Valérie Perrin: Svježa voda za cvijeće

Nakladnik: Sonatina, 2022.

Naslovnica knjige Svježa voda za cvijeće: ©Sonatina

Valerie Perrin Svježa voda za cvijeće

Pitala me prijateljica kakva je knjiga koju čitam. Rekla sam: predivna.
A o čemu je knjiga?
O čuvarici groblja – kažem ja.
Kako može knjiga o groblju biti predivna?, čudi se prijateljica.
Eto tako. Svježa voda za cvijeće uistinu je predivna knjiga. To je knjiga o ženi, knjiga o muškarcu i knjiga o djetetu. Knjiga o životu. Knjiga o smrti. To je također knjiga o umrlima, napisana na svečan, blag i poetičan, nevjerojatno dostojanstven način ispunjen emocijama.

Violette

Violette Toussaint naizgled je obična žena, ali to nikako nije.  Čuvarica je groblja u malome mjestu u Burgundiji. Svakodnevna briga o grobovima, razgovori s ožalošćenima, namjernicima i posjetiteljima, prodaja cvijeća i održavanje spomenika njezina su svakodnevnica.

A da briga o preminulima nikako nije samotan posao dokazuju, uz Violette, i njeni zabavni kolege – trojica grobara, tri pogrebnika i svećenik, svatko sa svojim dirljivim i urnebesnim ispovijedima.

I tako, iz dana u dan Violette čuva groblje bez velikih potresa. O svakom grobu zna njegovu priču, povijest i život onog koji tu leži.

No, jednoga dana njezinu svakodnevnicu  prekida detektiv Julien Seul, koji dolazi na groblje s urnom svoje pokojne majke koju, prema majčinoj oporuci, mora položiti na grob potpunog neznanca.

A onda ste izvukli svoje bilješke o pogrebima. Tada sam shvatio da ste drugačiji-Da postoje žene koje ne nalikuju ni na jednu drugu ženu. Da vi niste nečija kopija, već da ste vi netko. Str. 109.

Julien dolazi na Violettino groblje

Julien je istražitelj koji je došao ispuniti majčinu zadnju želju, ali otkriva da nikad zapravo nije majku poznavao. Priča o tajnoj ljubavi Julienove majke, ispisana na stranicama njezina dnevnika, kao i vrijeme koje Violette i Julien sve više provode zajedno, zbližava ih na jedan nenametljiv, suptilan i skladan način. Julien se povjerava Violette, a ona izvlači iz svog srca  sve svoje tuge, sav svoj jad i ogorčenje. Tajne koje je zakopala duboko u srce ne mogu biti samo njezine, one moraju izaći na površinu, a ona nije sigurna je li spremna otvoriti se Julienu.

Philippe

Nekome je mogao biti dobar muž, ali ne i Violetti. Violette je bila drukčija, suptilna i nježna duša koju nije mogao razumjeti muškarac koji je volio motore, lake žene i odlaske u barove. A nije da nije pokušao. No, nisu je ni voljeli njegovi roditelji. Na kraju je bilo prekasno. Otišao je bez pozdrava.

U tom je trenutku shvatio da je nikad nije prestao voljeti, ali da je prekasno. Vrijeme se nije moglo vratiti. str. 340.

Valerie Perrin Svježa voda za cvijeće

Dojam o djelu

Dugo nisam pročitala knjigu koja je istovremeno tako lijepa, a tako tužna. Knjiga koja vas ispuni vjerom o postojanju višeg nauma, plana zašto se stvari događaju upravo na taj način. Kad čitate ovu knjigu, postavljate pitanje imamo li svi mi neki životni zadatak koji trebamo odraditi da bi nam duša bila na miru. Vjerujem da je biti čuvarica groblja bio Violettin zadatak. Jedna mala žena, obična, svakodnevna, po ničemu posebna, ni ljepotica, ni bogatašica, ni netko tko se ističe na bilo koji način, osim po hrabrosti, priča nam svoj život.
A taj život je sve, samo nije lagan. To je život satkan od boli koja je obogatila osobu da razumije tisuću sudbina i života, a ne samo svoj. Zato je biti čuvarica groblja za Violette poslanje, a ne zanimanje.

Drago mi je što sam čitanjem ove divne knjige postala svjedokom jednog teškog, ali vrlo neobičnog života. Autorica je poetičnim, pitkim jezikom opisala male stvari koje život čine vrijednim življenja i to na mjestu koje samo naizgled pripada mrtvima.

Pročitajte. Ovo je možda najljepša knjiga koju sam pročitala ove godine. Ogromna preporuka!

O autoru

Valérie Perrin (1967.) francuska je književnica rođena na istoku Francuske, a odrasla u Burgundiji. Autorica je triju romana: “Les oubliés du dimanche” (2015.), “Svježa voda za cvijeće” (2018.) i “Trois” (2021.). No, iako su sva tri postigla velik uspjeh kod publike, međunarodno priznanje donio joj je drugi roman, “Svježa voda za cvijeće”. Figaro Littéraire uvrstio je Perrin među deset najprodavanijih autora u Francuskoj u 2019. godini, a u Italiji je “Svježa voda za cvijeće” bio najprodavaniji roman u 2020. Preveden je na više od trideset jezika, a u pripremi je i miniserija. Autorica  živi u Normandiji.

Gdje kupiti:

Sonatina, web shop Znanje

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

Nakladnik: Sonatina, 2022.

Naslovnica romana Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici: ©Sonatina

Čuvanje tajni samotna je stvar. (Ted, str. 83.)

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

U zadnjoj kući u Nepotrebnoj ulici, prozora zatvorenih šperpločama, živi Ted, sa svojom mačkom Olivijom i kćeri Lauren. Ted je neobičan čovjek, nedruštven, zbunjen, svoje boli liječi alkoholom i tabletama. Lauren je tinejdžerica problematičnog ponašanja, s napadima agresije. Olivia je, čini se, najmudrija i glas razuma, premda je ostali ukućani ne razumiju jer, naravno, Olivija ne govori.

E sad, zašto još uvijek imam onaj loš osjećaj? Što bi moglo biti krivo? … No, kad vam se u životu ne sviđa ono što vam se događa, najbolje da odete spavati dok to ne prestane. (Olivia, str. 35.)

U blizini Tedove kuće, prije jedanaest godina nestala je djevojčica Lulu. Nikad nije pronađena, a njezina sestra Dee Dee odlučna je u pronalasku – makar njezina tijela. Jer Luluin nestanak vodio je u propast cijele obitelji i Dee Dee je toga dana izgubila sve.

Danas je godišnjica Djevojčice sa sladoledom. Dogodilo se to pored jezera, prije jedanaest godina – prvo je bila tamo, a zatim nije. Tako da je dan već bio loš kad sam otkrio da je među nama Ubojica. (Ted, str. 7.)

U kuću pokraj Tedove useljava se nova susjeda.

Čini se da je Tedova kuća strašno zanima jer stalno njuška uokolo. Nešto bi vrlo lako mogla i otkriti.

…stoga moraš biti oprezan. Nikad, nikad im ne smiješ dopustiti da vide tko si zaista. (Ted, str. 186.)

No kao što stoji na stražnjoj korici knjige, to svakako nije ono što očekujete.

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici krije brojne tajne. Strašne. Bolne. Okrutne.

Međusobno čvrsto isprepletene.

Likovi koje je nemoguće definirati

Ted, Lauren i Olivija neraskidivo su povezani likovi. Gotovo nikad ne izlaze iz kuće, svaki ima svoje opsesije, svoje bolne točke, svoje, mogli bismo reći, psihoze.

Ted obožava „svoje dvije cure“ i želi ih zaštititi od svega lošega što se nalazi vani. Zato i jesu šperploče na prozorima.

Da, ubijati je teško, ali održavati nešto sigurnim i živim još je teže. Ajme, bar ja to dobro znam. (Ted, str. 20.)

Veoma je teško sagledati situaciju onakvom kakva ona jest jer nam većinu priče pripovijeda sam Ted – potpuno nepouzdan pripovjedač čiju svaku riječ moramo sagledati iz više kutova i dvaput je okrenuti. Neke su njegove izjave prostodušne i naivne pa se moramo upitati kako taj trideset-i-nešto-godišnjak uopće samostalno funkcionira, a kamoli kako odgaja zahtjevno dijete poput Lauren.

Ljude procjenjujem na dva načina – kakvi su prema životinjama i što vole jesti. Ako im je omiljeno jelo nekakva salata, sasvim su sigurno loše osobe. Bilo što sa sirom, vjerojatno su okej. (Ted, str. 18.)

Iz njegovih ulomaka vidimo da se panično trudi sačuvati tajne, da ga je majka od djetinjstva poticala na skrivanje istine i pitamo se – koliko toga on taji od nas – i od sebe?

Olivijini su dijelovi najrazumniji, no ona je mačka pa se čitavo vrijeme moramo pitati – koliko je realno to što ona govori?

Dakle, tri pripovjedača. Tri verzije istine.

A tu je i susjeda, koja ima svoje viđenje događaja.

Koja je istina ona prava?

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici
Olivia 🙂

Horor?

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici, počevši od samog naslova, toliko je neobičan roman, drugačiji od svega ostaloga što ste dosad čitali. Sve ono što u njemu jest – nije. A ono što jest – potpuno je različito od većine naših očekivanja. Neću reći da neki među vama neće pogoditi što je na stvari, no priča je toliko kompleksna i isprepletena da ćete, čak i ako štogod pogodite, ipak ostati silno iznenađeni raspletom.

