Nakladnik: HENA COM, Zagreb 2021.
Naslovnica knjige Naše sretno vrijeme: ©Hena com
Nitko od nas ne zna kad će umrijeti. Zašto je onda pogrešno da se netko kao ja, tko ne zna kad će umrijeti, nalazi s tobom, koji također ne znaš kad ćeš umrijeti. str. 41.
Naše sretno vrijeme – oprost kao lajtmotiv knjige
Naše sretno vrijeme sjajna je knjiga koja priča o krivnji i oprostu. Oprostiti drugima, oprostiti onima koji su nas tijekom života povrijedili, oprostiti svima onima koji su nama ili drugima činili zlo, oprostiti u konačnici sami sebi. Oprost nas definitivno uzdiže kao ljude. Nakon čitanja ove knjige oplemenjeni smo i ispunjeni porukama koje knjiga nosi. Svakako pročitajte.
Moraš oprostiti. Ne zbog nekog drugog, nego zbog sebe. str. 55.
Morate vjerovati da dobijete odgovore. Kažu da vjera može pomaknuti planine. str. 76.
Dvoje ljudi koji se nikad prije nisu sreli
Knjigu pričaju usporedno dva lika. Tridesetogodišnja Yu-jeong i dvadesetsedmogodišnji Yun-su. You-jeong i Yun-su naizgled nemaju nikakvih dodirnih točaka. Njihovi se životi nikad nisu ukrstili niti su se njih dvoje ikad prije sreli. Prvi susret Yu-jeong i Yun-sua događa se u zatvoru gdje Yu-jeong dolazi u posjet zatvorenicima koji su osuđeni na smrtnu kaznu zbog izrazito teških ubojstava. Na volontiranje u zatvoru nagovara je njezina rođakinja, teta Monica, mudra redovnica koja dugi niz godina posjećuje osuđene na smrt. Yu-jeong dolazi u posjet Yun-suu nevoljko, pitajući se zašto dolazi osuđenom ubojici koji sasvim sigurno zaslužuje smrtnu kaznu. Yun-su je loš čovjek, Yun-su je ubojica, ali Yu-jeong na taj posjet gleda kao na zadatak. Kao nešto što je obećala samoj sebi.
Možda će zvučati čudno, ali prvi put kad sam te vidjela pomislila sam da smo veoma slični. Teško je objasniti zašto. str. 145.
Yu-jeong
Djevojka iz imućne obitelji, iz koje su redom sva djeca cijenjena i uspješna u društvu. Yu-jeongina braća na samom su vrhu državnog i društvenog lobija u Koreji (glavni državni tužitelji i poznati liječnik). Yu-jeong je, premda je završila fakultet i studirala slikarstvo u Parizu, crna ovca u obitelji. Za sebe kaže da je autsajder u svojoj obitelji. Odnosi s obitelji, kao i emotivne veze, za Yu-jeong uvijek su završavale prekidima. Upoznajemo je u bolnici u trenutku kada je već treći put u zadnjih nekoliko godina pokušala učiniti samoubojstvo. Obitelj je osuđuje smatrajući da tim činom samo privlači pažnju na sebe, a sve se događa u trenutku kada joj je majka teško bolesna. Ali Yu-jeong ne želi vidjeti majku. Niti majka nju. Njihovi su odnosi, dugo već, jako, jako narušeni.
Yu-jeong ima svoje razloge zbog kojih se okrivljuje i kažnjava. Njezine traume se velike i duboke. I samo su njezine. Njezinu obitelj njene boli ne zanimaju. Pravi se da se ništa nije dogodilo i kreni dalje, poruka je njezine majke. Prošlost se ne spominje.
Ali nikad nisam znala reći riječi kao što su žao mi je, hvala ti i volim te. str. 27.
Yun-su
Yun-su nalazi se u strogo čuvanom državnom zatvoru. Osuđen je na smrt vješanjem zbog ubojstva dvije žene te silovanja i ubojstva treće, sedamnaestogodišnje djevojke. Čeka izvršenje smrtne kazne, ali ne zna koji će se dan to dogoditi. Cijeli se dan nalazi u samici, ruku i nogu okovanih lancima. Nakon posjeta Yu-jeong, Yun-su počinje zapisivati svoje misli i dojmove u plavu bilježnicu. Piše rukama okovanim lancima, nadajući se da će ta pisma nakon njegove smrti doći u ruke Yu-jeong.
Prvo sjećanje u mom životu sjećanje je na želju da ubijem. str. 14.
Yun-su piše o svom djetinjstvu, ocu alkoholičaru i majci koja je napustila obitelj, odrastanju njega i brata u surovim okolnostima sirotišta i ulice. Yun-su već kao dječak dobiva etiketu lopova, dečka koji izaziva kavge i sitnog kriminalca. Te se stigme cijeli život nije oslobodio. Jedino što mu je bilo važno je da njegov mlađi brat bude zbrinut. A brat, Eun-su, bio je nesretan dječak koji je oslijepio zbog očeva nemara i krivih lijekova. Jedino što je volio bila je pjesma koju je jednom čuo na radiju. Stjecajem okolnosti, to je bila državna himna koju je kao djevojčica otpjevala Yu-jeong.
Susreti Yu-jeong i Yun-sua mijenjaju jednog i drugog. Čine ih boljim ljudima. Čak i ljude oko njih čine boljima. Raspon osjećaja kroz koje prolaze oba lika varira od ljutnje, mržnje, inata, depresije i crnila, do razmišljanja, preispitivanja i kontemplacije.
Više nikad neću prositi. Više nikad neću moliti. Samo je jedan način da preživiš na ovom svijetu: moraš imati novac i moć. Str. 98.
Dojam o knjizi Naše sretno vrijeme
Naše sretno vrijeme proslavljeni je roman, uznemirujući i šokantan s jedne strane, topao i sjetan s druge. Pitanje smrtne kazne i rasprava o smislu i (ne)opravdanosti uzimanja života stara je koliko i život. Pitanje krivnje pojedinca za počinjene zločine u kontekstu nepovoljnih društvenih okolnosti proteže se još od Dostojevskog. Bili zagovornik uvođenja smrtne kazne ili zakleti protivnik, zbog ovog romana preispitat ćete svoje mišljenje. Roman je svojevrsna književna Biblija koja se pitanjem smrtne kazne bavi s aspekta filozofije i vjere, a prije svega se bavi našim poimanjem sebe kroz krivnju i oprost. Naše sretno vrijeme je knjiga koju nikako ne smijete propustiti.
Čitajući ovaj roman učimo o sebi, učimo o drugima, učimo o životu, o krivnji, odgovornosti i iskupljenju. Nakon pročitane knjige uistinu razvijamo uvjerenje kako je život svet. To ne smijemo nikad zaboraviti.
Ljudski život je svet. Kad to zaboravimo svi umiremo. str. 119.
O autorici
Ji-young Gong (1963.) jedna je od najomiljenijih i najcjenjenijih korejskih književnica. Također je i feministička spisateljica. U svojim se djelima bavi ženskim pravima i slobodama te je usredotočena na pitanja koja se tiču radnika, siromašnih i onih koji trpe bilo kakav oblik diskriminacije. Knjige su joj uspješnice, samo u Južnoj Koreji prodala je više od 10 milijuna svojih knjiga. Naše sretno vrijeme prvi je njezin roman preveden na engleski jezik.