Prvi put susrećem se s ovom autoricom i moram priznati da me ugodno iznenadila. Vrlo realističnim pristupom Dvorakova oslikava život običnih ljudi. To su oni koji ne spašavaju svijet, već pokušavaju preživjeti dan. Upravo zato djeluju stvarno i lako se pamte.
Pratimo liječnika kirurga opterećenog brojnim problemima na poslu i u privatnom životu. Roman odlično demistificira sindrom bijele kute po kojem su liječnici, pogotovo specijalisti, nedodirljivi. Dapače, Hynek Grábl vrstan je u svom poslu, ali ne uspijeva izboriti poštovanje, dok ga u kući nezadovoljna žena i dvoje tinejdžera izluđuju u tolikoj mjeri da se najradije odmara sam, nakon provedene operacije, u liječničkoj sobi.
Sve se u meni vrti poput ubrzanog filma, stalno iznova, kao omča koja se sve čvršće steže oko mene. str. 85.
Bolnica
Hynek Grábl voli svoj posao. Voli biti kirurg i voli medicinu. Zbog jedne greške u prošlosti mijenja veliku gradsku bolnicu za manju lokalnu, nadajući se da može početi ispočetka. Mrzovoljna žena Marketa bori se s kućom pod hipotekom, problemima u sinovljevoj školi i nezainteresiranim suprugom kojem samo prigovara.
A jedino što mi je u svemu potrebno jest sasvim obična i smiješna utjeha. Ona koja će mi pružiti mogućnost da izdržim, sve dok opet ne izronim na površinu i udahnem. Jer čovjek se u životu ne može trajno držati iznad razine vode. str. 259.
Svaki dan- problemi
Hynek je najsretniji u operacijskoj sali. Ali i tamo ga nerviraju. Spore ili neuke sestre, preplašeni i nestrpljivi pacijenti, primarijus koji od njega očekuje više odgovornosti bez mogućnosti napredovanja. Pa kad se Hynek u bijegu od svih problema povuče u liječničku sobu za odmaranje, ni tamo obično nema mira. I onda se vraćaju stari demoni i, kao utjeha, samo čašica pića da otkloni stres i opusti ga. Ali to je silazna putanja…
Nemojte zaboraviti da se ovdje odmaram za dobro pacijenta, neispavan doktor potencijalni je ubojica. str. 21.
Dojam o knjizi Kirurg
Likovi Petre Dvorakove su toliko životni, ranjivi, nesavršeni i puni mana, da su zapravo autentični. Svakodnevne situacije koje su bliske milijunima ljudi koji žive u brakovima, kao i vrlo ogoljen pogled na bolničko ozračje, daju nam prikaz života s kojim se možemo poistovjetiti.
Situacije su vrlo realne, dijalozi čisti, a likovi nemaju skrivenih motiva. Njihovi su životi puni pogrešnih odabira, ali oni se nekako, svaki put kad potonu, vraćaju na površinu. Posebno je dobro opisan glavni lik, liječnik koji se koprca između svojih životnih promašaja, sklonosti prema alkoholu, obitelji koji ga živcira i krize srednjih godina kada ne može odoljeti šarmu mlade djevojke.
Posebno mi se u knjizi svidio kraj. Obično očekujemo da se na kraju knjige sve nekako posloži i riješi i svi sretno žive do kraja života. U Kirurgu toga nema. Sve što likovi nose sa sobom prati ih čitavom knjigom jer kao i u životu, nema brzih rješenja. Ostaje samo spoznaja da smo mogli napraviti neke druge izbore, a ako već nismo, onda trebamo samo malo utjehe (u obitelji ili sa strane) da se nosimo s ovima koje smo odabrali.
Jako lijepa knjiga.
O autorici
Petra Dvořáková (Velké Meziříčí, 1977.) češka je spisateljica i scenaristica, a dosad je objavljivala publicistiku, fikciju i knjige za djecu. Diplomirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu Masarykova sveučilišta u Brnu, a budući da je završila medicinsku srednju školu, neko je vrijeme radila i kao medicinska sestra. Iznimno uspješan roman Kirurg objavila je 2019. godine.
Nina Beau, Etienne Beaulieu i Adrien Bobin povezali su se sasvim slučajno jednoga davnog dana u osnovnoj školi, prije trideset godina. Spojila su ih prezimena; ne samo što počinju slovom B, već ih je kao članove svoga razreda prozvao najgori učitelj u školi.
Njih troje rastu u gradiću u francuskoj provinciji, svatko u svojim posebnim obiteljima. Njihovo prijateljstvo uskoro postaje neraskidivo, a osim sadašnjosti, povezuje ih i budućnost. Maštaju o tome kako će se, kad napune osamnaest, preseliti u Pariz i ostvariti glazbenu karijeru.
Povezivao ih je isti san: otići će, čim odrastu. Napustit će tu zabit i otići u veliki grad… Tamo gdje je sve osvijetljeno, tamo gdje ima mnogo ljudi i neznanaca na ulicama i nitko nikoga ne ogovara. (str. 28.)
Trideset godina poslije, Nina, Etienne i Adrien uopće ne razgovaraju.
Sjeti se onog što su si Adrien i ona znali reći: Život ti katkad nešto uzme, ali ti zauzvrat daruje nešto drugo. No katkad nas život iznevjeri. Nepravedno podijeli karte. Katkad nam taj život laže, prevari nas. (str. 353.)
Snovi koje su imali uglavnom su ugušeni. Ne žive živote kakve su planirali. Uglavnom su usamljeni. A onda je na dnu jezera pronađena olupina automobila i pokrenuti su događaji koji se više ne mogu zaustaviti. O pronalasku olupine i tajni koje skriva piše lokalna novinarka Virginie, misteriozna žena koja se nekoć družila s našom trojkom, ako je vjerovati njezinim pričama.
Ponekad je bolje prešutjeti istinu. Jer istina može izazvati mnogo toga lošeg. (str. 546.)
Tko je njih troje?
Pripovijedam im svoj život, dio po dio, onaj život o kojem ništa nisu znali, život poslije nas troje. Moj život poslije njih. (str. 489.)
Etienne je prvi. On je neka vrsta vođe. Nije mi se svidio njegov lik, i istodobno, jako mi se svidjelo kako ga je autorica prikazala. Iz nekog drugog ugla on bi bio negativac. On je bogat, on je najljepši, pametan je, ali buntovnik. Sve cure lete za njim. On je jedan od onih kojima je pronalazak olupine na dnu jezera utjerao strah u kosti. Što to Etienne zna, a ostatak grupe ne zna? Što se dogodilo dok su bili tinejdžeri?
Adrien je nježan. Također vrlo pametan. Zlostavljanje koje je prošao u školi jako ga je obilježilo. Osjećaja je, uvijek u sumnji da nije dovoljno voljen. Uvijek u dvojbi zašto se Etienne i Nina uopće druže s njim.
