Ljubav u teoriji ljupka je, gorko-slatka, ljubavna priča o dvoje znanstvenika s drugačijim znanstvenim opredjeljenjima. Teorijska fizičarka Elsie s dvadeset sedam godina radi kao znanstveni novak (što bi kod nas rekli asistent) i nije zadovoljna svojim napredovanjem. Kad susretne Jacka Smitha kemija između njih se reže nožem. Jedina je kvaka je u tome što je Jack omraženi eksperimentalni fizičar.
Elsie
Elsie je jako usredotočena na to kako dobiti željeni posao u akademskoj zajednici. Posao koji trenutno radi dosadan joj je i ne ispunjava je, a uz to je slabo plaćen. Ocjenjivanje studenata i odgovaranje na bezbroj njihovih upita ne razvija njezinu karijeru, a ni mentor joj ne pomaže u napredovanju. Stoga Elsie, kako bi nadopunila osobni budžet, povremeno radi kao pratilja raznim muškarcima u svojstvu „lažne“ djevojke. Sve to ide neko vrijeme dok Elsie, angažirana da glumi djevojku njegovog brata, ne upozna Jacka Smitha.
Prije tri tjedna bila sam druga osoba. Ne: prije tri tjedna bila sam beskonačan broj različitih osoba.str.394.
Jack
Jack je već u mladim danima posvađao akademsku zajednicu teoretičara i eksperimentatora objavom članka u znanstvenom časopisu. Jack, jednako privlačan koliko i arogantan eksperimentalni fizičar, navodno je svom mentoru uništio karijeru potkopavajući ugled svih teoretičara svijeta. Elsie se svidi Jacku, ali on je oprezan u komunikaciji s njom jer je smatra bratovom djevojkom. S druge strane Jacku je čudno Elsino ponašanje. Djevojka se predstavlja kao knjižničarka, ali Jacku njezina priča ne drži vodu.
To je tek početak jednog uvrnutog mrzim-volim odnosa između glavnih protagonista.
Kemija
Jack i Elsie započinju „ratoborno“ prijateljstvo koje je stalno na ivici prekida. Očito je da privlače jedno drugo, ali njihova komunikacija je vrlo napeta. Uz to Elsie jako želi posao na Jackovom akademskom odjelu, ali Jack na umu ima drugu kandidatkinju što Elsie dovodi do ludila. Stvari eskaliraju i dovode do niza Elsinih nespretnih čak i problematičnih ponašanja. Ali Jack je tvrd orah izvana, a iznutra empatičan i skroz simpa lik.
Dobra si i zaista bi mi u timu trebao netko poput tebe.Ali ja sam bolja.278
Dojam o knjizi:
Knjigu bih tematski podijelila na dva dijela. U prvom dijelu upoznajemo Elsie, znanstvenu novakinju, nezadovoljnu svojim poslom, svojom obitelji i svojim životnim standardom. Čini se da je Elsie nezadovoljna baš sa svime, a dobrim dijelom je i ona za to kriva. Jer Elsie je komplicirana osoba koja ne izaziva baš simpatije. Dapače, ako smijem reći, lik Elsie mi se uopće nije svidio. Prevrtljiva osoba, povremeno licemjerna (u odnosu s prijateljicom), osoba koja se lažno predstavlja kako bi zaradila novac, sve me to odbijalo kod Elsie. Neke stvari možemo razumjeti. Obitelj koja nije zainteresirana za Elsie već je usmjerena na njezina dva problematična brata, dijabetes koji ima od malena, stalna borba da bude priznata na svom poslu, manjak novca, sve je to utjecalo da se Elsie. Ona se ne zna zauzeti za sebe, nema svoj stav ni samopoštovanje. Tolika nesigurnost stvara želju da se svidi svakome, da ugodi svakome, a sve ju je to učinilo običnom manipulatoricom.
U tim okolnostima Elsie upoznaje starijeg brata svog omiljenog klijenta. Jack Smith, voditelj je katedre za fiziku, mjestu na kojem je Elsie željela raditi cijeli život.
Jack mi se kao lik puno više svidio od Elsie. Njegov odnos s zaposlenicima odjela, prisan odnos s bratom i vlastitom obitelji, pun poštovanja, puno govori o njemu kao liku. Nakon zbunjujućeg početka njegov odnos prema Elie je pun brige, privrženosti i empatije. Jack je čovjek koji ništa ne radi s figom u džepu. Iskren je i jednostavan.
Dobre stvari i malo kritike
Kemija između ova dva lika je vrlo opipljiva. Drugi dio knjige uglavnom je prikaz njihove veze naizmjenično obilježene emotivnim trenutcima i scenama seksa koje su napisane nekako isforsirano i nisu mi se svidjele. Dodala bih još kao primjedbu veliku količinu psovki koja se bespotrebno upotrebljava u knjizi.
Vrijednost knjige je što prikazuje život s usponima i padovima koji se događaju svima nama (kod Elsie su uglavnom padovi). Uz podosta nespretnih i nesretnih situacija i komičnih elemenata knjiga je zabavna i brzo se čita.
O autoru:
Ali Hazelwood je neuroznanstvenica, a u slobodno vrijeme piše romantične komedije. Glavne junakinje njezinih romana pripadnice su, baš kao i ona, znanstvene zajednice. Ali Hazelwood radi kao profesorica, a uz romantične komedije, koje piše iz hobija, objavljuje i recenzirane znanstvene članke o mozgu. Na hrvatski su do sada prevedeni romani “Ljubavna hipoteza”, “Ljubav i neuroni” i “Ljubav u teoriji”.
Nora O’Malley naizgled je sasvim obična tinejdžerica koja tog jutra dolazi u banku uplatiti novac. U pomalo je kompliciranom i trenutno vrlo napetom odnosu s vršnjacima Wesom i Iris, koji joj prave društvo. A tada, sve se dodatno zapliće kada u banku upadaju dvojica pljačkaša.
Nori je vrlo, ali vrlo brzo jasno da to ni po čemu nije obična pljačka te da razbojnici imaju neki drugi cilj.
Mama mi je običavala govoriti: Daš li čovjeku ono što želi, jest će ti iz ruke. To je još primjenjivije u slučaju pljačkaša banaka čiji se plan potpuno izjalovio. (str. 20.)
Kako joj je jasno – to je tajna. A ona započinje majkom kriminalkom koja je Noru cijelog djetinjstva učila samo dvije stvari – varati i krasti.
Ja, ja sam rođena da budem prevarantica. Stigla sam na ovaj svijet s laži na usnama, sposobnošću da se smješkam i očaram, baš kao i moja majka. Ljudi to zovu šaromom. Vrlo korisna vještina. Umjeti pročitati ljude i smjesta im se upravo zrcalno prilagoditi. To nije dar ni prokletstvo. To je oruđe. (str. 23.)
Izvodile su svoje prevare na bezbroj maštovitih načina i sada će Nora morati zaroniti duboko u svoju prošlost kako bi našla izlaz iz opasne situacije u kojoj se našla. I nije njoj do sebe – više od svega želi spasiti Iris i Wesa, dvoje od troje ljudi koje voli najviše na svijetu.
Prisjećajući se svih djevojčica koje je nekada bila, Nora u svega nekoliko sati saznaje tko je danas.
Ali, nije Nora jedina koja se drži prošlosti. Jedan mračan lik, dio njezina djetinjstva, vreba iz mraka i čeka pogrešan korak.
A ova bi pljačka mogla biti baš to – veliki pogrešan korak koji će Noru odvući natrag u pakao iz kojeg je došla i koji taji – gotovo svima koje voli.
Osvježavajuće i jako, jako pitko
Sva moja lica roman je koji sam dobila davno, ima skoro godina dana. Zašto ga nisam ranije uzela za čitanje? Nemam pojma, ali znam da sam ga pročitala u treptaju oka! Zabavan, lagan, osvježavajući – Sva moja lica roman je nepravedno zapostavljen! Uopće se ne sjećam da sam o njemu ikad išta pročitala, a evo, jako mi se svidio i imate moje preporuke!
Za početak, stil pisanja je odličan! Glavni je lik tinejdžerica Nora pa je i sam jezik potpuno prilagođen mladima. Nema nepotrebnih komplikacija, nema opisa. Nema lamentacija likova koje se protežu sa stranice na stranicu i čine da vam se sklapaju oči…
Toliko mrzim onu izreku što te ne ubije, čini te jačom. Kakvo sranje. Ponekad je ono što te ne ubije gore. Ponekad bi bilo bolje da te ubije. Ponekad te ono što te ne ubije tako slomi da se moraš neprekidno boriti kako bi preživio s onim što je ostalo. (str. 25.)
