće patnje i emocije, najdublje boli koju život može donijeti.
Autorica kaže da je Slomljena zemlja primarno roman o ljubavi. I da, to je istina. Ne samo o ljubavi prema muškarcu, ženi, djetetu, već o ljubavi prema mjestu gdje živiš, dišeš, postojiš.
Slomljena zemlja kombinacija je ljubavne drame, žene rastrgane ljubavlju prema dvojici muškaraca, i pravosudnog procesa u kojem se jednom muškarcu sudi za ubojstvo.
„Farmer je mrtav“, obavještava nas autorica na početku knjige i stoga znamo da je nešto jako pošlo po zlu u malom selu Dorset tijekom 1960-ih.
Beth
Beth je farmerica koja živi sa suprugom Frankom na seoskoj farmi u Dorsetu. Supružnici su potpuno obuzeti brigom oko imanja i svakodnevnim poslovima koji im ne daju vremena razmišljati o prošlosti i tajnama koje nikad ne izgovaraju naglas. Frank je stamen, ali blag čovjek. Beth je žena koja je nekad maštala o studiju i književnosti, a sada je zadovoljna farmerica posvećena obitelji. Njihov mir narušen je kada se u mjesto vraća Bethina prva ljubav iz mladosti, Gabriel.
Istina je ono što govore: u posljednjem svjesnom trenutku možeš proživjeti cijeli život. Ponovno smo dječak i djevojčica pred kojima je cijela budućnost, veličanstveni trak svjetlosti i čudesna ljepota bezbroj noći pod zvijezdama. str. 3.
Gabriel
Gabriel se nakon deset godina vraća u rodno mjesto nakon dogovornog razvoda. S njim je devetogodišnji sinčić Leo. Kao plodan pisac, Gabriel se želi skrasiti te u miru pisati i odgajati Lea. Susret s Beth počinje nesretno. Bethin šogor Jimmy upuca Leovog psa koji je nasrnuo na njihove ovce, i taj će pucanj promijeniti tijek života nekoliko obitelji.
Ništa me nije moglo pripremiti na agoniju promatranja voljenog čovjeka kako okružen dvojicom zatvorskih čuvara sjedi u povišenom odjeljku za optuženike i čeka svoju presudu. str. 15.
Dojam o djelu
Priča o ženi i dvojici muškaraca koji su ljubav njezina života ne može vas ostaviti ravnodušnima. Prvi je ljubav iz mladosti s naglim, nerazjašnjenim prekidom, ali nikad zaboravljen; drugi je onaj koji je oduvijek tu, pouzdan, odan, brižan.
Kad se ljubav iz mladosti, Gabriel, vrati u rodno mjesto i uz to dovede sinčića, Beth se isprva približava oprezno, prepuna pitanja i nepoznanica, ali polako, u njezinom se oklopu nedodirljivosti javljaju prve pukotine.
Istovremeno, u selu rastu napetosti. Gabriela većina mještana dočekuje na nož, ali ne i Bethin suprug. Prijeke naravi i situacije u kojima kumuje alkohol dovode do toga da na površinu izlaze opasne tajne i ljubomora iz prošlosti – ovoga puta sa smrtonosnim posljedicama.
Jedan je čovjek mrtav, to saznajemo odmah na početku knjige, a drugome se sudi za ubojstvo. Bethino srce slomljeno je zbog dvojice muškaraca koje voli, ali i zbog djece, Bethinog nikad preboljenog sina sina Bobbyja i Gabrielovog sina Lea, s kojim se jako povezala.
Beth je žena koju je život zapljusnuo teškim gubitcima. Farma i pomalo monoton, svakodnevni posao oko brige za stoku, postali su spasonosno utočište. Beth je potisnula misli, krivnje, patnje i zaokupila se radom, ali nikad nije zaboravila.
Frank i Beth vlastite traume nikad nisu proradili, razgovarali, doveli na površinu. Njihove su tuge čelični zidovi koje su podigli kako bi se sakrili od neukrotive, stalno prisutne patnje.
Povratkom Gabriela u Bethin život drsko je ušao dašak vjetra, romantična reminiscencija, svježina koju je odavno zaboravila. Ali kao što Beth pamti prošlost, tako to čini i selo. I ne zaboravlja. I optužuje.
Slomljena zemlja roman je prepun dubokih, nesavršenih likova, roman istovremeno i tuge i nade, veličanstvena saga o ljubavi koja ne očekuje ni zahvalnost, ni nagradu. Saga o ljubavi koja opstaje, iako je boli svaki udah.
O autoru
Clare Leslie Hall novinarka je i spisateljica koja živi u Dorsetu. Roman Slomljena zemlja nastao je pod snažnim utjecajem njoj omiljenog engleskog pisca Leslieja Polesa Hartleyja, posebno njegove knjige The Go-Between koja se poput Slomljene zemlje bavi zabranjenom ljubavlju i njezinim katastrofalnim posljedicama. Njezina nova knjiga pobudila je toliko zanimanja da se planira i ekranizacija.
Meghann Dontess odvjetnica je specijalizirana za razvode i to dovoljno govori o njezinom stavu prema ljubavi. Jednom davno napravila je nešto što ju je koštalo sestrine ljubavi i blizine. Danas živi sama, neprekidno radi, sa sestrom Claire čuje se tu i tamo, ali nikad niti ne dotaknu važne teme.
Njezina prošlost nije bila zbirka sjećanja kroz koja se treba probiti; ta je prošlost bila poput golemog kovčega Samsonite s jednim potrganim kotačićem. Meghann je to već davno shvatila. Mogla ga je samo vući za sobom. (str. 13.)
Claire Cavenaugh ima gotovo sve da bi bila onako prosječno sretna. A onda se zaljubi, i to po prvi put, sa svojih trideset i pet godina!
Ova je ljubav bila dar koji je dobila, ljubav koju je prestala tražiti i u koju je zamalo prestala vjerovati. Sada joj neće okrenuti leđa zato što se boji. Majčinstvo ju je naučilo jednu stvar – ljubav zahtijeva odvažnost. A strah je jednostavno dolazi zajedno u tom paketu. (str. 121.)
Claire na vjenčanje poziva i sestru Meg, iako je na samu pomisao već boli glava. Meg svim silama pokušava držati zatvorena usta, ali jasno je da, osim što ne vjeruje u ljubav, ne vjeruje ni sestrinom budućem mužu.
Voljeti katkad znači vjerovati ljudima da znaju sami donijeti odluku. Drugim riječima, znači začepiti usta. (str. 136.)
Dan vjenčanja pomalo se približava, sestre su sve više zajedno i malo pomalo, gotovo da postaju obitelj.
A onda se neke stvari dogode. Je li ljubav između sestara jača od svega? Mogu li jedna drugoj oprostiti sve ono što si godinama zamjeraju? Mogu li biti tu jedna za drugu, pod svaku cijenu?
Kako biste dobili odgovore, morat ćete pročitati ovaj dirljivi roman koji nas podsjeća zašto toliko volimo Kristin Hannah.
Napokon
Nakon romana Njezina bitka i Žene (osvrti su na dnu objave), koji mi se baš i nisu svidjeli, napokon čitam roman koji je klasična Kristin Hannah! Između sestara oduševio me i pričom, i emocijama, baš svime! Inače jako volim trop otuđenih sestara, a u ovom romanu to je toliko divno napisano da nisam mogla nego čitati bez odmora, bez treptanja i onda, dakako, pustiti suzu-dvije. Tek toliko da cijela plaža zna kako čitam nešto super i za svaku preporuku.
