Objave

Objavljeno

Carsten Henn: Pekar koji je pekao priče

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica romana Pekar koji je pekao priče: ©Znanje

Preveo Mario Režić

Carsten Henn: Pekar koji je pekao priče

Pekar koji je pekao priče

Sofie je balerina, odnedavna – bivša balerina. Od te kobne ozljede život joj kreće naopako. Brak s koreografom Florianom na klimavim je nogama, a kad u njezinoj ulozi zasja nova balerina, Sofie je shrvana. Spletom okolnosti, zapošljava se u obližnjoj pekari; mislila je da će biti prodavačica, ali ispostavlja se da starom pekaru Giacomu treba pekarica.

Tko peče kruh, mora se naučiti strpljenju. A tko se nauči strpljenju, uspjet će u životu. Danas se sve radi što brže, ali zbog toga ne postaje bolje. (str. 84.)

I tako Sofie polako uči peći kruh, čitavo vrijeme planirajući dati otkaz. No Giacomo nije poput drugih. Priprema kruha kod njega je, na neki način, poput plesa. Sofie se iz dana u dan sve bolje snalazi, iako joj kruh ne uspijeva baš najbolje. Iskusni pekar Giacomo nije vješt samo u pripremanju kruha, njegove riječi i savjeti vezuju Sofie za zatvoreni svijet male pekare, premda joj zbog toga brak upada u još veću krizu.

„Ovo izvana, to je korica“, objasni Giacomo. „A iznutra je meki dio. Kao kod čovjeka.“…
„Nije tako kod svih ljudi.“
„Ali jest tako. Kod svih. Samo se razlikuje debljina kore. A što je deblja kora, to je čovjek neugodniji. Ali svaki čovjek ima svoj meki unutarnji dio.“ (str. 49.)

Osim njih dvoje, svako sa svojim bolima, upoznajemo još i mrzovoljnu Elsu, vremešnu prodavačicu; Floriana, dakako, Sofiena muža koji čini sve kako bi spasio brak i dokazao svoju ljubavi.

Vjerovali ili ne, tu su još i Djevica Marija (da, dobro ste pročitali, Djevica Marija), susjeda Marie koja se malo previše petlja gdje joj nije mjesto te simpatična jazavčarka Motte.

Ako vam ovo nije dovoljno da počnete čitati, onda ne znam…

Miriše na dobro

Jako sam slaba na tople priče, tople poput kruha, koje mirišu na dobro svakom stranicom. Pekar koji je pekao priče jedna je od takvih. Pročitala sam je za dva dana, tanašna je to knjiga, ali toliko je lijepa da se zadrži negdje u vama. Volim ovog autora, još otkad sam pročitala Šetača knjiga (link je na dnu ovog osvrta). Ne mogu si pomoći. Ostavlja mi sličan dojam kao Backman, samo što je kod Henna svega nekako manje. Manje emocija, manje srcedrapajućih sudbina, manje svega onoga što, kad nismo raspoloženi, može ostaviti dojam patetike. Ovdje toga doista nema.

Carsten Henn: Pekar koji je pekao priče

Ponekad je dobro razmišljati o životu kao da je riječ o knjizi. I zapisati se kako bi je trebalo dalje pisati. Da shvatimo kako smo zapravo mi sami ta osoba koja u ruci drži pero. (str. 5.)

Priča je apsolutno divna. Toliko nježna i mirna, kao dobrodošao predah od svih onih silnih ubojstava o kojima inače čitam. Svi su mi likovi dragi, čak i namrgođena, ljutita Elsa čiju priču saznajemo praktički na kraju. Djevica Marija i njezin Isus najzabavniji su dio romana, vidjet ćete, tu ćete se sigurno osmjehnuti.

Lijepih citata je mnogo; puno je i plesa, bilo onog doslovnog, bilo metaforičkog.

Vjerujem da se svi rađamo s dobrim srcem. Ali kod nekih se ono vrlo rano zgazi. Znaš, srca mogu naučiti ispravno kucati samo onda kad druga srca kucaju za njih. (str. 90.)

Mir i spokoj

Sve mi se svidjelo, uživala sam u čitanju i vjerujem da ćete i vi. Nije ovo roman koji će vas prikovati uza se i koji jednostavno „morate pročitati“, ali ako tražite odmor, Pekar koji je pekao priče tu je za vas. Ako trebate mir, spokoj, popodnevnu dokolicu, mirisnu kavu i kolač, nemojte uzeti nešto drugo. Uzmite Pekara, neće vam biti žao.

Obično je ustajala odmah nakon što bi otvorila oči. Ali sada je odabrala nerad.
Kad jednom počneš s tim, više ne možeš prestati. Kad ne radiš ništa, pomisli ona, daješ svijetu vremena da dođe k tebi, a ne strašiš ga iznenadnim pokretima. Svijet je bio plahiji nego što bismo mislili. (str. 53.)

Carsten Henn: Pekar koji je pekao priče
AI generated

Ostali naslovi ovog autora

Carsten Henn njemački je autor rođen 1973. godine. Osim što je pisac, on je i vinski te gastro kritičar. Autor je mnoštva djela, a kod nas je, osim Pekara koji je pekao priče, preveden još i Šetač knjiga.

Gdje kupiti roman Pekar koji je pekao priče

Znanje

Objavljeno

Soren Sveistrup: Igra skrivača

Nakladnik: Fokus, 2026.

Naslovnica knjige Igra skrivača: ©Fokus

Preveo Ivan Dominik 

Soren Sveistrup Igra skrivača

Nevina igra

Knjiga Igra skrivača autora  Sorena Sveistrupa izvrstan je psihološki triler u kojoj inteligentni ubojica koristi dječje brojalice koje asociraju na sigurnost, igru, zabavu i bezbrižno djetinjstvo, kao najavu zločina. Ovu morbidnu, gotovo privatnu uvrnutu igru pokušavaju shvatiti detektivka Naia Thulin i njezin kolega Mark Hess, koji su uvučeni u jezivu i iznimno složenu istragu.

Znaš kako se igra. Jedan od njih broji dok se ostali skrivaju, a onda onaj koji je brojio traži one koji su se sakrili. Uvijek koriste istu brojalicu. Jedan dva. Koka nosi jaja sva. I tako dalje. str. 383.

Brojalica

Radnja romana započinje na Valentinovo, kada samohrana majka počne primati anonimne, uznemirujuće SMS poruke. Poruke sadrže stihove stare dječje brojalice kojom započinje igra skrivača (“Jedan, dva, tri… “). Kada žena dobije poruku „pronađena“, gubi joj se svaki trag. Dok detektivi Naia Thulin i Mark Hess grozničavo tragaju za nestalima, istraga ih vodi duboko u prošlost. 

