Svi koji su čitali romane Adeline: Opsesija i Adeline: Lov znaju za Molly. Premda nije konkretan lik ni u jednom od tih romana, u ovom potonjem spominje se kao sjena koja je Addie dala snage kako bi izdržala sve ono što je morala preživjeti zatočena u kolibi u šumi, usred ničega.
Često se pitam zašto se svijet tako boji zombija kad smo već okruženi životinjama koje nas mogu rastrgati kljovama i požderati do posljednje mrvice kože i kosti. (str. 11.)
Molly je djevojka koja je djevojka koja je uspjela pobjeći, eto toliko. Od koga ili čega, manje je bitno, neću vam kvariti „užitak“ čitanja. Bitno je da je Molly danas odrasla žena koja se bavi ekstremno neobičnim poslom. Neću vam reći ni čime se bavi, ali ako imate slabiji želudac… Preskočite.
Baš nekako preko tog posla, jedne noći k njoj dolazi Cage, momak (a sada muškarac) kojeg je nekoć poznavala i koji joj je, ajmo reći, spasio život.
Između njih još uvijek frcaju iskre, no puno je tu problema, blago rečeno, koje treba nadvladati. Hoće li se usuditi?
Dok ne upoznamo srodnu dušu, ni ne znamo tko je, ali to ne znači da nije naša srodna duša. Ponekad jednostavno znamo da je to to. (str. 50.)
Dopustite mi da objasnim
Kratki roman Gdje je Molly vezan je uz radnju romana Adeline: Opsesija i Adeline: Lov. Obje sam čitala i duboko mi se nisu svidjele te nisam na njih pisala osvrte; nisam vidjela smisao u pljuvanju romana za kojima luduju čitatelji diljem svijeta. Bili su mi degutantni, smatram da autorica nije talentirana za pisanje i da ih je napisala isključivo kako bi zaradila na šoku.
Knjige sam kupila na jednom Interliberu i odmah ih prodala i zato sam zamolila AI da složi sliku na kojoj su sve tri zajedno.
AI generated
Doista nisam imala u planu čitati ništa više iz opusa H.D. Carlton, ali izdavač mi je poslao primjerak pa ajde. Nema niti dvjesto stranica pa sam se s Molly uhvatila ukoštac. I pomalo mi je drago što jesam. Iako je ovaj tip književnosti i dalje daleko od moje zone komfora, nije mi toliko loš kao Adeline. Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv dark romancea kao žanra, ali to kako autorica kasapi književnost, ljubav i privlačnost nije za mene.
I gdje je Molly, na kraju?
Nemam apsolutno ništa konkretno protiv ovog romančića. Autorica je definitivno ublažila narativ pa u odnosu Molly i Cagea nema ništa toliko problematično kao u onome Addie i Zadea. I dalje to nije za čitatelje kojima smeta valjanje u krvi i ljudi koji predstavljaju večeru, ali eto, nisam gadljiva pa sam preko toga uspješno prešla.
Ok mi je priča, drago mi je da je kratka jer se autorica ne snalazi najbolje u puno stranica. Simpatični su mi i Molly i Cage, njezina je priča zanimljiva i lako ju je pratiti.
Dakle, romane Adeline ne preporučujem jer protiv sebe ne mogu, ali ovaj mi je ok. Ako trebate razbibrigu od koje će vam zadrhtati želudac, ali na zabavan način; ili ako možda tražite nešto izvan zone komfora; ili ako se želite šokirati, ali ne toliko da zovete policiju, slobodno uzmite Gdje je Molly. Nije za svakoga, priznajem, ali priča se može progutati.
Možda ćete čak i uživati, ali na legalan način. Donekle.
AI generated
Ostali naslovi ove autorice
H.D. Carlton autorica je hit-duologije Adeline (Opsesija i Lov). Nakon tih romana napisala je kratki roman Gdje je Molly, koji možete čitati zasebno, ali zanimljivije je i povezanije ako najprije pročitate Adeline. Naravno, ako je to nešto što želite čitati.
Roman tematski sličan ovima gore, ali meni puno bolji i zabavniji jest Ubij me nježnoautorice Brynne Weaver.
Istina koju su razmijenili samo pogledima glasila je da je Anja Whitson bila hladna žena; sva toplina koju je imala bila je usmjerena prema suprugu. Neobično malo stizalo je do njezinih kćeri. (str. 5.)
Meredith i Nina Whitson sestre su koje nikad nije ogrijalo sunce majčine ljubavi, da se pjesnički izrazim. Njihova majka Anja hladna je poput Rusije iz koje je dolazi, iz koje je jednom davno pobjegla, a mi ne znamo ni kako ni zašto. Anja se smekša jedino kad vidi svog supruga, i njezine kćeri osjećaju da za njih ne ostaje ni trunčice ljubavi i podrške.
Otac je njihovo ljepilo, ono što ih drži na okupu. Kad voljeni otac premine, obje mu kćeri daju obećanje. Meredith, posvećena svojim kćerima i suprugu, obećava da će se brinuti za majku. Nina, divlja i nesputana duha, fotografkinja koja se nigdje predugo ne zadržava, obeća da će nagovoriti majku da im do kraja ispriča BAJKU.
Osloniti se na ljude radi utjehe nikad joj se nije činilo prirodnim. Posljednja stvar koju je željela nekom dati je moć da je povrijedi. Samoodržanje je jedina stvar koju je naučila od svoje majke. (str. 39.)
A bajka… Bajka zasigurno čini polovicu romana i toliko je dirljiva i teška da nitko neće ostati ravnodušan. Nisam ni ja.
Zimski vrt – bajka
Njezino ime je Vera, ona je siromašna seoska djevojka, nitko. Ona živi u čarobnom carstvu zvanom Snježna kraljevina, no njezin voljeni svijet nestaje. Zlo je došlo u zemlju, kotrlja se kaldrmom u crnim kočijama koje je poslao mračni, zli vitez koji sve želi uništiti. (str. 7.)
Početak kao i svaki drugi. Siromašna djevojka, princ i zli vitez. Dok Meredith ljutito odbija slušanje bajke za koju vjeruje da joj je donijela samo nesreću, Nina je uporna.