To je priča našeg života, Meg. Zar se nikada ne umoriš od toga? Jednoj od nas uvijek je žao zbog nečega… (str. 164.)
Sve, baš sve mi se svidjelo. I Meg i Claire odlično su okarakterizirane. Predstavljene su nam kao sasvim obične žene; možda su one mi ili naša sestra, prijateljica, majka. Duhovite su i premda otuđene, vidi se da se vole. To mi je bilo tako savršeno opisano! Znači, rijetko se viđaju, rijetko se čuju, a opet, njihova ljubav jasno se vidi.
Djevojke su rasle uz nekonvencionalnu majku u isto tako neobičnom (ajmo reći) domu. Majka je jedan od bitnijih likova u romanu i premda će vam biti užasna i osuđivat ćete je, isto će vas ponekad pomalo nasmijati. Onako gorko-slatko. Gotovo kao i cijeli roman.
Claire je od mame naslijedila vjerovanje da će vas prije ili kasnije ljubav napustiti, odšetati iz vašeg života. Meg je u naslijeđe dobila nešto sasvim drugo: Ona uopće nije vjerovala u ljubav. (str. 208.)
Mi između sestara
Meg je starija i uvijek je bila tu za Claire, čak i kad je trebalo ići protiv sebe. Cijeli si život zamjera zbog pogreške koja je meni, kao čitatelju, bila neznatna i stvarno nije bila ni blizu vrijedna tolikog udaljavanja sestara, pogotovo nakon svega što su zajedno prošle. No, prijeći ćemo preko tog klimavog dijela jer već smo se zaljubili i u sestre i u sve ostale likove, pogotovo u hrpu Clairenih prijateljica. Žene su to svaka sa svojim setom problema, ali bezrezervno su tu jedna za drugu. One su sve ono što je Claire htjela imati s Meg i uf… Baš mi je bilo tužno kada je prisustvo tih prijateljica podcrtalo ogromne razlike u životu sestara. I ostali su sporedni likovi divni i, osim majke koju volimo mrziti, nema nitko tko će nam biti odbojan.
Roman Između sestara nije neko revolucionarno štivo, ali meni je bio divan! Znala sam što će se dogoditi pretkraj i prije nego se to počelo događati, ali svejedno sam napeto pratila rasplet i nadala se najboljem. Uživala sam u svakoj stranici i bio mi je pravo ljetno štivo! Najtužniji sam dio čitala na plaži. Sva ta gužva nije me omela u šmrcanju; suze sam brisala suprugovom majicom i ne mogu vam opisati pogled koji mi je uputio kad je shvatio što radim. Čovjek još uvijek, nakon petnaest zajedničkih godina, ne može shvatiti da zasuzim zbog knjige… A ovo je Kristin Hannah! Suze su bile gotovo zagarantirane!
Ukratko, roman je prelijep i od mene imate ogromne preporuke! Pogotovo ako imate sestru. Znam da se niste slagale u nekom periodu života, ali isto tako znam da je veza među sestrama neraskidiva. Baš kao ona između Meg i Claire. Ova mi je knjiga bila pravo čitateljsko zadovoljstvo i od srca vam je preporučujem!
Ostali naslovi ove autorice
Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.
Kod nas su, u nakladi Znanja, dosad objavljeni sljedeći naslovi:
Kako bi vam skratile muke pri odabiru štiva za godišnji odmor, vaše Male napravile su popis deset romana koje ne smijete propustiti! Što čitamo ovog ljeta, pitate se? Svašta, ekipa, svašta. Od ljubavnih romana koji će dodatno začiniti ionako vruće dane, preko trilera i krimića koji će vas prikovati uza se, pa sve do smiješnih zgoda i emotivnih odnosa unutar obitelji.
Bilo da ste negdje na obali, da se brčkate u bazenu ili tek sjedite na kauču sa šalicom kave u ruci, uronite u svoju knjigu i uživajte! Nadamo se da će se na ovom popisu pronaći nešto baš za vas!
AI generated
Alex Aster: Ljeto u gradu
Objavu “Što čitamo ovog ljeta” bilo bi gotovo blasfemično početi bilo čim drugim osim očitim – ljetnim ljubavnom romanom!
Elle ima dvadeset i sedam godina i ludo je uspješna filmska scenaristica. Poslom odlazi u New York gdje se smjesti u bogataški stan koji se trenutno preuređuje i sve bi bilo donekle super, da joj prvi i jedini susjed na tom katu nije Parker Warren, prezgodni milijarder s kojim Elle ima neke neriješene račune iz prošlosti. Spleteom okolnosti, dogovore se da će, dok je Elle u gradu, glumiti da su par. Što može poći po zlu, zar ne?
Ovaj je ljubić divan! Šarmantan i zabavan, potpuno nevulgaran. Prava pravcata slow-burn romansa, ali puna strasti, bliskosti i ljubavi! Nadam se da ćete se, baš poput mene, zaljubiti u ove likove! Znate ćete, naravno, da je sve to samo moderna bajka. Da se takve stvari ne događaju. Ipak, unatoč svemu tome, smiješit ćete se kao ludi i u iščekivanju okretati stranice. Da vam ljeto bude vrelije, osmijeh veći, srce ubrzanije – čitajte Ljeto u gradu!
Serijal o detektivu Lucasu Davenportu počinje 1989. i prati detektiva minneapolske policije koji istražuje serijske ubojice. Serijal sadrži više od 30 knjiga. Prva knjiga je Pravila lova. Lucas je netipičan istražitelj koji ne igra po pravilima struke i ima određenu dozu neposluha i nonšalancije prema nadređenima što ga stavlja u kategoriju policajca koji radi po svom nahođenju i intuiciji.
Pravila lova krimić je koji ne zahtjeva veliki mentalni napor u čitanju, a Lucas Davenport je dovoljno zanimljiv lik da knjiga drži pažnju čitatelja. U ovom romanu Lucas istražuje ubojicu žena koji ne ostavlja nikakve tragove, pomno bira trenutak i žrtve, ali ostavlja svoj potpis na žrtvama, s porukama za istražitelje, uvjeren u svoju nedodirljivost. Policajci mu daju ime Mahniti.
Ako ste voljeli trilogiju Crvena kraljica, svidjet će vam se novi bestseler Juana Gómez-Jurada Sve gori. Savez triju naizgled nespojivih žena uzdrmat će svijet u kojem uvijek pobjeđuju isti. Radnja prati tri žene: majku koja želi spasiti kćeri, ratnu veteranku i ekscentričnu vješticu. Zajedno se bore protiv korupcije i moćnika, ali ne bez žrtava.
Sve gori mračan je, emocionalno nabijen roman s crno humornim dosjetkama koji daju svježinu romanu. Iako je malo deblji (oko 460 stranica), vrlo brzo se čita pa nećete ni osjetiti kako listate stranice jer će vas zaokupiti eksplozivna radnja nalik na moderan akcijski triler.
Silom domaćica je izvrsna komedija koja će vas nasmijati svakom novom splitskom”bazom”. Eda Vujević poznata je splitska novinarka i književnica. Silom domaćica zbirka je kolumni objavljivanih u Slobodnoj Dalmaciji, koja pričaju o svakodnevnom životu splitske obitelji. Eda je, inače, majka repera Vojka V koji je kao sin jedinac bio “prisiljen” napisati recenziju. To je, naravno, šala, ali da je osim Vojka i Eda duhovita i britka, uvjerila sam se čitajući ovu knjigu.