Prošlost

Mlada djevojka Emma Holst pronađena je ubijena, a ubojica je ostao neotkriven. Za njezinu obitelj nikad više nije bilo mira. Detektivi Naia Thulin i Mark Hess otkrivaju da je prije smrti Emma prolazila kroz identičan teror kao i nove žrtve – brutalno uhođenje i primanje jezivih dječjih brojalica, što ih navodi na zaključak da je riječ o istom serijskom ubojici.

Kako ubojici nije bilo ni traga ni glasa, Emmina se obitelj polako raspala, ali njezina majka ne odustaje od traženja tragova.

Pokušao se sabrati. Pokušao se uvjeriti da će mu, čim se malo odmakne od tog događaja, sinuti neko drugo, manje uznemirujuće objašnjenje koje će imati savršenog smisla. str. 18.

Poveznica

Budući da su sve žrtve, uključujući Emmu, prije nestanka bile sustavno uhođene i ucijenjene, prvi sumnjivci su ljubomorni bivši muževi, partneri ili kolege s posla, ali koncept se ubrzo mijenja kada detektivi pronađu jednu značajnu poveznicu među žrtvama.

Dojam o djelu

Igra skrivača nastavlja se na odličan roman Čovjek od kestena (nisu povezani radnjom, samo likovima istražitelja). Roman je ostao na istoj razini kao i prethodni, s jednakom dozom napetosti, neizvjesnosti i misterije.

Priča je slojevita. Likova je mnogo, ali doneseni su uvjerljivo pa nije teško pratiti pročitano, pogotovo što knjiga ima znatan broj stranica (554). Napetost se gradi postupno sve do završnog krešenda na posljednjim stranicama, kada se sve raspliće. Ako ste i prije samog završetka složili kockice i pogodili negativca, to ne umanjuje zanimljivost samog romana.

Serijski ubojica uvijek je jedan korak ispred istražitelja koji nikako ne uspijevaju shvatiti motive ubojice.

Jeziva je činjenica da serijski ubojica najavljuje ubojstva šaljući poruke SMS putem mobilnog telefona, što nas upozorava koliko smo zapravo nezaštićeni u svijetu tehnologije kada predator može biti bilo tko, nama nepoznat.

Što ga to pokreće? Kakve veze ima dječja pjesmica?

Soren Sveistrup Igra skrivača

Sve su to nepoznanice koje nam golicaju maštu. Istraga poprima potpuno novu, opasnu dimenziju kada tragovi počnu voditi prema jednoj davnoj tragediji. Ona je povezana sa slučajem koji je davno vodio Nain otac, dok je radio u policijskoj postaji kao istražitelj.

Tako vješto ispreplećući prošlost i sadašnjost, autor nam donosi roman koji je gotovo nemoguće ispustiti iz ruku. Moju je pažnju držao do samog kraja, unatoč opsežnosti.

Zbog jednog sitnog detalja, ova me knjiga malo podsjetila na knjigu Kći kralja močvare pa ako želite, pročitajte i taj osvrt na blogu.

Pod svjetlom mobitela prepoznala je boju i shvatila: mrlje od ulja nisu od ulja.
str. 127.

O autoru

Danski scenarist i pisac Søren Sveistrup svjetsku je publiku osvojio kao autor kultne serije “The Killing”, a književni je uspjeh potvrdio romanom Čovjek od kestena koji je ubrzo adaptiran u Netflixovu seriju “Lutke od kestena”.  Igra skrivača mračna je, inteligentna i iznimno uzbudljiva priča koja potvrđuje da Sveistrup i dalje pomiče granice suvremenog kriminalističkog romana.

Gdje kupiti roman Igra skrivača

Fokus

Objavljeno

Taylor Jenkins Reid: Atmosfera

Nakladnik: Vorto Palabra, 2026.

Naslovnica romana Atmosfera: ©Vorto Palabra

Prevela Jelena Pataki Šumiga

Taylor Jenkins Reid: Atmosfera
AI generated

Atmosfera

Sve počinje godine 1980., u zlatno doba američkog svemirskog programa. Joan Goodwin, astrofizičarka, pozvana je na obuku u Houston.

Bilo bi lako tvrditi da ljudima nije mjesto u svemiru. Što god da nas je stvorilo, nije to namijenilo za nas. Ipak, Joan ima potpuno suprotno mišljenje. (str. 12.)

Iako odmalena mašta o zvijezdama, tek sad shvaća da bi im se doista mogla i približiti. Usudi li se maštati o letu u svemir?

Učiniti nešto što je toliko rijetkima ikad uspjelo? Nitko nam to nikad neće moći oduzeti. Ako to učinimo, ako odemo s ovog planeta, ta će nas spoznaja pratiti u svaku prostoriju u koju uđemo do kraja života. (str. 45.)

Okružena vrhunskim ljudima, od kojih svaki teži putu u svemir, Joan shvaća da bi joj se snovi mogli ostvariti samo ako bude dovoljno uporna, dovoljno hrabra, dovoljno sve. Ali svi ti kandidati, Lydia, Hank, Donna, John, Vanessa… Svi su oni iznimni i Joan se čini da svima ide bolje nego njoj. Pogotovo jer njezini obiteljski odnosi, umjesto da joj budu vjetar u leđa, kao da je vuku prema dolje, vezuju za Zemlju.

Gledati u noćno nebo znači postati dio dugog niza ljudi koji su kroz ljudsku povijest gledali u iste zvijezde. To znači svjedočiti prolasku vremena. Od takvih su joj stvari klecala koljena. (str. 50.)

Četiri godine kasnije, Joanin je život stubokom promijenjen. A onda dolazi do situacije u kojoj će svaka riječ, svaki korak, svaka pogreška… Odlučivati o životu i smrti.

I, kakva je atmosfera?

Što da vam kažem, a da nisam već sto puta rekla? TJR moja je omiljena autorica i što god žena napiše, ja čitam i čitat ću! Ona ima sposobnost unijeti toliko života u likove da oni prestaju biti papir, a postaju jedni od nas, hodaju, dišu i žive među nama.

Tako je i s romanom Atmosfera. Premda slabiji od moje omiljene četvorke, Evelyn, Daisy, Malibu i Carrie Soto, i dalje je to prepoznatljiv stil pisanja. I dalje je to priča koja se ne može ispustiti iz ruku, mada priznajem, nisam fan astronomije ni svemira ni letova u svemir…

Nisam se uspjela toliko povezati s glavnom junakinjom Joan, ali to ne umanjuje vrijednost priče. A priča je o uspjehu, o strahu, upornosti… Ženama u muškom svijetu. Muškarcima u muškom svijetu. I uvijek, nekako, o ljubavi.