Treća je Nina. Vesela, hrabra, neustrašiva Nina. Živi s djedom, roditelje nema. Zabavna je, glasna. Jako voli ovu dvojicu i drži ih zajedno; Nina je ljepilo grupe. Odrastajući, napravit će brojne gluposti, a neke će je koštati mira, zdravlja, prijatelja…
Jednostavno – više
Postoje knjige koje čovjek jednostavno propusti, kao neki susret koji se ne dogodi. U njima su priče i likovi koji su možda sve mogli promijeniti. A propustili smo to učiniti. zbog nekog nesporazuma, korica, sažetka, predrasuda. Srećom, život nas katkad sâm natjera da ih uzmemo u ruke. (str. 425.)
Budući da jako volim Valerie Perrin, jedva sam čekala pročitati i ovaj njen roman. Sadržaj je mješavina svega što volim pa nisam ni sumnjala da će mi se Troje svidjeti. Doduše, odmah ću vam reći iskreno, ipak sam očekivala malo više. S puno sam ljudi komentirala ovaj roman i mnogi su rekli da im je čak bolji nego Svježa voda za cvijeće, autoričin prvi kod nas preveden roman. Koliko god me to iznenadilo, jer meni je Svježa voda nekakav vrh iznad kojega ne ide, razvila sam stvarno velika očekivanja koja, nažalost, nisu ostvarena.
Znam, znam, ne bih smjela početi s manama, ali moram ih istresti iz sebe pa će kasnije pohvale, kojih ima stvarno puno, zaokružiti ovaj osvrt i ostaviti nas u vedrijem raspoloženju.
Prva mana – broj stranica. Da je samo stotinjak manje, bilo bi izvrsno. Iako Perrin piše savršeno, neke se stvari ili ponavljaju ili su nepotrebne.
Druga stvar – moja najveća zamjerka – rasplet. Vidite, već sam na samom početku romana shvatila tko je tajanstvena Virginie i kako je povezana s trojcem. Cijelo sam si vrijeme govorila, ma nemoguće, nema šanse da bi autorica tako skupusila najvažniji dio romana… Ali jest. Moje je završno iznenađenje izostalo i rasplet me stvarno nije oduševio. Toliko je knjiga već napisano na isti kalup i očekivala sam od Perrine ipak malo više mašte, malo više… Jednostavno – više.
A sad… Pohvale!
Kao što sam rekla, Perrin piše predivno! Čitala bih valjda i telefonski imenik da ga ona napiše! Rečenice su tako lijepe i tečne, gotovo kao pjesme. Jezik je jednostavan, ali bogat. U njemu se doista reflektira ljepota ljubavi i prijateljstva koju likovi osjećaju.
Izvrsno mi je bilo i to što roman Troje nudi toliko toga! To je ljubavna priča. To je drama. To je obiteljska drama. Misterij. Triler. Filozofski roman. Bildungsroman. I svaki mi je sloj bio divan! Ova autorica ima neku moć da vas veže uz svoje stranice. Jednostavno nisam mogla prestati čitati! Sve me živo zanimalo! Jesam li u pravu vezano uz Virginie? Čije je tijelo pronađeno na dnu jezera? Što se to toliko strašno dogodilo da je presjeklo veze među najboljim prijateljima? Roman je toliko sveobuhvatan da vas tjera na vraćanje stranica i opetovano čitanje. Više sam se puta vraćala na neke tragove, ponovo čitala, mozgala o stvarima… Troje je roman koji se čita više puta, to je sigurno!
Perrin je majstorica ljudskih karaktera. Koliko god likovi bili nesimpatični ili čak odbojni, način na koji ih ona piše budi u nama suosjećanje i razumijevanje. Jako, jako sam uživala u čitanju, u rastu i razvoju likova, u njihovim sudbinama, gubitcima i pronalascima.
Premda nije bez mana (koje vama možda uopće ne budu mane), roman Troje nešto je što morate pročitati! Ako još niste, uhvatite se ukoštac s Ninom, Etienneom i Adrienom, neće vam biti žao. Osjećat ćete kako vam život postaje mrvicu bogatiji, nježniji, slojevitiji. I možda ćete, baš poput mene, još dugo nakon što zatvorite posljednju stranicu razmišljati o prijateljstvima, tajnama, nadi, iskupljenju i drugoj šansi.
Ostali naslovi ove autorice
Valerie Perrin jedna je od mojih omiljenih autorica. Njezini romani Oni koje nitko ne posjećujete Svježa voda za cvijećeimaju mnoštvo obožavatelja, pogotovo ovaj potonji. I samoj mi je Svježa voda jedan od najdražih romana ikada. Toliko je sjetan i tužan, a istodobno nekako jak i oslobađajući. Pola sam duše nad njim isplakala…
Što se dogodi kada se iskusnom detektivu suprotstavi vrlo inteligentan, poznat i karizmatičan čovjek, cijenjen u svojem zvanju? Washington Poe uvjeren je da je poznati chef, vlasnik Michelinove zvjezdice Jared Keaton, usmrtio svoju kćerku Elizabeth. Jared Keaton optužen je i osuđen zbog indicija kao što su tragovi krvi, ali Elizabethino tijelo nije pronađeno ni nakon šest godina.
Elisabeth
Dok Jared Keaton sjedi u dobro čuvanom zatvoru, u gradsku knjižnicu ušetala je iscrpljena i preplašena mlada djevojka koja tvrdi da je Elisabeth Keaton. Washington Poe je zaprepašten ovom viješću jer je sa sigurnošću ustvrdio da je nađena krv Elisabethina i da nije bilo mogućnosti za grešku. U međuvremenu, Jared šalje poziv Poeu iz zatvora tražeći da ga ovaj posjeti. Poe nema dileme, odlučuje posjetiti Jareda u zatvoru.
Zurio je u laptop. Djevojku koja je pokušala osloboditi Jareda Keatona i potom uništiti Poeov život. str. 280.
Dojam o djelu Crno ljeto
Ovo je jedan od onih krimića u kojem sam uistinu uživala. Manipulativan, iznimno inteligentan čovjek za kojeg detektiv misli da je “čisto zlo” vuče konce čak iz zatvora na koji je osuđen na dugi niz godina. Detektiv mu pokušava parirati i premda je porota povjerovala da je Jared Keaton ubio svoju kćerku, Poe osjeća da je Jared mentalno jači protivnik kojeg ni zatvor neće slomiti.
Kad se nakon šest godina pojavi djevojka koja tvrdi da je Elisabeth i Poe dobije forenzičku potvrdu o tome, na rubu je isprike čovjeku kojeg je prije šest godina poslao u zatvor. Ali cijelo ga vrijeme nešto kopka i ne da mu mira. Udruži se s prijateljicom i neobičnom istražiteljicom Tilly Bradshaw kako bi pronašao rupu u novonastaloj Jaredovoj nevinosti.
I krv se podudara Poe. Prije šest godina optužili ste nedužnog čovjeka. str. 41.
S ovim sam se autorom susrela čitajući Lutkara, ali Crno ljeto još mi je bolja knjiga. Volim inteligentno napisane knjige, a Crno ljeto je baš to. Napeto, dinamično i pametno napisano, pročitajte, nećete požaliti.
Istovremeno, ovo je jedan od boljih opisa ličnosti psihopata koji sam do sada pročitala. Predstavlja čovjeka koji je za javnost bio toliko superioran da su ga mase obožavale, vrlo lukav i karizmatičan, skoro pa nepogrešiv. Ali kao i uvijek kod ovakvih ljudi, ne mogu pobjeći od vlastitog ega.
