Objave

Objavljeno

Stephen King: Rose Madder

Nakladnik: Algoritam, 2006.

Naslovnica romana Rose Madder: ©Algoritam

Prevela Božica Jakovlev

…žene koje se skrivaju iza tamnih naočala, žene koje kupuju karte za druge vremenske zone, žene koje izgledaju kao da su negdje usput zaboravile tko su, i što rade, i zašto. (str. 33.)

Stephen King: Rose Madder

Samo Rosie

Rosie već četrnaest godina trpi užasno nasilje svog supruga Normana. Napravio joj je mnogo toga neizrecivog, a ono najgore zaskoči nas već na prvoj stranici.

Bol je prejaka da bi se ona zabrinula zbog sitnica kao što je disanje ili zato što se čini da u zraku koji udiše nema zraka. Bol ju je progutala kao što priča kaže da je kit progutao Jonu, biblijskog neposlušnika. Bol kuca poput otrovnog sunca koje žari negdje duboko u njoj… (str. 7.)

I tako se Rosie jednog jutra budi i na plahti ugleda kap krvi. Nebrojeno puta slomljen nos ponekad krvari i bez udarca. Rosie sjedi i gleda tu kap krvi.

Kad bih vam prepričala njezin tijek misli, smijali biste se od žalosti. No dobro. Rosie zaključuje da će je suprug zasigurno jednog dana ubiti. No još gore – pomisli – možda neće…

Ta jedva primjetna uzrujanost u njegovu glasu dovoljna je da obnovi njezin strah i ostavi joj u ustima metalni okus. Tko da mu stane na žulj, proturječi mu? Oh, tko bi bio toliko lud? Samo netko tko ga ne poznaje, naravno – netko tko ga ne poznaje onako kako ga ona poznaje. (str. 8.)

Rose onda ustaje i izlazi iz kuće, ne noseći ništa nego odjeću koju ima na sebi (ako se presvuče izgubit će hrabrost). Dakle, u odjeći koju ima na sebi, torbice čvrsto stisnute u znojnim rukama, Rosie bježi što dalje. U torbici pak nešto kriva – Normanovu kreditnu karticu.

Rose Madder

Bježeći čak u drugu vremensku zonu, skrasit će se u živopisnom gradiću i upoznati mnoge zanimljive ljude. Neću vam ih sve opisivati jer silno želim da, ako već niste, što prije pročitate ovu fantastičnu knjigu!

Važno je samo reći da Rosie jednom nabasa na trgovinu antikviteta u kojoj pronalazi sliku. Moćnu sliku žene na brijegu koja kao da zuri u nešto u daljini, nešto onkraj tmurnih oblaka koji prijete olujom.

Tako je njezin mozak – zdrav, razborit i prilično nespreman prihvatiti ili čak priznati da nešto miriše na nadnaravno ili paranormalno – istodobno objašnjavao, racionalizirao i opravdavao nagli porast adrenalina u njezinoj krvi kad je ugledala sliku žene na brijegu. (str. 77.)

Privučena slikom kao moljac na svjetlo, Rosie je kupuje istog trena i vješa u svoj novi stančić.

Što će se dalje dogoditi, predivna je priča o ljubavi. Prestrašna priča o lukavosti, okrutnosti i nasilju. Prelijepa priča o prijateljstvu, snazi, odanosti i hrabrosti.

A ako vam sve ovo što sam rekla još uvijek nije dovoljna preporuka, nastavite čitati.

Stephen King: Rose Madder

Slika Rose Madder

Otkud početi?

Rose Madder isprva počinje kao sasvim realan roman. Prilično užasan jer prolog udara u trbuh. Mnogi su odlični romani napisani o bračnom zlostavljanju žena, ovaj je na njihovu tragu. Brutalan, frustrirajući, klaustrofobičan. Kingovski jer ima stvari koje su baš njemu svojstvene.

Tek kad naša glavna likuša Rosie dođe u pitomi gradić, kad uđe u antikvarijat i kad je slika Rose Madder gotovo potapša po ramenu i natjera je da je kupi, shvaćamo da će fantastično ipak preuzeti uzde.

I oba dijela su izvrsna! Ipak, da moram birati, odabrala bih realni dio kao jači, moćniji, emotivno snažniji, ali ova nadrealnost  zbivanja oko slike donose nekakvu ravnotežu. Ipak čitamo Kinga.

Unatoč temi, roman je jako duhovit. Na primjer, ova rečenica dolje.

Ona zaključi da je ovo, sve u svemu, prilično drugorazredna kuća strave, za nekoga tko je četrnaest godina živio s Normanom Danielsom. (str. 215.)

Duhovito i tužno, zar ne?

Osvrti s neta

Nakon čitanja, provela sam sigurno sat vremena surfajući po tuđim osvrtima za Rose Madder pokušavajući vidjeti ima li još onih kojima se svidio koliko i meni. Vjerovali ili ne, dojmovi su podijeljeni. Nekima se ne sviđa cijelo ludilo sa slikom, neki nisu fanovi kraja… Neki su, baš poput mene, oduševljeni svime. Iako je kraj neobičan i nejasan, njime sve sjeda na svoje mjesto. Uzroci i posljedice svega.

Najbolje je bit nemilosrdan prema prošlosti. Nisu važni udarci koje primamo, već oni koje preživimo. (str. 230)

Slika je skroz luda, priznajem, ali to je rečeno u njenom imenu – ta što znači madder nego luđa.

Ako tražite roman koji nije samo strava i užas, nego je roman koji propitkuje sve – zbilju i snovitost, ljubav, posesivnost, dobro i zlo, Rose je roman za vas.

Već sam rekla, Groblje kućnih ljubimaca najdraži mi je Kingov roman baš zbog te neke emocije koju izaziva u čitatelju. Jeze i žalosti. Rose Madder ista je takva. Njezini su osjećaji Tuga, strah i nada.

Zato, najljepše vam je preporučujem jer mislim da ćete stvarno, stvarno uživati.

Čak i ako vam se ne svidi kraj, ako budete imali dojam da ga niste razumjeli… Svejedno mislim da će Rosie biti junakinja koju ćete jako voljeti, za koju ćete navijati i koju ćete svim srcem čitati.

Stephen King: Rose Madder

Ostali naslovi ovoga autora:

Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Gdje kupiti roman Rose Madder:

Naša Rose nažalost više nije dostupna za kupnju, barem ne preko webshopova. Ako je baš jako želite, pokušajte u second-hand knjižarama.

