Malin Persson Giolito: U tvojim rukama

Nakladnik: Fraktura, 2025.

Naslovnica knjige U tvojim rukama: ©Fraktura

Prevela Sandra Ljubas

Malin Persson Giolito U tvojim rukama

U tvojim rukama potresna je knjiga o gorućim društvenim problemima koji uključuju imigracijsku politiku, otuđenost obitelji i ekonomsku nejednakost. Sve to omogućilo je bujanje maloljetničkih bandi u suvremenoj Švedskoj. Nažalost, nije to problem samo u skandinavskim zemljama. Čitajući knjigu, odmah znamo tko je povukao okidač, ali postavlja se pitanje – tko je odgovoran? Roditelji, škola, država, zakon?

Ono što danas radimo nije dovoljno. Bande su nam potpuno izmakle kontroli. Imamo više pucnjava nego ikad. Djeca ubijaju djecu. str. 181.

Dječaci

Premda jedan živi u sirotinjskom imigrantskom dijelu grada, Varingeu, a drugi u bogatijem, domicilnom Ronnvikenu, to nije spriječilo dječake Billya i Doggea da se druže. Upoznavši se na igralištu koje dijeli dva naselja kao šestogodišnjaci, nije bilo dana da ga nisu provodili zajedno.

Od dječjih nestašluka, preko markiranja iz škole i krađa u obližnjem supermarketu, Billy i Dogge se, kako godine prolaze, pretvaraju u mlade kriminalne prijestupnike poznate lokalnoj policiji.

Njihove aktivnosti uočava i šef lokalne bande Mehdi koji polako uvodi dječake kao kurire u svoju kriminalnu hobotnicu. Billy i Dogge isprva su impresionirani jer osjećaju da konačno negdje pripadaju. S vremenom, postaje im jasno da u bandu nije teško ući, ali ne možeš lako izaći. Zapravo, ne možeš uopće izaći. Živ.

Obitelji

Billy živi s majkom Lailom te bratom i sestrama nakon što je otac, alkoholičar, napustio obitelj. Premda je majka topla i brižna, Billy osjeća da mora podnijeti teret glave u obitelji. Dogge i društvo na ulici su puno zanimljiviji nego vlastita obitelj. Dogge odrasta u boljim materijalnim uvjetima, ali osim vječno pospane majke i nezainteresiranog oca, nema emocionalnu povezanost s roditeljima. Ima samo Billya, kojeg voli.

Ja nemam obitelj. Imam samo tebe. str. 342.

Dojam o djelu U tvojim rukama

Knjiga je vrlo realistična, društveno aktualna i upozoravajuća. Ambiciozna je to priča o adolescentskom nasilju, životu na ulici, restriktivnoj imigracijskoj politici, korumpiranim političarima i javnosti koja ne pronalazi način kako reagirati na rastuće nasilje mladih.  Odsutni očevi i nemoćne majke predstavljaju obitelj koja malo-pomalo prestaje funkcionirati. Lokalne bande preuzele su “odgoj” maloljetnika i provode ga po svojim mjerilima, a vlast, policija i država nemaju odgovor na to.

U tvojim rukama knjiga je koju bi doslovno trebali pročitati svi. Roditelji, nastavnici, školski savjetnici i socijalni radnici. Malin Persson Giolito napravila je sociološki presjek razvijenog zapadnog društva danas.

Postavlja se pitanje: Imamo li vjerodostojan i jasan odgovor na nasilje među mladima? Odgovor je tužan i potresan: Nemamo.

Roditelji su zakazali, reći ćemo. To je istina, ali osjećaj odgovornosti kod roditelja istovremeno se poklapa s osjećajem bespomoćnosti. Sustav ne pomaže jer su preventivne akcije nedostatne, a reakcije prespore.

Malin Persson Giolito U tvojim rukama

Iako se na prvi pogled čini kao priča o kriminalu, autorica fokus prebacuje na odnos dviju majki i sinova te na utjecaj okoline i društvenog sustava. Kroz njihove perspektive roman postavlja pitanje koliko roditeljska ljubav može biti zaštita, a kada postaje opravdavanje pogrešnih postupaka.

Kraj romana posebno mi je tragičan jer ne donosi jasne odgovore. Ne osjećate pobjedu društva nad onim lošima, niti sustavno rješenje problema mladih na ulici. Osjećate samo grubi realizam. Zbog toga je knjiga vrlo vjerodostojna. Uostalom, spisateljica je i sama pravnica i jako dobro upoznata s funkcioniranjem sustava.

Pa sam to učinio. Učinio sam što je rekao. Ja sam samo dijete. str. 56.

O autorici

Malin Persson Giolito švedska je spisateljica i pravnica rođena 1969. u Stockholmu. Diplomirala je pravo na Sveučilištu u Uppsali 1994. godine i isprva je radila na Sudu Europske unije u Luksemburgu. Od 2008. objavila je pet romana, od kojih je najveći uspjeh postigao Živi pijesak (2016.). Roman je osvojio brojne nagrade, proglašen je najboljim švedskim krimićem 2016. te najboljim nordijskim i najboljim europskim krimićem 2018. godine. Prema njemu je snimljena i istoimena televizijska serija (Quicksand, Netflix, 2019.).

Gdje kupiti:

Fraktura Publika

Brynne Weaver: Ubij me nježno

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Ubij me nježno: ©Mozaik knjiga

Prevela Nada Kujundžić

Brynne Weaver: Ubij me nježno

Uvod

Puno je ljudi po društvenim mrežama pisalo kako roman Ubij me nježno nije za svakoga. Definitivno ne za one nježnije, gadljivije.

I u samom uvodu (koji me zabavio koliko i naživcirao), stoji zanimljivo upozorenje. Autorica upozorava čitatelje da je, iako je ovo u principu romantična komedija, ipak riječ o mračnoj romansi. Navodi nam nekoliko neobičnih (u najmanju ruku), zloslutnih, odbojnih, mrvičicu odvratnih motiva.

Tu su kopanje očiju, amaterska kirurgija, lobotomija, detaljni opisi sek*a koji je, ah… I uobičajen i neuobičajen, valjda kako kome. Kanibalizam, slučajni kanibalizam, puno noževa, puno krvi, puno leševa… I tako.

Ako ste nakon čitanja upozorenja rekli, vau, ovo zvuči kao roman za mene, autorica kaže – Navalite!

I ja sam, Bog mi pomogao, navalila!

Ubij me nježno

Sloan i Rowan serijske su ubojice koji love druge, zločeste serijske ubojice.

Biti serijski ubojica koji ubija serijske ubojice sjajan je hobi… Dok se ne nađeš zaključan u kavezu. (Sloane, str. 15.)

Nešto poput Dextera, ako ste pratili tu seriju. Imaju strašnu potrebu za ubijanjem, ali fokusiraju se na ubijanje loših ljudi.

Za vrijeme jedne takve ubilačke misije Sloane se nađe zatočena u kavezu s lešem. Slučajno nailazi Rowan i oni se odmah povezuju. Shvaćaju da su isti i da se dive vještinama onog drugog. On je poznat kao Butcher, Mesar, a onda kao Blackbird, Gavranica.

…shvatim da imam osjećaj kao da smo se jučer vidjeli. S njim je tako lako, čak i kad ne želim da bude tako… Ma koliko se trudila skrenuti pažnju na nešto drugo, neprestano se vraćala na njega. … On me privlači, kao tračak svjetla u nepomičnoj tami. (Sloane, str. 53.)