Testirao ga je. Svaki korak, u nadi da će naći kobnu pogrešku u slijedu događaja s kojima je bio upoznat. str. 323.
O autoru
M. W. Craven rođen je u Carlisleu, a odrastao u Newcastleu. Sa samo šesnaest godina pridružio se vojsci, a poslije završava studij socijalnog rada i radi kao probacijski službenik. Njegov roman Lutkar, prvi iz serijala o detektivu Washingtonu Poeu, dobitnik je nagrade CWA Gold Dagger za najbolji krimi roman. Svaki njegov sljedeći roman, među njima i Crno ljeto, također je nominiran ili dobitnik književnih nagrada.
Toma je prije dvanaest godina prevarila supruga Amy. Budući da mu je kći miljenica tada bila tek šestogodišnjakinja, Tom je odlučio ne poduzeti ništa i ostati.
I rekla je da me htjela naljutiti; samo je željela nekakvu reakciju, samo je to tražila. Ali to baš i nije moj stil. Ako se išta može učiniti da se nešto popravi, ja ću to i pokušati. No u ovom slučaju nisam bio siguran što bi to bilo. Rekla mi je da ja nemam mišljenje ni stav ni o čemu. Ja sam rekao da sve što činim, činim za nju i djecu. (str. 8.)
Odlučio je, isto tako, otići čim mu kćerka ode na fakultet. Dvanaest godina osrednjeg braka, ni dobrog ni lošeg, brzo je prošlo i evo, napokon je došao taj dan. Tom ukrcava kći Miriam u auto, kako bi je odvezao na udaljeno sveučilište. Pozdravlja se sa suprugom i sinom. I vozi.
Otac i kći stižu do njezine studentske sobe, on joj pomaži smjestiti se i odlazi. Miriam vjeruje da otac ide kući. Tom također vjeruje da ide kući. Ali onda… Nastavlja voziti.
To me malo prestrašilo. Možda sam po prvi put shvatio što činim. Ali istovremeno sam mislio, ono, O.K., mali, od sad na dalje si svoj. (str. 82.)
Osim bračnih problema, Toma pritišće i prisilni dopust koji je bio prisiljen uzeti zbog pomalo rasističkih stavova. Vozeći sve dalje, Tom posjećuje prijatelje i poznanike, želeći otići od njih im se približi.
…pa shvatio da ne želim pisati o tuđim iskustvima ni tuđim idejama o svijetu, želim imati vlastite; no nisam zapravo htio ni to. Htio sam samo sjediti i do kraja života čitati knjige. (str. 93./94.)
Bježeći od prošlosti prema budućnosti koju ne uspijeva niti zamisliti, Tomu će se na putu naći nešto neočekivano – sadašnjost.
Očekivanja vs. stvarnost
Počevši od naslovnice pa do sažetka na stražnjoj korici romana Ostatak naših života, imala sam prilično visoka očekivanja. Naime, očekivala sam neku vrstu romana ceste. Lika koji putuje američkom pustinjom i traži sebe, pronalazeći mudrost, ljepotu i utjehu u malim situacijama na koje nailazi i krajoliku kojim prolazi.
Nema gotovo ničega što si ne možete učiniti, tako sam mislio. A što god to bilo, vjerojatno ćete preživjeti, a možda čak na kraju biti i sretniji nego prije. Ali to ne čini stvar manje groznom. (str. 146.)
Što sam dobila, ne znam. Možda 30 posto ovog što sam očekivala i 70 posto Tomovih nepovezanih razmišljanja o životu, prošlosti, sadašnjosti…
Roman nije u potpunosti nezabavan. Tu i tamo pojavi se bljesak duhovitosti i cinizma na koji se čitatelj nasmiješi, a to uvijek cijenim. Ni to putovanje na koje se Tom dopola slučajno, a otpola namjerno odvaži nije nezanimljivo. Samo, nešto nedostaje. Nekako mi nedostaje života u svim tim ljudima koje Tom susreće, u svim situacijama koje doživljava… Sve što se događa – jednostavno je ravna crta. Ne osjećam emociju koji bi glavni lik trebao osjećati. Više sam se puta upitala osjeća li i on uopće išta…
Ono što mi se svidjelo i što bi, makar za mene, popravilo roman, jest da je autor išao u smjeru dokumentarne fikcije. Što želim reći? Tijekom svog putovanja, kako bi se približio poznatim i nepoznatim ljudima, Tom izmišlja kako piše knjigu o uličnoj košarci te usput fotografira igrališta i ljude koje tamo susreće.
Tu vidim ogroman potencijal. Zamislite da je ovaj roman proširen tim fotografijama i kratkim crticama s putovanja. O košarci, o ljudima, o različitim životnim pričama… Meni bi to bilo top. Neka vrsta priče u priči, knjige u knjizi. Lakše bih se zbližila s glavnim likom i možda bih mu povjerovala. Ovako, nije me dotaknuo.
Finalist za književnu nagradu
Možda se tako ne čini iz mojih riječi, ali razumijem zašto je Ostatak naših života bio u finalu prestižne nagrade Booker. Stvarno razumijem. Autor dobro piše, rečenice su lijepe, jednostavne, nepretenciozne. Pa onda ne znam – možda je čitav roman trebao biti takav – jednostavan i nenakićen, razumljiv, ravan kao osjećaji glavnoga lika. Super mi je bilo to što mi se ni jedan jedini lik nije svidio. Tom i Amy su grozni, brak im je užas i baš mi je tužno-slatko što oboje misle da se tu ima nešto spašavati.
Kraj je zanimljiv i baš me zanima što ćete misliti o njemu kad ga pročitate. Je li on dokaz njihove ljubavi ili prihvaćanja? Je li to ono „tako je, kako je, idemo dalje“ ili je ipak više ono „dok nas smrt ne rastavi“.
Za kraj, ne znam što bih vam još rekla. Ostatak naših života bio mi je ok, ali ništa više od toga. Razumijem njegovu kvalitetu, ali ne mogu reći da sam se baš raspametila od užitka dok sam čitala.
Najbolje vidite sami. Ima svega 200 stranica pa i ako vam se ne svidi, nećete izgubiti previše vremena.
Ostali naslovi ovog autora
Ben Markovits je britansko-američki pisac, autor dvanaest romana. Kod nas je, zasad, preveden samo Ostatak naših života, roman koji je 2025. godine bio finalist za nagradu Booker.
Kriminalistički roman Lijek djeluje toliko realistično da čitatelji imaju dojam da se radi o stvarnim aferama prikrivanja loših rezultata istraživanja radi zaštite profita i utjecaja novca na znanost. Sve to kako bi se jačao farmaceutski lobi. Autorica je za potrebe pisanja knjige provela opsežno istraživanje o tome kako velike farmaceutske kompanije funkcioniraju pa nije isključeno da se knjiga referira na neke stvarne slučajeve korupcije u zdravstvu.
Svi vjeruju u nju. Jedino ona ne vjeruje u samu sebe. str. 134.
Dublin, 2014.