Objavljeno

Jurica Pavičić: Usta puna mora

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Usta puna mora: ©Stilus knjiga

Jurica Pavičić Usta puna mora

Jurica Pavičić poznati je novinar i odličan pisac, ali je istovremeno i dobar ribar. Ako ostavimo po strani priču njegovog novog romana Usta puna mora i osvrnemo se malo na njegovu ribarsku vještinu, naučit ćemo puno toga o održavanju brodice, od premaza za brodove do utjecaja posolice i osmoze na dugovječnost broda. Čak ni ja, koja sam iz Dalmacije, nisam znala za ovoliko poslova koji su nužni da bi se održavala mala brodica. Sve to glavni junak ovog romana stoički odrađuje, prvenstveno zbog ljubavi prema moru i brodovima.

A evo priče.

Utopljenik

U blizini Trogira more izbacuje tijelo nepoznatog utopljenika. Čovjek je bez isprava, nitko nije prijavio njegov nestanak, a otisci prstiju nisu ni u jednoj bazi podataka. Policijska istraga tapka u mjestu, a mladi inspektor Zvone Carev nema od kuda krenuti. Slučaj privlači pozornost netom umirovljenog novinara, Gorana Najeva.

Ti si novinar, istraživački novinar. To radiš: istražuješ. str. 22.

Istraga

Na nagovor stare prijateljice, Goran odluči istražiti okolnosti događaja koje su dovele do pronalaska nepoznatog utopljenika. Prati rad mladog policijskog inspektora i nakon kratkog vremena, novinar je korak ispred policijske istrage. Identitet utopljenika vodi ga u različite krajeve Hrvatske te Bosne i Hercegovine, razotkrivajući duboko zakopane tajne povezane s ratnom prošlošću.

Ako se nije ubio, ubio ga je netko drugi. str. 22.

Dojam o djelu Usta puna mora

Po mom mišljenju, ovo je roman o krivnji. I to ne bilo kakvoj, već onoj iskonskoj, koja izjeda čovjeka, ne da mu mira, ne da mu spavati, progoni ga svake minute njegova života. I koliko je god ta krivnja stjecajem okolnosti kolektivna, toliko je i osobna, individualna. Svaki čovjek u svom životu mora donositi izbore. Okolnosti su ponekad jako teške, grube, ratne. Ali kad se ti izbori donesu, stvari su se već dogodile. I tada nema odstupanja, ni povratka nazad. Ostaje samo krivnja.

Usta puna mora napisana su u poznatom Pavičićevom stilu. Sama kriminalistička priča nije tu sama za sebe, već je svojevrsna podloga od koje se grade motivi koje tako dobro prepoznajemo u svim sferama javnog djelovanja:  trgovanje interesima, guranje u politiku na osnovu praznih populističkih slogana, kadriranje podobnih pojedinaca i slično.

Čak ni novinar, glavni lik, nije savršen i bezgrješan pojedinac. Nakon nekoliko ozbiljnih novinarskih gafova, dobiva časni izlaz, odlazak u mirovinu umjesto javne prozivke. Pavičić likom Najeva upozorava na degradaciju novinarske profesije koja dolazi pod motom: Treba preživjeti danas, što znači prihvaćati sve što ti se ponudi, a sutra kako bude.

 Ni drugi likovi u romanu nisu crno-bijeli, već su izrazito obojeni. Svi imaju svoje tajne i svoje nesavršenosti, svoje moralne dileme.  Svi su oni na rubu toga da u jednom trenu eksplodiraju. Samo neki od njih to bolje podnose jer imaju čvršći obraz ispod kojeg se mogu sakriti, a drugi bježe od ljudi i svijeta kako ne bi bili pronađeni.

Pavičić postepeno gradi napetu atmosferu s dinamikom koja ne usporava, koja nas vodi u nova mjesta i nove vremenske okvire. Trag utopljenika širi se na susjednu nam državu i vraća se u ratno vrijeme koje je iza nas, ali događaji i sjećanja ostaju zauvijek.

Ako si ratni heroj, ljudi se pred tobom osjećaju moralno ucijenjeno. str. 178.

Jurica Pavičić Usta puna mora

Usta puna mora dokazuju da prešućene činjenice i zločini kad-tad isplivaju na svjetlo dana jer spokoj nije opcija ondje gdje grižnja savjesti vlada, a krivnja izjeda.

U selo ih je stiglo osam. U tom trenutku u selu nije bilo nikog osim šestero staraca koji su tada bili živi. str. 96.

Bacite pogled na druga Pavičićeva djela:

O autoru

Jurica Pavičić hrvatski je romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar. Literarni ugled stekao je svojim kratkim pričama te trilerima i kriminalističkim romanima u kojima miješa socijalnu analizu s mračnom vizijom ljudske prirode i kompleksnim moralnim situacijama. Dobitnik je više književnih nagrada. Njegov roman Crvena voda (objavljen 2017.) dobio je nakon prijevoda na francuski 2021. godine nagrade Le Points i nagradu Grand Prix de la litterature policiere za najbolji europski kriminalistički roman. Jurica Pavičić rođen 1965. u Splitu, gdje je i danas živi. 

Gdje kupiti roman Usta puna mora

Stilus

Objavljeno

Liz Moore: Bog šume

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Bog šume: Mozaik knjiga

Prevela Ivona Širol Files

Tri pravila Kampa Emerson, uključujući i ono posljednje, najvažnije…
Ako se izgubiš, sjedni i viči. (str. 25.)

Liz Moore: Bog šume

Bog šume

Godina je 1975.

Louise, savjetnica u Kampu Emerson, otkriva da je jedna od polaznica nestala. I to ne bilo koja!

Tinejdžerica Barbara van Laar, članica bogate i utjecajne obitelji, nije u svom krevetu. Louise zna što to znači i baš joj je zato svaki sljedeći korak pogrešan.

Da se bilo koja druga polaznica kampa pojavila odjevena kao Barbara, odmah bi bila smještena na samo dno društvene hijerarhije… No Barbara van Laar bila je prezanimljiva da ne bi obraćali pozornost na nju, njezin je život bio previše intrigantan i kompleksan. Iako to nitko nije izgovorio naglas, odjednom je cilj svakog polaznika kampa bio sprijateljiti se s njom. (str. 53.)

Mlada inspektorica Judyta Luptack zadužena je za istragu. Vrlo brzo saznaje da je, godinama ranije, nestao još jedan član van Laarovih – ni manje ni više nego Barbarin stariji brat Bear.

Priča nas vodi u prošlost, u vrijeme Bearovog nastanka. Sve vezano uz njegov nestanak obavijeno je tajnama i lažima. Zašto potraga nije organizirana na vrijeme?

… te si je naposljetku dopustio to pomisliti: da se radilo o njegovu dječaku, da se on izgubio i noću luta hladnom šumom, da je možda i ozlijeđen… pa, on bi i dalje bio ondje i tražio ga. Zazivao bi Bearovo ime dok god ga tijelo ne bi izdalo.
(str. 160.)

