Adeline Dieudonne: Stvarni život

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Stvarni život: ©Znanje

Prevela Maja Ručević

Priče služe tome da se u njih stavi sve što nas plaši, tako smo sigurni da se to neće dogoditi u stvarnom životu. (str. 6.)

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Stvarni život

Demo je naselje nazvano tako jer je trebalo biti demo-verzija prosperitetnog i ugodnog naselja, a postalo je otrcano i otužno. Tamo, u jednoj naoko običnoj kući, žive djevojčica, njezin mlađi brat, majka i otac.

Djevojčica je naša pripovjedačica. Ima deset godina i najviše na svijetu voli svog malog bracu Gilesa i njegov predivni, nevini osmijeh. Polako ulazimo u priču dok nas djevojčica upoznaje sa svojom obitelji.

Otac je tiranin, nasilnik, lovac, čiji zastrašujući hobi u kući ima i posebnu sobu. Sobu leševa, u koju na počasna mjesta stavlja sve zvijeri koje je ubio i čijim se prepariranim tijelima ponosi.

Moja se majka bojala mog oca. I mislim da je … to otprilike sve što mogu reći o majci. … Ne znam je li postojala prije nego je upoznala njega. Pretpostavljam da jest. Sigurno je sličila nekom primitivnom … obliku života. … A s godinama, u dodiru s mojim ocem, to ne bogznašto malo-pomalo ispunilo se strahom. (str. 3.)

 Majka je ameba ispunjena strahom. Mari samo za vrt i svoje koze.

Sve je to manje bitno dok djevojčica ima svog voljenog brata.

A onda, jednog sunčanog i po svemu vedrog dana, stravična nesreća sve mijenja. Nešto zlo i mračno nastanjuje se u Gilesu. Više se ne smije, a djevojčica gubi sve što je voljela.

Smrt je stanovala kod nas. I promatrala me svojim staklenim očima. Pogledom mi je grizla zatiljak, uživala u slatkastom mirisu mog malog brata. (str. 33.)

Tijekom sljedećih pet godina, koje prolaze poput treptaja oka zrcaleći se u kratkim, oštrim poglavljima, djevojka pokušava spasiti brata od zla koje u njemu neumorno buja…

No, stvarni život nije bajka. On je strašan, hladan i uništava najslabije, baš poput njena oca koji tek čeka da pokaže svoju najokrutniju stranu.

Stvarni život je brutalan!

Roman Stvarni život kupila sam sasvim slučajno. Naime, auto mi je bio na servisu pa sam, čekajući, šetala po Konzumu i ugledala punu kutiju knjiga po 5 eura! I to ne mala KDS izdanja, nego ona prava. Bacila sam oko na par romana pa odabrala Stvarni život i Daleku zemlju autorice Melisse Albert. Nju još nisam pročitala i, najiskrenije, ne znam kad ću, ali sadržaj Stvarnog života toliko me vukao i nisam mogla odoljeti.

Joj, koliko NISAM pogriješila!

Roman je sjajan! Brutalan, strašan, mračan. Nisam mogla prestati čitati. Ima svega dvjestotinjak stranica, font je velik, a poglavlja kratka pa se pročita u jedno popodne! Ali, ljudi, kakvo popodne!

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Magija je mrtva. To je priča za malu djecu. A ja više nisam bila dijete. (str. 85.)

Uživala sam i užasavala se svake riječi. Ono što nam je spisateljica ponudila na ovim stranicama priča je koja se pamti, koja ostaje u mozgu još dugo nakon čitanja. Može se čitati i kao najnapetiji triler i kao teška, razorna obiteljska drama koja smrdi na krv, iskonsko zlo i duboki, paralizirajući strah.

Obuzeo me strašan umor. Pitala sam se je li sve to uopće vrijedno muke, možda sam premalena, preslaba da bih se suočila s tim odvratnim kaosom koji je preplavio moj život. Željela sam spavati i nikad se ne probuditi iz sna. (str. 132.)

Ipak, što je najbolje od svega, ispod sve te okrutnosti, nasilja i boli plamti ljubav toliko snažna da tjera djevojčicu, našu glavnu junakinju, na borbu protiv te surove stvarnosti.

Ima stvari koje jednostavno ne možemo prihvatiti jer ćemo u suprotnome umrijeti. A meni se nije umiralo. (str. 143.)

Velika, ali velika preporuka

Nemam vam još puno toga reći, osim da je Stvarni život roman koji je baš pozitivno iznenadio. Budući da uopće nisam čula za njega prije nego sam ga kupila, imala sam nikakva ili vrlo niska očekivanja. Na kraju, pročitala sam ga u dahu.

Ima ljudi koji će vam naoblačiti nebo, koji će vam ukrasti veselje, koji će vam sjesti na ramena kako bi vas spriječili u letu. Njih ostavite daleko od sebe. (str. 13.)

Ne znam kakvi ste s temama obiteljskog nasilja i općenito temama koje su surove i zvjerske, ali ako su vam se svidjeli romani Smola, Kći kralja močvare, Vrisak i tišina, Drago dijete, svidjet će vam se i ovaj.

Ono što znam da se nekima nije svidjelo jesu kratke, hladne rečenice koje kao da onemogućavaju povezivanje s glavnom junakinjom, neimenovanom djevojčicom/djevojkom. Međutim, meni je to bilo vrhunski odrađeno. Baš zbog tih rečenica koje su doslovno žarile mozak, shvaćala sam stvarni život te djevojčice. Ne ono što se projicira prema vani, već ono što je unutra, u njoj, unutar „sasvim obične“ kućice u nerazvijenom predgrađu.

Kraj mi je bio očekivan, ali odličan. Zraka sunca u nepreglednoj tami.

Pročitat ću ga, sasvim sigurno, još jednom. Najmanje još jednom.

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Ostali naslovi ove autorice:

Stvarni život roman je prvijenac autorice Adeline Dieudonne, koji je dobio čak 14 književnih nagrada, među kojima se ističe nagrada Fnac za roman godine.

Gdje kupiti roman Stvarni život:

Znanje

David Benioff: Grad lopova

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Grad lopova: ©Znanje

Prevoditelj: Iva Šrot

David Benioff Grad lopova

Grad lopova

Grad lopova jedna je od onih priča koju ćete zauvijek pamtiti. Premda se radi o ratnom romanu, nije mu svrha pripovijedati o ljudskim žrtvama koje svaki rat nosi sa sobom bez obzira na kojoj su strani zaraćene vojske. Knjiga je to o onima koji će iskoristiti svu svoju domišljatost, hrabrost i ludost kako bi se izvukli iz nametnute im realnosti i sačuvali živu glavu.

Moji mi ljudi govore da u Lenjingradu nema jaja, ali ja vjerujem da u Lenjingradu ima svega, čak i sada, samo su mi potrebni pravi ljudi da ih pronađu. Dvojica lopova. str. 45.

Lev i Kolja

Dva mladića, spojena igrom slučaja – Lev, sramežljivi tinejdžer i zaljubljenik u šah i Kolja, umjetnik i povremeni pisac, a zapravo vojnik Crvene armije, proputovat će ratom opustošenom unutrašnjosti Rusije po neobičnom zadatku. Sve što pri tom doživljavaju predstavlja svakodnevnu borbu za preživljavanje tamo gdje su šanse da živi dočekate sutrašnje jutro manje od makova zrna.

Susret u ćeliji

Nakon što je šesnaestogodišnji Židov Lev bačen u ćeliju zbog krađe noža preminulom njemačkom padobrancu, u istu ćeliju ruske vlasti smještaju i kozačkog mladića Kolju pod optužbom da je dezerter. Kako bi se spasili od pogubljenja, pristaju na nagodbu s ruskim generalom koji za tjedan dana udaje kćer. Trebaju pronaći tucet jaja potrebnih za svatovsku tortu generalove kćeri.

Premda se to čini naoko jednostavan zadatak, stvarnost je puno surovija. U gradu razorenom ratom ne samo da nema jaja, već nema hrane uopće pa su krađe, otimačine i ubojstva svakodnevna pojava.

Lev i Kolja kreću u potragu po gradu lopova

Putujući razorenom zemljom u potrazi za tucetom jaja, Lav i Kolja bježe od svakakvih užasa. Nagledaju se strašnih ubojstava, čak i kanibalizma te posvemašnjeg ludila u nedostatku hrane. Okamenjeni užasima rata, predah nalaze u ruskom selu s utamničenim ruskim djevojkama. Ali svaki privid normalnosti nestaje dolaskom jutra kada Nijemci ulaze u selo. Bježeći, momci upoznaju hrabre ruske vojnike. Zaljubljivog Leva posebno se dojmi snajperistica Vika. Ali rat nije mjesto na kojem možete naći ljubav.