Radnja započinje u Dublinu 2014. godine na elitnom koledžu St. Edmunds. Dvadesetogodišnji student medicine Theo jedno jutro ustaje iz kreveta i nestaje bez traga ostavivši svoju usnulu djevojku Dani. Theo je bio u grupi studenta koja je, pod vodstvom uglednog profesora, ispitivala, odnosno testirala novi, revolucionarni lijek za Alzheimerovu bolest. Prvi pokazatelji, na jednom malom dijelu populacije, dali su zapanjujuće rezultate. Dani se ne miri s Theovim nestankom ispitujući sve, od obitelji do profesora i studenta, ali Theo kao da je propao u zemlju.
E-mail je napisan na engleskom, a Theo sa svojim ocem nikad nije razgovarao na engleskom. str. 44.
Dublin, 2024.
Deset godina kasnije, Dani se vraća na isti koledž kao profesorica povijesti. Još uvijek je kopka Theov nestanak, a vlastita prošlost na St. Edmundu i dalje je progoni. U međuvremenu, Danina je majka,, oboljela i dementna, smještena u ustanovu odgovarajuće skrbi. Napredak istraživanja lijeka za Alzheimerovu bolest za Dani postaje i osobna priča. Ako lijek uistinu daje rezultate, možda za njezinu majku ima nade. Ali nije sve tako jednostavno. Na sveučilištu nisu spremni otkriti rezultate testiranja…
Dojam o djelu
Lijek je kriminalistički roman u čijoj je pozadini tema korupcije i moći velikih farmaceutskih tvrtki. Knjiga se izravno bavi fiktivnim testiranjem revolucionarnog lijeka za Alzheimerovu bolest. Misterij nestanka studenta na prestižnom sveučilištu autorica je uklopila u medicinska istraživanja i klinička ispitivanja na sveučilištima te sumnju u malverzacije rezultatima ispitivanja.
Ako je bila u krivu u vezi sa svime dosad, možda je u krivu i po pitanju tog lijeka. Možda bi ga mogla dati majci. str. 282.
Tijekom radnje knjige autorica ispituje moralnu dimenziju i propituje način financiranja sveučilišta, sponzorske ugovore, suradnje koje imaju čelnici fakulteta s farmaceutskom industrijom i još mnogo toga.
Koledž St. Edmunds autorica je opisala kao sukus dvaju poznatih irskih sveučilišta, Trinity Collegea u Dablinu i Maynooth University u Maynoothu.
Trinity College sam svojevremeno osobno posjetila pa sam se uvjerila u vjerodostojnost same pozadine priče. Njegove povijesne kamene zgrade, zatvorena dvorišta, stroga hijerarhija, sivo-bijela unutrašnjost, stil koji je književnosti poznat kao Dark Academia, savršeno odgovara stvarnom izgledu pojedinih povijesnih dijelova dublinskih kampusa.
Tim više što je i autorica diplomirala na istom koledžu, dalo je čitateljima osjećaj autentičnosti i prepoznatljivosti.
Problem korupcije u zdravstvu, sumnje u rad farmaceutske industrije, izvrsna pozadina prestižnog sveučilišnog kampusa, misterij nestanka briljantnog studenta, sve je to autorica ukomponirala u zanimljiv roman čija radnja djeluje vrlo autentično. A to je ono što nas pomalo straši.
Jo Spain irska je spisateljica i scenaristica. Join prvi roman, S našim blagoslovom, našao se u užem izboru natječaja Richard and Judy Search for a Bestseller, dok joj je prvi psihološki triler, Priznanje, bio bestseler broj jedan u Irskoj. U izdanju Znanja objavljen je i njezin bestseler Ispod površine. Jo živi u Dublinu s mužem i četvero djece.
Sylvie je žena u četrdesetima, friško razvedena, zbunjena, pomalo otuđena od kćeri tinejdžerice. Cijeli svoj život navikla je izbjegavati teška pitanja i čuvati tajne.
Ako kao dijete naučiš kako potisnuti bolne stvari – za mene je to bilo sve ono što se davno dogodilo u šumi, ona vrsta pitanja zbog kojih će se moja majka ukočiti na mjestu i namrštiti se kao da ju je stisnulo srce – postaneš prokleto dobar u blokiranju stvari. I čuvanju tajni. Samo što tajne, ispostavilo se, ne nestaju u potpunosti. (str. 9.)
Kada joj majka završi u bolnici, prošlost se na nju sruči svom snagom. Osim toga, i kći joj se uvaljuje nevolje pa Sylvie jedva preživljava iz dana u dan.
Nije ni svjesna da stare obiteljske tajne vrebaju iz prikrajka, kako bi se napokon saznale i svijetu pokazale svoje lice, pa bila Sylvie na to spremna ili ne.
Kuća od stakla – davnije – Rita
Rita je mlada guvernanta bogate obitelji Harrington. Upućena u najprljavije tajne te moćne obitelji, prisiljena ih je čuvati i praviti se kao da ništa ne vidi ni ne čuje.
Naša je obiteljska povijest bolna i zamršena, nezgrapna kao hrpa zapetljanog flaksa za pecanje… (str. 97.)
Nakon što Harringtonove zadesi tragedija, obitelj odlazi na selo, na predivno imanje Foxcote kako bi se utješila i zaboravila. No nije sve bajno. Otac odlazi na put, majka pada u apatiju i samo Rita održava kakav-takav privid mira i stabilnosti za dvoje djece, Heru i Teddyja.
To je ono što radim. Što sam oduvijek radila, bacala pregršti šljokica u najdublje, najprljavije sjene. (str. 29.)
A onda, jednog sasvim običnog jutra, pronađena je beba. Predivna, slatka beba, koja Harringtonovima dolazi kao melem na ranu. Umjesto da pozovu policiju, odluče je zadržati. Ali, kako dijete zadržati u tajnosti?
Nedugo zatim, na imanju je pronađeno mrtvo tijelo. Mreža laži koju tka obitelj Harrington, i Rita s njima, postaje sve veća. Hoće li se ikada rasplesti?
Tajne i laži bogate obitelji
Kad sam roman Kuća od stakla posudila iz knjižnice i predstavila pratiteljima na Facebooku, ostala sam iznenađena time što se velikoj većini nije svidio. Naime, sažetak mi se činio super i imala sam velika očekivanja. Ipak, u ovom slučaju, pratitelji su bili u pravu. Kuća od stakla solidan je roman, ali ni blizu očekivanja koja je postavio sažetak.
Za početak, ne volim kad mi piše da je roman gotički triler, a ispadne obiteljska drama koja se zbiva na zabačenom imanju usred šume. Nije sve što se zbiva u šumi gotičko. Valjda (zamislite da sam umetnula onaj smajlić što sliježe ramenima).
Jedan je pratitelj rekao da je radnja „televisa presenta“. I nisam shvatila što želi reći, do samoga kraja. A onda, uf. Sapunica. Veoma, veoma nerealno. Toliko se toga događalo, no sve je spojeno u jednu poprilično klimavu cjelinu. Ne želim reći da romani inače trebaju biti vjerodostojni sto posto, ali ovako sapuničasti… Nisam oduševljena.
Dakle, što je važnije? Izblebetati istinu da bi se osjećala bolje ili učiniti ono što je ispravno? (str. 138.)