Taylor Jenkins Reid: Atmosfera
AI generated

Ljubavni sloj priče nije dominantan, ukopan je u ostalim slojevima, ali lijep je motiv koji nam daje nadu da bi se nešto nekad moglo promijeniti. Osim toga, ostavlja nam i grč u želucu jer duboko u sebi znamo da je promjena veoma spora, ako je uopće i bude. Kad pročitate i dođete do kraja, vidjet ćete.

Znat ćete da je kraj kakav priželjkujemo neizvediv i apsolutno nemoguć. Ali Atmosfera sve ostavlja otvoreno – bit će, nadamo se, onako kako sami zamislimo.

Ljetni must-read

TJR najbolje piše o ljudima, o ženama. Njezini su likovi odreda neobični, moćni, hrabri, uporni. Takva je i Joan, buduća astronautkinja. Puno je toga što je koči, ali ide ona, malo pomalo. Osamdesete su, muški je to svijet, ali šačica žena ipak ustraje.

Trudila se svima njima dokazati da može biti baš kao muškarac. … Zato što je svijet odlučio da biti mekan znači biti slab, iako je, prema Joaninu iskustvu, sve što je mekano i fleksibilno uvijek bilo izdržljivije od tvrdog i lomljivog. Priznati da se bojiš uvijek je iziskivalo više hrabrosti nego glumiti hrabrost. Biti spreman na pogrešku vodilo te dalje od toga da uopće ne pokušaš. Svijet je odlučio da griješiti znači biti slab. Ali svi mi griješimo. Snažni su oni koji to prihvaćaju. (str. 108.)

Sviđa mi se način na koji TJR hvata čitatelja u svoju priču; jednostavnim jezikom, lijepim rečenicama, snažnim epizodama. Ono što mi se manje sviđa jesu klišeji (kojih ima) i čudnjikavo napisani dijalozi, ali opet, možda oni neće svima biti neugodni, možda ljudi doista tako komuniciraju. (Nadam se da primjećujete koliko se očajnički trudim ne spoilati radnju.)
Nije mi se svidjelo ni pretjerano objašnjavanje astronautskih stvari jer mi se činilo da usporavaju priču.

Uz tih par prepreka, koje sam pri čitanju uspješno savladala zbog dijelova koji su i više nego izvrsni (Joanin odnos sa sestrom), Atmosfera mi se na popisu omiljenih TJR romana smješta negdje u sredinu. Ispred, ali svjetlosnim godinama ispred Ljubav(i) mog života i Dok nas brak ne rastavi, ali ispod gore navedene top-četvorke.

Preporuka? Svakako pročitajte! Ovo je TJR, njeno tako-tako je nečije najbolje. Na društvenim smo mrežama već raspravljali o ovom romanu i ljudi su oduševljeni, tako da – navalite!

Atmosfera je odličan roman za ljeto, definitivno zaslužuje mjesto na vašoj TBR listi!

Taylor Jenkins Reid: Atmosfera
AI generated

Ostali naslovi ove autorice

Taylor Jenkins Reid (1983.) jedna je od mojih omiljenih autorica i svaki njen roman čitam s jednakim užitkom i svakome se jednako radujem.

Autorica je osam romana – i svi su kod nas prevedeni. Redoslijed pišem ne prema godini objavljivanja, nego od meni najdražeg do onog najslabijeg:

Sedam muževa Evelyn Hugo

Daisy Jones i Šestorka

Malibu gori

Povratak Carrie Soto

Atmosfera

Dok nas brak ne rastavi

Ljubav(i) mog života.

Kao što vidite, najdraža mi je Evelyn, a Daisy, Malibu i Carrie Soto  zapravo su mi vrlo, vrlo izjednačene kvalitetom i jednako drage.

Kod nas je još objavljen i Zauvijek, na čekanju, ali taj još nisam pročitala; strpljivo me čeka na polici.

Gdje kupiti roman Atmosfera

Vorto Palabra, web shop Znanje

Objavljeno

Hannah Deitch: Lice s tjeralice

Nakladnik: Fraktura Publika, 2026.

Naslovnica knjige Lice s tjeralice: ©Fraktura

Prevela Hana Samardžija

Hannah Deitch Lice s tjeralice

Lice s tjeralice

Lice s tjeralice podsjeća na televizijsku formu  brzog trilera, i to onog koji se naziva triler ceste. Knjiga je izuzetno filmična pa vjerojatno nećemo dugo čekati na ekranizaciju. Dvije djevojke, moderne Thelma i Louise, bježe od svih koji ih progone kroz nekoliko američkih država, nigdje se ne zadržavajući.

Evie

Evie daje poduke učenja bogataškoj djeci, iako je mislila da će u životu raditi skroz druge poslove. Ovaj joj posao pokriva velike troškove studiranja na prestižnom američkom sveučilištu. Trenutno podučava mladu Serenu Victor kako bi je spremila za zahtjevan SAT ispit. Kad u nedjeljno poslijepodne stigne u kuću obitelji Victor kako bi odradila poduku, otkriva ubijene vlasnike kuće, ali i ženu koja iz spremišta zaziva upomoć.

Zatražila je pomoć i pružila sam joj je. Vjerovala sam da sam je pružila. str. 33.

Bijeg

Bez razmišljanja, Evie instinktivno  pomaže nepoznatoj ženi (koja ne želi govoriti) i one panično bježe iz kuće zločina. Međutim, vidi ih kćerka Victorovih, Serena. Evie je svjesna kako će scena ubojstva izgledati policiji pa se bez ikakvog plana daje u bijeg zajedno s nepoznatom ženom. Bijeg počinje iz Evienog grada, a nastavlja se preko nekoliko država.

Položila sam ruku na prsa osluškujući svoj puls. Nisam ubojica. str. 61.

Dojam o knjizi

Kao što sam rekla u uvodu, Lice s tjeralice se, nakon početnog događaja gdje svjedočimo zločinu u vili, nastavlja kao tipični roman ceste. Imamo dvije osumnjičenice koje bježe kroz nekoliko država bez da znamo tko ih konkretno progoni. Zapravo, znamo da su to organi reda, odnosno policija, ali ništa poimenično. Evie i žena za koju na polovini knjige saznajemo da se zove Jae, sumanuto jure različitim odredištima dolazeći pritom u neke vrlo opasne situacije.

