Objave

Objavljeno

Holly Brickley: Duboki rezovi

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica romana Duboki rezovi: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

Holly Brickley: Duboki rezovi

Duboki rezovi

Jesen je 2000. godine. Studentica Percy Marks izišla je do bara s prijateljima koji su uskoro otišli, ostavljajući je da uživa u glazbi. Na džuboksu tada zasvira „Sara Smile“, a Percy susreće svoju sudbinu u liku privlačnog glazbenika Joea Morrowa.

 „Ne družim se s muzičarima“.
„A zašto?“ upitao je i nasmijao se hodajući unatraške prema vratima.
Jer me čine nepodnošljivo zavidnom. „Jer me uvijek razočaraju“, rekla sam, što je također bila istina.  (str. 14.)

Percy jako voli glazbu i u neku je ruku za nju nadarena. Joe je jedan veliki talent i dok raspravljaju o pjesmama, glazbi i dubokim rezovima, Percy zna da će jednoga dana biti velik, da je zvijezda koja samo što nije rođena.

Trgnuo se dok je to pjevao, glas mu je zadrhtao, a ja sam bila prilično sigurna da gledam zvijezdu – da će ono što osjećam osjetiti svatko tko ima oči i uši… (str. 22.)

Među njima rađa se prijateljstvo obojeno strašću, strahom, predanošću i kreativnošću. Netko će nekome pomoći, netko će pobjeći. Dok dišu za glazbu, note i jedno za drugo, počet će i međusobno uništavanje.

…na koliko je različitih načina uopće moguće da dvoje ljudi jedno drugome lome srca? (str. 239.)

Što su duboki rezovi?

Roman objašnjava, duboki rezovi manje su poznate pjesme nekog izvođača, a hrvatski pandan izrazu bili bi, možda, skriveni dragulji.

Dakle, vrlo nesretno odabran naslov… Možda bih, da pripadam svijetu glazbe, odmah znala na što se misli. Ovako, mislila sam da je riječ o samoozljeđivanju i roman me nije privlačio. Mislila sam da će biti jedan od onih naslova koji se mjesecima i godinama povlače po policama. Ne znam ni sama zašto sam počela čitati. I toliko mi je drago što jesam!

Roman Duboki rezovi nije ništa od onoga što sugerira naslov ili (kričavo crvena) naslovnica! Posveta je to početku stoljeća, posveta glazbi o kojoj ja nemam pojma, ali sam je zamišljala. Ne mogu vam opisati koliko me roman usisao u sebe, iako – naglasit ću još jednom – ne znam ni jednu jedinu pjesmu koja se u romanu spominje…

Mislim da su mi pjesme otvorile prozor u čaroban svijet… Ondje kao da me čekalo nešto veće. Osjećala sam da jedini način da se tamo stigne vodi preko pjesama. Kao da bi mi pjesme, ako ih dovoljno pažljivo slušam, mogle pokazati pravi put. (str. 41.)

Vratit ću se opet na naslov. Iako se prvenstveno misli na pjesmu, duboki rezovi mogli bi biti i ono što su Percy i Joe urezali jedno na drugo. Međusobno su se povrijedili, slomili su si srca, ali su, tijekom godina, ostali upisani jedno na drugom.

Holly Brickley: Duboki rezovi

Nostalgični vibe

Priča mi je bila prelijepa, iako su i Percy i Joe vrlo odbojni i ne bih se s njima družila u stvarnom životu. Ona mi je previše „needy“, a on je smrad svoje vrste. Stvari koje su se među njima dogodile pomalo su mi neoprostive, ali zanimljiv je način na koji autorica ispisuje njihovu ljubavno-glazbenu priču. Čitavo se vrijeme fokusirajući na glazbu i ono što im ona donosi, nekako se manje osvrće na to kako utječu jedno na drugo. Zbog takve perspektive, neki malo zaboravljiviji, popustljiviji čitatelj usudio bi se reći da je ovo čak i lijepa ljubavna priča. Sreća, nisam jedna od takvih pa ću reći da je ovo lijepa toksična priča.

Gledaj, šapnula mi je pjesma tog dana u dnevnom boravku. Život može biti tako velik. (str. 27.)

Ono što mi se najviše svidjelo jest stil pisanja. Obožavam tu melankoliju koja se prelijeva sa stranica, cijeli taj neki nostalgični vibe koji me vuče dalje u prošlost, bar 30 godina prije te 2000. u kojoj se radnja odvija. Čitajući, vidjela sam gramofon i ploče. Vidjela sam neonska svjetla i dim, sve nekako u smeđim tonovima. Holly Brickley piše poput autora koje volim, koji su poznati po toj nekoj lelujavoj snovitosti, ako znate na što mislim. Na onaj osjećaj čežnje toliko jak da ga i mi čitatelji osjetimo. Na ono kad su likovi pomalo oštećeni pa ne možemo procijeniti koji im je sljedeći korak, ali znamo da to nije tako.

Uglavnom, autori na koje se pokušavam referirati jesu David Nicholls u romanima Slatki rastanak i Jedan dan, Nick Hornby sa svojim Hi-Fijem te Jessica Anya Blau i meni jedan od najdražih romana Nezaboravno ljeto Mary Jane.

Duboki rezovi – za kraj

Do pisanja ovog osvrta, na društvenim sam mrežama vidjela malo i ništa osvrta za ovaj roman što mi se čini baš nepravedno jer uopće, ali uopće nije loš. Nije mi čista petica, ali uživala sam u priči, u glazbi, u nesavršenim likovima i u svemu onome što čini odrastanje, život i ljubav. Nije to ljubav kakvu bih poželjela za sebe, ali ljubav jest. Prožeta strašću, ljubomorom, pisanjem, pjesmom, kreativom…

Nadam se da će vam se svidjeti koliko i meni i odvesti vas u neki drugi svijet. Svijet u kojem se živi za glazbu i zbog nje.

Holly Brickley: Duboki rezovi - AI generated
AI generated

Ostali naslovi ove autorice

Duboki rezovi roman su prvijenac autorice Holly Brickley.

Gdje kupiti roman Duboki rezovi

Stilus knjiga

Objavljeno

Anders Roslund: Bježi

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Bježi: ©Znanje

Prevela Sandra Ljubas

Anders Roslund Bježi

Novi roman Andersa Roslunda Bježi pravi je zatvorski krimić. Prvi je dio nešto sporiji, a kada to progurate, počinje uzbudljiva potraga za mladićem koji je nekad davno nestao iz zatvora i svi su mislili da je pobjegao.

Naravno, i u ovom su romanu glavni protagonisti kriminalac Piet Hoffman i policijski inspektor (ovaj put u mirovini) Ewert Grens. Njih dvojica odlučni su otkriti što se u stvari dogodilo mladom prijestupniku kojeg su svi znali kao Velikog Brata.

Piet

Piet Hoffmann odslužuje dugu zatvorsku kaznu. Osuđen za posjedovanje droge nakon što je pomogao kriminalističkom inspektoru Ewertu Grensu da se infiltrira u narko-bandu. Jednolični zatvorski dani naglo se mijenjaju dolaskom novog zatvorenika Brace.

