Objave

Objavljeno

Fredrik Backman: Pobjednici

Nakladnik: Fokus, 2023.

Naslovnica romana Pobjednici: ©Fokus

Prevela Maja Bitunjac

U hokeju znamo tko su pobjednici, jer pobjednici pobjeđuju. To je sport učinilo jednostavnim…, ali na kraju je ipak ispalo nepodnošljivo. (str. 165.)

Fredrik Backman: Pobjednici

Trilogija Medvedgrad

Prije nego počnemo pričati o romanu Pobjednici, napravit ćemo jedan mali uvod, osvrćući se na prethodne nastavke trilogije.

Prvi je dio Medvedgrad i apsolutno je izvrstan.
Drugi je dio Mi protiv vas i  apsolutno je izvrstan.
Treći su dio Pobjednici i – uviđate li uzorak?

Sva su tri nastavka predivno štivo! Toliko su topli, emotivni, dirljivi… Preplakala sam svaki…

Ono što je najbolje (i istodobno najgore) jest da pisac već u prvom dijelu naviješta neke stvari. Na primjer, kad opisuje trojicu likova s kojima smo se jako povezali, reći će, parafraziram: Za deset će godina jedan biti otac, jedan profesionalni igrač hokeja, a jedan će biti pokojni.

Još od tog prvog dijela neprestano strepim za voljene likove i da… Pobjednici donose kraj. Jedan od onih dječaka, danas mladića, doista je pokojni.

Naravno da smo se nadali. Bože, kako smo se samo nadali. Naivni snovi posljednja su linija obrane u ljubavi, pa sami sebe na neki način uvijek uvjeravamo da nikakve strašne tragedije neće zadesiti upravo one koje volimo… Za njihovo dobro sanjamo o vječnom životu, želimo supermoći i pokušavamo vratiti vrijeme. Nadamo se. (str. 7.)

Trebam li prepričavati radnju prethodnica?

Medvedgrad, Mi protiv vas, Pobjednici

Prvo što moramo razumjeti jest da gradić Medvedgrad možda nema ništa, ali ima svoju istoimenu hokejašku momčad za koju živi i za koju umire.

Što je vojnik bez vojske? …
Što je jedan Medvedgrad bez svog hokejaškog kluba? (str. 197.)

Drugo što moramo znati jest da su Medvedgrad i Hed susjedni gradići. Oba imaju svoju hokejašku momčad i jednako odane navijače. Sve počinje tako da Hedu ide dobro, Medvedgradu loše, ali kotač sreće neprestano se okreće. Do romana Pobjednici, situacija s klubovima potpuno je suprotna.

A onda, glavni i najbolji igrač Medvedgrada, buduća zvijezda, skroz-naskroz omiljen i popularan momak siluje Mayu Andersson. Umjesto da se pokunji, zaboravi i pusti zvijezdu da zablista i klubu donese dugo žuđenu pobjedu, Maya prijavljuje silovanje. I tu sve kreće naopako. Anderssoni su praktički izopćeni iz grada. Svi o „skandalu“ imaju neko mišljenje. Odvaguje se krivnja. Postavljaju se pitanja. Tko smije kršiti zakon? Tko smije gaziti po ljudima? Jesu li svi jednaki ili ipak postoje jednakiji? Netko će umrijeti, netko će otići, netko će se vratiti. Nešto će se srušiti, nešto će biti zapaljeno, puno će toga biti uništeno.

U mjestima u kojima je divljina blizu, ljudi su povezani nevidljivim nitima, ali i oštrim kandžama, tako da kad se jedan prebrzo okrene, nije uvijek samo košulja ono što se drugome razdere. Ponekad pukne i srce, svima nama. (str. 26.)

Dvije godine kasnije nakon svega toga, počinju Pobjednici.

Fredrik Backman: Pobjednici

Pobjednici

Medvedgrad cvate, klub napokon ima novca i veliko klizalište za trening. Grad potresa smrt još jednog dragog nam lika. Maya Andersson i Benji Ovich vraćaju se na sprovod.

Dom. Stvarno bi trebalo postojati više riječi za to. Jedna za ljude koje imamo tamo i jedna za one koje smo izgubiti. (str. 101.)

Sve se promijenilo. Brakovi nisu što su nekad bili. Poslovi nisu što su nekad bili. Ljudi su uglavnom nesretni…

…volumen tuge nije određen onim što je čovjek izgubio, nego onim tko čovjek jest. (str. 498.)

Pritajeno nasilje kucka negdje u glavama svih likova, čak i u onima za koje nikad ne biste rekli. Jedan dječak čini se premalen za to pa nitko na njega neće obraćati pozornost, dok ne bude prekasno.

Ne možemo se boriti protiv zla. To je ono najnepodnošljivije u svijetu koji smo izgradili. Zlo se ne može uništiti, niti zaključati; s čim se više nasilja na nj okomljujemo, to je ono jače kada sipi ispod vrata i kroz ključanice. Nikada neće nestati jer raste unutar nas… Nemamo oružja protiv toga. Samo nam je darovana ljubav da izdržimo. (str. 635.)

Jedna će novinarka zagrebati malo preduboko u poslovanje hokejaškog kluba Medvedgrad, što bi moglo doći glave onima koji su nam najdraži.

Tako se mjeri korupcija u jednom društvu. Nije prevara ako nitko nije uhvaćen i nije skandal ako se ništa ne otkrije. Dotad su sve to samo tajne. Sve šume su ih pune. (str. 437.)

A onda počinje i oluja. Oluja koja se razbuktava i bjesni isprva izvana, a kako se stranice okreću i okreću, i unutar samih likova.

Medvedgrad više nikad neće biti isti.

Često se kaže da pobjednici pišu povijest, ali ovdje nema pobjednika. (str. 270.)

Ili jesmo ili nismo pobjednici

Trilogija Medvedgrad jedna je od najboljih trilogija koje sam ikada pročitala! Sva su tri dijela podjednako savršena, i premda je ovaj zadnji bucko od 660 stranica, uživala sam u svakoj. Isplakala sam se kao rijetko kad. Romani su toliko nabijeni emocijama, a stil pisanja… Bože, Backmanove rečenice teku kao rijeka i ulijevaju vam se ravno u srce. Ako bih se ikad bavila pisanjem, pisala bih baš ovako! Toliko je života u njegovim riječima, a likovi su međusobno povezani kao korijenje stabala neke stoljetne šume. Svi su nekome nešto, a korijenje je toliko duboko da napokon na vidjelo izlazi ona istina koju odavno slutimo: Medvedgrad ne može bez Heda, Hed bez Medvedgrada.