Desetljećima je govorila sama sebi da mamine bajke ne znače ništa; sad je morala priznati da je to bila laž. Obožavala je te priče, a tijekom pričanja slučajno je znala voljeti i mamu. Zato ih je Meredith prestala slušati. Previše je boljelo. (str. 60.)
I dok se čini da majka polako gubi dodir sa stvarnošću, jedino što ih drži na okupu jest bajka. Svaku večer, u potpunom mraku, majka priča o Veri, Aleksandru i ulicama Snježne Kraljevine. Kako priča napreduje, postaje jasno da to uopće nije bajka.
Kakva se to strava dogodila mladoj Veri u dalekoj, hladnoj Rusiji? I… Najvažnije pitanje. Tko je uopće Vera?
Još jedna Kristin Hannah
Zimski vrt je roman koji je vrlo, vrlo brzo, valjda na samom početku, došao na sam vrh meni najdražih romana Kristin Hannah. Do sada je to mjesto čvrsto držala Slavujeva pjesma (link na osvrt dolje u popisu romana), ali sada… Ne mogu vam opisati koliko me Zimski vrt najprije zaintrigirao, a onda i opčinio.
Za sve je kriva, rekla bih, bajka. Realni dio, koji se događa u sadašnjosti, zanimljiv je, ali nije ništa posebno. Čak me i razbjesnio, više nego išta drugo. Kakva je to majka koja ne obraća pozornost na svoju djecu, koja im ne daje ljubav i toplinu, već samo ignoriranje i hladnoću? Postoji li opravdanje za takvu ženu?
Autorica taj pomalo obični dio vješto isprepliće s bajkom. Odmah nam je jasno da u toj bajci nešto ne štima. Na nekim je dijelovima previše stvarna, previše jasna. Majčine reakcije dok je pripovijeda čudne su i plaše nas. Ali kako napreduje, ne možemo prestati čitati. Želimo saznati tko je ta hladna Anja Whitson, kakve veze ima s mladom Verom iz bajke. Zajedno sa sestrama Meredith i Ninom, pratimo večer po večer, dio po dio bajke dok, na kraju, ne dođemo do bolne istine.
Ako je išta naučila od svega ovoga, onda je to da život – i ljubav – mogu nestati u sekundi. Ako ga imaš, trebaš ga držati svom snagom i uživat u svakoj sekundi. (str. 377.)
Zimski vrt – priča o ženama
Kao i ostali romani ove autorice, i Zimski vrt priča je prvenstveno o ženama. Ono što žene mogu preživjeti, što mogu žrtvovati za one koje vole, to nitko drugi ne može.
Zatim, ovo je knjiga o obitelji pa o ljubavi.
„U ime čega ćemo nazdraviti?“ „Što kažete na obitelji? … Za one koji su ovdje, one koji su otišli, i one koji su izgubljeni.“ (str. 329.)
Iako postupke majke Anje nisam uspjela razumjeti čak ni nakon otkrića svih tajni, bila sam stvarno sretna što su je kćeri napokon do kraja upoznale, zbližile se s njom i došle do te majčinske nježnosti o kojoj su oduvijek maštale.
Radost i tuga sastavni su dio paketa; trik je bio u tome da osjetiš sve, ali da se samo malo čvršće držiš radosti jer nikad ne znaš kad bi se snažno srce moglo ugasiti. (str. 384.)
Na kraju ima par situacija koje su, onako, iznenađujuće. Neću spojlati, ali reći ću da nisam plakala skroz do 384. stranice.
Za kraj, ako inače volite emotivne priče koje će vas zaljuljati, nemojte se uopće dvoumiti. Uzmite Zimski vrt i počnite. Utonite u hladnu Snježnu Kraljevinu i pravite društvo Meredith, Nini i njihovoj majci u otkrivanju istine, snage, hrabrosti, obitelji i ljubavi.
Ostali naslovi ove autorice
Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.
Kod nas su, u nakladi Znanja, dosad objavljeni sljedeći naslovi:
Nisam nestala počinje obećavajuće, baš vas uvuče u priču i vaša su očekivanja vrlo velika, ali kako napreduje, malo po malo gubi napetost i oštrinu, a zatim i vjerodostojnost. Baš mi je žao jer sam očekivala eksplozivan triler koji ledi žile, a dobila sam samo osrednji roman koji neću dugo pamtiti.
Priča o dvije supruge i jednom muškarcu imala je sve pretpostavke da bude knjiški hit, ali to se nije dogodilo. Šteta, jer je ideja dobra, ali sama realizacija nedorečena, površna i bez dubine.
Lydia
Mlada žena, Lydia, nestala je prije deset godina i proglašena mrtvom. Iscrpljena, mršava i naočigled zlostavljana, pojavljuje se nakon deset godina na vratima svoga supruga Luce. Dočekuje je Merritt, trudna sadašnja Lucina žena, koja je sušta suprotnost Lydiji.
Merrit
Merrit Coletto živi naizgled savršen život. Ima supruga koji je obožava, predivnu kuću na obali i drugo dijete na putu. Istina, suprugu poduzetniku ne ide baš sve od ruke, poslovi mu propadaju, ali Merrit se nada da je to samo prolazna faza u njihovu životu. Kad se Lydia pojavi na njenim vratima, suprug joj je na putu, a Lydijin povratak šokira Merrit. Iako je Lydia izmučena i propala, Merrit je sigurna da je to bivša žena njezinog supruga.
Mislila sam da je mrtva. Svi smo to mislili. str. 9.
Luca
Luca je jako uznemiren Lydijinim povratkom i ne zna što bi, ali Merrit ima neobičan pristup. Odlučuje se pobrinuti za Lydiju tako da joj ništa ne nedostaje, opskrbljujući je odjećom i novcem. Ali i Lydia ima planove. Ne želi ići na policiju. Plan joj je zaposliti se u Lucinom restoranu što njega dovodi do ludila.
On je razlog što sam preživjela. I jedini razlog što ovdje stojim. str. 77.
Dojam o djelu
Kao što sam u uvodu rekla, autorica je imala dobru ideju. Nestala žena vraća se iz mrtvih nakon deset godina, kada je bivši suprug već u drugom braku. Povratak iz prošlosti poljuljat će savršenu idilu bračnog para i otkriti pukotine u njihovoj vezi. S druge strane, žena koja je „uskrsnula“ (saznajemo da je bila zlostavljana i i zatočena više od devet godina) ima samo jedan cilj: osvetiti se i boriti se za pravdu.