Brynne Weaver: Ubij me nježno

Odluče jednom godišnje zaigrati posebnu igru. Netko će za njih odabrati ubojicu, a oni će se onda natjecati tko će ga prvi naći i ubiti.

Igra traje godinama, dok strast između njih ne proključa pa se, nakon odrađena posla koji uključuje skalpele, sjekire i raznorazne oštre predmete, bacaju i jedno na drugo.

Sloane prodire u svaku moju misao. Kad nismo zajedno, njezino odsustvo biće je za sebe. Brinem se zbog nje. Sanjam o njoj. … Ubijanje nas je spojilo. To je potreba bez koje nijedno od nas ne može živjeti. Ta potreba… obuzima me koliko i ona. (Rowan, str. 180.)

No ne ide sve glatko. Iako su oni inače ti koji love, čini se da netko počinje loviti njih…

Serijal Pogubna ljubav

Po društvenim sam mrežama viđala različite osvrte na roman Ubij me nježno (stvarno nisam fan naslova…). Neki su bili oduševljeni, drugi apsolutno zgađeni. Mene je na čitanje ponukalo nešto sasvim treće – knjiga mi je bila lijepa. I htjela sam nešto ajmo reći ljubavno.

Ovdje sam dobila puno više od toga! Ubij me nježno definitivno nije nešto na što sam navikla i što inače čitam, ali žanr dark-romance skroz mi je ok i mogla bih ga čitati i češće.

Već sam spomenula da uopće nisam osjetljiva ni gadljiva pa mi opisi ubijanja nisu bili uznemirujući. Nisam imala problema ni s opisima seksualnih eskapada Sloane i Rowana. Najviše mi je problema opet izazivalo psovanje, ali nekako se uklapa u cijeli vibe romana pa sam i to prihvatila nekako lakše nego inače.

Uglavnom, Ubij me nježno prvi je dio serijala Pogubna ljubav i jako mi se svidio. Drugačiji je, neobičan, zanimljiv. Vjerujem da ste vi ostali čitali bar ponešto slično, na primjer Adeline ili Ugasi svjetlo. Meni je ovaj roman prvi dodir s tom vrstom književnosti i sviđa mi se. Ne vjerujem da bih stalno mogla čitati ovakve stvari, vjerojatno bih oguglala pa bi mi sve postalo isto, ali za tu i tamo – jako mi se, JAKO sviđa.

Veselim se ostalim nastavcima. Već znamo da će u njima sudjelovati likovi koje smo upoznali; Sloanina najbolja prijateljica Lark i Rowanov brat Lachlan u drugom nastavku te Rowanov brat Fionn i cirkusantica Rose u trećem nastavku.

Brynne Weaver: Ubij me nježno

Ubij me nježno – oh, itekako!

Iz već napisanog vidite da mi se ovaj roman itekako svidio! Stvarno je drugačiji od svega što inače čitam, iako je mjestimice jednako okrutan. Ono što ga razlikuje i izdvaja jest što je zabavan i skroz pomaknut! Nije ovo ozbiljno štivo uz koje ćete plakati ili se bojati ili padati u nesvijest. Meni je puno toga bilo smiješno, od sladoleda s komadićima keksa i jednim tajnim sastojkom do cijelog odnosa Rowana i Sloane te komunikacije s ostalim likovima u knjizi.

Sviđa mi se i što radnja (bar mislim) ne puca na to da bude hiper-realistična, da se mi skroz uživimo, grizemo nokte i bla-bla-bla. Čitamo i znamo da je sve nerealno, od prve do posljednje rečenice, ali ipak čitamo. Zašto ne, mislimo, zabavno je, simpatično, DRUGAČIJE. I jako mi je fora što je jedini problem glavnih likova što su serijski ubojice. Osim toga, oni su relativno normalni mladi ljudi koji žive relativno normalnu ljubavnu vezu.

Vole svoje prijatelje, ako ih imaju. Vole svoju obitelj, ako je imaju. Žive baš kao vi i ja, osim tog malog neobičnog hobija kojim se tu i tamo počešu, kada ih zasvrbi potreba za ubijanjem.

Eh, sad, preporuka… Ja sam uživala. Da nije romana Bog šume Liz Moore, za koji već vidim da će mi biti knjiga mjeseca, to bi definitivno bila Ubij me nježno. Volim kada me radnja iznenadi – ova me iznenadila. Volim kad se autor potrudi stvoriti nešto sasvim različito od gotovo svega ostaloga.

Hmmm… vjerujem da bi vas možda mogle odbiti sve one gadne stvari navede u uvodu, ali… Vjerujete li mi da ćete se, unatoč njima, istinski zabaviti?

A sad, za kraj, priznajte mi koliko sam vas šokirala time što vam preporučujem ovakvo nešto, ali ne volim ljubiće i ne toleriram proste riječi na k i p?

Znam, i sebe sam iznenadila.

Ali isto tako znam, čim iziđe drugi dio serijala, kupujem ga među prvima!

Brynne Weaver: Ubij me nježno

Ostali naslovi ove autorice

Brynne Weaver autorica je određenog broja romana, no nama je trenutno najzanimljivija zbog svoje trilogije Pogubna ljubav. Tek je preveden prvi dio, Ubij me nježno, i odmah je postao veliki hit na društvenim mrežama. Iako su teme o kojima ova autorica piše nesvakidašnje (u najmanju ruku), mjestimice degutantne, teško čitljive i zahtijevaju snažan želudac, iza nje stoji više nego respektabilan broj obožavatelja. Moram priznati, i ja se svrstavam među njih jer, prije svega, nisam gadljiva, nemam problema s čitanjem o ubojstvima, kopanju očiju, slučajnim kanibalizmom i ostalim navedenim u gore spomenutom uvodu.

Svakako ću pročitati i sljedeća dva nastavka, Leather & Lark te Scythe & Sparrow, čije smo junake već upoznali u ovom nastavku.

Gdje kupiti roman Ubij me nježno

Mozaik knjiga

Karen M. McManus: Lažljivac među nama

Nakladnik: Profil, 2018.

Naslovnica knjige Lažljivac među nama: ©Profil

Prevela Andrea Pongrac

Karen M.Manus Lažljivac među nama

Iako u naravi roman za adolescente, Lažljivac među nama može zadovoljiti i nešto stariju publiku čitatelja. Četvero tinejdžera, srednjoškolaca, osumnjičeno je da je netko od njih skrivio ubojstvo petog učenika, vrlo neomiljenog Simona, voditelja školskog bloga koji otkriva vrlo neugodne činjenice o učenicima. Učenici su s bizarnim razlogom zadržani na produžnoj nastavi u učionici, a od njih pet samo je četvero živo napustilo učionicu. Petom, Simonu, pozlilo je i ubrzo je proglašen mrtvim.

Bronwyn

Bronwyn, pametna djevojka, odlikašica, tipičan je lik srednjoškolske štreberice. Kandidatkinja za upis na prestižni Yale, ne može sebi dopustiti greške. Sve radi po pravilima i nije popularna zbog svoje inteligencije i pametovanja drugima. Ipak, i ona ima svoju malu tajnu koju je Simon otkrio i prijeti da će je objaviti.