I ja sam naslutila neke dijelove fabule, no pogrešno sam ih uklopila u čitavu sliku i ostala sam paf svime onim što se na kraju dogodilo.

Unatoč najavama, ovo nije horor. Ne u onom klasičnom, žanrovskom smislu. Neću reći da nema i nekih stvarno užasavajućih dijelova, no najgora je zapravo atmosfera poremećenosti. Vi osjećate da nešto dubinski nije u redu, da se nešto ne uklapa. Neka nam sitnica bode oči, no u nju ne možemo uprijeti prstom, jednostavno, osjećamo.

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici je, naprosto, horor života koji nećete moći prestati čitati!

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici – ljubav na prvo čitanje

Ovo je jedna prekrasna, strašna i izuzetno dirljiva priča. Na nekim ćete se dijelovima naježiti. Na nekima ćete stati u nedoumici. Nešto će vas šokirati, nešto rastužiti.
Uglavnom ćete se htjeti vratiti unatrag i nakon što zaklopite zadnju stranicu, htjet ćete još i opet.

Ne znam je li vam to faktor kod izbora knjige, ali ovaj se roman može podičiti i prekrasnim stilom pisanja. Vidi se da se autorica doista potrudila istražiti temu o kojoj piše, da se u to unijela srcem. A neke su rečenice jednostavno toliko lijepe i efektne da ih je šteta ne zabilježiti.

Koliko se puta netko može saviti prije nego se slomi zauvijek? Morate biti pažljivi s polomljenim stvarima; katkad popuste i polome sve oko sebe. (Olivia, str. 254.)

Jednom kada se susretnete s ovim romanom, nadam se da ga nećete zaobići već da ćete s guštom, i strahom, i otvorenog srca, uroniti u Nepotrebnu ulicu. Vjerujte mi, isplati se!

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

Ostali naslovi ove autorice

Catriona Ward autorica je nekoliko romana, no kod nas je preveden samo njezina najpopularniji, Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici, prema kojem će se snimati i film.

Gdje kupiti roman Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici:

Sonatina

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Nakladnik: Fraktura, 2021.

Naslovnica romana Rituali vode: ©Fraktura

Najbolji đavolji trik bio je taj što je uvjerio svijet da on zapravo ne postoji.

Baudelaireova rečenica koju citira lik Verbal iz filma „Privedite osumnjičene“ (parafraza, str. 358.)

           

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Rituali vode

Inspektor Unai Lopez de Ayala zvani Kraken, nakon slučaja koji je riješio u prethodnom romanu Šutnja bijeloga grada, od posljedica metka koji je dobio ni manje ni više nego u glavu, pati od afazije – oštećenja mozga zbog kojeg mu je oduzeta sposobnost govora. Još uvijek je na bolovanju, no život mu uopće nije miran. Nemir najprije unosi zamjenica načelnika Alba koja je trudna – a Kraken bi vrlo lako mogao biti otac.

Zatim, ubojstvo. I to ne bilo kakvo.

…postoji mogućnost da je smrt… zapravo žrtvovanje koje se prakticiralo prije više od dvije tisuće godina na čitavom području keltiberskog utjecaja… Trostruka keltska smrt: spaljivanje, vješanje i utapanje žrtava… (str. 150.)

Trostruka keltska smrt – spaljivanje, vješanje, utapanje. A žrtva je tajanstvena Annabel Lee, ni manje ni više nego žena iz Krakenove prošlosti.

… potpuno nesvjesno savio sam koljeno pred njom i izrecitirao u sebi: „Ovdje završava tvoj lov, ovdje započinje moj.“
I na nekoliko trenutaka mislio sam da sam to opet ja, inspektor Ayala, a ne mlaki odraz njegova odraza…  
(str. 21.)

Kako bi riješio slučaj, Kraken će se morati prisjetiti davne 1992. godine, svoje prošlosti i onoga što je zakopao duboko, duboko u zaborav. Onoga što se dogodilo tog ljeta, kada je s trojicom svojih najboljih prijatelja bio zaljubljen u Annabel Lee i kada ih je ona zauvijek i nepovratno udaljila jednog od drugog.

Slučaj rituali vode sve se više i više zapliće. Davno zakopane tajne izranjaju iz dubina. Inspektor Ayala nikome ne može vjerovati, čak ni najbližima. Svaki se njegov korak promatra.

A kad postane očito da ubojica ubija ljude koji čekaju dijete i za koje smatra da tog djeteta nisu dostojni – i sam bi Kraken vrlo lako mogao postati meta.
Ubojica se čini neuhvatljiv, a vremena je sve manje…

Luda potraga za još luđim ubojicom

Inspektor Ayala stručnjak je za profile i premda trenutno nije u besprijekornom stanju, kad se zaredaju ubojstva poznata kao rituali vode, policija nema druge nego vratiti ga na posao.

… nisam bio posve siguran je li to djelo čistoga psihopata. U toj kriminalnoj osobnosti vidio sam mješovite crte, bilo je nečega mesijanskoga… A to je, što me najdublje zabrinjavalo, krilo mnoge odlike psihotičnog, mentalno bolesnog, patološkoga mozga koji je izgubio vezu sa stvarnošću. … Zbog toga sam bio zabrinut, zato što su psihotični ubojice nepredvidivi… (str. 24.)

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Tragova je malo, ali oni koji postoje, vode u Krakenovu prošlost. U recenziji Šutnje bijeloga grada već sam pisala o inspektoru pa neću opet. I dalje ostaje izvrstan pripovjedač, zabavan, sarkastičan i otkačen – u najboljem mogućem smislu.

Nesvjestan mreže koja se plete oko njega, Kraken povlači poteze koji dovode isprva do velikih nevolja, a kasnije do razrješenja slučaja – koje dolazi uz veliku cijenu.

…svjestan sam da sam bio tek jedna karika u onom nezaustavljivom nizu grozota i strahota… Jedna od onih karika koje su pridonosile vječnom lancu nasilja… Ali tad to nisam znao, nisam mogao znati.
Ili si to još dan-danas govorim kako bih navečer mogao usnuti.
(str. 157.)

Početna privlačnost između njega i nove, lijepe zamjenice načelnika Albe polako se pretvara u nešto dublje, no Kraken je vješt u kompliciranju svog života.

Nakon što ga Alba izvijesti o trudnoći i njegovom mogućem očinstvu, nije siguran može li prihvatiti dijete koje (možda) nije njegovo, dijete nad kojim se, u tom slučaju, nadvija teška sudbina. Čitav roman obojen je njegovim nećkanjem, promišljanjima o djetetu i budućnosti. A ta je budućnost povezana s njegovom traumatičnom prošlošću koja nikako da ga pusti.

Rituali vode – drugi dio fascinantne trilogije

Premda nisam čitala treći dio, vjerujem da mogu reći da je Trilogija bijelog grada doista djelo koje ostavlja bez daha! I opet, nema toga što mi se nije svidjelo!

Inspektor Kraken divan je lik, osebujan, neobičan, živopisan i lako ga je voljeti. Tu su i njegova partnerica Estibaliz, djed i brat, svi odreda jako simpatični i odmah vam je stalo do njih. Najmanje mi je simpatična sama Alba, nekako je hladna, ali ako se inspektoru sviđa…

A ja, kukavica, nisam joj rekao da želim imati još mladunčadi s njome, da učim uspavanke kako ne bih bio nijem otac… i da ni uz koga, ni uz koga nisam drhtao kao uz nju te prosinačke večeri. (str. 256.)

Sami je zaplet izvrstan! Već i naslov – Rituali vode – sugerira nam da je riječ o nečem drevnom, pomalo nezemaljskom i maglovitom, a opet brutalnom, okrutnom, zvjerskom. I doista jest! Kad sam počela čitati, više nisam mogla stati! Nije riječ samo o tome da poglavlja završavaju cliffhangerom, nego o tome da je sve nekako povezano! Svi likovi, svi postupci, svaka usputna rečenica. Sve je promišljeno, razrađeno. Sve je tu s ciljem. Sve nešto znači – a to obožavam! Rituali vode traže angažiranog čitatelja pa savjetujem – čitajte ovaj roman isključivo kad imate vremena i kad se na njega možete koncentrirati u potpunosti. Inače, mogle bi vam promaknuti neke važne natuknice pa će vam kasnije biti žao.

Moram se pohvaliti i da sam ubojicu prokužila par stranica prije Krakena pa vjerujem da će i većina vas, to uopće ne umanjuje napetost, upravo suprotno! Pokušavamo viknuti inspektoru tko je kriv i da malo pripazi, a on se, bedak, oglušuje na naša upozorenja i juri u nevolju kao grlom u jagode!

Za kraj, preporuka – definitivno pročitati! Ovo je najbolja trilogija koju sam čitala još od Stiega Larssona i Trilogije Millennium.

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Ostali naslovi ove autorice:

O samoj spisateljici naći ćete više na linku recenzije romana Šutnja bijeloga grada (u prvom odlomku), a sada samo navodim naslove ove trilogije:

Šutnja bijeloga grada

Rituali vode

Gospodari vremena (još nije prevedena kod nas, ali držim fige da to bude uskoro)

Sami slučajevi nisu povezani, ali u drugom je dijelu puno referenci na prvi i savjetujem čitanje po redu. Priča će biti razumljivija, aluzije jasnije, a likovi dublji i bogatiji. Čitanjem po redu razumjet ćete uzročno-posljedične veze te odnose među likovima, zbog čega će sama fabula biti napetija, zanimljivija i bolja.

Gdje kupiti roman Rituali vode:

Fraktura

Anja Kampmann: Duboke se vode dižu

Nakladnik: Hena com, Zagreb 2022.