Čitava se radnja odvija u manje od 24 sata. Poglavlja su kratka, brzo se izmjenjuju, a pozornost nam drži (i ne pušta!) Norino skakanje u prošlost, u dane kada nije bila Nora. Kao što sam već rekla, Sva moja lica sva su Norina lica, jer ona je bila puno djevojčica. A neke od tih curica uvalile su se u prave probleme i naučile Noru svemu što ona danas zna.
Te djevojčice, koje se sastoje od svega tri riječi (vidjet ćete kad budete čitali) i koje jesu i nisu Nora, naučile su je hrabrosti, požrtvovnosti, laganju, šutnji, manipulaciji… Sve su to vještine koje se nadamo da nam nikad neće trebati, ali evo – ponekad se dogodi sasvim slučajna pljačka banke u kojoj nam sve to može dobro doći…
-Što ja obično govorim o nedaćama? -Ako si pametna, čine te boljom. (str. 215.)
Teške teme
Sva moja lica mješavina su obiteljske drame i trilera za mlade. Nakon svih onih ubijanja koja redovito čitam, ovaj mi je roman došao kao ogromno osvježenje. Pun humora i zafrkancije, on istodobno progovara o temama koje su bliske ne samo svijetu mladih, nego i onih malo starijih. Majka prevarantica i užasni očevi samo su neke od njih.
Na pristupačan, ali i dubok način, Sva moja lica pričaju nam o tome kako zlostavljanje nisu samo modrice i ozljede koje se vide na koži. Zlostavljanje je puno toga – manipulacija, laži, izvrtanje istine, ucjenjivanje, stav „pretrpi, preživjet ćeš“… Načini na koje roditelji uništavaju svoju djecu mnogobrojni su i svi podjednako okrutni. Ipak, ovaj roman nije obojen crnilom. Iz svake rečenice izbija nada i osmijeh. Volimo Noru, Wesa i Iris te navijamo za njih svim srcem. To troje mladih ljudi tako su lijepo portretirani – mladi, ali bogati iznutra i moramo biti na njihovoj strani, nema nam druge.
Sva moja lica uzbudljiv je roman koji ćete pročitati u hipu. Neobičan je, drugačiji, težak i optimističan istodobno pa se nadam da će i vama, kao i meni, nakon čitanja ostati sladak okus u ustima.
Svakako preporučujem – uvijek – a posebno za ove divne ljetne dane! Ova će vas priča osvježiti poput najfinijeg koktela!
P. S. Znam da je već hladno i čini se kao da ljeta nikada nije ni bilo. Ipak, ovaj sam osvrt pisala u vrijeme najvećih srpanjskih vrućina i zadnje mi se rečenice jako sviđaju, zato ih ostavljam. Iako nam sada više treba topao čaj, a ne osvježavajući koktel…
Ostali romani ove autorice:
Tess Sharpe kaže da su joj knjige spasile život dok je bila tinejdžerica, zato se danas u svojim romanima bavi baš temom odrastanja. Sva moja lica prvi su njen u nas preveden roman.
Nisam dosad još čitala ovako lagan, duhovit, ali i dubok roman. Ipak, budući da su tema tinejdžeri, navodim još neke YA romane koje sam čitala i za koje sam pisala osvrte:
Koliko ima do mora, pita se. U kojem je smjeru dom? str. 32.
Knjiga A onda more nastala je nakon što se autorica zainteresirala za članak objavljen 1998. u The New York Timesu, o skupini odraslih Britanaca koji su se vratili u SAD da bi posjetili obitelji i mjesta gdje su živjeli 1940. godine. Njih su, kao djecu, roditelji poslali dogovorenim udomiteljima u SAD kako bi ih zaštitili od ratne pošasti koja se nadvila nad Europom i koja se ubrzano približavala Londonu. Procjenjuje se da je na taj način oko 14 000 djece napustilo svoje domove tijekom Drugog svjetskog rata u Velikoj Britaniji.
Molim te, piše, obećaj mi da ćeš poslati po mene čim budeš mogla, čim ovaj strašni rat bude gotov. Spremna sam za odlazak kući. str. 134.
Beatrix
Godina je 1940. Dok njemačke bombe padaju u neposrednoj blizini Londona, mlada radnička obitelj Millie i Reginalda Thompsona donosi tešku odluku. Svoju kćer Beatrix odlučuju poslati u SAD kako bi je zaštitili od ratnih zbivanja. Jedanaestogodišnja Beatrix zajedno sa skupinom djece prelazi Atlantik gdje je čeka obitelj Gregory – Nancy i Ethan te njihovi sinovi William i Gerald.
Obitelj Gregory
Dobrodošlica u dom imućne obitelji Gregory melem je za rane ozbiljnoj, introvertiranoj djevojčici. Nancy, koja je uvijek željela imati kćerku, ispunjava joj sve želje, Ethan joj strpljivo objašnjava sve i najmanje nepoznanice. Čak su i dva potpuno suprotna dječaka, smireni William i živahni Gerald, učinila sve da se malena, uplašena djevojčica brzo uklopi u njihov dom zbliživši se sa svim ukućanima. Beatrix za njih postaje samo Bea, članica njihove obitelji i osoba koju su zavoljeli.
London
Nakon dugih pet godina, ratna opasnost polako prestaje i Beatrix se mora vratiti kući. Za taj se dan pripremala godinama. Ali njezina obitelj više nije ista. Sjećanja na majku i oca pomalo su izblijedjela, a njezin život prepun je uspomena na obitelj koja ju je nesebično prihvatila.
Dvadesetak godina poslije
Upoznajemo Beu tridesetpetogodišnju ženu koja se prisjeća života u SAD-u i povrataka kući u svoju obitelj. Obje obitelji Bea smatra podjednako svojima. Sjećanje na život s Gregoryima prati je cijeli život i budi uspomene. Prekrasne godine bezbrižnosti, život u Bostonu i na otoku Mainu te prve ljubavi prekida povratak u poslijeratni London. Bea se mora suočiti s promjenama u obitelji i smrtima koje dolaze kao sastavni dio života.
Dojam o romanu A onda more
Iako se djelomično odvija tijekom Drugog svjetskog rata, priča nije tipična povijesna fikcija. Rekla bih da je A onda more prvo knjiga o odrastanju, knjiga o kompromisima koje život stavlja pred nas kako bismo zaštitili one koje volimo. Knjiga je to o obitelji. I knjiga o ljubavi. Ova dirljiva obiteljska saga kojoj je glavni lik djevojčica/mlada žena Beatrix, potresna je priča o gubitku, nadi i životu koji se događa od rođenja do smrti i svega između.
Djevojčica i dva dječaka odrastanjem postaju drugačije osobe, mijenjaju se i razvijaju. U svjetlu ratnih okolnosti i velike razdvojenosti kontinentima (naslov je savršeno pogođen), Bea postaje mlada žena koja odgajaju obje obitelji, a time je i njezin način gledanja na svijet oblikovan životnim okolnostima i ljudima koji su joj pružili dom.
Prekrasna obitelj koja je privremeno udomila Beu i dječaci William i Gerald koji postaju mladi ljudi prepuni oprosta i razumijevanja, učinili su da sjećanje na njezinu američku obitelj ostaje s njom dugo godina nakon što ih je napustila, a dio njezinog srca ostao je zauvijek tamo.
Dvije majke, dvije junakinje
Osim Beatrix, koja je glavni lik knjige, osvrnula bih se na likove dviju majki, Millie i Nancy. To su likovi koji su, po mom sudu, najbolje doneseni u knjizi.
Millie, prepuna strahova, popušta pred zahtjevima supruga i teška srca šalje kćerku u nepoznato, svakim se danom pitajući kakva je žena koja odgaja Beu. U Millie je cijeli buket različitih osjećaja: od zahvalnosti do zavisti, čak i ljubomore na ženu koja je Bei pružila dom. Sve su to normalne reakcije žene koja nije imala izbora. Dok je Bea u SAD-u na sigurnom, Millie volontira u razorenim skloništima ratnog Londona njegujući ranjenike.
Nancy, s druge strane Atlantika, željno je dočekala djevojčicu nakon dvoje muške djece. Odlučna je pružiti Bei svu ljubav i pažnju, baš kao vlastitom djetetu. Često se pita što radi Millie i kako se osjeća. U sebi misli da ona svoju djecu nikada ne bi pustila. A s druge strane, divi se Millienoj hrabrosti.
Ove dvije žene, majke, junakinje su ove knjige. Za obje dileme nema. Na prvom mjestu uvijek je dijete.
Velika preporuka za ovu divnu knjigu!
O autorici
Laura Spence-Ash američka je spisateljica. Njezina proza objavljivana je u časopisima One Story, New England Review, Crazyhorse… A onda more njezin je romaneskni prvijenac koji je promptno postao bestseler.
