Rhys Bowen: Pariški zadatak

Nakladnik: Mozaik knjiga 2024.

Rhys Bowen Pariški zadatak

Naslovnica knjige Pariški zadatak©Mozaik knjiga

Prevoditelj: Vesna Valenčić

Pariški zadatak ratno je povijesni roman s ljubavnom pričom u pozadini. Emotivan i topao, prikazuje mladu ženu kako iskustveno raste od ranih studentskih godina do uloge majke, a sve to kroz prizmu ratnih zbivanja. Ipak, podsjećanje na povijesne činjenice koje ova knjiga nosi vrijednije su od literarne vrijednosti knjige.

Madeleine

Londončanka Madeleine Grant studira na pariškoj Sorboni.  Upoznaje karizmatičnog francuskog novinara Gilesa Martina i to za Madeleine bude ljubav na prvi pogled. Mlada, neiskusna, Madeleine ne može odoljeti bonvivanu Gilesu kojem se život sastoji od udvaranja ženama, pisanju novinskih članaka i uživanju u čarima Pariza.

Rat na pomolu

Unatoč protivljenju obitelji u Engleskoj Madeleine se udaje za Gilesa. Ubrzo se rađa Olivier. Mlada obitelj ni ne sluti da će njihova sreća kratko trajati jer je rat pred vratima Pariza. Kad je to već postalo bjelodano Madeleine se sa sinom Olivierom vraća u Englesku, a Giles pridružuje Pokretu otpora.

Zauvijek ću se sjećati ovoga trenutka, mislila je. Samo za slučaj da ga više nikada ne vidi. Sjećat ću se najdivnijeg muškarca na svijetu.str.30.

Nema sigurnog mjesta

Madeleine počinje raditi kao predavačica francuskog u rodnom mjestu, ali rat se rasplamsava i nitko više nije siguran. Od Gilesa ni traga ni glasa, ne zna je li živ ili mrtav, a strah za budućnost sina sve je veći. Madeleine odluči poslati sina duboko u provinciju kako bi ga zaštitila i od tog trenutka ne upravlja više svojom sudbinom, niti sudbinom svoje obitelji. U vihoru rata Madeleine, ostavši sama, prihvaća poziv Ministarstva da postane ratna špijunka.

Znači-to je to, trenutak od kojeg je cijelo vrijeme strepila. Gestapo ju je uhitio. str.287.

Dojam o djelu Pariški zadatak

Pariški zadatak iznjedrio nam je jednu lijepu ljubavnu priču koja se događa u ratnim okolnostima. Priča je to o mladim ljubavnicima koji su neopterećeno i s puno nade gledali na budućnost sve dok užasi rata nisu zakucali na njihova vrata.

Priča je to o ljudima koji nisu htjeli biti heroji. Željeli su samo proživjeti jednostavne živote. Ali okolnosti u kojima su se našli postavili su ih pred kušnje- izbor uvijek postoji.

Madeleine i Giles odabrali su stranu. Odabrali su biti na strani onih koji se bore. Dok je za Gilesa odlazak u rat bio potvrda njegovih uvjerenja, Madeleine nikad nije slutila da će njezin lik imati značajniju ulogu u borbi s neprijateljem.

Suočena s nezamislivim iskušenjima, Madeleine će prsimice uletjeti u rat i tako pokazati da je snažnija nego što je itko ikad mogao naslutiti. Čak i nakon rata, s naizgled malo života, kao žena koja je izgubila sve,  ona ima snage vratiti se i identificirati naciste koji pokušavaju pobjeći u anonimnost.

Pariški zadatak je priča o malim ljudima koji su imali snagu nositi s ratom i smrću koje ih okružuje. Premda je Madeleine glavni lik, žrtva koju je Giles podnio jednako je tako vrijedna i ne bi se trebala zaboraviti.

Moja je mala zamjerka što je autorica trebala dati nešto snažniju emocionalnu povezanost između čitatelja i same Madeleine. Ovako smo mi, čitatelji, samo promatrači Madeleinine priče, a nismo emocionalni sudionici njezine patnje. Mislim da su likovi mogli biti prikazani još dublje i emotivnije. Neki su likovi podosta plošni (lik oca, maćehe, likovi redovnica u sirotištu za dječake). Stoga mi se, kao povijesna fikcija,  Pariški zadatak puno više svidio načinom na koji je donesena tema nego samom literarnom obradom likova.