Cooper

Cooper je mladi perspektivni sportaš koji može birati sveučilište zbog svojih sportskih uspjeha. U vezi je s djevojkom koja ga obožava, ali Cooperu to nije dovoljno. On cijelo vrijeme ima osjećaj da mu netko nedostaje. Nažalost, njegovu tajnu zna i Simon.

Addy

Addy je ljepotica, kraljica maturalne večeri. Ima stalnog dečka i čini se da joj sve ide glatko do večeri kad se malo više popilo. Što je Addy zgriješila? Simon zna.

Nate

Nate je omiljen kod djevojaka zbog izgleda i pedigrea „lošeg“ dečka. Povremeni školski diler, na uvjetnoj je kazni nakon što je uhvaćen s drogom. Je li Nate prekršio uvjetnu ili ne? Simon zna.

Osoba za koju su glasine točne i koja se raspala nakon Simonove smrti, ta je osoba ubojica! str. 196.

Dojam o djelu Lažljivac među nama

Četvero učenika. Svatko ima tajnu za koju misli da je nitko ne zna, ali varaju se. Simon zna sve. Štoviše, on tajne objavljuje cijeloj školi na svom blogu i nitko nije pošteđen. Ali Simon je mrtav, otrovan. Njegove tajne otkrivaju se i nakon njegove smrti.  Četvero učenika koji nikad nisu bili prijatelji optuženi su za Simonovo ubojstvo i moraju udružiti snage kako bi otkrili tko je ubojica. Netko od njih četvero ili pak netko peti?

Roman je zanimljiv miks potpuno različitih osobnosti koje su se spletom okolnosti (a zapravo s nečijom namjerom) našle na jednom mjestu, mjestu ubojstva. I svi su osumnjičeni. I svi su krivi za nešto.

Likovi su dobri, uvjerljivi, iako imam malu zamjerku. Autorica je u odabiru likova koristila prokušane stereotipe: školsku ljepoticu, štrebericu, lošeg dečka, sportaša i onog petog, neprihvaćenog. Čitatelju se lako se prebaciti u školsko okruženje i klimu u kojoj je uvijek bilo onih koji ugnjetavaju druge i onih koji su žrtve.

Roman zapravo govori o vršnjačkom nasilju i tehnologiji koja se probila u sve sfere našeg života. Tehnologija je postala okrutni moralni egzekutor . Informacije, bile istinite ili izmišljene, objavljuju se bez pristanka osobe velikom broju ljudi. Nekoga će te objave jako zaboljeti.  Toliko da je objava vrijedna ubojstva.

Karen M.Manus Lažljivac među nama

To su uglavnom motivi koji se pojavljuju u ovom romanu. Roman se čita brzo, tempo je postojan, a jezik pitak. Možete se poistovjetiti s likovima i zajedno s njima tražiti krivca. Rasplet je donekle očekivan, ali to mi nije zasmetalo.

Roman sam pročitala u par dana. Zabavio me.

Pozdravljam ideju autorice da se pozabavi temom utjecaja tehnologije na sustav vrijednosti mladih osoba.

Četvero zgodnih i istaknutih srednjoškolaca nalazi se pod istragom zbog upletenosti u slučaj ubojstva. str. 156.

O autorici

Karen M. McManus živi u državi Massachusetts. Diplomirala je novinarstvo. Novinarsko znanje danas najviše koristi pri pisanju izmišljenih zapleta u svojim romanima. Dosad je objavila šest romana koji su svi bili na top-listama prodavanosti diljem svijeta, a dobivali su i izvanredne kritike.

Roman Lažljivac među nama na prvome je mjestu ljestvice bestselera New York Timesa  proveo više od pet godina. Po njemu je snimljena serija koja se može pogledati na Netflixu. Romani Karen M. McManus prevedeni su na 43 jezika.

Gdje kupiti roman Lažljivac među nama

Profil

Marina Vujčić: A onda je Božo krenuo ispočetka

Nakladnik: Fraktura, 2025.

Naslovnica romana A onda je Božo krenuo ispočetka: ©Fraktura

Marina Vujčić: A onda je Božo krenuo ispočetka

A onda je Božo krenuo ispočetka

Jednog dana, apsolutno ničim izazvan, sredovječni Božo sjeda na vlak i iz učmale sredine svoga gradića blizu Splita kreće u Zagreb.

Prislonio je glavu na plišani naslon sjedala i pusto da ga ritam vožnje uljulja. Bio je siguran da bi mu, kad bi sad zaspao, prva misao nakon buđenja bila novi život – prazna ploča koja tek čeka da bude ispisana. Uzbuđivala ga je pomisao na to buđenje. (str. 11.-12.)

Iza sebe ostavlja svoj dotadašnji život. Suprugu Klaru, o kojoj promišlja tako da imamo dojam da je nikad nije ni volio. Siguran, ali nezanimljiv posao dobiven preko veze. Dosadan gradić u kojem svi znaju sve o svakome. A onda je Božo krenuo ispočetka – ukrcao se na taj vlak, krenuo u novi, veliki grad.

Prvi put, nakon godina i godina življenja istog života, Božo osjeća da je slobodan. Put je pred njim, nov i nepoznat! Sve se može dogoditi.

Znalo mu je proći kroz glavu, prije, da osim smrti ništa nije neizbježno, ali nikad nije imao hrabrosti to dokazivati. Sad može sve što poželi – a trenutačno želi jaku kavu s mlijekom. (str. 13.)

Možda napokon može biti ispunjen i sretan!

Kako to?

Nije li fascinantno kako nam se može svidjeti roman u kojem nam se ne sviđa baš niti jedan jedini lik? A glavni nam se lik sviđa najmanje…

S ovim romanom upravo je to slučaj, barem evo kod mene. Od prvog trenutka, od otvaranja korica pa do iščitavanja posljednje rečenice, Vujčićkin nepogrešiv, polagan, melankoličan stil natjerao me je da se zaljubim. U divne rečenice, u rijetke i nezanimljive događaje, u čitav roman(čić)… Ali ne i u Božu. Bože, nikako u Božu! Rijetki su, valjda, autori koji savršeno osmisle toliko nesavršen, mlak lik. Božo mi je grozan. Frustriran, sebičan, nezadovoljan… Jedna od onih osoba koja i drugima upropasti dan. Intelektualac toliko  „ufuran“ u svoje misli da ne razumije kako je ograničen. Uglavnom…

A onda je Božo krenuo ispočetka jako je dobar roman, unatoč svemu onome što se između njegovih korica događa. To jest, ne događa.

Često mu se činilo da je zapakiran u krivu ambalažu, da je on netko drugi, postavljen u pogrešno tijelo, pogrešnu obitelj, pogrešnu sredinu, a nikad nije poduzeo ništa da pronađe svoje pravo mjesto. Nikad dosad. (str. 37.)

Marina Vujčić: A onda je Božo krenuo ispočetka

Božo

Pa krenimo i mi ispočetka. Gospodin Božo oduvijek je uzoran momak. Završio je filozofiju, unatoč općem razočaranju roditelja. Oženio je marljivu knjižničarku, radio stabilan posao. Svakog se jutra iznova ustajao i svaki je dan živio jedan te isti dan. Dok mu valjda nije prekipjelo. Odlučio je sve ostaviti iza sebe i krenuti dalje.