Likovi su toliko napredovali, čak i oni koji su moralno dvojbeni imaju ljudsku stranu. Naravno, vrijedi i obrnuto. Oni od kojih to nikad ne bismo očekivali slomit će nam srce. Čitat ćemo, znat ćemo, bit ćemo korak ispred svih, ali nećemo moći učiniti ništa…

Pobjednici imaju mnoštvo likova, ali nije ih teško pratiti, pogotovo jer ćete se u njih zaljubiti već u prvom dijelu. Čak i ako čitate s odmakom od nekoliko mjeseci ili godina (tako sam ja), sjetit ćete sve svake sitnice. Ovo je jednostavno takva trilogija. Useli vam se u srce i tamo živi dok i vi živite.

Neke nas knjige doista prate vječno, a ovo je jedna od njih.

Fredrik Backman: Pobjednici

Ostali naslovi ovoga autora

Fredrik Backman mladi je (1981.) švedski kolumnist, bloger i pisac. Njegovi su romani objavljeni diljem svijeta, na više od dvadeset i pet svjetskih jezika!

Mislim da rijetko koji čitatelj Backmana voli ovoliko koliko ga ja volim. Bila je to ljubav na prvo čitanje i mislim da će biti jedna od onih rijetkih stvari koje vas prate cijeli život – vječna ljubav. Sve je počelo čitanjem Ovea i nastavilo se svim ovim navedenim romanima.

Čovjek zvan Ove

Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao

Britt-Marie je bila ovdje

Medvedgrad

Mi protiv vas

Pobjednici

Sve što moj sin treba znati o svijetu

Svakog jutra put do kuće sve je duži

Prilika života

Tjeskobni ljudi

Moji prijatelji

Gdje kupiti roman Pobjednici

Fokus

Objavljeno

Loreth Anne White:  Mračni zov

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica knjige Mračni zov: ©Mozaik knjiga

Preveo Andrej Bukarica

Loreth Anne White  Mračni zov

Mračni zov ima nešto jednostavniju strukturu i sporiji ritam u odnosu na ostala djela ove autorice. To je stoga što je napisan među prvim njezinim romanima, a mi ga čitamo nakon izvrsnih Ispod đavoljeg mosta, Sluškinjinog dnevnika,Plivačice i Nemirne kosti. Ipak, Mračni zov ima nešto što ostali romani nemaju. To je napeti triler preživljavanja u divljini s vrhunskim opisima surove kanadske prirode i osjećajem izolacije pojedinca oko kojega je samo veličanstvena priroda.

Olivia

Nekad se Olivia zvala Sarah Baker i bila je posljednja žrtva “Ubojice s Watt Lakea”. Jedina koja je uspjela pobjeći. Ubojica je u međuvremenu preminuo u zatvoru, a Olivia liječi traume radeći kao voditeljica imanja Broken Bar starog gospodina Knighta, uglavnom se baveći ergelom na imanju.

Grlo joj se steglo kad je ugledala posljednje ime. Sarah Baker. Ime iz romana njezine majke. str. 286.

Cole

Stari Myron polako kopni, a po saznanjima osoblja, nakon njegove smrti nasljednici će ranč prodati. Olivia poziva Myronovog sina da posjeti oca prije smrti i izmiri dugogodišnje zategnute odnose. Na ranč stiže Cole Knight, bivši vojnik s vlastitim tajnama, koji pokušava otkriti što se dogodilo njegovoj obitelji i zbog čega je zavrijedio prezir vlastitog oca.

Niste vi nikakav preživjeli, znate? Nemate poima o preživljavanju. Stalo vam je samo do vlastitih narcisoidnih težnji. str. 53.

Broken Bar 

Izolirani ranč Broken Bar u divljini pacifičkog sjeverozapada idealan je za odmor obitelji, šetnje i jahanje i lov na divlje životinje pa privlači mnogo posjetitelja. Jedan od gostiju je i umirovljeni policajac koji postavlja mamac za serijskog ubojicu, sumnjajući da je u zatvoru preminuo pogrešan osumnjičenik.

Istovremeno, Olivia uočava ostavljene stvari i tragove za koje je mislila da ih neće više nikad vidjeti. Užasnuta shvaća da je ubojica, zlostavljač, još uvijek živ.

Ovdje je. Ubojica iz Watt Lakea je ovdje. Ovo je njegov prepoznatljiv potpis.
str. 163.

Dojam o djelu Mračni zov

Premda mi je možda za nijansu lošija od ostalih pročitanih djela ove autorice, Mračni zov je još uvijek odličan triler. Nešto sporiju radnju nadopunjuju veličanstvena priroda (u opisu koje je autorica pravi majstor), izolirani ranč u divljini i oluja koja prekida komunikaciju s ostatkom svijeta.

Olivia/Sarah, glavna je protagonistica, fizički i psihički ranjena žena koja nakon bijega od sadističkog mučitelja ima trajni PTSP.  Napadaji panike, nelagode i straha, bijeg od ljudi i sve njezine unutarnje borbe odrađene su vrlo autentično, bez uljepšavanja.

Roman počinje sporije. Upoznajemo Oliviu, vlasnika ranča, osoblje i činjenicu da se starom Myronu bliži kraj. Sve je samo predznak nadolazeće prijetnje koju Olivia instinktivno osjeća. Dolaskom policajca i njegove kćeri na imanje, roman se počinje zahuktavati, a stvari se sve brže odvijaju kada se pojavljuju tragovi iz Olivijina sjećanja kada je još bila Sarah.

Loreth Anne White Mračni zov

Svidjeli su mi se opisi prirode i odličan psihički profil žene koja je preživjela zlostavljanje i ostala s trajnim traumama. Sve je to autorica savršeno opisala. Radnja u kojoj se prošlost i sadašnjost sudaraju u drugoj polovini knjige, intenzivna je i zanimljiva.

Postoji i mala romansa između Olivie i Cola, nasljednika imanja, koji se nevoljko vraća na imanje. Svidjelo mi se što se ovaj odnos postupno razvija i kreće od nepovjerenja do osoba koje se prepoznaju jer oboje nose teške unutarnje ožiljke. Napomenut ću još odnos Olivie i njezinog slijepog psa koji me baš raznježio.

Sve u svemu, Loreth Anne White ni ovog puta nije razočarala. Čekamo s nestrpljenjem nove romane ove autorice.

O autorici

Loreth Anne White višestruko je nagrađivana autorica kriminalističkih trilera. S više od tri milijuna prodanih knjiga diljem svijeta i prijevodima na preko dvadeset jezika, bila je nominirana za nagradu ITW Thriller Awards, tri puta finalistica nagrade RITA, dobitnica nagrade Daphne du Maurier, finalistica nagrade Arthur Ellis te dobitnica brojnih drugih nagrada za spisatelje.

Nekadašnja novinarka s radnim iskustvom u Južnoafričkoj Republici i Kanadi, danas živi u Kanadi, na Pacifičkom sjeverozapadu.  