Što kriju bogati van Laarovi, skriveni debelim zidovima svoga zdanja? Što kriju mještani, godinama ovisni o novcu te imućne obitelji?

I još nešto, jedan je ubojica upravo pobjegao iz zatvora…

Svi su sumnjivi. Svi lažu. Judyta nikome ne smije vjerovati.

Što će pronaći skriveno duboko u šumama Adirondacka?

Ako se izgubiš…

Roman Bog šume automatski me privukao i koricama i sažetkom i autoricom koju volim otkad sam pročitala njezin roman Rijeka svjetla i tame. Čim je stigao, počela sam ga čitati i nisam se pokajala! Preko 500 stranica progutala sam u tri dana! Spoj je to trilera i obiteljske drame, a sve se događa u bliskoj prošlosti, dok još nije bilo mobitela pa se nešto doista i moglo sakriti.

Nije Bog šume klasičan triler i to je ono najbolje. Ovdje se sve samo naslućuje. Čitatelj cijelo vrijeme začarano čita. Gubi se u mračnim šumama koje okružuju kamp Emerson. Pita se zbunjeno, gdje je Bear? Gdje je Barbara? Što kriju njihovi roditelji, svaki labilan na svoj način?

Bogataši se … najviše razljute kad osjete da će ih se smatrati odgovornima za njihova nedjela. (str. 197.)

Liz Moore: Bog šume

Dojmu zbunjenosti i zloslutne atmosfere, osim krajolika i likova, pridonose i situacije koje se tek na kraju razjasne. Nije nam jasno tko je tko. Kako su likovi povezani. Ne shvaćamo zašto se poduzimaju određene radnje. Tek na kraju, dok se udaljavamo od priče pogledima se opraštajući od tamnih stabala, sve sjeda na svoje mjesto.

…sjedni i viči

Od prvog sam trenutka znala – svidjet će mi se Bog šume! Kažem, ima dosta stranica, ali čita se brzo i lako. Poglavlja su kratka, a pripovijedaju nam ih brojni likovi. Iako se ovako na prvu čini da bi to moglo biti zamorno – začudo – nije! Likove brzo zapamtimo, uvučemo im se u glave, u njihove boli, tajne, intrige, laži. Pratimo priču majke Alice, zatim male Tracy, Barbarine najbolje prijateljice. Tu su i Louise, savjetnica u kampu, Judyta, inspektorica, Carl, volonter koji je predvodio potragu za malim Bearom…

Sve njihove priče povezane su čvrstim nitima, a na nama je da ih raspletemo… Autorica nas vješto zavarava. Servira nam hrpu mogućih krivaca. Dakako, u bogataškim obiteljima svi su za nešto krivi, ali imaju li veze s nestancima djece?

Uživala sam u svakoj stranici, prisjetila sam se koliko volim pametno napisane romane kojima cilj nije nasilje radi nasilja. Obožavam priče koje nas… A neću reći zastraše… Nije ovo strašna priča. Ovo je potresna priča. Zagonetna. Uzbudljiva i napeta. Nekako tužna i strašna u isti mah.

Evo, sjetila sam se! Volim priče koje me uvuku u svoj svijet i ne puštaju! Bog šume točno je takva priča.

Sili vas da je pročitate i da o njoj razmišljate.

Od mene najveće preporuke – ovo mi je naj knjiga pročitana u listopadu!

To jest, trebala je biti, ali onda sam pročitala Kingovu Rose Madder pa evo… Bog šume druga mi je najbolja knjiga u listopadu!

Liz Moore: Bog šume

Ostali naslovi ove autorice

Liz Moore naša je čitateljska publika upoznala i zavoljela romanom Rijeka svjetla i tame koji je i mene oduševio! To je njezin četvrti roman. Prethodna tri, The Words of Every Song, Heft i The Unseen World kod nas još nisu prevedeni.

Gdje kupiti roman Bog šume

Mozaik knjiga

Objavljeno

Henning Mankell: Čovjek iz Pekinga

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Čovjek iz Pekinga: ©Mozaik knjiga

Prevela Martina Klobučar

Hanning Mankell Čovjek iz Pekinga

Kina 1863.

Kada netko spomene Kinu, razmišljamo o zemlji koja je velesila i pomislimo kako je tamo većini stanovnika ugodno živjeti zbog velikog procvata ekonomije i probitku na mnoga svjetska tržišta. Danas je možda tako u većim razvijenim kineskim gradovima, ali nekada je život u Kini, pogotovo u ruralnim naseljima, bio veoma težak. Nestašica poslova prouzročila je veliku građansku krizu te su ljudi odlazili na rad u druge zemlje preko lukavih posrednika koji su im obećavali obilje i dobru zaradu u SAD-u ili Africi. Ali došavši nakon dugog puta na te destinacije, kineski mladići shvatili bi da su prevareni.

Švedska 2006.

Maleno selo Hesjövallen zadesila je nezapamćena tragedija – devetnaestoro ljudi brutalno je ubijeno. Nitko ne zna što je povod ovom suludom činu. Dok policija, kao i većina namjernika, misli da je to djelo umno poremećene osobe, neki pak misle drugačije. Nakon višednevnog tapkanja u mraku, trag vodi do kineske zalagaonice.

Ipak postoji polazišna točka, pomislila je. Nisu svi iz sela ubijeni. str. 31.

Sutkinja Birgitta Roslin

Birgitta Roslin žena je velikog životnog iskustva i renomirane sudske prakse. Sudila je mnoge, vrlo komplicirane presude i cijenjena je u svom poslu. Ali godine života malo su je potrošile, brak sa Staffanom zašao je u krizu sredovječnosti, a i zdravlje Birgittu ne služi baš najbolje. Za vrijeme odmora od posla slučajno vidi članak o masakru u Hesjövallenu. Shvaća da se među ubijenima nalaze i udomitelji njezine majke.

Kao da je iza kulisa izašla ravno na osvijetljenu pozornicu. A u toj je drami bila potpuno sama. str. 107.

Istraga

Slijedeći unutarnji poriv, Birgitta Roslin odluči otputovati na mjesto događaja. Policijska istražiteljica nije baš zadovoljna Birgittinim uplitanjem u slučaj, ali Birgitta malo po malo otkriva zanimljive podudarnosti. Jedna je crvena traka s lampiona u kineskom restoranu, a druga su dnevničke zabilješke pronađene u kući ubijene Birgittine rodbine.

Dojam o djelu Čovjek uz Pekinga

Čovjek iz Pekinga počinje vrlo napeto i zagonetno i čini se da je pred nama pravi napeti misterij koji će nas zalijepiti za sjedalicu. Upoznajemo detektiva amatera, sredovječnu sutkinju koja se u policijskom poslu ne snalazi baš najbolje. Ona sustavno krši policijsku obvezu na tajnost informacija svojim uplitanjem u slučaj. S obzirom na njezinu poziciju i renome, to je prvo što čudi čitatelja.