Konačnost mu je bila jasnija nego ikad prije. Više nije mogao umaknuti osjećaju da je sve vrijeme koje slijedi, od trenutka kad se ukrcao na vlak – njegova posljednja prilika. Samo, posljednja prilika za što? Što uopće želi učiniti sa sobom i svojim životom? (str. 63.)

Iako ni sam ne zna što traži niti čemu se nada, zna od čega bježi. Odnosno, da biste razumjeli Božin lik i djelo, morat ćete pročitati roman. Sve što vam napišem bit će vam nejasno, ali zapamtite ovo. Božo ne bježi. On je od onih likova koji se udaljavaju laganim korakom. Između svih boja na svijetu, on bi bio siva. Božo nije lik za prejake osjećaje. On je jedna gotovo potpuno ravna crta. A onda se iskrca u Zagrebu…

Hit-roman A onda je Božo krenuo ispočetka

Osim likova, sve mi se svidjelo! A svidjelo mi se i to što mi se likovi nisu svidjeli!

Cijela ta atmosfera beznađa i nesreće koja se malo-pomalo mijenja u šljokice i vatromet! Izvrsno! Rekla bih još ponešto o tome, ali ne želim vam pokvariti kraj (koji nije ono što mislite – eto, rekla sam!).

Osvijestio je taj osmijeh koji je počeo nositi… osjećao je da dolazi iznutra… Iako su razlozi za osmijeh u njemu još uvijek bili prigušeni, samo napola osviješteni, osjećao ih je i oslobađao, pa se osmijeh ustalio u njegovim očima izvirući na površinu kao životinjica koja je dulje vrijeme provela u mraku kartonske kutije pa se sad privikava na dnevno svjetlo. (str. 91.)

Najviše mi se svidjela temeljna ideja romana – bar mislim da je to temeljna ideja… Marina Vujčić postavlja nam egzistencijalno pitanje o kojem svakako valja razmisliti.

Naime – možemo li pobjeći sami od sebe? Utječe li mjesto na kojem se nalazimo (geografija), na ono što DOISTA jesmo? Ovisi li sreća pojedinca o vanjskim uvjetima ili o onome što se zbiva unutra?  Što ja mislim – možete pogoditi jer me poznajete. Kako završava roman, ne trebam vam reći, duboko u sebi – znate.

…ništa se ne pomiče, ne zbiva, ne mijenja, ne gradi i ne raspada – a njega prožima gotovo zaboravljen osjećaj življenja, osjećaj da se događa nešto bitno i moćno, nešto ispunjujuće. Jedini događaji koji se računaju su oni u nama, iznutra. Jedino ono što osjećamo ide na naš životni konto – sve ostalo je fasada vidljiva drugima, iza koje se događa naš pravi život. (str. 143.)

Preporuka za kraj?

Preporuka ovaj put neće biti ono „čitajte“ ili „ne čitajte“, jer već znate da Marina Vujčić ne može napisati nešto za što ću vam reći da ne čitate. Nisam luda!

Preporučit ću vam sljedeće – nemojte biti kao Božo. NEMOJTE. BITI. BOŽO.

I još nešto, ponekad smo mi problem. Nije to lako čuti, ali tako je.

I nikad nije kasno početi ispočetka.

Marina Vujčić: A onda je Božo krenuo ispočetka

Ostali naslovi ove autorice

Marina Vujčić autorica je koja me oduševila početkom 2025. godine, kada sam pročitala njezinih 365 rečenica. Ne znam postoji li knjiga koja me toliko dirnula…

Osim spomenute, pročitala sam još i Sigurnu kuću, malo remek-djelo domaće književnosti, a kolegica je čitala i Pedeset cigareta za Elenu.

Marina Vujčić stalno je ime moje TBR liste i mislim da ću je svakim novim pročitanim djelom voljeti malo više.

Gdje kupiti roman A onda je Božo krenuo ispočetka

Fraktura

Layne Fargo: Favoriti

Nakladnik: Sonatina, 2025.

Naslovnica knjige Favoriti: ©Sonatina

Prevela Jelena Pataki Šumiga

Layne Fargo Favoriti

U surovom svijetu vrhunskog sporta nema mjesta za greške.
Nema mjesta ni za ljubavnu vezu ako je ona zapreka postizanju vrhunskih rezultata.
Favoriti su briljantna sportska drama koje ima jedno jedino geslo, a to je – Biti prvi.

Katharina

Katharina Shaw ima jedan jedini san, biti na olimpijskom pobjedničkom postolju u umjetničkom klizanju na ledu. Ona nema financijskih mogućnosti, naslijeđenih nekretnina niti sponzora. Jedino što ima jest stara obiteljska kuća, nestabilni brat i Heath Rocha, kojeg su udomili njezini roditelji. Klizanje za Katharinu i Heatha postaje postaje bijeg iz svakodnevnice, a uporna vježba i opipljiva kemija među njima prerasta u talent koji plijeni pažnju javnosti.

Akademija

Katharina i Heath bespoštednim radom i odricanjima uspijevaju sudjelovati na svim važnijim natjecanjima i na taj način privlače pažnju Sheile Lin, umirovljene olimpijske prvakinje koja im nudi treniranje na svojoj akademiji. To ih lansira u konkurentni svijet profesionalnog sporta u kojem nema prijateljstava ni emocija, već samo bespoštedna borba, rivalstvo i spletke među natjecateljima.

Favoriti, prvaci

Katarina i Heath postaju plesni, a zatim i intimni partneri. Njihova je želja biti u timu koji će predstavljati SAD na predstojećim Olimpijskim igrama. Ali i drugi imaju te aspiracije. Na primjer, djeca njihove šefice, blizanci i elitni klizači Bella i Garrett Lin. Tenzije, stres i netrpeljivost među natjecateljima samo su uvod u katastrofu kojoj je svjedočio cijeli sportski svijet.

Gledaj me i sada, pomislila sam. Gledaj kako pobjeđujem. Bez tebe. str. 231.

Dojam o romanu Favoriti

Favoriti su surova knjiga koja nam daje poprilično jasnu sliku o pozadini profesionalnog sporta. Premda se ovdje radi o klizanju na ledu, ništa bolje nije ni u ostalim individualnim sportovima. Knjiga prodire u intimni svijet i razmišljanja sportaša koji su predstavljeni kao vrlo egoistični i vrlo sebični pojedinci usmjereni samo na jedan cilj. A to je biti na tronu i biti prvi. Drugo, treće i ostala mjesta smatraju se neuspjehom.

U knjizi, osim dramskog raspleta u kojem su glavni likovi klizački par Katharina i Heath, simultano pratimo i neautorizirani dokumentarac koji se pojavljuje na desetu godišnjicu njihova posljednjeg nastupa i koji baca posebno svjetlo na lice i naličje zlatne medalje.

Jako mi je bio zanimljiv ovaj uvid u surovi svijet profesionalnog sporta. Komentari samih natjecatelja u dokumentarcu djeluju vrlo istinito i autentično pa se pitate je li to uistinu tako u profesionalnom sportu. Ako je i pola od ovoga istina, onda nam ostaje samo žaliti te sportaše. Niti jedan uspjeh, novac ili zlatne medalje ne mogu zamijeniti ono što je najvažnije. A to su ljudskost i humanost. Toga u knjizi nema. Tek na kraju, kad su njihove karijere već odavno završene, pojavljuje se trunka prijateljstva među nekadašnjim rivalima.