Njegov stariji brat bio je najbolji prijatelj Pieta Hoffmana kad su bili mladi. Veliki Brat bio je taj koji je jedne noći nestao bez traga, a Braco svu krivnju svaljuje na Pieta.

Nakon što počinje Braco počne zlostavljati Pieta, ovaj shvaća da mora otkriti što se ustvari dogodilo Velikom Bratu. A kad mu Bracini ljudi zaprijete ubojstvom obitelji, Piet zatraži pomoć inspektora Ewerta.

Ja sam bijedni kriminalac, sam za sebe, i svaki sam dan riskirao život da se infiltriram, razotkrijem nekoga i zatrem sve one organizacije kojima svi vaši posebno obučeni i visoko plaćeni elitni policajci nisu mogli ni primirisati. str. 85.

Ewert

Ewert je umirovljen nakon što je u prethodnom slučaju jedva preživio. Njegovi su kontakti skromni, uglavnom dvoje sustanara i Peitova obitelj. Kad shvati da su Piet i njegova obitelj ozbiljno ugroženi, Evert se odlučuje aktivirati.

Stvorenje koje pedantno čisti svoju ćeliju jer mu je ona dom. Netko tko ni za čim više ne čezne. str. 31.

Dojam o djelu Bježi

I u ovom romanu nastavlja se neobično prijateljstvo između kriminalca i policijskog inspektora. Njih dvojica su već puno toga zajedno prošli pa ako ste čitali prethodne Roslundove romane, upoznat ćete pravu prirodu njihova odnosa.

Dok je Piet zgodan, mišićav i opasan, onakav kakav bi fizički i sam autor htio biti, njegov pandan je punašniji, stariji i vječno umorni inspektor, što je bliže onome kakav je autor stvarno (iz autorova intervjua švedskim novinama).

Bježi je roman s puno preokreta, iako se većina knjige događa u zatvorskom okruženju. Upoznajemo zatvorenike, čuvare i pomoćno osoblje i svatko od njih doprinosi napetosti nekom svojom osobnom pričom. I ovaj se put Roslund dotiče maloljetničkih bandi i njihove rasprostranjenosti u Švedskoj što je, izgleda, gorući problem koji Švedska ne uspijeva učinkovito riješiti. Također ukazuje na korumpiranost zatvorskog i pravosudnog sustava u zemlji koja se zaklinje na legalnost sustava. Ali kao i svugdje: u svakom zrnu ima kukolja.

U svakom slučaju, nakon nešto sporijeg početka, radnja se postepeno zahuktava i Bježi je na kraju sasvim solidan kriminalistički roman.

Evo podsjetnika na nekoliko prethodnih Roslundovih romana:

Anders Roslund Bježi

O autoru

Anders Roslund švedski je novinar i pisac koji se proslavio romanima napisanim u suradnji s bivšim kriminalcem Börgeom Hellströmom. Osnivač je i bivši voditelj Kulturnyheterna (Vijesti iz kulture) na SVT-u, švedskoj nacionalnoj televiziji. Dugi niz godina radio je kao novinar, specijaliziran za kriminalistička i društvena pitanja, te kao glavni urednik u Rapportu i Aktuelltu, dva glavna informativna programa na SVT-u.

Gdje kupiti roman Bježi

Znanje

Objavljeno

Eva García Sáenz de Urturi: Anđeo grada

Nakladnik: Fraktura, 2025.

Naslovnica romana Anđeo grada: ©Fraktura

Prevela Silvana Roglić

Anđeo grada – prije

Anđeo grada počinje gotovo točno tamo gdje prethodni nastavak, Crni časoslov, prestaje. Tako da, molim vas, ne čitajte ovaj roman prije Časoslova. Ako želite pohvatati sve konce, kojih ima more sinje, čitajte po redu.

A ako niste čitali Časoslov, nemojte čitati ni ovaj osvrt. Pokušat ću pisati bez većih spoilera, ali ne mogu jamčiti da mi se poneki negdje neće sakriti.

Anđeo grada počinje na neku vrstu baskijskog Halloweena. U tom mračnom, maglovitom ugođaju paljenja svjetla u bundevama, bivši inspektor Kraken dobiva poziv.

Što se mene tiče, bilo je potrebno još nekoliko smrti ili za dlaku izbjegnutih smrti onih koje sam volio kako bih se uvjerio da na čelu nosim poljubac smrti i prenosim ga svojim najbližima. (str. 16.)

Anđeo grada

Zove ga prijateljica i inspektorica u Odredu za zaštitu baštine, Mencia Madariaga i poziva u Veneciju. Naime, maleni tamošnji otok je u plamenu, nestala je hrpetina knjiga neprocjenjive važnosti, u požaru su pronađena tijela… A od nekoliko Unaiju veoma važnih osoba nema ni traga ni glasa. Te su osobe – začudo – zadnji put viđene baš u Veneciji.

Opet započinje inspektorova utrka s vremenom. Ovaj put, ona ga vodi prelijepim uličicama i kanalima Venecije.

Kada na zgarištu pronađe porculanskog anđela, jasno mu je da netko želi da baš on istražuje slučaj.

Tijekom tih prvih nevinih dana još ne znaš… da je ruka usuda već počela stezati krug oko tebe. Još ne znaš da će te zatočiti i da ćeš žaliti do kraja života. (str. 25.)

Je li to Kaliban, ubojica doživotno zatvoren zbog svega što je napravio u prethodnom romanu? Ili je to netko puno bliži našem inspektoru?

Unai susreće osobe za koje je mislio da ih više nikad neće susresti.

Eva García Sáenz de Urturi: Anđeo grada

Volim

Što mogu. Od prvog trenutka kad sam oči položila na prvu rečenicu serijala o inspektoru Krakenu, nepovratno sam se zaljubila. Ovo je moj serijal, onaj čije nastavke kupujem bez razmišljanja. Unai je moj lik, onaj čije dramatične, turobne i zapetljane avanture pratim diljem Europe.

I koliko god ovaj serijal imao nastavaka, pobožno ću ih čitati i s ljubavlju odlagati na posebno mjesto na polici.

Dakle, sve vam je jasno. Naravno da preporučujem roman Anđeo grada! Naravno da sam uživala ko glupača čitajući!

Ovo je prvi put u tvojem životu da osjećaš da imaš sve i svakoga jutra … pitaš se, mrtva od straha, koju ćeš cijenu morati platiti za toliku sreću. (str. 136.)

Priča je ispripovijedana u dvije vremenske linije, 1992. godine i trideset godina kasnije, 2022. Obje su mi jako dobre i na kraju se, naravno, spajaju u jednu. Radnja je odlična, sve ono što biste i očekivali od Eve Garcie… Imamo zagonetni požar, zagonetne smrti. Imamo staru venecijansku vendettu, a to je jedan od najzanimljivijih dijelova romana! Imamo skrivene obiteljske tajne, veze koje će prvi put ugledati svjetlo dana i slučaj koji je puno više od onoga što se na prvi pogled čini.

Ljubav Krakena i bivše načelnice Albe raspliće se baš onako kako sam i priželjkivala, njegova obiteljska situacija također. Za razliku od Crnog časoslova, koji mi je bio prilično težak i zahtjevan za čitanje, s Anđelom nisam imala taj problem! Slučaj nije jednostavniji, ali je čitljiviji i manje zakučast. Razumljiv je i mi se doista uživljavamo u sve ono što se događa pred našim očima.