Rhys Bowen Pariški zadatak

Ako volite ovu autoricu pogledajte našu recenziju knjige Dječak iz Toskane

Prijašnja djela autorice:

Dječak iz Toskane

Vrt pobjede

Skice iz Venecije

O autorici

Rhys Bowen autorica je niza bestselera New York Timesa, a napisala je više od četrdeset romana, uključujući uspješnicu Mozaika knjiga Dječak iz Toskane. Bowen je dosad osvojila dvadesetak nagrada, a njezini su romani prevedeni na mnoge jezike. Rođena je u Ujedinjenom Kraljevstvu, a sad svoje vrijeme dijeli između Kalifornije i Arizone.

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Stvarni život: ©Znanje

Prevela Maja Ručević

Priče služe tome da se u njih stavi sve što nas plaši, tako smo sigurni da se to neće dogoditi u stvarnom životu. (str. 6.)

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Stvarni život

Demo je naselje nazvano tako jer je trebalo biti demo-verzija prosperitetnog i ugodnog naselja, a postalo je otrcano i otužno. Tamo, u jednoj naoko običnoj kući, žive djevojčica, njezin mlađi brat, majka i otac.

Djevojčica je naša pripovjedačica. Ima deset godina i najviše na svijetu voli svog malog bracu Gilesa i njegov predivni, nevini osmijeh. Polako ulazimo u priču dok nas djevojčica upoznaje sa svojom obitelji.

Otac je tiranin, nasilnik, lovac, čiji zastrašujući hobi u kući ima i posebnu sobu. Sobu leševa, u koju na počasna mjesta stavlja sve zvijeri koje je ubio i čijim se prepariranim tijelima ponosi.

Moja se majka bojala mog oca. I mislim da je … to otprilike sve što mogu reći o majci. … Ne znam je li postojala prije nego je upoznala njega. Pretpostavljam da jest. Sigurno je sličila nekom primitivnom … obliku života. … A s godinama, u dodiru s mojim ocem, to ne bogznašto malo-pomalo ispunilo se strahom. (str. 3.)

 Majka je ameba ispunjena strahom. Mari samo za vrt i svoje koze.

Sve je to manje bitno dok djevojčica ima svog voljenog brata.

A onda, jednog sunčanog i po svemu vedrog dana, stravična nesreća sve mijenja. Nešto zlo i mračno nastanjuje se u Gilesu. Više se ne smije, a djevojčica gubi sve što je voljela.

Smrt je stanovala kod nas. I promatrala me svojim staklenim očima. Pogledom mi je grizla zatiljak, uživala u slatkastom mirisu mog malog brata. (str. 33.)

Tijekom sljedećih pet godina, koje prolaze poput treptaja oka zrcaleći se u kratkim, oštrim poglavljima, djevojka pokušava spasiti brata od zla koje u njemu neumorno buja…

No, stvarni život nije bajka. On je strašan, hladan i uništava najslabije, baš poput njena oca koji tek čeka da pokaže svoju najokrutniju stranu.

Stvarni život je brutalan!

Roman Stvarni život kupila sam sasvim slučajno. Naime, auto mi je bio na servisu pa sam, čekajući, šetala po Konzumu i ugledala punu kutiju knjiga po 5 eura! I to ne mala KDS izdanja, nego ona prava. Bacila sam oko na par romana pa odabrala Stvarni život i Daleku zemlju autorice Melisse Albert. Nju još nisam pročitala i, najiskrenije, ne znam kad ću, ali sadržaj Stvarnog života toliko me vukao i nisam mogla odoljeti.

Joj, koliko NISAM pogriješila!

Roman je sjajan! Brutalan, strašan, mračan. Nisam mogla prestati čitati. Ima svega dvjestotinjak stranica, font je velik, a poglavlja kratka pa se pročita u jedno popodne! Ali, ljudi, kakvo popodne!

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Magija je mrtva. To je priča za malu djecu. A ja više nisam bila dijete. (str. 85.)

Uživala sam i užasavala se svake riječi. Ono što nam je spisateljica ponudila na ovim stranicama priča je koja se pamti, koja ostaje u mozgu još dugo nakon čitanja. Može se čitati i kao najnapetiji triler i kao teška, razorna obiteljska drama koja smrdi na krv, iskonsko zlo i duboki, paralizirajući strah.

Obuzeo me strašan umor. Pitala sam se je li sve to uopće vrijedno muke, možda sam premalena, preslaba da bih se suočila s tim odvratnim kaosom koji je preplavio moj život. Željela sam spavati i nikad se ne probuditi iz sna. (str. 132.)

Ipak, što je najbolje od svega, ispod sve te okrutnosti, nasilja i boli plamti ljubav toliko snažna da tjera djevojčicu, našu glavnu junakinju, na borbu protiv te surove stvarnosti.