Layne Fargo Favoriti

 Ljubavna priča koja se provlači cijelom knjigom u sjeni je želje za uspjehom i sportskim postignućima.

Roman Favoriti epska je ljubavna priča smještena u blještav, ali nemilosrdan svijet  vrhunskog sporta. S jedne strane roman izaziva divljenje, a s druge žaljenje za ljudima koji su u težnji za savršenstvom izgubili svoju čovječnost.

Njegova ljubav prema meni nije ga dovoljno motivirala da dosegne svoj puni potencijal. Ali njegova mržnja? Zahvaljujući njoj postao je sposoban za sve.
str. 219.

O autorici

Layne Fargo piše mračne, dramatične priče koje podržavaju ženska prava – i ženske pogreške. Autorica je romana They Never Learn i Temper.
Prije nego što je postala spisateljica s punim radnim vremenom, radila je kao dramaturginja, knjižničarka i menadžerica upravljanja znanjem u jednoj korporaciji, a još se uvijek voli izgubiti u grozničavom istraživanju određene teme.

Roman Favoriti njezina je prva knjiga prevedena na hrvatski jezik.

Gdje kupiti roman Favoriti

Sonatina

Još jedan roman koji nam pruža uvid u svijet vrhunskih sportaša i sporta, u ovom slučaju tenisa, jest i Povratak Carrie Soto autorice Taylor Jenkins Reid. U Zemlji zime Rae Medows pratimo težak i okrutan svijet gimnastike.

Annette Bjergfeldt: Putujuće kino gospodina Saita

Nakladnik: Hena com, 2025.

Naslovnica knjige Putujuće kino gospodina Saita: ©Hena com

Preveo Edin Badić

Anette Bjergfeldt Putujuće kino gospodina Saita

Putujuće kino gospodina Saita knjiga je o odrastanju te istovremeno i knjiga o razvoju kinematografije. Pratimo djevojčicu Litu koja s majkom bježi od vojne hunte u Argentini. Utočište nalaze u Betlehemu, na malom vjetrovitom otoku u Novoj Škotskoj. Tamo Lita odrasta, proživljava tinejdžerske i mladenačke godine.  Kako ona raste, tako se razvija i nova umjetnost – film. Pratimo taj razvoj od samih početaka, od pokretnih slika pa preko zvučnih filmova i filmova u boji kakve gledamo danas.

To… je… film, rekla je moja prijateljica na podvodnom jeziku. Još nisam razumjela kako se svijet može projicirati i kretati na običnoj plahti. str. 160.

Bijeg

Fabiola je neobična djevojka. Vrele argentinske krvi, plesačica tanga i  buntovnica, Fabiola je davno, kao dijete, ostavljena na skrb časnim sestrama samostana Magdalene u Buenos Airesu. Fabiola je opsjednuta cipelama i traženjem muškarca kojem bi, pod njezinim stručnim okom, najbolje pristajale cipele. Kad u mladenačkim godinama rodi djevojčicu časne su zaprepaštene, a još više osupnute Fabiolinim političkim angažmanom. Nakon što je uoči vladajući režim i zaprijeti joj istinska opasnost, ona se s kćeri ukrca u prvi trajekt i pobjegne glavom bez obzira.

Betlehem

Prisilno dospjevši na zadnju postaju gdje je trajekt pri dolasku zime mogao pristati, Fabiola i Lita ostaju u Betlehemu, vjetrovitom kanadskom otoku. Fabiola mašta o svjetlima velegrada i otok je za nju samo usputna stanica, ali za Litu, Betlehem je otkriće. Tamo upoznaje prvu prijateljicu, gluhu kći domaćina, Oonu McGregor.  Litino djevojačko oduševljenje životom na otoku postaje sve veće i veće. Dok se Fabiola zapošljava u dućanu cipela, Lita i Oona nestrpljivo očekuju dolazak tajanstvenog gospodina Saita i njegovu magičnu kutiju s pomičnim  slikama.

Većina ljudi na Upper Puffinu bježala je od nečeg. Gladi, ljubavnih briga, vojne službe, degradacije ili prijevare. str. 135.

Dojam o romanu Putujuće kino gospodina Saita

Jako je lijepa ova knjiga. Posebne pohvale prevoditelju Edinu Badiću koji je ljepotom jezika pridonio tome da knjiga odiše toplinom, daškom romantike i nostalgije za nevinim djevojačkim danima. Knjiga me podsjetila na moje djevojaštvo. Prve simpatije (uglavnom neostvarene), oni sitni leptirići i treperenje u grudima, prva prijateljstva, povjeravanje tajni, istraživanje nepoznatog i čuđenje prema svemu u svijetu. Sve sam to prepoznala u djevojčici Liti.

Njezina majka Fabiola je, pak, druga priča. Dobivši dijete sa samo sedamnaest godina, neiživljena Fabiola živi u svijetu tanga, cipela i traženju muškaraca koji bi bili prikladni za nju. Premda izgleda da je odnos majke i kćeri pomalo dalek, one su, opet, na neki način, vezane vrlo čvrstim vezama. Fabiola samo daje prostora Liti da se razvije samostalno kako je to, uostalom, činila i ona sama. Liti je takav odnos otvorio vrata novih prijateljstva i novih spoznaja.

Prateći Litino odrastanje, pratimo i razvoj kinematografije pojavom tajanstvenog gospodina Saita. Kad Lita jednom otkrije magični svijet pokretnih slika, ta je čarolija zaokuplja cijeloga života.

Sama knjiga  govori nam o osjećaju pripadanja nekome i negdje. Lita je našla mjesto koje zove dom i mjesto kojem pripada. Dolaskom na otok, Lita upoznaje mnogo neobičnih, ekscentričnih ljudi. Upoznaje otok, i tišinu, i huk valova i vjetra i borbu za preživljavanje otočkih ribara i seljaka. Događaju se i ljubavi, rođenja i smrti, ali otočani sve to doživljavaju kao kotač života koji se okreće malo na jednu, malo na drugu stranu, u neprekidnom slijedu.

Anette Bjergfeldt Putujuće kino gospodina Saita

Lijepo mi je što su likovi u knjizi živopisni, potpuno nesavršeni, puni svakodnevnih ljudskih slabosti, ali nikako nisu površno doneseni. Predstavljeni su na izrazito topao, emocionalno obojen i često humorističan način. Također, dojmio me se pacifistički pogled na rat samih stanovnika otoka  koji se odbijaju opredijeliti i u gospodinu Saitu gledaju isključivo čovjeka, a ne Japanca i neprijatelja.

Putujuće kino gospodina Saita topla je i nostalgična priča o životu ljudi kakvih danas, u posvemašnjoj brzini i užurbanosti, ima sve manje. To su oni ljudi koji vrijeme ne mjere satima i sekundama, već jednostavno danima koje proživljavaju u smislu i punoći.

Film koji je upravo izišao, izazvao je salvu oduševljenja u Betlehemu. Bio je u BOJI. str. 223.

O autorici

Annette Bjergfeldt danska je pjevačica, kantautorica, spisateljica i slikarica. Iznimno uspješna u glazbenim vodama, dvaput je bila nominirana za nagradu Grammy te čak trinaest puta za Danish Music Award. Romanom Putujuće kino gospodina Saita (2023.) potvrdila je status jedne od najzanimljivijih suvremenih danskih autorica.

Na neki način u životu se krećemo svatko sa svojim putujućim kinom. str. 434.