Tekstovi koje čitamo u predivnoj zbirci Prekrasne sitnice zapravo su anonimne online kolumne koje je pisala Cheryl Strayed, pod nazivom Dear Sugar. U tim su joj kolumnama ljudi slali pisma u kojima bi iznijeli neki svoj problem ili postavili pitanje, a Sugar bi im, u svom duhovitom gorko-slatkom stilu i odgovorila. Prekrasne sitnice su odabir najzanimljivijih, najpotresnijih, najzabavnijih, najšokantnijih pisama i naravno, Sugarinih odgovora.
A ti odgovori su kao melem na ranu – ne samo pošiljatelja pisma, već i svih nas čitatelja. Sugar svoje odgovore ne izmišlja. Ona ih izvlači iz vlastitog, teškog života i od limuna koje joj je život dao (a ti su limuni jako kiseli, da ne kažem gorki), svojim čitateljima nudi najslađu limunadu.
Njezini su savjeti duhoviti, topli i iznad svega iskreni.
Ne slušaj ljude koji ti govore da si do sada već trebala „preboljeti“ kćerinu smrt. Ljudi koji najglasnije grakću o takvim stvarima, gotovo nikada nisu morali ništa preboljeti. Ili barem ništa od onoga što uistinu sjebe um, zdrobi dušu i promijeni život. (str. 29.)
Jezik kojim se obraća svojim čitateljima jednostavan je, prepun mudrosti i šarma. Tu i tamo uleti psovka, ali izričaj nije vulgaran. Zamišljala sam Sugar kao sredovječnu ženu koja pijucka kavu, puši slim cigaretu, u kosi joj vikleri, na usnama ruž, a u ruci najmoćnije oružje i spas – olovka.
Dok sam čitala, čitavo sam vrijeme zamišljala onaj južnjački izgovor dok ljude tješi, ali i hrabri, oslovljavajući ih s „mili“, medena“ i sl. I još mi je bila simpatičnija.
Mnogo je toga zbog čega se možeš mučiti, mila. Mnogo je mučnih stvari u ovom životu. Nemoj dopustiti da muškarac koji te ne voli bude jedna od njih. (str. 182.)
Možemo reći da sam se zaljubila u Sugar od prve kolumne.
Drugačija u moru istih
Prekrasne sitnice uzela sam jer se ne moraju čitati odjednom. Prvih sam par pisama pročitala u pauzi između dva romana, ali onda više nisam mogla prestati s čitanjem! Svako je pismo drugačije od sljedećeg, a Sugarini su odgovori tako dirljivi i ljudski, tako mekani, slatki i istiniti. Ona svima savjetuje ono najlakše i najteže – slušaj sebe! Vjeruj sebi!
Vjeruj samoj sebi. To je Sugarino zlatno pravilo. Vjerovati sebi znači živjeti ono za što već znamo da je istinito. (str. 58.)
Nikad nikome ne prigovara, ne okrivljuje. Trudi se usmjeriti osobu na pravu stranu. Doista se trudi pomoći. A ljudi se za nju vezuju ne samo jer MORAJU čuti nekoga kako im govori istinu, bez uljepšavanja i izmotavanja. Ljudi se za nju vezuju jer svaki svoj savjet potkrijepi nekim užasnim detaljem iz svog života.
Vidjet ćete čitajući, Sugarin je život bio užas. Uopće nije bio sladak. Ali uspjela je. A ako može ona – između redaka čitamo – možemo i mi.
Ako se ona izvukla iz kaljuže u kojoj je bila, definitivno možemo i mi.
Teme o kojima ova simpatična, britka autorica piše brojne su i čitatelji se u njima mogu pronaći. Tu su ljubav, zlostavljanje, prijateljstvo, prevara, razvodi, brakovi, vjera, gubitak, smrt… Svatko je od nas nešto od toga doživio. I doista vjerujem da će svatko od nas, makar u jednom pismu, pronaći Sugarin savjet za svoju situaciju.
Svi ćemo, bar jednom, pronaći lijepu riječ i zrnce utjehe.
Za Prekrasne sitnice imate sve preporuke!
Savršen su poklon – i sebi i drugima!
Poklon za srce.
Dekica, topli čaj i utjeha u jednom.
U sljedeća ću dva odlomka prepričati dva pisma koja su me najviše takla.
Prekrasne sitnice – o prijateljstvu
Muškarac čije pismo Sugar uvrštava u Prekrasne sitnice javlja joj se s problemom – čuo je svoje najbolje prijatelje kako ga ogovaraju. Bolje rečeno, čuo je kako iza njegovih leđa komentiraju njegovu odluku da se vrati djevojci za koju su smatrali da nije dobra za njega.
Muškarac se osjećao izdanim, omalovaženim i isključenim iz tog prijateljstva.
Sugar mu je odgovorila, i moram reći da je i meni otvorila oči. Nije svako ogovaranje loše. Svi imamo mišljenje o svemu i normalno ga je prokomentirat s drugima, čisto da vidimo vara li nas osjećaj. Ponekad prijatelji komentiraju neki tvoj postupak s drugim prijateljem, a ne s tobom, jer te ne žele povrijediti. Nekad zajedno pronalaze način na koji bi pomogli. Nije sve crno-bijelo. Nemaju svi loše namjere.
…to što tvoji prijatelji imaju mišljenje ne znači da te ne vole ili ne cijene kao prijatelja ili da te inače ne smatraju jednim od najboljih ljudi koje poznaju. To može biti teško povjerovati u ovom trenutku, kad su tvoji osjećaji toliko bolni, ali je istina. (str. 72.)
Prekrasne sitnice – o Bogu
Pismo koje me rasplakalo jest pismo roditelja bolesnog djeteta. Ljudi se, s pravom, pitaju – ima li Boga? Kako može dopustiti da beba ima tumor?
Neću vam sve prepričati jer bih voljela da i vi doživite te emocije koje izviru iz pisma, ali parafrazirat ću Sugarin savjet koji svi znamo, ali rijetko osvijestimo. Bez kiše nema duge. Bez raspeća nema uskrsnuća. Bez zla nema dobra.
Kako naći pravo rješenje?
Prekrasne sitnice pune su predivnih citata. Mudre riječi sjaje sa svake stranice. Gotovo da sam mogla sve prepisati…
Isto tako, savjeti koje Sugar daje primjenjivi su i nama. Svaki problem ima svoje rješenje, svako pismo svoj koristan savjet. Za sebe bih, a možda evo i za vas, izdvojila ovaj.
Što učinite kad ne znate što vam je činiti u vezi nečega? Razgovaram s gospodinom Sugarom i s prijateljicama. Sastavljam popise. Pokušavam analizirati situaciju iz perspektive svojega „najboljeg jastva“: onog koje je velikodušno, razborito, spremno oprašta, puno je ljubavi… Duboko razmišljam o onome što ću za godinu dana poželjeti da sam učinila. (str. 209.)
Nadam se da ćete nekad zaviriti u ovu knjigu i možda u njoj naći odgovor na svoje pitanje.
Ostali naslovi ove autorice:
Cheryl Strayed autorica je bestselera Divljina: putovanje života na Stazi pacifičkih vrhova. Prekrasne sitnice zbirka su njezinih kolumni Dear Sugar koje je pisala za mrežnu stranicu The Rumpus.
Zadnja dva tjedna bompardiraju nas naslovima koji u sebi imaju inačicu “gotovo je ljeto” rečenice. Budući da ljeto, a čini se da to treba ponoviti većini portala, traje do 23. rujna, a mi se u Dalmaciji ponekad kupamo u moru i početkom jeseni, odlučile smo pokazati da LJETO NIJE GOTOVO. Odabrale smo deset knjiga koje imaju divne, ljetne naslovnice. Ljeto na naslovnicama – malo je toga ljepše i utješnije od njih, zar ne? More u svim svojim oblicima liječi, pogled na plažu opušta, a pomisao na sunce usrećuje! Zato sljedeći put, kad negdje pročitate da je “kraj ljeta”, izvucite jednu od ovih ljepotica!
Čitati ih možete bilo kad i bilo gdje, ljeto je ionako stanje uma. Sada u njima možemo uživati na plaži, uz more, rijeku ili jezero. Kad dođe zima, mogu nas grijati dozivajući sunčane, slane uspomene na ljeto.
Svjesne smo da ima toliko puno romana svih žanrova koji imaju ljeto na naslovnicama! Kako smo odabrale ovih deset? Smijat ćete se… Nismo imale nikakav kriterij. Prekopale smo police i što smo našle, to vam predstavljamo.
Valerie Perrin: Troje
Budući da ovaj Troje još nismo stigle pročitati, sadržaj koji stavljamo ovdje preuzele smo sa stranice izdavača. Roman smo odabrale ne samo zbog predivne ljetne naslovnice, nego i zbog hrpe vaših komentara na Facebooku u kojima oduševljeno hvalite njegovu radnju i emocije koje budi u čitateljima.