Gdje kupiti roman Mračni zov

Mozaik knjiga

Objavljeno

Carsten Henn: Pekar koji je pekao priče

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica romana Pekar koji je pekao priče: ©Znanje

Preveo Mario Režić

Carsten Henn: Pekar koji je pekao priče

Pekar koji je pekao priče

Sofie je balerina, odnedavna – bivša balerina. Od te kobne ozljede život joj kreće naopako. Brak s koreografom Florianom na klimavim je nogama, a kad u njezinoj ulozi zasja nova balerina, Sofie je shrvana. Spletom okolnosti, zapošljava se u obližnjoj pekari; mislila je da će biti prodavačica, ali ispostavlja se da starom pekaru Giacomu treba pekarica.

Tko peče kruh, mora se naučiti strpljenju. A tko se nauči strpljenju, uspjet će u životu. Danas se sve radi što brže, ali zbog toga ne postaje bolje. (str. 84.)

I tako Sofie polako uči peći kruh, čitavo vrijeme planirajući dati otkaz. No Giacomo nije poput drugih. Priprema kruha kod njega je, na neki način, poput plesa. Sofie se iz dana u dan sve bolje snalazi, iako joj kruh ne uspijeva baš najbolje. Iskusni pekar Giacomo nije vješt samo u pripremanju kruha, njegove riječi i savjeti vezuju Sofie za zatvoreni svijet male pekare, premda joj zbog toga brak upada u još veću krizu.

„Ovo izvana, to je korica“, objasni Giacomo. „A iznutra je meki dio. Kao kod čovjeka.“…
„Nije tako kod svih ljudi.“
„Ali jest tako. Kod svih. Samo se razlikuje debljina kore. A što je deblja kora, to je čovjek neugodniji. Ali svaki čovjek ima svoj meki unutarnji dio.“ (str. 49.)

Osim njih dvoje, svako sa svojim bolima, upoznajemo još i mrzovoljnu Elsu, vremešnu prodavačicu; Floriana, dakako, Sofiena muža koji čini sve kako bi spasio brak i dokazao svoju ljubavi.

Vjerovali ili ne, tu su još i Djevica Marija (da, dobro ste pročitali, Djevica Marija), susjeda Marie koja se malo previše petlja gdje joj nije mjesto te simpatična jazavčarka Motte.

Ako vam ovo nije dovoljno da počnete čitati, onda ne znam…

Miriše na dobro

Jako sam slaba na tople priče, tople poput kruha, koje mirišu na dobro svakom stranicom. Pekar koji je pekao priče jedna je od takvih. Pročitala sam je za dva dana, tanašna je to knjiga, ali toliko je lijepa da se zadrži negdje u vama. Volim ovog autora, još otkad sam pročitala Šetača knjiga (link je na dnu ovog osvrta). Ne mogu si pomoći. Ostavlja mi sličan dojam kao Backman, samo što je kod Henna svega nekako manje. Manje emocija, manje srcedrapajućih sudbina, manje svega onoga što, kad nismo raspoloženi, može ostaviti dojam patetike. Ovdje toga doista nema.

Carsten Henn: Pekar koji je pekao priče

Ponekad je dobro razmišljati o životu kao da je riječ o knjizi. I zapisati se kako bi je trebalo dalje pisati. Da shvatimo kako smo zapravo mi sami ta osoba koja u ruci drži pero. (str. 5.)

Priča je apsolutno divna. Toliko nježna i mirna, kao dobrodošao predah od svih onih silnih ubojstava o kojima inače čitam. Svi su mi likovi dragi, čak i namrgođena, ljutita Elsa čiju priču saznajemo praktički na kraju. Djevica Marija i njezin Isus najzabavniji su dio romana, vidjet ćete, tu ćete se sigurno osmjehnuti.

Lijepih citata je mnogo; puno je i plesa, bilo onog doslovnog, bilo metaforičkog.

Vjerujem da se svi rađamo s dobrim srcem. Ali kod nekih se ono vrlo rano zgazi. Znaš, srca mogu naučiti ispravno kucati samo onda kad druga srca kucaju za njih. (str. 90.)

Mir i spokoj

Sve mi se svidjelo, uživala sam u čitanju i vjerujem da ćete i vi. Nije ovo roman koji će vas prikovati uza se i koji jednostavno „morate pročitati“, ali ako tražite odmor, Pekar koji je pekao priče tu je za vas. Ako trebate mir, spokoj, popodnevnu dokolicu, mirisnu kavu i kolač, nemojte uzeti nešto drugo. Uzmite Pekara, neće vam biti žao.

Obično je ustajala odmah nakon što bi otvorila oči. Ali sada je odabrala nerad.
Kad jednom počneš s tim, više ne možeš prestati. Kad ne radiš ništa, pomisli ona, daješ svijetu vremena da dođe k tebi, a ne strašiš ga iznenadnim pokretima. Svijet je bio plahiji nego što bismo mislili. (str. 53.)

Carsten Henn: Pekar koji je pekao priče
AI generated

Ostali naslovi ovog autora

Carsten Henn njemački je autor rođen 1973. godine. Osim što je pisac, on je i vinski te gastro kritičar. Autor je mnoštva djela, a kod nas je, osim Pekara koji je pekao priče, preveden još i Šetač knjiga.

Gdje kupiti roman Pekar koji je pekao priče

Znanje

Objavljeno

Soren Sveistrup: Igra skrivača

Nakladnik: Fokus, 2026.

Naslovnica knjige Igra skrivača: ©Fokus

Preveo Ivan Dominik 

Soren Sveistrup Igra skrivača

Nevina igra

Knjiga Igra skrivača autora  Sorena Sveistrupa izvrstan je psihološki triler u kojoj inteligentni ubojica koristi dječje brojalice koje asociraju na sigurnost, igru, zabavu i bezbrižno djetinjstvo, kao najavu zločina. Ovu morbidnu, gotovo privatnu uvrnutu igru pokušavaju shvatiti detektivka Naia Thulin i njezin kolega Mark Hess, koji su uvučeni u jezivu i iznimno složenu istragu.

Znaš kako se igra. Jedan od njih broji dok se ostali skrivaju, a onda onaj koji je brojio traži one koji su se sakrili. Uvijek koriste istu brojalicu. Jedan dva. Koka nosi jaja sva. I tako dalje. str. 383.

Brojalica

Radnja romana započinje na Valentinovo, kada samohrana majka počne primati anonimne, uznemirujuće SMS poruke. Poruke sadrže stihove stare dječje brojalice kojom započinje igra skrivača (“Jedan, dva, tri… “). Kada žena dobije poruku „pronađena“, gubi joj se svaki trag. Dok detektivi Naia Thulin i Mark Hess grozničavo tragaju za nestalima, istraga ih vodi duboko u prošlost. 

Prošlost

Mlada djevojka Emma Holst pronađena je ubijena, a ubojica je ostao neotkriven. Za njezinu obitelj nikad više nije bilo mira. Detektivi Naia Thulin i Mark Hess otkrivaju da je prije smrti Emma prolazila kroz identičan teror kao i nove žrtve – brutalno uhođenje i primanje jezivih dječjih brojalica, što ih navodi na zaključak da je riječ o istom serijskom ubojici.

