Objave

Objavljeno

Ben Markovits: Ostatak naših života

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica romana Ostatak naših života: ©Mozaik knjiga

Prevela Zrinka Ivanišević

Ben Markovits: Ostatak naših života
AI generated

Ostatak naših života

Toma je prije dvanaest godina prevarila supruga Amy. Budući da mu je kći miljenica tada bila tek šestogodišnjakinja, Tom je odlučio ne poduzeti ništa i ostati.

I rekla je da me htjela naljutiti; samo je željela nekakvu reakciju, samo je to tražila. Ali to baš i nije moj stil. Ako se išta može učiniti da se nešto popravi, ja ću to i pokušati. No u ovom slučaju nisam bio siguran što bi to bilo. Rekla mi je da ja nemam mišljenje ni stav ni o čemu. Ja sam rekao da sve što činim, činim za nju i djecu. (str. 8.)

Odlučio je, isto tako, otići čim mu kćerka ode na fakultet. Dvanaest godina osrednjeg braka, ni dobrog ni lošeg, brzo je prošlo i evo, napokon je došao taj dan. Tom ukrcava kći Miriam u auto, kako bi je odvezao na udaljeno sveučilište. Pozdravlja se sa suprugom i sinom. I vozi.

Otac i kći stižu do njezine studentske sobe, on joj pomaži smjestiti se i odlazi. Miriam vjeruje da otac ide kući. Tom također vjeruje da ide kući. Ali onda… Nastavlja voziti.

To me malo prestrašilo. Možda sam po prvi put shvatio što činim. Ali istovremeno sam mislio, ono, O.K., mali, od sad na dalje si svoj. (str. 82.)

Osim bračnih problema, Toma pritišće i prisilni dopust koji je bio prisiljen uzeti zbog pomalo rasističkih stavova. Vozeći sve dalje, Tom posjećuje prijatelje i poznanike, želeći otići od njih im se približi.

…pa shvatio da ne želim pisati o tuđim iskustvima ni tuđim idejama o svijetu, želim imati vlastite; no nisam zapravo htio ni to. Htio sam samo sjediti i do kraja života čitati knjige. (str. 93./94.)

Bježeći od prošlosti prema budućnosti koju ne uspijeva niti zamisliti, Tomu će se na putu naći nešto neočekivano – sadašnjost.

Ben Markovits: Ostatak naših života

Očekivanja vs. stvarnost

Počevši od naslovnice pa do sažetka na stražnjoj korici romana Ostatak naših života, imala sam prilično visoka očekivanja. Naime, očekivala sam neku vrstu romana ceste. Lika koji putuje američkom pustinjom i traži sebe, pronalazeći mudrost, ljepotu i utjehu u malim situacijama na koje nailazi i krajoliku kojim prolazi.

Nema gotovo ničega što si ne možete učiniti, tako sam mislio. A što god to bilo, vjerojatno ćete preživjeti, a možda čak na kraju biti i sretniji nego prije. Ali to ne čini stvar manje groznom. (str. 146.)

Što sam dobila, ne znam. Možda 30 posto ovog što sam očekivala i 70 posto Tomovih nepovezanih razmišljanja o životu, prošlosti, sadašnjosti…

Roman nije u potpunosti nezabavan. Tu i tamo pojavi se bljesak duhovitosti i cinizma na koji se čitatelj nasmiješi, a to uvijek cijenim. Ni to putovanje na koje se Tom dopola slučajno, a otpola namjerno odvaži nije nezanimljivo. Samo, nešto nedostaje. Nekako mi nedostaje života u svim tim ljudima koje Tom susreće, u svim situacijama koje doživljava… Sve što se događa – jednostavno je ravna crta. Ne osjećam emociju koji bi glavni lik trebao osjećati. Više sam se puta upitala osjeća li i on uopće išta…

Ono što mi se svidjelo i što bi, makar za mene, popravilo roman, jest da je autor išao u smjeru dokumentarne fikcije. Što želim reći? Tijekom svog putovanja, kako bi se približio poznatim i nepoznatim ljudima, Tom izmišlja kako piše knjigu o uličnoj košarci te usput fotografira igrališta i ljude koje tamo susreće.

Tu vidim ogroman potencijal. Zamislite da je ovaj roman proširen tim fotografijama i kratkim crticama s putovanja. O košarci, o ljudima, o različitim životnim pričama… Meni bi to bilo top. Neka vrsta priče u priči, knjige u knjizi. Lakše bih se zbližila s glavnim likom i možda bih mu povjerovala. Ovako, nije me dotaknuo.

Ben Markovits: Ostatak naših života

Finalist za književnu nagradu

Možda se tako ne čini iz mojih riječi, ali razumijem zašto je Ostatak naših života bio u finalu prestižne nagrade Booker. Stvarno razumijem. Autor dobro piše, rečenice su lijepe, jednostavne, nepretenciozne. Pa onda ne znam – možda je čitav roman trebao biti takav – jednostavan i nenakićen, razumljiv, ravan kao osjećaji glavnoga lika. Super mi je bilo to što mi se ni jedan jedini lik nije svidio. Tom i Amy su grozni, brak im je užas i baš mi je tužno-slatko što oboje misle da se tu ima nešto spašavati.

Kraj je zanimljiv i baš me zanima što ćete misliti o njemu kad ga pročitate. Je li on dokaz njihove ljubavi ili prihvaćanja? Je li to ono „tako je, kako je, idemo dalje“ ili je ipak više ono „dok nas smrt ne rastavi“.

Za kraj, ne znam što bih vam još rekla. Ostatak naših života bio mi je ok, ali ništa više od toga. Razumijem njegovu kvalitetu, ali ne mogu reći da sam se baš raspametila od užitka dok sam čitala.

Najbolje vidite sami. Ima svega 200 stranica pa i ako vam se ne svidi, nećete izgubiti previše vremena.

Ostali naslovi ovog autora

Ben Markovits je britansko-američki pisac, autor dvanaest romana. Kod nas je, zasad, preveden samo Ostatak naših života, roman koji je 2025. godine bio finalist za nagradu Booker.

Gdje kupiti roman Ostatak naših života

Mozaik knjiga

Objavljeno

Jo Spain: Lijek

Nakladnik:  Znanje, 2026.

Naslovnica knjige Lijek: ©Znanje

Preveo Luka Miličević

Jo Spain Lijek

Lijek

Kriminalistički roman Lijek djeluje toliko realistično da čitatelji imaju dojam da se radi o stvarnim aferama prikrivanja loših rezultata istraživanja radi zaštite profita i utjecaja novca na znanost. Sve to kako bi se jačao farmaceutski lobi. Autorica je za potrebe pisanja knjige provela opsežno istraživanje o tome kako velike farmaceutske kompanije funkcioniraju pa nije isključeno da se knjiga referira na neke stvarne slučajeve korupcije u zdravstvu.

Svi vjeruju u nju. Jedino ona ne vjeruje u samu sebe. str. 134.

Dublin, 2014.

Radnja započinje u Dublinu 2014. godine na elitnom koledžu St. Edmunds. Dvadesetogodišnji student medicine Theo jedno jutro ustaje iz kreveta i nestaje bez traga ostavivši svoju usnulu djevojku Dani. Theo je bio u grupi studenta koja je, pod vodstvom uglednog profesora, ispitivala, odnosno testirala novi, revolucionarni lijek za Alzheimerovu bolest. Prvi pokazatelji, na jednom malom dijelu populacije, dali su zapanjujuće rezultate. Dani se ne miri s Theovim nestankom ispitujući sve, od obitelji do profesora i studenta, ali Theo kao da je propao u zemlju.

E-mail je napisan na engleskom, a Theo sa svojim ocem nikad nije razgovarao na engleskom. str. 44.

Dublin, 2024.