Ima stvari koje jednostavno ne možemo prihvatiti jer ćemo u suprotnome umrijeti. A meni se nije umiralo. (str. 143.)

Velika, ali velika preporuka

Nemam vam još puno toga reći, osim da je Stvarni život roman koji je baš pozitivno iznenadio. Budući da uopće nisam čula za njega prije nego sam ga kupila, imala sam nikakva ili vrlo niska očekivanja. Na kraju, pročitala sam ga u dahu.

Ima ljudi koji će vam naoblačiti nebo, koji će vam ukrasti veselje, koji će vam sjesti na ramena kako bi vas spriječili u letu. Njih ostavite daleko od sebe. (str. 13.)

Ne znam kakvi ste s temama obiteljskog nasilja i općenito temama koje su surove i zvjerske, ali ako su vam se svidjeli romani Smola, Kći kralja močvare, Vrisak i tišina, Drago dijete, svidjet će vam se i ovaj.

Ono što znam da se nekima nije svidjelo jesu kratke, hladne rečenice koje kao da onemogućavaju povezivanje s glavnom junakinjom, neimenovanom djevojčicom/djevojkom. Međutim, meni je to bilo vrhunski odrađeno. Baš zbog tih rečenica koje su doslovno žarile mozak, shvaćala sam stvarni život te djevojčice. Ne ono što se projicira prema vani, već ono što je unutra, u njoj, unutar „sasvim obične“ kućice u nerazvijenom predgrađu.

Kraj mi je bio očekivan, ali odličan. Zraka sunca u nepreglednoj tami.

Pročitat ću ga, sasvim sigurno, još jednom. Najmanje još jednom.

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Ostali naslovi ove autorice:

Stvarni život roman je prvijenac autorice Adeline Dieudonne, koji je dobio čak 14 književnih nagrada, među kojima se ističe nagrada Fnac za roman godine.

Gdje kupiti roman Stvarni život:

Znanje

Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2023.

Naslovnica romana Srce crno kao tinta: ©Mozaik knjiga

Prevela Mirna Čubranić

TB: Što mislite, zašto je Srce crno kao tinta ovako uspješno?
Edie: Ni nama to nije nimalo jasnije nego vama. …
Josh: Možemo samo pretpostaviti da je na svijetu znatno više poremećenih ljudi nego što smo mislili.
(str. 46.)

Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Srce crno kao tinta

Detektivska agencija Strike i Ellacott radi punom parom na mnoštvu slučajeva. Zato nije ni čudo što Robin, kada joj u ured ulazi uplašena Edie Ledwell, odbija preuzimanje njezina slučaja. Edie je koautorica popularnog animiranog serijala Srce crno kao tinta, gotovo luda od straha jer je progoni Anomija, misteriozni internetski trol koji mrzi Edie i želi joj uništiti život. Ne samo da to pokušava, nego i uspijeva pa Edie očajnički moli Robin da ona i Strike otkriju tko se krije iza nadimka Anomija.

Anomija je na internetu objavio fotografiju mog stana. Uvjerio je ljude da sam se prostituirala kad sam bila bez prebijene pare. … A fanovi sve to vjeruju i napadaju me zbog stvari koje nikad nisam učinila, nikad rekla, stvari koje ne vjerujem.
(str. 70.)

Budući da Robin uime agencije zaključuje da joj ne mogu pomoći, zaboravlja na slučaj dok par dana kasnije ne naiđe na članak o brutalnom ubojstvu Edie Ledwell. I to baš na groblju Highgate, koje je inspiriralo radnju za Srce crno kao tinta.

Robin i Strike sada, htjeli-ne htjeli, moraju preuzeti slučaj i otkriti Anomijin pravi identitet. Je li on odgovoran za Edieno ubojstvo? Jesu li njegovi zločesti komentari nagnali nekoga da uzme pravdu u svoje ruke?

Istražitelji Strike i Ellacott upliću se u složenu mrežu internetskih nadimaka, poslovnih suradnji i obiteljskih sukoba. Na prvi pogled, bilo tko mogao je nauditi Edie.

Međutim, što istražitelji više kopaju, postaje sve jasnije da je Anomija korijen sveg zla koje je zadesilo Edie. I da on, iako dobro skriven iza pseudonima, vuče konce istrage i orkestrira onima koji su (još uvijek) na životu.

Ako poremećena osoba nađe nešto što joj se obraća na razini koju dotad nikad nije iskusila, svaka kritika od autora tog djela ili svaka promjena tog djela može se činiti osobnim napadom. (str. 187.)