Naslovnica knjige Duboke se vode dižu: ©Hena com

Anja Kampmann Duboke se vode dižu

Vidiš onu liniju? Ona ne odlazi. Ostaje kao prokleta crna crta. To je more. Crta koja te odvaja. Str. 72.

Za nekoga tko je rano otišao od kuće i nema više živućih roditelja ni rodbine, imati prijatelja, pa makar samo jednog, sve je na svijetu. A kad izgubite i tog jednog, onda vam se učini da ste stabljika rijetkog cvijeta koju je netko otkinuo, a zatim nemarno bacio na tlo. A korijena više nemate. Nigdje više ne pripadate. Nigdje se više ne snalazite i shvatite da nitko više nije ostao. Samo vi. A s tom se spoznajom teško nositi…

Prekrasno napisana, lirična i poetična, Duboke se vode dižu podučit će nas o vrijednosti prijateljstva koje se rodilo u surovim uvjetima i raslo tijekom godina. A zatim će nas svojom tragičnošću baciti na koljena i učiti nas proživjeti tugu. Bez obzira jeste li muškarac ili žena. Tuga je za sve ista emocija.

Na bušotini

U olujnoj noći daleko na moru bušaču Waclawu nestaje jedini prijatelj Mátyás, a u divljim ga valovima podno naftne platforme nitko nikada neće pronaći. Događaj je proglašen  nesretnim slučajem. Surov posao, duge i iscrpljujuće smjene te rad  u groznim uvjetima svakodnevnica su bušača na platformama. Samo mali nedostatak koncentracije završava tragično po bušača. Jedna od tih tragičnih priča dogodila se Mátyásu. Nakon nestanka prijatelja Waclaw je očajan. Nestao je čovjek, ali nitko za to ne mari. Događa se, kažu, težak je posao. Waclaw ne može više izdržati na bušotini. Sedam godina Mátyás i on dijelili su kabinu na mnogim nalazištima. Dok ga sustižu uspomene, Waclaw se iskrcava na kopno i kreće na put Mátyásovim stopama. Odlazi u  Mátyásovo rodno mjesto tražeći njegove korijene. Ali to je način da otkriva i svoje.

U svemu tome Mátyás, je bio jedan od rijetkih koji su izgledali kao da samostalno plivaju, bio je igla, unutarnji kompas. str. 188.

Put

Tražeći mir koji pronaći ne može, Waclaw putuje Mađarskom, preko Italije i Malte, pa sve do Alpa i rudarskog naselja u Njemačkoj gdje je odrastao. Ali, mira ne nalazi. U Mađarskoj upoznaje Patriciu, Mátyásovu polusestru, u Italiji i Malti obnavlja veze sa ženama s kojima se družio, ljubovao, ali nikad nije mogao ostati jer on je čovjek koji mora ići. Nemir je u njemu, on nije čovjek koji ostaje. U Njemačkoj posjećuje rodno mjesto i očevog starog prijatelja-jedinog koji je preostao. A sve to Waclaw čini kako bi se oprostio. Jer to su mjesta na koje se on više ne misli vratiti sad kada više nema Mátyása. Napukline prošlosti napokon izbijaju na površinu.

Ići tamo kamo nitko neće poći za tobom. str. 23.

Anja Kampmann Duboke se vode dižu

Dojam o djelu

Duboke se vode dižu puno je više od romana. To je duboko traganje za smislom koje svakog čitatelja odvodi na neka daleka, skrovita, uglavnom mračna mjesta. Premda je riječ o svojevrsnom romanu ceste, teškim uvjetima rada na moru i o preispitivanju životnih odluka usred egzistencijalne nesigurnosti, onaj poetski, liričan dio koji je autorica, po naravi pjesnikinja, pretočila u egzistencijalni roman i samim tim napravila neobičan kompromis, toliko osvaja čitatelja da još dugo nakon čitanja ovog romana ostajete zamišljeni, kontemplirajući o tome što je smisao života i što očekujete od prijateljstva.

Vrhuncem vještine smatram doseg autorice koja je ovakvu tešku temu, surovost rada na naftnoj platformi i gubitak prijatelja, umotala u tako bezvremenski lijepe, prekrasne rečenice pune guste, lirične, senzualne punine, bez obzira radi li se o opisima krajolika ili razmišljanjima glavnog junaka.

Svakako preporučujem pročitati ovaj roman.

O autoru

Anja Kampmann rođena je u Hamburgu 1983. godine. Njemačka je pjesnikinja i prozaistica. Na književnom polju predstavila se poezijom objavljivanom u različitim njemačkim publikacijama. Do sada su joj izašle dvije pjesničke knjige. Duboke se vode dižu prvi joj je i dosad jedini roman, a donio joj je ugledne nagrade. Autorica živi i radi u Leipzigu.

Gdje kupiti:

Hena com

You-jeong Jeong: Dobri sin

Nakladnik: Hena com, Zagreb, 2022.

Naslovnica knjige Dobri sin: ©Hena com

You-jeong Jeong Dobri sin

Trebala sam te se riješiti, oglasila se majka. str. 48.

Pitala sam jednom poznanicu, psihijatricu, kako to da je baš izabrala psihijatriju kao granu medicine kojom će se baviti. Odgovor me iznenadio…
“Psihijatrija je najkreativniji dio medicine, jer je naš mozak sposoban napraviti takve kreacije kakve nigdje drugdje nećemo naći“, rekla mi je psihijatrica.

Ova mi je knjiga potvrdila njeno mišljenje. Dobri sin je roman koji je istovremeno i metafora i glavni lik. Ovisno o vašoj percepciji. U svakom slučaju, radi se o maestralno napisanom trileru južnokorejske spisateljice You-jeong Jeong, poznate autorice psiholoških trilera i romana.

Yu-jin se budi

Roman počinje tako što se mladi student prava , Yu-jin, probudi u svojoj sobi obliven krvlju. Nejasno se sjeća događaja od proteklog dana i svađe s majkom nakon koje je sinoć izašao vani. Yu-jin pije lijekove zbog napadaja epilepsije (a možda i drugih stvari). Ne sjeća se da ih je sinoć popio. Uskoro u kući otkriva mrtvu majku.

Sanjaš. Nisi se još probudio. Nema šanse da bi se ovako nešto dogodilo u stvarnom životu. str. 16.

Ni sam ne zna što se dogodilo. Prvo sumnja na provalnika, a zatim se u košmaru, gledajući beživotno majčino tijelo, pokušava sjetiti detalja i zadnje komunikacije s njom. Slijede sati psihotičnog i uvrnutog razmišljanja i zaključaka koji nastaju nakon brojnih reminiscencija. Yu-jin zaključuje kako je  sigurno izbila svađa, da je majka bila bijesna, da se morao braniti, a zatim se uvjerava zamišljajući scenu, da su se njih dvoje potukli kada ga ona u bijesu napada, a on se brani i nehotice je ubije.

Ništa od ovoga nije bila stvarnost, čak ni ostaci sna. To je cijena koju moraš platiti jer nisi popio svoje lijekove str.7.

Cijelo vrijeme svog razmišljanja, Yu-jin je toliko lucidan da sustavno briše tragove. Sakriva majčino tijelo, pere krvave podove, baca svoju krvavu odjeću, a majčinu sakriva, kako bi zaveo sve one koji pitaju za majku, ponudivši im objašnjenje da je otputovala.

Usvojeni sin

Ubrzo se pojavljuje njegov usvojeni brat Hea- jin, uznemiren što se majka ne javlja. Hea-jina majka je usvojila nakon što mu je preminuo djed i ostao je sam. Bio je Yu-jinov školski prijatelj, ali nakon posvojenja njihovo je prijateljstvo na tankoj uzici jer majka evidentno više voli Hea- jina, čega je Yu-jin vrlo svjestan.

Bio sam jedini sin svoje majke. To je bilo pravilo. Iznimka se dogodila ubrzo nakon. Posvojila je Hae-jina sljedećeg ožujka, a on je tako zauzeo Yu-jinovo mjesto. Iznimka je postala pravilo. str. 42.

Majka i tetka

 Nakon što je odsustvo majke primijećeno, u kuću osim Hae-jina  dolaze po prijavi policajci,  zatim tetka, liječnica koja kontrolira Yu-jinovo stanje . Sve su to susreti visoke napetosti, puni tjeskobe i nelagode svih sudionika. Svi su sumnjičavi i nepovjerljivi zbog nestanka majke. Uskoro nestaje i tetka. I njezine stvari su još uvijek u kući. Yu-jin nudi različita objašnjenja nestanka majke i tetke, ali Hae-jin mu više ne vjeruje.

You-jeong Jeong Dobri sin

Dojam o djelu

Čitajući knjigu o psihopatskoj strukturi ličnosti glavnog lika stalno mi se po glavi vrti pitanje: Što je uzrok poremećenog uma? Genetski materijal dobiven rođenjem, okolina? Oboje? Na to pitanje nemaju odgovor ni eminentni stručnjaci, a kamoli ja, obična čitateljica, ali razmišljanje o tome nosilo me cijelom knjigom.

Stalno preispitivanje glavnog lika, reminiscencije o djetinjstvu, neobični postupci majke, naporna i kontrolirajuća teta te posvojeni brat, teme su koje stalno progone glavnog lika.