U romanu Nisam nestala izmjenjuju se samo dvije perspektive, perspektiva Lydije i perspektiva Merritt. Ta su dva lika i najbolje opisana, dok je lik Luce ostao nedorečen, psihološki slabo isprofiliran. Autorica ne obrazlaže dobro motive njegovih postupaka pa je on kao lik nevjerodostojan. S druge strane, lik Lydije je nekako „premoćan“, za nekog tko se nakon deset godina teškog zatočeništva vraća, ona ima previše snage, psihološke stabilnosti i želje da pravi minuciozne planove o osveti.
Da ne bi samo kritizirali, ono što je kod Minke Kent uistnu dobro nagli su obrati koji pomažu romanu ostati iznad površine. Autorica u ovom romanu namjerno briše jasnu granicu pozitivaca i negativaca ostavljajući čitatelja u sivoj zoni, iako je žrtvovala vjerodostojnost na uštrb napetosti i iznenadnih obrata.
Sve u svemu, knjiga je pitka i brzo se čita.
Ako vas zanima ova autorica, predlažemo pročitajte i romane Strancii Zlo mjesto .
To je mamac. I zagrist ću ga. Samo što ću ovaj put biti spremna. str. 222.
O autorici
Minka Kent autorica je niza uspješnica Washington Posta. Oduvijek ju je zanimalo zašto dobri ljudi čine loše stvari, a kad ne piše, peče poslastice i putuje u tople i sunčane krajeve. Nakon bestselera Zlo mjesto i Stranci, Nisam nestala njezin je treći roman preveden na hrvatski jezik.
Zadnji dan mira snažna je antiratna drama iz pera Ivane Sajko koja postavlja pitanje: Smije li običan čovjek odlučiti reći ne oružju jer to nije njegov način postojanja, i jednostavno otići?
Roman klizi u rastućoj tenziji nadolazeće opasnosti nečega nedefiniranog, ali stvarnog. Osjećaj je to nedorečenih znakova, nestabilnosti, lažnih i neprovjerenih informacija, nečeg tustog i teškog što se osjeća u zraku, među ljudima i životinjama, kao da i priroda osjeća prijeteću opasnost.
Vrijeme je da počnemo vjerovati u sve, pa i u ono najgore. str. 47.
Bijeg na selo
Bračni par intelektualaca na brzinu sprema stvari, uzima samo najosnovnije i sklanja se u samotnu kućicu odsutnog prijatelja na seoskom imanju. Sami sebe uvjeravaju da se ne radi o bijegu, već taj boravak klasificiraju kao odmor. Vidno su uplašeni, anksiozni bez prave prijetnje, ali s jakim osjećajem da su u opasnosti. Primjećuju nervozu malobrojnih ljudi oko sebe u selu, stvaranje zaliha hrane, netrpeljivost prema došljacima…
Mrzim čovjeka na traktoru i način kako me gleda. A on pak mrzi kako ja gledam njega. str. 16.
Sin
Daljnja preokupacija bračnom paru nemogućnost je kontakta sa sinom koji je napustio kuću u nepoznatom smjeru, navodno s grupicom prijatelja. Sve to zbog sve veće paranoje neposredne ratne opasnosti za koju nitko ne zna jeli stvarna ili je fake vijest. Strah za sina, strah za sutra, briga i rastrganost u nedostatku pravih vijesti, kod supružnika stvaraju osjećaj depresije i defetizma.
Ležimo na kauču. Čekamo da uđu. str. 97.
Dojam o knjizi
Ivana Sajko koristi ritmične, odsječne rečenice koje kao da su rezane nožem. Svaka rečenica ima ima notu konačnosti. Bijeg na selo nije umirio supružnike, baš naprotiv, razdvojio ih je fizički i mentalno. Tamo su potonuli svatko u svojim strahovima, unutarnjim pećinama. Razdvojeni šutnjom u praznoj kući sjede između praznog stolca namijenjenog sinu koji je tko zna gdje u ovom trenutku.
Osjećaj klaustrofobije, unutaranjeg nemira zbog stvarne opasnosti ili samo umišljaja, koji je stvorila Ivana Sajko, vrlo je vjeran i stavlja nas u situaciju da se zapitamo bismo li mi sutra reagirali isto kao i supružnici u želji da sačuvamo život djeteta.
Knjiga je zapravo odgovor na globalnu krizu u kojoj nema baš prostora za optimizam. Doba pandemija, ratova, klimatskih kriza i nesigurnosti, stvorilo je sve veću potrebu za samoodrživošću i bijeg na selo logična je potreba ljudi koji žele odmak od gradske tjeskobe.
S druge strane, sin koji ne želi ratovati i svjesno odlazi na područje „bez signala“ krik je onih mladih ljudi kojima je pacifizam u krvi, koji žele živjeti, voljeti, istraživati i putovati, i biti bez podjela, zahtjeva moćnika, straha i represija. Žele jedino biti slobodni.
O autorici
Ivana Sajko, hrvatska spisateljica, dramatičarka i redateljica, diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Drame joj se izvode u kazalištu i na radiju te su prevedene, objavljene i igrane na desetak jezika. Od 2001. godine njena se djela redovno izvode na sceni njemačkog govornog područja, gdje su neka i praizvedena.
Od 2016. godine živi u Berlinu gdje nastavlja vrlo uspješnu spisateljsku karijeru.
Radnja ovog zanimljivog krimića smještena je na stvarni otok Lindisfarne (poznat i kao Sveti otok) u Northumbriji. Otok je specifičan po tome što ga plima dva puta dnevno potpuno odsijeca od kopna. Vjetroviti otok kojem se ne može prići za lošeg vremena čini ga idealnom pozornicom za poganske obrede i ritualna ubojstva, kao i mistične tajne utkane u otočku povijest.
Osjećao se kao vrhovni Bog, onaj koji daruje i oduzima živote. str. 110.