Bez filtera i s puno duha donijela je autorica svakodnevicu svoje obitelji koju čine suprug (Zakoniti), sin (Jedinac), nevistica i unuk (princ Prijestolonasljednik). Između ostalog, saznat ćete što sve treba napraviti kad nešto “zašteka” u stanu i zašto je “zovi čovika” najvažnija rečenica u prosječnom hrvatskom kućanstvu.
Ponekad nam u životu treba samo dobra komedija, a Silom domaćica upravo je to.
Puno je razloga zašto mi se svidjela ova knjiga. Radi se o ljubavnoj priči koja to zapravo nije. Susret dvoje ljudi koji se nikako nije trebao dogoditi ostao je u natruhama sjećanja jednog i drugog protagonista čitavih dvadeset godina . I dok su i on i ona nastavili svoje živote, čekanje onog trenutka kada će se ponovno sresti obilježilo je njihove živote.
Ona, kći balkanskog mafijaškog bosa, pronicljivog i inteligentnog, poznatog policiji, ali nikad procesuiranog; i on, novinar, policajac, špijun ili agent, svakako nešto od toga, susreću se u trenutku kada on dolazi na njezino imanje intervjuirati njezina oca. Kratka romansa dvoje ljudi na suprotnim stranama, svjesnih da su prepreke njihovoj vezi prevelike, toliko je lijepo, toplo i jednostavno napisana da me baš osvojila.
Autorica piše pod pseudonimom Ana Maya, i sama je zagonetna. Jedino što je odaje je dobro poznavanje prilika u bivšoj državi pa nagađamo da je s ovih, balkanskih prostora.
Da objava “Što čitamo ovog ljeta” ne bi bila samo nabrajanje laganog štiva, evo i nešto za ozbiljnije čitače. Plivač je fascinantna životna i sportska drama Alfreda Nakachea, vrhunskog sportaša, koji je predstavljao Francusku na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936., a potom i u Londonu 1948. godine. Tragičan život višestrukog prvaka Francuske i europskog rekordera u ovom biografskom, gotovo dokumentarnom romanu, odlično je prenio novinar Pierre Assouline.
Između tih dvaju sportskih trijumfa, Alfred se suočio s najtežim životnim iskušenjem. Zavidan na Nakacheaove sportske uspjehe, najveći rival, Jacques Cartonnet, koji se pridružio francuskim kolaboracionistima, prokazuje Alfreda kao Židova i člana pokreta otpora. Nakache je deportiran sa suprugom Paule i kćeri Annie najprije u jedan, a zatim i u nekoliko različitih logora smrti. Od Auschwitza do Buchenwalda, kroz strahote marša smrti, preživio je zahvaljujući iznimnoj snazi volje i sportskom duhu.
Ovo je roman koji morate pročitati jer je sama Nakacheova sudbina dramatičnija od bilo kakve fikcije. Dobio je nadimak „Plivač iz Auschwitza“.
Simon i Vicky naizgled su savršen bračni par. On je profesor prava na ugledom sveučilištu, a ona radi u prihvatilištu za žene, žrtve nasilja. S tom pretpostavkom bacamo se na čitanje ovog izvrsnog trilera koji mi je pravo osvježenje u moru uvijek istih romana, istih zapleta, istih preokreta. Ono što ću sad reći neka vam bude misao vodila tijekom čitanja – i Simon i Vicky lažu.
Pogledaj pažljivije neka ovog ljeta bude obavezna stavka na vašem popisu za čitanje! Vjerujte mi, uživat ćete! Likovi su super jer su užasni, ali simpatični pa čak donekle i navijate za njih. Ali pisac, fascinantno, u neku ruku upravlja i osjećajima čitatelja. Vidite, čak i kad ne volite neki lik, kad vam se čini patetičan i cmoljav, to ima svoje razloge. Apsolutno sam oduševljena ovim romanom jer me podsjeća na trilere i krimiće koje sam čitala kad sam bila mlađa i koji su bili toliko dobro napisani da vam se u glavi stvori „BUM“ kad napokon dođete do kraja.
Troje je roman koji je još uvijek i na mome popisu “što čitamo ovog ljeta”. Sadržaj ću preuzeti sa stranice izdavača, a ispod ću vam ukratko reći zašto, iako ga još nisam pročitala, smatram da je ovo top roman za ljeto. Odnosno, za bilo kad, jer ako ste dosad čitali Valerie Perrin, onda znate koliko je super sve što ona napiše!
Nina Beau, Étienne Beaulieu i Adrien Bobin imaju deset godina kad se početkom rujna 1986. upoznaju u dvorištu osnovne škole u La Comelleu, gradiću u francuskoj provinciji. Povezuje ih podudarnost – početno slovo njihovih prezimena. No ubrzo postaju nerazdvojni. Zavjetuju se da će jednoga dana napustiti svoj gradić i zajedno otići na studij u Pariz, osnovati bend i nikada se ne razdvajati. No trideset jednu godinu poslije više se ne viđaju, ne razgovaraju, glazbena pratnja njihove priče iznenada je utihnula…
Ovaj sam roman stavila na svoju ljetnu listu ponajprije zbog naslovnice, a onda i zato što ima jako puno stranica i jednostavno trebam biti na godišnjem odmoru da bih ga pročitala pažljivo kako zaslužuje. Već sam komentirala Troje s vama na društvenim mrežama i rekli ste mi da vam je to čak najbolji roman ove autorice, stoga se izuzetno veselim čitanju!
Ah, Kristin Hannah… Jedna od mojih omiljenih autorica. Kako bismo se malo odmaknuli od laganog štiva, Troje i Između sestara donijet će nam emocije i dubinu koju trebamo. Premda ni ja još nisam pročitala ovu priču, vjerujem da će se (ne samo naslovnicom), savršeno uklopiti u ljetne dane na plaži, kada je sunce nisko, a nebo prošarano najljepšim bojama sutona.
O čemu se radi? Prije mnogo godina Meghann Dontess donijela je pogrešnu odluku kojom je sve izgubila, uključujući i ljubav sestre Claire. Danas je Meghann uspješna odvjetnica koja ne vjeruje u intimnost – sve dok ne upozna onog jednog posebnog muškarca koji je može navesti da promijeni mišljenje. Claire Cavenaugh zaljubljuje se prvi put u životu. Kako se približava dan vjenčanja, ona se priprema suočiti s odlučnom starijom sestrom. Kad se nađu nakon gotovo dva desetljeća razdvojenosti, te dvije žene koje vjeruju da nemaju ništa zajedničko, pokušat će postati ono što nikada nisu bile: obitelj. P.S. Pripremimo maramice.
Ovaj serijal prati ajmo reći braću Eaton, mrzovoljne seksi kauboje, sportaše i tako to. Prvi nam roman nosi Rhett Eaton i njegova takozvana dadilja Summer. Drugi nastavak, meni najdraži, čine najstariji brat Cade i – ovaj put – prava dadilja njegova sina, Willa. A treći dio nose Jasper, nešto kao posvojeni sin Eatonovih i nježna balerina Sloane.
Dakle, vau! Nakon što mi se jako svidio prvi nastavak, Bez premca, jedva sam čekala da i ostatak serijala uvali svoje zgodne kaubojske guze na moju policu! Bez srca i Bez dahadobila sam istodobno i čitala ih jedan za drugim i eto! Baš sam sretna, jako su mi se svidjeli, uživala sam u čitanju! Istodobno, jako sam tužna jer sljedeća dva nastavka još nisu prevedena, a imam ogromna očekivanja.