To je, shvatio sam, bio njegov veliki talent-opasnost ga je smirivala. str. 64.

Dojam o djelu

Grad lopova, osim što je napeta priča o ratnim zbivanjima za vrijeme Drugog svjetskog rata i intimna priča o pretvaranju nesigurnog dječaka u muškarca, priča je o razvijanju jednog istinskog prijateljstva koje se ni u kakvim drugim okolnostima ne bi dogodilo.

Dvojica prijatelja, koji se ni po godinama ni po odgoju i odrastanju vjerojatno nikad ne bi sreli, svjedoče užasima rata pružajući jedan drugome emocionalnu, psihičku, duhovnu i tjelesnu podršku u svim suludim situacijama na koje nailaze i koje samo rat može oživotvoriti.

Priča koja se odvija u nepunih sedam dana obilježila je živote dvaju mladića kao da su proživjeli čitav jedan vijek. Mladići koje je rat zatekao između dvije suprotstavljene sile nemaju nikakvih drugih želja osim preživjeti. Lev, naivan i sramežljiv dječak, izrastao je u samo sedam dana u samouvjerenog i mudrog mladića koji taktički zna nadjačati protivnika. Kolja, kozački šarmer i miljenik žena, naizgled čvrst i siguran u sebe, pokazao je svoju emocionalnu, poetsku stranu kao nesuđeni spisatelj.

Na osnovu sjećanja svog djeda, autor David Benioff napisao je roman koji je toliko dirljiv i toliko strašan sa životnim primjerima o tome kako rat oduzima ljudskost. Koliko god je zastrašujući, istodobno je duboko emocionalan i ujedno duhovit, s filozofskim crticama o životu i svijetu.

Roman krasi jedinstven stil u kojem čitatelj ima mogućnost zastati, osmjehnuti se, vratiti se u neratna vremena, kada se na uglovima raspravljalo o umjetnosti i filozofiji, udahnuti zrak i vratiti se ponovno u sasvim neuobičajenu ratnu priču. Priču koja je prava književna senzacija.

Moja velika preporuka za Grad lopova.

David Benioff Grad lopova

O autoru:

David Benioff široj je publici poznat kao renomirani filmski scenarist.
Rođen je u New Yorku kao David Friedman, a kasnije je uzeo majčino djevojačko prezime Benioff.
Magisterij je položio na University of California u Irvine-e iz kreativnog pisanja.
Njegova prva uspješnica, “The 25th Hour”, pretvorena je u popularan film, nakon čega su uslijedili daljnji uspjesi ispisani scenarijem za megaspektakl “Troju” i “Wolverine” te adaptacijom “Goniča zmajeva” za filmsko platno. U braku je i ima troje djece.

Gdje kupiti roman Grad lopova:

Znanje

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige S ljubavlju, Pamela: ©Znanje

Prevela Dunja Dernej

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

S mojom pričom
može se poistovjetiti –
djevojka iz male sredine
koja se nekako zapetljala
u vlastitom snu.
(str. 12.)

S ljubavlju, Pamela

Prvo na što svi pomislimo kad čujemo ime „Pamela Anderson“ jest – seks bomba. To i mora biti tako. Čitava njezina karijera stvorena je na stereotipu glupe sisate plavuše. U zvijezde je lansirana 1990-ih godina, u mega popularnoj seriji Baywatch u kojoj je glumila predivnu spasiteljicu s plaže koja cijeli dan u slow-motionu trčkara plažom, a grudi joj zaigrano, tek mrvicu sputane crvenim kupaćim kostimom, skakuću gore-dolje. Pamela Anderson jedna je i od najpoznatijih Playboyevih zečica i krasila je više od jedne duplerice.

Povijest se često izmjenjuje kako bi se od čudovišta napravili junaci. Ili obrnuto. S vremenom istina uvijek izađe na vidjelo. (str. 17.)

U memoarima S ljubavlju, Pamela ova nam glumica i aktivistica pokušava iznijeti svoju pravu priču. Pokušava nam pokazati da je više od svoga tijela i pruža nam istinitu priču o svom životu i uspjehu.

Od traumatičnog djetinjstva, preko Playboyeve vile do povratka na rodni otok Vancouver, Pamela prozom, ali i začuđujuće zanimljivom poezijom, oslikava svoj život i postupke koji su je doveli upravo ondje gdje danas jest.

I,
bit ćete dobro.
Da je bar to meni netko rekao.
I da jesu
da sam
im bar vjerovala.
(str. 14.)

Uvodna pjesma

Prije čitanja, o Pamelinoj sam autobiografiji čula sve najbolje. Čula sam da je ovom knjigom dokazala da nije priglupa plavuša, da je dokazala da je pametna i sposobna te da se u njoj krije puno više od osrednje glumice s izvanrednim tijelom. Pisalo se da je S ljubavlju, Pamela emotivna proza i još emotivnija poezija. Da ova seks bomba zna i pisati. Da je užitak za čitanje.

Znala sam da imam čudnije talente od ljepote… (str. 87.)

Osim toga, moja je prijateljica bila oduševljena njezinim dokumentarcem Pamela’s garden of Eden. Rekla mi je da je otkrila jednu potpuno novu Pamelu, sasvim drugačiju od one kakvom je mediji prikazuju, a javnost doživljava.

Zato sam, dakako, bila ekstra uzbuđena kada sam napokon našla vremena za čitanje. I počelo je, priznajem, jako JAKO dobro. Uvodna pjesma u kojoj sažima čitavo svoje postojanje veoma mi se svidjela i priznajem – i ja sam pomislila sve ono s početka ovog ulomka. Da, Pamela zna pisati! Da, ovo je tako dobro i pitko i emotivno.

A onda… Više nije bilo takvo.

Biti slavna osoba bilo je poput
Neobične bolesti
Koju ne možeš isprati.
(str. 121.)

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

… i sve ono kasnije

Osim te uvodne pjesme, malo mi se toga zapravo svidjelo. Nije stvar u tome da su ovi memoari loši. Dapače, vrlo se lako i brzo čitaju. Na samom početku, u poglavljima koja se bave njezinim djetinjstvom, čitatelj doista uživa. Rečenice su jednostavne, slikovite, pomalo naivne. Svakako čudne, ali još ih prihvaćate. Mislite (ja sam mislila) – piše iz perspektive djeteta. Opisuje ono što ju je ranilo, nepovratno oštetilo.

Nisam nikome mnogo govorila o svom kućnom životu. To je bilo osjetljivo i duboko sam u sebi razumjela da nam je jednostavno takva sudbina. Bila sam zahvalna na onome što imamo. Ne bih mogla preživjeti svoj odrasli život bez snage koju sam rano naučila skupiti. (str. 39.)

A onda Pamela odraste. A rečenice su i dalje… Ha, držat ću se riječi „naivne“. I tu mi je sve postalo pomalo iritantno. Možda kvaliteta memoara S ljubavlju, Pamela naprosto ovisi o čitatelju. Ja sam realna. Cinična na način koji i mene samu ponekad živcira. Nisam žena s ljubičastim oblacima u očima. I kad Pamela opisuje svoj uspjeh, svoje poziranje za Playboy, posjet Playboyevoj vili, a to zvuči kao šetnja po rajskoj cvjetnoj livadi, kao životni san svake djevojčice… Ma daj me nemoj! Nemojte me krivo shvatiti, neka svatko radi što hoće, ali nemojmo se zavaravati. Kad vas polugole fotografira čitava svita, teško da samo zatvorite oči i prestanete biti sramežljivi. A tako ste STRAAAAŠNO sramežljivi i bojažljivi.

Nemojmo se zavaravati.

Nitko od nas ne zna Pamelin stvarni život, daleko od toga. Ali svi znamo glavne dijelove koje su mediji itekako dobro popratili. Ona nam sama daje nov pogled na sve to, dodaje i neke situacije koje javnosti nisu poznate, ali nekako mi to sve zvuči suhoparno i bez emocija. Određeni su dijelovi kao ravna crta na onom aparatu koji mjeri otkucaje srca.

Htjela bih reći još samo nešto što me živciralo pa ću se onda okrenuti k onom što mi se ipak svidjelo. Dakle, moj dojam nije da je Pamela ovom knjigom pokazala koliko je pametna i koliko zna pisati. Meni se čini da ona većim dijelom samo lupeta i TRUDI se da to zvuči super pametno, dojmljivo i emotivno, ali previše truda ima kontraefekt. Nisam povjerovala. Neke su rečenice toliko isforsirane da su mi se oči okretale oko glave od silnog kolutanja.