Negdje na polovici romana, Evie se počinje pitati ima li to sve smisla jer ona zna da nije ubojica, ali javno mnijenje i mediji su je već optužili pa ona nema puno izbora nego bježati dalje. U međuvremenu se odnos nje i Joe drastično mijenja, od nepovjerenja dolazi do emocionalne povezanosti i prisne veze koja ima svoje uspone i padove, sve do konačnog pada.

Kod obje je djevojke stalno prisutan osjećaj paranoje. Misao da ih svaki običan prolaznik, službenik u motelu ili trgovini promatra, nosi emotivni rascjep koji je nemoguće izbjeći.

U zadnjoj trećini knjige događa se obrat koji mijenja dinamiku radnje. To je vrijeme kada Evie napokon shvaća da više nikad nema povratka na staru Evie.

Hannah Deitch Lice s tjeralice

Sad je postojalo samo Poslije. U nekom drugom svijetu dobre osobe koje se dražesno upoznaju na tržnici, u knjižari ili na aplikaciji. Za spojeve. str. 218.

Knjiga ukazuje na prevelik utjecaj masovnih medija i društvenih mreža koje donose mišljenje o pojedincu, a on na to nema utjecaja. Pojedinac ostaje sam pred sudom javnosti, bez mogućnosti da se bilo kako obrani. Štoviše, javnost je i porota i sudac.

Knjiga ima tu klasičnu strukturu putovanja ili trilera u pokretu. Brzina mijenjanja lokacija,  spavanje u opskurnim mjestima, sumnjivi likovi koje djevojke susreću u bijegu  i stalni osjećaj izolacije karakterističan je za ovaj tip romana.

Poanta je knjige da kad te jednom javno mnijenje osudi, ostaješ zauvijek obilježen, bez obzira na presumpciju nevinosti koja je jedno je od temeljnih načela suvremenog sustava ljudskih prava. Nažalost, u digitalnom dobu, Evie će za ljude na ulici zauvijek ostati “ona cura s potjernice”.

O autorici

Hannah Deitch američka je autorica i novinarka, najpoznatija po svom hvaljenom debitantskom feminističkom trileru iz 2025. godine pod naslovom Lice s tjeralice (izvornog naslova Killer Potential). Knjiga je postigla golem uspjeh na svjetskom tržištu te je objavljena i u hrvatskom prijevodu u izdanju naklade Frakture.

Gdje kupiti roman Lice s tjeralice:

Fraktura Publika

.

Objavljeno

H.D. Carlton: Gdje je Molly

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica romana Gdje je Molly: ©Mozaik knjiga

Prevela Ira Martinović

H.D. Carlton: Gdje je Molly
AI generated

Gdje je Molly

Svi koji su čitali romane Adeline: Opsesija i Adeline: Lov znaju za Molly. Premda nije konkretan lik ni u jednom od tih romana, u ovom potonjem spominje se kao sjena koja je Addie dala snage kako bi izdržala sve ono što je morala preživjeti zatočena u kolibi u šumi, usred ničega.

Često se pitam zašto se svijet tako boji zombija kad smo već okruženi životinjama koje nas mogu rastrgati kljovama i požderati do posljednje mrvice kože i kosti. (str. 11.)

Molly je djevojka koja je djevojka koja je uspjela pobjeći, eto toliko. Od koga ili čega, manje je bitno, neću vam kvariti „užitak“ čitanja. Bitno je da je Molly danas odrasla žena koja se bavi ekstremno neobičnim poslom. Neću vam reći ni čime se bavi, ali ako imate slabiji želudac… Preskočite.

Baš nekako preko tog posla, jedne noći k njoj dolazi Cage, momak (a sada muškarac) kojeg je nekoć poznavala i koji joj je, ajmo reći, spasio život.

Između njih još uvijek frcaju iskre, no puno je tu problema, blago rečeno, koje treba nadvladati. Hoće li se usuditi?

Dok ne upoznamo srodnu dušu, ni ne znamo tko je, ali to ne znači da nije naša srodna duša. Ponekad jednostavno znamo da je to to. (str. 50.)

Dopustite mi da objasnim

Kratki roman Gdje je Molly vezan je uz radnju romana Adeline: Opsesija i Adeline: Lov. Obje sam čitala i duboko mi se nisu svidjele te nisam na njih pisala osvrte; nisam vidjela smisao u pljuvanju romana za kojima luduju čitatelji diljem svijeta. Bili su mi degutantni, smatram da autorica nije talentirana za pisanje i da ih je napisala isključivo kako bi zaradila na šoku.

Knjige sam kupila na jednom Interliberu i odmah ih prodala i zato sam zamolila AI da složi sliku na kojoj su sve tri zajedno.

H.D. Carlton: Gdje je Molly
AI generated

Doista nisam imala u planu čitati ništa više iz opusa H.D. Carlton, ali izdavač mi je poslao primjerak pa ajde. Nema niti dvjesto stranica pa sam se s Molly uhvatila ukoštac. I pomalo mi je drago što jesam. Iako je ovaj tip književnosti i dalje daleko od moje zone komfora, nije mi toliko loš kao Adeline. Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv dark romancea kao žanra, ali to kako autorica kasapi književnost, ljubav i privlačnost nije za mene.

I gdje je Molly, na kraju?

Nemam apsolutno ništa konkretno protiv ovog romančića. Autorica je definitivno ublažila narativ pa u odnosu Molly i Cagea nema ništa toliko problematično kao u onome Addie i Zadea. I dalje to nije za čitatelje kojima smeta valjanje u krvi i ljudi koji predstavljaju večeru, ali eto, nisam gadljiva pa sam preko toga uspješno prešla.

Ok mi je priča, drago mi je da je kratka jer se autorica ne snalazi najbolje u puno stranica. Simpatični su mi i Molly i Cage, njezina je priča zanimljiva i lako ju je pratiti.

Dakle, romane Adeline ne preporučujem jer protiv sebe ne mogu, ali ovaj mi je ok. Ako trebate razbibrigu od koje će vam zadrhtati želudac, ali na zabavan način; ili ako možda tražite nešto izvan zone komfora; ili ako se želite šokirati, ali ne toliko da zovete policiju, slobodno uzmite Gdje je Molly. Nije za svakoga, priznajem, ali priča se može progutati.

Možda ćete čak i uživati, ali na legalan način. Donekle. 

H.D. Carlton: Gdje je Molly
AI generated

Ostali naslovi ove autorice

H.D. Carlton autorica je hit-duologije Adeline (Opsesija i Lov). Nakon tih romana napisala je kratki roman Gdje je Molly, koji možete čitati zasebno, ali zanimljivije je i povezanije ako najprije pročitate Adeline. Naravno, ako je to nešto što želite čitati.