Šesti nastavak voljenog serijala

Od svih parova koji su tog četvrtka sjedili u baru Rivoli londonskog Ritza, par koji se najprimjetnije najbolje zabavljao zapravo nije bio par.
Cormoran Strike i Robin Ellacott, privatni istražitelji, poslovni partneri i samoproglašeni najbolji prijatelji…
(str. 11.)

Ovom rečenicom počinje šesti roman o privatnim istražiteljima Cormoranu Strikeu i Robin Ellacott, i kako se ne zaljubiti i ne navući već od prvog retka?

Za one koji ne znaju, ako takvi postoje, Robert Galbraith pseudonim je planetarno popularne autorice J. K. Rowling. I slažem se, prozirno je i pomalo glupo koristiti riječ magija opisujući njezino pisanje, ali Bože… Ta žena stvarno ima čaroliju u prstima i glavi kad može napisati ne jedan, nego dva serijala koji očaravaju čitatelje diljem svijeta!

Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Već na prvo čitanje, od prvog romana o Strikeu i Robin, meni je to bilo to. I znate kako inače nastavci serijala postaju sve lošiji i lošiji dok pisac napokon ne odustane? E pa ovdje to uopće nije slučaj! Iako su mi neki pratitelji na fejsu rekli da je njima ovo najmanje drag dio, meni je bio odličan.

Unatoč ogromnom broju stranica, njih gotovo 1100, Srce crno kao tinta lako se i brzo čita jer je slučaj prezanimljiv! I ne samo to, Robin i Strike opet su u toplo-hladno fazi pa nas i to vuče na daljnje čitanje.

Anomija je savršeno osmišljen lik negativca koji svoji pravo lice krije iza tipkovnice. Pokvaren i zao, pun mržnje prema svima, manipulativan i drzak; njegov internetski identitet gotovo nema manu. Međutim, sitna će  pukotina biti dovoljna da naši voljeni istražitelji uoče njegovo srce crno kao tinta i naposljetku, izvuku ga na danje svjetlo.

Korisnički profil imao je sva obilježja ultradesničara koje je Strike dobro upoznao: zabrinutost zbog broja imigranata, marginalizacije bijelaca, ograničavanja slobode misli i govora, i narcisoidnosti, pohlepe i dosadnosti žena. (str. 475.)

Klasika u suvremenom ruhu

Ono po čemu su Strike i Robin drugačiji od ostalih književno-filmskih istražitelja jest to da su oni klasični igrači. Nema tu istraživanja preko interneta, upadanja u baze podataka i svih onih suvremenih gluposti kojima nas se bombardira u posljednje vrijeme. Ma kakvi! Kod njih je sve to onako „po starinski“. Notes u ruci, praćenje, prerušavanje, vruća kava i razgovor. I polagano napredovanje u kojem i mi, kao čitatelji sudjelujemo! Jer recite iskreno – kad gledate sve ono silno hakiranje, uopće se ne trudite prokljuviti krivca, zar ne? Znate da će ga računalo izbaciti na gotovo. Ali kad čitamo Strikea, kad skupa s njim polako hodamo mračnim ulicama Londona, kad zajedno prisluškujemo razgovore u baru i ispitujemo osumnjičene… I sami istražujemo, uvučeni smo u priču toliko duboko da ne možemo van sve i da želimo! I tako istražuju oni, istražujemo mi. Oni su budni do kasno u noć zbog slučaja, mi zbog čitanja i voila! Slučaj je riješen!

Odlika prethodnog nastavka serijala, Nemirna krv, bili su brojni crteži i dijagrami umetnuti u klasičan, tekstualni dio romana. Autorica se i sada poigrava suvremenim načinom pisanja pa nam zbivanja na internetu dočarava transkriptima privatnih razgovora unutar igrice, prijepisima objava na Twitteru i Redditu i slično. Moram priznati, ti su dijelovi mjestimice zahtjevni za čitanje, ali jednom kad uhvatite ritam, sve ide glatko i bez problema.

Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Srce crno kao tinta – završni dojam

A što da vam kažem, a da to dosad niste shvatili? Obožavam ovaj serijal i jako se veselim prijevodu sedmog nastavka, The running grave. Uzbuđena sam ne samo jer me zanima u kojem smjeru kreće odnos Strikea i Robin, već i jer želim vidjeti dokad će ova iznimno talentirana autorica moći izbacivati hitove jednake kvalitete. Možda vama nije tako, ali meni su svi romani o Strikeu podjednako dobri, zabavni, napeti, uzbudljivi. U nekima sam uživala mrvicu više, u nekima mrvicu manje, ali to su nijanse.