Nisam bila sigurna koliko puta srce može biti slomljeno. Valjda koliko god je puta potrebno. (str. 234.)

Volite li memoare?

Ajmo sad na pozitivno.

Dijelovi koji su u stihu zanimljivi su i imaju duha. Najviše sam citata izvukla baš iz tih dijelova. Fora mi je što tu i tamo iz teksta izvire humor pa mi se čini da bi Pamela, u stvarnosti, mogla biti simpa i duhovita žena.

Sviđa mi se njezina silna ljubav prema sinovima, za koju se stvarno vidi da je iskonska, duboka i prava. Jako je lijepo što s ljubavlju i poštovanjem piše o bivšem suprugu Tommyju Leeju. I sama priznaje da su muškarci njezina propast, ali i to da je njega od svih voljela najviše.

Muškarci su moja propast. I probala sam ih svakakve. Zajednički nazivnik sam ja. Shvaćam da ratujem samo sa sobom kad se radi o ljubavi. (str. 244.)

Oprostite na tome što sam pisala puno, razvezala sam, možda nepotrebno.

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

Na kraju, pitam vas – volite li memoare? Ako da, nemojte se plašiti mojih riječi, uzmite knjigu S ljubavlju, Pamela. Možda se ugodno iznenadite. Čini mi se da bi ona mogla biti jedna od  knjiga uz koje će mnogi provesti ljeto. Mislim da je dobar izbor za plažu, sunce i more.

Završavam ovaj osvrt riječima kojima je ona završila svoje memoare.

Čini se da ništa nije nemoguće.
Samo nas izbjegava.
Niste sami u ovome.
Nastavite tražiti.
Uvijek postoji planina za penjanje.
S ljubavlju,
Pamela
(str. 261.)

Ostali naslovi ove autorice:

Pamela Anderson (1967.) američka je glumica najpoznatija po ulozi C.J. Parker u hit-seriji Baywatch. Svoj poprilično turbulentan život pokušala je javnosti približiti autobiografijom S ljubavlju, Pamela, no svi će poznavatelji njezina lika i djela lako uočiti da je podosta toga i preskočila.

Mislim da je neke dijelove bolje ostaviti neizrečene…
Neka ostanu nemoćni.
(str. 231.)

Udavala se šest puta, no često ističe da je njezina najveća ljubav njezin prvi suprug Tommy Lee Jones, s kojim je, u trogodišnjem braku, dobila dvojicu sinova na koje je silno ponosna.

U novije vrijeme, Pamela se kani glume, a više se posvećuje zaštiti prirode.

Veoma je popularan i njezin dokumentarac Pamela’s garden of Eden, u kojem pratimo njezin život na otoku Vancouver, gdje se bavi restauracijom imanja koje je naslijedila od svoje bake.
Evo i trailera:

Osim toga, na temelju njezina života, snimljena je i serija Pam&Tommy za koju sama Pamela nema riječi hvale. Smatra da je ona nastala samo kako bi ljude podsjetila na kućni seks-video koji su ona i Tommy snimili i koji ih je, kako kaže, vjerojatno i koštao braka.

Gdje kupiti knjigu S ljubavlju, Pamela:

Znanje

Volite li čitati biografije i autobiografije, na blogu Mala od knjiga nećete se baš usrećiti, ali evo. Čitala sam fiktivnu biografiju još jedne plave seks-bombe, Marilyn Monroe, dakako, pa virnite na osvrt romana Plavuša, autorice Joyce Carol Oates.

Koelgica je čitala Šerbedžijinu autobiografsku prozu Poslije kiše.

Harlan Coben: Velika iluzija

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Velika iluzija: ©Znanje

Prevoditelj: Vojko Plovanić

Harlan Coben Velika iluzija

Knjiga je prevedena kao Velika iluzija, dok je izvorni naziv “Fool me Once” (Namagarči me samo jednom). Mislim da je u ovom slučaju prevedeni naslov bolji od originala jer je sve što pročitate i sve što mislite da se događa u ovoj knjizi velika iluzija. U novom izdanju, knjiga je naslovljena atraktivnom naslovnicom iz istoimene serije.

Coben se još jednom pokazao kao majstor kaosa koji se iz totalne zapetljanije postepeno otpetljava i čuva zadnji trik za sam kraj romana, baš kao mađioničar svoju najbolju točku u velikom finalu.

Maya postaje udovica

Na samom početku knjige upoznajemo Mayu, bivšu vojnu pilotkinju, na sahrani supruga Joea, nedavno ubijenog u Central Parku. Dvojica maskiranih napadača zaskočila su Mayu i Joea i ustrijelila ga pred Mayinim očima. Maya se spasila bijegom, još uvijek iscrpljena od vojne službe i stresnih odluka koje je morala donijeti. Pod kontrolom psihijatra i s dijagnosticiranim PTSP-em, Maya se nastavlja brinuti o dvogodišnjoj kćeri Lily. Ali Joeva  bogata i moćna obitelj Burkett ne želi da Maya sama odgaja Lily.

Željela je Joeu reći nešto duboko, nešto što bi i jednom i drugom zaokružilo priču, ali riječi nisu dolazile. str. 9.

Maya postavlja kameru

Prijateljica Mayi poklanja skrivenu kameru kako bi nadgledala dadilju koja brine o njezinoj dvogodišnjoj kćeri Lily. Pregledavajući snimke, užasnuta Maya ugleda ubijenog supruga kako se igra s Lily. U želji da sazna što se događa i gubi li pamet, Maya shvaća da svi putevi vode do obitelji Burkett. A tamo su Joeva majka Judith, pokojnikov brat Neil i sestra Caroline. Počinje istraživati cijelu obitelj, pogotovo jer je i Joeov brat Andrew prije više godina preminuo u sumnjivim okolnostima.

Prva misao bila joj je vrlo jednostavna, instinktivna i primitivna: ubij neprijatelja. str. 139.

Policija ne vjeruje Mayi

Dok Maya istražuje Burkettove, i nju istražuje policija. Roger Kierce, detektiv za ubojstva NYPD-a koji vodi istragu Joeova ubojstva, uvjeren je da Maya zna više nego što govori. Previše je smrti oko Maye. Prije četiri mjeseca ubijena je i Mayina sestra koja je radila kod Burkettovih i njezina smrt nije do kraja razjašnjenja. Dok Maya prati Burkettove, a detektiv Mayu, još se nekoliko igrača uključuje u samu igru i smrtonosno klupko tek se počinje zapetljavati…

Dojam o knjizi Velika iluzija

Kao i uvijek kad je riječ o Cobenu, ne možete pogoditi u kojem će se smjeru rasplesti radnja romana. Po mom mišljenju, to je  najveći Cobenov adut. 

Roman Velika iluzija, po kojem je snimljena i vrlo popularna serija, vrlo je napet, a radnja  zagonetna i puna obrata. Joeva  bogata obitelj prepuna je tajni i zataškavanja, kao i sve bogate obitelji koje su se održale na vlasti spregom novca i moći,  te razgranale paukovu mrežu u političkim i menadžerskom krugovima. Već od početka jasno je da je obitelj Burkett zbila redove i njihov je oklop teško probiti. Nasuprot zatvorenih i nedodirljivih Burkettovih, autor stavlja otpuštenu vojnikinju.

Kao glavni lik, Coben u radnju uvodi emocionalno ranjivu i oštećenu vojnikinju koja dobiva nečasni otpust zbog krivo donesene odluke i koja boluje od PTSP-a. Na taj način, Coben sugerira da Maya nema dovoljno kapaciteta da istraži što se stvarno događa.

Ali Maya s velikom tvrdoglavošću nastavlja istraživanje iz jednostavnog razloga – nema što izgubiti. Sama završnica romana šokantna je i neočekivana, ali na svoj način genijalna i razumljiva.

Ako ste u napasti prvo pogledati seriju, a zatim pročitati knjigu – sugeriram – NEMOJTE! Knjiga pruža puno više od serije. Moja mala zamjerka knjizi je nedovoljno opisan lik detektiva Rogera Kiercea kojem je u seriji dana puno veća osobnost i značaj nego u knjizi.

S obzirom da volim Harlana Cobena, meni je knjiga odlična. Možda je nećete predugo pamtiti, ali zabavit će vas, zaintrigirati i šokirati na samom kraju. Za mene, dovoljno.