Deset godina kasnije, Dani se vraća na isti koledž kao profesorica povijesti. Još uvijek je kopka Theov nestanak, a vlastita prošlost na St. Edmundu i dalje je progoni. U međuvremenu, Danina je majka,, oboljela i dementna, smještena u ustanovu odgovarajuće skrbi. Napredak istraživanja lijeka za Alzheimerovu bolest za Dani postaje i osobna priča. Ako lijek uistinu daje rezultate, možda za njezinu majku ima nade. Ali nije sve tako jednostavno. Na sveučilištu nisu spremni otkriti rezultate testiranja…

Dojam o djelu

Lijek je kriminalistički roman u čijoj je pozadini tema korupcije i moći velikih farmaceutskih tvrtki. Knjiga se izravno bavi fiktivnim testiranjem revolucionarnog lijeka za Alzheimerovu bolest. Misterij nestanka studenta na prestižnom sveučilištu autorica je uklopila u medicinska istraživanja i klinička ispitivanja na sveučilištima te sumnju u malverzacije rezultatima ispitivanja.

Ako je bila u krivu u vezi sa svime dosad, možda je u krivu i po pitanju tog lijeka. Možda bi ga mogla dati majci. str. 282.

Jo Spain Lijek

Tijekom radnje knjige autorica ispituje moralnu dimenziju i propituje način financiranja sveučilišta, sponzorske ugovore, suradnje koje imaju čelnici fakulteta s farmaceutskom industrijom i još mnogo toga.

Koledž St. Edmunds autorica je opisala kao sukus dvaju poznatih irskih sveučilišta, Trinity Collegea u Dablinu i Maynooth University u Maynoothu.

Trinity College sam svojevremeno osobno posjetila pa sam se uvjerila u vjerodostojnost same pozadine priče. Njegove povijesne kamene zgrade, zatvorena dvorišta, stroga hijerarhija, sivo-bijela unutrašnjost, stil koji je književnosti poznat kao Dark Academia, savršeno odgovara stvarnom izgledu pojedinih povijesnih dijelova dublinskih kampusa.

Tim više što je i autorica diplomirala na istom koledžu, dalo je čitateljima osjećaj autentičnosti i prepoznatljivosti.

Problem korupcije u zdravstvu, sumnje u rad farmaceutske industrije, izvrsna pozadina prestižnog sveučilišnog kampusa, misterij nestanka briljantnog studenta, sve je to autorica ukomponirala u zanimljiv roman čija radnja djeluje vrlo autentično. A to je ono što nas pomalo straši.

Drugi romani ove autorice:

Ispod površine

S našim blagoslovom

O autorici

Jo Spain irska je spisateljica i scenaristica. Join prvi roman, S našim blagoslovom, našao se u užem izboru natječaja Richard and Judy Search for a Bestseller, dok joj je prvi psihološki triler, Priznanje, bio bestseler broj jedan u Irskoj. U izdanju Znanja objavljen je i njezin bestseler Ispod površine. Jo živi u Dublinu s mužem i četvero djece.

Jo Spain Lijek

Gdje kupiti roman Lijek

Znanje

Objavljeno

Eve Chase: Kuća od stakla

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Kuća od stakla: ©Znanje

Prevela Jelena Svilar

Eve Chase: Kuća od stakla

Kuća od stakla – sadašnjost – Sylvie

Sylvie je žena u četrdesetima, friško razvedena, zbunjena, pomalo otuđena od kćeri tinejdžerice. Cijeli svoj život navikla je izbjegavati teška pitanja i čuvati tajne.

Ako kao dijete naučiš kako potisnuti bolne stvari – za mene je to bilo sve ono što se davno dogodilo u šumi, ona vrsta pitanja zbog kojih će se moja majka ukočiti na mjestu i namrštiti se kao da ju je stisnulo srce – postaneš prokleto dobar u blokiranju stvari. I čuvanju tajni. Samo što tajne, ispostavilo se, ne nestaju u potpunosti. (str. 9.)

Kada joj majka završi u bolnici, prošlost se na nju sruči svom snagom. Osim toga, i kći joj se uvaljuje nevolje pa Sylvie jedva preživljava iz dana u dan.

Nije ni svjesna da stare obiteljske tajne vrebaju iz prikrajka, kako bi se napokon saznale i svijetu pokazale svoje lice, pa bila Sylvie na to spremna ili ne.

Kuća od stakla – davnije – Rita

Rita je mlada guvernanta bogate obitelji Harrington. Upućena u najprljavije tajne te moćne obitelji, prisiljena ih je čuvati i praviti se kao da ništa ne vidi ni ne čuje.

Naša je obiteljska povijest bolna i zamršena, nezgrapna kao hrpa zapetljanog flaksa za pecanje… (str. 97.)

Nakon što Harringtonove zadesi tragedija, obitelj odlazi na selo, na predivno imanje Foxcote kako bi se utješila i zaboravila. No nije sve bajno. Otac odlazi na put, majka pada u apatiju i samo Rita održava kakav-takav privid mira i stabilnosti za dvoje djece, Heru i Teddyja.

To je ono što radim. Što sam oduvijek radila, bacala pregršti šljokica u najdublje, najprljavije sjene. (str. 29.)

A onda, jednog sasvim običnog jutra, pronađena je beba. Predivna, slatka beba, koja Harringtonovima dolazi kao melem na ranu. Umjesto da pozovu policiju, odluče je zadržati. Ali, kako dijete zadržati u tajnosti?

Nedugo zatim, na imanju je pronađeno mrtvo tijelo. Mreža laži koju tka obitelj Harrington, i Rita s njima, postaje sve veća. Hoće li se ikada rasplesti?

Eve Chase: Kuća od stakla

Tajne i laži bogate obitelji

Kad sam roman Kuća od stakla posudila iz knjižnice i predstavila pratiteljima na Facebooku, ostala sam iznenađena time što se velikoj većini nije svidio. Naime, sažetak mi se činio super i imala sam velika očekivanja. Ipak, u ovom slučaju, pratitelji su bili u pravu. Kuća od stakla solidan je roman, ali ni blizu očekivanja koja je postavio sažetak.

Za početak, ne volim kad mi piše da je roman gotički triler, a ispadne obiteljska drama koja se zbiva na zabačenom imanju usred šume. Nije sve što se zbiva u šumi gotičko. Valjda (zamislite da sam umetnula onaj smajlić što sliježe ramenima).

Jedan je pratitelj rekao da je radnja „televisa presenta“. I nisam shvatila što želi reći, do samoga kraja. A onda, uf. Sapunica. Veoma, veoma nerealno. Toliko se toga događalo, no sve je spojeno u jednu poprilično klimavu cjelinu. Ne želim reći da romani inače trebaju biti vjerodostojni sto posto, ali ovako sapuničasti… Nisam oduševljena.

Dakle, što je važnije? Izblebetati istinu da bi se osjećala bolje ili učiniti ono što je ispravno? (str. 138.)

Popis razloga

Autorica je imala dobru ideju, to priznajem. Čak sam i znatiželjna prema njezinim ostalim romanima, iako mi se Kuća od stakla nije pretjerano svidjela. Bolje reći, nije bila ono što sam očekivala. E sad, valjda kvaliteta nekog štiva ovisi o našim preferencijama. Zato ću ovaj roman ipak preporučiti, ali ne svima. Preporuka onima koji vole ili traže:

  • lagano štivo za odmoriti glavu
  • radnju koja je slična meksičkim sapunicama, samo bez „yo soy tu madre“
  • dramatične obiteljske tajne koje nisu toliko strašne koliko ih likovi napušu
  • zapetljane odnose između majki i kćeri
  • misterije koji to nisu
  • radnju koja će vas zaokupiti, ali ne toliko da se ne uspijevate vratiti stvarnom životu
  • jednostavne likove koji će vas zanimati, ali se za njih nećete vezati.

Prava „istina“ nije o tom krvavom ljetu, nego o naslijeđu malih djela ljubavi… – o onome što je nanovo stvoreno, a ne o onome što je izgubljeno. (str. 288.)