Strike i Robin moja su velika ljubav od prvog čitanja i veselim se novim, zajedničkim istraživanjima!

Ostali naslovi ovog autora

Robert Galbraith pseudonim je spisateljice J. K. Rowling, autorice svjetski poznatog serijala o malom čarobnjaku Harryju Potteru. Neću duljiti s popisom djela, već vam nudim naslov prethodnog nastavka serijala o Cormoranu Strikeu, Nemirna krv, a tamo ćete naći popis svih dijelova serijala te natruhu tumačenja moje zaluđenosti ovim neobičnim istražiteljem.

Gdje kupiti roman Srce crno kao tinta

Mozaik knjiga

David Benioff: Grad lopova

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Grad lopova: ©Znanje

Prevoditelj: Iva Šrot

David Benioff Grad lopova

Grad lopova

Grad lopova jedna je od onih priča koju ćete zauvijek pamtiti. Premda se radi o ratnom romanu, nije mu svrha pripovijedati o ljudskim žrtvama koje svaki rat nosi sa sobom bez obzira na kojoj su strani zaraćene vojske. Knjiga je to o onima koji će iskoristiti svu svoju domišljatost, hrabrost i ludost kako bi se izvukli iz nametnute im realnosti i sačuvali živu glavu.

Moji mi ljudi govore da u Lenjingradu nema jaja, ali ja vjerujem da u Lenjingradu ima svega, čak i sada, samo su mi potrebni pravi ljudi da ih pronađu. Dvojica lopova. str. 45.

Lev i Kolja

Dva mladića, spojena igrom slučaja – Lev, sramežljivi tinejdžer i zaljubljenik u šah i Kolja, umjetnik i povremeni pisac, a zapravo vojnik Crvene armije, proputovat će ratom opustošenom unutrašnjosti Rusije po neobičnom zadatku. Sve što pri tom doživljavaju predstavlja svakodnevnu borbu za preživljavanje tamo gdje su šanse da živi dočekate sutrašnje jutro manje od makova zrna.

Susret u ćeliji

Nakon što je šesnaestogodišnji Židov Lev bačen u ćeliju zbog krađe noža preminulom njemačkom padobrancu, u istu ćeliju ruske vlasti smještaju i kozačkog mladića Kolju pod optužbom da je dezerter. Kako bi se spasili od pogubljenja, pristaju na nagodbu s ruskim generalom koji za tjedan dana udaje kćer. Trebaju pronaći tucet jaja potrebnih za svatovsku tortu generalove kćeri.

Premda se to čini naoko jednostavan zadatak, stvarnost je puno surovija. U gradu razorenom ratom ne samo da nema jaja, već nema hrane uopće pa su krađe, otimačine i ubojstva svakodnevna pojava.

Lev i Kolja kreću u potragu po gradu lopova

Putujući razorenom zemljom u potrazi za tucetom jaja, Lav i Kolja bježe od svakakvih užasa. Nagledaju se strašnih ubojstava, čak i kanibalizma te posvemašnjeg ludila u nedostatku hrane. Okamenjeni užasima rata, predah nalaze u ruskom selu s utamničenim ruskim djevojkama. Ali svaki privid normalnosti nestaje dolaskom jutra kada Nijemci ulaze u selo. Bježeći, momci upoznaju hrabre ruske vojnike. Zaljubljivog Leva posebno se dojmi snajperistica Vika. Ali rat nije mjesto na kojem možete naći ljubav.

To je, shvatio sam, bio njegov veliki talent-opasnost ga je smirivala. str. 64.

Dojam o djelu

Grad lopova, osim što je napeta priča o ratnim zbivanjima za vrijeme Drugog svjetskog rata i intimna priča o pretvaranju nesigurnog dječaka u muškarca, priča je o razvijanju jednog istinskog prijateljstva koje se ni u kakvim drugim okolnostima ne bi dogodilo.

Dvojica prijatelja, koji se ni po godinama ni po odgoju i odrastanju vjerojatno nikad ne bi sreli, svjedoče užasima rata pružajući jedan drugome emocionalnu, psihičku, duhovnu i tjelesnu podršku u svim suludim situacijama na koje nailaze i koje samo rat može oživotvoriti.

Priča koja se odvija u nepunih sedam dana obilježila je živote dvaju mladića kao da su proživjeli čitav jedan vijek. Mladići koje je rat zatekao između dvije suprotstavljene sile nemaju nikakvih drugih želja osim preživjeti. Lev, naivan i sramežljiv dječak, izrastao je u samo sedam dana u samouvjerenog i mudrog mladića koji taktički zna nadjačati protivnika. Kolja, kozački šarmer i miljenik žena, naizgled čvrst i siguran u sebe, pokazao je svoju emocionalnu, poetsku stranu kao nesuđeni spisatelj.