Što kažu drugi?

Premda mnogi osvrti pišu da je priča o Krakenu sažvakana i do kraja iskorištena, meni je stvarno bila odlična, bolja nego Časoslov. Što mogu, on je tako zabavan lik, a priče uvijek imaju ono što najviše volim – ubojstvo i legende. Ovaj put poprište svega nije Vitoria, nego Venecija, koja pruža još efektnije kulise za zločine obavijene tajnama i mitovima iz prošlosti.

Isto tako, ponegdje pišu da to više nije to, da Kraken više nije onaj koji je bio. To je donekle istina, ali ne smeta mi. Milijun je puta naglašeno da se povukao iz posla i traži mirniji život. Imajući da umu rasplet njegove privatne situacije (wink, wink), nadam se da će nam se u eventualno sljedećim romanima vratiti onaj dobri stari Kraken kojeg smo upoznali i zavoljeli u Šutnji bijeloga grada. Zasad, meni je drag i ovaj Unai, svakako je zadržao dozu dramatičnosti u izražavanju koja me svaki put nasmije.

Eto, to je to. Nadam se da ćete čitati, da će vam se svidjeti baš kao i meni te da ćete ostati vjerni ovom neobičnom inspektoru i njegovim mističnim slučajevima koji mirišu na stari papir, tintu i drevnu prošlost.

Eva García Sáenz de Urturi: Anđeo grada

Ostali naslovi ove autorice

Eva García Sáenz de Urturi španjolska je autorica romana Saga o dugovječnima, Adamovi sinovi, Putovanje na Tahiti, Akvitanija. Ljestvice najprodavanijih naslova pomela je romanom Šutnja bijeloga grada, koji je prvi dio trilogije o baskijskom gradu Vitoriji i briljantnom profileru Krakenu.

Trilogija se sastoji od sljedećih naslova:

Nakon ove trilogije, autorica nastavlja serijal o inspektoru Krakenu romanom Crni časoslov (link je u prvom odjeljku).

Iako slučajevi o kojima govore nisu povezani, stvarno preporučujem čitanje po redu jer je povezano sve ostalo. Najdraži dio serijala definitivno mi je onaj prvi. Čitajući Šutnju bijeloga grada, zaljubila sam se u inspektora Krakena, u Vitoriju i u neobične slučajeve koji traže razrješenje.

Gdje kupiti roman Anđeo grada

Fraktura

Objavljeno

Lisa Jewell: Ne puštaj ga unutra

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Ne puštaj ga unutra: ©Mozaik

Prevela Vesna Valenčić

Lisa Jewell Ne puštaj ga unutra

Ne puštaj ga unutra

On je savršen. Zgodan, dotjeran muškarac, vrlo uljudan, odnosi se prema ženama kao da su kapljice rose na njegovu planu, nikad ne diže glas, uvijek vas nastoji razveseliti i ugoditi vam čitajući vaše želje prije negoli i vi sami pomislite što bi željeli.

Gdje upoznati takvog muškarca? Postoji li takvo savršenstvo? Naravno da ne postoji.

On je neobičan čovjek. Mora ga promatrati kao cjelinu, ne samo ako fragmente ponašanja. Bolji je od drugih muškaraca koje poznaje. str. 98.

Nina

Godinu dana nakon tragične smrti supruga, Nini se javlja poznanik njezinog pokojnog supruga s porukom punom sućuti i utjehe. Nina osjeti da joj toplina i ljubaznost koje pruža Nick olakšavaju svakodnevnicu i otvara se prema mogućnosti emocionalne veze s tim besprijekornim muškarcem koji je očito obožava. Ali, Ash, Ninina kći, nije baš uvjerena da je Nick dobar muškarac za njezinu majku. Istina, ne može mu naći nijednu zamjerku, osim što je jednostavno presavršen.

Martha

U drugom gradiću, cvjećarka Martha nestrpljivo čeka povratak supruga Alistaira sa službenog putovanja kojih je u posljednje vrijeme sve više.  Opterećena brigom o djeci i vođenjem obrta, Martha je sve umornija, novca je sve manje, a Alistair je stalno uvjerava da njihove najbolje godine tek dolaze.

Sumnja

Naočit muškarac koji se predstavlja čas kao Nick, čas kao Alistair (a u rezervi ima još nekoliko identiteta) malo po malo izazove sumnju Ninine kćeri Ash, ali i kod cvjećarice Marthe. Čini se da ima još žena koje padaju na njegov šarm i masku brižnog i pažljivog muškarca koji je uvijek u nekom novčanom škripcu. Malo po malo, maleni crvi sumnje opsjeda jednu po jednu ženu, dok ne naraste u vješto spleteno klupko nelogičnosti, laži i prijevara.

Ja  sam podvojen čovjek, moram biti. Da bi ženama dao ono što žele, moram žonglirati stvarima, a žongliranje stvarim iziskuje tajne i katkada laži. str. 44.

Dojam o djelu

Ne puštaj ga unutra roman je koji sam progutala u samo nekoliko dana. Priča o muškarcu koji je izmanipulirao i prevario više žena živeći dvostrukim, trostrukim životom više godina, navela me na ozbiljno razmišljanje nakon čitanja knjige. Postoje li uistinu takvi muškarci?

Kako možemo biti sigurni da nam ljudi koje tek upoznajemo govore istinu o sebi i svom životu? Nažalost, ne možemo. Lukavi manipulatori, psihopati i poremećeni ljudi izgledaju kao i svi ostali koji srećemo svaki dan. A takvi se još dodatno potrude da ostave sliku besprijekornosti i savršenosti.

Nick/Alistair, čovjek s mnogo identiteta, osim što je primjer samodopadnog narcisa koji je uvjeren da je dobar čovjek koji živi dobar život i usrećuje žene, istovremeno je i muški žigolo koji iskorištava usamljene žene koje mu plaćaju za njegovo vrijeme, za druženje ili seks.

Lisa Jewell Ne puštaj ga unutra

Jesi li ti dobar čovjek? Mislim da jesam-odgovori. Doista mislim da jesam. str. 299.

Slika idealnog muškarca jednostavno neodoljivog ženama, koju je Nick predano gradio puno godina, počinje se lagano raspadati kada nekoliko žena s kojima je simultano u vezi počinje uočavati niz sitnih,  ali zbunjujućih nelogičnosti koje ne znaju objasniti. Crv sumnje konstantan je i kod Ash, kćerki nove Nickove žrtve, udovice Nine.

Sva ta mala saznanja slažu se u naposljetku u savršenu puzzle slagalicu. Ali Nick je mačka s devet života i ne misli tako lako odustati. On pomno traži novu ženu, novu žrtvu koju će materijalno i emocionalno iskoristiti.

Ne postoji savršenstvo

Knjiga je odlično upozorenje svim ženama da s oprezom prilaze muškarcu koji je naoko presavršen. Savršenstvo teško postoji u svijetu ljudi jer smo svi satkani od vrlina i mana, radosti i tuga, uspona i padova, što nas čini svakodnevnim, ali jedinstvenim osobama. Gospodin Savršeni može preživjeti samo u emisijama tipa reality showa.

