Nakladnik: Fraktura, 2026.
Naslovnica romana Ovdje počinje šuma: ©Fraktura
Mali uvod
Za roman Ovdje počinje šuma čula sam valjda dva sata prije nego sam ga dobila. Negdje na društvenim mrežama pročitala sam predivnu recenziju o tome kako predratna Hrvatska nije svakome bila med i mlijeko i kako nisu svi kupovali stanove i ljetovali, nego da je bilo i sirotinje, o kojoj se puno manje govori. Nekako me baš dotakao taj osvrt i poželjela sam pročitati roman. Onda mi je stigla dostava i ostalo je povijest. Počela sam čitati već sutradan.
Osim na ovu sretnu slučajnost, osvrnula bih se na još nešto. Ako pratite knjiške stranice po društvenim mrežama, onda ste sigurno vidjeli da je roman Ovdje počinje šuma dobio i neke loše kritike. Onda je druga struja kritičara uskočila pa se počela prepirati s ovim prvima… Nisam baš skroz upućena, nisam se detaljno ni zanimala, ali bilo mi je zanimljivo kako nikad prije nisam čula za Moniku Herceg (moja sramota), a sad mi neprestano iskače po zidu. Što htjedoh reći? E da… Nisam pročitala službene recenzije ni jedne ni druge strane. Iznijet ću vam isključivo svoje mišljenje, a ono ukratko glasi – NEMOJTE PROPUSTITI!
Surovost zemlje i neimaštine nasuprot dječjoj imaginaciji mrvičicu mi bacaju na Črnu mati Kristiana Novaka, a čini mi se da je opisana obiteljska dinamika pomalo slična onoj u Pupčanoj vrpci Lucije Tunković. I tamo su letjeli tanjuri, i tamo je opisano predratno djetinjstvo. Koliko volim Novaka znaju već i vrapci na grani, a jako mi se svidjela i Pupčana vrpca.
Tako da, Ovdje počinje šuma – definitivno! Nemojte se bojati prljavštine, nesreće i smrada koji se prelijevaju sa stranica. Bezimene likove ove priče o rođenju i odrastanju nećete zaboraviti.
Ovdje počinje šuma
Obitelj čine dijete, majka, otac, baba i đed. Otac je slabo prisutan, najprije je u ratu, potom je na poslu, a nekako između toga… Također nije prisutan. Majka je pobjegla iz jednog nasilja i bijede u isto. Možda u malo bolje.
Ako sanjaš da kupuješ kuću, netko će umrijeti. Ako sanjaš da gradiš kuću, nekoga ćeš pokopati. Tako vjeruje majka, ali ništa ne govori. (str. 12.)
Trebalo je biti bolje, trebali su sagraditi kuću, no došao je rat. Umjesto u novu kuću, obitelj je otišla u izbjeglištvo. Iz prakuće u tuđu kuću, u vlažnu, hladnu potleušicu.
Noću, kad svi spavaju, kuća žvače glasno sjećanja koja su ponijeli u dvjema vrećama za krumpir i kutiji od cipela. Učini im se tada da kuća cvili, da se glasaju prozori, da propuštaju jezik mrzlog vjetra. (str. 27.)
Đed je nasilnik. Nikad se ne kupa. Smrdi. Sve je puno mirisa. Dok čitate, teško dišete. Borite se za udah. Đed baca tanjure, šalice, sve što mu dođe pod ruku.
Baba se isto nikad ne kupa. Baba ne pere odjeću. Majka je na jedvite jade ponekad izriba u kablu vode. Ali baba priča. Baba djetetu priča i u djetetovoj glavi bujaju sve te priče. U djetetovoj glavi buja šuma, i životinje, i sav onaj užas života koji dijete ne razumije.
Rastvaram usta, a iz usta izlaze mravi, štriga-rige, paukovi, izlaze i stonoge, gujavice. … Onda propjevam. Pa se i šuma u meni umiri. (str. 172.)
Dijete je djevojčica, ali još je dovoljno mala da se osjeća samo kao dijete. Šišaju je nakratko jer je s kratkom kosom lakše. Oblači samo odjeću iz Caritasa. Uvijek veću, da se duže nosi. Uvijek neutralnih boja, ni ženskih ni muških.