Nina Beau, Étienne Beaulieu i Adrien Bobin imaju deset godina kad se početkom rujna 1986. upoznaju u dvorištu osnovne škole. Povezuje ih podudarnost – početno slovo njihovih prezimena. No ubrzo postaju nerazdvojni. Zavjetuju se da će jednoga dana napustiti svoj gradić i zajedno otići na studij u Pariz, osnovati bend i nikada se ne razdvajati. No trideset jednu godinu poslije više se ne viđaju i ne razgovaraju. Godina je 2017. Iz jezera u La Comelleu izvučena je automobilska olupina u kojoj je tijelo. Čini se da postoji posebna veza između troje nerazdvojnih prijatelja iz djetinjstva i pronađene olupine…
T. J. Reid: Malibu gori
Djeca legendarnog pjevača Micka Rive i ove godine priređuju tradicionalnu zabavu za kraj ljeta. Ta zabava najvažniji je i najiščekivaniji događaj sezone i svi žele biti pozvani. A onda dolazi jedan neželjeni gost i sve kreće kvragu.
Malibu gori savršen je spoj obiteljske drame i povijesne fikcije. Nema toga što mi se nije svidjelo. Od samog uvoda, koji konstatira da „drugi dijelovi SAD-a imaju takve-i-takve-probleme, a Malibu jednostavno gori“, nisam mogla prestati čitati. I obje su paralelne priče jednako dobre. Ona u ajmo reći sadašnjosti, 1983., i ona u prošlosti, kada se June i Mick Riva tek zaljubljuju. Obje su podjednako zanimljive, bolne i lijepe. Obje postavljaju različita pitanja o važnosti obitelji, podrijetla i krvnih veza. O ljubavi, slobodi, samopoštovanju. O rješavanju problema i stalnoj borbi koja čini život. O tome tko smo i što nas definira. Ovaj je roman ultimativno ljetno štivo koje ćete sigurno voljeti!
Carley Fortune: Sva nova ljeta
Nekad davno, dok su još bili klinci, a onda i tinejdžeri, Perzefona Fraser i Sam Florek bili su nerazdvojni. Najprije najbolji prijatelji, a potom i zaljubljeni par. Jedni od onih ljudi koji svoju srodnu dušu pronađu vrlo, vrlo mladi. A onda se nešto dogodilo i ona je pobjegla natrag u grad, glavom bez obzira, i nikad se više nije osvrnula. Dvanaest godina poslije prisiljena je vratiti se u gradić koji nije zaboravila, i vidjeti muškarca kojeg nikad nije prestala voljeti.
Od romana Sva nova ljeta nisam imala nikakva očekivanja. Bolje rečeno, bila su stvarno niska, imajući na umu da je nekoliko blogera koje pratim reklo da ih je razočarao. Kad sam počela čitati – paf! Odmah sam zaronila u nostalgični svijet Percyna djetinjstva. Roman sam čitala na plaži i pokraj bazena i toliko se uklapao u cijeli taj trenutak mog života! Kupanje, plivanje, skakanje… Kod nje jezero, kod mene (uglavnom) more… Snažna, seksi ljubavna priča dvoje sramežljivih tinejdžera pa zbunjenih odraslih ljudi koji i znaju i ne znaju kako dalje… Uživala sam od prve do posljednje stranice!
Kiran Milwood Hargrave: Milosti
Badnjak je, 1617. godina, Norveška. Muškarci odlaze na more u ribolov, no u tren oka diže se oluja. Četrdesetak muškaraca gine na moru. More ih vraća u luku danima poslije. Na otoku Vardø ostaju samo žene. Na zabitom otočiću još uvijek, uz dominantno kršćanstvo, postoje ostaci starih vjerovanja. Još uvijek se ljudi pouzdaju u rune i tkalce vjetra, a jedna je žena otišla posebno daleko – obukla je hlače. Crkva šalje svog povjerenika da uvede red. Na otok pun žena stiže lovac na vještice.
Roman Milosti toliko mi se svidio da sam ga uvrstila na listu najboljih romana pročitanih u 2023. godini! Sve u njemu bilo mi je predivno! Poetski način na koji autorica piše, ljepota riječi i rečenica koje se isprepliću i pripovijedaju o izoliranosti, klaustrofobiji male zajednice, o zloći, ali i o nježnosti i ljubavi… Ako je lov na vještice tema o kojoj volite čitati, ako uživate u snažnim emocijama koje izazivaju nepravda, predrasude i strah od nepoznatog, uzmite Milosti. Vjerujem da nećete požaliti. One su snažno, iskreno, teško, istinski surovo štivo koje se uvlači u čitatelja i ne pušta ga na miru, čak i kad je zadnja korica odavno zatvorena.
Kristin Hannah: Njezina bitka
Jolene Zarkades vojnikinja je nesretnog djetinjstva, a Michael Zarkades odvjetnik koji se u posljednje udaljio od supruge. Roditelji su dviju djevojčica i sve bi im trebalo ići super, no čini se da im je brak pred raspadom. Tada, Jolene i njezina najbolja prijateljica Tami pozvane su na bojište – u Irak. Obje su pilotkinje i uvjeravaju svoje obitelji da će biti daleko od opasnosti. No, Tami ima nešto što Jolene nema – podršku obitelji. Kod Jolene je sasvim druga priča, Michael mrzi svaki spomen na vojsku i rat i odbija iti razgovarati o tome. Ipak, dužnost zove i Jolene odlazi, ostavljajući zbunjenog Michaela da nosi sva četiri kuta kuća. Tada se dogodi tragedija…
Njezina bitka još je jedan bestseler voljene Kristin Hannah, rado čitane autorice u čije se priče zaljubljuju čitatelji diljem svijeta. Iako me ovaj roman nije oduševio kao ostali njezini koje sam pročitala, pohvaljujem neobičan zaplet, likove o kojima ćete svakako razmišljati i stil pisanja koji – unatoč svim manama – ostaje klasična Hannah, predivan, lagan i liričan.
Gabrielle Zevin: Sutra, i sutra, i sutra
Sam je četrnaestogodišnjak, a Sadie nešto mlađa. Sadina je sestra u istoj bolnici u kojoj se liječi i Sam nakon teške prometne nesreće u kojoj mu je stradala majka, a on ostao trajni invalid. Dvoje mladih otkriva zajedničku strast: igranje videoigara. U tom digitalnom svijetu razvija se posebno prijateljstvo koje se naglo prekida, a slučajno se sreću osam godina kasnije kad su već odrasli.
Sutra, i sutra, i sutraroman je koji je dobio izvrsne kritike i dosta je izvanredan. Ovo je knjiga o razvoju videoindustrije, ali je i knjiga o ljubavi. Sadie i Sam uvijek prijatelji, dvoje ljudi koji se beskrajno vole, ali su toliko kompleksni karakteri da teško mogu biti zajedno. Zapravo se radi o velikoj ljubavnoj priči koja je na putu da se realizira, ali uvijek postoje zapreke.
Laura Spence-Ash: A onda more
Knjiga A onda more nastala je nakon što se autorica zainteresirala za članak objavljen 1998. u The New York Timesu, o skupini odraslih Britanaca koji su se vratili u SAD da bi posjetili obitelji i mjesta gdje su živjeli 1940. godine. Procjenjuje se da je na taj način oko 14.000 djece napustilo svoje domove tijekom Drugog svjetskog rata u Velikoj Britaniji.
Godina je 1940. Dok njemačke bombe padaju u neposrednoj blizini Londona, mlada radnička obitelj Millie i Reginalda Thompsona donosi tešku odluku. Svoju kćer Beatrix odluče poslati u SAD kako bi je zaštitili od ratnih zbivanja. Jedanestogodišnja Beatrix zajedno sa skupinom djece prelazi Atlantik gdje je čeka obitelj Gregory – Nancy i Ethan – te njihovi sinovi William i Gerald.
Iako se djelomično odvija tijekom Drugog svjetskog rata, priča nije tipična povijesna fikcija. Rekla bih da je A onda more prvo knjiga o odrastanju, o kompromisima koje život stavlja pred nas kako bismo zaštitili one koje volimo. Knjiga o obitelji. I knjiga o ljubavi. Ova dirljiva obiteljska saga kojoj je glavni lik djevojčica/mlada žena Beatrix, potresna je priča o gubitku, nadi i životu koji se događa od rođenja do smrti i svega između.