Naslov Ne puštaj ga unutra doslovno je i metaforičko upozorenje da ne puštamo neznance u svoj intimni prostor bez da smo se raspitali o kakvim se osobama radi.

Što se tiče stila pisanja i zanimljive ideje, Lisa Jewell ni ovog puta nije iznevjerila. Ne puštaj ga unutra zanimljiv je i napeti triler koji ne ispuštate iz ruku do samog kraja.

O autorici

Lisa Jewell autorica je devetnaest međunarodnih uspješnica, uključujući Noć kada je nestala, Nakon noći, Obitelj s gornjeg kata, Sve ovo je laž i Ostaci obitelji. Njezina djela prodana su u više od 10 milijuna primjeraka diljem svijeta i prevedena na 29 jezika.

Gdje kupiti

Mozaik knjiga

Objavljeno

Madeline Martin: Špijunka iz knjižnice

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Špijunka iz knjižnice: ©Znanje

Prevela Jelena Pelin

Možda nas knjige baš zato privlače… da nam pokažu put kad mislimo daje onaj kojim idemo isuviše mračan. (str. 21.)

Madeline Martin: Špijunka iz knjižnice

Špijunka iz knjižnice

Dvije žene. Dvije države. Jedan rat, jedan cilj. I knjige.

Dovoljno da privuče mene, a mislim i mnoge od vas. Još kad vam kažem da je Špijunka iz knjižnice roman inspiriran stvarnim knjižničarima koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili obavještajci, ne možete ne pročitati, zar ne?

Dakle, priča ide ovako. Ava je stisnuta, pomalo bojažljiva knjižničarka u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu. Budući da posjeduje set neobičnih vještina vezanih uz rad na mikrofilmu, američka joj vojska nudi rad za tajnu službu  u Lisabonu.

Ava Harper voljela je miris starih knjiga više od ičega na svijetu. … Te žute mirisne stranice skrivaju priče o prošlosti i vječno znanje. (str. 3.)

Elaine zapravo nije Elaine, ali prisiljena je zadržati to ime. Život u okupiranoj Francuskoj sve je samo ne dobar. Konstantna glad i neprekidni strah, osvrtanje oko ramena, pažljivo biranje riječi život je na koji su prisiljeni svi koji nisu kolaboracionisti. Pridružujući se pokretu otpora, Elaine žrtvuje veliki dio svog prijašnjeg života kako bi radila na tiskarskom stroju i potajno distribuirala zabranjene novine.

Nemogućnost da odigra svoju ulogu protiv nacista činila joj se izdajom i da nije dovoljno dobra da se pridruži muškarcima i ženama u njihovoj hrabroj borbi.
Sada joj nitko ne može reći ne… (str. 26.)

Neočekivano spašavanje i šifrirana poruka spojit će ove dvije žene neraskidivom vezom, nitima koje nisu mogle ni zamisliti.

Madeline Martin: Špijunka iz knjižnice

Volim ratne romane

Ne mogu se oteti dojmu da ste me već prokužili i kad god je priča o Drugom svjetskom ratu, znate da ću vam je preporučiti. Naprosto ne mogu odoljeti! Takve mi priče imaju posebnu čar, ne zato što se govori o ratu, nego zato što je rat samo podloga za ljudske priče. Priče o hrabrosti, ustrajnosti, upornosti i ljubavi. Ljubavi prema muškarcu ili ženi, ali prije svega ljubavlju prema domovini i pravdi.

Isto je i s romanom Špijunka iz knjižnice. Prvih pedesetak stranica bilo mi je dosadnjikavo i nisam se uspijevala povezati ni s Avom, ni s Elaine, ali kasnije, kako priča napreduje, veoma sam uživala.

Lagan za čitanje, ovaj roman prilično teške teme uvlači nas u svijet hrabrih žena i muškaraca koji su bili spremni dati sve kako bi potkopali neprijateljski režim i spasili svoju domovinu iz ralja neprijatelja. Radnja mi je, prema kraju, bila vrlo dirljiva, no ne dovoljno da bih pustila suzu. To nije ni plus ni minus, samo napominjem.

Jako mi se svidjela, naravno, pouka romana. Knjige u sebi čuvaju povijest i pokušavaju pomoći ljudima da ne ponavljaju uvijek iste greške.

Želim reći da je sadašnjost u kojoj živimo prošlost u budućnosti. …to pismo je obrazovanje za buduće generacije i pouka da učimo iz pogrešaka. I da nikad ne dopustimo da se takva zlodjela ponove. (str. 156.)

Ne ide im, naravno, ali isto je lijepo što je ta važna uloga napisane riječi prepoznata i istaknuta.

Sve u svemu, bez puno filozofiranja, roman mi se svidio i iako nije štivo koje ću dugo pamtiti, preporučujem vam ga.

Špijunka iz knjižnice jedno je od onih cozy štiva koja se mogu čitati uvijek, ali ipak najbolje sjednu u kišnu jesen ili hladnu zimu.

Vjerujem da će se svidjeti većini čitatelja i da će većina vas uživati, baš poput mene.

Ostali naslovi ove autorice

Madeline Martin domaća je čitateljska publika imala priliku upoznati romanom Posljednja knjižara u Londonu. Taj mi se roman više svidio nego Špijunka iz knjižnice, ponajviše zato što sam se stvarno bila uživjela u radnju i jako me dirnuo.

Madeline Martin: Špijunka iz knjižnice

Gdje kupiti roman Špijunka iz knjižnice

Znanje

Volite li čitati o ljudskim sudbinama u ozračju Drugog svjetskog rata, nikako ne propustite sljedeće romane:

Kate Quinn: Aliceina mreža, Lovkinja, Zagonetka ruže, Dijamantno oko

Leila Meacham: Vilin konjic

David Benioff: Grad lopova

Marius Gabriel: Parižanke, Dizajner

Kristin Hannah: Slavujeva pjesma

Objavljeno

Jeneva Rose: Savršen brak

Nakladnik: Stilus, 2025.

Naslovnica knjige Savršen brak: ©Stilus

Prevela Tea Tosenberger Lubar

Jeneva Rose: Savršen brak

Savršen brak napeti je roman koji vam ne da mira tjerajući vas da listate stranice sve brže i brže, ali srećom, samo je fikcija jer s toliko nelogičnosti koliko ih roman ima teško da bi mogao biti istinit. Ali, o tome malo kasnije.

Adam

Adam Morgan u velikom je problemu. Ne baš osobito uspješan pisac, oženjen je najuspješnijom odvjetnicom u gradu kojoj sve ide od ruke. Ali, Adam je preljubnik koji se nalazi s mlađahnom ljubavnicom Kelly u vikendici na jezeru dok mu supruga Sara rješava najteže slučajeve na poslu.

Kad se nakon uzbudljive noći s ljubavnicom Adam probudi, odlazi kući ostavivši usnulu Kelly. Sutradan, Kelly je mrtva, ubijena, a Adam potpuno nesvjestan događanja prethodne noći. Nastaje pravi pakao. Adam je prvi osumnjičeni, a spasiti ga može samo zakonita žena.

Znam da mi je nada jedino za što se još mogu držati i jedino što mi nitko ne može oduzeti. str. 234.