Gdje kupiti:

Hena com

Tomislav Šovagović: Platonovo platno

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Platonovo platno: ©Mozaik knjiga

Tomislav Šovagović: Platonovo platno

Platonovo platno

Roman Platonovo platno neobična je i neobično snažna priča o slikaru Platonu koji se opet zaljubio u udanu ženu, ovaj put ženu s djetetom.

…koji me klinac opet naveo na ženu s mužem i kćerkicom, izazvala je promjenu, kao da moram biti u njezinoj prisutnosti, depresija je podmukla bolest, u trenutku kada pomisliš da jesi bolje, shvatiš da ne možeš na ulicu… (str. 12.)

Dok pratimo njegovo furiozno pripovijedanje – više od sto stranica jedne jedine rečenice – uvučeni smo u vrtlog jakih emocija iz kojeg se nikako ne uspijevamo izvući.

Platon je depresivan, guta lijekove kako jest i kako nije propisano. Osim što je ludo i strastveno zaljubljen u ženu koja malo bi, a onda opet malo ne bi (kod nas se u selu kaže nešto dosta prosto za takve ljude), muče ga i ljubomora, ljutnja, razočaranje, nada, ogorčenost, onda opet ljubav, depresija i tako iznova i iznova.

…mogu li preživjeti ovo, dame i gospodo, ne znam hodati, ležim i sve postaje besmisleno, ne, ne smijem biti patetičan, jači si, morao si znati, Platone, nema sretnih završetaka… (str. 121.-122.)

Platonovo platno ostaje prazno – ne uspijeva stvarati ništa osim njezina portreta, a ni taj mu ne ide od ruke. Naš je slikar emotivac i svaki njegov osjećaj još je jače naglašen rečenicama koje nemaju kraja, koje se prelijevaju jedna u drugu, tek tu i tamo presječene haiku pjesmom.

…ako smo dovoljno snažni, opstat ćemo, tko može negirati osjećaje, oni putuju sa mnom onamo kamo nitko ne ide, u najdubljim predjelima njezino je ime, osmijeh i poljupci, prevrćem se posteljom, ništa ne radim, nemam nadahnuća… (str. 66.)

Tomislav Šovagović: Platonovo platno

Ritam kojim dišemo

Platonovo platno nije jedna od onih knjiga koja će se svidjeti svima. Mojoj se kolegici, na primjer, uopće nije svidjela, iako joj priznaje književnu vrijednost.

Što se mene tiče, kao prekaljena ljubiteljica čudne, začudne, drugačije književnosti, književnosti koja nas ostavlja paf i koju ne zaboravljamo, unatoč tome sviđa li nam se fabula ili ne, naravno da sam u Platonu iskopala nešto po mom guštu, nešto što će mi se svidjeti.

Na primjer, roman u jednoj rečenici izuzetno je rijedak jer je, naravno, užasno teško pisati u dahu. Ni ovdje to ne funkcionira savršeno, ali poštujem ideju i dojmilo me se što sam, nakon nekog vremena, ulovila sebe kako s lakoćom čitam sve te riječi i kako dišem u ritmu s njima. I nakon što sam zatvorila knjigu, nastavila sam razmišljati u jednoj „platonovskoj“ rečenici i uživala u tome – gotovo sam sebe mogla zamisliti kao jadnog Platona kojeg muče sve te silne emocije.

Osim Platona, jedini iole važniji lik romana jest njegova voljena, koja mi je toliko odbojna da joj neću posvetiti više od ove rečenice.
Nije mi ni Platon omiljen, u takvog se muškarca nikad ne bih mogla zagledati, ali priznajem mu životnost.

Što se preporuke tiče, imate je. Znam da se većini ipak neće svidjeti jer premda kratak, zahtjevan je za čitanje i treba vam koncentracija. Ali ipak, vrijednost mu ne možete zanijekati. Roman u jednoj rečenici, ej! Pa kad ćete to opet pročitati?

Tomislav Šovagović: Platonovo platno

Ostali naslovi ovog autora:

Tomislav Šovagović (1976.) autor je nekoliko zbirki priča, na primjer Rudnik čvaraka, Rudnik čvaraka 2, Ispod skala, Spremište Trešnjevka. Napisao je i roman Mangan te zbirku poezije Čajevi protiv učmalosti.

Roman Platonovo platno njegova je jedanaesta knjiga.

Gdje kupiti roman Platonovo platno:

Mozaik knjiga

Volite li domaće autore, ne propustite osvrte na romane Kristijana Novaka Črna mati zemla i Slučaj vlastite pogibelji. Čitale smo i Marinu Gudelj, Saru Škrobo, Stašu Aras, Marinu Vujčić, Ivu Kolegu, Ivanu Vranjić, Ivu Balenovića, Mariju Jurić Zagorku, Ivicu Prtenjaču.

Sharon Cameron: Plava ptica

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Plava ptica: ©Znanje

Prevela Sandra Nikoletić

Saron Cameron Plava ptica

Plava ptica

Projekt Plava ptica tajni je projekt započet nakon kapitulacije Njemačke 1945. godine. Smatra se da ga je pokrenula CIA. Premda nigdje nije izrekom rečeno ili napisano, Plava ptica imala je točno određeni cilj – pomoći stručnjacima iz svih područja znanosti da izbjegnu ruku pravde nakon sudjelovanja u brojnim nacističkim zločinima. Vlada SAD-a dala je prešutni pristanak za nastavak pokusa na ljudima započetih u Dachauu i drugim koncentracijskim logorima, kojima bi se utjecalo na um, mijenjalo ga i upravljalo njime.

Opseg eksperimenata provedenih na američkim građanima koji toga nisu bili ni svjesni ostao je dugo vremena mračna i sramotna tajna u povijesti američke nacije.

Eva

Godina je 1946. Njemačka tinejdžerica Eva Gerst ostavlja ratom opustošeni Berlin i dolazi u New York s prijateljicom i susjedom Brigit. Ni Evi ni Brigit to nisu prava imena. U podstavi Evine suknje skriveni su važni dokumenti o misiji koju treba obaviti. Ona je u Ameriku došla s jasnim ciljem, ali oni koji su joj omogućili dolazak nemaju čiste namjere. Eva je, međutim, opterećena užasnom tajnom: ona je kći slavnog nacističkog liječnika koji je vodio medicinske pokuse na zatvorenicima u koncentracijskom logoru Sachsenhausen prije nego što je navodno pobjegao u Ameriku.

Sad se osjeća mirnije. Usredotočeno. Jer netko zna što se događa. Taj netko je ona i na njoj je da izvrši pravdu. str. 226.

Inge

Godina je 1945. Eva se nekad zvala  Inge. Imala je oca, majku i dvojicu braće te živjela, kako je mislila, normalan život. Šesnaestogodišnja Inge von Emmerich uči svirati, plesati, čak i potajice vozi očev automobil. Majka je hladna, autoritativna, ali Inge je očeva ljubimica. Otac je taj koji se igra s Inge, uči je svemu što treba znati uzorna nacistička djevojka. Inge zna da otac, poznati liječnik, radi važan posao “rehabilitirajući neprijatelje Njemačke, učeći ih da budu poslušni, da budu korisni i produktivni.” Jednog dana slučajno ugleda dosje sa svojim imenom koji potakne njezinu znatiželju.