Na osnovu sjećanja svog djeda, autor David Benioff napisao je roman koji je toliko dirljiv i toliko strašan sa životnim primjerima o tome kako rat oduzima ljudskost. Koliko god je zastrašujući, istodobno je duboko emocionalan i ujedno duhovit, s filozofskim crticama o životu i svijetu.

Roman krasi jedinstven stil u kojem čitatelj ima mogućnost zastati, osmjehnuti se, vratiti se u neratna vremena, kada se na uglovima raspravljalo o umjetnosti i filozofiji, udahnuti zrak i vratiti se ponovno u sasvim neuobičajenu ratnu priču. Priču koja je prava književna senzacija.

Moja velika preporuka za Grad lopova.

David Benioff Grad lopova

O autoru:

David Benioff široj je publici poznat kao renomirani filmski scenarist.
Rođen je u New Yorku kao David Friedman, a kasnije je uzeo majčino djevojačko prezime Benioff.
Magisterij je položio na University of California u Irvine-e iz kreativnog pisanja.
Njegova prva uspješnica, “The 25th Hour”, pretvorena je u popularan film, nakon čega su uslijedili daljnji uspjesi ispisani scenarijem za megaspektakl “Troju” i “Wolverine” te adaptacijom “Goniča zmajeva” za filmsko platno. U braku je i ima troje djece.

Gdje kupiti roman Grad lopova:

Znanje

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige S ljubavlju, Pamela: ©Znanje

Prevela Dunja Dernej

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

S mojom pričom
može se poistovjetiti –
djevojka iz male sredine
koja se nekako zapetljala
u vlastitom snu.
(str. 12.)

S ljubavlju, Pamela

Prvo na što svi pomislimo kad čujemo ime „Pamela Anderson“ jest – seks bomba. To i mora biti tako. Čitava njezina karijera stvorena je na stereotipu glupe sisate plavuše. U zvijezde je lansirana 1990-ih godina, u mega popularnoj seriji Baywatch u kojoj je glumila predivnu spasiteljicu s plaže koja cijeli dan u slow-motionu trčkara plažom, a grudi joj zaigrano, tek mrvicu sputane crvenim kupaćim kostimom, skakuću gore-dolje. Pamela Anderson jedna je i od najpoznatijih Playboyevih zečica i krasila je više od jedne duplerice.

Povijest se često izmjenjuje kako bi se od čudovišta napravili junaci. Ili obrnuto. S vremenom istina uvijek izađe na vidjelo. (str. 17.)

U memoarima S ljubavlju, Pamela ova nam glumica i aktivistica pokušava iznijeti svoju pravu priču. Pokušava nam pokazati da je više od svoga tijela i pruža nam istinitu priču o svom životu i uspjehu.

Od traumatičnog djetinjstva, preko Playboyeve vile do povratka na rodni otok Vancouver, Pamela prozom, ali i začuđujuće zanimljivom poezijom, oslikava svoj život i postupke koji su je doveli upravo ondje gdje danas jest.

I,
bit ćete dobro.
Da je bar to meni netko rekao.
I da jesu
da sam
im bar vjerovala.
(str. 14.)

Uvodna pjesma

Prije čitanja, o Pamelinoj sam autobiografiji čula sve najbolje. Čula sam da je ovom knjigom dokazala da nije priglupa plavuša, da je dokazala da je pametna i sposobna te da se u njoj krije puno više od osrednje glumice s izvanrednim tijelom. Pisalo se da je S ljubavlju, Pamela emotivna proza i još emotivnija poezija. Da ova seks bomba zna i pisati. Da je užitak za čitanje.

Znala sam da imam čudnije talente od ljepote… (str. 87.)

Osim toga, moja je prijateljica bila oduševljena njezinim dokumentarcem Pamela’s garden of Eden. Rekla mi je da je otkrila jednu potpuno novu Pamelu, sasvim drugačiju od one kakvom je mediji prikazuju, a javnost doživljava.

Zato sam, dakako, bila ekstra uzbuđena kada sam napokon našla vremena za čitanje. I počelo je, priznajem, jako JAKO dobro. Uvodna pjesma u kojoj sažima čitavo svoje postojanje veoma mi se svidjela i priznajem – i ja sam pomislila sve ono s početka ovog ulomka. Da, Pamela zna pisati! Da, ovo je tako dobro i pitko i emotivno.

A onda… Više nije bilo takvo.

Biti slavna osoba bilo je poput
Neobične bolesti
Koju ne možeš isprati.
(str. 121.)