Nerazumijevanje i loš odnos s majkom koja ga nakon smrti brata i oca počinje manijakalno kontrolirati, čak ga se i bojati, dovodi do patološkog odnosa između majke i sina. Taj se odnos dodatno pogoršava nakon što majka usvoji njegovog najboljeg prijatelja. Prijatelj Hea- jin slaže s majkom daleko bolje nego Yu-jin , i ako je pravilo da usvojeni sin nikad nije voljen kao vlastiti, ovo je roman koji je iznimka od tog pravila.

Dobri sin je prepun flashback sekvenci, u kojima pratimo Yu-jina kako razgovara sam sa sobom, pokušavajući shvatiti što se događa. Njegovo razumijevanje stvarnosti suprotno je onoj drugih ukućana. Najbolji mi je u cijeloj knjizi način na koji majka vidi događaje (po dnevniku koji je pronašao  Yu-jin nakon njezine smrti), a na koji Yu-jin. Njihovo dijametralno suprotno poimanje stvarnosti, majčina stroga ograničenja (vrijeme za trening, vrijeme za učenje, čak i vrijeme za spavanje) koji su  trajala punih dvadeset godina, kod Yu-jina su izazvala otpor neposlušnika koji se ponaša po svom unutarnjem satu, nesvjestan ozbiljne bolesti od koje ga majka želi zaštititi.

Roman je izvrstan! Ni sami niste sigurni u vjerodostojnost sjećanja glavnog junaka, i stalno se nadate da njegova maglovita sjećanja koja prekidaju trenutci lucidnosti nisu istinita. A mrtva se tijela pojavljuju jedno za drugim.

Preporuka: mračan je, uznemirujući je, ali definitivno vrijedi pročitati.

O autoru

Vodeća južnokorejska autorica psiholoških trilera i krimića, You-jeong Jeong (1966.), nagrađivana je autorica pet romana, uključujući Sedam godina tame, koji je DieZeit (Njemačka) proglasio jednim od deset najboljih kriminalističkih romana 2015. godine. Djelo joj je prevedeno na sedam jezika. Bestseler broj 1 u Koreji, Dobri sin je prva njezina knjiga koja se pojavila na engleskom jeziku. You-jeong Jeong  je prozvana korejskim Stephenom Kingom.

Gdje kupiti:

Hena com

Jasper DeWitt: Pacijent

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Pacijent: ©Znanje

Jasper DeWitt: Pacijent

Pacijent

Dječji psihijatar Parker H. u nizu online objava bilježi mučno iskustvo koje je proživio na svom prvom poslu.

Zapisujem, jer u ovom trenutku nisam siguran imam li povjerljivu informaciju o jezivoj tajni ili sam i sam poludio. Budući da sam psihijatar, jasno mi je da bi to očito bilo loše po mene, i s etičkog i s profesionalnog gledišta. Međutim, kako ne mogu vjerovati da sam lud, objavljujem ovu priču jer ste vi vjerojatno jedini ljudi koji bi je uopće mogli razmotriti kao moguću. Za mene, ovo je pitanje odgovornosti prema čovječanstvu. (str. 3.)

Godinama prije, dok je još bio mlad, nadobudan i arogantan, Parker H. dobio je posao u Državnom sanatoriju, oronuloj, derutnoj zgradi u kojoj se liječe siromašni psihijatrijski slučajevi.

Vozeći se pored redova napuštenih, daskama zatvorenih ruševina, u koje su nekoć morali biti smješteni odjeli, neke sagrađene od izblijedjele, raspadajuće crvene opeke, a druge od oštećenog, bršljanom nagrizenog smeđeg kamena, jedva da sam mogao zamisliti kako je itko mogao nekoć raditi, a kamoli živjeti u tim sablasnim grobnicama koje su tvorile golem spomenik truleži Državnog sanatorija u Connecticutu. (str. 7.)

Čim stiže u sanatorij, upozoren je na pacijenta koji se tu liječi više od dvadeset godina. Taj je pacijent opasan toliko da svatko tko dođe u dodir s njim poludi. Ili nešto još gore…

…svaka bolnica, čak i ona s pacijentima poput ovih, ima barem jednog pacijenta koji je čudan čak i za psihijatrijski odjel. Govorim o vrsti osobe od koje su čak i liječnici odustali i koje se svi klone, bez obzira na to koliko su iskusni. ova vrsta pacijenta je očigledno bezumna, ali nitko ne zna kako su takvima postali. Ono što, međutim, znate jest da će vas izluditi pokušaji da u to proniknete. (str. 10.)

Tajanstveni pacijent

Pacijent čije je pravo ime nasilu potisnuto i zaboravljeno, a zovu ga Joe, ima bezbroj dijagnoza. I nijednu konkretnu, jer se one stalno mijenjaju. Joe je zatvoren u samici, bez dodira s drugim pacijentima i u minimalnom kontaktu s osobljem. Parker ambiciozno odlučuje biti onaj koji će izliječiti Joea. I iako je više puta upozoren da ga se kloni, i iako se čini da se svi protive njegovom radu s Joeom, Parker dobiva odobrenje za početak liječenja.

Prva zagonetka su zapisi o godinama koje je Joe proveo u sanatoriju. Zašto su cenzurirani?

Druga je zagonetka sam pacijent…

Ono što će Parker doživjeti bit će jezivije od svega što možete zamisliti…

…taj smijeh nije zvučao kao ijedan zvuk koji bi neka osoba bila sposobna proizvesti. Bio je previše promukao, previše prigušen i previše grlen, gotovo kao da je netko dao ritam ljudskog smijeha zvuku pucanja ledenjaka. (str. 84.)

Jasper DeWitt: Pacijent

Pacijent – 200 strana čistog užasa

Roman Pacijent ponijela sam sa sobom na odmor jer ima samo 200 stranica i računala sam da ću ga stići pročitati u tih nekoliko dana, da će me zabaviti i da će me opustiti. Inače obožavam horore i čim sam vidjela sinopsis, znala sam da je Pacijent točno za mene.

Međutim… Ne mogu vam opisati količinu jeze i straha, da – pravog, istinskog straha, koji su u meni ostali nakon čitanja… Pacijenta sam pročitala u jednoj večeri i kad sam zatvorila posljednju stranicu, znala sam da te noći za mene nema spavanja. Sjenke koje su vrebale u mraku plesale su oko mene, uvlačile se ispod pokrivača i podizale moj puls na tisuću! Hvala Bogu na mužu kojeg sam grčevito stiskala sve dok nisam zaspala, plašeći se ružnih snova. A da ne govorim da mi je tako bilo i sljedeći dan, kad sam prije spavanja, glupača, opet počela misliti o Joeu. Opet sam zvala muža da malo leži uz mene jer mi je naprosto trebala neka sigurnost.

Evo, ja ne pamtim kad me je zadnji put neka knjiga ovako užasnula! Ovo je pravi, punokrvni horor koji nećete zaboraviti. Čak i ako niste strašljivi, ako ne vjerujete u nadnaravno, nemojte ovo čitati prije spavanja. Nemojte ga čitati dok ste sami.

A najgore, odnosno najbolje od svega je što je napisano ne kao fikcija, već kao dokumentirani stvarni događaj!

Gorivo za sve ljubitelje horora

Budući da je i moja seka ljubitelj horora, već sam joj preporučila Pacijenta i posudit ću joj ga, ali ne prije nego ga sama još jednom pročitam.

Priča je toliko jednostavna, a opet toliko kompleksna i ako volite priče koje će vas užasnuti, koje su toliko nabijene jezom, koje su toliko slikovite da vam strava bubnja u glavi i danima nakon čitanja, Pacijent je roman za vas! Ja sam oduševljena jer mene nije lako prestraviti, a pacijent Joe je to uspio u jako malo stranica. A tek kraj…

Pacijent možda neće postati klasik poput nekih Kingovih romana, ali vjerujte mi, jednako je nezaboravan!

Jasper DeWitt: Pacijent

Ostali naslovi ovog autora

Životopis preuzimam sa stražnje korice romana jer je prelud: Jasper DeWitt nekadašnji je dripac s Redditova foruma strave NoSleep, koji je postao profesionalni pisac horora i fantastike i puno je bolja osoba nego što bi se to dalo zaključiti iz njegovih priča. Živi u Los Angelesu, gdje ima puno ljudi koji bi ga mogli čuti kako vrišti, ali nitko ne bi mario.
Kad ste zadnju put čitali ovakav životopis, ha? Nikada? Ni ja.

Na stranu životopis, Pacijent je prvi roman ovog autora, a prava za snimanje horora prodana su Ryanu Reynoldsu.

Jedva čekam!

Gdje kupiti roman Pacijent:

Znanje

Ako volite knjige slična ugođaja, koje će vam zalediti krv u žilama, pročitajte Uljeza i Isijavanje Stephena Kinga te Skrovište C.J. Tudor. Mene su dobrano isprepadali…

Patrick Gale: Mjesto zvano Winter

Nakladnik: Mozaik knjiga, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Mjesto zvano Winter: ©Mozaik

Patric Gale Mjesto zvano Winter

Epska saga koja vas takne u srce

Mjesto zvano Winter životno je putovanje jednog čovjeka koji prolazi teške kušnje na putu samootkrivanja. Život ga cijelo vrijeme brutalno šiba, ali on ne posustaje ni duhom ni tijelom, čak ni u trenutku kada dospijeva u psihijatrijsku ustanovu. Harry Cane je borac čija borba za opstanak predstavlja epsku sagu koja će zadiviti svakog čitatelja.