U međuvremenu, situacija u Njemačkoj skreće u pravcu koji Inge nije mogla ni zamisliti. Nakon užasnih otkrića mora uzeti novo ime i nov život u zamjenu za pronalazak jednog čovjeka. Svojeg oca.

A njezina majka je vjerovala da je Hitler bog. Bog za kojeg vrijedi umrijeti.
Njezina majka bila je budala. str. 185.

New York

Američki odbor za službu prijatelja Powell House koji vode volonteri kvekeri smješta Eva i bolesnu  Brigit u vilu na Manhattanu, gdje dobivaju medicinsku, materijalnu i praktičnu pomoć koju centar pruža izbjeglicama. Tamo Eva upoznaje Jakea. Ali ne zna može li mu vjerovati, jer špijuni su svugdje oko nje.

Stvarnost je nešto što sami oblikujemo. Ako netko misli da je onaj drugi sposoban nešto postići, tada je moć već u rukama toga drugog, i on ju je stekao bez napora. str. 316.

Dojam o knjizi

Plava ptica napet je i dirljiv triler ispripovijedan u dvije vremenske linije. Roman je prepun zastrašujućih nepravdi i smrtonosnih tajni koje ključaju ispod površine i otkrivaju se malo pomalo. Svaka otkrivena tajna sve je užasnija i užasnija.

Roman je složene radnje, prepun osobnih izdaja i potrage za pravdom u svijetu u kojem pravda ima puno različitih lica. Glavni lik, mlada Eva, dolazi u SAD kako bi istjerala osobnu pravdu, svjesno sklapajući nepošten dogovor koji uključuje američke i sovjetske špijune te nacističke liječnike.

Eva je svjesna da je prate razne agenti jer ona je dio Projekta Bluebird (Plava ptica). Njezin je identitet proizvod i eksperiment koncentracijskih logora koji uključuje ispiranje mozga i kontrolu uma, kojem bi i Amerikanci i Sovjeti željeli pristup.

Eva je sklopila dogovor da pronađe i preda svog oca američkoj vladi, ali njezina osobna potraga usmjerena je na puno više od toga. Pratimo kako se Eva transformira. Od mlade nacističke djevojke zadojene snom o onima koji su bolji i vrjedniji od drugih, do one koja se suočava s istinom svoje prošlosti.

Cameron donosi još jedan izvanredan povijesni roman. Autorica je pomno istražila povijesne izvore i teško dostupne podatke o Projektu Bluebird  i ispisala duboko dirljivu i zadivljujuću priču o jednom vremenu u kojem se činilo dobro i onom drugom, sramotnom i nedostojnom čovjeka.

Plava ptica tajna je operacija užasnih psiholoških i medicinskih eksperimenata koju vodi CIA i projekt je koji nikad nije trebao biti dio svjetske povijesti. A ipak je bio. S druge strane postojali su i još uvijek postoje ljudi koji ne prave razlike između boje kože, kose ili očiju. Kojima je svejedno kako izgledaš. Jedino što im je bitno to je da si čovjek.

Velika preporuka za ovu knjigu. Ako želite pročitatijoš koji roman ove autorice, svakako pročitajte naš osvrt na Svjetlo u skrovištima .

Saron Cameron Plava ptica

O autoru:

Sharon Cameron (1970.) američka je spisateljica za djecu i mlade, autorica bestselera New York Timesa. Njezin prvijenac The Dark Unwinding osvojio je i čitatelje i kritiku, ali i nekoliko uglednih literarnih nagrada.

Gdje kupiti:

Znanje

Marina Vujčić: 365 rečenica

Nakladnik: Fraktura, 2024.

Naslovnica knjige 365 rečenica: ©Fraktura

Marina Vujčić 365 rečenica

Uvod

Kako bi izgledalo da svaki dan, o svemu o čemu razmišljaš ili o onome što ti se događa, napišeš po jednu jedinu rečenicu? – pita se Marina Vujčić u izvrsnoj, novoj knjizi s 365 rečenica, upravo takvog naziva.

Moj susret s Marinom Vujčić započeo je knjigom Pedeset cigareta za Elenu. Majstorski napisan roman s atmosferom neizvjesnosti, očekivanja i traženja smisla, slučajnih sitnica koje nam mogu odrediti život, duboko me se dojmio.

U međuvremenu, od Elene do danas, dolazili su mi pod ruku i drugi Marinini romani, ali zadnja knjiga, 365 rečenica (što je zapravo zbirka crtica, izričaja, misli i samo rečenica) ponovno mi je vratila sjećanje na Elenu.

365 rečenica za jednu godinu

Zašto ovakav naslov? 365 rečenica sukus je misli, opažanja, konstatacija, dojmova, razmišljanja, reminiscencija, svega što je Marinu obilježilo i potom nagnalo da te misli stavi na papir prvog dana, a zatim, drugog, trećeg i sve tako do posljednjeg 365. dana.

Pa gdje je onda podsjećanje na Elenu?, zapitat ćete se. Pa upravo u tim svakodnevnim sitnicama od kojih je satkan naš život. Svaka Marinina sitnica napisana za jedan dan ima jačinu godine.

Obraća se Marina čitatelju/čitateljici na vrlo povjerljiv i intiman način. Kada čitate ove rečenice, čini vam se da su one upravo vaše, a ne Marinine. Jer vi ste ih doživjeli ili ih svakodnevno doživljavate ponovno i ponovno živeći svoje živote.

O čemu Marina piše?

Različite su te Marinine rečenice. Od onih banalnih kao što je na primjer proljetna sjetva u vrtu, preko onih nostalgičnih kao što je sjećanje na majku, onih koje su poput novogodišnjih odluka o postu i zdravom životu, do onih pomalo filozofskih o životu i slobodi o kojoj možemo samo sanjati.

Zajednička im je poveznica što su sve odreda duboko proživljene.

Piše Marina o svemu što joj je na duši.  Prošlosti, prolaznosti, težinama raznim što te prate kroz život, danima kada ostaješ bez riječi (što je malo nezgodno kada si pisac), zaboravljenim sjećanjima koja izvlači na površinu, šutnji koja ti povremeno treba kao blagoslov, samoći u sjeni svoje sobne lampe i vremenima nesklonim ženama.

Podijelit ću s vama neke Marinine misli, tako bliske, naše, svačije…

Rečenice

Na svojoj si se koži uvjerila kako ništa, ali baš ništa, tvojoj sudbini nije sveto.
str. 151.

Ponekad potajno želiš da te netko tješi, da te obgrli brigom i ponavlja ti da će sve biti u redu. str. 47.

Polako shvaćaš da je s godinama sve manje onoga što se ne govori. str. 182.

Treba ti netko tko govori istim jezikom kao i ti, pa makar na tom svom jeziku i šutjeli. str. 349.

Upravo se spremaš priznati sebi najnepopravljivu Činjenicu u svojoj biografiji, a to je ona da si zakasnila biti mlada. str. 268.

Preporuka

Posegnite za ovom knjižicom, pronaći ćete se bar u polovini napisanih rečenica, a to je već pola godine. Na kraju knjižice postoji nekoliko praznih stranica na volju čitatelju da zapiše par misli koje su samo njegove, jedinstvene. Zgodno, zar ne?

Od mene velika preporuka!