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

… i sve ono kasnije

Osim te uvodne pjesme, malo mi se toga zapravo svidjelo. Nije stvar u tome da su ovi memoari loši. Dapače, vrlo se lako i brzo čitaju. Na samom početku, u poglavljima koja se bave njezinim djetinjstvom, čitatelj doista uživa. Rečenice su jednostavne, slikovite, pomalo naivne. Svakako čudne, ali još ih prihvaćate. Mislite (ja sam mislila) – piše iz perspektive djeteta. Opisuje ono što ju je ranilo, nepovratno oštetilo.

Nisam nikome mnogo govorila o svom kućnom životu. To je bilo osjetljivo i duboko sam u sebi razumjela da nam je jednostavno takva sudbina. Bila sam zahvalna na onome što imamo. Ne bih mogla preživjeti svoj odrasli život bez snage koju sam rano naučila skupiti. (str. 39.)

A onda Pamela odraste. A rečenice su i dalje… Ha, držat ću se riječi „naivne“. I tu mi je sve postalo pomalo iritantno. Možda kvaliteta memoara S ljubavlju, Pamela naprosto ovisi o čitatelju. Ja sam realna. Cinična na način koji i mene samu ponekad živcira. Nisam žena s ljubičastim oblacima u očima. I kad Pamela opisuje svoj uspjeh, svoje poziranje za Playboy, posjet Playboyevoj vili, a to zvuči kao šetnja po rajskoj cvjetnoj livadi, kao životni san svake djevojčice… Ma daj me nemoj! Nemojte me krivo shvatiti, neka svatko radi što hoće, ali nemojmo se zavaravati. Kad vas polugole fotografira čitava svita, teško da samo zatvorite oči i prestanete biti sramežljivi. A tako ste STRAAAAŠNO sramežljivi i bojažljivi.

Nemojmo se zavaravati.

Nitko od nas ne zna Pamelin stvarni život, daleko od toga. Ali svi znamo glavne dijelove koje su mediji itekako dobro popratili. Ona nam sama daje nov pogled na sve to, dodaje i neke situacije koje javnosti nisu poznate, ali nekako mi to sve zvuči suhoparno i bez emocija. Određeni su dijelovi kao ravna crta na onom aparatu koji mjeri otkucaje srca.

Htjela bih reći još samo nešto što me živciralo pa ću se onda okrenuti k onom što mi se ipak svidjelo. Dakle, moj dojam nije da je Pamela ovom knjigom pokazala koliko je pametna i koliko zna pisati. Meni se čini da ona većim dijelom samo lupeta i TRUDI se da to zvuči super pametno, dojmljivo i emotivno, ali previše truda ima kontraefekt. Nisam povjerovala. Neke su rečenice toliko isforsirane da su mi se oči okretale oko glave od silnog kolutanja.

Nisam bila sigurna koliko puta srce može biti slomljeno. Valjda koliko god je puta potrebno. (str. 234.)

Volite li memoare?

Ajmo sad na pozitivno.

Dijelovi koji su u stihu zanimljivi su i imaju duha. Najviše sam citata izvukla baš iz tih dijelova. Fora mi je što tu i tamo iz teksta izvire humor pa mi se čini da bi Pamela, u stvarnosti, mogla biti simpa i duhovita žena.

Sviđa mi se njezina silna ljubav prema sinovima, za koju se stvarno vidi da je iskonska, duboka i prava. Jako je lijepo što s ljubavlju i poštovanjem piše o bivšem suprugu Tommyju Leeju. I sama priznaje da su muškarci njezina propast, ali i to da je njega od svih voljela najviše.

Muškarci su moja propast. I probala sam ih svakakve. Zajednički nazivnik sam ja. Shvaćam da ratujem samo sa sobom kad se radi o ljubavi. (str. 244.)

Oprostite na tome što sam pisala puno, razvezala sam, možda nepotrebno.

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

Na kraju, pitam vas – volite li memoare? Ako da, nemojte se plašiti mojih riječi, uzmite knjigu S ljubavlju, Pamela. Možda se ugodno iznenadite. Čini mi se da bi ona mogla biti jedna od  knjiga uz koje će mnogi provesti ljeto. Mislim da je dobar izbor za plažu, sunce i more.

Završavam ovaj osvrt riječima kojima je ona završila svoje memoare.

Čini se da ništa nije nemoguće.
Samo nas izbjegava.
Niste sami u ovome.
Nastavite tražiti.
Uvijek postoji planina za penjanje.
S ljubavlju,
Pamela
(str. 261.)