Eve Chase: Kuća od stakla

Ostali naslovi ove autorice

Eve Chase novinarka je i autorica nekoliko gotičkih romana, misterijama o obiteljskim tajnama toliko mračnima da bi ih mogle uništiti. Kod nas je prevedena samo Kuća od stakla, a ostali romani su Black Rabbit Hall, The Birdcage i The Vanishing of Audrey Wilde.

Gdje kupiti roman Kuća od stakla

Znanje

Što pročitati, a da je slično ovome? Prva mi na pamet pada Urareva kći Kate Morton, zatim Zlo mjesto Minke Kent, Zaključana Rachel Hawkins, Gallant V.E. Schwab, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa… Naravno, nisu baš slične-slične, ali neki se motivi prožimaju pa ako želite, bacite oko i na te naše recenzije.

Objavljeno

Stephen King: Mračnije od tame

Nakladnik: Znanje, 2026.

Naslovnica zbirke Mračnije od tame: ©Znanje

Preveo Damir Biličić

Stephen King: Mračnije od tame
AI generated

Mračnije od tame

Zbirka pripovijetki Mračnije od tame King je u svom najboljem izdanju! Ima dosta stranica, ali jako se brzo čita. Priče su prezanimljive; neke su nadnaravne, neke nisu. Neke su strašnije od drugih. Jedne vas ostave s knedlom u grlu, a u drugima vam uopće nije jasno što se dogodilo. King je jedan od mojih omiljenih pisaca, ako ne i omiljeni. Uvijek sam se klela u njegove romane, no kratka mu forma leži čak i bolje. Nema nepotrebnih zapetljavanja, nema viška likova. Zaplet je jednostavan, ali vrlo, vrlo zanimljiv.

Zbirka je to od dvanaest priča i premda su Čegrtuše ona krunska, meni se više ističe Ružan san Dannyja Caughlina, ne samo po obujmu, već i po kvaliteti te „onom nečem“ što budi u čitatelja.

Ali krenimo redom.

Stephen King: Mračnije od tame
AI generated

Prvih šest

Dvojica nadarenih tipusa priča nam o dvojici najboljih prijatelja, osrednjih umjetnika, koji se s jednog zajedničkog lova vraćaju… pa… nadareni. Što se dogodilo dok su bili u šumi?

„U mojem gradiću u Maineu postoji izraz za takve prijatelje. Držali smo se skupa.“
Da, bilo je tako, a zajedno su čuvali i tajne. (str. 3.)

Peti korak vrlo je kratka pripovijetka šokantnog završetka. Treptat ćete u nevjerici. Imamo alkoholičara koji traži osobu koja bi mu pomogla s petim korakom. Potrebno je Bogu, sebi i nekome ljudskom biću priznati točnu narav vlastitih grijeha.

Čudak Willie također završava baš u Kingovom stilu. Vrlo, vrlo efektno. Imamo djeda kojeg nitko u obitelji baš ne preferira, osim malog unuka Willieja.

Četvrta je meni najdraža, Ružan san Dannyja Caughlina. Danny je školski domar koji jedne noći usne strašan san. Onda napravi veliku pogrešku – ode provjeriti je li san stvaran. A onda sve krene nizbrdo.

Osjeća se poput zadnje budale. Kako je samo točno da niti jedno dobro djelo ne završi bez kazne. (str. 122.)

Finn je priča o momku koji doista nema sreće, ma što njegova baka tvrdila.

Njegov je pokojni otac rekao da se Finn rodio pod nepovoljnom zvijezdom. Baka … imala je drukčije mišljenje. Rekla je Finnu da za svaki primjer nesreće koji mu priredi, Bog osigurava dva primjera sreće. (str. 276.)

Na polovici smo. Nadam se da sam vas zainteresirala. Sljedeća nam je Na cesti za Slide Inn. Odlična je jer je kompletno nedefinirana. Ne znamo više od pola informacija koje su nam potrebne da probavimo priču, ali u njoj svejedno uživamo. Pratimo obitelj koja u starom Buicku putuje prema teti na samrti. Umjesto autocestom, kreću starom cestom kojom je djed nekoć davno putovao. Što može poći po krivu? Spoiler alert – SVE!

 Mračnije od tame – druga polovica

Crveni ekran neobična je priča koja bi možda malo mogla naljutiti žene koje tu i tamo pobjesne na svoje muževe, a Stručnjak za turbulencije jedna je od onih neobično optimističnih (ajmo reći), koje nas tjeraju da se zapitamo kakvi sve ljudi žive među nama i o čemu se sve brinu, a da to niti ne znamo.

„Vidim da nosiš križić.“
Ona ga dodiruje. „Uvijek ga nosim.“
„Naravno. Ali nije lako vjerovati, zar ne?“ (str. 273.)

Stephen King: Mračnije od tame
AI generated

Laurie nije ono što mislite. Jednoga dana, slučajno nabasa na nešto strašno. Kratka priča, nije loša, ali nije ni nezaboravna.

Čegrtuše bi trebale biti središnjica zbirke. Govore o liku koji nam je već poznat iz romana Cujo. On je Vic Trenton, tata maloga Tada i muž hrabre Donne. Sad već u poznijim godinama, dolazi na odmor u Rattlesnake Key (Otočić čegrtuša) gdje upoznaje neobičnu Allie koja svoje blizance vozi u dvojnim kolicima. Priča je jeziva i dirljiva u jednom. Klasični King, kažem vam.

Svijet je pun čegrtuša. Ponekad čovjek na njih nagazi, ali ga ne ugrizu. Ponekad ih prekorači. ali ga svejedno ugrizu. (str. 414.)

Završne dvije, Sanjači i Čovjek s Odgovorima, strašne su svaka na svoj način. Sanjači nam govore da se ne igramo sa snovima, a Čovjek s Odgovorima da je ponekad, možda čak i uvijek, bolje ne znati sve odgovore. Pogotovo kad se oni tiču naše budućnosti.

U redu je željeti nešto što nemaš. Čovjek s time nauči živjeti.
Tako tješim samoga sebe i u to najvećim dijelom vjerujem. (str. 70.)

Dojmovi uvijek isti

A što da vam kažem? Jedan je King! Zbirka Mračnije od tame bila mi je top i naravno da vam je preporučujem! Kao što sam već nekoliko puta rekla, ni sama ne mogu vjerovati koliko je King zapravo dobar u pisanju pripovijetki! U pogovoru nam objašnjava kako su priče nastale, a i to kako je sama zbirka dobila naslov. Što god taj čovjek napiše, mogla bih čitati zauvijek! Mislim čak da, kad bih morala odabrati samo jednog pisca za čitanje do kraja života, to bi bio on!

Kao što sam rekla, najviše mi se svidjela pripovijetka Ružan san. Ima oko 200 stranica, pravi mali roman, i ono što budi u čitatelju nije jeza potaknuta nečim nadnaravnim, nego onim svakodnevnim. To je užasna borba malo, običnog čovjeka da dokaže svoju nevinost onome tko mu već prejudicira krivnju i od svoga stava ne odustaje. Priča je savršena i ostaje u mislima jako, jako dugo. Jer svi se možemo zamisliti u ulozi sirotog Dannyja, koji nije ništa kriv, ali svi dokazi poput kvrgavog kažiprsta upereni su baš u njega.

Mračnije od tame, bez zafrkancije, izvanredna je zbirka koju svaki pravi ljubitelj Stephena Kinga mora imati! Isto tako, ovo je jedna od onih zbirki u kojoj će uživati čak i oni koji (bogohulim) nisu njegovi fanovi.

Od mene preogromne preporuke! Pišem ovaj osvrt gotovo mjesec dana nakon čitanja, a još uvijek mogu prepričati sve pripovijetke, čak i one koje me nisu zapanjile. Savršena zbirka, ugrabite je čim prije i počnite! Veselim se u vaše ime!