Ako se želite još malo bolje upoznati s ovim piscem, pročitajte recenziju romana Utočište.

Harlan Coben Velika iluzija

O autoru

Harlan Coben (1962.) izdavački je fenomen. Njegovi romani prodani su u više od 60 milijuna primjeraka i zauzeli su vrhove ljestvica bestselera diljem svijeta. U svojim psihološkim trilerima tematizira problematiku američkog suvremenog društva, uz mnoštvo akcije i napetosti koji često završavaju s dvostrukim ili trostrukim obratima.

Gdje kupiti knjigu Velika iluzija:

Znanje

Kristen Loesch: Porculanska lutka

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Porculanska lutka: ©Znanje

Prevela Mirta Jambrović

Kristen Loesch: Porculanska lutka

U nekom dalekom kraljevstvu, u nekoj davnoj zemlji, živjela djevojčica što izgledaše baš kao njezina porculanska lutka. Ista hrđavozlatna kosa. Iste crne oči. Čak i majka te djevojčice jedva razlikovaše nju i lutku. … ni ona više nije umjela razlikovati sebe i nju. Toliko dugo da više nije bila sigurna je li ona djevojčica; je li ona ta koja je stvarna. (str. 1./2.)

Porculanska lutka, 1991.

Rosie je doktorandica na Oxfordu. Ima pomalo uštogljenog zaručnika Richarda, majku alkoholičarku i pažljivo skrivenu, duboko zakopanu krvavu prošlost.

Naime, Rosie i njezina majka ne tako davno pobjegle su iz Rusije pred mecima mafijaškog ubojice i otada su prisiljene skrivati se. Ili nisu? Rosie, pravim imenom Raisa, više ni sama ne zna što je istina, a što laž. A kad majka umre i ostavi joj bilježnicu punu bajki koje više zastrašuju nego smiruju, Raisa poželi otkriti nešto više o svojoj prošlosti.

…uvijek sam mrzila njezine priče. Nakon što mama zaviri u čašicu, jedino one postaju življe, dok se sve ostalo na njoj prigušuje. Neobične male vinjete, bajke u malom, često s prizvukom noćnih mora. (str. 11.)

Aleksej Ivanov, proslavljeni povjesničar i disidentski pisac, vraća se u rodnu Rusiju. Potrebni su mu suradnici pa se Rosie javlja na njegov oglas. Uskoro s njim odlazi u Rusiju, odlučna ne samo otkriti tko je ona, već i tko je ubojica zbog kojeg je ostala bez voljenog oca i sestre.

„Počet će boljeti“, kaže, „povratak kući. Zato što ćeš tada susresti nekadašnju sebe. A jedna mora ubiti drugu.“ (str. 58.)

Porculanska lutka, davnije

Mlada Tonja živi kao ptica u zlatnom kavezu. Bogata je, ili joj je barem muž Dimitrij bogat. No stvari u njihovom braku nisu onakve kakvima bi trebale biti.

Nema kamo otići, nigdje ne mora biti.
Je li ovo sloboda? Ili prostran kavez?
(str. 31.)

Jednog dana, zorom tražeći utjehu od rijeke Neve, začuje gorljiv glas mladog boljševika Valentina Andrejeva. Ruska revolucija donosi prevrat cijeloj zemlji, no Tonja, Valentin i Dimitrij zahvaćeni su njome na sasvim drugi način.

Rosie istražuje svoj život, Tonjin život i život svih onih ljudi koji povezuju njih dvije. Ako su uopće ikako i povezane jer ono što će Rosie saznati poljuljat će do temelja sve ono što je znala i čega se sjećala. Istina je negdje u majčinim mračnim pričama, na zidovima nekoć bogataškog stana, u ruskoj zemlji natopljenoj krvlju.

Kristen Loesch: Porculanska lutka

Ljubav na prvi pogled

Već na prvi pogled, prije čitanja, Porculanska lutka osvaja predivnom, prelijepom naslovnicom. Toliko je lijepa da odmah želite započeti s čitanjem, ali i kratki sadržaj i više nego obećava. Tako da, čim sam u ruke dobila ovu ljepoticu, odlučeno je – ona se čita sljedeća!

I doista, Porculanska lutka lijepa je i iznutra koliko izvana! Priča je predivna – mračna, a čarobna. Prelijeva se iz prošlosti u sadašnjost i obrnuto. Svatko je netko drugi i svi su nekako povezani. Čitanje ovog romana je poput odgonetavanja najzapetljanijeg obiteljskog stabla. Ako ste ljubitelj takvog nečega, voljet ćete ovaj roman.

Na neki mi je način draže kad je očito da je nešto loše: krv posvuda, majka jeca, policija se dovikuje, a otisci cipela mafijaškog ubojice po cijelome su stanu.
No ovo ne podnosim. Kad znaš da nešto nije kako treba, ali ne možeš dokučiti što.
(str. 114.)

Čitajući ovaj roman, kao i Ženski krug dame Tan prije njega, shvatila sam da sam veliki obožavatelj obiteljskih saga. Povijesnih romana koji se čitaju poput najboljeg trilera. Raskošnih priča koje bubre životom, tugom i radošću, ljubavlju i iskonskom mržnjom. Čini mi se da me ovakva štiva zapravo oduševljavaju više nego ono što sam mislila da volim najviše – trileri. Tako da, Porculanska lutka u meni je pobudila onaj iskonski užitak u čitanju, kad jedva čekate doći do kraja i, u isto vrijeme, nikad ne želite završiti. A onda neminovno dođe kraj i…

Nešto nedostaje.

Petica, ali…

U svom dnevniku čitanja dala sam ovom neobičnom romanu peticu, no, kao što vidi iz prethodne rečenice, kraj nije iste kvalitete kao i ostatak priče. Odnosno, završetak je mrvicu zbrčkan i imam dojam da ga je autorica napisala na brzinu, zaboravljajući bolje povezati niti koje su nas uporno i čvrsto vukle na čitanje. Ni godine mi nisu sjele pa mi je zato kraj bio pomalo neuvjerljiv.

Ipak, nemojte dopustiti da moje riječi ili ovaj zbrzan kraj utječu na vašu odluku i da vas, ne daj Bože, odgovore od čitanja. Porculanska lutka vrijedna je vašeg vremena. Pronaći ćete tu prelijepu ljubavnu priču, izdaju, okrutnost i licemjerje. Nevinu pogrešku koja vodi u težak život i još goru smrt.

Meni su se, više od svega, svidjele bajke. Kad Raisa iz majčine bilježnice čita tamne, zloslutne retke pitajući se što se u njima krije, gotovo se naježite. Onda pretkraj, kad se Tonja prisjeti istine o sebi, kad je miris vrati u dane koje je duboko potisnula, vrtjet ćete glavom u nevjerici.

Bez obzira na to jeste li naslutili rasplet ili vas je potpuno iznenadio, vjerujem da će Porculanska lutka biti jedan od romana koji ćete pamtiti i koji će se naći na mnogim listama najboljih romana pročitanih u 2024. godini.

… sjeti se da u ovoj zemlji ne biraš između dobra i zla, nego između života i smrti. (str. 212.)

Kristen Loesch: Porculanska lutka

Ostali naslovi ove autorice:

Porculanska lutka debitantski je roman autorice Kristen Loesch.

Gdje kupiti roman Porculanska lutka:

Znanje

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Krvni izdajnik: ©Znanje

Prevela Ana Briški Đurđevac

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Krvni izdajnik

Neočekivani užasni događaji u koje se Kiva uplela na kraju drugog romana Zlatni kavez rezultirali su strašnim posljedicama. I po Kivu, koja je opet prisiljena otići na najgore od svih mjesta. I po njezine voljene, koji joj nikad neće oprostiti ono što je napravila.

Izdala je Jarena.
Nikad joj neće oprostiti.
Ona nikad neće oprostiti samoj sebi.
Ljudi poput nje nisu zavrijedili oprost.
Zavrijedili su smrt.
(str. 34.)

Kraljevstva su na rubu rata, a Kiva i njezini nekadašnji prijatelji moraju krenuti u misiju koja bi ih mogla koštati života. Ipak, ako prežive, njihova misija donijet će im toliko željeno pomirenje i oprost.

… Kiva nije mogla zanemariti strah da će ih dočekati neka nova komplikacija koja im neće dati da ostvare svoj cilj. Govorila je samoj sebi da je paranoična, … ali taj ju je osjećaj nastavljao pratiti. (str. 274.)