Baziran na istinitim povijesnim događajima s početka 20.stoljeća, Mjesto zvano Winter kombinira intimnu i nježnu obiteljsku priču s elementima surove stvarnosti. Misterija koja nikada nije razjašnjena, a vezana je za autorovog djeda, dugo je mučila autora. Odrastavši uz ženske figure, majku i tetke, autora je zbunjivalo odsustvo podataka o djedu. Nakon što je prionuo opsežnom istraživanju uz bakine bilješke i svjedočanstva ljudi koji bili djedovi suvremenici, Patrick Gale sumnjao je da je njegov djed bio „persona non grata“ zbog svog načina života i stavova. Mnoštvo tabua koji su u to vrijeme vladali, a poglavito onih koji su snažno žigosali bilo kakve „nepoćudne“ ljubavne veze,  autoru su dali izvrsnu osnovu za pisanje ovog romana.

Harry- prvi život Engleska

Kao stariji sin u imućnoj obitelji Cane, Harry se činio dobra prilika među mladim engleskim aristokratkinjama, kao uostalom i njegov mlađi brat Jack. Ali dok je Jack bio odvažan, društven i prepun mladenačkog poleta, Harry je bio sramežljiv, analitičan i nesiguran. Uz to, Harry je imao i govornu manu zbog koje je mucao u novim i neočekivanim situacijama. Bez obzira na to, oba brata oženila su se mladim sestrama iz mnogobrojne obitelji. U braku Harry vodi jednostavan život bez ikakvih odricanja ili poslova, što mu omogućuje obiteljski imetak. Čak ni rođenjem kćeri situacija se ne mijenja. Sjenu na idiličan  brak baca  suprugina zaljubljenost u bivšeg momka, a i Harry je, čini se, ušao u brak više zbog majčina očekivanja nego zbog stvarne zaljubljenosti. Međutim, stvari se mijenjaju kad Harry na kazališnoj predstavi upozna zanimljivog gospodina Browninga. Planula je  ljubav, za ondašnje uvjete skandalozna, sramotna.

Ti ćeš iskoristiti prvu priliku kako bi se udaljio od ove obitelji. Predlažem ti da napustiš zemlju i da niti ne pomišljaš na povratak. str. 106.

Odlazak u Kanadu

Nakon otkrivanja vlastite seksualnosti i krivnje koja ga proganja, a pod pritiskom šogora da napusti obitelj kako ne bi bila osramoćena, Harry se odlučuje na odlazak u Kanadu. Kanada je zapravo bijeg od  života kakvim je živio do sada, kraj besposličarenja i početak pretvaranja Harryja u farmera. Kanada je u to vrijeme bila „obećana zemlja“. Prepuna nepreglednih prostranstava i prerija koja imaju potencijala postati plodne oranice, bila je veliki mamac za namjernike, očajnike i beskućnike iz svih krajeva svijeta. Harry je samo jedan od najamnih radnika koji stiže u hladni, surovi okoliš, u namjeri da kupi nekoliko parcela i postane poljoprivrednik i farmer. Početak je surov i težak, Harryjeva poznanstva oskudna i osamljenička. Ali te prve godine u Kanadi, Harry je uz teški fizički rad pronašao prijeko potreban psihički mir.

Mjesto zvano Winter-drugi život

Mjesto zvano Winter nalazi se na granici divljine i civilizacije i jedno je od najhladnijih i skoro potpuno izoliranih  mjesta u Kanadi. Ali, za Harrya predstavlja novi početak. Nakon dvogodišnjeg rada kod najamnika gdje je naučio farmerski posao, Harry kupuje vlastitu zemlju i započinje živjeti kao farmer. Počinju godine suše, gladi, bolesti i teškog fizičkog rada. Ali to su i godine u kojima je Harry pronašao prijatelje nakon što se sprijateljio s vlasnicima susjedne zemlje, bratom i sestrom, te u okolici pronalazi i  novu ljubav.

Ako mi dopustiš, i ako se uzmognem vratiti kući, želim ostarjeti uz tebe. Uz tebe sam našao sreću, onakvu kakvu se nikada nisam nadao iskusiti. str. 340.

Sanatorij

Nakon što je naučio kako opstati i izborio se za novi život, Harryjeve kušnje ne nestaju. Bolesti, smrtonosna gripa koja ne bira žrtve i opasni čovjek koji se umiješao u njegov život razaraju Harryjevu sreću. A to je više nego što Harry može podnijeti. Zbog trenutaka bunila i posvemašnje izgubljenosti smješten je u sanatorij – što je bio naziv za psihijatrijsku kliniku. Boravak u sanatoriju koristio je Harryju. Naučio je tko je. Prihvatio je sebe, svoje osjećaje i svoja opredjeljenja. Svjestan je da ga ljudi marginaliziraju, ali on je postao jači. Meditacije, razgovor s liječnicima i samospoznaja, natjerale su Harryja da otkrije  unutarnju snagu i sposobnost za ljubav kakvu do tada nije poznavao. Nakon boravka u sanatoriju vraća se u Winter kako bi još jednom počeo ispočetka.

Patric Gale Mjesto zvano Winter

Dojam o djelu

Ova knjiga nastala je nakon velikog čina promišljanja i istraživanja. Autor piše roman bez opredjeljivanja ili osuđivanja onih koji se ne uklapaju u uobičajene obrasce emotivnih veza. Njegova priča je topla, suptilna, ali ispričana iskreno i  s velikom jačinom. Patrick Gale točno zna naći ono mjesto koje će vas taknuti, nagnati da zavirite u svoju nutrinu i natjerati da razumijete. To je Mjesto zvano Winter. Otkrivanje seksualnosti, put ljubavi, razočaranja i krivnje, kao i nade, volje za životom i opstankom, sve su to poveznice  maestralno utkane u ovaj roman.

Izvrsno je autor donio lik Harryja. Čovjek koji cijeli svoj život osjeća da je drugačiji, ali slijedi konvencionalan stil života koji uključuje ženidbu i osnivanje obitelji, jer zna da se to od njega očekuje. Nakon teškog i bolnog puta samootkrivanja, Harry konačno sebe prihvaća onakvim kakav jest puštajući srcu da u emotivnim prostranstvima odabere za koga će kucati.

Jako je dobro autor predočio razliku između tople, viktorijanske Engleske s uglađenim građanskim štihom s jedne strane i surovih predjela Kanade  i na taj način metaforički odvojio prvi od drugog dijela Harryjeva života.

Ovo je dirljiva ljubavna priča koja ne poznaje vrijeme, prostor ili osobe. Ona se događa samo u srcu. Svidio mi se ovaj roman. Nadam se da će i vama. Dok čitate, pustite da vam glavna emocija bude ljubav. Sve ostalo je manje važno.

Velika preporuka!

O autoru

Patrick Gale rođen je na otoku Wight 1962. godine. Rano djetinjstvo proveo u zatvoru Wandsworth koji je vodio njegov otac, nakon čega se obitelj preselila u Winchester. Studirao je na Sveučilištu Oxford. Danas živi na farmi na jugozapadu Engleske sa svojim suprugom Aidanom Hicksom gdje se, osim što piše, bavi poljoprivredom i stočarstvom. Prijevod na hrvatski jezik potpisuje Marin Popović, a izdavač je Mozaik knjiga. Mjesto zvano Winter bilo je izbor Book Cluba Radio 2 i  nakon objave ušlo je u uži izbor za nagradu Costa Novel, nagradu Walter Scott i nagradu za knjigu godine neovisnih prodavača knjiga 2016. godine.

Gdje kupiti:

Mozaik

Romani koji su nam obilježili 2021. godinu

2021. godina u romanima

Ova protekla, 2021. godina, bila je bremenita po mnogo čemu. Teško da ćemo je se sjećati po putovanjima, izlascima i druženjima. Ali ono što je sigurno, sjećat ćemo je se po pročitanim knjigama. Ideja je bila da napravimo odabir najboljih romana u 2021. godini. Naš je popis isprva bio oko trideset, pa dvadeset, da bismo se, na kraju, jedva zaustavile na dvanaest. Dvanaest vrhunskih romana! Preporučujemo ih vama, dragi naši pratitelji, za čitanje, komentiranje i procjenu. Nama su svi odreda bili izvrsni. Uživajte!

Naslovna

Eva García Sáenz de Urturi: Šutnja bijeloga grada

Dva gola tijela, muško i žensko. S rukom utješno položenom na obrazu onog drugog. Uvijek u povijesno važnom dijelu Vitorije. Tako je bilo prije dvadeset godina, kada je za okrutna ubojstva optužen mladi arhitekt, lokalna zvijezda u usponu, miljenik ne samo žena nego i cijelog gradića. Uhitio ga je nitko drugi nego njegov vlastiti brat – ne samo brat nego i blizanac. Isti je slučaj i danas. Dva tijela, muško i žensko… Slučaj rješava briljantni inspektor profiler Unai López de Ayala zvan Kraken…

Premda sam pročitala mnoštvo kritika koje na sva usta hvale roman Šutnja bijeloga grada, nisam očekivala remek-djelo u malom. Ritualna ubojstva prožeta mitologijom, atmosfera nadnaravnog pomiješana s baskijskim legendama i ubojica toliko lud da je gotovo normalan – sve to čini ovaj roman djelom koje ne smijete zaobići! Proteklu, 2021. godinu, definitivno ću pamtiti po ovom brutalnom, izvrsnom romanu!

Kate Quinn: Lovkinja

Lovkinja nastavlja niz uspješnica autorice Kate Quinn, nakon romana Aliceina mreža

Okosnica radnje je lov za nacističkom zločinkom, Lorelei Vogt, koju zovu Lovkinja, izuzetno inteligentnom ženom koja je, počinivši užasne zločine za vrijeme Drugog svjetskog rata u Njemačkoj i Poljskoj, prebjegla u Ameriku, gdje joj se gubi svaki trag.