Stephen King: Mračnije od tame
AI generated

Ostali naslovi ovog autora

Nije lak posao navesti sva Kingova djela pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Kao što vidite, puno sam ga čitala, iako, naravno, ima tu još posla. Ove koje nemaju link čitala sam prije bloga, tako da za njih, nažalost, nemam osvrt. Sve vam ih od srca preporučujem, osim Uspavanih ljepotica; taj mi se roman nikako nije svidio i jedva sam ga dovršila.

Ako volite Kinga, preporučit ću vam još i monografiju Stephen King: svemir najčitanijeg pisca današnjice autora Beva Vincenta. Monografija je izvrsna, obogaćena mnoštvom fotografija, detalja iz Kingovog života te njegovih (i vanjskih) osvrta i tumačenja romana koje je napisao. Mene je oduševila i svaki put prije čitanja nekog njegovog romana, uzmem tu monografiju u ruke i nanovo iščitam što sam pisac, ali i kritičari, imaju reći o naslovu u pitanju.

Gdje kupiti zbirku Mračnije od tame

Znanje

Objavljeno

Brigitte Knightley: Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja

Nakladnik: Sonatina, 2026.

Naslovnica romana Neodoljivi poriv: ©Sonatina

Prevela Nevena Erak Camaj

Brigitte Knightley: Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
AI generated

Neodoljivi poriv da vam sve ispričam

Ajme. Znači… Ovaj roman. Osim predivne naslovnice i zbunjujućeg sažetka, nisam imala nikakav uvod u ono što me čeka. Vidjela sam da je hvale ljudi po svim društvenim mrežama pa sam (možda samo mrvičicu preko volje) počela s čitanjem.

Oh, how the mighty have fallen!

Koja bi užasna pogreška bila zaobići ovu knjigu! Čak i ako niste fan fantasyja ili romantasyja (nisam fan, ali ok mi je), čak i ako ne volite ljubavne romane (ne volim), Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja štivo je koje se ne propušta!

Ljudi moji, što je autorica ovdje napravila! Savršen fantasy svijet za koji imam neodoljivi poriv da vam ga opišem i objasnim, ali neću jer želim da se zaljubite u sve ovo, uzmete roman, stavite ga na počasno mjesto na svojoj polici i nastavite moje poslanje širenja svete riječi o njegovu savršenstvu!

Reći ću samo par riječi za uvod, kako biste bolje razumjeli sažetak koji pišem u sljedećem odlomku. Radnja je smještena u alternativno Ujedinjeno Kraljevstvo, u neodređeno vrijeme koje je mješavina srednjeg vijeka i suvremenog doba. Piše na netu 19. stoljeće, ali nigdje nije službeno potvrđeno. Zemlja je podijeljena na desetstva, a ljudi se dijele po redovima. Nas trenutno zanimaju Iscjelitelji, vrsta liječnika koji svoje čari koriste za iscjeljivanje i istraživanje. Nasuprot njima stoje Fyreni, atentatori i ubojice sa sposobnošću sjenokročenja (kretanja u sjenama i kroz sjene). Magijski svijet nije nešto podrobno opisan, ali niti ne mora biti. Ionako ne volim da me se zapilava svim tim čudesima, a bitan je odnos među likovima. Koji je u ovom romanu SA-VR-ŠEN!

Brigitte Knightley: Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
AI generated

Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja

Aurienne pripada rodu Iscjelitelja i bez ikakve sumnje, najbolja je u tome što radi.

Teško je biti savršen u nesavršenu svijetu, no Aurienne je to išlo za rukom. Kad bi trebalo izdvojiti jednu njezinu manu, moglo bi se reći jedino da je najbolja i da zna da je najbolja. Neki bi to nazvali nadmenošću. A ona bi rekla da je to sposobnost neokaljana tobožnjom poniznošću. (str. 40.)

Osric pripada rodu Fyrena, jedan je od najboljih ubojica i skupo naplaćuje svoje usluge. Međutim, Osric ima veliki problem. Hitno mu treba iscjeljenje, a njegovu brzonapredujuću i u svakom slučaju smrtonosnu bolest ne može izliječiti bilo kakav iscjelitelj. Treba mu najbolji. Treba mu Aurienne.

Zašto bi ona na to pristala, pitate se? Zato što joj Osric dolazi (provali) s ponudom koju ne može odbiti. Odnosno, Aurienne može jer ona može sve, ali bome, njezina se nadređena s odlukom ne slaže. A ne slaže se jer Osric, u nedostatku bilo čega boljega, nudi novac. Hrpetinu novca. Baš onoliko koliko Auriennein red treba kako bi razvio cjepivo protiv opasnih boginja, epidemije koja trenutno harači desetstvima i odnosi živote (zanimljivo) siromašne djece.

I eto, Aurienne i Osric prisiljeni su raditi zajedno. Liječiti njegovu bolest, ali i razriješiti misteriozni povratak opasnih boginja.

Cijelu tu suradnju obavija veo prezira i mržnje, osim ako…

Mržnja katkad neobično podsjeća na nešto sasvim drugo. (str. 200.)

Kad se veo podigne, tu su privlačnost, požuda, strast i ono najsavršenije od svega – ljubav.
Ali Iscjeliteljica i Fyren, Bože me sačuvaj, nema šanse! Ili ipak?

Na to su bili osuđeni: stajanje na pragu. Na rubu i jedino i samo na rubu. Zamalo.
On je to što jest, Ona je to što jest.. (str. 259.)

Toliko dobro

Neodoljivi poriv toliko je šarmantan, duhovit, neobičan, jedinstven roman da ga jednostavno ne smijete zaobići! Bez obzira na to volite li romane ove vrste, ovaj se mora naći na vašem popisu za čitanje!

Neopisivo sam uživala! I premda je i priča izvrsno osmišljena, nije to ono što me oduševilo. Najbolji je stil pisanja. Ova autorica briljantno se služi humorom, crnim humorom, ironijom, sarkazmom. Čitanje prestaje biti čitanje, a postaje čista zabava već na prvom podnaslovu.

Glavno načelo iscjelitelja glasi Nikomu ne naudi, no osobne fantazije ne podliježu propisima pa se tako Aurienne počastila mišlju kako se Fyren poskliznuo i utopio i tako dokrajčio svoju i njezinu muku. (str. 85.)

Brigitte Knightley: Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
AI generated

Roman je toliko dobar, toliko drugačiji. Čitala sam ga po danu, čitala sam po noći, na jedvite sam se jade tjerala na spavanje. Nisam mogla iz ruku ispustiti slow-burn romansu između ekstremno pametne, pomalo umišljene Aurienne i lukavog, zgodnog, drskog Osrica. Njihova vatra toliko se sporo pali, ali iskre, vjerujte mi, frcaju na sve strane. Oni su savršeni neprijatelji koji će, nadajmo se uskoro, postati još savršeniji ljubavnici!

Stajali su blizu. Tako je to u ratu: svaki ih je sukob, svaka bitka sve više približavala. Njegov se dah isprepleo s Njezinim, prešavši granice koje njihove usne nikad ne bi prešle. Toliko je bilo pogrešno da je gotovo bilo erotično. (str. 141.)

Neodoljivi poriv da…

Neodoljivi poriv da svaku rečenicu počnem ovom sintagmom. Neodoljivi poriv da vam šapnem da će ovo vrlo vjerojatno biti moja knjiga 2026. godine! Neodoljiv poriv da vas nekako nagovorim na čitanje, a da ne spojlam radnju koja je, baš kao i sve u ovom romanu, osmišljena bez iti jedne mane. Kada bih imala talenta za pisanje (a nemam ga), voljela bih ovako pisati. Duhovito i zabavno. Lagano. Željela bih da moji čitatelji luđački okreću stranice, da se smijulje, da budu napeti. Željela bih napraviti sve ono što je Brigitte Knightley napravila meni. Ostavila me bez teksta domišljatošću i ljepotom jezika (svaka čast prevoditeljici, skidam kapu, sve je igre riječima prevela besprijekorno).