Kako ubojici nije bilo ni traga ni glasa, Emmina se obitelj polako raspala, ali njezina majka ne odustaje od traženja tragova.

Pokušao se sabrati. Pokušao se uvjeriti da će mu, čim se malo odmakne od tog događaja, sinuti neko drugo, manje uznemirujuće objašnjenje koje će imati savršenog smisla. str. 18.

Poveznica

Budući da su sve žrtve, uključujući Emmu, prije nestanka bile sustavno uhođene i ucijenjene, prvi sumnjivci su ljubomorni bivši muževi, partneri ili kolege s posla, ali koncept se ubrzo mijenja kada detektivi pronađu jednu značajnu poveznicu među žrtvama.

Dojam o djelu

Igra skrivača nastavlja se na odličan roman Čovjek od kestena (nisu povezani radnjom, samo likovima istražitelja). Roman je ostao na istoj razini kao i prethodni, s jednakom dozom napetosti, neizvjesnosti i misterije.

Priča je slojevita. Likova je mnogo, ali doneseni su uvjerljivo pa nije teško pratiti pročitano, pogotovo što knjiga ima znatan broj stranica (554). Napetost se gradi postupno sve do završnog krešenda na posljednjim stranicama, kada se sve raspliće. Ako ste i prije samog završetka složili kockice i pogodili negativca, to ne umanjuje zanimljivost samog romana.

Serijski ubojica uvijek je jedan korak ispred istražitelja koji nikako ne uspijevaju shvatiti motive ubojice.

Jeziva je činjenica da serijski ubojica najavljuje ubojstva šaljući poruke SMS putem mobilnog telefona, što nas upozorava koliko smo zapravo nezaštićeni u svijetu tehnologije kada predator može biti bilo tko, nama nepoznat.

Što ga to pokreće? Kakve veze ima dječja pjesmica?

Soren Sveistrup Igra skrivača

Sve su to nepoznanice koje nam golicaju maštu. Istraga poprima potpuno novu, opasnu dimenziju kada tragovi počnu voditi prema jednoj davnoj tragediji. Ona je povezana sa slučajem koji je davno vodio Nain otac, dok je radio u policijskoj postaji kao istražitelj.

Tako vješto ispreplećući prošlost i sadašnjost, autor nam donosi roman koji je gotovo nemoguće ispustiti iz ruku. Moju je pažnju držao do samog kraja, unatoč opsežnosti.

Zbog jednog sitnog detalja, ova me knjiga malo podsjetila na knjigu Kći kralja močvare pa ako želite, pročitajte i taj osvrt na blogu.

Pod svjetlom mobitela prepoznala je boju i shvatila: mrlje od ulja nisu od ulja.
str. 127.

O autoru

Danski scenarist i pisac Søren Sveistrup svjetsku je publiku osvojio kao autor kultne serije “The Killing”, a književni je uspjeh potvrdio romanom Čovjek od kestena koji je ubrzo adaptiran u Netflixovu seriju “Lutke od kestena”.  Igra skrivača mračna je, inteligentna i iznimno uzbudljiva priča koja potvrđuje da Sveistrup i dalje pomiče granice suvremenog kriminalističkog romana.

Gdje kupiti roman Igra skrivača

Fokus

Objavljeno

Taylor Jenkins Reid: Atmosfera

Nakladnik: Vorto Palabra, 2026.

Naslovnica romana Atmosfera: ©Vorto Palabra

Prevela Jelena Pataki Šumiga

Taylor Jenkins Reid: Atmosfera
AI generated

Atmosfera

Sve počinje godine 1980., u zlatno doba američkog svemirskog programa. Joan Goodwin, astrofizičarka, pozvana je na obuku u Houston.

Bilo bi lako tvrditi da ljudima nije mjesto u svemiru. Što god da nas je stvorilo, nije to namijenilo za nas. Ipak, Joan ima potpuno suprotno mišljenje. (str. 12.)

Iako odmalena mašta o zvijezdama, tek sad shvaća da bi im se doista mogla i približiti. Usudi li se maštati o letu u svemir?

Učiniti nešto što je toliko rijetkima ikad uspjelo? Nitko nam to nikad neće moći oduzeti. Ako to učinimo, ako odemo s ovog planeta, ta će nas spoznaja pratiti u svaku prostoriju u koju uđemo do kraja života. (str. 45.)

Okružena vrhunskim ljudima, od kojih svaki teži putu u svemir, Joan shvaća da bi joj se snovi mogli ostvariti samo ako bude dovoljno uporna, dovoljno hrabra, dovoljno sve. Ali svi ti kandidati, Lydia, Hank, Donna, John, Vanessa… Svi su oni iznimni i Joan se čini da svima ide bolje nego njoj. Pogotovo jer njezini obiteljski odnosi, umjesto da joj budu vjetar u leđa, kao da je vuku prema dolje, vezuju za Zemlju.

Gledati u noćno nebo znači postati dio dugog niza ljudi koji su kroz ljudsku povijest gledali u iste zvijezde. To znači svjedočiti prolasku vremena. Od takvih su joj stvari klecala koljena. (str. 50.)

Četiri godine kasnije, Joanin je život stubokom promijenjen. A onda dolazi do situacije u kojoj će svaka riječ, svaki korak, svaka pogreška… Odlučivati o životu i smrti.

I, kakva je atmosfera?

Što da vam kažem, a da nisam već sto puta rekla? TJR moja je omiljena autorica i što god žena napiše, ja čitam i čitat ću! Ona ima sposobnost unijeti toliko života u likove da oni prestaju biti papir, a postaju jedni od nas, hodaju, dišu i žive među nama.

Tako je i s romanom Atmosfera. Premda slabiji od moje omiljene četvorke, Evelyn, Daisy, Malibu i Carrie Soto, i dalje je to prepoznatljiv stil pisanja. I dalje je to priča koja se ne može ispustiti iz ruku, mada priznajem, nisam fan astronomije ni svemira ni letova u svemir…

Nisam se uspjela toliko povezati s glavnom junakinjom Joan, ali to ne umanjuje vrijednost priče. A priča je o uspjehu, o strahu, upornosti… Ženama u muškom svijetu. Muškarcima u muškom svijetu. I uvijek, nekako, o ljubavi.

Taylor Jenkins Reid: Atmosfera
AI generated

Ljubavni sloj priče nije dominantan, ukopan je u ostalim slojevima, ali lijep je motiv koji nam daje nadu da bi se nešto nekad moglo promijeniti. Osim toga, ostavlja nam i grč u želucu jer duboko u sebi znamo da je promjena veoma spora, ako je uopće i bude. Kad pročitate i dođete do kraja, vidjet ćete.