Louise Nealon: Djevojka koja je gledala zvijezde
Djevojka koja je gledala zvijezde roman je prvijenac mlade irske spisateljice. Priča govori o Debbie koja živi s majkom Maeve, plahom ženom fokusiranom na svoj mali svijet i snove te neobičnim ujakom koji živi u kamp kućici. Premda su svi likovi vrlo osebujni, očito je da ih veže velika ljubav. Život je to na obiteljskoj mliječnoj farmi četrdeset minuta i cijeli jedan svijet daleko od Dublina. Stoga je odlazak na Trinity College u Dublinu za Debbie tjelesni, psihološki i kulturološki šok. A onda se dogodi tragedija koja poremeti život čitave Debbiene male obitelji…
Roman mi se jako svidio zbog nespretne, zbrčkane, vrlo iskrene djevojke koja se ne snalazi u velikom sveučilišnom gradu. Priča je to puna osjećaja, u kojoj će se mnogi od nas pronaći. Ali ona nije samo laganica koju ćete progutati u jedno popodne. Puno je toga u njoj što plaši, rastužuje i boli…
Charlotte McConaghy: Posljednji let
Posljednji let prati mladu Franny koja je ornitologinja. Za bavljenje i proučavanje ptica ne treba joj nikakva diploma jer je ona u stvari ni nema. Treba joj samo neizmjerna ljubav prema pticama, a toga Franny ima u izobilju. Stvari na Zemlji nisu dobre. Kako je globalno zatopljenje raslo, a razina mora se dizala mnoge su životinjske i biljne vrste nestale. Franny je odlučna u praćenju posljednje migracije arktičkih čigri od Grenlanda na Antarktiku. Nakon što stigne na Grenland, nagovara lokalne ribare da je prime na brod. Kako vrijeme odmiče jasno je da Franny ima i druge razloge zbog kojih se otisnula na ovo daleko putovanje. Posljednji let njezina je životna priča.
Posljednji let jedna je od najljepših ljubavnih priča koju sam ikad pročitala. Upravo zato što je neobična, intimna, drugačija i ničemu slična, osvojila me na prvo čitanje. Još k tome, kad se sve to događa u svijetlu zemaljske kataklizme izumiranja većine životinjskih vrsta, knjiga dobiva jedan drugačiji, potpuno osobni pečat. Žena na rubu živčanog sloma koja se bori za spas malenih arktičkih čigri i priča o ljubavi koja traje i koja je veća od života, osvojit će zasigurno srca mnogih čitatelja.
Alison Espach: Bilješke o tvom iznenadnom nestanku
Šesnaestogodišnja Kathy bila je sve ono što je njezina trinaestogodišnja sestra Sally željela poslati. Lijepa, uspješna, elokventna, sveprisutna na školskim zabavama, zapamćena na priredbama. Kathy je bila zvjezdica koju su baš svi primjećivali. Za introvertnu, racionalnu i pouzdanu Sally nije bilo dileme. Sestra je njezina nit vodilja kroz život. No život nije idiličan. Život je grub, surov i neizbježan. Kad Kathy ode, Sallyin se život nastavlja.
Bilješke o tvom iznenadnom nestanku roman je nakon kojeg ostanete s pročitanom knjigom u ruci i razmišljate o tome kako nam jedan trenutak može obilježiti čitav život. I nakon što se on dogodi, više nikad ništa nije isto. Zatim razmišljate o tome kako je život niz sretnih trenutaka i samo jednog nesretnog koji nas određuje. Knjiga je izuzetno emotivna. Dirljiva i potresna istovremeno i na neobičan način lijepa.
Ljeto na naslovnicama – uhvaćena uspomena
Vrlo skoro, duge tople dane zamijenit će najprije kišica, zatim dugi rukavi, potpom kaputi i prve pahulje.
Ima li ljepše zahvale ljetu od čitanja – i to onih knjiga koje nismo stigli progutati dok smo bili na odmoru, na plaži, uz more… I ima li toplijeg podsjetnika na to godišnje doba od naslovnica na kojima se pliva, trči po pijesku ili zamišljeno gleda prema velikom morskom plavetnilu?
Ljeto može biti uhvaćeno bilo gdje, najčešće u našim mislima i srcima, ali zar nije krasno uzeti knjige i… Uroniti u ljeto na naslovnicama…
Budala je samo budala, ali budala u Bijeloj kući najopasnija je osoba na kugli zemaljskoj. str. 242.
Inspiracija za Nikada
U kratkoj crtici na početku knjige autor nam kazuje da je inspiracija za Nikada došla iz njegovog istraživanja o podrijetlu Prvog svjetskog rata za Pad divova, prvi tom njegove Trilogije stoljeća. Prvi svjetski rat bio je “rat koji nitko nije želio”, odnosno dogodio se zbog nespretnih i kratkovidnih odluka svjetskih sila. U Nikada vidimo svijet na rubu Trećeg svjetskog rata i svjetske vođe pred teškim odlukama zbog vrlo izvjesnog nuklearnog sukoba.
Afrika
Priča počinje u afričkoj pustinji Sahara, tisućama milja od onoga što će postati središte nadolazećeg nuklearnog sukoba. Abdul John Haddad, agent CIA-e, prerušen u trgovca cigaretama, pokušava saznati gdje su skrovišta moćne grupe krijumčara droge. Postupno otkriva da se pod krinkom krijumčara u nekim pustinjskim skrovištima krije i najopasniji odmetnik al-Farabi, odgovoran za brojne ekstremističke napade. Njegova veza iz Američkog veleposlanstva, Tamara, obavještava SAD o opasnom kriminalcu i ubojici koji se krije u pustinji. Lov je započeo.
Abdul se mora povući kako ga ne bi uhvatili. U bijegu mu pomaže lijepa udovica s malenim sinom koja se želi domoći Europe u želji za boljim životom.
Kina
U Kini, visoki dužnosnik Chang Kai, zamjenik ministra za međunarodnu obavještajnu službu, član elite Komunističke partije, pokušava biti glas razuma u vladi starih komunističkih tvrdokornih političara, od kojih je jedan i njegov otac.
Kaia ne doživljavaju ozbiljno zbog njegovog braka s poznatom glumicom koja često kritizira trenutnu političku strukturu.
SAD
U Sjedinjenim Državama, predsjednica Pauline Green pooštrava postojeće ekonomske sankcije protiv Sjeverne Koreje, nakon što je tamo korišteno kinesko oružje protiv američkih snaga koje nadgledaju sukobe između dviju Koreja. Kina ne ostaje dužna i glavni svjetski igrači iz Kine i Sjedinjenih Država pripremaju pozornicu za eskalaciju sukoba od kojih je najopasnija alarmantna prijetnja o mogućoj upotrebi nuklearnog oružja.
Ja moram pružati podršku svima, pomislila je uz osjećaj samosažaljenja. Naravno da moram, ja sam predsjednica. str. 159.
Dojam o romanu Nikada
U romanu pratimo tri narativne niti. Prva se odvija u Africi, druga u Kini, a treća u SAD-u. Odvojene priče postepeno se spajaju i završavaju u strahovitom krešendu. Kako roman teče, stvari se pogoršavaju zapanjujućom brzinom, unatoč diplomatskim naporima, pregovorima i vještinama nekoliko predsjednika država.
Nikada je upozoravajuća priča o svijetu na rubu Trećeg svjetskog rata. Obveza supersila da štite svoje saveznike, čak i ako se dočepaju nuklearnog oružja, izaziva zebnju kod čitatelja, ali ga istovremeno i prosvjetljuje istinom o tome kako je tanka granica svjetskog mira.
U situaciji kad nijedna od strana ne želi ustuknuti, postaje sve teže riješiti sukob mirnim putem. Događaji postepeno izmiču kontroli i ne nazire se povoljan kraj ni za jednu stranu.
Osim zanimljivog geopolitičkog zapleta, istaknula bih likove u ovoj knjizi koji nisu glamurozni, savršeni ni besprijekorni u svakom pogledu (čak ni predsjednica SAD-a). Sve su to vrijedni ljudi koji su zapostavili privatne živote radeći za dobrobit nacije. I nikome od njih osobna korist ili ambicija nije na prvom mjestu.
Dajući predsjedničku ulogu ženi, Follett je lukavo dobio poene kod pripadnica ženskog spola, a dvije lijepe ljubavne priče koje se događaju u sjeni političkih zavrzlama dodatno će pridobiti ženski dio čitateljstva.
Knjiga bi, po mom mišljenju, mogla biti i nešto kraća, ali je zanimljiva. Najviše mi se svidio dio koji se odvija u Sahari.
O autoru
Ken Follett (1949) britanski je pisac trilera i povijesnih romana. Dosad je prodao više od 100 milijuna primjeraka svojih knjiga. Rođen je u Cardiffu. Kad je navršio deset godina, obitelj se preselila u London, u kojem je Follett studirao filozofiju i uključio se u politiku. Već 1978., kada mu je objavljen prvi roman “Eye of the Needle”, postao je međunarodno poznat, a i ostali njegovi romani postali su bestseleri.
Ovisnost je poput Jokera. Želi vidjeti svijet kako gori. (str. 137.)
Početak
Hej, zovem se Matthew, ali vi me možda poznajete pod drugim imenom. Prijatelji me zovu Matty. I trebao bih biti mrtav. (str. 13.)