Sara

Sari Morgan posao cvjeta. Ni u braku joj nije loše premda nemaju djece, a Adam je beskoristan pisac pa žive gotovo posve na Sarinim prihodima. Kad Adam bude optužen za ubojstvo ljubavnice, na Saru se odjednom sruče sve otkrivene tajne njihova braka. Preljub, ljubavnica i ubojstvo. Ali Sara ne dvoji ni trenutak. Preuzet će Adamovu obranu.

Adam mi nije samo klijent. Opet se okrene prema poroti. Muž mi je. str. 272.

Dojam o djelu Savršen brak

Savršen brak pričaju nam u kratkim poglavljima naizmjenično Adam i Sara. Napetost je stalna, a priča o životu bogatog, uspješnog para čiji se savršeni svijet raspada zbog jedne pogreške vrlo je privlačan. Ali žao mi je, moram reći, priča ne drži vodu zbog niza nelogičnosti.

Nisam pravnica, ali situacija u kojoj je žena odvjetnica mužu optuženom za ubojstvo čini mi se pravno i moralno upitna, odnosno radi se o klasičnom sukobu interesa.

Ipak, knjiga mi se svidjela, premda likovi, pogotovo lik Adama, nisu previše simpatični. Sara se čini prezaposlena i nekako se drži nadmoćno u odnosu na supruga , dok Adam živi na njezin račun pod izlikom da treba inspiraciju za novi roman, a zapravo se prepušta flertu s mladom ženom dok mu žena radi.

I kad ste prihvatili da priča ide svojim tijekom i da se Sara bori kako spasiti Adama od smrtne kazne, dolazi veliko finale koje potpuno mijenja percepciju čitatelja. Sve što ste mislili da znate, sada se izokrenulo i uloge su potpuno drugačije.

Kraj je neočekivan i zapravo šokantan.

Ako želite brzu i nepretencioznu zabavu u knjizi kojoj ćete progledati kroz prste zbog  mnogih detalja koji “bodu oči”, Savršen brak knjiga je za vas. Pročitala sam da se snima ekranizacija što me uopće ne čudi jer je roman upravo na razini holivudskih filmova B produkcije.

Poput heroina, od prvog trena u kojem sam je okusio izazivala je ovisvost, poletio sam-i od toga se dana nisam spustio -do danas. str. 64.

Jeneva RoseSavršen brak

O autorici

Jeneva Rose američka je spisateljica, autorica niza bestselera. Njezin roman Savršen brak, po kojem se snima i holivudska ekranizacija, postao je golemi hit koji je osvojio ljestvice najprodavanijih knjiga i prevodi se na više od dvadeset jezika.

Gdke kupiti knjigu Savršen brak

Stilus

.

Objavljeno

Elizabeth Strout: Olive Kitteridge; Olive, iznova

Nakladnik: Profil, 2020.

Naslovnica romana Olive Kitteridge i Olive, iznova: ©Profil

Prevele Tatjana Jambrišak (Olive Kitteridge) i Patricija Horvat (Olive, iznova)

Elizabeth Strout: Olive Kitteridge

Olive Kitteridge i Olive, iznova

Ova dva romana zapravo su zbirke priča povezanih glavnom junakinjom,  osebujnom Olive Kitteridge. Priču po priču, saznajemo sve više o Olive i oblikujemo svoje mišljenje o njoj. Nekima će se odmah svidjeti i s njom će se povezati. Nekima će ta ljubav doći kasnije, kao meni. Nekima se Olive uopće neće svidjeti i to je u redu, ona se niti ne želi svidjeti svima.

„Zdravo, Olive“, rekao je prilazeći joj. Htio ju je zagrliti, ali mu se činilo da kraj nje stoji tama kao neki poznanik koji ne namjerava otići. (Olive Kitteridge, str. 11.)

Zapravo, pravo je čudo da vam se Olive uopće svidi. Ona je krupna gospođa, bez dlake na jeziku. Iskrena do bola. Neobična. Nadahnjujuća. Kažem, pravo je čudo da vam se Olive ne svidi!

Jer gledajte, ona je, ovako na prvu, doista neugodna i prvi nam je poriv maknuti se od nje. Ali kad zagrebete malo ispod površine, ona je toliko divna da ćete se zaljubiti!

Ljudi ili ne znaju kako se osjećaju u vezi s nečim ili odluče da nikad neće reći kako se doista osjećaju u vezi s nečim.
I zato mu je nedostajala Olive Kitteridge. (Olive, iznova, str. 13.)

Iskreno, cijeli sam prvi dio pročitala čudeći se kako se ljudima roman sviđa. Mislim, jasno mi je kako im se roman sviđa, divno je napisan, rečenice su tako lijepe, sve je dosta emotivno…

Ali kako im se Olive sviđa… Bila mi je nepoznanica do drugog dijela. Tada… Ne znam. Kao da me nešto obasjalo. Odjednom, postala mi je divna! I samo sam se nadala da mi neće umrijeti u zadnjoj priči. Ne znam kako bih se s tim pomirila…

Neka bude brzo, razmišljala je misleći na svoju smrt – o tome je mogla misliti nekoliko puta dnevno. (Olive Kitteridge, str. 235.)

Elizabeth Strout: Olive Kitteridge

O čemu se radi?

Ha, zapravo, radi se ni o čemu (sad zamislite onog smješka što sliježe ramenima). Nema neke radnje koju možemo slijediti. Čitamo priču po priču. U nekima je Olive glavni lik, u nekima jedva sporedni. U nekima se spominje možda u jednoj rečenici. Ipak, utjecaj koji ima na likove mjestimice je životno važan, kao u priči u kojoj svojim neprekidnim brbljanjem i dosađivanjem sumještanina odgovori od samoubojstva.

… gospođa Kitteridge nam je jednom rekla na satu matematike – nikad to neću zaboraviti – … okrenula se prema razredu i rekla: ‘Svi vi znate tko ste. Ako se samo pogledate i poslušate, znat ćete točno tko ste. I nemojte to zaboraviti.’ (Olive, iznova, str. 217.)

Upoznajemo i njezina muža Henryja, za kojeg svi govore kako je ugodan i drag, njena sušta suprotnost, no čitajući pitamo se – je li tome doista tako?

Onda, njezin sin. Dobar, loš, zao?

Prvi roman dosta je nedorečen što se tiče karakterizacije likova jer mi stvarno nije bilo jasno kakav je tko, nisam mogla pročitati ni samu Olive. Drugi dio puno mi je bolji i popunio je neke velike praznine. U njemu je Olive ajmo reći napokon sretna.

Olive je tad iznenada palo na um kako nije bila sretna ni prije… Nije znala zašto joj se to odjednom razbistrilo. Spoznaja o tom izostanku sreće javljala joj se samo povremeno, ali obično dok je bila sama. (Olive, iznova, str. 33.)

Otkrila je neke nove stvari, upoznala nove ljude, vidjela da se život svakoga dana mijenja i iako nije fan promjena, treba ih prihvatiti jer one neminovno dolaze.

Elizabeth Strout: Olive Kitteridge

Čitati ili ne čitati Olive Kitteridge?