Znat ćete da je kraj kakav priželjkujemo neizvediv i apsolutno nemoguć. Ali Atmosfera sve ostavlja otvoreno – bit će, nadamo se, onako kako sami zamislimo.

Ljetni must-read

TJR najbolje piše o ljudima, o ženama. Njezini su likovi odreda neobični, moćni, hrabri, uporni. Takva je i Joan, buduća astronautkinja. Puno je toga što je koči, ali ide ona, malo pomalo. Osamdesete su, muški je to svijet, ali šačica žena ipak ustraje.

Trudila se svima njima dokazati da može biti baš kao muškarac. … Zato što je svijet odlučio da biti mekan znači biti slab, iako je, prema Joaninu iskustvu, sve što je mekano i fleksibilno uvijek bilo izdržljivije od tvrdog i lomljivog. Priznati da se bojiš uvijek je iziskivalo više hrabrosti nego glumiti hrabrost. Biti spreman na pogrešku vodilo te dalje od toga da uopće ne pokušaš. Svijet je odlučio da griješiti znači biti slab. Ali svi mi griješimo. Snažni su oni koji to prihvaćaju. (str. 108.)

Sviđa mi se način na koji TJR hvata čitatelja u svoju priču; jednostavnim jezikom, lijepim rečenicama, snažnim epizodama. Ono što mi se manje sviđa jesu klišeji (kojih ima) i čudnjikavo napisani dijalozi, ali opet, možda oni neće svima biti neugodni, možda ljudi doista tako komuniciraju. (Nadam se da primjećujete koliko se očajnički trudim ne spoilati radnju.)
Nije mi se svidjelo ni pretjerano objašnjavanje astronautskih stvari jer mi se činilo da usporavaju priču.

Uz tih par prepreka, koje sam pri čitanju uspješno savladala zbog dijelova koji su i više nego izvrsni (Joanin odnos sa sestrom), Atmosfera mi se na popisu omiljenih TJR romana smješta negdje u sredinu. Ispred, ali svjetlosnim godinama ispred Ljubav(i) mog života i Dok nas brak ne rastavi, ali ispod gore navedene top-četvorke.

Preporuka? Svakako pročitajte! Ovo je TJR, njeno tako-tako je nečije najbolje. Na društvenim smo mrežama već raspravljali o ovom romanu i ljudi su oduševljeni, tako da – navalite!

Atmosfera je odličan roman za ljeto, definitivno zaslužuje mjesto na vašoj TBR listi!

Taylor Jenkins Reid: Atmosfera
AI generated

Ostali naslovi ove autorice

Taylor Jenkins Reid (1983.) jedna je od mojih omiljenih autorica i svaki njen roman čitam s jednakim užitkom i svakome se jednako radujem.

Autorica je osam romana – i svi su kod nas prevedeni. Redoslijed pišem ne prema godini objavljivanja, nego od meni najdražeg do onog najslabijeg:

Sedam muževa Evelyn Hugo

Daisy Jones i Šestorka

Malibu gori

Povratak Carrie Soto

Atmosfera

Dok nas brak ne rastavi

Ljubav(i) mog života.

Kao što vidite, najdraža mi je Evelyn, a Daisy, Malibu i Carrie Soto  zapravo su mi vrlo, vrlo izjednačene kvalitetom i jednako drage.

Kod nas je još objavljen i Zauvijek, na čekanju, ali taj još nisam pročitala; strpljivo me čeka na polici.

Gdje kupiti roman Atmosfera

Vorto Palabra, web shop Znanje

Objavljeno

Hannah Deitch: Lice s tjeralice

Nakladnik: Fraktura Publika, 2026.

Naslovnica knjige Lice s tjeralice: ©Fraktura

Prevela Hana Samardžija

Hannah Deitch Lice s tjeralice

Lice s tjeralice

Lice s tjeralice podsjeća na televizijsku formu  brzog trilera, i to onog koji se naziva triler ceste. Knjiga je izuzetno filmična pa vjerojatno nećemo dugo čekati na ekranizaciju. Dvije djevojke, moderne Thelma i Louise, bježe od svih koji ih progone kroz nekoliko američkih država, nigdje se ne zadržavajući.

Evie

Evie daje poduke učenja bogataškoj djeci, iako je mislila da će u životu raditi skroz druge poslove. Ovaj joj posao pokriva velike troškove studiranja na prestižnom američkom sveučilištu. Trenutno podučava mladu Serenu Victor kako bi je spremila za zahtjevan SAT ispit. Kad u nedjeljno poslijepodne stigne u kuću obitelji Victor kako bi odradila poduku, otkriva ubijene vlasnike kuće, ali i ženu koja iz spremišta zaziva upomoć.

Zatražila je pomoć i pružila sam joj je. Vjerovala sam da sam je pružila. str. 33.

Bijeg

Bez razmišljanja, Evie instinktivno  pomaže nepoznatoj ženi (koja ne želi govoriti) i one panično bježe iz kuće zločina. Međutim, vidi ih kćerka Victorovih, Serena. Evie je svjesna kako će scena ubojstva izgledati policiji pa se bez ikakvog plana daje u bijeg zajedno s nepoznatom ženom. Bijeg počinje iz Evienog grada, a nastavlja se preko nekoliko država.

Položila sam ruku na prsa osluškujući svoj puls. Nisam ubojica. str. 61.

Dojam o knjizi

Kao što sam rekla u uvodu, Lice s tjeralice se, nakon početnog događaja gdje svjedočimo zločinu u vili, nastavlja kao tipični roman ceste. Imamo dvije osumnjičenice koje bježe kroz nekoliko država bez da znamo tko ih konkretno progoni. Zapravo, znamo da su to organi reda, odnosno policija, ali ništa poimenično. Evie i žena za koju na polovini knjige saznajemo da se zove Jae, sumanuto jure različitim odredištima dolazeći pritom u neke vrlo opasne situacije.

Negdje na polovici romana, Evie se počinje pitati ima li to sve smisla jer ona zna da nije ubojica, ali javno mnijenje i mediji su je već optužili pa ona nema puno izbora nego bježati dalje. U međuvremenu se odnos nje i Joe drastično mijenja, od nepovjerenja dolazi do emocionalne povezanosti i prisne veze koja ima svoje uspone i padove, sve do konačnog pada.

Kod obje je djevojke stalno prisutan osjećaj paranoje. Misao da ih svaki običan prolaznik, službenik u motelu ili trgovini promatra, nosi emotivni rascjep koji je nemoguće izbjeći.

U zadnjoj trećini knjige događa se obrat koji mijenja dinamiku radnje. To je vrijeme kada Evie napokon shvaća da više nikad nema povratka na staru Evie.

Hannah Deitch Lice s tjeralice

Sad je postojalo samo Poslije. U nekom drugom svijetu dobre osobe koje se dražesno upoznaju na tržnici, u knjižari ili na aplikaciji. Za spojeve. str. 218.