Nakon prvog dijela priče koji je obećavao, dolazi drugi koji nas je malo razočarao.  Trag vodi u Kinu devetnaestog stoljeća, gdje imamo uvid u težak život tadašnjih seljaka i njihovo emigriranje u druge zemlje. Pratimo priču o trojici braće; jedan se ne uspijeva dokopati Amerike, dok druga dvojica dolaze u obećanu zemlju poluživi.

Drugi dio, koji se događa nakon što su braća Sun stigla u Ameriku gdje su radili kao robovi u izgradnji transkontinentalne željeznice i trpjeli nezamislive teškoće i poniženja, autor je nepotrebno odužio pa sam često gubila fokus. Priča se umrtvila i činilo se da predstavlja neku potpuno zasebnu knjigu.

Hanning Mankell Čovjek iz Pekinga

Treći dio događa se u današnjoj ekonomski prosperitetnoj Kini, gdje nekoliko moćnih ljudi vodi političku  borbu za moć između starih maoista i kapitalističkih karijerista kojima je profit na prvom mjestu. Konačno, saznajemo pozadinu s početka knjige, ali i ovaj dio je preširok s nepotrebnim političkim analizama.

Sve u svemu, Čovjek iz Pekinga jedna mi je od lošijih Mankellovih knjiga. Sama ideja bila je dobra, ali ubili su je nepotrebni insajderski detalji i prevelika teoretiziranja na uštrb stvarne akcije. Autorova ideja očito je bila približiti čitatelju povijesni kontekst, ali njega je jednostavno bilo previše.

Poanta priče je mržnja koja ne zastarijeva ni tijekom nekoliko generacija. Štoviše, ona postaje sila koja samo raste dok se ne pretvori u osvetu.

Plovili su preko velikog oceana. No siromaštvo nisu uspjeli ostaviti za sobom.

Ako vas zanima Mankell, pogledajte osvrte na još neka njegova djela.

O autoru

Henning Mankell najuspješniji je švedski pisac kriminalističkih romana svih vremena, koji je vrhove svjetskih ljestvica najprodavanijih knjiga osvojio godinama prije nego što je taj žanr iz skandinavskih zemalja osvojio svijet. Od njega su učile mnoge današnje zvijezde toga žanra, ali malo mu se tko uspio približiti u spisateljskoj vještini. Neki su njegovi romani ekranizirani i u Švedskoj i u Velikoj Britaniji gdje ga je utjelovio slavni Kenneth Branagh. Henningu Mankellu na hrvatski su do sad prevedi romani Ubojica bez lica, Psi iz Rige, Čovjek koji se smiješio, Bijela lavica, Na pogrešnom tragu, Ubojstvo na Ivanjsku noć, Peta žena, Vatrozid, Piramida, Ispod površine, Povratak učitelja plesa, Talijanske cipele i Švedske gumene čizme. Preminuo je u listopadu 2015. godine.

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Objavljeno

dr. Debbie Joffe Ellis: Kako zagrliti dikobraza

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica priručnika Kako zagrliti dikobraza: ©Stilus knjiga

Prevela Julijana Jurković

dr. Debbie Joffe Ellis: Kako zagrliti dikobraza

Kako zagrliti dikobraza

Dikobrazi su ljudi koji na sve što im ne odgovara, kad god se iz nekog razloga osjete ugroženima, dižu svoje metaforičke bodlje i bodu sugovornika.

Ljudi s osobinama dikobraza u načelu se ne razlikuju od drugih ljudi – osim u načinu na koji reagiraju na stvarnu ili zamišljenu prijetnju. Tada se, baš kao i dikobrazi u prirodi, nakostriješe kako bi zastrašili svojeg neprijatelja. (str. 11.)

Već vam je jasno, dikobraz je ona osoba kojoj ništa ne smijete reći jer znate da će vam vratiti stostruko. Dikobraz je ona prijateljica kojoj ne smijete reći da joj haljina ne stoji jer će uzvratiti da ni vama ne stoje te hlače pa eto – hodate uokolo u njima i sramotite se.

Možda je dikobraz vašeg života vaš suprug ili supruga. Majka ili otac. Sin ili kći?

Ova je knjiga moćan alat. …
Podsjeća nas na to da kao ljudi imamo sposobnost oblikovati vlastite stavove i emocije – baš kao i vlastite postupke. Ako tako odlučimo, možemo sačuvati unutarnji mir… Možemo spriječiti nepotrebnu patnju. (str. 1.)

Priručnik Kako zagrliti dikobraza na sve je spreman. Ma tko god u vašem životu bio ta bodljikava životinjica, na ovih manje od 150 stranica pronaći ćete način za suočavanje s njim.

dr. Debbie Joffe Ellis: Kako zagrliti dikobraza

Poplava priručnika

Iako inače slabo čitam priručnike i prema njima gajim negativne osjećaje, ne mogu reći da mi ponekad ne gode. Na kraju ove objave navela sam priručnike koje smo kolegica i ja dosad čitale pa ako volite ovaj tip literature, svakako pronjuškajte među našim naslovima.

Kako zagrliti dikobraza odabrala sam za čitanje jer je kratak i baš simpatičan. Lako se čita, poglavlja su vrlo kratka, a u njima ima pregršt savjeta. Sviđa mi se što autorica pokušava dati konkretne primjere za nošenje s teškim ljudima.

Jednostavno je, ali vrlo moćno.
Ponašajte se onako kako biste željeli da se ponaša vaše dijete. (str. 103.)

Nije mi se svidjelo što tek na kraju ističe da bismo – gle čuda – i mi mogli nekome biti bodljikavi praščići. Mislim da je tome trebala posvetiti puno više teksta jer, pazite sad – smatram da je puno važnije popravljati sebe, a ne druge.

Sadašnjost možda nosi odjeke prošlosti – ali može biti i sasvim novi početak. Drugim riječima, iako je važno razumjeti prošlost, ne moramo biti zarobljeni u njoj. Smjer koji ćemo dati sadašnjosti – i budućnosti – ovisi o nama. (str. 112.)

Ne čini mi se fer cijelu knjigu posvetiti hendlanju drugim ljudima, a tek dvije-tri stranice hendlanju sa samima sobom.

Ono što želim reći jest – nismo se dužni nositi s frustracijama drugih ljudi i trpjeti ih uime empatije, ljubavi i ne znam čega još. Eto, taj mi se dio nije svidio. Što uvijek mi moramo biti „veća osoba“. Možda se vama baš to i svidi, doista ne znam, ali moje uvjerenje nije takvo. Uglavnom ne želim biti „veća osoba“ i uglavnom se neću lomiti oko drugih ljudi.