Uglavnom, imam osjećaj da će cijeli serijal biti top i baš se radujem! Već dugo nisam našla ljubavne romane koji su po mome guštu, pogotovo ne one suvremene. I baš mi je drago da sam naišla na ove kauboje! Ovo je točno ono što nam treba da vrući ljetni dani postaju još vrući!
I, jeste li bacili ono na naš popis? Kako vam se čini? Ima li nešto što i vas privlači, nešto što će se definitivno naći i na vašem čitateljskom meniju?
Ako je vaša lista ljetnog štiva već napravljena, pišite nam preporuke, dobrih knjiga nikad dosta!
A između čitanja – kupanje, sladoled, večernje šetnje, roštilji i pokoji zalazak sunca s knjigom u ruci. Zvuči kao plan, zar ne?
Detektiv Carl Mørck i njegov tim iz Sektora Q, Rose, Assad i Gordon iz odjela za zaboravljene slučajeve kopenhagenske policije, ponovno su u akciji. Natrijev klorid bavi se naizgled nepovezanim slučajevima ubojstava. Ipak, kod svih žrtava ista je poveznica. Hrpica krupne soli uz ubijeno tijelo.
Početak
Na svoj šezdeseti rođendan žena je počinila samoubojstvo. Policija nikad nije riješila slučaj u kojem je smrtno stradao njezin sinčić, ispred automehaničarske radionice, davne 1988. godine. Tada je dječačić bio jedna od žrtava eksplozije. Načelnika Marcusa Jacobsena kopka taj slučaj već više godina i odlučuje ga proslijediti Sektoru Q,
Ubojstva
Carl i ekipa nisu oduševljeni dodijeljenim slučajem, ali kako su oni neobični likovi sami po sebi, pojava soli uz tijela ubijenih zaintrigira ih. Još kad shvate da se ubojstva događaju u točno određenom vremenskom intervalu i da su žrtve odreda nemoralni, neetični ljudi za kojima malo tko žali, njihova je znatiželja sve veća.
Sve su žrtve bile izrazito neempatične i odvratne osobe i ako se pobliže zagledamo u dubinu egoizma i prijezira tih žrtava, mora ti se smučiti. str. 292.
Rođendani zločinaca
Još je nešto što zbunjuje Sektor Q. Sasvim slučajno uočavaju da se ubojstva događaju na datum rođenja diktatora i masovnih ubojica poput Staljina, Sadama Huseina ili Slobodana Miloševića, pa shvaćaju da je poruka mnogo dublja i predstavlja skriveni obrazac suludog ubojice.
Dojam o djelu Natrijev klorid
Ako i niste čitali prethodna Adler-Olsenova djela, Natrijev klorid možete pratiti s lakoćom upravo zbog originalnih likova istražitelja od kojih je Adler-Olsen već stvorio određeni brend.
Knjiga je opsežna i detaljna u upisima likova što se možda na prvu čini presporo, pogotovo za one koji traže brza rješenja, ali to kod Carl Mørcka i njegova tima ne prolazi. Slučajeve rješavaju polako, dedukcijom, a ponekad se umiješa i malo sreće da otkriju komadić slagalice.
Svaki član tima svojom osobnošću i originalnošću doprinosi rješavanju slučajeva. I to je super jer nitko tu nije glavni i svatko je jednako važan. Uostalom, iako su istražitelji, oni su svojevrsni marginalci kojih se odriču i kolege iz vlastitih redova.
Natrijev klorid na tragu je prethodnih Adler-Olsenovih romana. Ubojica je neka vrsta izvršitelja božje kazne koji presuđuje nemoralnim, prijetvornim, beskrupuloznim, ukratko – lošim ljudima. Sve žrtve odreda bile su dno dna ljudskog roda. I da nema hrpice soli ostavljene uz svaku žrtvu ubojstva, slučajevi su lako mogli proći kao nesreće ili samoubojstva.
Podignula je staklenu bočicu pred lice i promotrila smrtonosnu tekućinu. Ako se dovoljna količina ubrizga izravno u srce, prestat će raditi. str. 323.
Pa zbog čega je ubojica toliko riskirao, pitamo se, ostavljajući sol na mjestu zločina kao jedinu poveznicu među slučajevima?
Pitanje soli ili posipanja solju najbolje se može pronaći u Bibliji. Sol se posipala da bi se očistio prostor od negativnosti (nešto od toga se primjenjuje i danas), a osobe su se posipale solju kako bi se očistile od grijeha. Evidentno je da je ubojica, osim što je umno poremećena osoba, i vjerski fanatik koji ima misiju.
U svakom slučaju, Jussi Adler-Olsen neće razočarati ni ovim romanom. Roman je pisan u vrijeme pandemije koja se također posljedično spominje u knjizi. Nadamo se ekranizaciji još nekih Jussi Adler-Olsenovih romana, pa možda baš i Natrijevog klorida.
O autoru
Jussi Adler-Olsen pojavio se na danskoj književnoj sceni 1997. romanom Kuća abecede. Godine 2007. izlazi mu roman Žena u kavezu, prvi iz serijala o policijskom inspektoru Carlu Morcku i njegovom Sektoru Q, koji je piscu donio svjetsku slavu i književne nagrade. Romani su mu prevedeni u više od 40 zemalja svijeta, a uz druge ekranizacije, Sektor Q inspirirao je nedavno i iznimno hvaljenu Netflixovu seriju Dept. Q.
Dosad smo čitale mnoge njegove romane, a recenziju na Ožiljke prošlostimoožete pročitati klikom na naslov.
Sami ste u kući s dvoje djece. Vani se sprema oluja. Kuća je stara, trošna. Stavljate djecu na spavanje i u prizemlju čujete tihe korake neznanca. Strava, zar ne?
Sama u noći je psihološki triler koji donosi iznimno napetu priču o preživljavanju, majčinstvu i suočavanju s najgorom noćnom morom svakog roditelja.
Autorica Tracy Sierra radi kao odvjetnica i živi u Novoj Engleskoj u staroj kolonijalnoj kući koja doista ima skrivenu sobu, što joj je poslužilo kao izravna inspiracija za atmosferu romana.
On promatra iz kutova. Krije se u noćnim morama. Rekla je da je gleda dok spava. str. 52.
Majka
Žena, koju autorica namjerno ostavlja neimenovanu, nalazi se sama u staroj kući s dvoje male djece. Vani bjesni snježna mećava. Kada začuje škripu sasvim određene daske na stepenicama, zna da je netko u kući. I taj se netko krije. Primjećuje obris muškarca u sjeni. Preplašena, budi djecu i požuruje ih prema najstarijem dijelu kuće, malenom tajnom prostoru skrivenom iza zida.
On je stvaran čovjek. Stvarna osoba. Što je najgora moguća varijanta. str. 53.
Sama u noći, u skrovištu
Mala odajica, nastala nekad davno pri gradnji kuće, trenutno je skrovište za ženu i njezino dvoje djece. Užasnuta žena pokušava umiriti djecu kako ne bi plakala i ostala mirna. Kada shvati da je otkriven, neznanac malo po malo istražuje prostorije u kući, svjestan da su žrtve negdje sakrivene. Žena intenzivno razmišlja što učiniti. U užasnoj situaciji, u malom klaustrofobičnom prostoru, kroz glavu joj prolaze svakakve misli i odjednom spoznaje da je glas neznanca već negdje čula.