Roman tematski sličan ovima gore, ali meni puno bolji i zabavniji jest Ubij me nježno autorice Brynne Weaver.

Gdje kupiti roman Gdje je Molly

Mozaik knjiga

Objavljeno

Kristin Hannah: Zimski vrt

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Zimski vrt: ©Znanje

Prevela Sabine Marić

Kristin Hannah: Zimski vrt

Zimski vrt – sadašnjost

Istina koju su razmijenili samo pogledima glasila je da je Anja Whitson bila hladna žena; sva toplina koju je imala bila je usmjerena prema suprugu. Neobično malo stizalo je do njezinih kćeri. (str. 5.)

Meredith i Nina Whitson sestre su koje nikad nije ogrijalo sunce majčine ljubavi, da se pjesnički izrazim. Njihova majka Anja hladna je poput Rusije iz koje je dolazi, iz koje je jednom davno pobjegla, a mi ne znamo ni kako ni zašto. Anja se smekša jedino kad vidi svog supruga, i njezine kćeri osjećaju da za njih ne ostaje ni trunčice ljubavi i podrške.

Otac je njihovo ljepilo, ono što ih drži na okupu. Kad voljeni otac premine, obje mu kćeri daju obećanje. Meredith, posvećena svojim kćerima i suprugu, obećava da će se brinuti za majku. Nina, divlja i nesputana duha, fotografkinja koja se nigdje predugo ne zadržava, obeća da će nagovoriti majku da im do kraja ispriča BAJKU.

Osloniti se na ljude radi utjehe nikad joj se nije činilo prirodnim. Posljednja stvar koju je željela nekom dati je moć da je povrijedi. Samoodržanje je jedina stvar koju je naučila od svoje majke. (str. 39.)

A bajka… Bajka zasigurno čini polovicu romana i toliko je dirljiva i teška da nitko neće ostati ravnodušan. Nisam ni ja.

Zimski vrt – bajka

Njezino ime je Vera, ona je siromašna seoska djevojka, nitko. Ona živi u čarobnom carstvu zvanom Snježna kraljevina, no njezin voljeni svijet nestaje. Zlo je došlo u zemlju, kotrlja se kaldrmom u crnim kočijama koje je poslao mračni, zli vitez koji sve želi uništiti. (str. 7.)

Početak kao i svaki drugi. Siromašna djevojka, princ i zli vitez. Dok Meredith ljutito odbija slušanje bajke za koju vjeruje da joj je donijela samo nesreću, Nina je uporna.

Desetljećima je govorila sama sebi da mamine bajke ne znače ništa; sad je morala priznati da je to bila laž. Obožavala je te priče, a tijekom pričanja slučajno je znala voljeti i mamu. Zato ih je Meredith prestala slušati. Previše je boljelo. (str. 60.)

I dok se čini da majka polako gubi dodir sa stvarnošću, jedino što ih drži na okupu jest bajka. Svaku večer, u potpunom mraku, majka priča o Veri, Aleksandru i ulicama Snježne Kraljevine. Kako priča napreduje, postaje jasno da to uopće nije bajka.

Kakva se to strava dogodila mladoj Veri u dalekoj, hladnoj Rusiji? I… Najvažnije pitanje. Tko je uopće Vera?

Kristin Hannah: Zimski vrt

Još jedna Kristin Hannah

Zimski vrt je roman koji je vrlo, vrlo brzo, valjda na samom početku, došao na sam vrh meni najdražih romana Kristin Hannah. Do sada je to mjesto čvrsto držala Slavujeva pjesma (link na osvrt dolje u popisu romana), ali sada… Ne mogu vam opisati koliko me Zimski vrt najprije zaintrigirao, a onda i opčinio.

Za sve je kriva, rekla bih, bajka. Realni dio, koji se događa u sadašnjosti, zanimljiv je, ali nije ništa posebno. Čak me i razbjesnio, više nego išta drugo. Kakva je to majka koja ne obraća pozornost na svoju djecu, koja im ne daje ljubav i toplinu, već samo ignoriranje i hladnoću?  Postoji li opravdanje za takvu ženu?

Autorica taj pomalo obični dio vješto isprepliće s bajkom. Odmah nam je jasno da u toj bajci nešto ne štima. Na nekim je dijelovima previše stvarna, previše jasna. Majčine reakcije dok je pripovijeda čudne su i plaše nas. Ali kako napreduje, ne možemo prestati čitati. Želimo saznati tko je ta hladna Anja Whitson, kakve veze ima s mladom Verom iz bajke. Zajedno sa sestrama Meredith i Ninom, pratimo večer po večer, dio po dio bajke dok, na kraju, ne dođemo do bolne istine.

Ako je išta naučila od svega ovoga, onda je to da život – i ljubav – mogu nestati u sekundi. Ako ga imaš, trebaš ga držati svom snagom i uživat u svakoj sekundi.
(str. 377.)

Zimski vrt – priča o ženama

Kao i ostali romani ove autorice, i Zimski vrt priča je prvenstveno o ženama. Ono što žene mogu preživjeti, što mogu žrtvovati za one koje vole, to nitko drugi ne može.

 Zatim, ovo je knjiga o obitelji pa o ljubavi.

„U ime čega ćemo nazdraviti?“
„Što kažete na obitelji? … Za one koji su ovdje, one koji su otišli, i one koji su izgubljeni.“ (str. 329.)

Iako postupke majke Anje nisam uspjela razumjeti čak ni nakon otkrića svih tajni, bila sam stvarno sretna što su je kćeri napokon do kraja upoznale, zbližile se s njom i došle do te majčinske nježnosti o kojoj su oduvijek maštale.

Radost i tuga sastavni su dio paketa; trik je bio u tome da osjetiš sve, ali da se samo malo čvršće držiš radosti jer nikad ne znaš kad bi se snažno srce moglo ugasiti. (str. 384.)

 Na kraju ima par situacija koje su, onako, iznenađujuće. Neću spojlati, ali reći ću da nisam plakala skroz do 384. stranice.

Za kraj, ako inače volite emotivne priče koje će vas zaljuljati, nemojte se uopće dvoumiti. Uzmite Zimski vrt i počnite. Utonite u hladnu Snježnu Kraljevinu i pravite društvo Meredith, Nini i njihovoj majci u otkrivanju istine, snage, hrabrosti, obitelji i ljubavi.

Kristin Hannah: Zimski vrt

Ostali naslovi ove autorice

Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.