Anna
Nakon što je ostala bez roditelja, samo sa sestrom Megan s kojom nema dobar odnos, Anna Taylor nije mislila da će se više ikad vratiti na rodni otok. Ali kada je na otoku pronađeno unakaženo tijelo, vlasti šalju Annu, koja je stručnjakinja za religijsku povijest i poganske običaje, da pomogne u istrazi policiji na otoku. Po dolasku Anna posjećuje stare prijatelje i poznanike na otoku, ali susret sa sestrom ne prolazi dobro.
Ryan
Ryan je zgodan policijski inspektor koji se trenutno nalazi na odmoru na otoku. Treba mu predah i tišina nakon tragičnih događaja iz osobnog života. Ali Ryanov mir biva prekinut kada je u ruševinama starog samostana pronađeno tijelo mlade žene. Lucy Mathieson ubijena je na brutalan i ritualistički način. Ryan je jedini koji može preuzeti istragu dok ne dođu kolege, jer je otok trenutno odsječen od kopna. Dok preuzima istragu te pomalo upoznaje stanovnike otoka, događa se i drugo ubojstvo. I ovo je tijelo obilježeno poganskim obilježjima.
Osobi koja je odgovorna za ove zločine poručujem sljedeće: samo je pitanje vremena kada ćemo te pronaći. str. 194.
Dojam o djelu Sveti otok
Sveti otok definitivno nosi inspektor Ryan i zbog njega ću čitati, ako bude prilike, i druge romane u ovom serijalu. Nije debeo, nije trbušast, nije umirovljen, nije alkoholičar. Dapače, vrlo je zanimljiv ženama, vitak, crnokos, svijetlih očiju. Uz to odlučan, strog kada treba i vrlo korektnog odnosa sa suradnicima.
Osim inspektora, dobitna kombinacija za napeti krimić je, dakako, i otok prepun tajni. Budući da je otok odsječen olujom i plimom, ubojica se mora nalaziti među malobrojnim stanovnicima. Dok upoznajemo stanovnike otoka, istovremeno saznajemo za tajno društvo, zvano Krug, koje djeluje prikriveno na otoku štujući poganske rituale, od kojih je najšokantniji prinos žrtve.
Iako je autorica pečat stavila na simboliku i okultne elemente koji prožimaju malu zajednicu, sam roman ne izaziva strah kod čitatelja. Autorica ne ulazi previše u povijest poganskih rituala kao ni u psihologiju samih likova. Ali ono što se sigurno osjeti u romanu jest atmosfera u kojoj osjećate da mještani znaju više nego što govore. Osjećate neobičnu povezanost među likovima koja nije dio obiteljskog backgrounda, već nekih drugih, duboko skrivenih veza.
S te me strane roman, iako je “light” krimić, podsjetio na kultni horor Čovjek od pruća, u kojem je otočka povezanost mnogo snažnija nego što se to čini na početku. Ipak, u romanu su horor elementi jako ublaženi pa iako je ubojstvo ritualno, autorica se brzo vraća u sigurne vode policijske istrage i međuljudskih odnosa, umjesto da vas drži u istinskom strahu ili nelagodi. Tome pridonosi i mala romansa među glavnim likovima.
Shvatio je kako želi da joj um bude jasan kako bi ga prepoznala i poštovala ga. str. 349.
Za ljubitelje brzih, zanimljivih i atmosferičnih romana, Sveti otok dobra je odluka, ali ako očekujete nelagodu, strah i onaj težak osjećaj u želucu koji bi ostavio pravi horor, Sveti otok to ne donosi.
O autorici
L. J. Ross britanska je autorica kriminalističkih romana koja se proslavila romanom Sveti otok, koji danas na Amazonu ima više od 53 000 ocjena. Njezin serijal o inspektoru Ryanu više je od dvadeset puta zasjeo na vrh UK Kindle ljestvice, a njezina su djela ukupno prodana u više od 10 milijuna primjeraka.
Sveti otok i šest nastavaka ovog serijala nalaze se među 20 najčitanijih naslova na Kindle Unlimitedu, čime je Ross postala najčitanija britanska indie-autorica i treća najčitanija autorica općenito, odmah iza J. K. Rowling i Suzanne Collins.
Danas piše u Northumberlandu gdje živi s mužem i dvoje djece.
Doktorica Carolyn Hove sasvim slučajno radi obdukciju tijela muškarca koji je, kako se čini, poginuo u prometnoj nesreći. Međutim, ono što otkrije nikako ne ide u prilog toj tezi. Zato nazove duo koji se bavi takvim zagonetkama, detektiva Jedinice za ultranasilne zločine LAPD-a Roberta Huntera i njegova partnera Carlosa Garciju.
Kapetanica ugleda iskru u Hunterovim očima. On je gledao partnera. Garcia je taj pogled dobro poznavao. Slegne ramenima. „Slab sam na misterije, znaš to.“ (str. 23.)
Njih dvojica počinju čeprkati po onome što bi mogao biti slučaj – čini se da Los Angelesom hara ubojica koji ubojstva prikriva tako da ih prikaže kao nesreću. I dok se dvojac bavi klasičnim pitanjima – zašto, kako, tko i otkada, uskoro dolazi još jedna žrtva, opet otkrivena sasvim slučajno.
Još kad se otkrije i da su žrtve brutalno mučene, jedno je jasno – riječ je o serijskom ubojici. Ali kako ga pronaći? Prepredeni ubojica skriva se naočigled svima.
Da su ga htjeli kazniti, prebili bi ga, polomili noge i otišli. Ali netko se potrudio mučiti i inscenirati smrt, zasad, na papiru, sasvim prosječnog čovjeka. To se događa samo u filmovima, ne u stvarnom životu. (str. 66./67.)
Hunter i Garcia počinju intenzivnu istragu koja uključuje undercover rad koji bi, kako se čini, jednoga od njih mogao koštati glave…
Hunter nije vjerovao u predosjećaje, šesto čulo, proricanja, predznake… kako god ih tko zvao. Ali uvijek je vjerovao svom instinktu. On ga je više puta odveo pravim putem i spasio mu život češće nego što je mogao izbrojiti. U ovom mu je trenutku njegov instinkt vrištao da se dogodilo nešto loše. (str. 314.)
Ova priča temelji se na…
Upravo tako, dragi moji! Ova se priča temelji na istinitim događajima! Namjerno vam nisam puno toga napisala u sadržaju kako biste u novu, jezivu priču Chrisa Cartera uronili prazne glave i bez očekivanja. Kako biste je osjetili od glave do pete i uživjeli se u brutalna ubojstva i luđački lov na ubojicu.