Trojac iz ureda za traženje ratnih zločinaca, britanski novinar Ian Graham, Nina Borisovna Markova, Ruskinja, ratna vojna pilotkinja,   i mladi  Tony Rodomovsky, vozač i istražitelj, na tragu su lovkinji Lorelei Vogt. Ali, Lorelai sada ima novi identitet, novu obitelj i novu državu.

Ovo je priča o hrabrim ljudima koji nisu odustali od toga da osvete svoje bližnje i koji se bore da ubojstva i zvjerstva koja su počinjena za vrijeme Drugog svjetskog rata dođu u ruke pravdi i budu procesuirani. Priča je tužna, ali veličanstvena. Na kraju se osjećate ispunjeni i svjesni da ovakve i slične borbe još i danas traju…

Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

2017. je godina. U jeku #metoo pokreta, kad žrtve pronalaze svoj glas i za zlostavljanje optužuju sve više i više moćnih muškaraca, kada je oko javnosti ponovo usmjereno u traženje pravde, kada se lome koplja oko toga može li se zlostavljanje prijaviti prekasno, jedan je profesor jedne privatne škole optužen za zlostavljanje učenice. Ta vijest, koja u medijima i na društvenim mrežama zauzima golem prostor, mladu Vanessu baca natrag u srednjoškolske dane. Vanessa je išla baš u tu privatnu školu. Slušala je predavanja baš kod tog profesora. A onda naprasno otišla…

Ovaj roman nije sličan ičemu što ste do sada pročitali. On propitkuje sve ono što smo sigurni da znamo. Tko je žrtva? Kako se žrtva ponaša? Kako se ponaša predator? Čija je, naposljetku, krivnja? Volim romane koji me izbace s tračnica, a Vanessa moja crna definitivno je jedan od njih.

2021.

Søren Sveistrup: Čovjek od kestena

Čovjek od kestena vrhunski je triler koji vas zaokuplja, koji obožavate i koji vas istovremeno plaši. Inteligentan um serijskog ubojice koji je uvijek za jedan korak brži od istražitelja i atmosfera straha, jeze i nelagode koja vam ne da da mirno spavate čitajući ovu knjigu, pogotovo ako imate djecu, svrstava ovaj roman u sam vrh kriminalističkih romana objavljenih u posljednjih godinu-dvije. Iako prvijenac i po autorovim riječima dugo pisana, ova knjiga spada uz bok nedavno objavljenih djela najboljih skandinavskih autora.

Ubojica je brutalan, žrtve su unakažene i jasno je da se radi o velikom bijesu ili mržnji. Uz svaku sljedeću žrtvu, istražitelji pronalaze čovječuljka od kestena na kojem su otisci ubijene djevojke.

Igra izuzetno inteligentnog, ali ozbiljno poremećenog serijskog ubojice, s dvoje istražitelja, mlade Naie Thulin i otpadnika Marka Hessa uz atmosferu nelagode, adrenalinski će vas držati sve do kraja romana.

Ana Johns: Žena u bijelom kimonu

Unaprijed dogovoren brak sedamnaestogodišnje Naoko Nakamure njezinoj će obitelji osigurati dobar položaj u njihovoj tradicionalnoj japanskoj zajednici. Najbolja partija za Naoko po izboru njezinih roditelja je Satoshi Tanako, čiji je otac glavni klijent Naokina oca. Ali, Naoko je zaljubljena u američkog mornara Hajimea, kako ga ona zove. Uda li se za njega, nanijet će veliku sramotu svojoj obitelji i uzdrmati trgovačke i političke veze njezinog oca. Naoko se odlučuje za Hajimea i za ljubav.

Zabranjena ljubav između mlade Japanke i američkog mornara u vremenu nakon Drugog svjetskog rata ispričana je u knjizi Žena u bijelom kimonu bez lažne patetike i bez zauzimanja strana.

Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, radnja je zasnovana na stvarnim događajima. Preporučam ovu knjigu svima kojima je ljubav smisao, razlog i vodilja života.

Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew

Gospođica Pettigrew opet je ostala bez posla. Ona je guvernanta i to, prema vlastitom priznanju, ne baš jako dobra. Dolazi u zavod za zapošljavanje gdje je zabunom šalju na adresu gospođice LaFosse. I ta se zabuna pretvara u najsretniji trenutak života i veliki, ma najveći dan u životu gospođice Pettigrew. Upoznaje luckastu, prekrasnu, predivnu gospođicu LaFosse, glumicu i pjevačicu u noćnom klubu. Dvije različite žene postaju najbolje prijateljice i stvaraju čudesnu priču! Ako ćete ikad pročitati neku knjigu prema mojoj preporuci – neka to bude Veliki dan gospođice Pettigrew!

Ne postoje riječi kojima bih vam dovoljno žarko preporučila ovaj roman! Toliko je simpatičan, šašav, a ozbiljan, duhovit i nježan u isto vrijeme! Kad sam otvorila prvu stranicu, nisam znala što očekivati, no od prve rečenice, priča vas uvlači u sebe! U gospođicu Pettigrew zaljubit ćete se odmah! Pročitate ovo divno štivo, nećete požaliti!

2021.

Ashley Audrain: Sumnja

Ovu tešku priču o majčinstvu priča nam Blythe, no priča ne počinje u sadašnjosti.
Blythe se vraća u prošlost, u dane kada je tek upoznala svog supruga Foxa i kada se činilo da je cijeli njen život savršen. Nakon udaje za Foxa, Blythe želi biti što bolja, želi biti savršena – za njega. Kad on poželi dijete, da bi ga usrećila, i ona poželi dijete. I rađa Violet. Majka uviđa da s njezinom kćerkicom nešto nije u redu, no nitko joj ne vjeruje.

Svako toliko, pojavi se roman koji tematizira majčinstvo s ove ili one strane i gotovo uvijek postane hit. Provokativna je to tema o kojoj svi imaju mišljenje. Odnos majke i djeteta, ljubav koja bi trebala biti bezuvjetna, savršeno majčinstvo kojim nas bombardiraju s naslovnica…Uzimajući u ruke roman Sumnja, nisam očekivala pročitati nešto ovoliko dojmljivo, brutalno, strašno i izvrsno u isti tren!

Ane Riel: Smola

Ako ste mislili da nekoga volite najviše na svijetu i nema toga što ne biste učinili za njega, pročitajte Smolu, šokantan, izuzetno dirljiv, ali opet na svoj način jeziv roman. Želja da se zaštite najmiliji duboko je ukorijenjena u svima nama, ali kada to rade ljudi narušene osobnosti, neprilagođeni i malo je reći nekonvencionalni, onda nastaje kaos.

Tata je na badnje jutro ubio baku, saopćila nam je Liv odmah na početku knjige. I to je rekla smireno i hladno, bez emocija. Tko je Liv? Je li ta djevojčica čudovište? Ne, ona je neobična šestogodišnjakinja koja živi u vrlo posebnim i krajnje destruktivnim životnim uvjetima. Nitko se od mještana nije zapitao kako živi izolirana obitelj na njihovom otoku. A bilo je naznaka da se tamo događaju čudne stvari. Smola je duboko šokantan i uznemirujući roman koji vrijedi pročitati i još dugo razmišljati nakon pročitanog.

Teško mi je ovu knjigu svrstati u bilo koju kategoriju. Najbliže što bih rekla da je to obiteljska drama s elementima horora. Preporuka: Ovu knjigu jednostavno morate pročitati!

Ji-young Gong: Naše sretno vrijeme

Naše sretno vrijeme sjajna je knjiga koja priča o krivnji i oprostu.

Knjigu pričaju usporedno dva lika. Tridesetogodišnja Yu-jeong i dvadesetsedmogodišnji Yun-su. Prvi susret Yu-jeong i Yun-sua događa se u zatvoru gdje Yu-jeong dolazi u posjet zatvorenicima koji su osuđeni na smrtnu kaznu zbog izrazito teških ubojstava. Na volontiranje u zatvoru nagovara je njezina rođakinja, teta Monica. Yu-jeong dolazi u posjet Yun-suu nevoljko, pitajući se zašto dolazi osuđenom ubojici koji sasvim sigurno zaslužuje smrtnu kaznu. Yun-su je loš čovjek, Yun-su je ubojica, ali Yu-jeong na taj posjet gleda kao na zadatak. Kao nešto što je obećala samoj sebi.

Susreti Yu-jeong  i Yun-sua mijenjaju jednog i drugog. Čine ih boljim ljudima. Čak i ljude oko njih čine boljima. Raspon osjećaja kroz koje prolaze oba lika varira od ljutnje, mržnje, inata, depresije i crnila, do razmišljanja, preispitivanja i kontemplacije.

Nakon pročitane knjige uistinu razvijamo uvjerenje kako je život svet. To ne smijemo nikad zaboraviti.

2021.

Colleen Hoover: Verity

Spisateljica Lowen dobiva nevjerojatnu ponudu za posao – bit će koautorica slavnoj Verity Crawford koja je nastradala u prometnoj nesreći. Spletom okolnosti, Lowen se useljava u dom Crawfordovih kako bi pregledala Verityn kaotični ured i u njemu potražila bilješke i skice za nastavak serijala. No, ono što Lowen tamo pronalazi nadilazi granice zdravog razuma… Čini se da je Verity pisala autobiografiju, djelo toliko strašno i jezivo da ga nikad nikome nije mislila pokazati.