Zaljubila sam se u likove! Božeeeee! Tako su perfektno napisani. Aurienne je lijepa, jako inteligentna, ekstremno moralna, nadmoćna svima i svemu i toga se ne srami. Osric je (pretjerano) samouvjeren, također pametan, moralno upitnih vrijednosti. I kad se njih dvoje nađu na istom mjestu… To pršti! Iako je cijeli ljubavni dio JAAAAKOOO slow-burn, njihovo podbadanje, nadmudrivanje, podrugivanje… Zatim malo pomalo povezanost, razumijevanje i shvaćanje koliko se međusobno privlače stvaraju u nama čitateljima neprestanu napetost i slatko iščekivanje.

Neodoljivi poriv potpuno me zaludio i jedva čekam sljedeći dio duologije, nazvane simpatično Najmilija mrska duologija. Iz Sonatine kažu da će biti spreman u proljeće 2027., tako da… Brace yourself! Pripremit ću sebe psihički, fizički i na sve ostale načine za završni dio jedne od najboljih, najkreativnijih i najseksi priča ikad pročitanih!

Trebam li uopće pisati da od mene imate NAJVEĆE MOGUĆE preporuke?

Brigitte Knightley: Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
AI generated

Ostali naslovi ove autorice (NEMOJTE PRESKOČITI)

Brigitte Knightley čitateljima je poznata kao autorica fan fikcije. Postala je ekstremno popularna zbog teksta o Dracu Malfoyu i Hermione Granger iz svijeta Harryja Pottera, koji se zove, vjerovali ili ne, Draco Malfoy and the Mortifying Ordeal of Being in Love (među obožavateljima je tekst poznat kao DMATMOOBIL, što možda nije važno prosječnom čitatelju, ali ako se zaljubite u pisanje ove autorice, trebat će vam kratica). U tom svom djelu autorica prati Hermione, koja je postala iscjeliteljica i Draca, koji je postao Auror i trenutno radi kao njezin zaštitar.

Mnogi fanovi pišu kako se Neodoljivi poriv uvelike naslanja na DMATMOOBIL, ali nisam čitala pa neću komentirati.

Budući da Neodoljivi poriv završava cliffhangerom, jasno nam je da ima i nastavak! U originalu se zove The Exquisite Torment of Loving Your Enemy, a ja ne mogu iščekati prijevod!

Gdje kupiti roman Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja

Sonatina

Ako volite žanr fantasyja, pogledajte naše osvrte na sljedeće romane:

Lynette Noni: trilogija Zatvorska vidarica

Tomi Adeyemi: Djeca krvi i kosti/ Djeca vrline i osvete

Leigh Bardugo: Sjena i kost

Jordan Ifueko: Zrakonoša

Rebecca Roanhorse: Crno sunce

Sara Škrobo: Saten i dragulji – Bijeg.

Objavljeno

Tara Menon: Pod morem

Nakladnik: Stilus, 2026.

Naslovnica knjige Pod morem: ©Stilus

Preveo Dražen Čulić

Tara Menon Pod morem

Tog 26. prosinca 2004. godine cunami je u Indijskom oceanu, bez najave sustava upozorenja, usmrtio između 230.000 i 280.000 ljudi, od čega su više od jedne trećine bila djeca.

Ostao je zapamćen kao jedna od najsmrtonosnijih i najrazornijih prirodnih katastrofa u modernoj povijesti. Katastrofu je uzrokovao megapotres jačine između 9,1 i 9,3 stupnja po Richteru, s epicentrom u blizini obale Sumatre u Indoneziji, a valovi su razorili i obale Šri Lanke, Indije, Tajlanda, Maldiva pa sve do Somalije.

Ovo je priča o onima koji su otišli, i onima koji su ostali da ih nikada ne zaborave.

Ptice su nestale. Muškarac između nas okreće se i kaže mi da je i on primijetio da nema ptica. str. 132.

Prijateljice

Kad šestogodišnja Marissa izgubi majku, njezin otac, morski biolog, odvodi je na mali tajlandski otok u Andamanskom moru. Marissa ondje upoznaje Arielle i djevojčice postaju prijateljice koje zajedno istražuju čudesa šuma, koralja i plaža.

Arielle je u tom prijateljstvu ona snažnija, samouvjerenija, eksplozivnija. Marissa je suptilnija, znatiželjnija, istraživačica. Ali zajedno, one su jedno tijelo, jedan um i jedan pogled na svijet koji ih okružuje.
I sve do dana kada se na tajlandsku obalu obrušio razorni cunami i razdvojio ih.

“U našem jeziku nema mjesta za tugu za prijateljima, niti za ljubav prema njima.”

New York

Godinama kasnije, Marissa živi u New Yorku. Radi posao koji je ne zanima, a noći traži utjehu u krevetima muškaraca za koje se ne može vezati. Grad se sprema za udar uragana Sandy, ali Marissu to ne zanima. Lutajući gradom, prisjeća se  prošlosti i uči kako opstati u nesigurnom svijetu, ali svaki pogled na ljude na ulici, vremenske prilike ili naselja oko sebe Marissa gleda Ariellinim očima.

Ali kao i svakog drugog mladića i muškarca s kojim sam bila, mogla sam ga vidjeti samo kroz njezine oči. str. 124.

Dojam o djelu

Kad čitate ovaj roman, onako na prvu, reći ćete da je to roman o prijateljstvu, ali to je zapravo roman o tuzi. I to onoj iskonskoj, neutješnoj, onoj koja nema zaborava, onoj koja s nama živi svaki sat, svaki dan, svaki mjesec i svaku godinu. Onoj koja ne zastarijeva, već se prikazuje u svakom obliku, kao mjesec, kao životinja, koralj, zvijezda ili samo morska mijena.

Tuga je tajna. Tuga je teška. Tuga je nevidljiva, ali je posvuda. Tuga vam izbija zrak iz pluća. str. 71.

Nema stvora ili oblika u prirodi koji Marissu ne podsjeća na Ariellu. To nije samo tuga zbog gubitka prijateljice, već isto tako i tuga za morskom florom i faunom, onim dijelovima kojima prijeti postupno uništenje, za što je većim dijelom odgovoran čovjek.

Pod morem je na taj način hommage umirućim oceanima i šumama ugroženima klimatskim promjenama.

Način na koji Menon opisuje ocean istovremeno je zastrašujući i pun poštovanja. Manta raže u knjizi predstavljaju veličanstvenost, ali i krajnju ranjivost prirode. Ta predivna morska stvorenja koje su Marissa i Ariella oživotvorile dajući im ljudskost nadjenuvši im imena, plijen su ljudi koji ih love i ubijaju bez obzira na vrijeme razmnožavanja, kako bi priskrbili profit.

Tara Menon Pod morem

Knjiga me se baš dojmila iz više razloga. Prvo, neupitno je da je katastrofa koja je dogodila u Indoneziji strašna. Gubitak ljudskih života ne može se mjeriti ni s jednim gubitkom koji čovjek može pojmiti. Uz ljudstvo, tu je i gubitak čitavih prirodnih resursa, biljnog i životinjskog svijeta koji je ondje postojao u suživotu s čovjekom.

Način na koji je Tara Menon dočarala atmosferu oceana, cunamija, razmišljanja ljudi kada su shvatiti da je katastrofa neizbježna, kao i proces tugovanja nakon svega proživljenog čini ovu knjigu izuzetnom.

O autoru

Tara Menon je indijsko-singapurska književnica, književna kritičarka i izvanredna profesorica na Odsjeku za engleski jezik na Sveučilištu Harvard. Svjetsku slavu i veliku pozornost književne javnosti stekla je svojim debitantskim romanom Pod morem (Under Water) koji je preveden na više od 30 jezika.

Gdje kupiti roman Pod morem

Stilus

Objavljeno

Marie Vareille: Ljeto kada je nestala Sarah Leroy

Nakladnik: Sonatina, 2026.