Popis razloga
Autorica je imala dobru ideju, to priznajem. Čak sam i znatiželjna prema njezinim ostalim romanima, iako mi se Kuća od stakla nije pretjerano svidjela. Bolje reći, nije bila ono što sam očekivala. E sad, valjda kvaliteta nekog štiva ovisi o našim preferencijama. Zato ću ovaj roman ipak preporučiti, ali ne svima. Preporuka onima koji vole ili traže:
lagano štivo za odmoriti glavu
radnju koja je slična meksičkim sapunicama, samo bez „yo soy tu madre“
dramatične obiteljske tajne koje nisu toliko strašne koliko ih likovi napušu
zapetljane odnose između majki i kćeri
misterije koji to nisu
radnju koja će vas zaokupiti, ali ne toliko da se ne uspijevate vratiti stvarnom životu
jednostavne likove koji će vas zanimati, ali se za njih nećete vezati.
Prava „istina“ nije o tom krvavom ljetu, nego o naslijeđu malih djela ljubavi… – o onome što je nanovo stvoreno, a ne o onome što je izgubljeno. (str. 288.)
Ostali naslovi ove autorice
Eve Chase novinarka je i autorica nekoliko gotičkih romana, misterijama o obiteljskim tajnama toliko mračnima da bi ih mogle uništiti. Kod nas je prevedena samo Kuća od stakla, a ostali romani su Black Rabbit Hall, The Birdcage i The Vanishing of Audrey Wilde.
Što pročitati, a da je slično ovome? Prva mi na pamet pada Urareva kći Kate Morton, zatim Zlo mjesto Minke Kent, Zaključana Rachel Hawkins, Gallant V.E. Schwab, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa… Naravno, nisu baš slične-slične, ali neki se motivi prožimaju pa ako želite, bacite oko i na te naše recenzije.
Zbirka pripovijetki Mračnije od tame King je u svom najboljem izdanju! Ima dosta stranica, ali jako se brzo čita. Priče su prezanimljive; neke su nadnaravne, neke nisu. Neke su strašnije od drugih. Jedne vas ostave s knedlom u grlu, a u drugima vam uopće nije jasno što se dogodilo. King je jedan od mojih omiljenih pisaca, ako ne i omiljeni. Uvijek sam se klela u njegove romane, no kratka mu forma leži čak i bolje. Nema nepotrebnih zapetljavanja, nema viška likova. Zaplet je jednostavan, ali vrlo, vrlo zanimljiv.
Zbirka je to od dvanaest priča i premda su Čegrtuše ona krunska, meni se više ističe Ružan san Dannyja Caughlina, ne samo po obujmu, već i po kvaliteti te „onom nečem“ što budi u čitatelja.
Ali krenimo redom.
AI generated
Prvih šest
Dvojica nadarenih tipusa priča nam o dvojici najboljih prijatelja, osrednjih umjetnika, koji se s jednog zajedničkog lova vraćaju… pa… nadareni. Što se dogodilo dok su bili u šumi?
„U mojem gradiću u Maineu postoji izraz za takve prijatelje. Držali smo se skupa.“ Da, bilo je tako, a zajedno su čuvali i tajne. (str. 3.)
Peti korak vrlo je kratka pripovijetka šokantnog završetka. Treptat ćete u nevjerici. Imamo alkoholičara koji traži osobu koja bi mu pomogla s petim korakom. Potrebno je Bogu, sebi i nekome ljudskom biću priznati točnu narav vlastitih grijeha.
Čudak Willie također završava baš u Kingovom stilu. Vrlo, vrlo efektno. Imamo djeda kojeg nitko u obitelji baš ne preferira, osim malog unuka Willieja.
Četvrta je meni najdraža, Ružan san Dannyja Caughlina. Danny je školski domar koji jedne noći usne strašan san. Onda napravi veliku pogrešku – ode provjeriti je li san stvaran. A onda sve krene nizbrdo.
Osjeća se poput zadnje budale. Kako je samo točno da niti jedno dobro djelo ne završi bez kazne. (str. 122.)
Finn je priča o momku koji doista nema sreće, ma što njegova baka tvrdila.
Njegov je pokojni otac rekao da se Finn rodio pod nepovoljnom zvijezdom. Baka … imala je drukčije mišljenje. Rekla je Finnu da za svaki primjer nesreće koji mu priredi, Bog osigurava dva primjera sreće. (str. 276.)
Na polovici smo. Nadam se da sam vas zainteresirala. Sljedeća nam je Na cesti za Slide Inn. Odlična je jer je kompletno nedefinirana. Ne znamo više od pola informacija koje su nam potrebne da probavimo priču, ali u njoj svejedno uživamo. Pratimo obitelj koja u starom Buicku putuje prema teti na samrti. Umjesto autocestom, kreću starom cestom kojom je djed nekoć davno putovao. Što može poći po krivu? Spoiler alert – SVE!
Mračnije od tame – druga polovica
Crveni ekran neobična je priča koja bi možda malo mogla naljutiti žene koje tu i tamo pobjesne na svoje muževe, a Stručnjak za turbulencije jedna je od onih neobično optimističnih (ajmo reći), koje nas tjeraju da se zapitamo kakvi sve ljudi žive među nama i o čemu se sve brinu, a da to niti ne znamo.
„Vidim da nosiš križić.“ Ona ga dodiruje. „Uvijek ga nosim.“ „Naravno. Ali nije lako vjerovati, zar ne?“ (str. 273.)
AI generated
Laurie nije ono što mislite. Jednoga dana, slučajno nabasa na nešto strašno. Kratka priča, nije loša, ali nije ni nezaboravna.
Čegrtuše bi trebale biti središnjica zbirke. Govore o liku koji nam je već poznat iz romana Cujo. On je Vic Trenton, tata maloga Tada i muž hrabre Donne. Sad već u poznijim godinama, dolazi na odmor u Rattlesnake Key (Otočić čegrtuša) gdje upoznaje neobičnu Allie koja svoje blizance vozi u dvojnim kolicima. Priča je jeziva i dirljiva u jednom. Klasični King, kažem vam.
Svijet je pun čegrtuša. Ponekad čovjek na njih nagazi, ali ga ne ugrizu. Ponekad ih prekorači. ali ga svejedno ugrizu. (str. 414.)
Završne dvije, Sanjači i Čovjek s Odgovorima, strašne su svaka na svoj način. Sanjači nam govore da se ne igramo sa snovima, a Čovjek s Odgovorima da je ponekad, možda čak i uvijek, bolje ne znati sve odgovore. Pogotovo kad se oni tiču naše budućnosti.
U redu je željeti nešto što nemaš. Čovjek s time nauči živjeti. Tako tješim samoga sebe i u to najvećim dijelom vjerujem. (str. 70.)
Dojmovi uvijek isti
A što da vam kažem? Jedan je King! Zbirka Mračnije od tame bila mi je top i naravno da vam je preporučujem! Kao što sam već nekoliko puta rekla, ni sama ne mogu vjerovati koliko je King zapravo dobar u pisanju pripovijetki! U pogovoru nam objašnjava kako su priče nastale, a i to kako je sama zbirka dobila naslov. Što god taj čovjek napiše, mogla bih čitati zauvijek! Mislim čak da, kad bih morala odabrati samo jednog pisca za čitanje do kraja života, to bi bio on!