Roman Verity progutala sam u jedan dan i uživala sam u svakoj stranici! Jeziva, gotovo gotička atmosfera uvlači vas od samog početka, a groteskni događaji u koje je teško povjerovati nižu se jedan za drugim. Ovo je jedan od onih romana u kojem je sve stvarno, a ništa nije. Naprosto ne znate u što vjerovati… I iako će iskusni čitatelj psiholoških trilera odmah pogoditi da nije sve baš onako kako nam je servirano, rasplet je nevjerojatniji od svih naših pogađanja!

Stephanie Scott: U ime ljubavi

U Japanu cvjeta neobična industrija wakaresaseya – jedan supružnik unajmi osobu da zavede drugog i tako stekne prednost u brakorazvodnoj parnici. Sato svojoj supruzi Rini čini baš to. Unajmljuje Kaitara da zavede Rinu i njezin preljub ovjekovječi fotografijama koje bi na sudu bile od iznimne važnosti za dobivanje skrbništva nad sedmogodišnjom kćerkicom Sumiko. No Sato ne računa na jedno – Rina i Kaitaro odmah se zaljubljuju. A onda je Rina ubijena. Kai je optužen i zatvoren. Sumiko odrasta s djedom, nesvjesna velike tajne koja obavija majčinu smrt.

Iako sam isprva pomalo oklijevala s čitanjem ovog romana, mogu reći da sam, na kraju, potpuno oduševljena! U ime ljubavi nije roman za kakvim bih inače posegnula jer nije niti triler niti krimić niti klasičan ljubić. Ali – vjerovali ili ne – on je sve to! U ime ljubavi prelijepo je napisana atmosferična priča koja će vas zarobiti. Ne samo potresnom, a opet predivnom fabulom koja itekako djeluje na čitateljeve emocije, već i riječima brižljivo spojenima u magične rečenice koje vas vode u samo srce Japana.

Marina Vujčić: Pedeset cigareta za Elenu

Izvrstan roman autorice Marine Vujčić, Pedeset cigareta za Elenu, duboko me se dojmio. Majstorski napisan, s atmosferom neizvjesnosti, očekivanja i traženja smisla, roman je to koji priča o tome kako slučajne sitnice kojih najčešće nismo ni svjesni mogu utjecati na živote drugih i nas samih. U knjizi pratimo četiri osobnosti, dva muškarca i dvije žene, svatko sa svojim životnim dilemama. Knjiga u kojoj je vrlo malo dijaloga ne samo da nije dosadna, već drži našu punu pažnju cijelo vrijeme čitanja.

Pročitala sam knjigu u jednom dahu. Nakon čitanja protrnete i postavljate sami sebi masu pitanja. Da smo nekad nešto drugačije odlučili, u kojem bi smjeru išao naš život? Da smo presjekli i ne činili kompromise, bismo li sada bili sretniji? Nakon čitanja, prepoznajete se u mnogim situacijama. Knjiga je nostalgična, melankolična i krajnje dirljiva. Kad je pročitate, osjećate tisuću emocija. Cijela se fabula događa u samo 24 sata,  a vama se čini da je prošao ne jedan, već stotinu života. Ogromna preporuka!

2021.

2021. – 12 romana, a moglo je…

Ako vam se svidio ovaj naš odabir, bit ćemo jako sretne. Naravno da je to samo djeličak prebogate književne scene iz 2021. godine. Ostalo je još jako puno izvrsnih, nepročitanih knjiga. Nadamo se da ćemo njih uloviti u 2022. godini. Za dobru knjigu ionako nije važno kada je napisana, ni kada je tiskana, već kada je pročitana. Veselimo se novim čitateljskim izazovima zajedno s vama!

Gdje kupiti navedene romane:

Znanje: Lovkinja, Vanessa moja crna, Veliki dan gospođice Pettigrew (izdavač je Sonatina, ali nema webshop), Smola, U ime ljubavi, Sumnja (izdavač je Profil, ali nema webshop)

Fraktura: Šutnja bijeloga grada, Pedeset cigareta za Elenu

Naklada Neptun: Verity

Hena com: Naše sretno vrijeme

Fokus: Čovjek od kestena

Mozaik knjiga: Žena u bijelom kimonu

Eva García Sáenz de Urturi: Šutnja bijeloga grada

Nakladnik: Fraktura Publika, 2020.

Naslovnica romana Šutnja bijeloga grada: ©Fraktura Publika

… možda bih trebao podrobno iznijeti sve pojedinosti onoga što se u početku zvalo „Dvostruko ubojstvo kod dolmena“, a na kraju svršilo kao pokolj u svakom smislu te riječi, koji je godinama planirao zločinački mozak znatno višega kvocijenta inteligencije od onoga koji smo posjedovali mi koji smo ga pokušavali uhvatiti na vrijeme.
Kad je tip koji poželi postati masovni ubojica usrani genijalac, preostaje ti samo da se moliš…
(str. 10.)

Eva García Sáenz de Urturi: Šutnja bijeloga grada

Šutnja bijeloga grada

Dva gola tijela, muško i žensko. S rukom utješno položenom na obrazu onog drugog. Uvijek u povijesno važnom dijelu Vitorije. Tako je bilo prije dvadeset godina, kada je za okrutna ubojstva optužen Tasio Ortiz de Zárate, mladi arhitekt, lokalna zvijezda u usponu, miljenik ne samo žena nego i cijelog gradića. Uhitio ga je nitko drugi nego njegov vlastiti brat – ne samo brat nego i blizanac – Ignacio.

Isti je slučaj i danas. Dva tijela, muško i žensko…

Slučaj rješava briljantni inspektor profiler Unai López de Ayala zvan Kraken, koji je počeo raditi u policiji ponukan baš Tasijevim slučajem, i njegova jednako sposobna partnerica Estíbaliz Ruiz de Gauna.

Oboje smo bili jebeno dobri u zaključivanju slučajeva, premda ne i tako dobri u poštovanju pravila. Imali smo više od jedne packe zbog neposluha, tako da smo se naučili međusobno pokrivati. Što se poštovanja pravila tiče… pa, radili smo na tome. (str. 13.)

Ubojstvo, identično onom otprije dvadeset godina, događa se baš kad Tasio treba izaći iz zatvora na kraći dopust. No, Tasio je u zatvoru, je li moguće da je on ubojica?

Ili je to pak njegov blizanac Ignatio, koji je nakon rješavanja nemilog slučaja otišao iz policije?

Ili je to netko treći, netko tko je smjestio Tasiu i dvadeset godina mirovao?

Mislim da je ovo najkompleksniji profil s kojim sam se susreo u životu: razdoblje hlađenja od dvadeset godina znači da je ubojica psihopat koji je sposoban dugo kontrolirati svoje emocije. Sumnjam da će pogriješiti, sumnjam da ćemo ga uloviti u kontradikciji i mislim da smo dosad vidjeli tek zametak njegovog plana.
(str. 208.)

Inspektor Kraken počinje lov na ubojicu.

Prišao sam tijelima žrtava, kleknuo pred njih i tiho izgovorio svoju mantru:
„Ovdje završava tvoj lov, ovdje započinje moj.“
(str. 19.)

Eva García Sáenz de Urturi: Šutnja bijeloga grada

Kompleksan slučaj bijelog grada – Vitorije

Smješten u eterični, gotovo nezemaljski bijeli grad Vitoriju, ovaj slučaj obuzet će nas od prve stranice. Ne samo da je strašan, on je i mističan. Izveden ritualno. U njemu se miješaju prošlost i sadašnjost, čak i budućnost.

Žrtve su slučajne, a istodobno i pomno izabrane. Tko je sljedeći?

Inspektor Kraken upada u mrežu toliko zakučastu i kompleksnu, mrežu koju čine ne samo blizanci, već i čitava Vitoria i sve njene građevine.

Ubojica mi se obraćao naprednijim jezikom od mojega, neshvatljivim, kao da pripadam nižoj vrsti, manje razvijenoj, i kao da nisam dorastao njegovoj inteligenciji.
Osjećao sam se kao idiot.
Nedostajali su mi komadići slagalice.
(str. 343.)

Inspektor de Ayala zvani Kraken

Inspektor na leđima nosi težak teret svoje prošlosti od koje se još nije oporavio. Budućnost mu je neizvjesna, sadašnjost komplicirana ne samo naizgled nerješivim slučajem, nego i lijepom novom zamjenicom načelnika Albom.

Čitavu priču priča nam upravo on – čovjek kojeg sreća nikako nije mazila, koji će sve dati da privede zločinca pravdi, putem ne gubeći uvrnut smisao za humor koji je samo šlag na torti ovog vrhunski pisanog romana.

Ne mislim da sam heroj, ali volim da svemir ostane kakav je bio. Bez smrti koje su se događale kad nisu trebale, samo to. Shvaćao sam logičan mehanizam koji se krio iza prirodnoga poretka stvari, čak i smrt: nesreću, bolest, starost… Ali nikako ne izopačene tipove koji su postavljali klopku kako bi kosac prijevremeno zakucao na vrata nedužnih. (str. 93.)

Eva García Sáenz de Urturi: Šutnja bijeloga grada

Zašto se Šutnja bijeloga grada mora naći u vašim rukama?

Premda sam pročitala mnoštvo kritika koje na sva usta hvale roman Šutnja bijeloga grada, nisam očekivala remek-djelo u malom. Ritualna ubojstva prožeta mitologijom, atmosfera nadnaravnog pomiješana s baskijskim legendama i ubojica toliko lud da je gotovo normalan – sve to čini ovaj roman djelom koje ne smijete zaobići!