Sad kad čitam ovo što sam napisala… Možda sam ja dikobraz?

Uf. Evo do čega je došlo. Idem opet prelistati Kako zagrliti dikobraza…

dr. Debbie Joffe Ellis: Kako zagrliti dikobraza

Ostali naslovi ove autorice

Budući da vjerojatno neću najbolje prevesti životopis ove psihologinje, klikom ovdje doći ćete do njezine web stranice.

Dakle, doktorica Debbie Joffe Ellis licencirana je psihologinja i savjetnica za mentalno zdravlje. Njezin suprug Albert Ellis, za kojeg piše da je bio genijalni psiholog i vizionar, razvio je nekakvu vrstu psihoterapije, Racionalnu emocionalnu bihevioralnu terapiju. Doktorica Ellis mu je do kraja njegova života pomagala u njenom razvijanju i promoviranju, čemu je ostala veoma posvećena i nakon njegove smrti.

Oboje su autori većeg broja naslova. Nešto su pisali samostalno, a nešto zajednički. Kako zagrliti dikobraza njezin je prvi naslov preveden na našim prostorima.

Gdje kupiti priručnik Kako zagrliti dikobraza

Stilus knjiga

Dosad smo čitale sljedeće priručnike:

Objavljeno

Elsie Silver: Bez premca

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Bez premca: ©Mozaik knjiga

Prevela Nada Kujundžić

Elsie Silver: Bez premca

Bez premca

Rhett Eaton profesionalni je jahač bikova. Trideset i nešto godišnji zločesti dečko koji žene mijenja kao čarape. Tako bar kažu… Nakon nezgodice uzrokovane brbljanjem Rhett ubrzano gubi sponzore pa njegov promućurni agent Kip osmisli rješenje. Divljem kauboju treba dadilja koja će sljedećih nekoliko mjeseci paziti da bude dobar i da malog kauboja drži u gaćama.

Sve bi bilo dobro da ta dadilja nije pomalo uštogljena Kipova kći Summer.

-Ponašaš se kao da je on neka divlja zvijer, Kipe. – Na teži sam način naučila da ga na poslu ne zovem tata. I dalje je moj šef, bez obzira na to što se na kraju svakoga dana zajedno vozimo kući. – Što treba? Dadilju? …
-Da, Summer. To je upravo ono što mu treba. A ja znam savršenu osobu za taj posao. (Summer, str. 15.)

Summer je isprva sumnjičava, ali zna da mora odraditi taj posao. Rhettu nikako nije draga, mada se čini da su njegov otac, braća, nećak i prijatelji njome očarani.

Da budem iskren, da nisam toliko ljut zbog cijele situacije, možda bih i ja bio zainteresiran za to da više s njom razgovaram. Stvarno djeluje zanimljivo. Ima nečeg intrigantnog u vezi nje. Način na koji izgleda, način na koji govori, njezino samopouzdanje i vatrenost. (Rhett, str. 66.)

Budući da svaki trenutak provode zajedno, između Summer i Rhetta počinju frcati iskre.

Krajičkom oka ugledam njegov obris. Njegova široka ramena, njegovu neurednu kosu i tamnu jednodnevnu bradicu. Moraš biti mrtav da ne cijeniš muškarca poput Rhetta Eatona. (Summer, str. 47.)

Koliko će im trebati da odbace sva pravila i bace se jedno na drugo?

Ah, ti kauboji…

Da vam odmah odgovorim na gore postavljeno pitanje – trebat će im jako dugo! Ovo je jedna prava slow-burn romansa koja će vas izluditi, ali nećete moći prestati čitati! Barem je tako bilo meni!

Rhett Eaton će me uništiti ako mu za to dam priliku, a ja ne znam što da radim.
Mislim da možda želim da me uništi. (Summer, str. 196.)

Elsie Silver: Bez premca

Uživala sam u svakom poglavlju. U njihovoj igri miša i mačke, kada ne znamo tko koga zapravo lovi. U njihovom zbližavanju, koje je opisano tako lijepo, romantično i puno ljubavi. Točno smo vidjeli kako se zaljubljuju jedno u drugo, a ne samo kako se privlače i čeznu uvući se onom drugom u krevet.

Već sam vam pričala da me u ovim suvremenim ljubavnim romanima jako odbijaju psovke i vulgarni opisi seksa. Ovdje ima psovki, ali nekako je riječ o kaubojima pa to prolazi. Ipak su oni grubi dečki i ne možemo očekivati da baš ni jednom ne kažu „je*emti“.

Ima naravno i zornih opisa svega onoga što se dogodi kad naš kauboj ščepa svoju dadilju, ali tek pretkraj romana pa mi je to bilo probavljivo. Veliki sam protivnik uskakivanja u krevet već u prvim poglavljima jer nemojte mi onda govoriti o vječnoj ljubavi, no ovdje se sve zbiva gotovo na kraju, kad su i Rhett i Summer već ludi jedno za drugim, pa mi je i taj krevetni dio bio čisto dobar.

Bez premca – prvi dio

Roman Bez premca veoma mi se svidio i jako sam se razveselila kad sam vidjela da je zapravo riječ o prvom dijelu serijala Chestnut Springs te da nas čekaju još četiri nastavka! Bez premca upoznao nas je i s budućim junacima ostalih dijelova, tako da se baš veselim vidjeti kako će se radnja razvijati i kako će se odvijati ono „živjeli su sretno i zadovoljno do kraja života“, čime neminovno završi svaki ljubavni roman.

Ako volite ovakve romana, od mene imate ogromne preporuke! Ma… Čak i ako ne volite, uzmite Bez premca, odmorite se od teških štiva i uživajte u sporoj strasti koja lagano obuzima naše likove! Nadam se da će vam se svidjeti koliko i meni!

Elsie Silver: Bez premca

Ostali naslovi ove autorice

Elsie Silver autorica je četiriju serijala (link vodi na njezinu stranicu pa pogledajte koji su). Kod nas je zasad započet prijevod serijala Chestnut Springs, koji se sastoji od pet nastavaka.
To su:

  • Bez premca (Flawless)
  • Heartless
  • Powerless
  • Reckless
  • Hopeless.

Super je što u romanu Bez premca upoznajemo i junake ovih ostalih romana, tako da se baš veselim čitanju!

Gdje kupiti roman Bez premca

Mozaik knjiga

Suvremene ljubavne romane ne volim, ali ipak sam pročitala neke koje vam mogu preporučiti. To su Sarah Morgan i njezina dva serijala, prvi o braći O’Neil, a drugi o otoku Puffin.

Odlična mi je bila i Ljubavna obmana u Španjolskoj Elene Armas te Ljeto u gradu Alex Aster.