Planetarno popularan i jedan od meni najdražih glumaca, Matthew Perry, umro je u svom domu 28. listopada 2023. godine. Malo je reći da sam bila šokirana i beskrajno, beskrajno tužna.
Pričalo se o predoziranju, čak i samoubojstvu, o različitim kombinacijama lijekova koje njegovo tijelo više nije moglo izdržati… Što je istina – vjerojatno nikad nećemo znati, no meni ona nije toliko bitna. Ostajem u čvrstom uvjerenju da se ovaj šarmantni šaljivac uspio riješiti ovisnosti i da mu se smrt prišuljala, točno onda kada je nije očekivao.
Vrlo brzo nakon tužne vijesti o odlasku voljenog Chandlera, objavljeni su njegovi memoari koje sam naprosto morala imati. Kupila sam ih u preprodaji, ali nekako su čekali, strpljivo stajali na polici dok nije došlo pravo vrijeme.
Stišali su se dojmovi oko Perryjeve smrti, potisnula sam nepovoljne osvrte na njegovu autobiografiju i bacila se na čitanje.
Dječak
Matthew Perry u svojoj nam autobiografiji, na duhovit, ali ranjiv način pripovijeda o svom životu od najranije dobi pa do onoga što su, čini se, bile njegove posljednje godine. Čim sam počela čitati steglo me oko srca… Znate ono kad se netko toliko trudi biti smiješan kako bi prikrio strah, usamljenost i još koješta loše? E, točno sam to osjetila u velikom broju Mattyjevih rečenica.
…to je strah od samog sebe; strah od vlastitih misli; strah da će me um prisiliti da posegnem za drogama, kao što je to učinio već toliko puta. Moj um želi me ubiti i ja sam svjestan toga. (str. 14.)
Njegovo djetinjstvo obilježila je razdvojenost njegovih roditelja. Prelijepa majka, očiju prilijepljenih za sebe kud god je prošla. Zbog nje se, kaže, uvijek zaljubljivao u najljepše žene. Otac, glumac, model, poznata ličnost. Isprva dalek, kasnije pomalo zavidan sinu na uspjehu.
Gledao sam kako mi otac pije šest votka s tonikom i vodi savršeno funkcionalan život pa sam smatrao da je to moguće. Smatrao sam da ću ii ja to moći. No nešto je čučalo u mojim sjenama i mojim genima, kao jeziva stvar u mraku, nešto što sam ja imao, a moj otac nije… Alkoholizam, ovisnost, zovite to kako želite, ja to zovem velika užasna stvar. (str. 53.)
Prijatelji…
Nakon selidbe iz Kanade, gdje je proveo djetinjstvo samo s majkom, seli se u L.A. k ocu. Svjestan je da L.A. nudi više mogućnosti za ispunjenje njegove najveće želje – postat će slavan jer slavni ljudi sve mogu i sve im se oprašta!
Svi su se elementi spojili u urnebesno smiješnu, koherentnu, moćnu cjelinu. I svi smo to znali. Serija će uspjeti i svima će zauvijek promijeniti živote. … Bilo je to sve što sam vjerovao da želim. Prijatelji poput nas ispunit će sve moje praznine. … Bit ću toliko slavan da će se sva bol koju sam nosio sa sobom otopiti poput snijega na suncu… (str. 97.)
Nakon nekoliko manjih uloga, napokon mu se osmjehnula sreća. Dobio je ulogu u seriji radnog naziva Prijatelji poput nas. Ona će postati jedan od najpoznatijih, najzabavnijih, najvoljenijih, najuspješnijih i sve ostalo naj sit-comova na svijetu – Prijatelji.
…nisam samo mislio da bih mogao glumiti Chandlera, ja sam bio Chandler. (str. 82.)
I dan-danas, milijuni ljudi provode svoje vrijeme pred ekranima gledajući zgode i nezgode šestero mladih, lijepih, duhovitih ljudi koji vraćaju vjeru u ljubav i sretan kraj.
Matthew Perry taj sretan kraj, nažalost, nije dočekao.
…ljubavnici…
Njegov ljubavni život nije nepoznanica. Vjerujem da svi znamo za vezu s tada najljepšom ženom svijeta, Juliom Roberts. Hodao je i s Yasmine Bleeth, zgodnom spasiteljicom iz serije Baywatch. (Ako ste obožavatelji serije, sjetit ćete se odmah kako je i Chandler bio lud za tom ljepoticom koja skakuće po plaži u crvenom kupaćem kostimu.)
Iz memoara saznajemo i za brojne druge veze. Neke je žene volio, neke su voljele njega, no svima je zajedničko jedno – nisu uspjeli.
…kad dobijem nekoga, moram ga ostaviti prije nego taj netko ostavi mene jer nisam dovoljno dobar i uskoro ću biti razotkriven, ali kad netko koga ja želim ne odabere mene, to samo dokazuje da nisam dovoljan i da su me razotkrili. Pismo – oni pobjeđuju, glava – ja gubim. (str. 127.)
Panično strahujući od odbijanja i napuštanja, bježao je od ljubavi. Tek nam je sada priznao da je više od svega želio ono što želi i većina… Suprugu, djecu, dom…
Bila je to jedna od rijetkih želja koju nije ostvario.
Ispriječila mu se velika užasna stvar. Ovisnost.
…i velika užasna stvar
Priznaje da je s prekomjernim alkoholom počeo još kao tinejdžer. Ostali to prerastu, on je, kako kaže, u sebi nosio neki gen za ovisnost. Uz alkohol se osjećao boljim. Osjećao se dovoljnim.
Alkohol mi je bio najbolji prijatelj jer nikada nije htio pričati o sebi. Jednostavno je uvijek bio uz mene… Ublažio mi je puno boli… Od alkohola su filmovi bili bolji, pjesme su bile bolje, ja sam bio bolji. (str. 71.)
Nema što nije isprobao, kaže. Alkohol, tablete. Tablete, alkohol. Tablete koje mu pomažu da se skine s drugih tableta. I tako ukrug.
Jedan od najdražih i najgorih citata koji upravo to opisuje jest ovaj:
Možete pratiti putanju moje ovisnosti ako gledate moju težinu iz sezone u sezonu – kad imam višak kilograma, u pitanju je alkohol. Kad sam mršav, u pitanju su tablete. Kad imam kozju bradicu, onda je u pitanju puno tableta. (str. 123.)
Nakon što sam ovo saznala, a to je bilo dosta prije čitanja Mattyjevih memoara, nikad više Prijatelje nisam gledala istim očima.
A onda, zdravlje mu je postalo toliko loše da je pao u višednevnu komu. Prema liječničkim prognozama, trebao je umrijeti. Ali nije, izvukao se. Iako cijelo vrijeme vjeruje u Boga, njegova se vjera tada učvršćuje. Shvaća da je pošteđen jer ima svrhu. Pomoći drugima da se izvuku iz pakla ovisnosti.
Kad me ljudi zamole da im pomognem u odvikavanju od alkohola, a ja to prihvatim i pritom promatram kako im se polako vraća sjaj u oči – u tome vidim Boga. (str. 195.)
Tako završavaju Perryjevi memoari. S nadom i vjerom u bolje, zdravije, svrhovitije sutra. Nama, nakon svega što se dogodilo, ostaje gorak okus u ustima.
Velika užasna stvar naposljetku ga je sustigla i progutala.
Naposljetku
Što reći na kraju svega? Mogu li vam uopće preporučiti nešto što nije fikcija i čiji dojam ovisi o vama samima, o tome tko ste i što ste sve proživjeli…
Ne znam pa, evo ovako…
Matthew Perry nije pisac, unatoč tome što se bavio pisanjem kazališnih komada. Vidi se to u nekim nelogičnostima i nedosljednosti radnje. Rečenice nisu literarno izbrušene, no ni ne trebaju biti. Htio nam se predstaviti, ostaviti još nešto, osim Chandlera, iza sebe. Ocjenjujem da je u tome uspio. Njegova mi priča nije bila dosadna. Bila mi je gorka. Tužna. Samotna.
Iz memoara se vidi koliko je ovisnost gospodarila njegovim životom, koliko je konzumirala i uništavala sve što je bilo dobro i sve što mu je bilo važno. Djetinje traume nije uspio zaliječiti na funkcionalan način. Odao se užicima koji su ga nakratko činili sretnim i manje usamljenim. Na trenutak bi zaboravio koliko se malo voli i cijeni…
Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar bili su mi jako emotivni. Bilo mi je jako žao otkriti da je najduhovitiji lik televizije zapravo izmučen i usamljen čovjek. Memoari završavaju optimizmom i nadom. Nadam se da je ovaj veliki zabavljač doista zadnje godine proveo miran, sretan i s osjećajem svrhe. Da je uspio održati zdravlje. I nadam da je, naposljetku, znao koliko je voljen.