Knjiga ukazuje na prevelik utjecaj masovnih medija i društvenih mreža koje donose mišljenje o pojedincu, a on na to nema utjecaja. Pojedinac ostaje sam pred sudom javnosti, bez mogućnosti da se bilo kako obrani. Štoviše, javnost je i porota i sudac.

Knjiga ima tu klasičnu strukturu putovanja ili trilera u pokretu. Brzina mijenjanja lokacija,  spavanje u opskurnim mjestima, sumnjivi likovi koje djevojke susreću u bijegu  i stalni osjećaj izolacije karakterističan je za ovaj tip romana.

Poanta je knjige da kad te jednom javno mnijenje osudi, ostaješ zauvijek obilježen, bez obzira na presumpciju nevinosti koja je jedno je od temeljnih načela suvremenog sustava ljudskih prava. Nažalost, u digitalnom dobu, Evie će za ljude na ulici zauvijek ostati “ona cura s potjernice”.

O autorici

Hannah Deitch američka je autorica i novinarka, najpoznatija po svom hvaljenom debitantskom feminističkom trileru iz 2025. godine pod naslovom Lice s tjeralice (izvornog naslova Killer Potential). Knjiga je postigla golem uspjeh na svjetskom tržištu te je objavljena i u hrvatskom prijevodu u izdanju naklade Frakture.

Gdje kupiti roman Lice s tjeralice:

Fraktura Publika

.

Objavljeno

H.D. Carlton: Gdje je Molly

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica romana Gdje je Molly: ©Mozaik knjiga

Prevela Ira Martinović

H.D. Carlton: Gdje je Molly
AI generated

Gdje je Molly

Svi koji su čitali romane Adeline: Opsesija i Adeline: Lov znaju za Molly. Premda nije konkretan lik ni u jednom od tih romana, u ovom potonjem spominje se kao sjena koja je Addie dala snage kako bi izdržala sve ono što je morala preživjeti zatočena u kolibi u šumi, usred ničega.

Često se pitam zašto se svijet tako boji zombija kad smo već okruženi životinjama koje nas mogu rastrgati kljovama i požderati do posljednje mrvice kože i kosti. (str. 11.)

Molly je djevojka koja je djevojka koja je uspjela pobjeći, eto toliko. Od koga ili čega, manje je bitno, neću vam kvariti „užitak“ čitanja. Bitno je da je Molly danas odrasla žena koja se bavi ekstremno neobičnim poslom. Neću vam reći ni čime se bavi, ali ako imate slabiji želudac… Preskočite.

Baš nekako preko tog posla, jedne noći k njoj dolazi Cage, momak (a sada muškarac) kojeg je nekoć poznavala i koji joj je, ajmo reći, spasio život.

Između njih još uvijek frcaju iskre, no puno je tu problema, blago rečeno, koje treba nadvladati. Hoće li se usuditi?

Dok ne upoznamo srodnu dušu, ni ne znamo tko je, ali to ne znači da nije naša srodna duša. Ponekad jednostavno znamo da je to to. (str. 50.)

Dopustite mi da objasnim

Kratki roman Gdje je Molly vezan je uz radnju romana Adeline: Opsesija i Adeline: Lov. Obje sam čitala i duboko mi se nisu svidjele te nisam na njih pisala osvrte; nisam vidjela smisao u pljuvanju romana za kojima luduju čitatelji diljem svijeta. Bili su mi degutantni, smatram da autorica nije talentirana za pisanje i da ih je napisala isključivo kako bi zaradila na šoku.

Knjige sam kupila na jednom Interliberu i odmah ih prodala i zato sam zamolila AI da složi sliku na kojoj su sve tri zajedno.

H.D. Carlton: Gdje je Molly
AI generated

Doista nisam imala u planu čitati ništa više iz opusa H.D. Carlton, ali izdavač mi je poslao primjerak pa ajde. Nema niti dvjesto stranica pa sam se s Molly uhvatila ukoštac. I pomalo mi je drago što jesam. Iako je ovaj tip književnosti i dalje daleko od moje zone komfora, nije mi toliko loš kao Adeline. Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv dark romancea kao žanra, ali to kako autorica kasapi književnost, ljubav i privlačnost nije za mene.

I gdje je Molly, na kraju?

Nemam apsolutno ništa konkretno protiv ovog romančića. Autorica je definitivno ublažila narativ pa u odnosu Molly i Cagea nema ništa toliko problematično kao u onome Addie i Zadea. I dalje to nije za čitatelje kojima smeta valjanje u krvi i ljudi koji predstavljaju večeru, ali eto, nisam gadljiva pa sam preko toga uspješno prešla.

Ok mi je priča, drago mi je da je kratka jer se autorica ne snalazi najbolje u puno stranica. Simpatični su mi i Molly i Cage, njezina je priča zanimljiva i lako ju je pratiti.

Dakle, romane Adeline ne preporučujem jer protiv sebe ne mogu, ali ovaj mi je ok. Ako trebate razbibrigu od koje će vam zadrhtati želudac, ali na zabavan način; ili ako možda tražite nešto izvan zone komfora; ili ako se želite šokirati, ali ne toliko da zovete policiju, slobodno uzmite Gdje je Molly. Nije za svakoga, priznajem, ali priča se može progutati.

Možda ćete čak i uživati, ali na legalan način. Donekle. 

H.D. Carlton: Gdje je Molly
AI generated

Ostali naslovi ove autorice

H.D. Carlton autorica je hit-duologije Adeline (Opsesija i Lov). Nakon tih romana napisala je kratki roman Gdje je Molly, koji možete čitati zasebno, ali zanimljivije je i povezanije ako najprije pročitate Adeline. Naravno, ako je to nešto što želite čitati.

Roman tematski sličan ovima gore, ali meni puno bolji i zabavniji jest Ubij me nježno autorice Brynne Weaver.

Gdje kupiti roman Gdje je Molly

Mozaik knjiga

Objavljeno

Kristin Hannah: Zimski vrt

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Zimski vrt: ©Znanje

Prevela Sabine Marić

Kristin Hannah: Zimski vrt

Zimski vrt – sadašnjost

Istina koju su razmijenili samo pogledima glasila je da je Anja Whitson bila hladna žena; sva toplina koju je imala bila je usmjerena prema suprugu. Neobično malo stizalo je do njezinih kćeri. (str. 5.)

Meredith i Nina Whitson sestre su koje nikad nije ogrijalo sunce majčine ljubavi, da se pjesnički izrazim. Njihova majka Anja hladna je poput Rusije iz koje je dolazi, iz koje je jednom davno pobjegla, a mi ne znamo ni kako ni zašto. Anja se smekša jedino kad vidi svog supruga, i njezine kćeri osjećaju da za njih ne ostaje ni trunčice ljubavi i podrške.