„I to me vraća na ono moje pitanje – zašto je bio mučen na takav način?“ Hunter podigne naočale na glavu. „Uobičajen odgovor zašto se nekoga muči.“ Stane brojiti na brste. „Da bi dobio informacije; da bi prisilio žrtvu da učini nešto što ne želi; kao osvetu; kao kaznu; da se izvuče novac; ili čisti i jednostavni sadizam…“ (str. 36.)
Već znate da je Carter jedan od mojih omiljenih autora trilera i da ću najvjerojatnije nahvaliti sve što napiše. Tako je i ovaj put – ljubav se nastavlja.
Nakon Genesis, koja je imala… uf… prilično grafički opisana strašna ubojstva, U predvorju smrti ipak je malo nježnija prema čitateljima osjetljivijeg želuca, ali vjerujte mi, kvaliteta je na nivou. Kada bih morala birati, ne znam za koji bih se roman odlučila kao za onaj omiljeniji…
Nije očekivao odgovor na svoje pitanje – Gdje sam to…– ali ipak ga je dobio. Nije bio sam u prostoriji. Iz tame, tik iza njega, začuo se hrapav šapat: „U paklu!“ (str. 72)
Preporuka
Dakle, ako volite dobar triler koji vam neće dati spavati, to je to! Carter i inače ima takve romane; izmjenjuju se kratka poglavlja, a svaki prati svoju nit radnje i jednostavno vas vuku na čitanje! Sami sebi kažete, još samo malo, još samo malo, a to obično znači da ukućani spavaju, vi čitate, a odnekud se pojavljuju i sumnjivi zvukovi…
U predvorju smrti čitala sam dok sam bila na putovanju i to vam govori dovoljno! Iako sam bila mrtva umorna od šetnje po najprije Veneciji, a zatim i Firenci, čitanje nije patilo. Čim bih ušla u sobu i otuširala se, knjiga i ja dobili bismo svoju uru-dvije.
Najviše mi se, kao i dosad, svidio motiv ubojice. Preformulirat ću. Kod ovog nam autora nije toliko bitno tko je ubojica, nego zašto je ubojica. I iz karakterizacije negativca vidimo kako je autor stručnjak za forenzičku psihologiju i kako s lakoćom ulazi u glave svojih negativaca. Kao i kod Genesis, i ovdje ubojica ima odličan motiv i kad ga saznamo, zateknemo se, onako… Ne kao da ga branimo, Bože sačuvaj, ali kao da ga donekle razumijemo.
Od mene preporuke!
Ostali naslovi ovog autora
Chris Carter jedan je od mojih omiljenih autora trilera. Rođen je 1965. godine u Brazilu, a nakon srednje škole preselio se u SAD gdje je studirao forenzičku psihologiju. Radio je kao kriminalistički psiholog za državno odvjetništvo i u njegovim se romanima itekako vidi da znao o čemu govori kad opisuje nasilne zločine i psihologiju zločinaca.
Bavio se i glazbom te nakon što je tako proputovao svijet, posvetio se pisanju knjiga. Njegov serijal o detektivu Robertu Hunteru postigao je svjetski uspjeh, a broji sljedeće nastavke:
Ne laži mi je knjiga koja mi je baš legla. Ima sve što treba imati dobar triler. Velebna kuća na osami koja se prodaje, vlasnica koja je nestala ili ubijena, zaručnici koji ostaju zatočeni u kući zbog snježne oluje. Uz to, u romanu je izražena napeta atmosfera straha, mogućnost da se još netko nalazi u kući i svakako, šokantan završetak. Iako ideja nije originalna, mora se priznati autorici da je majstorica trilera.
Sve je posloženo tako da se osvrćete oko sebe, pogotovo ako knjigu čitate sami.
Pronalazak kuće
Za mlade zaručnike Triciu i Ethana kupnja kuće velika je stvar. Pogledali su ih već nekoliko, ali tek kad su ugledali zadnju, prekrasnu kuću na osamljenom imanju izvan grada, pomislili su da je to kuća za njih. Ili, to je bar pomislio Ethan. Triciu je odbijala pomisao da je kuća pripadala uglednoj psihijatrici dr. Adrienne Hale koja je nestala, a smatra se da je ubijena. Ali dok se zaručnici premišljaju razgledavajući kuću, snježna oluja onemogućuje im povratak u grad i oni moraju prenoćiti u “ukletoj” kući.
Seanse
Kad se njihov opstanak u kući produži na nekoliko dana, Tricia otkriva tajnu sobu prepunu kaseta s audiozapisima seansi koje je psihijatrica godinama snimala. Znatiželjna, odluči ih poslušati nekoliko i shvaća da je doktoricu jedan klijent ucjenjivao. Istovremeno, u tavanskom prostoru čuju se neki neobični šumovi.
Ne znam što želiš da ti kažem. Provjerili smo svaku sobu i pogledali što pažljivije možemo. Ako je netko ovdje ne želi da ga nađemo. str. 38.
Tricia
Tricia posluša nekoliko zapisa i shvaća kako je doktorica sve seanse snimala, a zatim napisala knjigu u kojoj je opisala najzanimljivije slučajeve. Svi pacijenti imali su različite tajne. Najzanimljivija je priča o djevojci koja je preživjela napad suludog ubojice koji joj je ubio zaručnika i prijateljicu.
Mene… netko ucjenjuje. Jedan pacijent. str. 158.
Dojam o djelu
Ne laži mi još je jedna uspješnica Freide McFadden. Ova mi je knjiga još bolja od prethodne pročitane (Sudar). Napetost se gradi postepeno, atmosfera je teška i povremeno mučna. Specifično je što se cijeli roman događa praktički u istom prostoru, u osamljenoj vili, gdje je zbog snježnih nanosa ostao zatočen mladi bračni par.
Tricia i Ethan malo po malo pretražuju kuću, a svojom potragom sve više otkrivaju o nestaloj vlasnici, dr. Adrienne Hale. Tricia se isprva ne osjeća ugodno u kući, navodno, mrtve osobe, ali pronalaskom kaseta njezina znatiželja prevlada strah i nelagodu.