Ha, gledajte… Ovisi o tome što volite… Olive definitivno nije lagano štivo jer ni ona nije lagana žena.

Olive je krupna žena. Ona to zna, sli nije uvijek bila krupna i još se na to navikava. Istina je da je oduvijek bila visoka i često se osjećala nezgrapno, ali to da je krupna, to se pojavilo s godinama… (Olive Kitteridge, str. 62.)

Sve je lijepo napisano, ali nije jednostavno za čitanje. Treba puno toga pohvatati jer čak i kad se ništa ne događa – događa se život. A njega u Olive ima. Ima itekako!

Već sam rekla, prvi me dio nije nešto oduševio, ponajviše me zbunjivao. Drugi dio me očarao. I sama Olive, njen život i svi ti mali, a opet tako veliki životi koji se oko nje pletu. Više sam se puta nasmijala, a bome mi je i nekoliko trenutaka bilo malo teško oko srca.

Jer kod Olive, baš kao i u životu, vrijeme stalno prolazi. Bila je gospođa u godinama i kad smo je upoznali – pa zamislite samo koliko je godina sada u toj gospođi! Boreći se s ljepotom i ružnoćom života bilo cinizmom, bilo crnim humorom ili golom, grubom istinom, Olive hrabro kroči naprijed.

Meni se jako, jako svidjela, pogotovo kad sam je dobro upoznala. Teška je i zahtjevna. Odaje dojam da ju je teško voljeti. Ipak, evo priznajem, pronašla sam u njoj dobar dio sebe.

Iskreno vjerujem da ćete i vi.

Ostali naslovi ove autorice

Elizabeth Strout američka je spisateljica i dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, i to baš za roman Olive Kitteridge. Osim njega te svojevrsnog nastavka Olive, iznova, napisala je i romane Sve mi ispričaj, Amy i Isabelle, Zovem se Lucy Barton, O, Williame! te Lucy kraj mora. Tri potonja imaju istu junakinju, Lucy Barton, pa čine svojevrsnu cjelinu, a najbolje od svega jest to što u Sve mi ispričaj Lucy upoznaje Olive! Dakle, sve se na kraju pomiješa!

Gdje kupiti romane Olive Kitteridge i Olive, iznova

Profil

Objavljeno

Karine Tuil: Odluka

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica romana Odluka: ©Znanje

Prevela Mirna Šimat

…jedini ODGOVOR onima koji vam suprotstavljaju smrt jest život – uvijek je život. (str. 262.)

Karine Tuil: Odluka

Odluka

Mjesto radnje – Francuska.

Vrijeme radnje – 2016. godina, nedugo nakon terorističkog napada na časopis Charlie Hebdo.

Istražna sutkinja Alma Revel prisiljena je donijeti odluku. Pustiti na slobodu ili zatvoriti mladog Abdeljalila, francuskog državljanina uhićenog na povratku iz Sirije.

Prije tri mjeseca sam u okviru svojih dužnosti donijela odluku koja mi se činila pravedna, ali je dovela do dramatičnih posljedica. Za mene, moju obitelj. Za moju zemlju. (str. 9.)

Prateći zapise njegovih razgovora s istražiteljima i istražnim sucima, čini nam se da je Abdeljalil doista nevin i pogrešno uhićen. Ta on samo želi boraviti sa svojom obitelji. Odlazak u Siriju bio je pogreška. Nije se htio pridružiti Islamskoj državi. Ne planira nikakve napade. Samo želi izaći iz zatvora. Želi se vratiti svojima…

…nijedna optužba nikad nije dokaz ni za što. (str. 151.)

Alma ima dovoljno svojih problema i bez problema mladog možebitnog terorista. Više od dvadeset godina udana je za pisca koji se nije maknuo dalje od prvog hit-romana. Njihov brak ne da je u krizi, nego broji zadnje dane. Pogotovo kad saznamo da Alma ima ljubavnika – i to ne bilo koga, već Adbeljalilovog branitelja glavom i bradom.

Jasno vam je da će se sve zakomplicirati, ali ni ne slutite u kojoj mjeri.

To je mentalna tortura: jesam li donijela dobru odluku? I što je dobra odluka? Dobra za koga? Optuženog? Društvo? Moju savjest? (str. 101.)

Odluka koju Alma donosi promijenit će život ne samo njenim bližnjima, nego i cijeloj Francuskoj…

Optužba pa Odluka

Karine Tuil poznata je po tome što se bavi neobičnim, zakučastim temama koje izazivaju kontroverze s obje strane stajališta. Njezin prvi roman Optužba bavi se silovanjem i pitanjem – kada spolni odnos između dvoje ljudi postaje silovanje. Ona promišlja o pitanju pristanka i riječi NE. Njezino hladnokrvno pisanje i ne-stajanje na stranu niti žrtve niti počinitelja upečatljivo je i dojmljivo.

Ista je stvar i u romanu Odluka. Na jednoj je strani Alma. Lik, moram priznati, nesimpatičan i krut. Posao je umnogome određuje – ona ni ne smije biti nonšalantna, previše spontana ili zabavna. Njezine odluke oblikuju francusko društvo i politiku.

I muž i ljubavnik su joj grozni i tu ću stati, ostalo o njima sudite sami.

Almin je suparnik vrlo, vrlo mladi mogući terorist. Otišao je u Siriju, iz neutvrđenih razloga, malo se tamo pridružio Islamskoj državi i sad se malo vratio natrag u Francusku.

Zašto se vratio? Je li indoktriniran? Ako ga Alma pusti, hoće li izvesti terorističkih napad? Ako ga pak zatvori, je li zatvorila nevinog čovjeka?

I tako se mi dvoumimo. Čitamo perspektive oba lika. Promišljamo o moralu. O terorizmu. O opasnostima suvremenog života…

Karine Tuil: Odluka

Kad nasilje preplavi vašu svakodnevicu, ono napreduje i širi se cijelim vašim bićem, određuje vaše stanje i utječe na vaš život. (str. 119.)

Je li opravdano zatvoriti nevinu osobu, da se možda spriječi smrt desetina ili stotina drugih?

Znam što ja mislim, ali Odluka izvrsno dočarava Alminu dvojbu.

Preporuka

Roman Odluka jako mi se svidio! Počevši od stila pisanja pa preko teške i zahtjevne teme do gotovo samoga kraja, osjećala sam da čitam nešto stvarno kvalitetno. Možda čak i važno.

Označila sam bezbroj citata, napisanih jednostavno i razumljivo, ali koji kao da u sebi sadrže iskonsku istinu svijeta. Kao na primjer ovaj:

…drže li se ljudi toliko grčevito svojih mržnji, to je zato što predosjećaju da će se, ako ih puste, naći sami lice u lice sa svojom boli. (str. 77.)

Sam kraj, odnosno epilog, nije mi se svidio i smanjio mi je ukupnu ocjenu romana. Naprosto mi u ovako realnom i prizemnom romanu djeluje odveć sanjivo i izmaštano. Bez veze…

Osim tih zadnjih pet-šest stranica, roman me stvarno držao budnom i zainteresiranom. Sviđa mi se kako propitkuje ljudske odluke te pitanje krivnje. Sviđa mi se kako je prikazan Almin posao – uvijek si kriv, uvijek nosiš teret. Bilo da si pustio krivu ili zatvorio nevinu osobu, odluka je uvijek tvoja i uvijek je – pogrešna.