Predivni užas
Ovdje počinje šuma roman je toliko jednostavno napisan, ali toliko teško sjedne na dušu. Autorica opisuje sve, ali gledano dječjim očima. Naime, sve nam pripovijeda dijete. Kratkim rečenicama, lišenim ukrasa… Ali toliko efektnima da, vrlo često, moramo prestati čitati. Vidi se da je autorica pjesnikinja. Riječi teku lijepo, prirodno, neminovno. Takve su kakve su. Život je takav kakav je. Može se samo izreći, ispričati. Kao što ga baba priča, a dijete upija. I onda prenosi u naše žedne uši i oči.
Rat se provlači gotovo od početka do kraja romana. I nije riječ samo o jednom ratu, baba i đed doživjeli su i više od jednoga.
Kad se začuje uzbuna, majka i baba se ni ne trznu. Dijete osluškuje, ali poslije ni ono više ne trza. Što nam Bog da, kaže majka. Nije da se imaju kamo sakriti. Jedino kuća zadrhti svaki put kad začuje sirene, strese se iz temelja. (str. 42.)
Ono što nam dijete pripovijeda iz svoje perspektive… Ono ne zna što sve to znači, ali mi znamo, mi slutimo. Ovdje počinje šuma užasan je roman. Toliko lijep i surov. Toliko emotivan, ali nenakićen. Poglavlja su kratka, fragmenti neke veće cjeline. Svako to poglavlje pričica je za sebe. Pričica o duboko disfunkcionalnoj obitelji kojoj je siromaština oduzela svaku priliku za ljubav, za nježnost.
Mogla bih, ali neću
O ocu, a pogotovo o đedu ne bih puno govorila. Otac je gotovo ništa, lik koji stoji sa strane i više smeta nego koristi. O đedu ćete sve i sami saznati, neću vam oduzimati taj gušt.
Ali majka i baba, s njima i dijete. Taj ženski dio sagiba svoje kosti i nosi sve. Nosi priču, nosi preživljavanje. Sve su prošle, sve su pretrpjele, trpe i dan-danas. Ali ustraju.
A majka rukom miješa, kuha, mijesi, presađuje…Rukom pere veš, krumpir oguli, pitu razvije… Rukom majka drži kuću da se ne sruši, drži babu, drži oca, drži đeda. (str. 179.)
I nije to nešto pohvalno, nemojte se zavaravati. I majka i baba su disfunkcionalne, ali one se jedine trude. Dijete jedino zbog njih zna što je (minimalna) toplina. Baba sa svojim pričama, i majka s rijetkim osmijesima.
O svim bih vam likovima mogla dugo pisati, ali neću. Tako bih voljela da uzmete roman Ovdje počinje šuma i sami se izborite sa svime. S konstantnom neugodom, s mirisima, s boli. Premda kratak, sumnjam da ćete ga pročitati u jedno popodne. Više sam ga puta odlagala i malo se od njega odmarala. Unatoč tome, slutim da je nekako važan.
Od srca vam ga preporučujem. Ako ćete sad ljeti, možete, možda vašem srcu bude lakše. Ako ćete najesen, izvrsno. Doživljaj će biti potpun. Samo ga nemojte preskočiti.
Ovdje počinje šuma jedan mi je od najboljih romana pročitanih u 2026. godini. Tegoban, nemilosrdan. Tek s natruhom male nade na samom kraju. Vrijedi svake minute koju ćete u njega uložiti.
Ostali naslovi ove autorice
Monika Herceg rođena je 1990. godine u Sisku. Objavila je sve odreda nagrađivane knjige poezije Početne koordinate, Lovostaj te Vrijeme prije jezika. Autorica je izvođenih i nagrađenih dramskih tekstova.
Ovdje počinje šuma njezin je prvi roman.
Na linku pročitajte kratki intervju s autoricom, a dostupno je i par poglavlja iz romana. Ako vas ja nisam uspjela nagovoriti na čitanje, ona sigurno hoće.