Ono za čime tragaju Kiva i Jaren jako je dobro skriveno, okruženo magijom, neprijateljima i smrtonosnim izazovima.

Ljudi koji su nekad bili prijatelji, sada to nisu. Koji su nekad bili kraljevi i kraljice, danas su zatočenici. I naravno, nekad omraženi, ima i onih koji su danas prijatelji.

Svi zaslužuju da se netko bori za njih, čak i onda – posebno onda – kad se ne mogu boriti sami za sebe. Ti si to za mene jednom učinila. (str. 51.)

Hoće li Kiva i Jaren uspjeti pronaći magične predmete za kojima tragaju? Hoće li kobne posljedice Kivine izdaje biti poništene? I kome će se ona na kraju prikloniti, obitelji ili ljubavi? Odanosti ili neprijatelju?

U svijetu Wenderalla, ništa nije onakvo kakvim se čini.

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Finale fantastične trilogije

Trilogija Zatvorska vidarica oduševila me na prvo čitanje! Naravno, prvi dio, Zatvorska vidarica, ostaje mi omiljen, premda ni ova preostala dva nastavka ne zaostaju. Ako ćemo iskreno, čini mi se da je drugi nastavak, Zlatni kavez, nekako najslabiji, najsporiji, ali Krvni izdajnik polako se vraća na pravu stazu.

Navest ću najprije ono što mi je smetalo, ali napominjem još jedan put da obožavam ovu trilogiju i da ima počasno mjesto na mojim policama.

Dakle, smetala mi je samo jedna stvar. Čini mi se da je autorica silom htjela zbiti hrpetinu radnje u jedan roman. Neke situacije jednostavno se događaju, bez nekog detaljnijeg tumačenja. Čitamo, čitamo – i hop – nešto se dogodilo. Onda sve dalje ide super, uživamo, uživjeli smo se kad opet – hop – dogodilo se nešto drugo.

Eto, nisam sigurna jesam li dobro objasnila, ali to me malo nerviralo. Takve je stvari trebalo ili izbaciti ili dodati još stotinjak stranica. Ja se ne bih bunila…

Svidjelo mi se SVE ostalo!

Ne znam zašto sam tako slaba na magijski svijet Wenderalla, ali jesam.

Krvni izdajnik, finale trilogije, zaokružuje čitavu priču. Daje nam rješenje svih pitanja, zadovoljenje osjećaja za pravdu i kakav-takav sretan kraj!

Njezina magija bila je dar, a ne oružje. Nije se imala čega plašiti; bila je dio nje, stvarna i životvorna poput krvi u njezinim žilama. Ona će odlučiti što će s njom, samo ona i nitko drugi.
I odlučila je da će je upotrebljavati za dobro.
(str. 182.)

Krvni izdajnik – magija u najboljem obliku

Ne znam što ova fantasy trilogija ima, a druge nemaju, ali od mene imate velike preporuke! Ako volite ovaj žanr, svakako uzmite Zatvorsku vidaricu i počnite! Jamčim vam, čeka vas nezaboravna avantura! Svijet magije u kojem žive Kiva, Jaren i njihove obitelji predivan je i strašan u isto vrijeme. Nema tu vila i pjesmica. Tu su pobunjenici, droge, nasilje, smrt, bodeži i smrtna magija. Sama nas spisateljica na početku upozorava da su, s obzirom na temu, neki dijelovi uznemirujući. Iako zamišljena kao trilogija za mlade (YA), u njoj su itekako odrasle teme.

Ti si ono što odlučiš biti, Kiva. Bilo dobra ili zla, to je tvoja odluka. Tvoja je magija oruđe – ti njome upravljaš, a ne ona tobom. Ne može te pretvoriti u nešto što ne želiš biti. … Ne moraš se plašiti svoje magije.
Prošlost, sadašnjost, budućnost – uvijek će je upotrebljavati za dobro.
(str. 169.)

Sviđa mi se što u svakom nastavku, pa tako i u romanu Krvni izdajnik, uvijek imamo iznenađujuće, šokantne preobrate! Većinu njih ne da nisam očekivala, nego nisam na njih ni pomislila i uvijek bih ostala paf. Dakako, zatim bih se vraćala unatrag i opet iščitavala već pročitano u lovu na tragove i ako to nije kompliment knjizi, onda ne znam što je!

Krvni izdajnik je, bez obzira na svoje sitne mane, u meni izazvao onaj vau-efekt koji ne dobijem često. Baš zato, znam da ću pamtiti ne samo radnju, nego i osjećaje koji su se u meni kovitlali dok sam čitala.

Ovo je najbolja fantasy trilogija koju sam u životu pročitala (zasad) i od srca vam je preporučujem!

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Ostali naslovi ove autorice:

  • Lynette Noni studirala je novinarstvo, psihologiju i akademsko pisanje. Nakon toga, upustila se u avanturu pisanja fantastike, a danas je nagrađivana autorica serijala The Medoran Chronicles i Whisper.
  • Nama je najpoznatija po popularnoj, hvaljenoj trilogiji o zatvorskoj vidarici Kivi, koju čine romani:
  • Zatvorska vidarica
  • Zlatni kavez
  • Krvni izdajnik.

Gdje kupiti roman Krvni izdajnik:

Znanje

Hideo Yokoyama: Sedamnaest

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Sedamnaest: ©Znanje

prevoditelji: Mirjana Čanić i Nebojša Buđanovac

Hideo Yokoyama Sedamnaest

Ovo nije knjiga o avionskoj katastrofi. Ovo je knjiga o funkcioniranju ljudi za vrijeme i nakon avionske katastrofe. Hideo Yokoyama, autor koji je dugo radio kao istraživački novinar, napisao je roman kojem je okosnica stvarni događaj. Nesreća leta 123 Japan Airlinesa stvarno se dogodila 12. kolovoza 1985. godine. Tom je prilikom poginulo 524 putnika i smatra se da je to jedna od najgorih avionskih katastrofa u povijesti.

Redakcija

U redakciji lokalnog lista North Kanto Timesu uvijek je užurbano. Tako je bilo i tog kobnog dana 12. kolovoza 1985. godine. Kazumasa Yuuki, iskusni novinar, završava zadnje vijesti i šalje ih na prijelom i tisak unaprijed se radujući slobodnom danu koji planira provesti u planinarenju. Međutim, svi planovi staju po primitku užasne vijesti. Golemi avion nestao je s radara i vjerojatno se srušio stotinjak kilometara sjeverozapadno od Tokija.

Mi smo lokalne novine. Ne možemo zaostajati za drugim tiskom kad je riječ o informacijama o ovoj nesreći. Upotrijebio sam sav prostor koji sam mogao. I to planiram činiti i dalje. str. 233.

Čija je ingerencija?

Vijesti o avionskoj nesreće dolaze sa svih strana, ali Yuuki ne zna je li se nesreća dogodila u njihovoj teritorijalnoj jedinici, prefekturi Gunmi. Kad sazna da je to ipak ondje, odluči poslati nekoliko mlađih kolega iz redakcije na mjesto događaja. Yuukijeva odgovornost je ogromna jer i druge novine žele prve objaviti vijesti. S druge strane, Yuuki osjeća strašan pritisak od šefova koji kreiraju uredsku politiku i koji su pijuni politike i vodećeg establišmenta.

Suludi tempo

Kako pristižu strašne vijesti s terena, u redakciji nastaje eruptivna atmosfera. Nitko ne ide kući, nema praznog hoda, krade se par sati sna u redakciji. Yuuki kratko javlja supruzi i sinu da ostaje na poslu do daljnjeg. Događaju se napetosti i svađe u samoj redakciji zbog različitog viđenja izvještavanja s poprišta događaja. U jednoj  uznemirujućoj sceni, par mlađih novinara riskira svoje živote izvještavajući s mjesta nesreće. Bešćutni urednik odbija produžiti rok za objavljivanje njihove priče u jutarnjim novinama.

Uz sve što se događa u redakciji, sustiže ga i vijest da je prijatelj s kojim se trebao popeti na planinu pretrpio moždani udar. Leži u vegetativnom stanju u jednoj od bolnica. Yuuki puca po svim šavovima: emotivno i fizički.

Dojam o djelu Sedamnaest

Sedamnaest  je izuzetno zanimljiv roman. Najavljen je kao triler, ali to nije. To je roman koji prodire u samu srž novinarskog zanata. Događanja u redakciji, novinarska i ljudska etika koja je, dolaskom svake nove vijesti, na kušnji i koju ne može slijediti svaki novinar, u žiži su ovog romana. Borba za moć, atmosfera visokog pritiska i uredska politiku koja nije autonomna već ovisi o nalozima s vrha, skupo je koštala nekoliko najobjektivnijih i najsavjesnijih novinara. Među njima je i Kazumasu Yuuki.