Nadala si se da si samo luda, sve ovo vrijeme, jednim dijelom i dalje si se nadala da si jednostavno prolupala. str.31.
Dojam o djelu
Žena koja je sama po sebi nejaka i bojažljiva pokazuje izuzetnu snalažljivost i hrabrost kako bi zaštitila svoju djecu, onako kako to samo majka može.
Cijeli je roman usmjeren na preživljavanje i psihičku snagu jedne žene da izdrži. A to nije jaka žena. Ona je sitna fotografkinja koja se cijeli život oslanjala na supruga prepuštajući mu sve značajne odluke. Nevoljena od svekra, bez roditelja koji bi joj mogli pomoći, sama se sebi činila slabom, bez inicijative i slabašnog samopouzdanja. Sve do dana kada se dogodila situacija kada su njezina djeca ugrožena.
Atmosfera klaustrofobije i straha koju je autorica vrlo vjerno prenijela, drži vaš nemir konstantnim tijekom čitanja romana. Svi koji su roditelji pokušat će se mentalno staviti u situaciju žene. Biti miran, priseban, umirivati djecu kako bi bila tiha, izdržati… Sve su to granice koje nam kazuju o snazi majčinstva.
U drugom dijelu romana žena uspije privući pozornost policije, ali nitko ne vjeruje u priču o neznancu koji je lukavo sakrio sve tragove svog postojanja. Dok institucije ocjenjuju mentalno zdravlje žene koja traži pomoć, majka zna da su njezina djeca i dalje u opasnosti.
Roman uskoro dobiva filmsku ekranizaciju. Producent je slavni Ridley Scott, dok je za glavnu ulogu u filmu angažirana glumica Mila Kunis.
Ako ste voljeli kultni filmski triler Soba panike, svidjet će vam se ovaj roman.
Imala sam osjećaj da je moj muž još ovdje, da pazi na nas. Pokušava se vratiti kući. str. 252.
O autorici
Tracy Sierra rođena je i odrasla u planinama Colorada. Trenutačno živi u Novoj Engleskoj u kući iz kolonijalnog stila, a po zanimanju je odvjetnica. Slobodno vrijeme voli provoditi s obitelji.
Nakon što Jamie na poslu doživi blaži živčani slom i šefu u facu izgovori sve što o njemu misli, logično – dobije otkaz.
Imam jedno pitanje za vas, na koje bih cijenio iskren odgovor, ako biste bili toliko ljubazni: ako doživite živčani slom na poslu i smrtno uvrijedite šefa, što mislite kolike su šanse da zadržite posao? Hajde, budite iskreni. (Jamie, str. 1.)
Istodobno Laura, njegova supruga, kronično nezadovoljna svojim poslom, dobije ponudu koju ne može odbiti. Posao snova u tvornici čokolade i u – Australiji!
I tako se obitelj Newman, u prethodnom nastavku Neprospavane noći proširena kćerkicom Poppy, seli u osunčanu Australiju.
Posljednjih nekoliko dana bilo je divno, ne samo zato što su mi noge vrlo lijepo potamnjele, a kosa postala prirodno lepršava onako kako kod kuće nisam mogla postići s tonom proizvoda za kosu. Posao je sve što sam oduvijek željela. Dovraga, posao je sve što sam oduvijek trebala. (Laura, str. 85.)
Laura je oduševljena svime, ponajviše poslom. Jamie je uglavnom užasnut jer se nikako ne uspijeva zaposliti. Sav financijski teret sada nosi Laura i to ozbiljno počinje nagrizati njihov dosada savršen brak.
Zrak između nas postaje leden kad god se potegne pitanje novca. Laura se jedva suzdržava da ne govori o tome, ali vidim da njezina frustracija doseže kritičnu točku. Zato sam donekle presložio prioritete kad je u pitanju traženje posla. Više se ne radi samo o podizanju mog samopouzdanja, nego o očuvanju našeg braka. (Jamie, str. 138.)
U bezbroj simpatičnih epizoda, u radnju se upliće dvoje staraca s neobičnom sklonošću seksualnim igricama, jedno govno koje odbija otići u kanalizaciju, kupaći kostim s neprikladnom porukom na leđima, goli selfie i još mnogo, mnogo toga što će nasmijati brojne čitatelje, ljubitelje romantičnih komedija.
Nova epizoda o Newmanima
Lauru i Jamieja imali smo prilike upoznati u prethodnim romanima Nicka Spaldinga. Prvi je On voli, ona voli, u kojem pratimo kako su se njih dvoje upoznali i vjenčali. U drugom nastavku, Neprospavane noći, ulazimo u sljedeće poglavlje njihovih života – neplaniranu trudnoću i dolazak kćerkice.
Sada, tri godine kasnije, putujemo u Australiju i po prvi puta, brak Newmanovih upada u krizu, izazvanu Jamiejevom nezaposlenošću. Sve na kraju završi apsolutno sretno, kao što smo i očekivali.
Ova je zemlja možda prepuna užasnih puzajućih stvorenja koja ti mogu odgristi lice, ali šteta koju mogu nanijeti ne može se usporediti s onim što mi ljudi možemo učiniti jedni drugima kad smo dovoljno glupi. (Laura i Jamie, str. 275.)
Roman je simpatičan, ne mogu reći. Nije mi nešto bogzna kako smiješan, ali za dva popodneva u kojima želite pustiti mozak na pašu, to je to. Ovo nije ljubavni roman, već klasična romantična komedija u kojoj pratimo zgodne i nezgode glavnih likova, tu i tamo se nasmijemo i potpuno neopterećeni, na kraju zatvaramo zadnju stranicu.
Čini mi se da je roman Na drugom kraju svijeta idealno štivo za ljeto. Knjiga u jednoj, koktel u drugoj ruci i odlično. Točno ono što vam treba na kraju napornog dana, ako je ovaj tip romana ono što inače volite. Ako baš i ne ljubite romantične komedije, Jamie i Laura mogli bi vam biti mrvicu naporni jer, budimo realni, njihove avanture su, iako zabavne, potpuno nerealne. Ipak, meni su bile dobrodošao odmak od trilera. I nakon njih, s oduševljenjem sam se vratila u zagrljaj svojoj prvoj ljubavi. Ubojstvima, dakako.
Ostali naslovi ovog autora
Nick Spalding britanski je autor čiji smo zabavni stil pisanja mogli upoznati u prva dva nastavka priče o Jamieju i Lauri, On voli, ona voli i Neprospavane noći.
Sofie je balerina, odnedavna – bivša balerina. Od te kobne ozljede život joj kreće naopako. Brak s koreografom Florianom na klimavim je nogama, a kad u njezinoj ulozi zasja nova balerina, Sofie je shrvana. Spletom okolnosti, zapošljava se u obližnjoj pekari; mislila je da će biti prodavačica, ali ispostavlja se da starom pekaru Giacomu treba pekarica.
Tko peče kruh, mora se naučiti strpljenju. A tko se nauči strpljenju, uspjet će u životu. Danas se sve radi što brže, ali zbog toga ne postaje bolje. (str. 84.)
I tako Sofie polako uči peći kruh, čitavo vrijeme planirajući dati otkaz. No Giacomo nije poput drugih. Priprema kruha kod njega je, na neki način, poput plesa. Sofie se iz dana u dan sve bolje snalazi, iako joj kruh ne uspijeva baš najbolje. Iskusni pekar Giacomo nije vješt samo u pripremanju kruha, njegove riječi i savjeti vezuju Sofie za zatvoreni svijet male pekare, premda joj zbog toga brak upada u još veću krizu.