Kao što sam rekla, najviše mi se svidjela pripovijetka Ružan san. Ima oko 200 stranica, pravi mali roman, i ono što budi u čitatelju nije jeza potaknuta nečim nadnaravnim, nego onim svakodnevnim. To je užasna borba malo, običnog čovjeka da dokaže svoju nevinost onome tko mu već prejudicira krivnju i od svoga stava ne odustaje. Priča je savršena i ostaje u mislima jako, jako dugo. Jer svi se možemo zamisliti u ulozi sirotog Dannyja, koji nije ništa kriv, ali svi dokazi poput kvrgavog kažiprsta upereni su baš u njega.
Mračnije od tame, bez zafrkancije, izvanredna je zbirka koju svaki pravi ljubitelj Stephena Kinga mora imati! Isto tako, ovo je jedna od onih zbirki u kojoj će uživati čak i oni koji (bogohulim) nisu njegovi fanovi.
Od mene preogromne preporuke! Pišem ovaj osvrt gotovo mjesec dana nakon čitanja, a još uvijek mogu prepričati sve pripovijetke, čak i one koje me nisu zapanjile. Savršena zbirka, ugrabite je čim prije i počnite! Veselim se u vaše ime!
AI generated
Ostali naslovi ovog autora
Nije lak posao navesti sva Kingova djela pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:
Kao što vidite, puno sam ga čitala, iako, naravno, ima tu još posla. Ove koje nemaju link čitala sam prije bloga, tako da za njih, nažalost, nemam osvrt. Sve vam ih od srca preporučujem, osim Uspavanih ljepotica; taj mi se roman nikako nije svidio i jedva sam ga dovršila.
Ako volite Kinga, preporučit ću vam još i monografiju Stephen King: svemir najčitanijeg pisca današnjice autora Beva Vincenta. Monografija je izvrsna, obogaćena mnoštvom fotografija, detalja iz Kingovog života te njegovih (i vanjskih) osvrta i tumačenja romana koje je napisao. Mene je oduševila i svaki put prije čitanja nekog njegovog romana, uzmem tu monografiju u ruke i nanovo iščitam što sam pisac, ali i kritičari, imaju reći o naslovu u pitanju.
Ajme. Znači… Ovaj roman. Osim predivne naslovnice i zbunjujućeg sažetka, nisam imala nikakav uvod u ono što me čeka. Vidjela sam da je hvale ljudi po svim društvenim mrežama pa sam (možda samo mrvičicu preko volje) počela s čitanjem.
Oh, how the mighty have fallen!
Koja bi užasna pogreška bila zaobići ovu knjigu! Čak i ako niste fan fantasyja ili romantasyja (nisam fan, ali ok mi je), čak i ako ne volite ljubavne romane (ne volim), Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja štivo je koje se ne propušta!
Ljudi moji, što je autorica ovdje napravila! Savršen fantasy svijet za koji imam neodoljivi poriv da vam ga opišem i objasnim, ali neću jer želim da se zaljubite u sve ovo, uzmete roman, stavite ga na počasno mjesto na svojoj polici i nastavite moje poslanje širenja svete riječi o njegovu savršenstvu!
Reći ću samo par riječi za uvod, kako biste bolje razumjeli sažetak koji pišem u sljedećem odlomku. Radnja je smještena u alternativno Ujedinjeno Kraljevstvo, u neodređeno vrijeme koje je mješavina srednjeg vijeka i suvremenog doba. Piše na netu 19. stoljeće, ali nigdje nije službeno potvrđeno. Zemlja je podijeljena na desetstva, a ljudi se dijele po redovima. Nas trenutno zanimaju Iscjelitelji, vrsta liječnika koji svoje čari koriste za iscjeljivanje i istraživanje. Nasuprot njima stoje Fyreni, atentatori i ubojice sa sposobnošću sjenokročenja (kretanja u sjenama i kroz sjene). Magijski svijet nije nešto podrobno opisan, ali niti ne mora biti. Ionako ne volim da me se zapilava svim tim čudesima, a bitan je odnos među likovima. Koji je u ovom romanu SA-VR-ŠEN!
AI generated
Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
Aurienne pripada rodu Iscjelitelja i bez ikakve sumnje, najbolja je u tome što radi.
Teško je biti savršen u nesavršenu svijetu, no Aurienne je to išlo za rukom. Kad bi trebalo izdvojiti jednu njezinu manu, moglo bi se reći jedino da je najbolja i da zna da je najbolja. Neki bi to nazvali nadmenošću. A ona bi rekla da je to sposobnost neokaljana tobožnjom poniznošću. (str. 40.)
Osric pripada rodu Fyrena, jedan je od najboljih ubojica i skupo naplaćuje svoje usluge. Međutim, Osric ima veliki problem. Hitno mu treba iscjeljenje, a njegovu brzonapredujuću i u svakom slučaju smrtonosnu bolest ne može izliječiti bilo kakav iscjelitelj. Treba mu najbolji. Treba mu Aurienne.
Zašto bi ona na to pristala, pitate se? Zato što joj Osric dolazi (provali) s ponudom koju ne može odbiti. Odnosno, Aurienne može jer ona može sve, ali bome, njezina se nadređena s odlukom ne slaže. A ne slaže se jer Osric, u nedostatku bilo čega boljega, nudi novac. Hrpetinu novca. Baš onoliko koliko Auriennein red treba kako bi razvio cjepivo protiv opasnih boginja, epidemije koja trenutno harači desetstvima i odnosi živote (zanimljivo) siromašne djece.
I eto, Aurienne i Osric prisiljeni su raditi zajedno. Liječiti njegovu bolest, ali i razriješiti misteriozni povratak opasnih boginja.
Cijelu tu suradnju obavija veo prezira i mržnje, osim ako…
Mržnja katkad neobično podsjeća na nešto sasvim drugo. (str. 200.)
Kad se veo podigne, tu su privlačnost, požuda, strast i ono najsavršenije od svega – ljubav. Ali Iscjeliteljica i Fyren, Bože me sačuvaj, nema šanse! Ili ipak?
Na to su bili osuđeni: stajanje na pragu. Na rubu i jedino i samo na rubu. Zamalo. On je to što jest, Ona je to što jest.. (str. 259.)
Toliko dobro
Neodoljivi poriv toliko je šarmantan, duhovit, neobičan, jedinstven roman da ga jednostavno ne smijete zaobići! Bez obzira na to volite li romane ove vrste, ovaj se mora naći na vašem popisu za čitanje!
Neopisivo sam uživala! I premda je i priča izvrsno osmišljena, nije to ono što me oduševilo. Najbolji je stil pisanja. Ova autorica briljantno se služi humorom, crnim humorom, ironijom, sarkazmom. Čitanje prestaje biti čitanje, a postaje čista zabava već na prvom podnaslovu.
Glavno načelo iscjelitelja glasi Nikomu ne naudi, no osobne fantazije ne podliježu propisima pa se tako Aurienne počastila mišlju kako se Fyren poskliznuo i utopio i tako dokrajčio svoju i njezinu muku. (str. 85.)
