Nakladnik: Fraktura, 2024.
Naslovnica knjige 365 rečenica: ©Fraktura
Uvod
Kako bi izgledalo da svaki dan, o svemu o čemu razmišljaš ili o onome što ti se događa, napišeš po jednu jedinu rečenicu? – pita se Marina Vujčić u izvrsnoj, novoj knjizi s 365 rečenica, upravo takvog naziva.
Moj susret s Marinom Vujčić započeo je knjigom Pedeset cigareta za Elenu. Majstorski napisan roman s atmosferom neizvjesnosti, očekivanja i traženja smisla, slučajnih sitnica koje nam mogu odrediti život, duboko me se dojmio.
U međuvremenu, od Elene do danas, dolazili su mi pod ruku i drugi Marinini romani, ali zadnja knjiga, 365 rečenica (što je zapravo zbirka crtica, izričaja, misli i samo rečenica) ponovno mi je vratila sjećanje na Elenu.
365 rečenica za jednu godinu
Zašto ovakav naslov? 365 rečenica sukus je misli, opažanja, konstatacija, dojmova, razmišljanja, reminiscencija, svega što je Marinu obilježilo i potom nagnalo da te misli stavi na papir prvog dana, a zatim, drugog, trećeg i sve tako do posljednjeg 365. dana.
Pa gdje je onda podsjećanje na Elenu?, zapitat ćete se. Pa upravo u tim svakodnevnim sitnicama od kojih je satkan naš život. Svaka Marinina sitnica napisana za jedan dan ima jačinu godine.
Obraća se Marina čitatelju/čitateljici na vrlo povjerljiv i intiman način. Kada čitate ove rečenice, čini vam se da su one upravo vaše, a ne Marinine. Jer vi ste ih doživjeli ili ih svakodnevno doživljavate ponovno i ponovno živeći svoje živote.
O čemu Marina piše?
Različite su te Marinine rečenice. Od onih banalnih kao što je na primjer proljetna sjetva u vrtu, preko onih nostalgičnih kao što je sjećanje na majku, onih koje su poput novogodišnjih odluka o postu i zdravom životu, do onih pomalo filozofskih o životu i slobodi o kojoj možemo samo sanjati.
Zajednička im je poveznica što su sve odreda duboko proživljene.
Piše Marina o svemu što joj je na duši. Prošlosti, prolaznosti, težinama raznim što te prate kroz život, danima kada ostaješ bez riječi (što je malo nezgodno kada si pisac), zaboravljenim sjećanjima koja izvlači na površinu, šutnji koja ti povremeno treba kao blagoslov, samoći u sjeni svoje sobne lampe i vremenima nesklonim ženama.
Podijelit ću s vama neke Marinine misli, tako bliske, naše, svačije…
Rečenice
Na svojoj si se koži uvjerila kako ništa, ali baš ništa, tvojoj sudbini nije sveto.
str. 151.
Ponekad potajno želiš da te netko tješi, da te obgrli brigom i ponavlja ti da će sve biti u redu. str. 47.
Polako shvaćaš da je s godinama sve manje onoga što se ne govori. str. 182.
Treba ti netko tko govori istim jezikom kao i ti, pa makar na tom svom jeziku i šutjeli. str. 349.
Upravo se spremaš priznati sebi najnepopravljivu Činjenicu u svojoj biografiji, a to je ona da si zakasnila biti mlada. str. 268.
Preporuka
Posegnite za ovom knjižicom, pronaći ćete se bar u polovini napisanih rečenica, a to je već pola godine. Na kraju knjižice postoji nekoliko praznih stranica na volju čitatelju da zapiše par misli koje su samo njegove, jedinstvene. Zgodno, zar ne?
Od mene velika preporuka!
O autorici:
Marina Vujčić na književnoj se sceni pojavila 2010. godine s romanom Tuđi život. Od tada je objavila još sedam romana: A onda je Božo krenuo ispočetka (2014.), Mogla sam to biti ja (2015.), Susjed (2015.),Otpusno pismo (u suautorstvu s Ivicom Ivaniševićem, 2016.), Pitanje anatomije (2017.), Pedeset cigareta za Elenu (2019.) i Sigurna kuća (2024.). Knjiga dnevničkih zapisa Stolareva kći izašla je 2021. Dobitnica je V. B. Z. književne nagrade za najbolji neobjavljeni roman za roman Susjed te višestruka dobitnica Nagrade Marin Držić za drame, od kojih su neke postavljene u hrvatskim kazalištima. Članica je Hrvatskog društva pisaca od 2015.