„Ovo izvana, to je korica“, objasni Giacomo. „A iznutra je meki dio. Kao kod čovjeka.“… „Nije tako kod svih ljudi.“ „Ali jest tako. Kod svih. Samo se razlikuje debljina kore. A što je deblja kora, to je čovjek neugodniji. Ali svaki čovjek ima svoj meki unutarnji dio.“ (str. 49.)
Osim njih dvoje, svako sa svojim bolima, upoznajemo još i mrzovoljnu Elsu, vremešnu prodavačicu; Floriana, dakako, Sofiena muža koji čini sve kako bi spasio brak i dokazao svoju ljubavi.
Vjerovali ili ne, tu su još i Djevica Marija (da, dobro ste pročitali, Djevica Marija), susjeda Marie koja se malo previše petlja gdje joj nije mjesto te simpatična jazavčarka Motte.
Ako vam ovo nije dovoljno da počnete čitati, onda ne znam…
Miriše na dobro
Jako sam slaba na tople priče, tople poput kruha, koje mirišu na dobro svakom stranicom. Pekar koji je pekao priče jedna je od takvih. Pročitala sam je za dva dana, tanašna je to knjiga, ali toliko je lijepa da se zadrži negdje u vama. Volim ovog autora, još otkad sam pročitala Šetača knjiga (link je na dnu ovog osvrta). Ne mogu si pomoći. Ostavlja mi sličan dojam kao Backman, samo što je kod Henna svega nekako manje. Manje emocija, manje srcedrapajućih sudbina, manje svega onoga što, kad nismo raspoloženi, može ostaviti dojam patetike. Ovdje toga doista nema.
Ponekad je dobro razmišljati o životu kao da je riječ o knjizi. I zapisati se kako bi je trebalo dalje pisati. Da shvatimo kako smo zapravo mi sami ta osoba koja u ruci drži pero. (str. 5.)
Priča je apsolutno divna. Toliko nježna i mirna, kao dobrodošao predah od svih onih silnih ubojstava o kojima inače čitam. Svi su mi likovi dragi, čak i namrgođena, ljutita Elsa čiju priču saznajemo praktički na kraju. Djevica Marija i njezin Isus najzabavniji su dio romana, vidjet ćete, tu ćete se sigurno osmjehnuti.
Lijepih citata je mnogo; puno je i plesa, bilo onog doslovnog, bilo metaforičkog.
Vjerujem da se svi rađamo s dobrim srcem. Ali kod nekih se ono vrlo rano zgazi. Znaš, srca mogu naučiti ispravno kucati samo onda kad druga srca kucaju za njih. (str. 90.)
Mir i spokoj
Sve mi se svidjelo, uživala sam u čitanju i vjerujem da ćete i vi. Nije ovo roman koji će vas prikovati uza se i koji jednostavno „morate pročitati“, ali ako tražite odmor, Pekar koji je pekao priče tu je za vas. Ako trebate mir, spokoj, popodnevnu dokolicu, mirisnu kavu i kolač, nemojte uzeti nešto drugo. Uzmite Pekara, neće vam biti žao.
Obično je ustajala odmah nakon što bi otvorila oči. Ali sada je odabrala nerad. Kad jednom počneš s tim, više ne možeš prestati. Kad ne radiš ništa, pomisli ona, daješ svijetu vremena da dođe k tebi, a ne strašiš ga iznenadnim pokretima. Svijet je bio plahiji nego što bismo mislili. (str. 53.)
AI generated
Ostali naslovi ovog autora
Carsten Henn njemački je autor rođen 1973. godine. Osim što je pisac, on je i vinski te gastro kritičar. Autor je mnoštva djela, a kod nas je, osim Pekara koji je pekao priče, preveden još i Šetač knjiga.
Istina koju su razmijenili samo pogledima glasila je da je Anja Whitson bila hladna žena; sva toplina koju je imala bila je usmjerena prema suprugu. Neobično malo stizalo je do njezinih kćeri. (str. 5.)
Meredith i Nina Whitson sestre su koje nikad nije ogrijalo sunce majčine ljubavi, da se pjesnički izrazim. Njihova majka Anja hladna je poput Rusije iz koje je dolazi, iz koje je jednom davno pobjegla, a mi ne znamo ni kako ni zašto. Anja se smekša jedino kad vidi svog supruga, i njezine kćeri osjećaju da za njih ne ostaje ni trunčice ljubavi i podrške.
Otac je njihovo ljepilo, ono što ih drži na okupu. Kad voljeni otac premine, obje mu kćeri daju obećanje. Meredith, posvećena svojim kćerima i suprugu, obećava da će se brinuti za majku. Nina, divlja i nesputana duha, fotografkinja koja se nigdje predugo ne zadržava, obeća da će nagovoriti majku da im do kraja ispriča BAJKU.
Osloniti se na ljude radi utjehe nikad joj se nije činilo prirodnim. Posljednja stvar koju je željela nekom dati je moć da je povrijedi. Samoodržanje je jedina stvar koju je naučila od svoje majke. (str. 39.)
A bajka… Bajka zasigurno čini polovicu romana i toliko je dirljiva i teška da nitko neće ostati ravnodušan. Nisam ni ja.
Zimski vrt – bajka
Njezino ime je Vera, ona je siromašna seoska djevojka, nitko. Ona živi u čarobnom carstvu zvanom Snježna kraljevina, no njezin voljeni svijet nestaje. Zlo je došlo u zemlju, kotrlja se kaldrmom u crnim kočijama koje je poslao mračni, zli vitez koji sve želi uništiti. (str. 7.)
Početak kao i svaki drugi. Siromašna djevojka, princ i zli vitez. Dok Meredith ljutito odbija slušanje bajke za koju vjeruje da joj je donijela samo nesreću, Nina je uporna.
Desetljećima je govorila sama sebi da mamine bajke ne znače ništa; sad je morala priznati da je to bila laž. Obožavala je te priče, a tijekom pričanja slučajno je znala voljeti i mamu. Zato ih je Meredith prestala slušati. Previše je boljelo. (str. 60.)
I dok se čini da majka polako gubi dodir sa stvarnošću, jedino što ih drži na okupu jest bajka. Svaku večer, u potpunom mraku, majka priča o Veri, Aleksandru i ulicama Snježne Kraljevine. Kako priča napreduje, postaje jasno da to uopće nije bajka.
Kakva se to strava dogodila mladoj Veri u dalekoj, hladnoj Rusiji? I… Najvažnije pitanje. Tko je uopće Vera?
Još jedna Kristin Hannah
Zimski vrt je roman koji je vrlo, vrlo brzo, valjda na samom početku, došao na sam vrh meni najdražih romana Kristin Hannah. Do sada je to mjesto čvrsto držala Slavujeva pjesma (link na osvrt dolje u popisu romana), ali sada… Ne mogu vam opisati koliko me Zimski vrt najprije zaintrigirao, a onda i opčinio.
Za sve je kriva, rekla bih, bajka. Realni dio, koji se događa u sadašnjosti, zanimljiv je, ali nije ništa posebno. Čak me i razbjesnio, više nego išta drugo. Kakva je to majka koja ne obraća pozornost na svoju djecu, koja im ne daje ljubav i toplinu, već samo ignoriranje i hladnoću? Postoji li opravdanje za takvu ženu?