Ipak, u kući ima nešto zlokobno i teško što mladi par čini nervoznim. Tome pomaže i golema slika psihijatrice koja visi u dnevnom boravku i promatra ih sa zida.
Roman je pun obrata koji se događaju u kratkim poglavljima u kojima nam priču, u dvije pripovjedne linije, pričaju čas Tricia, čas psihijatrica.
Psihijatrica ima mnoge tajne koje Tricia postepeno otkriva, ali i drugi likovi su puni zagonetnih odnosa iz prošlosti koje dobivamo na uvid malo pomalo.
Rastuća dinamika u kojoj dolazi do svojevrsnog krešenda naposljetku dovodi do šokantnog kraja u kojem je naša percepcija promijenjena, a stvari konačno sjedaju na svoje mjesto.
Moje preporuke za ovaj roman.
Razlog zbog kojeg ga neće uhvatiti je taj da on ne postoji.. Kažem da ste sve to izmislili. str. 212.
Freida McFadeden najpoznatija je po serijalu Kućna pomoćnica.
O autorici
Freida McFadden je američka autorica bestselera i liječnica specijalizirana za rehabilitacijsku medicinu (fizijatriju). Postala je globalno prepoznatljiva po svojim napetim psihološkim trilerima koji su često na vrhovima ljestvica prodaje. Najpoznatiji je njezin serijal Kućna pomoćnica.
Castle Rock gradić je s manje od 2000 stanovnika, no u njemu se događa svašta zanimljivoga, a najviše strašnoga. Poznat nam je iz romana Mrtva zona, Cujo, Tamna polovica, Vreća kostiju, Liseyna priča i Potrebne stvari. Javlja se i u dobrom broju Kingovih pripovijetki, ali suzdržat ću se od nabrajanja.
Što nam se sve tamo dogodilo? Imali smo serijskog ubojicu i silovatelja (Mrtva zona), bijesnog bernardinca (Cujo), podvojenog pisca (Tamna polovica), tugujućeg muža i tugujuću ženu (Vreća kostiju, Liseyna priča). U romanu Potrebne stvari imamo puno toga, ali fokusirajmo se na novu radnju koja je otvorena troja vrata od dućana koji je odnio zagonetni požar.
Nova se trgovina, znakovito, zove Potrebne stvari i jedina je u Castle Rocku koja ima predivnu, modernu, skupu zelenu tendu. Svi građani, pogotovo oni kojima je do toga stalo, već iz tende vide da će to biti neobičan dućan s neobičnim, ali veoma skupim stvarima.
Gospodin Leland Gaunt, vlasnik te nesvakidašnje trgovine, dobro se, međutim razumije u cjenkanje. Sve te prijeko potrebne stvari dobit ćete po izvrsnoj cijeni – točno onoliko koliko imate u novčaniku, plus mala psina nekome od sugrađana.
…u malim mjestima… pa pretpostavljam da ti ne moram objašnjavati kako to izgleda. Svi se međusobno trpe – hajmo to tako reć – ali ustvari uopće nisu sretni jedni s drugima. Neko je vrijeme sve mirno i tiho, a onda skoče jedan drugome za vrat i eto ti tarapane. (str. 12.)
Što može poći po zlu?
Puno toga, ispostavit će se, a sve će vam biti jasno kad kažem da su Potrebne stvari napisane kako bi se King riješio Castle Rocka. Pisac kaže da ga je gradić počeo previše zanimati i uvlačiti u sebe, a to za pisca nikad nije dobro. Zato je, u ovom romanu, došao čas za razračunavanje s voljenim gradićem.
Potrebne stvari
U uspavanom gradiću Castle Rock baš se ništa zanimljivo ne događa. I zato su, razumije se, svi veoma uzbuđeni kad jednoga dana na jednom starom izlogu ugledaju natpis – Potrebne stvari, otvara se uskoro! Novi dućan postaje tema svih razgovora, počevši od kućanica pa skroz do gradskog šerifa Alana Pangborna.
Upoznajemo široku paletu likova i svi će biti manje ili više važni. Za početak, tu je Leland Gaunt, vlasnik novog dućana.
„Kad imaš posla sa mnom“, rekao je gospodin Gaunt, zamahujući da izvede bacanje, „trebao bi zapamtiti dvije stvari: gospodin Gaunt zna najbolje… i posao nije gotovo sve dok gospodin Gaunt ne kaže da je gotov.“ (str. 261.)
Alan Pangborn je šerif s tužnom obiteljskom pričom iza sebe, ali polako staje na noge, ponajviše u društvu Polly, krojačice koju muči strašan artritis.
Wilma i Nettie odavna su neprijateljice, a bome se ni Henry i Hugh ne slažu najbolje. Puno je prikrivenog nezadovoljstva i gorčine u žiteljima tog gradića, no oni su toga blaženo nesvjesni. Osim gospodina Gaunta, koji, oh, itekako dobro zna kakvi su ljudi i kakva su im srca.
To još nije bio njegov grad, ali će uskoro biti. Već je posjedovao založno pravo na njega. Oni to nisu znali… ali saznat će. Saznat će. (str. 340.)
I tako, dućan se otvara, a prva je mušterija mali Brian. Brian koji tako jako voli bejzbol i ima tako puno sličica slavnih bejzbolaša i… Fali mu točno ta jedna posebna sličica. Gle čuda – gospodin Gaunt ima baš tu – potpisanu! Brian bi sve dao za nju, baš sve. A cijena? Sitnica. Samo osamdeset i pet centi. I jedna mala podvala…
Svijet je pun potrebitih koji ne razumiju da je sve, sve, na prodaju… ako si voljan platiti cijenu. (str. 89.)
AI generated
Potrebne stvari iznova
Potrebne stvari čitala sam davno, ima od toga sigurno dvadeset godina! Bila mi je to prva Kingova knjiga i tu je počela moja ljubav prema svemu što taj čovjek napiše! Potrebne stvari su sve ono što očekujete, ali više i bolje. Prvi put objavljen davne 1991., King kaže da je smatrao da je to jedno od njegovih remek-djela. Kritika ga je, pak, nazvala neuspjelim romanom strave pa King zaključuje da to ipak i nije baš dobar roman.
Dakle, s kritikom se uopće ne slažem jer Potrebne stvari do dana današnjeg meni ostaju jedan od najboljih Kingovih romana.