To je trenutak kojeg se svi bojimo: prijelaz s mira u dramu i možemo biti do mile volje pripremljeni na tu mogućnost, uvijek smo razoružani kad do nje dođe. Cijelog života pokušavaš držati nesreću podalje od sebe … a jednog dana primimo poziv i shvatimo da je gotovo, uhvaćeni smo u mrežu. (str. 212.)

Roman je, već sam rekla, napisan jednostavnim jezikom iako je tema komplicirana i puna dvojbi. Lako se čita, iako traži čitatelja koji će ne samo uroniti u priču, već usput i istraživati. Čitala sam, vjerujte mi, držeći roman u jednoj, a mobitel u drugoj ruci kako bih mogla pratiti, to jest razumjeti samu radnju.

Volite li pametne, izvrsno napisane romane koji će vas natjerati na preispitivanje vlastitih uvjerenja, Odluka je svakako roman za vas i nemojte ga propustiti!

Karine Tuil: Odluka

Ostali naslovi ove autorice

Karine Tuil francuska je spisateljica. U svojim romanima piše o suprotnostima unutar čovjeka te o licemjerju suvremenog društva.

Naša ju je čitateljska publika imala priliku upoznati romanom Optužba.

Gdje kupiti roman Odluka

Znanje

Objavljeno

Asako Yuzuki: Maslac

Nakladnik: Mozaik, 2025.

Naslovnica knjige Maslac: ©Mozaik

Prevela Kamelija Kauzlarić

Asako Yuzuki: Maslac

Maslac je neobična knjiga koja se naizgled, samo naizgled, čini kao oda maslacu. Jer maslac se spominje doslovno gotovo na svakoj stranici romana. Tolika je količina maslaca u ovoj knjizi da jednostavno osjećate da maslac ne možete ni pogledati bar mjesec dana. Ali, šalu na stranu, knjiga je to zapravo o nečemu puno ozbiljnijem. Više u dojmu.

Optužena

Punašna Manako Kajii, neutaživa gurmanka i zavodnica, čeka suđenje za navodna ubojstva nekoliko svojih ljubavnika. Iako nema dokaza koji bi ozbiljno teretili Manako Kajii, javnost ju je već osudila. Zainteresiravši se za slučaj, novinarka Rika Machida, koja već dugo nije imala nikakvu ekskluzivu, želi objaviti Kajiinu priču.

Gazila je preko tuđih standarda i sama određivala vlastitu vrijednost. Sama si je dala dopuštenje da je drugi cijene, da je poštuju, da je obasipaju darovima i ljubavlju. str. 27.

Rika

Rika živi tipičnim novinarskim životom. Novinske redakcije pune su muškaraca i u njima su rijetke žene, a trebaju se dva puta više potruditi da bi uspjele, uz stalnu užurbanost i promjenjivo radno vrijeme. Rika živi vrlo skromno, hraneći se gdje stigne bez razmišljanja o svakodnevnim obrocima ili namještenom stanu. Ima dečka, ali ni toj se vezi ne posvećuje emocionalno, kao ni drugim stvarima. I s majkom ima hladan odnos, osobito od smrti oca. Jedina s kojom istinski radosno provodi vrijeme je prijateljica Reiko.

Treba odrediti pravu mjeru za sebe i uživati u njoj. Što je loše u tome da se popuši jedna cigareta nakon jela ili nabaciti par kila, a da okolina ne digne halabuku?
str. 88.

Ispovjedi u zatvoru

Kajii pristaje davati intervjue Riki, ali pod svojim uvjetima. Kajii počinje Riku voditi sve dublje u mračnu igru moći, užitka i krivnje. Tijekom njihova druženja, Rika shvaća da se njezin odnos prema hrani, prijateljima, obitelji i općenito životu počinje mijenjati.

Dojam o djelu Maslac

Knjiga Maslac ozbiljno kritizira japanski ideal ljepote koji je vrlo prihvaćen i u suvremenom zapadnom svijetu. To je ideal i imperativ mršavosti. Ovdje se ne radi o tome da se potiče vitkost radi osobnog zdravlja, već se isključivo ocjenjuje izgled čovjeka na osnovu standarda koje je postavilo društvo (koje potiče minimalno konzumiranje hrane) kako bi se tijelo uklopilo u očekivani mainstream.

Sve što odskače od toga, čak i osobe s nekoliko kilograma viška, kritizirane su i okolina ih oštro uvjetuje “da se srede”.

Rezultat tog svjetonazora jest mišljenje da je hrana nešto čemu se ne treba posebno posvećivati niti, ne daj Bože, uživati. Kad se neutaživa gurmanka Manako Kajii pobuni protiv tog stava  uživajući u hrani koju sprema za sebe i svoje ljubavnike, javnost je zgrožena. Prvo zbog toga jer je Kajii “negledljivo” debela, a drugo – što su njezini obroci u kojima je maslac glavni hit naišli na opće oduševljenje svih njezinih muškaraca.

Druženjem s Manako Kajii Rika polagano mijenja svoj odnos prema hrani, a nakon što se i sama udebljala nekoliko kilograma mijenja mišljenje o ljudima oko sebe, čak se  i odnos s majkom koji je bio dosta hladan postepeno mijenja.

Iako je odnos prema hrani lajt-motiv ovog romana, ovo je priča o usamljenim ljudima. To su ljudi koji nemaju prijatelje, minimalno se druže i ne stvaraju sigurne male otočiće samo njima važnih ljudi. Izgubljeni u velikim gradovima, gradskoj vrevi i svakodnevnim poslovima, ne stvaraju prijateljstva, ne druže se, ne  dijele dobre i loše stvari u životu, ne smiju se zajedno, ne plaču niti zajedno  uživaju u hrani.

Asako Yuzuki: Maslac

Kada Rika to jednom osvijesti, sve se u njezinu životu mijenja. Iako ju je na kraju Manako Kajii razočarala, Rika joj ništa ne zamjera, shvaćajući da je Kajii hranom i spravljanjem obroka za različite muškarce samo tražila prijateljstvo i ljubav.

Žeđ za hranom u romanu je emocionalna, nije uvjetovana materijalnom situacijom ili teškim načinom života. Dapače, likovi u romanu nemaju egzistencijalnih problema, ali njihova otuđenost i nedostatak bliskosti s drugim ljudima čine ih gladnima dodira, pažnje i emocionalnog pripadanja koji bi ih nahranili više nego bilo koja hrana.

Na ovom svijetu ne postoji ništa tako besmisleno, nepotrebno i intelektualno ponižavajuće kao dijeta. str. 90.

O autorici

Asako Yuzuki rođena je u Tokiju 1981. godine. Za svoju priču Fōgetto mī, Notto burū osvojila je nagradu All Yomimono za nove spisatelje, a priča je objavljena u njezinu prvijencu Shuuten no Anoko 2010. godine. Godine 2015. dobila je nagradu Yamamoto Shūgorō za Nile Perch no Joshikai. Višestruko je nominirana za nagradu Naoki, a njezini su romani prilagođeni za televiziju, radio i film.