Ostali naslovi ovog autora:
Matthew Langford Perry (1969.-2023.) bio je kanadsko-američki glumac, izvršni producent i dramski pisac. Planetarnu je popularnost i slavu stekao ulogom zafrkanta Chandlera u jednom od najvoljenijih sit-coma na svijetu, Prijateljima. Gotovo cijeli svoj odrasli život borio se s različitim ovisnostima. Ipak, naslijeđe koje nam je ostavio unoseći dio sebe u nezaboravnog Chandlera nikad neće izblijediti i ostat će upamćen kao jedan od najduhovitijih i najdobrodušnijih likova s TV-ekrana ikad.
Gdje kupiti memoare Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar:
Rosie Graham u problemima je do grla. Nedavno je dala otkaz kako bi se posvetila pisanju ljubavnih romana, no otada nije napisala ni retka. Osim toga, u njenom se stanu, bez šale, na stropu otvorila ogromna rupa kroz koju je vidjela stvari koje… Koje je bolje što prije potisnuti.
Rosie se tako useljava u stančić svoje najbolje prijateljice Line koja je trenutno na medenom mjesecu. Lina i Aaron presladak su par koji smo imali priliku upoznati u prethodnom romanu Elene Armas, Ljubavna obmana u Španjolskoj.
No vratimo se na Rosie koja, usput budi rečeno, nije rekla prijateljici da će se useliti pa je ova stan na korištenje dala svom bratiću Lucasu.
A Rosie i Lucas imaju prošlost… Toliko tajnu da Lucas za nju niti ne zna, ali Rosie itekako zna jer ju je sama izmaštala u svojoj glavi, pomalo ga uhodeći na društvenim mrežama. I možda je, ali samo možda i samo malo zaljubljena u tog predivno građenog surfera divljih kovrča i nevjerojatna osmijeha.
Uglavnom, taman dok se ona smješta u prijateljičinu garsonijeru, na vratima se pojavljuje Lucas.
Jer ovaj čovjek nije bio slučajni uljez, niti poremećena osoba koja je slučajno naišla na stan moje najbolje prijateljice. Taj čovjek zbog kojeg sam pozvala policiju bio je Linin bratić. (Rosie, str. 15.)
Ljubavni eksperiment počinje
Nakon nespretna početka, njih se dvoje dogovaraju da će sljedećih šest tjedana dijeliti stančić, ali ne samo to. Lucas odlučuje pomoći Rosie da probije spisateljsku blokadu izvodeći je na eksperimentalne spojeve koji će joj vratiti inspiraciju za pisanje novog hit-romana.
A rok je sve bliže – još samo osam tjedana – i svaki dan koji prođe bez ijedne napisane riječi i bez mogućnosti da doprem do onoga što je sve donedavno bilo u meni, čini da se osjećam kao da sve propada. Kao da ja propadam. (Rosie, str. 65.)
I tu bi priči bio kraj da se već od prvog susreta njih dvoje luđački ne privlače.
No, oboje imaju neke glupe zamisli o tome zašto ne bi trebali biti skupa.
Bio sam dobro koliko sam mogao biti. Jer ovo je moj novi život. Pritom nisam mislio na život u New Yorku, nego na ovo. Na buđenja u hladnom znoju, s bolnim i napetim mišićima koji su radili protiv mene, a donedavno sam bio na vrhuncu snage. (Lucas, str. 74.)
Hoće li pobijediti razum ili osjećaji lako je pretpostaviti, ali i simpatično za čitati pa zato Ljubavni eksperiment u Americi uzimamo u ruke kada nam treba štivo koje će nam ugrijati srce i opustiti živce.
Ljubavna obmana vs Ljubavni eksperiment
Ljubavni eksperiment u Americi nova je simpatična romantična komedija autorice Elene Armas. Njezin sam stil zavoljela čitajući Ljubavnu obmanu u Španjolskoj koja mi je bila jedan od najzabavnijih ikad pročitanih ljubavnih romana! Isto samo očekivala i od Ljubavne obmane koja, premda isto vrlo duhovita, nije dostigla svoju prethodnicu.
Znam da je glupo uspoređivati dva romana, ali vidjela sam da ih puno blogera uspoređuje pa, rekoh, kud svi Turci… Neki više vole Ljubavni eksperiment, ali ja se priklanjam onima koji su na strani Ljubavne obmane. Naime, Aaron i Lina bili su mi puno zanimljiviji par nego Rosie i Lucas. Bili su mi puno životniji i u njihovoj sam priči osjećala više kemije.
Možda će vaši dojmovi biti drugačiji pa, ako volite romantične komedijice, dajte šansu i Ljubavnom eksperimentu.
Nikad se ne zna, možda se i zaljubite.
Zabavna romantična komedija
Ljubavni eksperiment u Americi zabavan je roman, ali ne mogu reći da me u potpunosti osvojio. Kao što sam već rekla, glavni me likovi nisu uhvatili u svoju mrežu. Nekako, nisam se s njima povezala i možda su me mrvicu živcirali. Rosie je… A ne znam… Definitivno previše nešto. Prenježna, presmotana, pre-nešto.
Jer ja sam Rosie. Poznata sam po sabranosti. Ja planiram, racionaliziram, duboko udahnem i prilagodim se bez histerije. Ja sam pouzdana prijateljica i kći. (Rosie, str. 88.)
Lucas je toliko savršen da mi je to potpuno bezveze. Naprosto nisam povjerovala u to da je stvaran. I njih dvoje previše dramatiziraju oko svojih problema, ona pogotovo. Kao da su djeca. Ali ok, roman je, mašta je, razumijem.
Kao rođeni cinik, velike geste na kraju romana bile su mi smiješne i cringe i nisam ostala zadivljena. Možda mrvicu naživcirana.
Osim svega ovoga što sam nabrojala, a pri čemu bi se dalo zaključiti da mi se roman nije svidio, iznenadit će vas kad kažem da tome uopće nije tako.
Naime, Ljubavni eksperiment opustio me i zabavio. Lagan je za čitanje, recimo na plaži ili na nekim praznicima, kad se traži mozak na pašu. I ne smatram da svi likovi moraju biti kao pravi ljudi, dapače. Knjige i volimo jer nas vode na neko ljepše, bolje i jednostavnije mjesto.
A ima i lijepu poruku pa sam mu zato u svom dnevniku čitanja dala visoku četvorku.
Život je prekratak, previše krhak, da bismo čuvali tajne i živjeli u poluistinama. Makar mislili da time štitimo one koje volimo. Ili sebe. Svoje srce. Jer stvarnost je takva da bez iskrenosti, bez istine, nikada ne možemo istinski živjeti. (Rosie, str. 374.)
Svakako preporučujem, ali onima koji vole ljubiće. I onima kojima treba odmor od trilera. Za to je dušu dala!
Ostali naslovi ove autorice:
Elenu Armas hrvatsko je čitateljstvo upoznalo (i zaljubilo se u njeno pisanje) prijevodom njena prvijenca Ljubavna obmana u Španjolskoj.
Kako izgaramo jedna je ozbiljna knjiga. Neće vas zabaviti, opustiti ni relaksirati. Naprotiv, knjiga je to koja teškom temom progovara o smislu života, iskušenjima koja život nosi i emociji ljubavi, zbog koje sve što radimo ima smisla.
Prvo sam bila zbunjena prijevodom naslova (u originalu Burntcoat) koji u knjizi predstavlja zgradu, odnosno umjetnički paviljon ili atelje. Čitajući knjigu postajalo mi je sve jasnije zbog čega se knjiga zove Kako izgaramo. Zbog tog osjećaja jasnoće odajem priznanje prevoditeljici.
Edith
Edith Harkness upoznajemo u dobi od 59 godina, kada je već ozbiljno načeta bolešću i svjesna da joj je kraj blizu. Edith živi u Burntcoutu. To je ružna zgrada koju u konačnici nitko nije htio kupiti. Zgrada služi Edith kao stan i kao atelje jer je ona poznata kiparica koja je pobrala brojne nagrade. Njezine umjetničke instalacije izazivaju kako ushite, tako i provokaciju u javnosti.
Moguće je da cijeli život učimo živjeti. str. 86.
Djetinjstvo
Čitavo Edithino djetinjstvo provedeno je u sjeni majčine bolesti. Njezina majka Noemi, poznata spisateljica, doživjela je moždani udar od kojeg se nikad nije potpuno oporavila. Nakon što je otac otišao i Edith ostala sama s majkom, njih dvije žive u neobičnoj simbiozi u kojoj kći preuzima ulogu roditelja, a majka djeteta. I tako dugi niz godina. Sve dok majka nije odselila, a Edith otišla na umjetničko usavršavanje u Japan.
Odrasla sam uz ženu koja je bila sjena onakve majke kakva bi trebala biti, ženu posuđene osobnosti majke koje sam se sjećala iz djetinjstva. str. 72.