Objavljeno

Loreth Anne White: Plivačica

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Plivačica: ©Mozaik knjiga

Preveo Andrej Bukarica

Loreth Anne White Plivačica

Kad autor napiše knjigu u kojoj je glavna junakinja introvertirana, osamljena žena, šetačica pasa, koja nema prijatelje i koju svi smatraju čudakinjom, pitate se kako ta osoba može privući čitatelja. Dajući antijunakinji glavnu ulogu u svom novom romanu Plivačica, Loreth Anne White dokazala je da i takozvani marginalci mogu biti itekako zanimljivi nositelji radnje, pokazavši ovim potezom popriličnu spisateljsku lukavost.

Chloe

Chloe je tip žene koju biste najradije izbjegli ako možete. Osamljenica, djevojka koja nema prijatelja niti ih se trudi stvoriti. U slobodno vrijeme šeta pse i promatra okolinu pitajući se što se događa u susjedstvu i životima ljudi u nizu kuća kojima je okružena. Chloe nije samo bolesno znatiželjna, ona je na trenutke paranoična i sklona je zamišljati stvari koje nisu utemeljene na stvarnosti. Tako skreće misli od bolesne majke koju njeguje u svojoj kući.

Ali ipak, u svom poslu, Chloe je savršena. Kao barmenica u lokalnom pubu zna sve svoje goste i pamti narudžbe baš svakoga od njih.

Ona je bolesni voajer. Prokleti bolesni voajer. Bolesni voajer. Bolesni. Bolesni.
str. 226.

Jemma i Adam

U Chloeino susjedstvo doseljava se bračni par Spenglerovih. Neostvarena plesačica Jemma, sada influenserica, i poznati kirurg Adam, nadaju se novom početku u novom gradu. Chloe ih znatiželjno promatra,  ali iz nekog razloga. uz znatiželju osjeća još neobjašnjivi nemir. Najviše u susretu s Adamovim prodornim očima.

Dok tako svakodnevno prati Spenglerove, Chloe svjedoči ubojstvu plivačice u obližnjem zaljevu i šokirano shvaća da ništa nije onako kako se čini na početku.

On se trgne. Srce mu ubrzano lupa. No onda začuje ono što je čekao. Nježno i usklađeno pljuskanje ruku plivačice u zaljevu. str. 151.

Dojam o djelu Plivačica

Plivačica je mračan, atmosferičan i slojevit roman čija je radnja sukus nepredvidivih likova, ubojitih obrata i dokumentarističkih izvještaja iz policije. Radnju pratimo u više perspektiva – pričom Jemme, pričom Chloe i detektivskim ispitivanjem svjedoka.

Sve to čini knjigu vrlo zanimljivim i dinamičnim štivom. Chloe je čudakinja, neprilagođena, neuklopljena. Žena koja se boji ostvariti prisne odnose s muškarcima. Pitate se zašto? Odgovor dobivate tek na kraju knjige i tada komadići slagalice sjedaju na mjesto.

Promatrajući Jemmu i Adama te povremeno radeći kod Jemme kako bi joj čuvala pse, Chloe otkriva da se njihov brak pretvara u opasnu igru ​​manipulacije i moći. Tragedije iz prošlosti  i obostrana krivnja s kojom se  Spenglerovi nose svatko na svoj način, ne mogu se izliječiti promjenom mjesta boravka. Štoviše, njihove napetosti postaju sve veće i oni tonu sve dublje i dublje do dana kada više nema povratka. Netko je ubijen, a netko je i svjedok.

U cijelom tom košmaru, Chloe postaje osumnjičenik jer tko bi drugi mogao biti krivac osim čudne, introvertirane žene koja promatra svoje susjede. Ali policijska inspektorica nije baš sigurna da u njezinoj postaji sjedi pravi krivac.

Knjiga donosi dubok uvid u ljudsku psihu u raznim situacijama. Chloe kao glavni lik neće pridobiti svakoga čitatelja, ne toliko zbog njezinog stila života, povučenosti i emocionalne ranjivosti,  koliko  zbog toga što ne znate možete li joj vjerovati; sve projekcije koje ona doživljava djelomično su slike u njezinoj glavi.

Plivačica je još jedna uspješnica Loreth Anne White, autorice bestselera Sluškinjin dnevnik, Nemirne kosti,  Pacijentova tajna i Ispod đavoljeg mosta.

Meni se najviše svidio roman Ispod đavoljeg mosta, a vi slobodno virnite u naše recenzije.

Loreth Anne White Plivačica

O autorici

Loreth Anne White višestruko je nagrađivana autorica kriminalističkih trilera, poput Pacijentove tajne, Sluškinjina dnevnika,  Ispod đavoljeg mosta i Nemirne kosti. S više od tri milijuna prodanih knjiga diljem svijeta i prijevodima na preko dvadeset jezika, pobrala je mnoge prestižne nagrade. Živi i radi u Kanadi.

Gdje kupiti roman Pacijentova tajna

Mozaik

Objavljeno

Ljetovanje kljunaste ptice

Napisala  Željka Pintar

Ilustrirao Danijel Žabčić

Nakladnik: Alka script, 2025.

Naslovnica slikovnice Ljetovanje kljunaste ptice: ©Alka script

Pintar, Žabčić: Ljetovanje kljunaste ptice

Ljetovanje kljunaste ptice

Ljetovanje kljunaste ptice prekrasno je ilustrirana slikovnica još ljepše pouke. Govori o prijateljstvu Mede i Ptice i tome kako biti pravi prijatelj.

Ovo je već treća slikovnica Željke Pintar i Danijela Žabčića koja prati avanture ovog zanimljivog dua. Ne znam je li tako i u ostalima, ali u ovoj je Medo onaj mirniji, razumniji i miroljubiviji. Ptica je malo nervozna, lako se naljuti, ali brzo shvaća da griješi pa se Medi odmah i ispriča.

A što nam pripovijeda radnja?

Ljeto je, vruće je. Medo i Ptica idu na plažu. U torbi su časopisi i neizostavni SPF. Medo sjedne u hlad, malo čita i uživa. Ptica je u moru i sve je dobro dok ne odluči izići.

Al kamenje joj smeta
dok iz vode ide,
medu gleda
u pomoć da joj stigne. (str. 13.)

Ali Medo ne vidi da Ptici treba pomoć i tu dolazi do problema.

Hoće li uspjeti izgladiti svoje nesuglasice i nastaviti biti najbolji prijatelji?

Pintar, Žabčić: Ljetovanje kljunaste ptice

Kratko, ali slatko

Ljetovanje kljunaste ptice poučna je slikovnica za naše najmlađe. Govori o važnosti prijateljstva i međusobnog uvažavanja. Isto tako, uči nas kako nam naši voljeni ne mogu čitati misli te da trebamo reći ono što nas muči, a ne držati u sebi i bezveze se ljutiti.