Autorica taj pomalo obični dio vješto isprepliće s bajkom. Odmah nam je jasno da u toj bajci nešto ne štima. Na nekim je dijelovima previše stvarna, previše jasna. Majčine reakcije dok je pripovijeda čudne su i plaše nas. Ali kako napreduje, ne možemo prestati čitati. Želimo saznati tko je ta hladna Anja Whitson, kakve veze ima s mladom Verom iz bajke. Zajedno sa sestrama Meredith i Ninom, pratimo večer po večer, dio po dio bajke dok, na kraju, ne dođemo do bolne istine.
Ako je išta naučila od svega ovoga, onda je to da život – i ljubav – mogu nestati u sekundi. Ako ga imaš, trebaš ga držati svom snagom i uživat u svakoj sekundi. (str. 377.)
Zimski vrt – priča o ženama
Kao i ostali romani ove autorice, i Zimski vrt priča je prvenstveno o ženama. Ono što žene mogu preživjeti, što mogu žrtvovati za one koje vole, to nitko drugi ne može.
Zatim, ovo je knjiga o obitelji pa o ljubavi.
„U ime čega ćemo nazdraviti?“ „Što kažete na obitelji? … Za one koji su ovdje, one koji su otišli, i one koji su izgubljeni.“ (str. 329.)
Iako postupke majke Anje nisam uspjela razumjeti čak ni nakon otkrića svih tajni, bila sam stvarno sretna što su je kćeri napokon do kraja upoznale, zbližile se s njom i došle do te majčinske nježnosti o kojoj su oduvijek maštale.
Radost i tuga sastavni su dio paketa; trik je bio u tome da osjetiš sve, ali da se samo malo čvršće držiš radosti jer nikad ne znaš kad bi se snažno srce moglo ugasiti. (str. 384.)
Na kraju ima par situacija koje su, onako, iznenađujuće. Neću spojlati, ali reći ću da nisam plakala skroz do 384. stranice.
Za kraj, ako inače volite emotivne priče koje će vas zaljuljati, nemojte se uopće dvoumiti. Uzmite Zimski vrt i počnite. Utonite u hladnu Snježnu Kraljevinu i pravite društvo Meredith, Nini i njihovoj majci u otkrivanju istine, snage, hrabrosti, obitelji i ljubavi.
Ostali naslovi ove autorice
Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.
Kod nas su, u nakladi Znanja, dosad objavljeni sljedeći naslovi:
Castle Rock gradić je s manje od 2000 stanovnika, no u njemu se događa svašta zanimljivoga, a najviše strašnoga. Poznat nam je iz romana Mrtva zona, Cujo, Tamna polovica, Vreća kostiju, Liseyna priča i Potrebne stvari. Javlja se i u dobrom broju Kingovih pripovijetki, ali suzdržat ću se od nabrajanja.
Što nam se sve tamo dogodilo? Imali smo serijskog ubojicu i silovatelja (Mrtva zona), bijesnog bernardinca (Cujo), podvojenog pisca (Tamna polovica), tugujućeg muža i tugujuću ženu (Vreća kostiju, Liseyna priča). U romanu Potrebne stvari imamo puno toga, ali fokusirajmo se na novu radnju koja je otvorena troja vrata od dućana koji je odnio zagonetni požar.
Nova se trgovina, znakovito, zove Potrebne stvari i jedina je u Castle Rocku koja ima predivnu, modernu, skupu zelenu tendu. Svi građani, pogotovo oni kojima je do toga stalo, već iz tende vide da će to biti neobičan dućan s neobičnim, ali veoma skupim stvarima.
Gospodin Leland Gaunt, vlasnik te nesvakidašnje trgovine, dobro se, međutim razumije u cjenkanje. Sve te prijeko potrebne stvari dobit ćete po izvrsnoj cijeni – točno onoliko koliko imate u novčaniku, plus mala psina nekome od sugrađana.
…u malim mjestima… pa pretpostavljam da ti ne moram objašnjavati kako to izgleda. Svi se međusobno trpe – hajmo to tako reć – ali ustvari uopće nisu sretni jedni s drugima. Neko je vrijeme sve mirno i tiho, a onda skoče jedan drugome za vrat i eto ti tarapane. (str. 12.)
Što može poći po zlu?
Puno toga, ispostavit će se, a sve će vam biti jasno kad kažem da su Potrebne stvari napisane kako bi se King riješio Castle Rocka. Pisac kaže da ga je gradić počeo previše zanimati i uvlačiti u sebe, a to za pisca nikad nije dobro. Zato je, u ovom romanu, došao čas za razračunavanje s voljenim gradićem.
Potrebne stvari
U uspavanom gradiću Castle Rock baš se ništa zanimljivo ne događa. I zato su, razumije se, svi veoma uzbuđeni kad jednoga dana na jednom starom izlogu ugledaju natpis – Potrebne stvari, otvara se uskoro! Novi dućan postaje tema svih razgovora, počevši od kućanica pa skroz do gradskog šerifa Alana Pangborna.
Upoznajemo široku paletu likova i svi će biti manje ili više važni. Za početak, tu je Leland Gaunt, vlasnik novog dućana.
„Kad imaš posla sa mnom“, rekao je gospodin Gaunt, zamahujući da izvede bacanje, „trebao bi zapamtiti dvije stvari: gospodin Gaunt zna najbolje… i posao nije gotovo sve dok gospodin Gaunt ne kaže da je gotov.“ (str. 261.)
Alan Pangborn je šerif s tužnom obiteljskom pričom iza sebe, ali polako staje na noge, ponajviše u društvu Polly, krojačice koju muči strašan artritis.
Wilma i Nettie odavna su neprijateljice, a bome se ni Henry i Hugh ne slažu najbolje. Puno je prikrivenog nezadovoljstva i gorčine u žiteljima tog gradića, no oni su toga blaženo nesvjesni. Osim gospodina Gaunta, koji, oh, itekako dobro zna kakvi su ljudi i kakva su im srca.
To još nije bio njegov grad, ali će uskoro biti. Već je posjedovao založno pravo na njega. Oni to nisu znali… ali saznat će. Saznat će. (str. 340.)
I tako, dućan se otvara, a prva je mušterija mali Brian. Brian koji tako jako voli bejzbol i ima tako puno sličica slavnih bejzbolaša i… Fali mu točno ta jedna posebna sličica. Gle čuda – gospodin Gaunt ima baš tu – potpisanu! Brian bi sve dao za nju, baš sve. A cijena? Sitnica. Samo osamdeset i pet centi. I jedna mala podvala…
Svijet je pun potrebitih koji ne razumiju da je sve, sve, na prodaju… ako si voljan platiti cijenu. (str. 89.)
AI generated
Potrebne stvari iznova
Potrebne stvari čitala sam davno, ima od toga sigurno dvadeset godina! Bila mi je to prva Kingova knjiga i tu je počela moja ljubav prema svemu što taj čovjek napiše! Potrebne stvari su sve ono što očekujete, ali više i bolje. Prvi put objavljen davne 1991., King kaže da je smatrao da je to jedno od njegovih remek-djela. Kritika ga je, pak, nazvala neuspjelim romanom strave pa King zaključuje da to ipak i nije baš dobar roman.
Dakle, s kritikom se uopće ne slažem jer Potrebne stvari do dana današnjeg meni ostaju jedan od najboljih Kingovih romana.
Zato što svaki izbor sa sobom nosi određene posljedice. Zato što u Americi možeš imati sve što ti duša poželi, ali samo ako to možeš platiti. Ako ne možeš platiti ili ako odbiješ platiti, zauvijek ćeš ostati u potrebi za time. (str. 457.)