Zato što svaki izbor sa sobom nosi određene posljedice. Zato što u Americi možeš imati sve što ti duša poželi, ali samo ako to možeš platiti. Ako ne možeš platiti ili ako odbiješ platiti, zauvijek ćeš ostati u potrebi za time. (str. 457.)
Doista je to roman strave! Ima gotovo osamsto stranica i mali milijun likova. Svi su jako zanimljivi, svi su važni za priču. Svi imaju svoje potrebne stvari, tajne stvari koje ni ne znaju da žele dok ih ne ugledaju u izlogu Gauntovog dućana.
Onog trenutka kad polože oči na tu stvar, spremni su na sve, apsolutno sve, kako bi je dobili. I još strašnije, kako bi je zaštitili.
Pretkraj romana, postaje očito tko je zapravo Gaunt, no Castle Rock tada je već na rubu propasti i nema nikoga tko bi mario. Ispravljam se, skoro nikoga. Šerif Alan Pangborn jedan je od rijetkih koji nije nogom kročio u novu radnju.
Alan se tada sjeti još nečega – nečega što mu je baka često govorila kad je bio mali: Vražji je glas milozvučan, lijepo ga je slušati.(str. 68.)
Jedna od najboljih
Sumirat ću, već sam napisala i previše riječi… Što mogu kada me moj omiljeni autor toliko ponese! Potrebne stvari obavezno stavite na listu za čitanje, posebno ako volite Kinga i ako ih dosad niste čitali. Prije nego sam ih počela iznova čitati, malo sam se bojala da mi se više neće sviđati toliko koliku su mi se sviđale kad sam bila tinejdžerica, ali strah je bio apsolutno suvišan! Roman je izvanredan i toliko sam uživala u čitanju! Lukavost prepredenog gospodina Gaunta, iskonsko zlo koje u njemu leži i čini ga sposobnim trgovati ne samo onime što duboko u sebi želite, nego onim što doslovno trebate. Trenutak u kojem mali Brian kupuje sličicu i vi znate, ZNATE da sve kreće dovraga i da povratka nema. Cijela ta suluda, divlja, neobuzdana atmosfera smaka svijeta na samom kraju romana drži vas prikovanima za papir i jednostavno, koliko god roman bio debeo, čita se u dahu!
Od mene ogromne preporuke! Neopisivo mi je drago što je Vorto Palabra odlučio objaviti novo izdanje ovog romana jer oduvijek sam ga željela (čini se da je to moja potrebna stvar, hehe) imati na polici, a basnoslovno je skup u second-hand knjižarama.
Napokon ga imam, a nisam morala prodati dušu (niti svu zlatninu koju imam) za njega. Ima li veće sreće za knjigoljupca?
Ostali naslovi ovog autora
Nije lak posao navesti sva Kingova djela pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:
Kao što vidite, puno sam ga čitala, iako, naravno, ima tu još posla. Ove koje nemaju link čitala sam prije bloga, tako da za njih, nažalost, nemam osvrt. Sve vam ih od srca preporučujem, osim Uspavanih ljepotica; taj mi se roman nikako nije svidio i jedva sam ga dovršila.
Ako volite Kinga, preporučit ću vam još i monografiju Stephen King: svemir najčitanijeg pisca današnjice autora Beva Vincenta. Monografija je izvrsna, obogaćena mnoštvom fotografija, detalja iz Kingovog života te njegovih (i vanjskih) osvrta i tumačenja romana koje je napisao. Mene je oduševila i svaki put prije čitanja nekog njegovog romana, uzmem tu monografiju u ruke i nanovo iščitam što sam pisac, ali i kritičari, imaju reći o naslovu u pitanju.
Sve gore navedene informacije o Castle Rocku i o romanu Potrebne stvari uzela sam i parafrazirala iz te knjige.
Iz vedra neba romantična je drama koja se događa u Londonu i okolici 1940. godine, u trenutku kada neprijateljske bombe razaraju grad. Autorica je provela opsežna istraživanja, uključujući posjete bazama bombardera iz Drugog svjetskog rata kako bi čitateljima što vjernije dočarala stvarne opasnosti. Zvukovi sirena za zračnu opasnost, život u skloništima, policijski sat i stroge mjere racionalizacije hrane bile su svakodnevica građanima Londona u tom vremenu.
Josie
Josie je zaposlenica male čajane u centru Londona. Nakon što joj supruga Stana regrutiraju u vojnu službu, Josie ostaje sama u gradu pod zračnom uzbunom. Nakon što joj dom razrušen, a ona sama ranjena, Crveni križ i volonteri evakuiraju je na englesko selo kako bi se oporavila.
Selo
Josie dolazi u kuću hladne aristokratkinje, gospođice Harcourt, koja je nevoljko prima. Radišna i vrijedna Josie malo po malo dobiva sve bolji položaj u kući gospođice Harcourt na nezadovoljstvo domaćice Kathleen. Josie nagovori vlasnicu na otvaranje male čajane u koju bi dolazili seljani i vojnici iz obližnje baze. Tako upoznaje i kanadskog pilota Mikea Johnsona, koji u Josie budi mir kakav nikada prije nije poznavala. Ali vojnici su suočeni s mnogo gubitaka, javlja se sumnja na izdaju, svatko je sumnjiv…
Mislite da netko dojavljuje Nijemcima za naše bombardere? Izgleda tako. Da. str. 276.
Dojam o djelu
Knjiga se temelji na stvarnim povijesnim okolnostima koje je autorica fino umotala u romantičnu dramu. Premda se čini da su rat i romantika oprečne teme, u ovom se romanu jako dobro sljubljuju. Autorica je poentirala ono što mali ljudi čine u svakom ratu: nastoje preživjeti. Tako je i s Josie. Ona se ne predaje. Dolaskom u provinciju dobiva novu nadu u bolji život. Radi svakodnevne poslove u kući gospođice Harcourt, ima planove za čajanu kako bi pomogla vojnicima, ali i samoj sebi za nastavak normalnog življenja.
Uz to, cijelo vrijeme osjeća krivnju jer živi relativno normalno dok je suprug na ratištu. Moralne dileme su još naglašenije kada upozna zgodnog pilota.