Otac je njihovo ljepilo, ono što ih drži na okupu. Kad voljeni otac premine, obje mu kćeri daju obećanje. Meredith, posvećena svojim kćerima i suprugu, obećava da će se brinuti za majku. Nina, divlja i nesputana duha, fotografkinja koja se nigdje predugo ne zadržava, obeća da će nagovoriti majku da im do kraja ispriča BAJKU.

Osloniti se na ljude radi utjehe nikad joj se nije činilo prirodnim. Posljednja stvar koju je željela nekom dati je moć da je povrijedi. Samoodržanje je jedina stvar koju je naučila od svoje majke. (str. 39.)

A bajka… Bajka zasigurno čini polovicu romana i toliko je dirljiva i teška da nitko neće ostati ravnodušan. Nisam ni ja.

Zimski vrt – bajka

Njezino ime je Vera, ona je siromašna seoska djevojka, nitko. Ona živi u čarobnom carstvu zvanom Snježna kraljevina, no njezin voljeni svijet nestaje. Zlo je došlo u zemlju, kotrlja se kaldrmom u crnim kočijama koje je poslao mračni, zli vitez koji sve želi uništiti. (str. 7.)

Početak kao i svaki drugi. Siromašna djevojka, princ i zli vitez. Dok Meredith ljutito odbija slušanje bajke za koju vjeruje da joj je donijela samo nesreću, Nina je uporna.

Desetljećima je govorila sama sebi da mamine bajke ne znače ništa; sad je morala priznati da je to bila laž. Obožavala je te priče, a tijekom pričanja slučajno je znala voljeti i mamu. Zato ih je Meredith prestala slušati. Previše je boljelo. (str. 60.)

I dok se čini da majka polako gubi dodir sa stvarnošću, jedino što ih drži na okupu jest bajka. Svaku večer, u potpunom mraku, majka priča o Veri, Aleksandru i ulicama Snježne Kraljevine. Kako priča napreduje, postaje jasno da to uopće nije bajka.

Kakva se to strava dogodila mladoj Veri u dalekoj, hladnoj Rusiji? I… Najvažnije pitanje. Tko je uopće Vera?

Kristin Hannah: Zimski vrt

Još jedna Kristin Hannah

Zimski vrt je roman koji je vrlo, vrlo brzo, valjda na samom početku, došao na sam vrh meni najdražih romana Kristin Hannah. Do sada je to mjesto čvrsto držala Slavujeva pjesma (link na osvrt dolje u popisu romana), ali sada… Ne mogu vam opisati koliko me Zimski vrt najprije zaintrigirao, a onda i opčinio.

Za sve je kriva, rekla bih, bajka. Realni dio, koji se događa u sadašnjosti, zanimljiv je, ali nije ništa posebno. Čak me i razbjesnio, više nego išta drugo. Kakva je to majka koja ne obraća pozornost na svoju djecu, koja im ne daje ljubav i toplinu, već samo ignoriranje i hladnoću?  Postoji li opravdanje za takvu ženu?

Autorica taj pomalo obični dio vješto isprepliće s bajkom. Odmah nam je jasno da u toj bajci nešto ne štima. Na nekim je dijelovima previše stvarna, previše jasna. Majčine reakcije dok je pripovijeda čudne su i plaše nas. Ali kako napreduje, ne možemo prestati čitati. Želimo saznati tko je ta hladna Anja Whitson, kakve veze ima s mladom Verom iz bajke. Zajedno sa sestrama Meredith i Ninom, pratimo večer po večer, dio po dio bajke dok, na kraju, ne dođemo do bolne istine.

Ako je išta naučila od svega ovoga, onda je to da život – i ljubav – mogu nestati u sekundi. Ako ga imaš, trebaš ga držati svom snagom i uživat u svakoj sekundi.
(str. 377.)

Zimski vrt – priča o ženama

Kao i ostali romani ove autorice, i Zimski vrt priča je prvenstveno o ženama. Ono što žene mogu preživjeti, što mogu žrtvovati za one koje vole, to nitko drugi ne može.

 Zatim, ovo je knjiga o obitelji pa o ljubavi.

„U ime čega ćemo nazdraviti?“
„Što kažete na obitelji? … Za one koji su ovdje, one koji su otišli, i one koji su izgubljeni.“ (str. 329.)

Iako postupke majke Anje nisam uspjela razumjeti čak ni nakon otkrića svih tajni, bila sam stvarno sretna što su je kćeri napokon do kraja upoznale, zbližile se s njom i došle do te majčinske nježnosti o kojoj su oduvijek maštale.

Radost i tuga sastavni su dio paketa; trik je bio u tome da osjetiš sve, ali da se samo malo čvršće držiš radosti jer nikad ne znaš kad bi se snažno srce moglo ugasiti. (str. 384.)

 Na kraju ima par situacija koje su, onako, iznenađujuće. Neću spojlati, ali reći ću da nisam plakala skroz do 384. stranice.

Za kraj, ako inače volite emotivne priče koje će vas zaljuljati, nemojte se uopće dvoumiti. Uzmite Zimski vrt i počnite. Utonite u hladnu Snježnu Kraljevinu i pravite društvo Meredith, Nini i njihovoj majci u otkrivanju istine, snage, hrabrosti, obitelji i ljubavi.

Kristin Hannah: Zimski vrt

Ostali naslovi ove autorice

Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.

Kod nas su, u nakladi Znanja, dosad objavljeni sljedeći naslovi:

Gdje kupiti roman Zimski vrt

Znanje

Objavljeno

Minka Kent: Nisam nestala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Nisam nestala: ©Mozaik knjiga

Prevela Dijana Štambak

Minka Kent Nisam nestala

Nisam nestala počinje obećavajuće, baš vas uvuče u priču i vaša su očekivanja vrlo velika, ali kako napreduje, malo po malo gubi napetost i oštrinu, a zatim i vjerodostojnost. Baš mi je žao jer sam očekivala eksplozivan triler koji ledi žile, a dobila sam samo osrednji roman koji neću dugo pamtiti.

Priča o dvije supruge i jednom muškarcu imala je sve pretpostavke da bude knjiški hit, ali to se nije dogodilo. Šteta, jer je ideja dobra, ali sama realizacija nedorečena, površna i bez dubine.

Lydia

Mlada žena, Lydia, nestala je prije deset godina i proglašena mrtvom. Iscrpljena, mršava i naočigled zlostavljana, pojavljuje se nakon  deset godina na vratima svoga supruga Luce. Dočekuje je Merritt, trudna sadašnja Lucina  žena, koja je sušta suprotnost Lydiji.

Merrit

Merrit Coletto živi naizgled savršen život. Ima supruga koji je obožava, predivnu kuću na obali i drugo dijete na putu. Istina, suprugu poduzetniku ne ide baš sve od ruke, poslovi mu propadaju, ali Merrit se nada da je to samo prolazna faza u njihovu životu. Kad se Lydia pojavi na njenim vratima, suprug joj je na putu, a Lydijin povratak šokira Merrit. Iako je Lydia izmučena i propala, Merrit je sigurna da je to bivša žena njezinog supruga.