AI generated
Roman je toliko dobar, toliko drugačiji. Čitala sam ga po danu, čitala sam po noći, na jedvite sam se jade tjerala na spavanje. Nisam mogla iz ruku ispustiti slow-burn romansu između ekstremno pametne, pomalo umišljene Aurienne i lukavog, zgodnog, drskog Osrica. Njihova vatra toliko se sporo pali, ali iskre, vjerujte mi, frcaju na sve strane. Oni su savršeni neprijatelji koji će, nadajmo se uskoro, postati još savršeniji ljubavnici!
Stajali su blizu. Tako je to u ratu: svaki ih je sukob, svaka bitka sve više približavala. Njegov se dah isprepleo s Njezinim, prešavši granice koje njihove usne nikad ne bi prešle. Toliko je bilo pogrešno da je gotovo bilo erotično. (str. 141.)
Neodoljivi poriv da…
Neodoljivi poriv da svaku rečenicu počnem ovom sintagmom. Neodoljivi poriv da vam šapnem da će ovo vrlo vjerojatno biti moja knjiga 2026. godine! Neodoljiv poriv da vas nekako nagovorim na čitanje, a da ne spojlam radnju koja je, baš kao i sve u ovom romanu, osmišljena bez iti jedne mane. Kada bih imala talenta za pisanje (a nemam ga), voljela bih ovako pisati. Duhovito i zabavno. Lagano. Željela bih da moji čitatelji luđački okreću stranice, da se smijulje, da budu napeti. Željela bih napraviti sve ono što je Brigitte Knightley napravila meni. Ostavila me bez teksta domišljatošću i ljepotom jezika (svaka čast prevoditeljici, skidam kapu, sve je igre riječima prevela besprijekorno).
Zaljubila sam se u likove! Božeeeee! Tako su perfektno napisani. Aurienne je lijepa, jako inteligentna, ekstremno moralna, nadmoćna svima i svemu i toga se ne srami. Osric je (pretjerano) samouvjeren, također pametan, moralno upitnih vrijednosti. I kad se njih dvoje nađu na istom mjestu… To pršti! Iako je cijeli ljubavni dio JAAAAKOOO slow-burn, njihovo podbadanje, nadmudrivanje, podrugivanje… Zatim malo pomalo povezanost, razumijevanje i shvaćanje koliko se međusobno privlače stvaraju u nama čitateljima neprestanu napetost i slatko iščekivanje.
Neodoljivi poriv potpuno me zaludio i jedva čekam sljedeći dio duologije, nazvane simpatično Najmilija mrska duologija. Iz Sonatine kažu da će biti spreman u proljeće 2027., tako da… Brace yourself! Pripremit ću sebe psihički, fizički i na sve ostale načine za završni dio jedne od najboljih, najkreativnijih i najseksi priča ikad pročitanih!
Trebam li uopće pisati da od mene imate NAJVEĆE MOGUĆE preporuke?
AI generated
Ostali naslovi ove autorice (NEMOJTE PRESKOČITI)
Brigitte Knightley čitateljima je poznata kao autorica fan fikcije. Postala je ekstremno popularna zbog teksta o Dracu Malfoyu i Hermione Granger iz svijeta Harryja Pottera, koji se zove, vjerovali ili ne, Draco Malfoy and the Mortifying Ordeal of Being in Love (među obožavateljima je tekst poznat kao DMATMOOBIL, što možda nije važno prosječnom čitatelju, ali ako se zaljubite u pisanje ove autorice, trebat će vam kratica). U tom svom djelu autorica prati Hermione, koja je postala iscjeliteljica i Draca, koji je postao Auror i trenutno radi kao njezin zaštitar.
Mnogi fanovi pišu kako se Neodoljivi poriv uvelike naslanja na DMATMOOBIL, ali nisam čitala pa neću komentirati.
Budući da Neodoljivi poriv završava cliffhangerom, jasno nam je da ima i nastavak! U originalu se zove The Exquisite Torment of Loving Your Enemy, a ja ne mogu iščekati prijevod!
Gdje kupiti roman Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
Tog 26. prosinca 2004. godine cunami je u Indijskom oceanu, bez najave sustava upozorenja, usmrtio između 230.000 i 280.000 ljudi, od čega su više od jedne trećine bila djeca.
Ostao je zapamćen kao jedna od najsmrtonosnijih i najrazornijih prirodnih katastrofa u modernoj povijesti. Katastrofu je uzrokovao megapotres jačine između 9,1 i 9,3 stupnja po Richteru, s epicentrom u blizini obale Sumatre u Indoneziji, a valovi su razorili i obale Šri Lanke, Indije, Tajlanda, Maldiva pa sve do Somalije.
Ovo je priča o onima koji su otišli, i onima koji su ostali da ih nikada ne zaborave.
Ptice su nestale. Muškarac između nas okreće se i kaže mi da je i on primijetio da nema ptica. str. 132.
Prijateljice
Kad šestogodišnja Marissa izgubi majku, njezin otac, morski biolog, odvodi je na mali tajlandski otok u Andamanskom moru. Marissa ondje upoznaje Arielle i djevojčice postaju prijateljice koje zajedno istražuju čudesa šuma, koralja i plaža.
Arielle je u tom prijateljstvu ona snažnija, samouvjerenija, eksplozivnija. Marissa je suptilnija, znatiželjnija, istraživačica. Ali zajedno, one su jedno tijelo, jedan um i jedan pogled na svijet koji ih okružuje. I sve do dana kada se na tajlandsku obalu obrušio razorni cunami i razdvojio ih.
“U našem jeziku nema mjesta za tugu za prijateljima, niti za ljubav prema njima.”
New York
Godinama kasnije, Marissa živi u New Yorku. Radi posao koji je ne zanima, a noći traži utjehu u krevetima muškaraca za koje se ne može vezati. Grad se sprema za udar uragana Sandy, ali Marissu to ne zanima. Lutajući gradom, prisjeća se prošlosti i uči kako opstati u nesigurnom svijetu, ali svaki pogled na ljude na ulici, vremenske prilike ili naselja oko sebe Marissa gleda Ariellinim očima.
Ali kao i svakog drugog mladića i muškarca s kojim sam bila, mogla sam ga vidjeti samo kroz njezine oči. str. 124.
Dojam o djelu
Kad čitate ovaj roman, onako na prvu, reći ćete da je to roman o prijateljstvu, ali to je zapravo roman o tuzi. I to onoj iskonskoj, neutješnoj, onoj koja nema zaborava, onoj koja s nama živi svaki sat, svaki dan, svaki mjesec i svaku godinu. Onoj koja ne zastarijeva, već se prikazuje u svakom obliku, kao mjesec, kao životinja, koralj, zvijezda ili samo morska mijena.
Tuga je tajna. Tuga je teška. Tuga je nevidljiva, ali je posvuda. Tuga vam izbija zrak iz pluća. str. 71.
Nema stvora ili oblika u prirodi koji Marissu ne podsjeća na Ariellu. To nije samo tuga zbog gubitka prijateljice, već isto tako i tuga za morskom florom i faunom, onim dijelovima kojima prijeti postupno uništenje, za što je većim dijelom odgovoran čovjek.