Naslovnica knjige Ljeto kada je nestala Sarah Leroy: ©Sonatina

Prevela Sandra Karić

Marie Vareille Ljeto kad je nestala Sarah Leroy

Sarah

Na dan majčinog pogreba sedmogodišnja Sarah Leroy na groblju upoznaje Angélique Courtin. Od tog dana dvije su djevojčice nerazdvojne. Premda potpuno različite izgledom i osobnostima, prijateljstvo dviju djevojčica ništa ne može pomutiti sve do srednje škole. Sarah je gotovo obična, tiha i samozatajna djevojčica, pripada bogatijim obiteljima u mjestu, a  Angélique je ona koja osvaja ljepotom, dijete samohrane majke koja se bori držati obitelj iznad vode.

Sve te godine bila sam tako beznadno usamljena a da toga nisam bila ni svjesna. Shvatila sam to tek u tom trenutku jer, odjednom, više nisam bila sama. str. 292.

Nestanak

Ostavši sam sa sedmogodišnjom djevojčicom, Sarin otac nakon nekog vremena u njihov dom dovodi mladu ženu s dvojicom sinova. Sarah se silno nada da je dobila potpunu novu obitelj, pomajku i polubraću. Međutim, pomajka ne odobrava Sarino druženje s Angélique, a prelaskom u srednju školu dvije se djevojke počinju sve više udaljavati. Angélique doživljava traumatična iskustva i popušta u školi, Sarah se osamljuje i nema prijateljica. Jedino što voli su more, plivanje i nestajanje u morskim dubinama. Na ljeto, netom prije završetka šesnaestog rođendana, Sarah nestaje i nikad se više ne pojavljuje.

Nisam zaslužila njihovo prijateljstvo. Često sam si to ponavljala navečer u krevetu, uvjerena da će me na kraju izdati. str. 278.

Fanny

Dvadeset godina kasnije, novinarka Fanny, koja se udaljila od sestre Angélique, dobiva zadatak napisati priču o nestanku Sarah Leroy. Nevoljko preuzima zadatak koji joj je uvjet napredovanja i vraća se u rodno mjesto s pokćerkom Lilou koja odrađuje praksu.

Vijesti o Sari svih ovih godina nema, a jedan mladić odrađuje zatvorsku kaznu za njezino ubojstvo.

Ostale su samo rupice od pribadača i potamnjeli četvrtasti obrisi kao jedini vidljivi tragovi onoga što je nekad bila najljepša priča o prijateljstvu kojoj je Fanny imala priliku svjedočiti, a koja je sada nepovratno završila. str. 149.

Dojam o djelu Ljeto kad je nestala Sarah Leroy

Jesu li prijateljstva iz mladosti uistinu najčvršća prijateljstva koja postoje?

Sudeći po romanu Ljeto kada je nestala Sarah Leroy, jesu.

Sarah je nestala, nikad nije pronađena, ali zbog sumnje u njezino ubojstvo jedan je mladić u zatvoru gotovo dvadeset godina. Je li pravda zadovoljena? Pitanje je to za mlilijun dolara.

To je uvod u ovu dirljivu priču o odrastanju kojoj pečat daje žensko prijateljstvo. Nekoliko djevojaka, nazvavši se Odčaranima, splelo je toliko jake, nerazmrsive niti prijateljstva  u koje ne može proniknuti ni policija, ni obitelji, ni znatiželja i podozrivost malog mjesta u kojem svi sve promatraju i sve znaju.

Odčarane su djevojke koje znaju bit ženskog prijateljstva: solidarnost da podmetnu leđa za drugog kada to treba, vjera da je pravda viši cilj i zavjet šutnje godinama koju ne bi prekinuli ni pod prijetnjom smrću. Ljeto kada je nestala Sarah Leroy istražuje samu bit ženskih prijateljstava u mladenačkoj dobi, sve njihove uspone i padove, ljutnje, svađe, radosti, tuge  i pomirenja.

Marie Vareille Ljeto kad je nestala Sarah Leroy

Priča je složenija nego što se čini na prvi pogled. Čak u prvih pedesetak stranica ide dosta sporo i malo vas uljuljka i uspava tako da ne očekujete velike potrese u nastavku. A oni se stvarno događaju i onda kada ih čitatelj nije svjestan. Radnja se postepeno zahuktava naizgled bez velikih potresa, ali izaziva  tjeskobu i neodređeni nemir kod čitatelja kad otkrije davno prešućene tajne kojima nema svjedoka, osim otvorene morske pučine koja je lijek na ranu glavne junakinje.

Moram se osvrnuti i na muške likove u knjizi. Lik Sarinog oca ostao je nedorečen i nedovoljno poentiran. Mozda on to i ne zaslužuje, ali svejedno, o njemu smo trebali znati nešto više. Ostali muški likovi zbog svojih djela nose teret krivnje, tjeskobe i nepovjerenja prema drugima, formirani na osnovu proživljenog u mladosti.

Roman ukazuje na vršnjačko i seksualno nasilje koje je pokretač traume i patnje glavnih likova. I opet, kao i mnogim situacijama do sada, sustav zakazuje, škola ne prepoznaje traumu, obitelji probleme stavljaju pod tepih, a mlada osoba nema se kome povjeriti. Osim možda prijateljicama.

O autorici

Ljeto kad je nestala Sarah Leroy hvaljeni je roman francuske spisateljice Marie Vareille. Suptilno i s istinskim osjećajem za stvaranje napetosti, Marie Vareille na kriminalističkom zapletu gradi zadivljujuće dojmljivu i dirljivu priču o odrastanju, obiteljskim traumama i posljedicama njihova prešućivanja te snazi prijateljstva. Roman je ovjenčan priznanjima francuske čitateljske publike među kojima su Prix des Lecteurs U (2023.) te Prix de la Librairie Lamartine (2023.). Na hrvatski jezik vjerno ga je prenijela Sandra Karić.

Gdje kupiti

Sonatina

Objavljeno

Nina George: Tajni život knjiga

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Tajni život knjiga: ©Mozaik knjiga

Prevela Branka Grubić

U svemiru postoji jedna knjižnica. U njoj smo svi mi knjige, svaki čovjek, i ondje piše kada smo i zašto rođeni i kada ćemo umrijeti, i sve između toga i komu smo sav svijet. I tvoj je život zapisan … i on će biti velik i dobar. (str. 61.)

Nina George: Tajni život knjiga

Tajni život knjiga

Ploveća knjižnica Jeana Perdua sada se nalazi usidrena u Parizu. Dok Perdu čeka svoje pacijente, ljude koje boli duša i kojima samo knjiga pomoći može, pratimo djevojčicu Françoise koja traži lijek za svoju neobičnu majku.

Katkad ne znamo što bismo mogli preporučiti. Jean Perdu zna. On propiše knjigu iz svoje ploveće knjižnice, dvije ili petnaest, i onda sve bude dobro… (str. 14.-15.)

Dvanaestogodišnja Françoise ili Frankie, kako je majka uporno zove iako se to djevojčici ne sviđa, jednoga dana bojažljivo ulazi u Perduovu knjižaru. Ona vjeruje… Ne, ona zna da su knjige lijek i zna da njezinoj majci hitno treba jedan.

Ljudi čitaju iste knjige, ali svatko iz njih izvlači nešto drugo. To je kao da knjiga čita ljude. (str. 218.)

Sudbonosni susret starog knjižara i živahne djevojčice promijenit će i više od jednoga života.

Tajni život knjiga i likova

Dakle, ova knjiga… Nešto pre-pre-predivno! Počevši od naslovnice koja ujedinjuje sve ono što najviše volim, smeđe nijanse, Pariz i vintage vibes.

A onda sadržaj… Knjige, ljekovitost knjiga, neobični likovi, toplina, emocije, prijateljstvo… Ne mogu vam opisati koliko sam uživala čitajući!