Mislila sam da je mrtva. Svi smo to mislili. str. 9.

Luca

Luca je jako uznemiren Lydijinim povratkom i ne zna što bi, ali Merrit ima neobičan pristup. Odlučuje se pobrinuti za Lydiju tako da joj ništa ne nedostaje, opskrbljujući je odjećom i novcem. Ali i Lydia ima planove. Ne želi ići na policiju. Plan joj je zaposliti se u Lucinom restoranu što njega dovodi do ludila.

On je razlog što sam preživjela. I jedini razlog što ovdje stojim. str. 77.

Dojam o djelu

Kao što sam u uvodu rekla, autorica je imala dobru ideju. Nestala žena vraća se iz mrtvih nakon deset godina, kada je bivši suprug već u drugom braku. Povratak iz prošlosti poljuljat će savršenu idilu bračnog para i otkriti pukotine u njihovoj vezi. S druge strane, žena koja je „uskrsnula“ (saznajemo da je bila zlostavljana i i zatočena više od devet godina) ima samo jedan cilj: osvetiti se i boriti se za pravdu.

U romanu Nisam nestala izmjenjuju se samo dvije perspektive, perspektiva Lydije i perspektiva Merritt. Ta su dva lika i najbolje opisana, dok je lik Luce ostao nedorečen, psihološki slabo isprofiliran. Autorica ne obrazlaže dobro motive njegovih postupaka pa je on kao  lik  nevjerodostojan. S druge strane, lik Lydije je nekako „premoćan“, za nekog tko se nakon deset godina teškog zatočeništva vraća, ona ima previše snage, psihološke stabilnosti i želje da pravi minuciozne planove o osveti.

 Da ne bi samo kritizirali, ono što je kod Minke Kent uistnu dobro nagli su obrati koji pomažu romanu ostati iznad površine. Autorica u ovom romanu namjerno briše jasnu granicu pozitivaca i negativaca ostavljajući čitatelja u sivoj zoni, iako je  žrtvovala vjerodostojnost na uštrb napetosti i iznenadnih obrata.

Sve u svemu, knjiga je pitka i brzo se čita.

Minka Kent Nisam nestala

Ako vas zanima ova autorica, predlažemo pročitajte i romane Stranci i Zlo mjesto .

To je mamac. I zagrist ću ga. Samo što ću ovaj put biti spremna. str. 222.

O autorici

Minka Kent autorica je niza uspješnica Washington Posta. Oduvijek ju je zanimalo zašto dobri ljudi čine loše stvari, a kad ne piše, peče poslastice i putuje u tople i sunčane krajeve. Nakon bestselera Zlo mjesto i Stranci, Nisam nestala njezin je treći roman preveden na hrvatski jezik.

Gdje kupiti roman Nisam nestala

Mozaik knjiga

Objavljeno

Ivana Sajko: Zadnji dan mira

Nakladnik: Fraktura, 2025.

Naslovnica knjige Zadnji dan mira: ©Fraktura

Ivana Sajko Zadnji dan mira

Zadnji dan mira snažna je antiratna drama iz pera Ivane Sajko koja postavlja pitanje: Smije li običan čovjek odlučiti reći ne oružju jer to nije njegov način postojanja, i jednostavno otići?

Roman klizi u rastućoj tenziji nadolazeće opasnosti nečega nedefiniranog, ali stvarnog. Osjećaj je to nedorečenih znakova, nestabilnosti, lažnih i neprovjerenih informacija, nečeg tustog  i teškog što se osjeća u zraku, među ljudima i životinjama, kao da i priroda osjeća prijeteću opasnost.

Vrijeme je da počnemo vjerovati u sve, pa i u ono najgore. str. 47.

Bijeg na selo

Bračni par intelektualaca na brzinu sprema stvari, uzima samo najosnovnije i sklanja se u samotnu kućicu odsutnog prijatelja na seoskom imanju. Sami sebe uvjeravaju da se ne radi o bijegu, već taj boravak klasificiraju kao odmor. Vidno su uplašeni, anksiozni bez prave prijetnje, ali s jakim osjećajem da su u opasnosti. Primjećuju nervozu malobrojnih ljudi oko sebe u selu, stvaranje zaliha hrane, netrpeljivost prema došljacima…

Mrzim čovjeka na traktoru i način kako me gleda. A on pak mrzi kako ja gledam njega. str. 16.

Sin

Daljnja preokupacija bračnom paru nemogućnost je kontakta sa sinom koji je napustio kuću u nepoznatom smjeru, navodno s grupicom prijatelja. Sve to zbog sve veće paranoje neposredne ratne opasnosti za koju nitko ne zna jeli stvarna ili je fake vijest. Strah za sina, strah za sutra, briga i rastrganost u nedostatku pravih vijesti, kod supružnika stvaraju osjećaj depresije i defetizma.

Ležimo na kauču. Čekamo da uđu. str. 97.

Dojam o knjizi

Ivana Sajko koristi ritmične, odsječne rečenice koje kao da su rezane nožem. Svaka rečenica ima ima notu konačnosti. Bijeg na selo nije umirio supružnike, baš naprotiv, razdvojio ih je fizički i mentalno. Tamo su potonuli svatko u svojim strahovima, unutarnjim pećinama. Razdvojeni šutnjom u praznoj kući sjede između praznog stolca namijenjenog sinu koji je tko zna gdje u ovom trenutku.

Osjećaj klaustrofobije, unutaranjeg nemira zbog stvarne opasnosti ili samo umišljaja, koji je stvorila Ivana Sajko, vrlo je vjeran i stavlja nas u situaciju da se zapitamo bismo li mi sutra reagirali isto kao i supružnici u želji da sačuvamo život djeteta.

Knjiga je zapravo odgovor na globalnu krizu u kojoj nema baš prostora za optimizam. Doba pandemija, ratova, klimatskih kriza i nesigurnosti, stvorilo je sve veću potrebu za samoodrživošću i bijeg na selo logična je potreba ljudi koji žele odmak od gradske tjeskobe.

S druge strane, sin koji ne želi ratovati i svjesno odlazi na područje „bez signala“ krik je onih mladih ljudi kojima je pacifizam u krvi, koji žele živjeti, voljeti, istraživati i putovati, i biti bez podjela, zahtjeva moćnika, straha i represija. Žele jedino biti slobodni.

Ivana Sajko Zadnji dan mira

O autorici

Ivana Sajko, hrvatska spisateljica, dramatičarka i redateljica, diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Drame joj se izvode u kazalištu i na radiju te su prevedene, objavljene i igrane na desetak jezika. Od 2001. godine njena se djela redovno izvode na sceni njemačkog govornog područja, gdje su neka i praizvedena. 

Od 2016. godine živi u Berlinu gdje nastavlja vrlo uspješnu spisateljsku karijeru.

Gdje kupiti roman Zadnji dan mira

Fraktura