Pod morem je na taj način hommage umirućim oceanima i šumama ugroženima klimatskim promjenama.
Način na koji Menon opisuje ocean istovremeno je zastrašujući i pun poštovanja. Manta raže u knjizi predstavljaju veličanstvenost, ali i krajnju ranjivost prirode. Ta predivna morska stvorenja koje su Marissa i Ariella oživotvorile dajući im ljudskost nadjenuvši im imena, plijen su ljudi koji ih love i ubijaju bez obzira na vrijeme razmnožavanja, kako bi priskrbili profit.
Knjiga me se baš dojmila iz više razloga. Prvo, neupitno je da je katastrofa koja je dogodila u Indoneziji strašna. Gubitak ljudskih života ne može se mjeriti ni s jednim gubitkom koji čovjek može pojmiti. Uz ljudstvo, tu je i gubitak čitavih prirodnih resursa, biljnog i životinjskog svijeta koji je ondje postojao u suživotu s čovjekom.
Način na koji je Tara Menon dočarala atmosferu oceana, cunamija, razmišljanja ljudi kada su shvatiti da je katastrofa neizbježna, kao i proces tugovanja nakon svega proživljenog čini ovu knjigu izuzetnom.
O autoru
Tara Menon je indijsko-singapurska književnica, književna kritičarka i izvanredna profesorica na Odsjeku za engleski jezik na Sveučilištu Harvard. Svjetsku slavu i veliku pozornost književne javnosti stekla je svojim debitantskim romanom Pod morem(Under Water) koji je preveden na više od 30 jezika.
Na dan majčinog pogreba sedmogodišnja Sarah Leroy na groblju upoznaje Angélique Courtin. Od tog dana dvije su djevojčice nerazdvojne. Premda potpuno različite izgledom i osobnostima, prijateljstvo dviju djevojčica ništa ne može pomutiti sve do srednje škole. Sarah je gotovo obična, tiha i samozatajna djevojčica, pripada bogatijim obiteljima u mjestu, a Angélique je ona koja osvaja ljepotom, dijete samohrane majke koja se bori držati obitelj iznad vode.
Sve te godine bila sam tako beznadno usamljena a da toga nisam bila ni svjesna. Shvatila sam to tek u tom trenutku jer, odjednom, više nisam bila sama. str. 292.
Nestanak
Ostavši sam sa sedmogodišnjom djevojčicom, Sarin otac nakon nekog vremena u njihov dom dovodi mladu ženu s dvojicom sinova. Sarah se silno nada da je dobila potpunu novu obitelj, pomajku i polubraću. Međutim, pomajka ne odobrava Sarino druženje s Angélique, a prelaskom u srednju školu dvije se djevojke počinju sve više udaljavati. Angélique doživljava traumatična iskustva i popušta u školi, Sarah se osamljuje i nema prijateljica. Jedino što voli su more, plivanje i nestajanje u morskim dubinama. Na ljeto, netom prije završetka šesnaestog rođendana, Sarah nestaje i nikad se više ne pojavljuje.
Nisam zaslužila njihovo prijateljstvo. Često sam si to ponavljala navečer u krevetu, uvjerena da će me na kraju izdati. str. 278.
Fanny
Dvadeset godina kasnije, novinarka Fanny, koja se udaljila od sestre Angélique, dobiva zadatak napisati priču o nestanku Sarah Leroy. Nevoljko preuzima zadatak koji joj je uvjet napredovanja i vraća se u rodno mjesto s pokćerkom Lilou koja odrađuje praksu.
Vijesti o Sari svih ovih godina nema, a jedan mladić odrađuje zatvorsku kaznu za njezino ubojstvo.
Ostale su samo rupice od pribadača i potamnjeli četvrtasti obrisi kao jedini vidljivi tragovi onoga što je nekad bila najljepša priča o prijateljstvu kojoj je Fanny imala priliku svjedočiti, a koja je sada nepovratno završila. str. 149.
Dojam o djelu Ljeto kad je nestala Sarah Leroy
Jesu li prijateljstva iz mladosti uistinu najčvršća prijateljstva koja postoje?
Sudeći po romanu Ljeto kada je nestala Sarah Leroy, jesu.
Sarah je nestala, nikad nije pronađena, ali zbog sumnje u njezino ubojstvo jedan je mladić u zatvoru gotovo dvadeset godina. Je li pravda zadovoljena? Pitanje je to za mlilijun dolara.
To je uvod u ovu dirljivu priču o odrastanju kojoj pečat daje žensko prijateljstvo. Nekoliko djevojaka, nazvavši se Odčaranima, splelo je toliko jake, nerazmrsive niti prijateljstva u koje ne može proniknuti ni policija, ni obitelji, ni znatiželja i podozrivost malog mjesta u kojem svi sve promatraju i sve znaju.
Odčarane su djevojke koje znaju bit ženskog prijateljstva: solidarnost da podmetnu leđa za drugog kada to treba, vjera da je pravda viši cilj i zavjet šutnje godinama koju ne bi prekinuli ni pod prijetnjom smrću. Ljeto kada je nestala Sarah Leroy istražuje samu bit ženskih prijateljstava u mladenačkoj dobi, sve njihove uspone i padove, ljutnje, svađe, radosti, tuge i pomirenja.
Priča je složenija nego što se čini na prvi pogled. Čak u prvih pedesetak stranica ide dosta sporo i malo vas uljuljka i uspava tako da ne očekujete velike potrese u nastavku. A oni se stvarno događaju i onda kada ih čitatelj nije svjestan. Radnja se postepeno zahuktava naizgled bez velikih potresa, ali izaziva tjeskobu i neodređeni nemir kod čitatelja kad otkrije davno prešućene tajne kojima nema svjedoka, osim otvorene morske pučine koja je lijek na ranu glavne junakinje.
Moram se osvrnuti i na muške likove u knjizi. Lik Sarinog oca ostao je nedorečen i nedovoljno poentiran. Mozda on to i ne zaslužuje, ali svejedno, o njemu smo trebali znati nešto više. Ostali muški likovi zbog svojih djela nose teret krivnje, tjeskobe i nepovjerenja prema drugima, formirani na osnovu proživljenog u mladosti.
Roman ukazuje na vršnjačko i seksualno nasilje koje je pokretač traume i patnje glavnih likova. I opet, kao i mnogim situacijama do sada, sustav zakazuje, škola ne prepoznaje traumu, obitelji probleme stavljaju pod tepih, a mlada osoba nema se kome povjeriti. Osim možda prijateljicama.
O autorici
Ljeto kad je nestala Sarah Leroy hvaljeni je roman francuske spisateljice Marie Vareille. Suptilno i s istinskim osjećajem za stvaranje napetosti, Marie Vareille na kriminalističkom zapletu gradi zadivljujuće dojmljivu i dirljivu priču o odrastanju, obiteljskim traumama i posljedicama njihova prešućivanja te snazi prijateljstva. Roman je ovjenčan priznanjima francuske čitateljske publike među kojima su Prix des Lecteurs U (2023.) te Prix de la Librairie Lamartine (2023.). Na hrvatski jezik vjerno ga je prenijela Sandra Karić.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