Ne saznajemo mnogo o novinarima u redakciji. Osim njihovih imena i položaja, ništa ne znamo o njihovim privatnim životima.

Obitelj ili posao

Dapače, ni o samom Kazumasa Yuukiju ne saznajemo puno. Postoji, doduše, dugačak popis likova na početku knjige s njihovim ulogama u radnji. Yuukijevu suprugu autor spominje samo sporadično, ali zato saznajemo da sa sinom ima težak, zategnut odnos.

Sedamnaest godina Yuuki pokušava ostvariti dobar odnos sa sinom. To mu nikako ne uspijeva. Ali zato je jako prisan sa sinom kolege s kojim se trebao popeti na tu jednu visoku stijenu, uspon kojeg se bojao cijeli život.

Planina Tsuitate

Zašto se Yuuki toliko željno želi popeti na planinu Tsuitate, na jednoj od najtežih planinarskih ruta? Ne zna on to ni sam. Planina je za njega pomirenje sa sobom, pomirenje sa sinom, približavnje obitelji. Popet će se da siđe.

Penjem se da bih sišao. Uvijek se pitao koje je značenje te zagonetke. str. 4.

Hideo Yokoyama Sedamnaest

Popeti se na planinu za Yuukija je svojevrsni zavjet da će ubuduće stvari raditi drugačije. Ali u trenutku kada donosi tu odluku, on zna da ne može drugačije. Yuukijev genetski kod duboko je utkan u njegov svjetonazor po kojem je posao na prvom mjestu, a zatim obitelj. Yuuki nije u tome iznimka već samo slijedi načelo koje je zadano u Zemlji Izlazećeg Sunca.

Yuukijevo radno mjesto njegovo je svetište. Njegova kuća, stan, dnevni boravak. Ljudi s kojima radi njegova su obitelj.

Bio je sretan. Imao je osjećaj kao da je dobio očeve i braću i dom, sve odjednom. Ovo je mjesto imalo sve. Bilo je puni paket. str. 192.

Promijeniti perspektivu

Yuukiju je trebalo sedamnaest godina da promijeni perspektivu i stavi obitelj na prvo mjesto. Iako ga je to koštalo onoga što je najviše volio, a to je stvaranje vijesti. Yuuki je shvatio da mora zamijeniti prioritete kako bi vratio obitelj. Za to mu je trebalo vrijeme. Čitavih sedamnaest godina.

Nikad nije zaboravio onaj adrenalinski tjedan kada je kao vođa tima odlučivao o tome što i kojim redom treba saznati cijeli svijet. Prisjećanje na taj najstresniji događaj u svom životu pomoglo mu je da se sedamnaest godina kasnije popne na najviši uspon, simbol njegovog najvećeg straha, ovaj put zajedno s sinom.

Uvijek je bježao na ovaj način. Uvijek je govorio sebi da će idući put učiniti nešto po tom pitanju. Da su oni otac i sin koji žive pod istim krovom i da će imati dovoljno vremena. str. 272.

Sedamnaest je izvrstan pregled stvaranja novinarstva u osamdesetima i priča o malom čovjeku od kojeg se u određenom trenutku očekuje da bude junak koji će moći odraditi sve, od suosjećanja do dužnosti da se priča ispriča.

S ovim autorom već smo se susreli u romanu Slučaj 6-4. Ako vas zanima pročitajte recenziju.

Nakon svega pročitanog dopustite mi jednu digresiju: Bože, hvala ti što nisam Japanac!

O autoru

Hideo Yokoyama (1957.) najuspješniji je japanski književnik u novije vrijeme. Prije nego što se posvetio pisanju, bavio se istraživačkim novinarstvom. Kao književni autor debitirao je 1998. zbirkom policijskih priča Season of Shadows, dok je romanom Half Solved stekao je status jednog od najutjecajnijih japanskih autora. Svojim šestim romanom Slučaj 6-4 (2012.) postao je svjetska književna zvijezda. Samo u Japanu prodan je u više od milijun primjeraka. Autor je dobio mnoga međunarodna priznanja i nagrade. Osebujan piščev stil zrcali se u minucioznom psihološkom portretiranju likova, a takav pristup slijedi i u hit trileru Sedamnaest.

Gdje kupiti:

Znanje

Gillian McAllister: Krivo mjesto, krivo vrijeme

Nakladnik: Znanje, 2023

Naslovnica knjige Krivo mjesto, krivo vrijeme: ©Znanje

Prevoditelj: Luka Miličević

Gillian McAllister Krivo mjesto, krivo vrijeme

Romanu Krivo mjesto, krivo vrijeme bih dala čistu peticu da me narativ pripovijedanja nije poprilično izmučio. Knjiga ima zanimljiv koncept pričanja priče unatrag i to skokovito pa vam se na trenutke čini da gledate vrlo napeti film od kraja prema početku. A kako je naš mozak programiran da razmišlja uglavnom “jednosmjerno” i unaprijed, čitanje knjige koja se bavi vremenskim petljama ubrzavajući od sadašnjeg vremena dvadesetak godina u prošlost, stvarno zahtjeva određenu koncentraciju i osjećaj za opažanje detalja.

Rekao bih da se svakog dana budite u jučerašnjem tijelu. S ponedjeljka na nedjelju, s nedjelje na subotu. str. 79.

Ubojstvo

Priča počinje na blagdan Svih svetih. Skoro je ponoć. Odvjetnica Jen čeka svog osamnaestogodišnjeg sina Todda da se vrati kući. I kad ga ugleda s prozora, svjedoči užasnom činu na ulici gdje njezin jedinac nožem probada potpunog neznanca. Jen i suprug Kelly jure u policijsku postaju kako bi bili uz sina koji je priveden. Todd, tipičan  osamnaestogodišnjak, veseo i znanstveno znatiželjan, u vezi s djevojkom Cloe, nema baš nikakvog motiva ubiti čovjeka i to neznanca. Ili ipak ima?

Sutra

Očajna Jen budi se sutra ujutro s mišlju kako pomoći sinu. Ali shvaća da je u kući sve u redu. Todd i Kelly doručkuju, uobičajeno se šale i zadirkuju i Jen iznenada spozna da se probudila u prethodnom danu, kad se ubojstvo još nije ni dogodilo. Sa spoznajom da se radi o „Danu minus jedan“ Jen odlučuje promijeniti događaje kako se zločin koji je počinio njezin sin ne bi uopće dogodio.

Vremenski skok-unazad

Ubrzanim tempom, Jen se svakim jutrom budi sve više u prošlosti, isprva tjednima, zatim godinama prije ubojstva. I shvati da povod Toddovu stravičnom zločinu leži negdje u prošlosti. A njezin je zadatak da ga otkrije i spriječi ubojstvo. Svakim danom koji ponovno proživljava, Jen nastoji nešto poboljšati, biti bolja majka, bolja kćerka i bolja supruga. Uvjerena je da može ispraviti neke pogreške iz prošlosti. Naravno, na tom putu Jen ne može proći neokrznuta. Dok ponovno upoznaje svog sina koji odrasta i postavlja si pitanje kakva je osoba Todd, paralelno postavlja pitanja i kakav je njezin suprug. Ponovnim uvidom u godine koje su prošle, otkriva niz nelogičnosti i zanimljivih činjenica o Kellyu, na koje nikad nije obratila pažnju. Ali priča je puno puno zanimljivija i kompleksnija negoli je Jen toga uopće svjesna.

I opet, svijet kao da je stao, samo na sekundu. Vidimo se doma. Vidimo se doma. To može biti samo jedna osoba: njezin muž. str. 135.

Dojam o djelu Krivo mjesto, krivo vrijeme

Knjiga ima izuzetno zanimljiv i originalan koncept. Priča o putovanju kroz vrijeme u rasponu od nekih dvadesetak godina i to unazad, fascinantna je i jako dobro strukturirana. Autorica nas vodi kroz poglavlja koja su od “Dan minus jedan”, “Dan minus dva” i tako dalje, sve do “Dan minus sedam tisuća dvjesto trideset”, da bi se onda ponovno strmoglavili do „Nultog dana“. Ovo pričanje priče koja se odvija obrnutim kronološkim redoslijedom nije jednostavno za praćenje i morate biti poprilično usredotočeni, ali ukazuje nam na genijalnost same autorice.