Priča kao takva jako mi se svidjela, a posebno bih pohvalila stihove koji su ritmični i lako pamtljivi pa će ih dječica s užitkom slušati i kladim se, vrlo brzo naučiti napamet.

Smeo ju je jedan
kamen posred puta
i to što čvrsto šuti
kada baš je ljuta. (str. 25.)

Neobične i živopisne ilustracije doprinose osjećaju koji stvara priča – osjećaju blagosti, nježnosti i topline. Možda čak i osjećaju ljeta, jer sve su nekako plavkaste i valovite, poput mora.

Premda predviđena za djecu, vjerujem da bi iz ove slikovnice i odrasli mogli ponešto naučiti. Na primjer, kako se ispričati. Kako ostati miran kada netko naš burno reagira. I kako ostati prijatelj, što se kaže, u dobru i zlu.

Pintar, Žabčić: Ljetovanje kljunaste ptice

Ostali naslovi ovih autora

Željka Pintar i Danijel Žabčić dosad su objavili tri slikovnice o prijateljstvu Mede i Ptice – Rođendan kljunaste ptice, Ručak trbušastog mede i Ljetovanje kljunaste ptice.  

Željka je odgajateljica u vrtiću i dobro zna što djeca vole, što ih zabavlja i kako uče. Zato je i napisala priču u pitkim stihovima koje male glave vrlo lako pamte.

Danijel je ilustrator, diplomirani slikar Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Gdje kupiti slikovnicu Ljetovanje kljunaste ptice

Alka script

Objavljeno

J.D. Kirk: Leglo kosti

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Leglo kosti: ©Mozaik knjiga

Preveo Andrej Bukarica

Leglo kosti

Svaki mjesec ili tako nekako, inspektor Jack Logan prolazi sve sigurnosne protokole kako bi ušao u najstrože čuvanu psihijatrijsku bolnicu na jugu Škotske. Tamo se liječi Gospodin Šapat, ubojica iz slučaja otmice i ubojstava dječaka koji je Loganovu karijeru vinuo u zvijezde.

Ali to ima svoju cijenu… Inspektor Logan već deset godina posjećuje Gospodina Šapata i pokušava doznati gdje se krije posljednji trag slagalice.

A onda, stotinama milja sjeverno, u Škotskom visočju, nestaje još jedan dječačić.

Prisjećajući se, Duncan ne bi mogao sa sigurnošću reći zašto je potrčao. Ne baš. Ništa nije upućivalo na to da se nešto dogodilo. Nije postojao nijedan jasan razlog za iznenadan nalet panike. (str. 13.)

Logan je pozvan da vodi istragu. Toliko je sličnosti sa slučajem Gospodina Šapata da se i sam inspektor mora zapitati – čami li u ustanovi pogrešan muškarac?

Unatoč svim sličnostima, Logan je siguran da je pravi ubojica zatvoren. No, tko je onda oteo dječačića i tko se toliko potrudio da sve izgleda baš kao prije deset godina?

Ovo je slučaj od kojeg ćete se naježiti i roman koji nećete moći prestati čitati!

A iz ormara su izašle noćne more. Iz ormara je izašla tuga.
Iz ormara su izašle kosti. (str. 147.)

J.D. Kirk: Leglo kosti

Leglo kosti – prvi nastavak serijala

Leglo kosti jedno je od najugodnijih iznenađenja ove jeseni! Nisam imala neka prevelika očekivanja, ponajprije jer društvene mreže i nisu baš o njemu pričale, ali ovaj je roman nešto što se svakako isplati pročitati. Evo, prva rečenica.

Potpuni slom duše Duncana Reida započeo je jednim željeznim vratima usred ničega. (str. 5.)

Kad sam je pročitala, znala sam da neću prestati dok ne riješim čitavu knjigu, pa makar morala čitati do alarma. Hvala Bogu, roman je kratak i (pre)brzo se čita! Nisam trebala žrtvovati svoj beauty-sleep, ali i da jesam, ne bih žalila! Leglo kosti jako je napet i odlično napisan kriminalistički triler. Prvi je nastavak serijala koji zasad broji dvadeset i jedan roman, a ja se jako veselim ostalim naslovima! Nadam se da će kvaliteta ostati na nivou, ali realno gledajući, gotovo se svi serijali pokvare pa se nastavaka mrvičicu i pribojavam…

Ali – nemojmo gledati u (crnu i neprovjerenu) budućnost, nego pustite da vam još malo pričam o romanu Leglo kosti.

Summa summarum – sve mi se svidjelo, sve je super i od mene velike preporuke!

A sad – detalji

Oduvijek volim klimave inspektore i lude ubojice. Ovdje imamo oboje, premda je inspektorov karakter još uvijek nepoznanica. Znamo da je dobar, uporan, zabavan, ali mane tek naslućujemo.

Ubojica je lud skroz-naskroz. Jako me zanima hoće li se pojaviti u još kojem nastavku jer Leglo kosti za to ostavlja itekakav prostor. Sličan je trop kao u Fitzekovom Zatvoreniku, samo što mi ovdje sve ima smisla, a u Zatvoreniku ništa.

Uglavnom… Spomenula sam da je Logan zabavan. Roman je mračan, ali dašak crnog humora atmosferu čini podnošljivijom. Škotsko visočje sjajno je mjesto radnje pa zamišljam visoke crne šume, komadiće sivoga neba koji se jedva probijaju kroz tamne borove i maglu… Puno magle. Poglavlja su kratka, jednostavno, ali efektno napisana, puno se toga događa i svaka rečenica vuče na čitanje.

Znam da postoji mnoštvo ovakvih serijala (Marsonica mi prva pada na pamet), ali ovaj mi se roman zaista izdvaja. Čini mi se da nije napisan nabrzaka, već da se autor stvarno posvetio dočaravanju atmosfere, jeze, jada i tuge. Inspektor je kompleksan, no nije superjunak. Običan je, poput nas, samo pametniji.

Kraj je izvrstan! Već sam na mrežama spomenula da sam shvatila tko je krivac negdje na stotoj stranici. I vama će to poći za rukom, ali vjerujte mi, neće vam umanjiti užitak čitanja.

Baš kao kad slažemo puzzle. Iako i prije slaganja znamo kako slika izgleda, to ne umanjuje njenu ljepotu.

I da završim. Leglo kosti savršen je, ali baš SAVRŠEN roman za jesensko čitanje uz šalicu kave i najmekšu dekicu. Još ako vas, dok čitate, potrefi bura, kiša ili kakva oluja, osjećat ćete se kao da ste i vi negdje u Škotskom visočju, utrkujete se s vremenom i pokušavate pronaći malog dječaka prije nego mu se nešto dogodi.