Doista je to roman strave! Ima gotovo osamsto stranica i mali milijun likova. Svi su jako zanimljivi, svi su važni za priču. Svi imaju svoje potrebne stvari, tajne stvari koje ni ne znaju da žele dok ih ne ugledaju u izlogu Gauntovog dućana.
Onog trenutka kad polože oči na tu stvar, spremni su na sve, apsolutno sve, kako bi je dobili. I još strašnije, kako bi je zaštitili.
Pretkraj romana, postaje očito tko je zapravo Gaunt, no Castle Rock tada je već na rubu propasti i nema nikoga tko bi mario. Ispravljam se, skoro nikoga. Šerif Alan Pangborn jedan je od rijetkih koji nije nogom kročio u novu radnju.
Alan se tada sjeti još nečega – nečega što mu je baka često govorila kad je bio mali: Vražji je glas milozvučan, lijepo ga je slušati.(str. 68.)
Jedna od najboljih
Sumirat ću, već sam napisala i previše riječi… Što mogu kada me moj omiljeni autor toliko ponese! Potrebne stvari obavezno stavite na listu za čitanje, posebno ako volite Kinga i ako ih dosad niste čitali. Prije nego sam ih počela iznova čitati, malo sam se bojala da mi se više neće sviđati toliko koliku su mi se sviđale kad sam bila tinejdžerica, ali strah je bio apsolutno suvišan! Roman je izvanredan i toliko sam uživala u čitanju! Lukavost prepredenog gospodina Gaunta, iskonsko zlo koje u njemu leži i čini ga sposobnim trgovati ne samo onime što duboko u sebi želite, nego onim što doslovno trebate. Trenutak u kojem mali Brian kupuje sličicu i vi znate, ZNATE da sve kreće dovraga i da povratka nema. Cijela ta suluda, divlja, neobuzdana atmosfera smaka svijeta na samom kraju romana drži vas prikovanima za papir i jednostavno, koliko god roman bio debeo, čita se u dahu!
Od mene ogromne preporuke! Neopisivo mi je drago što je Vorto Palabra odlučio objaviti novo izdanje ovog romana jer oduvijek sam ga željela (čini se da je to moja potrebna stvar, hehe) imati na polici, a basnoslovno je skup u second-hand knjižarama.
Napokon ga imam, a nisam morala prodati dušu (niti svu zlatninu koju imam) za njega. Ima li veće sreće za knjigoljupca?
Ostali naslovi ovog autora
Nije lak posao navesti sva Kingova djela pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:
Kao što vidite, puno sam ga čitala, iako, naravno, ima tu još posla. Ove koje nemaju link čitala sam prije bloga, tako da za njih, nažalost, nemam osvrt. Sve vam ih od srca preporučujem, osim Uspavanih ljepotica; taj mi se roman nikako nije svidio i jedva sam ga dovršila.
Ako volite Kinga, preporučit ću vam još i monografiju Stephen King: svemir najčitanijeg pisca današnjice autora Beva Vincenta. Monografija je izvrsna, obogaćena mnoštvom fotografija, detalja iz Kingovog života te njegovih (i vanjskih) osvrta i tumačenja romana koje je napisao. Mene je oduševila i svaki put prije čitanja nekog njegovog romana, uzmem tu monografiju u ruke i nanovo iščitam što sam pisac, ali i kritičari, imaju reći o naslovu u pitanju.
Sve gore navedene informacije o Castle Rocku i o romanu Potrebne stvari uzela sam i parafrazirala iz te knjige.
Novi roman Andersa Roslunda Bježi pravi je zatvorski krimić. Prvi je dio nešto sporiji, a kada to progurate, počinje uzbudljiva potraga za mladićem koji je nekad davno nestao iz zatvora i svi su mislili da je pobjegao.
Naravno, i u ovom su romanu glavni protagonisti kriminalac Piet Hoffman i policijski inspektor (ovaj put u mirovini) Ewert Grens. Njih dvojica odlučni su otkriti što se u stvari dogodilo mladom prijestupniku kojeg su svi znali kao Velikog Brata.
Piet
Piet Hoffmann odslužuje dugu zatvorsku kaznu. Osuđen za posjedovanje droge nakon što je pomogao kriminalističkom inspektoru Ewertu Grensu da se infiltrira u narko-bandu. Jednolični zatvorski dani naglo se mijenjaju dolaskom novog zatvorenika Brace.
Njegov stariji brat bio je najbolji prijatelj Pieta Hoffmana kad su bili mladi. Veliki Brat bio je taj koji je jedne noći nestao bez traga, a Braco svu krivnju svaljuje na Pieta.
Nakon što počinje Braco počne zlostavljati Pieta, ovaj shvaća da mora otkriti što se ustvari dogodilo Velikom Bratu. A kad mu Bracini ljudi zaprijete ubojstvom obitelji, Piet zatraži pomoć inspektora Ewerta.
Ja sam bijedni kriminalac, sam za sebe, i svaki sam dan riskirao život da se infiltriram, razotkrijem nekoga i zatrem sve one organizacije kojima svi vaši posebno obučeni i visoko plaćeni elitni policajci nisu mogli ni primirisati. str. 85.
Ewert
Ewert je umirovljen nakon što je u prethodnom slučaju jedva preživio. Njegovi su kontakti skromni, uglavnom dvoje sustanara i Peitova obitelj. Kad shvati da su Piet i njegova obitelj ozbiljno ugroženi, Evert se odlučuje aktivirati.
Stvorenje koje pedantno čisti svoju ćeliju jer mu je ona dom. Netko tko ni za čim više ne čezne. str. 31.
Dojam o djelu Bježi
I u ovom romanu nastavlja se neobično prijateljstvo između kriminalca i policijskog inspektora. Njih dvojica su već puno toga zajedno prošli pa ako ste čitali prethodne Roslundove romane, upoznat ćete pravu prirodu njihova odnosa.
Dok je Piet zgodan, mišićav i opasan, onakav kakav bi fizički i sam autor htio biti, njegov pandan je punašniji, stariji i vječno umorni inspektor, što je bliže onome kakav je autor stvarno (iz autorova intervjua švedskim novinama).
Bježi je roman s puno preokreta, iako se većina knjige događa u zatvorskom okruženju. Upoznajemo zatvorenike, čuvare i pomoćno osoblje i svatko od njih doprinosi napetosti nekom svojom osobnom pričom. I ovaj se put Roslund dotiče maloljetničkih bandi i njihove rasprostranjenosti u Švedskoj što je, izgleda, gorući problem koji Švedska ne uspijeva učinkovito riješiti. Također ukazuje na korumpiranost zatvorskog i pravosudnog sustava u zemlji koja se zaklinje na legalnost sustava. Ali kao i svugdje: u svakom zrnu ima kukolja.
U svakom slučaju, nakon nešto sporijeg početka, radnja se postepeno zahuktava i Bježi je na kraju sasvim solidan kriminalistički roman.
Evo podsjetnika na nekoliko prethodnih Roslundovih romana:
Anders Roslund švedski je novinar i pisac koji se proslavio romanima napisanim u suradnji s bivšim kriminalcem Börgeom Hellströmom. Osnivač je i bivši voditelj Kulturnyheterna (Vijesti iz kulture) na SVT-u, švedskoj nacionalnoj televiziji. Dugi niz godina radio je kao novinar, specijaliziran za kriminalistička i društvena pitanja, te kao glavni urednik u Rapportu i Aktuelltu, dva glavna informativna programa na SVT-u.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