Glavni lik Jen doživljava određene vremenske bljeskove, odnosno budi se svaki dan u danu ili godini koji su se već dogodili. Sve to kako bi pokušala utjecati na prošlost, odnosno promijeniti je.

Cijelo vrijeme čitanja pokušala sam, kroz Jenine oči, mentalno promatrati događaje koji su se već prije dogodili i promatrati ih u drugom svjetlu te moram priznati da mi nije išlo baš lako. Sve do polovine knjige pratio me taj osjećaj dezorijentiranosti, a onda su stvari počele polako sjedati na svoje mjesto.

Svašta se tu događa i Jen svašta otkriva vraćajući se u prošlost. U jednom trenutku, ona dolazi do uznemirujućih dokaza koji sugeriraju da njezin suprug vodi dvostruki život, a sin joj ne otkriva sumnjivo društvo u kojem upoznaje svoju djevojku. Zbunjena, počinje se propitivati na isti način na koji se mi propitujemo kada nas neka bliska osoba razočara: Kako to nismo prije primijetili? Zašto smo reagirali na taj i taj način? Poznajemo li dovoljno svoje prijatelje, djecu i supružnike?

Kome vjerovati?

Kome vjerovati – pitanje je koje u pozadini postavlja ova knjiga. Često kažemo: da imam priliku napraviti nešto ponovno, učinio/la bih to drugačije! To je upravo ono što je Jen sebi zadala kao zadatak. Ispraviti neke od svojih pogrešaka i shvatiti koliko je propustila u vlastitom životu, posebno u odnosu sa svojim sinom.

Pozadinska priča i identitet osoba koje su upletene u samo ubojstvo koje se nije (ili ipak je) dogodilo, daje priči dozu neizvjesnosti i tajnovitosti,  kao i dodatna poglavlja o policajcu početniku koji se pokušava infiltrirati u kriminalnu bandu.

Možda je u cijelom romanu najznačajnija moralnu dilema. Da ste na Jeninom mjestu, biste li promijenili tijek događaja da spasite sina?

Krivo mjesto, krivo vrijeme svakako preporučujem pročitati.

Ako se želite bolje upoznati s ovom autoricom pročitajte našu recenziju prethodnog romana Same laži

Gillian McAllister Krivo mjesto, krivo vrijeme

O autoru

Gillian McAllister autorica je niza bestselera. Kod nas su poznatiji Same laži i Krivo mjesto, krivo vrijeme. Diplomiravši engleski, započela je karijeru odvjetnice. Živi u Birminghamu u Engleskoj i u potpunosti je posvećena pisanju.

Gdje kupiti:

Znanje

Kate Quinn: Dijamantno oko

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Dijamantno oko: ©Znanje

Prevela Mirjana Valent

Kate Quinn: Dijamantno oko

„To me je naučilo da ne smijem promašiti“, rekla sam iskreno.
„Metu?“
„Bilo što.“
I to je moja tajna, ako ste znatiželjni. Jeste, zar ne? …kako djevojka poput mene … postane snajperistica i ubije stotine ljudi? Koja je njezina tajna?
(str. 33.)

Dijamantno oko – Amerika

Godina je 1942. Zagonetni snajperist, još zagonetnijih namjera, promatra Ljudmilu Pavličenko, rusku snajperisticu i nacionalnu heroinu koja se proslavila ubivši više od tristo nacista.

Ljudmila Pavličenko, stara dvadeset šest godina; studentica četvrte godine povijesti… Viša znanstvena novakinja u javnoj knjižnici… – prije rata. Poslije rata: trinaest mjeseci kontinuiranih borbi protiv Hitlerovih snaga na ruskoj bojišnici.
Nadimak: Gospođa Smrt.
(str. 6.)

Slavna Pavličenko stiže u Ameriku, u goste prvoj dami Eleanor Roosevelt. Pokušat će od njenog supruga predsjednika izmoliti podršku Rusiji za obranu od okrutnog agresora.

Prva dama Amerike i Gospođa Smrt sprijateljuju se na sveopće iznenađenje. A mi čitatelji pratimo priču koja je Ljudmilu dovela ne samo do susreta s predsjednikom Rooseveltom, nego i do krvavih borbi na Istočnom frontu.

Dijamantno oko – pet godina ranije

Ljudmila Mila Pavličenko tek je dvadeset i jednogodišnjakinja, a već odgaja petogodišnjeg sina, jedino dobro proizašlo iz braka s mrskim joj Aleksejem. Studira, radi i kreće na streljaštvo samo kako bi sinu pokazala da mu ne treba otac da bi ga naučio kako biti muškarac.

Toga dana čula sam je prvi put: pjesmu koju je puška mogla pjevati u mojim rukama, s kundakom oslonjenim na rame, prstom svinutim kroz okidač. (str. 32.)

Mila otkriva da joj pucanje i više nego leži, a kad u Rusiju dolazi rat, među prvima se prijavljuje za odlazak na bojište. Tamo je njezin talent ne samo prepoznat, već i dobrodošao, pa nakon napornog treninga postaje jedna od prvih snajperistica ikad.

Za snajperista, uspješan bi dan mogao biti onaj s deset pogođenih meta ili onaj bez ijednog ubijenog… Ali neuspješan dan za snajperista je onaj kada promaši i sam pogine. I stoga ono vječno pitanje – Kako je to biti snajperist? – nema odgovora. (str. 92.)

Biti žena u muškoj vojsci nije lako, ali Ljudmila ima partnera Kostju, šutljivog snajperista koji joj u svakom trenutku čuva leđa.

Boreći se u krvavom ratu koji ne bira žrtve, Gospođa Smrt upoznat će smrt iz prve ruke. No nacisti nisu jedino s čime se bori. Uz glad, rane, okrutnost neprijateljske vojske i Alekseja koji se pojavljuje poput neugodna osipa – tu je zgođušni general Ljonja koji prijeti ukrasti joj ono što najbolje čuva – srce.

Kate Quinn: Dijamantno oko

Prva u 2024.!

Dijamantno oko novi je roman neprikosnovene kraljice povijesnih romana Kate Quinn. Moram priznati, jedva sam dočekala prijevod! I baš sam taj roman odabrala za prvo čitanje u 2024. godini jer čvrsto vjerujem u sljedeće – kakav roman prvi pročitaš u novoj godini, takva će ti biti cijela godina! Nisam se prevarila, mada, Dijamantno oko zasad mi je najslabiji roman koji je ova autorica napisala na temu povijesti 20. stoljeća.

Dopustite mi objašnjenje. Aliceina mreža zauvijek će mi ostati njen najbolji roman i ne vjerujem da će Quinn ikad išta napisati što će se meni toliko svidjeti. Taj roman preporučujem svima i svugdje i još uvijek pamtim one osjećaje koji su se komešali u meni dok sam čitala.

Zagonetka ruže druga mi je po redu. Oduševila me, dala bih joj čistu peticu, ali nije dostigla Alice i njezinu špijunsku mrežu. E sad, Lovkinja i Dijamantno oko na istoj su mi razini. Tako da, ako ste se zaljubili u Lovkinju, kao što se zaljubila moja kolegica koja je za nju pisala recenziju, svidjet će vam se i priča o Mili Pavličenko. Meni jednostavno nije izazvala onaj koloplet osjećaja koji sam očekivala. Nekako, nisam se uspjela povezati s Milom.

Premda se autorica stvarno trudila opisati strahote rata te udahnuti Ljudmili tračak duše, cijelo mi je vrijeme bila pomalo plošna. Možda je to zato što mi je sada teško promatrati Rusiju kao žrtvu, možda zato što Mila mjestimice djeluje toliko naivna da postaje blesava sa svim tim pričama o hrabrosti i žrtvovanju za domovinu. Ipak, dopuštam mogućnost da je Kate Quinn i htjela da Mila zvuči kao propagandni poster.

Prvi snajper Rusije

Ako ste nakon svega navedenog zaključili da mi se roman nije svidio, varate se. Ne može se meni ne svidjeti nešto što Quinnica napiše! Ovo su samo slabosti koje su utjecale na sveukupan dojam.

Krećem sad s onim u čemu sam uživala. Kraj, epilog, bilješka autorice i povijesne fotografije – čisto savršenstvo! Ako ste poput mene i nikad prije niste čuli za ovu junakinju Drugog svjetskog rata, uživat ćete otkrivajući njezinu životnu priču. Zanimljive su kontroverze koje je prate, počevši od rođenja djeteta u ranoj dobi do drugog braka i neobičnog ponašanja na putovanju po Americi.