Knjiga ne opisuje vojne operacije i ratna stradanja eksplicitno, već je povijesna pozadina u službi same priče. Napetost se ipak postiže dijelovima u kojima Josie napušta London, sama i bez ikoga dok se grad bombardira, te sumnjom da netko odaje obavještajne podatke Nijemcima.
Činjenica je da su mali ljudi, vojnici, kao i žene koje su bile u pozadini, opskrbljujući vosku hranom i lijekovima, iznijeli na leđima teret rata. Većina tih ljudi bila je anonimna i nitko se nije izdvajao pa tako ni glavna junakinja Josie. Ona je samo obična žena koje je odlučila preživjeti najbolje kako zna. A uz to, dijelila je optimizam i nadu svima oko sebe.
Zaključila bih da, iako je Iz vedra neba ratna drama, naglasak je na vjeri u bolje sutra, hrabrosti da se krene dalje unatoč teškoćama i romansi koja traži put u vihoru rata.
Znam da vam se dogodilo nešto najgore na svijetu, ali morate se nastaviti boriti. Moramo pokazati da smo mi Britanci i da nas neće slomiti. str. 41.
O autorici
Rhys Bowen britanska je autorica i dobitnica brojnih književnih nagrada, a proslavila se uspješnim povijesnim romanima i serijalima misterija. Njezine knjige prodale su se u gotovo 10 milijuna primjeraka i izašle na više od 30 jezika. Osvojila je dvadesetak književnih nagrada, među njima prestižne Agatha, Anthony i Macavity, a njezini naslovi redovito se nalaze na listama bestselera New York Timesa.
Mogu li nesvjesni, vrlo suptilni trzaji na licu koji se događaju u milisekundi pokazati iskusnom ispitivaču više nego verbalni izričaj? Američki psiholozi, koji su sredinom 1960-ih godina proveli ovaj zanimljiv eksperiment, utvrdili su da takvi naoko nevidljivi treptaji ili mikrodepresije otkrivaju prave osjećaje ljudi.
Upravo je ovo bila polazišna točka Sebastianu Fitzeku za knjigu Izraz lica.
Radim kao stručnjakinja za čitanje izraza lica. Moj posao je, između ostalog, analizirati sitne i u pravilu nenamjerne izraze ljudskog lica, da bih otkrila skrivene emocije. str. 44.
Hannah
Hannah Herbst najiskusnija je njemačka stručnjakinja za izraze lica, specijalizirana za tajne signale ljudskog tijela. Kao savjetnica policije sudjelovala je u brojnim istragama i pomogla razotkriti nasilne zločince. Upoznajemo je ranjenu i otetu iz zatvorske klinike, a to je učinio serijski ubojica Kirurg. Hannah se ne sjeća ničega jer je izgubila pamćenje poslije anestezije zbog intolerancije na neke lijekove.
Patim od rijetke intolerancije na lijekove. To nije prvi put da nakon anestezije gubim pamćenje. str. 157.
Sumnja
Kirurg suočava Hannah s užasnom vijesti. Njezina je obitelj ubijena, a ubojica je sama Hannah. Uostalom, ona je to sama i priznala što pokazuje video snimka. Hannah je užasnuta, ali dok gleda snimku i sluša svoje priznanje, uočava trzaj na vlastitom licu koji je uvjerava da ona nije ubojica. Od cijele Hannine obitelji, preživio je samo njezin mali sin Paul. Koji je nestao.
Ja sam si priznajem dala znak. Da privučem ubojicu. Kojem sam se previše približila. str. 285.
Nešto što ne želim otvoreno priznati, ne javnosti. Možda čak niti samoj sebi. str. 319.
Dojam o djelu Izraz lica
Izraz lica onaj je tip romana kojim ste istovremeno iznervirani i oduševljeni. Svakako, autor se potrudio istražiti sve moguće sadržaje vezane za mikrodepresiju, a isto tako i intoleranciju na lijekove zbog koje nakon anestezije dolazi do kratkotrajne amnezije, dok ono što se dogodilo puno prije ostaje pohranjeno u sjećanju.
Ideja da se u triler uključe neobične manifestacije koje nam šalje libički sustav (za razliku od motoričkog za koji je zadužen um) zapravo je sjajna. Ali do vremena kada čitatelj pohvata sve konce, potrebno je probiti se kroz šumu nejasnoća. I koliko god pažljivo čitali, Fitzeka ne možete uhvatiti nespremnog. Ono što slutite, da se u pozadini svega krije nešto uistinu mračno, to dobivate tek na kraju i tada vam postaje sve jasno.
U romanu ima relativno malo likova i svi su važni. Zašto se specijalistica za čitanje izraza lica nalazila u zatvorskoj klinici i kako je dospjela u ruke serijskom ubojici zvanom Kirurg, tko je Fischerman i zašto ga Hannah nastoji namamiti? Kakva je uloga njezine prijateljice? Sve su to pitanja na koja nemamo odgovore veći dio knjige.
Ne znamo, na primjer, ni što se točno dogodilo Hanninoj obitelji. Hannah je optužena da ih je usmrtila, ali mi ne znamo je li to istina jer ne zna ni sama Hanna. Ne sjeća se, ali ono što ona jako dobro zna jest pročitati sitne trzaje sa svačijeg lica, pa čak i sa svoga kada se vidi na snimci.
Izraz lica roman je koji namjerno ostavlja „zbrkan“ dojam na čitatelja, baš kao i sama glavna junakinja. Šokantni obrati i likovi koji su čas pozitivci, čas negativci jako zbunjuju. Ali kad se konačno kroz sve to probijete, kraj je spektakularan.
Ideja o tome kako se tijelo ne može prevariti bez obzira na snagu volje, glavna je misao vodilja i poanta knjige.
Kao i uvijek, za one koji vole Fitzeka knjiga će biti odlična, dok za one druge koji vole jednostavnije zaplete roman Izraz lica bit će možda prenaporan. Stavljam podsjetnik na romane:
Sebastian Fitzek najuspješniji je njemački pisac psiholoških trilera. Od prvijenca Terapija, svi njegovi romani zauzimaju visoka mjesta na listama uspješnica. Knjige su mu prevedene na 24 jezika i služe kao predlošci za međunarodne filmske i kazališne adaptacije. Živi u Berlinu s obitelji.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