Gdje kupiti roman Maslac

Mozaik

Objavljeno

Fredrik Backman: Moji prijatelji

Nakladnik: Fokus, 2025.

Naslovnica romana Moji prijatelji: ©Fokus

Preveo Igor Rendić

Teško je ispričati priču, naročito kad ne dožive svi likovi iz nje sretan kraj.
(str. 343.)

Fredrik Backman: Moji prijatelji

Moji prijatelji – Ona s morem

Louisa je tinejdžerica, najbolja sorta ljudskog bića. Dokaz toga vrlo je jednostavan: mala djeca tinejdžere smatraju najboljim ljudima, tinejdžeri tinejdžere smatraju najboljim ljudima, a jedini koji tinejdžere ne smatraju najboljim ljudima su odrasli. Uzrok je tome, jasno, taj što su odrasli najlošiji ljudi. (str. 9.)

Louisa se tako nađe u umjetničkoj galeriji kako bi si ispunila san. Želi uživo vidjeti sliku s razglednice koju čuva otkad je bila djevojčica. A na slici, na molu, sjede prijatelji i Louisi se čini da se smiju iz dubine duše. Običnim osobama, odraslima, to je samo slika mora. Doduše, izuzetno vrijedna slika, jedna od najvrjednijih i najskupljih na svijetu. Odrasli, dakako, žele vidjeti i posjedovati sliku radi prestiža. Louisa je previše siromašna da bi je posjedovala, ali vidjeti je želi iz čiste ljubavi.

Prije dvadeset pet godina i tijekom jednog potpuno drugačijeg djetinjstva bilo je to jedno veliko more. Sunce je sjalo, ljetu nije bilo konca, a preko beskrajne i bistre modre vode protezao se ribički mol na kraju kojeg su sjedila najbolja moguća ljudska bića. Bilo im je četrnaest, gotovo petnaest… I taj je trenutak postao ta slika. (str. 27.)

Uglavnom, jednu staru gospođu, nekoliko zaštitara i par limenki boje dalje, Louisa upoznaje najposebniju osobu u cijelom svom svijetu. Spletom ekstremno neobičnih okolnosti, Louisa dobiva i najposebniji dar u cijelom svom životu.

Taj je dar, najprije, vodi u jedan vlak, onda iz vlaka, a naposljetku i u potjeru za tim istim vlakom.

Do odredišta – a imajte na umu da Louisa ne zna gdje je odredište – ta jedva punoljetna djevojka upoznaje mnoštvo ljudi od kojih… eto… i nisu svi živi…

…a ponajviše je ljutit na smrt što ima tako dobar ukus. Što sebi uvijek najprije uzme one najbolje. (str. 112.)

Moji prijatelji – Louisa i Ted

Kako je Louisa upoznala Teda i tko je uopće Ted neka ostane tajna. Važno je da su se upoznali. Ted je sredovječni bivši učitelj i pomoći će Louisi, iako nevoljko, otkriti što više o omiljenoj joj slici. Kako je nastala? Tko je na njoj? Tko su ti prijatelji koji se tako sretno smiju na ljetnom suncu uz modro more, zauvijek ovjekovječeni na jednoj od najslavnijih slika na svijetu?

Jer umjetnost ti je krhka magija, baš kao i ljubav, i čovječanstvu je jedina obrana od smrti. To što stvaramo i slikamo i plešemo i zaljubljujemo se, to je naša pobuna protiv vječnosti. Sve lijepo je štit. (str. 407.)

Fredrik Backman: Moji prijatelji

Moji prijatelji roman je ispričan dvjema vremenskim linijama. Louisina je priča u sadašnjosti, ali Tedova nas vraća u prošlost, dvadeset i pet godina ranije kada upoznajemo tu predivnu djecu koja se sunčaju na molu. Čitamo o njihovim mladim životima koji su sve osim bezbrižni. Da nemaju jedni druge, ne bi imali ništa. Novca je bilo malo ili ga nije bilo. Ljubavi su najviše imali jedni od drugih. A nasilje… Nasilje im je bilo svakodnevica.

Nasilje nije genska bolest, nasilje je zaraza, prelazi s kože na kožu. Srce je ono koje se zarazi. (str. 320.)

Njihove nas priče ostavljaju bez daha i s gorkim okusom u ustima. Čitamo malo-pomalo jer Backman ne piše pričice koje se pročitaju u jedno popodne. Ono što nam on iznosi uzima se polako, previše tuge prebrzo bi nam slomilo srca. Ipak, u trenutcima dok brzo trepćemo želeći otjerati suze, osjećamo i toplinu. Prijateljstvo, ljubav, hrabrost i prkos. Sve je tu.

Neobična priča protkana temperom i emocijama

Roman Moji prijatelji prvenstveno je roman o prijateljstvu, kao što vidimo iz naslova. Isto tako, to je roman o umjetnosti. O nastanku One s morem, slike toliko lijepe da vam duša zatitra dok ju gledate.

Toliko mi je bilo žao djece sa slike, dok su još bili djeca. Sve ih je trebalo spasiti. Neke od roditelja, neke od samih sebe. Željela sam ući u roman i zaštititi ih, ponajviše onoga čime ime počinje na J. Strepila sam za njega do samoga kraja, iako nije glavni lik. A Backman… Čitavo nam vrijeme podmeće. Nagoviješta smrt, uporno. Netko je umro, znamo. Netko više nije tu. Tko? Moj omiljeni lik? Vaš omiljeni lik? Želimo saznati, listamo, čitamo (neki od nas gutaju suze, na primjer ja).

Kletva je ista za sve koji su voljeli nekoga tko je umro…; mislimo da se to nikad ne bi dogodilo samo da smo bili kraj svoje najdraže osobe cijeli dan, čitav dan. Nikad to ne prestane biti naša krivnja. (str. 233.)

Pročitala sam neke osvrte na roman Moji prijatelji i ljudi pišu da im je to jedna od najdražih njegovih knjiga. Meni će njegov Ove uvijek ostati broj jedan, a zatim i trilogija Medvedgrad. Premda se nisam toliko povezala ni s Louisom ni s Tedom, i Moji prijatelji ostat će mi u trajnom sjećanju kao jedan od romana toliko emotivnih da mjestimice nisam mogla disati. A slika… Slika je toliko lijepo opisana da gotovo osjetimo miris tempere (znam da su vodene boje u pitanju, ali meni je cijelo vrijeme na pameti bila tempera, možda zbog naslovnice).

Moji prijatelji vjerojatno će mi ostati jedna od najljepših knjiga pročitanih ove godine.

A tek je veljača…

Fredrik Backman: Moji prijatelji

Ostali naslovi ovoga autora

Fredrik Backman mladi je (1981.) švedski kolumnist, bloger i pisac. Njegovi su romani objavljeni diljem svijeta, na više od dvadeset i pet svjetskih jezika!

Mislim da rijetko koji čitatelj Backmana voli ovoliko koliko ga ja volim. Bila je to ljubav na prvo čitanje i mislim da će biti jedna od onih rijetkih stvari koje vas prate cijeli život – vječna ljubav. Sve je počelo čitanjem Ovea i nastavilo se svim ovim navedenim romanima.

Gdje kupiti roman Moji prijatelji

Fokus