Kod nas su, u nakladi Znanja, dosad objavljeni sljedeći naslovi:

Gdje kupiti roman Zimski vrt

Znanje

Objavljeno

Minka Kent: Nisam nestala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Nisam nestala: ©Mozaik knjiga

Prevela Dijana Štambak

Minka Kent Nisam nestala

Nisam nestala počinje obećavajuće, baš vas uvuče u priču i vaša su očekivanja vrlo velika, ali kako napreduje, malo po malo gubi napetost i oštrinu, a zatim i vjerodostojnost. Baš mi je žao jer sam očekivala eksplozivan triler koji ledi žile, a dobila sam samo osrednji roman koji neću dugo pamtiti.

Priča o dvije supruge i jednom muškarcu imala je sve pretpostavke da bude knjiški hit, ali to se nije dogodilo. Šteta, jer je ideja dobra, ali sama realizacija nedorečena, površna i bez dubine.

Lydia

Mlada žena, Lydia, nestala je prije deset godina i proglašena mrtvom. Iscrpljena, mršava i naočigled zlostavljana, pojavljuje se nakon  deset godina na vratima svoga supruga Luce. Dočekuje je Merritt, trudna sadašnja Lucina  žena, koja je sušta suprotnost Lydiji.

Merrit

Merrit Coletto živi naizgled savršen život. Ima supruga koji je obožava, predivnu kuću na obali i drugo dijete na putu. Istina, suprugu poduzetniku ne ide baš sve od ruke, poslovi mu propadaju, ali Merrit se nada da je to samo prolazna faza u njihovu životu. Kad se Lydia pojavi na njenim vratima, suprug joj je na putu, a Lydijin povratak šokira Merrit. Iako je Lydia izmučena i propala, Merrit je sigurna da je to bivša žena njezinog supruga.

Mislila sam da je mrtva. Svi smo to mislili. str. 9.

Luca

Luca je jako uznemiren Lydijinim povratkom i ne zna što bi, ali Merrit ima neobičan pristup. Odlučuje se pobrinuti za Lydiju tako da joj ništa ne nedostaje, opskrbljujući je odjećom i novcem. Ali i Lydia ima planove. Ne želi ići na policiju. Plan joj je zaposliti se u Lucinom restoranu što njega dovodi do ludila.

On je razlog što sam preživjela. I jedini razlog što ovdje stojim. str. 77.

Dojam o djelu

Kao što sam u uvodu rekla, autorica je imala dobru ideju. Nestala žena vraća se iz mrtvih nakon deset godina, kada je bivši suprug već u drugom braku. Povratak iz prošlosti poljuljat će savršenu idilu bračnog para i otkriti pukotine u njihovoj vezi. S druge strane, žena koja je „uskrsnula“ (saznajemo da je bila zlostavljana i i zatočena više od devet godina) ima samo jedan cilj: osvetiti se i boriti se za pravdu.

U romanu Nisam nestala izmjenjuju se samo dvije perspektive, perspektiva Lydije i perspektiva Merritt. Ta su dva lika i najbolje opisana, dok je lik Luce ostao nedorečen, psihološki slabo isprofiliran. Autorica ne obrazlaže dobro motive njegovih postupaka pa je on kao  lik  nevjerodostojan. S druge strane, lik Lydije je nekako „premoćan“, za nekog tko se nakon deset godina teškog zatočeništva vraća, ona ima previše snage, psihološke stabilnosti i želje da pravi minuciozne planove o osveti.

 Da ne bi samo kritizirali, ono što je kod Minke Kent uistnu dobro nagli su obrati koji pomažu romanu ostati iznad površine. Autorica u ovom romanu namjerno briše jasnu granicu pozitivaca i negativaca ostavljajući čitatelja u sivoj zoni, iako je  žrtvovala vjerodostojnost na uštrb napetosti i iznenadnih obrata.

Sve u svemu, knjiga je pitka i brzo se čita.

Minka Kent Nisam nestala

Ako vas zanima ova autorica, predlažemo pročitajte i romane Stranci i Zlo mjesto .

To je mamac. I zagrist ću ga. Samo što ću ovaj put biti spremna. str. 222.

O autorici

Minka Kent autorica je niza uspješnica Washington Posta. Oduvijek ju je zanimalo zašto dobri ljudi čine loše stvari, a kad ne piše, peče poslastice i putuje u tople i sunčane krajeve. Nakon bestselera Zlo mjesto i Stranci, Nisam nestala njezin je treći roman preveden na hrvatski jezik.

Gdje kupiti roman Nisam nestala

Mozaik knjiga

Objavljeno

Ivana Sajko: Zadnji dan mira

Nakladnik: Fraktura, 2025.

Naslovnica knjige Zadnji dan mira: ©Fraktura

Ivana Sajko Zadnji dan mira

Zadnji dan mira snažna je antiratna drama iz pera Ivane Sajko koja postavlja pitanje: Smije li običan čovjek odlučiti reći ne oružju jer to nije njegov način postojanja, i jednostavno otići?

Roman klizi u rastućoj tenziji nadolazeće opasnosti nečega nedefiniranog, ali stvarnog. Osjećaj je to nedorečenih znakova, nestabilnosti, lažnih i neprovjerenih informacija, nečeg tustog  i teškog što se osjeća u zraku, među ljudima i životinjama, kao da i priroda osjeća prijeteću opasnost.

Vrijeme je da počnemo vjerovati u sve, pa i u ono najgore. str. 47.

Bijeg na selo

Bračni par intelektualaca na brzinu sprema stvari, uzima samo najosnovnije i sklanja se u samotnu kućicu odsutnog prijatelja na seoskom imanju. Sami sebe uvjeravaju da se ne radi o bijegu, već taj boravak klasificiraju kao odmor. Vidno su uplašeni, anksiozni bez prave prijetnje, ali s jakim osjećajem da su u opasnosti. Primjećuju nervozu malobrojnih ljudi oko sebe u selu, stvaranje zaliha hrane, netrpeljivost prema došljacima…

Mrzim čovjeka na traktoru i način kako me gleda. A on pak mrzi kako ja gledam njega. str. 16.

Sin

Daljnja preokupacija bračnom paru nemogućnost je kontakta sa sinom koji je napustio kuću u nepoznatom smjeru, navodno s grupicom prijatelja. Sve to zbog sve veće paranoje neposredne ratne opasnosti za koju nitko ne zna jeli stvarna ili je fake vijest. Strah za sina, strah za sutra, briga i rastrganost u nedostatku pravih vijesti, kod supružnika stvaraju osjećaj depresije i defetizma.

Ležimo na kauču. Čekamo da uđu. str. 97.