„Ovako stvari stoje, Ljudmila Mihajlovna,“ naposljetku je rekao snimatelj tonom kao da ga sve to zabavlja, „nije me briga što ste osjećali kad ste povukli okidač. Ljudima upravo sada trebaju junaci, a vi ste odabrani za tu ulogu, pa kažite nekoliko lijepih stvari o tome kako vas je nadahnulo junaštvo vaših drugova po oružju i vodstvo Partije… I smiješite se.“ (str. 219.-220.)

Ono što Mila ima, a druge Quinničine žene možda nisu imale u tolikoj mjeri, jest iskričav humor koji njenom liku ipak daje određenu dozu simpatičnosti.

Moji memoari, službena verzija: Prije napada čeličiš se mislima o domovini i drugu Staljinu.
Moji memoari, neslužbena verzija: Prije napada obično osjećaš mučninu
. (str. 72.)

Sa zanimanjem istražujemo razlike između Mile, ljupke snajperistice koju SSSR koristi u propagandne svrhe i Gospođe Smrti, preciznog oka koje je došlo glave više od službeno zapisanih 309 neprijatelja.

Izvrstan mi je bio i lik tajanstvenog snajperista čija podpriča odlično obogaćuje Ljudmilinu, koliko-toliko baziranu na povijesti i na stvarnoj ženi. Naime, snajperist je sasvim sigurno izmišljen lik. Osim ako nije.

Ako ste ljubitelj Kate Quinn, Dijamantno oko će vas ili oduševiti ili ćete mu oprostiti mali pad u kvaliteti. Zažmirit ćete na jedno oko i s nestrpljenjem očekivati nove hitove ove majstorice povijesnih romana.

Kate Quinn: Dijamantno oko

Ostali naslovi ove autorice:

Kate Quinn je, prema New York Timesu i USA Today, najprodavanija autorica povijesnih romana.

Njezini romani koji se bave poviješću 20. stoljeća su, redom:

  • Aliceina mreža
  • Lovkinja
  • Zagonetka ruže
  • Dijamantno oko.

Navedeni romani nisu povezani sadržajem pa ih možete čitati proizvoljnim redoslijedom.

Gdje kupiti roman Dijamantno oko:

Znanje

John Grisham: Smrt u oluji

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Smrt u oluji: ©Znanje

Prevoditelj: Predrag Mavar

John Grisham Smrt u oluji

John Grisham svojevrsni je brend. Kad uzmete u ruke njegovu knjigu bez da pročitate sažetak na poleđini, vi već znate dvije stvari: prvo, radi se o renomiranom piscu pravosudnih trilera i drugo, uvijek je ozbiljan društveni kritičar koji ukazuje na nepravde, malverzacije, svojevrsne rupe u zakonu i nelogičnosti i u sustavu i društvu općenito. Roman Smrt u oluji na tom je tragu.

Otok Camino

Na otoku Camino, nasuprot floridske obale, nema puno stanovnika. Ljeti je uglavnom pun turista i namjernika, a u ostalim periodima na otoku vlada svojevrsno mrtvilo.

Tome nastoji doskočiti vlasnik jedine knjižare na otoku, Bruce Cable. Svojevrsni bonvivan, šarmer koji se uvijek kreće na rubu legalnog poslovanja, Bruce Cable istinski je zaljubljenik u knjige i knjižarsku djelatnost. Da bi mu knjižara opstala u “sušnom” periodu, na otoku organizira susrete pisaca s kojima njeguje prisna prijateljstva, promovira njihove knjige na okupljanjima za pisce i ljubitelje knjiga. Ovaj put, to je promocija novog romana uspješne spisateljice Mercer Mann koju Bruce obožava. To je prilika da se kod njega sakupi mala grupica eminentnih i poznatih pisaca.

U više od dvadeset tri godine rada, knjižara je postala okupljalište središnje Santa Rose. Knjižara je ostala otvorena svake večeri do deset, dugo nakon što su svi ostali dućani zatvorili vrata. str. 126.

Uragan Leo dolazi

Tijekom tog druženja, ekipa sluša nacionalne vijesti i shvaća da uragan Leo skreće s predviđene putanje i obrušava se ravno na otok Camino. Samo ih sati dijele od trenutka kada će uragan udariti izravno na otok. Mercer Mann odmah napušta otok, ali ostali pisci odlučuju ostati i preživjeti uragan zabarikadirani u svojim kućama. Bruceu je najvažnije da spasi knjižaru, pogotovo vrijedna izdanja kojih ima velik broj.

Nesreća ili ubojstvo

Uragan je nemilosrdan, sravnjuje sa zemljom kuće, teško oštećuje hotele i trgovine, poplavljuje ulice i usmrćuje desetak ljudi. Bruce Cable s prijateljima, mladim pomoćnikom Nickom i Bobom Cobbom, nekadašnjim kriminalcem, a sada piscem, priskače u pomoć ljudima čiji su domovi teško oštećeni. U tijeku rasčišćavanja ruševina šokira ih vijest da je smrtno stradao Nelson Kerr, pisac koji je prethodnu večer bio Bruceov gost. Nelson, koji je već iza sebe imao nekoliko uspješnih romana, upravo je završio novi roman od kojeg je puno očekivao.

Bruce i prijatelji odlaze u Nelsonovu kuću kako bi shvatili u kakvim je okolnostima stradao Nelson i zamjećuju da je neobjavljeni rukopis nestao, a Nelsonova smrt vodi se kao vrlo upitna: nesreća ili ubojstvo. Bruce je uvjeren da se radi o ovom drugom. Pitanje je samo: Tko ima motiv ubiti poznatog pisca i zašto?

Hoću reći da ga je ubila sljedeća, neobavljena knjiga. Netko nije želio da bude objavljena. str. 83.

Dojam o djelu Smrt u oluji

Prvo što sam nakon čitanja romana Smrt u oluji pokušala je pronaći otok Camino, ali njega, naravno, nema. Plod je piščeve fikcije, mada ima nekoliko otočića ispred floridske obale koji bi mogli “glumiti” taj otok.

Svidjelo mi se što se ovaj put (osim uragana) sve vrti oko knjižare i njezinog osebujnog vlasnika. Bruce Cable, simpatičan lik u „otvorenom“ braku s Noelle, ne baš potpuno moralan, nezadovoljan odugovlačenjem državne i lokalne policije koja nema novih saznanja oko smrti prijatelja pisca, pokreće vlastitu istragu.

Bruce se počinje pitati što je to u Nelsonovom romanu što je mogući povod ubojstva i internom istragom saznaje da se veći dio romana temelji na stvarnim likovima i događajima. Shvaća da opasni ljudi ne žele da ovaj roman ugleda svjetlo dana.

Ono što jako cijenim kod Grishama, a prisutno je i u drugim njegovim romanima, jest njegova suptilna, ali vrlo prepoznatljiva kritika društva koje nema mehanizme da zaštiti najranjivije skupine ljudi. U ovom slučaju, radi se o osobama u domovima starih i nemoćnih i medicinskoj mafiji,  ljudima na određenim položajima bez morala i skrupula, čija se bezobzirnost i moć temelji na gomilanju profita bez obzira na posljedice koje ostavljaju za sobom.

Pod krinkom veselog društva književnika, slučajno zatečenih u vrijeme prirodne katastrofe i kaosa koji zavlada otokom, Grisham nam u sporom tempu, ali savršeno jasno, na uvjerljiv način “otvara oči” ubojstvom pisca, svojevrsnog “zviždača” koji se usudio taknuti u korporativnu hobotnicu medicinskog i farmaceutskog lobija. I zbog toga platio životom.

Ako volite Grishama, svidjet će vam se ovaj roman.

Možete zaviriti u recenziju Grishamovog romana Prešućena krivnja.

Ako želite pročitati još jedan roman u kojem je uragan utjecao na živote otočkog stanovništva, predlažem da pročitate recenziju romana Zadnji vlak za Key west.

John Grisham Smrt u oluji
20240304_220933

O autoru:

John Grisham (1955.) američki je pisac pravosudnih trilera koji su prodani u više od 230 milijuna primjeraka. Djela su mu prevedena na više od pedeset jezika. Živi u Virginiji i Mississippiju. Na hrvatski mu je prevedeno tridesetak romana, a mnogi od njih su i ekranizirani, primjerice Priziv, Komora, Čudotvorac, Klijent, Slučaj Pelikan i Tvrtka. Smrt u oluji nastavak je romana Izgubljeni rukopis, koji je također objavljen u Znanju.

Gdje kupiti:

Znanje