Preporuka – definitivno pročitati!

J.D. Kirk: Leglo kosti

Ostali naslovi ovog autora

J. D. Kirk pseudonim je bivšeg autora dječjih knjiga i stripova Barryja Hutchisona. Pod pseudonimom piše kriminalističke romane o glavnom inspektoru Jacku Loganu, čija je radnja smještena u Škotsko visočje i koji, dosad, broji čak dvadeset i jedan nastavak!

Ne mogu vam opisati kako me taj broj veseli jer me Leglo kosti oduševilo! Nadam se da će kvaliteta romana ostati ista i da se inspektor Logan i ja čitamo još puno, puno godina!

E da, i nadam se da će Mozaik objaviti sve nastavke, a ne stati nakon jednog ili dva jer to bi me uništilo…

Gdje kupiti roman Leglo kosti

Mozaik knjiga

Objavljeno

Freida McFadden: Profesorica

Nakladnik: Egmont d.o.o., 2025.

Naslovnica knjige Profesorica: ©Egmont

Prevela Dijana Štambuk

Freida Mc Fadden Profesorica

Profesorica

S autoricom Freidom McFadden već sam se susretala u serijalu Kućna pomoćnica. U knjizi Profesorica autorica je odlučila malo promijeniti kulise pa je radnju svoje nove priče postavila u srednju školu u kojoj rade oba glavna lika. Oni su profesori i oboje predaju problematičnoj učenici. Kako i sama dolazim iz prosvjetnog miljea i dugi sam niz godina radila sam s tinejdžerima, jako me zanimalo kako će Freida McFadden napraviti domaću zadaću.

Eve

Naizgled, Eve ima sve. Posao profesorice matematike u srednjoj školi, lijep dom i vrlo zgodnog supruga, također profesora. Međutim, duboko u sebi Eve nije ispunjena. Njezin je suprug Nate (profesor književnosti, u originalu engleskog jezika) atraktivan i za razliku od nje, izrazito omiljen u školi, pogotovo među učenicama.

Eve nije zadovoljna ni u obiteljskom domu. Njezin se brak nalazi na rubu dosade.

Najviše uzbuđenja Eve nalazi u povremenim kleptomanskim pokušajima i zabranjenoj vezi s prodavačem cipela. Evina kompulzivna opsesija su cipele, i to one najskuplje, koje baš i ne može priuštiti. S druge strane, Nate je prezgodan i besprijekornog ponašanja gotovo u svemu.  Jedina mu je mana – vlastita ga žena ne privlači.

Jer moj profesor engleskog voli Poea koliko i ja. I namignuo mi je. str. 37.

Addie

Addie je problematična djevojka kojoj se ne može vjerovati, ali istovremeno i žrtva vršnjačkog nasilja u školi. Zbog priča da je stariji profesor dobio otkaz zbog Addie, svi je učenici izbjegavaju. Brutalno je ismijavaju i rade joj razne psine. Jedino što Addie uistinu zanima je poezija. Kad je profesor književnosti Nate zapazi i predloži joj sudjelovanje u radu literarne skupine, Addinoj sreći nema kraja. Kako se djevojčin spisateljski talent sve više prepoznaje, vodeća grupa učenica u školi počinje je maltretirati. Istovremeno, Eve je hvata u prepisivanju ispita…

U ovom trenutku svejedno mi je što me svi u školi mrze. str. 37.

Dojam o djelu Profesorica

Freida McFadden pred nas je postavila pravi matematički zadatak, baš kao njezina junakinja u romanu, profesorica matematike Eve. Roman je zadatak s više rješenja od kojih ni jedno nije ispravno jer negativaca ima podosta.

Roman se brzo i lako čita, a poglavlja su relativno kratka. Priča ima određenu napetost, mada su neke stvari jako predvidljive. Likovi sami po sebi nisu najsimpatičniji (bar meni), tako da uistinu nisam mogla navijati ni za koga od njih. Činjenica je da nitko među njima nije iskren i svi imaju neku svoju tajnu.

Likovi u romanu Profesorica

Knjiga postavlja pitanja o moralu, lažima i ulogama koje ljudi igraju u svakodnevnom životu. Ipak, nije to neka dubinska analiza, nego samo grebanje po površini. Odmah na početku imamo lik djevojke za koju se pretpostavlja da je manipulatorica. Sugerira se da je možda namamila bivšeg učitelja u vezu sa seksualnim konotacijama. Premda, nigdje u knjizi nije jasno što se točno dogodilo i je li to istinita priča ili nije.

S druge strane, imamo isfrustriranu nastavnicu koju baš ne vole u školi i savršenog, zgodnog, karizmatičnog profesora koji je predobar da bi bio istinit. Iz svega ovoga jasan nam je smjer u kojem knjiga kreće. Autorica ubacuje uobičajene stereotipe kako djeca obično mrze matematiku i kako je općenito nastavnik koji predaje matematiku neomiljen. To nipošto ne podržavam.

Usporedba- škole kod nas

Premda su neki aspekti vršnjačkog nasilja pogođeni i djeluju vjerodostojno (punjenje Addinog školskog ormarića pjenom za brijanje), većina radnje i obrati koji slijede nisu mi se svidjeli jer nemaju doticaja s realnim životom niti školskom klimom u našim školama.

Dozvoljavam da je u nekim zemljama moguće da, na primjer, učitelj ostaje nasamo s učenicom i piše poeziju, prozu ili esej bez svjedoka. Znajući atmosferu i klimu u našim školama, ne mogu se “ufurati” u taj film. Zapravo, knjiga ima pomalo amerikaniziranu filmsku priču koja izgleda kao da gledamo zanimljiv, ali malo umjetnički vrijedan i niskobudžetni krimić iz B produkcije.

Pozitivno

Kao pozitivnu stvar istakla bih skretanje čitateljeve pažnje na sveprisutno vršnjačko nasilje u školama i posljedice koje te radnje imaju na krhki i ranjiv lik pojedinca, mladog bića, tinejdžera.

Ako želite pročitati neku drugu knjigu iste autorice, stavljam osvrt na Kućnu pomoćnicu koja se meni više svidjela.

Učinit ću sve što traži od mene. A kad bude gotovo, napokon ćemo moći biti zajedno. str. 237.

Freida McFadden Profesorica

O autorici

Freida McFadden, autorica je bestselera broj 1 na listama New York Timesa, USA Todaya, Wall Street Journala, Publishers’ Weeklyja i Amazon Chartsa. Iako po zvanju liječnica, obožava pisati. Napisala je više psiholoških trilera i medicinskih romana. Najpoznatiji njezin serijal je onaj o kućnim pomoćnicama. Živi sa svojom obitelji i mačkom u stoljetnoj trokatnici s pogledom na ocean.

Gdje kupiti:

Egmont