Marina Vujčić 365 rečenica

O autorici:

Marina Vujčić na književnoj se sceni pojavila 2010. godine s romanom Tuđi život. Od tada je objavila još sedam romana: A onda je Božo krenuo ispočetka (2014.), Mogla sam to biti ja (2015.), Susjed (2015.),Otpusno pismo (u suautorstvu s Ivicom Ivaniševićem, 2016.), Pitanje anatomije (2017.), Pedeset cigareta za Elenu (2019.) i Sigurna kuća (2024.). Knjiga dnevničkih zapisa Stolareva kći izašla je 2021. Dobitnica je V. B. Z. književne nagrade za najbolji neobjavljeni roman za roman Susjed te višestruka dobitnica Nagrade Marin Držić za drame, od kojih su neke postavljene u hrvatskim kazalištima. Članica je Hrvatskog društva pisaca od 2015.

Gdje kupiti:

Fraktura

Minka Kent: Stranci

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Stranci: ©Mozaik knjiga

Prevela Lidija Toman

Minka Kent: Stranci

Stranci – izvana

Camille Prescott savršena je supruga i majka. Uvijek je nasmiješena i dobre volje, ispunjava gotovo svaku želju svoje male, savršene obitelji. Predivan suprug, liječnik Will, dvoje preslatke djece, Georgiana i Jackson, velika, osunčana kuća s vrtom u bogatom predgrađu – čini se da Camille doista ima sve što može poželjeti!

Ne ponosim se time, ali laž je postala čvrsto ljepilo koje čuva naš brak. Omogućuje nam da budemo što savršeniji, da budemo prekrasna mala obitelj.
Lažem im zato da im pružim najbolju verziju sebe…
Ali najviše od svega, lažem im zato da ih sačuvam od prošlosti…
(str. 16.)

No njezin je život jedna velika laž. Laž koju ona brižno čuva i njeguje jer njezina obitelj nikad, apsolutno NIKAD ne smije saznati tko je i što je zapravo Camille.

Stranci – iznutra

A Camille je žena s ogromnom tajnom… Cijeli život bježi i skriva se od svog najgoreg, najstrašnijeg neprijatelja – svoje majke. Okrutna, psihotična, osvetoljubiva i iskonski zla, majka je na Camille ostavila neizbrisive ožiljke.

Lice koje pokazuje ostatku svijeta – lice sasvim obične samohrane majke – samo je maska ispod koje se krije čudovište. (str. 9.)

I nema tog straha koji je veći i strašniji od ovoga – Camille ne smije dopustiti obitelji da sazna za njezinu majku i nikako, ni pod koju cijenu, ne smije riskirati da ih njezina majka pronađe.

Ne znam kamo idem; znam samo da ovdje ne mogu ostati… zato što me na ovom svijetu samo jedno istinski plaši: moja majka. (str. 13.)

Zato kada jednoga dana iz škole dođe šestogodišnja Georgie i počne pričati o imaginarnoj prijateljici, Camille gubi tlo pod nogama. Georgie odjednom zna sve okrutne igre koje je majka igrala s Camille u djetinjstvu.

Ona se pretvarala da sam nevidljiva. Pa sam ja na trenutak pomislila da možda to i jesam. (str. 75.)

Georgie pjevuši jezive pjesmice kojima je majka plašila Camille. Djevojčica kao da zna za sve užase kojima je majka podvrgavala Camille dok je i sama bila djevojčica. Užase koje Camille nikada nikome nije rekla.

Fasada savršenog života počinje se raspadati. Camille puca po šavovima.

Tko je imaginarna najbolja prijateljica njezine male kćeri?

Što ako je to najužasnije stvorenje iz Camilline prošlosti – njezina majka?

Minka Kent: Stranci

Čudovišta iznutra i izvana

Roman Stranci jako mi se svidio! Uživala sam u čitanju od početka do samoga kraja! Koji, vjerovali ili ne, ovaj put nisam pogodila! Kao, osjećala sam da nešto smrdi, ali nikako nisam mogla uprijeti prstom u to nešto. I onda – paf!

Camille je kompleksan lik i iako u čitatelju mjestimice pobuđuje neku vrstu odbojnosti, možemo ju prihvatiti, pa čak i razumjeti njezine postupke. Ona je, prije svega, dobra majka. Savršena majka, vjerovali ili ne. Jer čak i uz „poteškoću“ (ne želim vam kvariti doživljaj čitanja pa ću to zvati poteškoćom) koju ima, Camille je predana, brižna, pažljiva, sve što majka mora biti. Nikad ne odbija priču za laku noć. Nikad ne odbija kupanac i češljanje kose. Napravila bi sve što je u njezinoj moći da joj obitelj bude sigurna.

Camille, naravno, ne zna kako biti savršena majka, ali zna kakva NE SMIJE biti. Njezina psihotična majka tome ju je itekako naučila. I nije ju podučila samo tome pa kad se nad Camillin savršeni život i obitelj nadvije mračna, nepoznata prijetnja, Camille itekako zna što učiniti. Spremna je za svaki napad jer ga neprestano iščekuje – još otkad je pobjegla od manijakalne majke bojeći se toga da je ne ubije, strahujući podjednako i za svoj, i za njezin život.

Sad još jednom pročitajte gornju rečenicu. Nije vam jasno tko je koga pokušao ubiti? Točno to.

Minka Kent: Stranci

Stranci – savršen triler?

Stranci možda nisu baš ono apsolutno savršeni triler, ali su definitivno jedan od onih koje se isplati pročitati! Što mi se svidjelo? Mogu čak reći – sve!

Camille je izvrstan lik. Većina nas neće se povezati s njom, ali suosjećat ćemo i shvaćati njezinu motivaciju. Radnja je mjestimice stvarno jeziva. Možda vama neće biti jer vas plaši nešto drugo, ali zlostavljačka majka te podmukli načini na koje maltretira vlastitu kćer dovoljni su da mi se digne svaka dlaka na glavi. Osim toga, oduvijek volim romane koji se igraju razumom čitatelja. Ovdje se događa baš to! Mi nismo sigurni što jest, a što nije stvarno. I sve ono neizrečeno, sve ono što bi moglo biti, ali i ne mora, čini roman Stranci jednim od pamtljivijih trilera.

Pomalo me podsjeća na izvrstan roman Nancy Tucker, Prvi dan proljeća, pa ako ste ga voljeli, voljet ćete i Strance.

Najiskrenije, roman Stranci nije nešto čime ćete ubiti jedno ili dva popodneva. Iako kratak, jednostavno i lako napisan, itekako djeluje na čitatelja pa ćete o njemu misliti još dugo nakon čitanja.

Ja sam, na primjer, jako dugo mislila o tome koliko takvih ljudi živi u mojoj blizini. Ljudi kao Camille. Ljudi kao njezina majka. Ono što istinski plaši jest činjenica da se i jednih i drugih treba bojati…

Kažu da je vrag kojeg poznaješ bolji od vraga kojeg ne poznaješ.
Nekoć sam se slagala s tom izrekom.
Sada više nisam tako sigurna.
(str. 251.)

Minka Kent: Stranci

Ostali naslovi ove autorice:

Zlo mjesto prvi je roman autorice Minke Kent koji je preveden na hrvatski jezik. Bio mi je jako dobar, ali naivan. Stranci su mi, što se toga tiče, puno PUNO bolji.
Veselimo se prijevodu ostalih romana, kao što su, na primjer, The Thinnest Air i The Memory Watcher.

Gdje kupiti roman Stranci:

Mozaik knjiga