…svaka knjiga od papira nosi u sebi sve ikad sanjane snove i svaki proživljeni život, ona je postala biće od drveta i od naših riječi. Blisko ljudima. A kada dotaknemo papir, i on dotakne nas i prepoznaje nas. I kao drvo koje je nekoć bio, tako nas i knjiga sluša dok čitamo. Ona sluša naša pitanja. I daje odgovore, osobito kad u pravo vrijeme otvorimo pravu knjigu. (str. 68.)

Nina George: Tajni život knjiga

Sve mi se svidjelo, baš sve! Likovi su toliko dobro osmišljeni. Neobični su, dojmljivi, oštećeni, popravljeni… Bez ikakve melodramatike (koju prezirem), autorica piše o knjižaru koji se oporavio nakon nekih svojih osobnih bitaka. O djevojčici koja je toliko mila, pametna i hrabra da je lijek za majčino srce tražila u knjižari. O majci koja – indikativno- ne čita, iako je to točno ono što joj treba. Tu su i Pauline Lahbibi, pomoćnica monsieura Perdua, koja bije neke svoje bitke protiv ljubavi i privlačnosti, za ljubav i privlačnost, gubeći se u dobro zamaskiranom rasizmu Pariza i vlastitim nejasnim željama.

Čak su i sporedni likovi divni.

Bila je laž da se knjižari brinu o knjigama. Oni se brinu o ljudima. (str. 128.)

Knjiga o knjigama

Ne pamtim kad sam zadnji put pročitala roman koji me toliko ugrijao, baš poput sunca. Pun je lijepih rečenica, citata vrijednih zapisivanja. I stil pisanja je prelijep, nježan i prožet emocijama, ali autorica tu i tamo ubaci malo suptilnog humora, baš kako sve ne bi postalo pretjerano dramatično.

Ah, to je bilo prilično lijepo. Tako lijepo da je Françoise osjetila bol u srcu. Vjerojatno su joj to bile strije na duši. Kad ti treba više mjesta za velike osjećaje, onda sreća u početku boli. (str. 204.)

Nisam očekivala ovakvu ljepotu, ali tu sam pogriješila. Kad knjiga govori o knjigama, treba očekivati sve.

Nina George u meni je stekla obožavateljicu i veselim se navaliti na prethodne romane o književnom ljekarniku Perduu.

Nina George: Tajni život knjiga

Ostali naslovi ove autorice

Nina George nagrađivana je njemačka autorica uspješnica Mala pariška knjižara, Ploveća pariška knjižara i Svjetla juga.

Iako ih (očigledno) nisam čitala po redu, voljela bih da jesam, ali to me neće spriječiti u daljnjem čitanju jer sam se apsolutno zaljubila u svijet Monsieura Perdua i njegovih ljekovitih knjiga.

Gdje kupiti roman Tajni život knjiga

Mozaik knjiga

U objavi Nešto novo, nešto staro imate podnaslov Knjige o knjigama pa ako volite čitati romane u kojima su same knjige likovi, bacite oko.

Objavljeno

Korana Svilar: Soba za djevojčice

Nakladnik: Fraktura, 2024.

Naslovnica knjige Soba za djevojčice: ©Fraktura

Korana Svilar Soba za djevojčice

Jedna prkosna, ali bespomoćna maturantica; jedna nerealizirana, nesretna i depresivna razrednica; jedna zaposlena i i umorna mama i jedna brižna sestra glavne su protagonistice ovog romana. Postoje i muškarci, naravno, ali oni su periferni dio koji ovom ženskom kvartetu ne donosi ništa dobra.

Baš mi se svidjela ova „ženska“ knjiga. Likovi su svakodnevne žene, situacije koje nisu ništa nova, tuge koje su tako poznate, naše.

Mlada maturantica nakon prekida s dugogodišnjim dečkom, u očaju i pijanstvu,  nesmotreno ulazi u beznačajan flert u kojem se dogodi dijete. Nije to nešto što se ne događa u svijetu u kojem živimo. Ni ljutnja mame koja sama podiže Evu i Saru radeći po cijeli dan, ni pomoć razrednice koja traži razumijevanje kolega u zbornici kako bi Eva ipak maturirala. Sve je to očekivano i ljudski. Sve dok se ne popne jednu stepenicu više.

Eva i Nikolina

Eva je učenica, a Nikolina razrednica. Eva, maturantica, neposredno pred kraj školske godine otkrije da je trudna. Dugogodišnja veza s Karlom nije završila kako se nadala. Eva je razočarana i očajna, ali to znaju samo njezine prijateljice. Njezina slika na društvenim mrežama i dalje je spoj smijeha, zabave i divljih tuluma. Ipak, suočena sa zaostacima u školi i mogućim padom razreda, povjerava razrednici da je trudna.

I sad će baš ona dobiti dijete. To ne bi trebalo biti tako, krivo je i nepošteno i nema boga koji će ovo izvesti na dobro. str. 41.

Una i Sara

Una je zaposlena i umorna samohrana mama koja odgaja dvije djevojke. Nema razumijevanja za Evinu trudnoću, ali brižna ju Evina sestra, Sara, umiruje. Nakon svađe, Eva napušta obitelj, a slamku spasa pruža joj razrednica koja nudi sobu u vlastitom domu. Tamo je za Evu uredila sobu za djevojčice.

Trbuh je velik, ali je velika i beba, i soba ta djevojčicu nudi malen prostor za uzmak. str. 113.

Dojam o djelu

Najzanimljive su mi u ovom romanu, ako ostavimo po strani trudnu maturanticu, dvije žene. Rastavljena razrednica s nebrojenim pokušajima začeća djeteta,  što je i presudilo krahu njezina braka,  i umorna samohrana majka, opterećena egzistencijalnim problemima i nedovoljnom prisutnošću u životu svojih kćeri.

Za profesoricu, primanje djevojke u svoj dom kako bi sačekala rođenje djeteta, predstavlja sve ono propušteno i nerealizirano u vlastitom životu. Želju za djetetom i dugogodišnju čežnju za majčinstvom kompenzirat će prisustvom bebe u vlastitom domu. A onaj umišljaj, ali nikad neizrečena želja, da joj djevojka povjeri dijete na skrb kao rješenje svojih problema, tinja u Nikolini cijelim romanom. I nije joj za zamjeriti. Tu čežnju za djetetom znaju sve one žene koje je nisu ostvarile.

S druge strane Una, Evina majka, nema ni trenutka praznog hoda. Nije sretna sa situacijom u kojoj se našla Eva i nepromišljeno potakne Evu da ode iz kuće. Una je cijeli život usmjerena na održivost svoje male obiteljske zajednice, ali  je zaboravila da je odgoj i prisutnost, i  razgovor, i slušanje, i rješavanje problema. Ali ona uviđa svoje greške. Bez obzira na sve nedostatke, ona je mama.

Korana Svilar Soba za djevojčice

Svakako, Soba za djevojčice nudi vrlo zanimljivu priču i napetu psihološku analizu ženskih likova.  One upravljaju svojim odlukama, bez obzira na to koliko su te odluke u određenom trenutku dobre ili loše  za njih. Ženski su likovi jaki jer su spremni snositi posljedice za svoje pogreške.

Dobiješ stan, dobiješ finu cimericu koja te služi i hrani radi, ne znam, vlastita dobra, čega li? Jesi li se zapitala što je toj ženi na umu, zašto ona to radi. str. 70.

O autorici

Korana Svilar (Zadar, 1982.) književnica je, nastavnica hrvatskog jezika u zagrebačkoj XII. gimnaziji, prevoditeljica i kulturna djelatnica. Supruga je i majka trima djevojčicama, a pomajka jednoj. Iako je napisala već nekoliko zapaženih knjiga kao Korana Serdarević, ovo je prva knjiga koju potpisuje kao Korana Svilar.