Ako ste voljeli Baztán trilogiju Dolores Redondo, voljet ćete i trilogiju o bijelom gradu. Jednako je obojen drevnim vjerovanjima, privatnim životom glavnih likova, pritajenom jezom koja vreba iz kutaka starih zgrada…

Inspektor de Ayala lik je koji automatski zavolite – a sve zbog načina na koji komunicira s čitateljima. Već sam rekla da nam on pripovijeda ovu priču – sam stil njegove priče duhovit je, pomalo crnohumoran, pitak i jednostavan. Čitatelja potpuno uvlači u svoju glavu i u sam slučaj. Razmišljamo kao on, napeto pratimo svaki njegov korak, šokirani smo, baš poput njega, kad napokon otkrijemo tog prepredenog ubojicu. Strepimo nad njegovim privatnim životom, smješkamo se kad se i on smješka, ludimo od požude kad i on ludi…

Ne postoji niti jedan jedini dio romana Šutnja bijeloga grada koji mi se nije svidio. Jedva čekam doći do sljedećeg nastavka i baciti se u nove avanture inspektora Krakena. Prema informacijama koje sam dosad pročitala, i sljedeći je slučaj jednako jeziv, brutalan i ritualan kao i ovaj! A i Krakenov privatni život otići će u nekom skroz novom smjeru.
Malo je reći da ne mogu dočekati! 

Ostali naslovi ove autorice:

Eva García Sáenz de Urturi španjolska je autorica romana Saga o dugovječnima, Adamovi sinovi, Putovanje na Tahiti. Ljestvice najprodavanijih naslova pomela je romanom Šutnja bijeloga grada, koji je prvi dio trilogije o baskijskom gradu Vitoriji i briljantnom profileru Krakenu.
Drugi nastavak trilogije, Rituali vode, preveden je i kod nas, a treći dio, Los señores del tiempo (Gospodari vremena??) napeto čekamo i jako mu se radujemo!

Prema romanu Šutnja bijeloga grada snimljen je i film:

Intervju s autoricom možete pročitati ovdje.

Gdje kupiti roman Šutnja bijeloga grada:

Fraktura

Defne Suman: Posuđeno vrijeme

Nakladnik: Hena com, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Posuđeno vrijeme: ©Hena com

Defne Suman Posuđeno vrijeme

Svi mi živimo u posuđenom vremenu, ljubavi moja. I nitko ne primjećuje da mu se kraj brzo primiče. str. 243.

Posuđeno vrijeme veličanstvena je saga o ljubavi, o domoljublju, ratu, povijesti i oprostu. Smještena u srce Osmanskog Carstva, u drevni grad Smirnu, priča počinje 1905. godine i završava skoro sto godina kasnije. Kozmopolitski grad Smirna (Izmir) naseobina je više naroda. Pratimo priču četiri obitelji: levantinske, turske, grčke i armenske, uhvaćene u najburnijim godinama društvenih i političkih mijena. Da bismo razumjeli zbivanja u knjizi, nužno je djelomično poznavati povijesne događaje koji su prethodili krvavom sukobu. U svjetlo takvih previranja autorica je smjestila veličanstvenu literarnu arabesku, ljubavnu priču koja ne poznaje naciju, pravila i zadanosti. Priču koja je velika koliko i povijest i kultura drevnog grada.

Povijest

Knjiga obuhvaća burno razdoblje grada Smirne koji je  potpuno uništen u velikom požaru 1922. kada je skoro pretvoren u pepeo, a svijet je izgubio jedan od najljepših kozmopolitskih gradova. Uz opustošen grad svjedočimo o mnogim izgubljenim životima, besmisleno ugašenima, onako kako to čini svaki rat na kugli zemaljskoj. Nakon završetka Prvog svjetskog rata, u svibnju 1919. godine, Smirnu i njenu okolicu okupirala je grčka vojska i došlo je do Grčko-turskog rata. U Smirni je živio veći broj Grka nego u Ateni. Grci su vlast nad Smirnom zadržali do 1922. godine, tj. tijekom nešto više od tri godine kada Turci kreću u ponovno osvajanje Smirne, unatoč tome što je velik dio stanovnika tog grada bio grčke etničke pripadnosti. Ubrzo nakon turskog ulaska u Smirnu došlo je do katastrofalnog požara u kojem je poginuo veliki broj stanovnika toga grada, a zabilježeni su i brojni slučajevi ubojstva i silovanja koje su počinili turski vojnici.

Edith

Edith Sofia Lamarch najmlađe dijete je Charlesa i Juliette. Charles je bio dovoljno star da je bio više djed, a manje otac, beskrajno razmazivši Edith. Ali, nakon Charlesove smrti Edith saznaje da joj je otac netko drugi i da je majka godinama dobro čuvala tajnu. Ne mogavši oprostiti majci licemjerje, jer ju je izolirala zbog istog grijeha,  Edith se udaljava od majke i godinama živi samostalno. Sve dok na njezin put nije stao Avinash Pillai, indijski špijun koji radi za britansku tajnu službu, velika Edithina ljubav. Edith je žena koja cijeli život živi po svojim načelima, slobodoumna i hrabra s obzirom na vrijeme i sredinu u kojoj živi, žena koja  punim plućima dijeli sudbinu voljenog grada.

…Ova žena ni s kim, ni po koju cijenu neće podijeliti sve tamne zakutke svoje duše, neće sebe stavljati u drugi plan, a mir  i spokoj koji nalazi u samoći nikada neće pronaći uz muškarca. str. 69.

Panajota

U vrijeme kad se natruhe rata tek primiču, Panajota je mlada djevojka od šesnaestak  godina. Vesela, željna izlazaka i prvih ljubavi. Njezino srce je zarobio mladi Stavros, ali Stavros ima puno prečih stvari nego što je ljubovanje. Prijavljuje se u vojsku što Panajotu strašno pogađa jer su joj starija braća već izgubila živote u Grčko-turskom ratu. Panajota je dobra i poslušna kći koja jako cijeni roditelje, ali nije im slična, uopće. U njenoj je krvi mladi treptaj strasti koji samo što ne bukne. Svega je svjesna Panajota, i svog djevojaštva i mladih ljubavi koje su unaprijed osuđene na propast, i rata na obzorju i potrebe da zaštiti roditelje. Ali, onaj dan kada je rat konačno došao u njen grad uhvatio ju je nespremnu. I  tko zna što bi bilo s Panajotom da nije bilo mladog turskog časnika…

Kad bi iz ove mase ljudstva mogao spasiti jedan život…Samo jedan. str. 369.

Šeherezada

Šeherezada živi u tornju iz kojeg nije izašla već pedeset i jednu godinu. Štoviše, iz njenih se usta nije čula niti jedna jedina riječ sve ove godine koliko živi u tornju. Ali ona piše. Piše bolnu, bogatu i nadasve neobičnu povijest svoje obitelji. A Šeherezada ima o čemu pisati jer ona se tri puta rodila. Tri puta rođena i tri puta spašena. Toliko života proživljenih kao jedan. Zato je Šeherezada odlučila: Ispričat će svoju priču.

Ovi ljudi koji su te spasili i primili pod krov nisu te uzalud nazvali Šeherezada. Znaj da smrt neće doći u tvoj toranj dok ne ispričaš ovu priču. str. 331.

Priču ne prenose samo riječi. Njih nadopunjuje na tisuće minijaturnih detalja. To zna samo netko tko je poput mene napustio riječi. str. 125.

Defne Suman Posuđeno vrijeme

Dojam o djelu

Posuđeno vrijeme fascinantna je epska saga koju čitate dušom. Predivno ispričana, povijesno vrlo utemeljena, ali bez potrebe zauzimanja strana, Dafne Suman priča nam priču o jednom vremenu koje se proteže na gotovo stotinu godina i koje prati sudbine članova četiriju obitelji. Svi su živjeli u jednome gradu, gradu koji je najprije bio Smirna, a nakon što ga je poharao ratni vihor postao je Izmir. Posuđeno vrijeme epska je priča o ljubavi, stradanju, tradiciji, ratu i oprostu koja će vas duboko taknuti. Taknut će vas toliko da shvaćate da je „ posuđeno vrijeme“ vrijeme o kojem je najbolje šutjeti. Kao što je to učinila Šeherezada. I to ne zato što nemate što reći, već upravo obrnuto. Vrijeme koje ne mari za vaše boli, patnje, ljubavi, nade. Posuđeno vrijeme kovitlac je događaja koji  su izvan našeg upliva, radnji ili vapaja. Čitajući ovu knjigu, razmišljamo kako bi se stvari odvijale da se sudbina nije umiješala. Naši junaci mali su ljudi uhvaćeni u bespoštedni ratni stisak. Nema obitelji koja nije nekog izgubila i odtugovala. A kad postanemo svjesni da se stvari događaju bez našeg utjecaja, onda znamo da jedino što možemo učiniti je biti čovjek. Sve je ostalo izvan naših ruku.

Uživat ćete čitajući ovaj roman. Ne žurite. Uzmite vremena za njega. Uostalom,  sto godina je dugo vrijeme, posuđeno vrijeme.

O autorici

Turska književnica Defne Suman (1974.) okušala se u esejistici, dnevničkim zapisima, putopisima i romanima. Zbirku putopisa i eseja “Mavi Orman” objavila je 2011. godine, a 2014. godine prvi roman,” Saklambaç”, o tajanstvenom nestanku mlade žene. Roman Posuđeno vrijeme objavila je 2016. godine u Turskoj i Grčkoj, a taj joj je roman i prvo djelo prevedeno na engleski jezik, pod nazivom “The Silence of Scheherazade”.

Gdje kupiti:

Hena com