Dojam o knjizi

Ivana Sajko koristi ritmične, odsječne rečenice koje kao da su rezane nožem. Svaka rečenica ima ima notu konačnosti. Bijeg na selo nije umirio supružnike, baš naprotiv, razdvojio ih je fizički i mentalno. Tamo su potonuli svatko u svojim strahovima, unutarnjim pećinama. Razdvojeni šutnjom u praznoj kući sjede između praznog stolca namijenjenog sinu koji je tko zna gdje u ovom trenutku.

Osjećaj klaustrofobije, unutaranjeg nemira zbog stvarne opasnosti ili samo umišljaja, koji je stvorila Ivana Sajko, vrlo je vjeran i stavlja nas u situaciju da se zapitamo bismo li mi sutra reagirali isto kao i supružnici u želji da sačuvamo život djeteta.

Knjiga je zapravo odgovor na globalnu krizu u kojoj nema baš prostora za optimizam. Doba pandemija, ratova, klimatskih kriza i nesigurnosti, stvorilo je sve veću potrebu za samoodrživošću i bijeg na selo logična je potreba ljudi koji žele odmak od gradske tjeskobe.

S druge strane, sin koji ne želi ratovati i svjesno odlazi na područje „bez signala“ krik je onih mladih ljudi kojima je pacifizam u krvi, koji žele živjeti, voljeti, istraživati i putovati, i biti bez podjela, zahtjeva moćnika, straha i represija. Žele jedino biti slobodni.

Ivana Sajko Zadnji dan mira

O autorici

Ivana Sajko, hrvatska spisateljica, dramatičarka i redateljica, diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Drame joj se izvode u kazalištu i na radiju te su prevedene, objavljene i igrane na desetak jezika. Od 2001. godine njena se djela redovno izvode na sceni njemačkog govornog područja, gdje su neka i praizvedena. 

Od 2016. godine živi u Berlinu gdje nastavlja vrlo uspješnu spisateljsku karijeru.

Gdje kupiti roman Zadnji dan mira

Fraktura

Objavljeno

L.J.Ross: Sveti otok

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica knjige Sveti otok: ©Mozaik knjiga

Prevela Ivona Širol Files

L.J.Ross Sveti otok

Sveti otok

Radnja ovog zanimljivog krimića smještena je na stvarni otok Lindisfarne (poznat i kao Sveti otok) u Northumbriji. Otok je specifičan po tome što ga plima dva puta dnevno potpuno odsijeca od kopna. Vjetroviti otok kojem se ne može prići za lošeg vremena čini ga idealnom pozornicom za poganske obrede i ritualna ubojstva, kao i mistične tajne utkane u otočku povijest.

Osjećao se kao vrhovni Bog, onaj koji daruje i oduzima živote. str. 110.

Anna

Nakon što je ostala bez roditelja, samo sa sestrom Megan s kojom nema dobar odnos, Anna Taylor nije mislila da će se više ikad vratiti na rodni otok. Ali kada je na otoku pronađeno unakaženo tijelo, vlasti šalju Annu, koja je stručnjakinja za religijsku povijest i poganske običaje, da pomogne u istrazi policiji na otoku. Po dolasku Anna posjećuje stare prijatelje i poznanike na otoku, ali susret sa sestrom ne prolazi dobro.

Ryan

Ryan je zgodan policijski inspektor koji se trenutno nalazi na odmoru na otoku. Treba mu predah i tišina nakon tragičnih događaja iz osobnog života. Ali Ryanov mir biva prekinut kada je u ruševinama starog samostana pronađeno tijelo mlade žene. Lucy Mathieson ubijena je na brutalan i ritualistički način. Ryan je jedini koji može preuzeti istragu dok ne dođu kolege, jer je otok trenutno odsječen od kopna. Dok preuzima istragu te pomalo upoznaje stanovnike otoka, događa se i drugo ubojstvo. I ovo je tijelo obilježeno poganskim obilježjima.

Osobi koja je odgovorna za ove zločine poručujem sljedeće: samo je pitanje vremena kada ćemo te pronaći. str. 194.

Dojam o djelu Sveti otok

Sveti otok definitivno nosi inspektor Ryan i zbog njega ću čitati, ako bude prilike, i druge romane u ovom serijalu. Nije debeo, nije trbušast, nije umirovljen, nije alkoholičar. Dapače, vrlo je zanimljiv ženama, vitak, crnokos, svijetlih očiju. Uz to odlučan, strog kada treba i vrlo korektnog odnosa sa suradnicima.

Osim inspektora, dobitna kombinacija za napeti krimić je, dakako, i otok prepun tajni. Budući da je otok odsječen olujom i plimom, ubojica se mora nalaziti među malobrojnim stanovnicima. Dok upoznajemo stanovnike otoka, istovremeno saznajemo za tajno društvo, zvano Krug, koje djeluje prikriveno na otoku štujući poganske rituale, od kojih je najšokantniji prinos žrtve.

Iako je autorica pečat stavila na simboliku i okultne elemente koji prožimaju malu zajednicu, sam roman ne izaziva strah kod čitatelja. Autorica ne ulazi previše u povijest poganskih rituala kao ni u psihologiju samih likova. Ali ono što se sigurno osjeti u romanu jest atmosfera u kojoj osjećate da mještani znaju više nego što govore. Osjećate neobičnu povezanost među likovima koja nije dio obiteljskog backgrounda, već nekih drugih, duboko skrivenih veza.

S te me strane roman, iako je “light” krimić, podsjetio na kultni horor Čovjek od pruća,  u kojem je otočka povezanost mnogo snažnija nego što se to čini na početku. Ipak, u romanu su horor elementi jako ublaženi pa iako je ubojstvo ritualno, autorica se brzo vraća u sigurne vode policijske istrage i međuljudskih odnosa, umjesto da vas drži u istinskom strahu ili nelagodi.  Tome pridonosi i mala romansa među glavnim likovima.

Shvatio je kako želi da joj um bude jasan kako bi ga prepoznala i poštovala ga.
str. 349.

Za ljubitelje brzih, zanimljivih i atmosferičnih romana, Sveti otok dobra je odluka, ali ako očekujete nelagodu, strah i onaj težak osjećaj u želucu koji bi ostavio pravi horor, Sveti otok to ne donosi.

L.J.Ross Sveti otok

O autorici

L. J. Ross britanska je autorica kriminalističkih romana koja se proslavila romanom Sveti otok, koji danas na Amazonu ima više od 53 000 ocjena. Njezin serijal o inspektoru Ryanu više je od dvadeset puta zasjeo na vrh UK Kindle ljestvice, a njezina su djela ukupno prodana u više od 10 milijuna primjeraka.