Gdje kupiti roman Soba za djevojčice

Fraktura

Objavljeno

Brynne Weaver: Ljubi me bijesno

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica romana Ljubi me bijesno: ©Mozaik knjiga

Prevela Nada Kujundžić

Brynne Weaver: Ljubi me bijesno

Opet mali uvod

Kao i većina dark-romance romana, i Ljubi me bijesno dolazi uz upozorenje na početku o različitim okidačima koji bi mogli uznemiriti nježnog čitatelja. Tu su zubi i sve vezano za zube, neobične pizze, autokanibalizam, utapanje, detaljni opisi seksa… Poštujem upozorenja, ali ovaj put doista nisu potrebna. Ljubi me nježno jako je zabavan roman, minimalno gadan. Mogu ga čitati i ljudi osjetljivijeg želuca. Prvi je nastavak, Ubij me nježno, dosta zorniji i prizori su gadljiviji (makar meni). Ovdje se autorica razblažila, makar što se tiče tih gadotina. I dalje ima puno smrti i puno šarolikih načina umiranja, ali naglasak je stavljen na priču između Lark i Lachlana. Ako vam se svidio prvi dio, ne propustite Ljubi me nježno! Jednako je zabavan, priča je jednako vruća, a okrutnosti su minimalne.

Ljubi me bijesno

Lark Montague glazbenica je čija se bogata obitelj smanjuje član po član jer u svojim redovima, očigledno, imaju izdajicu. Lachlan Kane plaćeni je ubojica koji želi izaći iz tog biznisa, ali mu njegov poremećeni, no pomalo simpatični šef to nikako ne dozvoljava.

Prvi se put susreću pod maskama i ne, definitivno nije ono što mislite. Bio je to, možemo reći, prezir na prvi pogled.

Baš kao i one noći kad smo se sreli, ona nestane, ostavljajući za sobom samo nepoznatu prazninu. I nakon što je otišla, taj osjećaj ostane, kao da se nešto promijenilo u svijetu koji me okružuje. Kao da sam izmješten. Kao da stojim u sjeni. (Lachlan, str. 69.)

 Privlačnost se javlja silovito, proviruje nekako između tog prezira, no oboje se previše kontroliraju da bi se predali strasti. A onda, jedna preslatka gospođa koju ćete momentalno zavoljeti daje prijedlog koji će sad zvučati glupo, ali u romanu ima smisla. Lark i Lachlan moraju se vjenčati.

Netko poput mene s nekim poput nje? Sama pomisao na to doima se pogrešnom. Ali i tako slasno ispravnom. (Lachlan, str. 56.)

I premda, izvana, ne mogu smisliti jedno drugo, vjenčaju se jer im je to jedini izlaz iz problema. Dok uče živjeti zajedno, otkrivaju da se u onom drugom krije puno toga skrivenog. Oboje nose traume iz djetinjstva, oboje skrivaju ono što jesu i oboje osjećaju da žive u svijetu koji ih ne poznaje potpuno. Osim kad su jedno s drugim.

A u pozadini nečega što samo na papiru izgleda kao ljubavna priča, šulja se netko tko s jednim od likova ima nerazjašnjene račune…

Čitala sam dok god su mi kapci uspijevali ostati otvoreni.

Brynne Weaver: Ljubi me bijesno

Drugi nastavak trilogije Pogubna ljubav

Sve što sam pisala o romanu Ubij me nježno (link u dnu osvrta), stoji i za Ljubi me bijesno. I dalje nisam oduševljena naslovom, ali to je otprilike jedina mana. I ovaj je nastavak prelud, jako zabavan, drzak i spicy. Sviđa mi se jer autorica ne pokušava napisati ozbiljan ljubavni roman o ubojicama, nego piše tako da svi znamo da je zafrkancija. I autorica sama, i mi čitatelji, i likovi u romanu. Svega je previše, ali funkcionira jer nam je jasno da radnja nije stvarna; napisana je, jednostavno, za zabavu. I zato mi je super!

Lachlan i Lark odličan su par. Jako volim trop „prisilnog“ braka i zajedničkog života, a ovdje je to super razrađeno. Kemije ima na tone, romansa je slow-burn, ali kad burne, sve gori! Jako, jako mi se sviđa. 

Vidio sam je žestoku. Vidio sam je odlučnu. Vidio sam je punu svjetla, kako sjaji od radosti. Vidio sam je kako grize i zadirkuje. Obožavanje i poraz, pomirenje i slomljeno srce i nada. … Ali sada postoji nešto u njezinim očima, zakopano duboko ispod svih njezinih slojeva… (Lachlan, str. 166.)

Veselim se i trećem nastavku; Fionna i Rose u ovom smo dijelu još bolje upoznali i nadam se da će i njihova priča ispuniti svoj potencijal. (Potencijal koji je u mojoj glavi, ali vjerujem da, ako volite ovu trilogiju, i vi očekujete puno.)

Ljubi me bijesno – radnja je bolja od naslova, obećavam

Ljubi me bijesno mračna je romantična komedija koja možda nije za svekoliko čitateljstvo, ali za veliku većinu ipak jest. Kao što sam već nekoliko puta napomenula u različitim osvrtima i druženjima na mrežama, dark-romance nije nešto u čemu sto posto uživam. Romani tog žanra koje sam do sada čitala napisani su kao da je zlostavljanje dio ljubavi, kao da se pristanak ne računa i kao da se lako zaljubiti u silovatelja, mučitelja i ubojicu samo zato što je jako zgodan i šarmantan. Eto, kako da ne.

Ovdje toga nema i meni je to dovoljno. Ponavljam, roman je napisan da bude komičan i šaljiv, da se opustimo dok čitamo, a ne da nam u želucu stoji gvalja dok čitamo. Ljubi me bijesno ima dosta crnog humora što cijenim; likovi su luckasti i da, ok, imaju čudna zanimanja i sklonosti, ali dok god je sve to uzajamno, nemam ništa protiv.

Ljubav između Lark i Lachlana jako je lijepo opisana. Često se ponavlja koliko su fizički jedno drugom privlačni, ali vidi se da se zaljubljuju u karakter, u osobu ispod te fizičke komponente i to mi je bilo izvrsno.

Ovo mi je jedna od omiljenih stvari kod Lachlana. Mogu ga pogledati i taj jedan pogled govori mi sve što riječi ne mogu. Pokazuje istine koje su zaključane, o tome koliko je teško voljeti. Koliko boli spustiti oklop koji nosimo, skinuti ga i pokazati najoštećenije slojeve sebe, razotkriti sve svoje rane. (Lark, str. 353.)

Brynne Weaver: Ljubi me bijesno

Preporukica

Roman Ljubi me bijesno pročitala sam u svega dva-tri dana i stvarno sam uživala. Oraspoložio me, učinio mi je sunčane dane još sunčanijima i stvarno se radujem trećem nastavku. Osim što mi se radnja jako sviđa jer je drugačija, korice su prelijepe i ovi će romani imati posebno mjesto na mojim policama.

Ako želite eksperimentirati s dark-romanceom, a ne znate kako, razmislite o trilogiji Pogubna ljubav. Od mene imate velike preporuke!

Ostali naslovi ove autorice

Brynne Weaver autorica je određenog broja romana, no nama je trenutno najzanimljivija zbog svoje trilogije Pogubna ljubav. Iako su teme o kojima ova autorica piše nesvakidašnje (u najmanju ruku), mjestimice degutantne, teško čitljive i zahtijevaju snažan želudac, iza nje stoji više nego respektabilan broj obožavatelja. Moram priznati, i ja se svrstavam među njih jer prije svega, nisam gadljiva, nemam problema s čitanjem o ubojstvima, o različitim dodatcima za pizzu te raznoraznim rukotvorinama koje ne bih stavila u svoj dnevni boravak, ali eto, kad su u knjizi, ponavljam, nemam problema.

Trilogija Pogubna ljubav sastoji se od sljedećih nastavaka:

  • Ubij me nježno (Butcher & Blackbird)
  • Ljubi me bijesno (Leather & Lark)
  • Scythe & Sparrow, kod nas još neprevedena, a čije smo junake već upoznali u dva prethodna nastavka.

Gdje kupiti roman Ljubi me bijesno

Mozaik knjiga