Japan
Usavršavanje koje je Edith pohađala u Japanu govori o rijetko poznatoj tehnici obrade drva spaljivanjem. Tehnika ‘shou sugi ban’ proces je ugljeniziranja cedra, čime ga se čini vodootpornim. Na taj način jača se sama struktura drva. Japanci smatraju da se tako čuva integritet drveta i povećava njegovu ljepotu.
Ljubavnici
Edith se upušta u seksualnu vezu s Halitom, vlasnikom malog restorana. Igrom slučaja, njihovo se druženje pretvara u ozbiljniju vezu, nakon zatvaranja svih javnih prostora pojavom pandemije. Edith i Halit su stjecajem okolnosti upućeni na zajedničko življenje, a zapravo se ne poznaju. Postepeno, njihova priča o ljubavi u pozadini smrtonosne epidemije prelazi granice same bolesti.
Dojam o djelu
Kako izgaramo obiteljska je drama. Neuljepšana, životna, teška, ali knjiga koja daje jasnoću.
Glavna junakinja, koja nam u prvom licu priča svoju životnu priču, osjeća da je život svrhovit samo kroz kreaciju koju ostavljamo iza sebe. U njenom slučaju, njezina je kreacija i životna i umjetnička.
Na umjetničkoj polju Edith je pobrala mnoge lovorike, ali na onom životnom priča nam priču koja je veća od nje same. Njezina je kreacija ljubav, ne samo prema voljenom biću, već prema čovjeku koji je teško obolio i kojemu ne mogu pomoći ni medicina mi institucije.
Edith, koja sagorijeva metaforički kao i drvo koje obrađuje, brigom za ljubavnika postaje sve čvršća i čvršća, svjesna da je i njezina luč života počela lagano dogorijevati.
Ovo je knjiga o jednom neobičnom životu, životu punom kreativne ljepote, senzualnosti. Priča o uživanju u malim trenutcima radosti. Priča o patnji, boli i emotivnim ranama koje život nosi.
Edith je žena koja svoju bol i patnju iskazuje svojim radovima. Njezine kreacije vrište u tišini, nemoćne promijeniti svijet na putu novog razaranja . Zadnje djelo koje izrađuje ogromna je struktura tipa anđela sjevera, nacionalni spomenik mrtvima, instalacija koja će trajati dugo nakon njezine smrti.
Metafora koju knjiga nosi istovremena je za živa bića i čovjeka i drvo. Da bi trajali, trebaju prvo sagorjeti.
Knjiga postavlja mnoga pitanja: Koliko nam življenje uz teško oboljelog člana obitelji mijenja vlastiti život? Koliko smo se spremni žrtvovati za bližnje, a koliko za ljude koje ne poznajemo? Jesmo li moralni ako se nismo u stanju brinuti za teško oboljelog člana obitelji i mnoga druga.
O autoru:
Sarah Hall ovaj je roman počela pisati prvog dana prvog lockdowna 2020. godine, s ciljem da obilježi apokalipsu nastalu nakon pandemije corona virusa. Kako izgaramo njezin je šesti roman.
Skuhati medvjeda, svojevrsni skandinavski noir, inspiriran je stvarnom povijesnom ličnošću, pastorom Lastadiusom (1800.–1861.), koji je svojim revolucionarnim djelovanjem obilježio vrijeme i prostor arktičkog sjevera. Teško je odrediti žanr ovog romana. Rekla bih da je to savršeni kaledioskop krimića, povijesne fikcije, botanike, filozofije i religije, od kojih se svaki djelić uklapa u jedinstveno, poetično i atmosferično štivo.
Rijeka je možda najljepša slika života. Duša koja se nikad ne rađa niti ikad prestaje, koja jednostavno postoji. Rijeka misli na mene. str. 36.
Lars Levi Læstadius
Karizmatični propovjednik i preporoditelj Lars Levi Læstadius, dobro obrazovani protestantski svećenik, pokušava prosvijetliti svoju župu upornim djelovanjem protiv svih vrsta poroka od kojih najvećim smatra alkohol. Ali lokalna vlast ima drugačije mišljenje.
Čovjek može tako živjeti da ne pustoši i ne uništava. Tako da, zapravo, ne postoji. str. 13
Jussi
Jussi je dječak kojeg je Læstadius spasio od neimaštine i zlostavljanja, našavši ga odbačenog od svog zaostalog plemena i majke koja ga nije voljela. Svećenik uči dječaka čitati i pisati, pripovijeda mu o Božjim zakonima i zakonima prirode, upoznajući ga s florom i faunom koja ih okružuje. Ovaj Læstadiusov prosvjetiteljski zadatak napravio je od mladog i nesigurnog dječaka pronicljivog i znatiželjnog momka koji logički zaključuje i s pažnjom promatra promjene oko sebe.
Najveći grijeh koji čovjek može počiniti jest da ne voli svoju djecu. str. 192.
Napadi medvjeda
Nakon što nestanu dvije mlade žene, lokalne sluškinje i mljekarice, selo je uvjereno u napade medvjeda. Počinje velika potraga. Nažalost, žene su pronađene rastrgane i teško ozlijeđene na zabačenim šumskim putovima. Seljanima je obećana velika nagrada za hvatanje opasne zvijeri.
Ali, Laestadius vidi tragove koji upućuju na mnogo zlokobnijeg osumnjičenika. Uz Jussijevu pomoć, on započinje vlastitu istragu. Prateći znakove u prirodi, on vidi detalje koje drugi ne vide i nastavlja svoju potragu za istinom, usprkos velikom protivljenju okoline pa i opasnosti po njih samih koje nisu bili ni svjesni.
Stroj ne može osjećati. Stroj nema savjest. Čovjek s druge strane, može izabrati da čini dobro, da pomaže drugima. str. 92.
Dojam o djelu Skuhati medvjeda
Priča je smještena u arktičke divljine sjeverne Švedske. Sredina je 19. stoljeća, vrijeme je duhovnog buđenja. Glavni fokus priče su propovjednik Lars Levi Laestadius i njegov učenik Jussi, koji je i pripovjedač romana. Njihovi se životi vrte oko istraživanja flore i faune i svakodnevnih poslova u župi kojima je svećenik središte, a Jussi njegov vjerni pomoćnik.
Nemir u inače mirno mjesto unosi nestanak, a zatim i otkrivanje tijela dviju ubijenih djevojaka. Laestadius u svom vjerskom svojstvu bude zamoljen da služi obitelji. Tako počinju njegove nesvakidašnje i rudimentarne forenzičke istrage o nasilnim i sumnjivim smrtima dviju djevojaka.
Ali, za mene su likovi bili najfascinantniji i najzanimljiviji dio romana. Svećenik koji svoj entuzijazam prema lokalnoj flori i fauni prenosi na mladog učenika i Jussi kao sasvim osebujan lik. Dječak koji trpi stalne nepravde mještana koji ga smatraju čudnim i neobičan svećenik, izuli su me iz cipela.
Ne možete ne pustiti suzu svjedočeći divljaštvu i okrutnosti s kojom se okolina ponaša prema Jussiju samo zbog toga što je drugačiji.
Skuhati medvjeda istražuje kako se zajednice okreću prema sebi ne dajući nikome izvana mogućnost razumnog djelovanja unatoč argumentima. Uz veliku dozu praznovjerja među mještanima, svjedočimo i velikoj količini nasilja koja ga prati.
Treba svakako napomenuti da unatoč teškoj temi, autor koristi lirski i melodični ton u pripovijedanju. Ubacujući raskošne detalje o zemlji i prirodi, pomalo razbija surovost nekih jezivih scena u romanu. Maestralni opisi prirode pokazuju Niemijevu ljubav prema svojoj zemlji u svakoj stranici romana.
Skuhati medvjeda spaja napeti misterij s duhovnošću, društvenim i vjerskim prevratima i filozofskim istraživanjem važnih životnih pitanja. Mnogi su ga kritičari usporedili s Ecovim nezaboravnim Imenom ruže.
O autoru
Mikael Niemi (Pajala, 1959.) švedski pjesnik, romanopisac i dramatičar, pisanjem se bavi od malih nogu. Na početku svoje književne karijere pisao je poeziju i objavio nekoliko pjesničkih zbirki. Napisao je i tri romana za mlade, no međunarodno je priznanje stekao 2000. za prvi roman za odrasle, Popularna glazba iz Vitule (2010.), koji je preveden na više od 30 jezika.Njegovo posljednje djelo, povijesni kriminalistički roman Skuhati medvjeda, preveden je na petnaestak jezika, a priskrbio mu je i nagradu „Petrona“ 2021., za najbolji švedski kriminalistički roman. Mnoge Niemijeve knjige sadrže ponešto od tornedalskog finskog – dijalekta odnosno jezika koji se, kao jedan od pet manjinskih jezika, govori u najsjevernijem dijelu Švedske, duž doline rijeke Torne. Živi u Pajali.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