Sveti otok i šest nastavaka ovog serijala nalaze se među 20 najčitanijih naslova na Kindle Unlimitedu, čime je Ross postala najčitanija britanska indie-autorica i treća najčitanija autorica općenito, odmah iza J. K. Rowling i Suzanne Collins.

Danas piše u Northumberlandu gdje živi s mužem i dvoje djece.

Gdje kupiti knjigu Sveti otok

Mozaik knjiga

Objavljeno

Chris Carter: U predvorju smrti

Nakladnik: Sonatina, 2026.

Naslovnica romana U predvorju smrti: ©Sonatina

Preveo Nebojša Buđanovac

Chris Carter: U predvorju smrti

U predvorju smrti

Doktorica Carolyn Hove sasvim slučajno radi obdukciju tijela muškarca koji je, kako se čini, poginuo u prometnoj nesreći. Međutim, ono što otkrije nikako ne ide u prilog toj tezi. Zato nazove duo koji se bavi takvim zagonetkama, detektiva Jedinice za ultranasilne zločine LAPD-a Roberta Huntera i njegova partnera Carlosa Garciju.

Kapetanica ugleda iskru u Hunterovim očima. On je gledao partnera. Garcia je taj pogled dobro poznavao. Slegne ramenima. „Slab sam na misterije, znaš to.“
(str. 23.)

Njih dvojica počinju čeprkati po onome što bi mogao biti slučaj – čini se da Los Angelesom hara ubojica koji ubojstva prikriva tako da ih prikaže kao nesreću. I dok se dvojac bavi klasičnim pitanjima – zašto, kako, tko i otkada, uskoro dolazi još jedna žrtva, opet otkrivena sasvim slučajno.

Još kad se otkrije i da su žrtve brutalno mučene, jedno je jasno – riječ je o serijskom ubojici. Ali kako ga pronaći? Prepredeni ubojica skriva se naočigled svima.

Da su ga htjeli kazniti, prebili bi ga, polomili noge i otišli. Ali netko se potrudio mučiti i inscenirati smrt, zasad, na papiru, sasvim prosječnog čovjeka. To se događa samo u filmovima, ne u stvarnom životu. (str. 66./67.)

Hunter i Garcia počinju intenzivnu istragu koja uključuje undercover rad koji bi, kako se čini, jednoga od njih mogao koštati glave…

Hunter nije vjerovao u predosjećaje, šesto čulo, proricanja, predznake… kako god ih tko zvao. Ali uvijek je vjerovao svom instinktu. On ga je više puta odveo pravim putem i spasio mu život češće nego što je mogao izbrojiti. U ovom mu je trenutku njegov instinkt vrištao da se dogodilo nešto loše. (str. 314.)

Chris Carter: U predvorju smrti

Ova priča temelji se na…

Upravo tako, dragi moji! Ova se priča temelji na istinitim događajima! Namjerno vam nisam puno toga napisala u sadržaju kako biste u novu, jezivu priču Chrisa Cartera uronili prazne glave i bez očekivanja. Kako biste je osjetili od glave do pete i uživjeli se u brutalna ubojstva i luđački lov na ubojicu.

„I to me vraća na ono moje pitanje – zašto je bio mučen na takav način?“
Hunter podigne naočale na glavu. „Uobičajen odgovor zašto se nekoga muči.“ Stane brojiti na brste. „Da bi dobio informacije; da bi prisilio žrtvu da učini nešto što ne želi; kao osvetu; kao kaznu; da se izvuče novac; ili čisti i jednostavni sadizam…“ (str. 36.)

Već znate da je Carter jedan od mojih omiljenih autora trilera i da ću najvjerojatnije nahvaliti sve što napiše. Tako je i ovaj put – ljubav se nastavlja.

Nakon Genesis, koja je imala… uf… prilično grafički opisana strašna ubojstva, U predvorju smrti ipak je malo nježnija prema čitateljima osjetljivijeg želuca, ali vjerujte mi, kvaliteta je na nivou. Kada bih morala birati, ne znam za koji bih se roman odlučila kao za onaj omiljeniji…

Nije očekivao odgovor na svoje pitanje – Gdje sam to…– ali ipak ga je dobio. Nije bio sam u prostoriji.
Iz tame, tik iza njega, začuo se hrapav šapat: „U paklu!“ (str. 72)

Chris Carter: U predvorju smrti

Preporuka

Dakle, ako volite dobar triler koji vam neće dati spavati, to je to! Carter i inače ima takve romane; izmjenjuju se kratka poglavlja, a svaki prati svoju nit radnje i jednostavno vas vuku na čitanje! Sami sebi kažete, još samo malo, još samo malo, a to obično znači da ukućani spavaju, vi čitate, a odnekud se pojavljuju i sumnjivi zvukovi…

U predvorju smrti čitala sam dok sam bila na putovanju i to vam govori dovoljno! Iako sam bila mrtva umorna od šetnje po najprije Veneciji, a zatim i Firenci, čitanje nije patilo. Čim bih ušla u sobu i otuširala se, knjiga i ja dobili bismo svoju uru-dvije.

Najviše mi se, kao i dosad, svidio motiv ubojice. Preformulirat ću. Kod ovog nam autora nije toliko bitno tko je ubojica, nego zašto je ubojica. I iz karakterizacije negativca vidimo kako je autor stručnjak za forenzičku psihologiju i kako s lakoćom ulazi u glave svojih negativaca. Kao i kod Genesis, i ovdje ubojica ima odličan motiv i kad ga saznamo, zateknemo se, onako… Ne kao da ga branimo, Bože sačuvaj, ali kao da ga donekle razumijemo.

Od mene preporuke!

Ostali naslovi ovog autora

Chris Carter jedan je od mojih omiljenih autora trilera. Rođen je 1965. godine u Brazilu, a nakon srednje škole preselio se u SAD gdje je studirao forenzičku psihologiju. Radio je kao kriminalistički psiholog za državno odvjetništvo i u njegovim se romanima itekako vidi da znao o čemu govori kad opisuje nasilne zločine i psihologiju zločinaca.

Bavio se i glazbom te nakon što je tako proputovao svijet, posvetio se pisanju knjiga. Njegov serijal o detektivu Robertu Hunteru postigao je svjetski uspjeh, a broji sljedeće nastavke:

  1. Ubojica Krucifiks
  2. Krvnik
  3. Noćni vrebač
  4. Kipar
  5. Jedan po jedan
  6. Zlotvor
  7. Ja sam smrt
  8. Pozivatelj
  9. Galerija mrtvih
  10. Lov na zlotvora
  11. Krvlju zapisano
  12. Genesis
  13. U predvorju smrti.

Gdje kupiti roman U predvorju smrti

Sonatina