Ostali naslovi ove autorice:

Pamela Anderson (1967.) američka je glumica najpoznatija po ulozi C.J. Parker u hit-seriji Baywatch. Svoj poprilično turbulentan život pokušala je javnosti približiti autobiografijom S ljubavlju, Pamela, no svi će poznavatelji njezina lika i djela lako uočiti da je podosta toga i preskočila.

Mislim da je neke dijelove bolje ostaviti neizrečene…
Neka ostanu nemoćni.
(str. 231.)

Udavala se šest puta, no često ističe da je njezina najveća ljubav njezin prvi suprug Tommy Lee Jones, s kojim je, u trogodišnjem braku, dobila dvojicu sinova na koje je silno ponosna.

U novije vrijeme, Pamela se kani glume, a više se posvećuje zaštiti prirode.

Veoma je popularan i njezin dokumentarac Pamela’s garden of Eden, u kojem pratimo njezin život na otoku Vancouver, gdje se bavi restauracijom imanja koje je naslijedila od svoje bake.
Evo i trailera:

Osim toga, na temelju njezina života, snimljena je i serija Pam&Tommy za koju sama Pamela nema riječi hvale. Smatra da je ona nastala samo kako bi ljude podsjetila na kućni seks-video koji su ona i Tommy snimili i koji ih je, kako kaže, vjerojatno i koštao braka.

Gdje kupiti knjigu S ljubavlju, Pamela:

Znanje

Volite li čitati biografije i autobiografije, na blogu Mala od knjiga nećete se baš usrećiti, ali evo. Čitala sam fiktivnu biografiju još jedne plave seks-bombe, Marilyn Monroe, dakako, pa virnite na osvrt romana Plavuša, autorice Joyce Carol Oates.

Koelgica je čitala Šerbedžijinu autobiografsku prozu Poslije kiše.

Drago Hedl: trilogija Šutnja

               Izborna šutnja

               Ispovjedna tajna

               Kijevska piletina

Nakladnik: Ljevak, 2023.

Naslovnica trilogije Šutnja: ©Naklada Ljevak

Drago Hedl: trilogija Šutnja

Šutnja I. – Izborna šutnja

Kad na obale Drave rijeka izbaci tijelo tinejdžerke, inspektoru Vladimiru Kovaču i policijskoj tehničarki Vesni Horak vrlo je brzo jasno da to nije samoubojstvo. Iako obdukcija pokazuje da je djevojčica bila trudna i iako šef policije inzistira na zatvaranju slučaja, ovaj policijski duo nastavlja s kopanjem.

Cijenim vašu promućurnost, inspektore, i razumijem želju da se proslavite. Ipak ste vi iskusan policajac, no za karijeru o kakvoj sanjate fali vam kompliciran slučaj. Gajite nadu da je netko ucmekao obje cure, nekakav serijski ubojica kakav se u Osijeku još nije pojavo. Opak je, ubija maloljetnice, cure iz doma. Radi to bez tragova, sve sliči na samoubojstvo ili nesretan slučaj. (Izborna šutnja, str. 103.)

U kopanje se uključuje i novinar Stribor Kralj koji igrom slučaja pronalazi veoma važan dokaz koji istragu pogura u pravcu ubojstva, a ne samoubojstva.

Dok Stribor istražuje s novinarske, a Vladimir i Vesna s policijske strane, otkrivaju se strašne, užasne stvari. Uskoro je mrtva još jedna djevojka, najbolja prijateljica ove prve. Obje su iz Doma za nezbrinutu djecu, obje su se bavile nekom vrstom prostitucije. Kad postane očito da je u sve uključen i Horvatić, trenutno najsjajnija zvijezda hrvatskog političkog neba, stvari postaju gadne. Vrlo gadne.

Već dvije godine Horvatić se vješto penjao kliskom političkom uzbrdicom. Iako Stribor nije volio desničare, morao mu je priznati rijedak politički instinkt. Znao je reagirati u pravom trenutku, govorio je jasno i jednostavno, ono što ljudi vole čuti. (Izborna šutnja, str. 22.)

Šutnja II. – Ispovjedna tajna

Horvatić i dalje nije iza rešetaka i ne samo to, smiješi mu se ministarska fotelja. Vladimir, Vesna i Stribor trude se spriječiti to pod svaku cijenu, no čovjek je neuhvatljiv. Za svaki dokaz ima objašnjenje, a slučaj mrtvih maloljetnica polako se hladi.

Uskoro je mrtva još jedna djevojka. Ovaj put ne iz Doma, već kći cijenjenog suca. Na policiju se vrši velik pritisak kako bi se ubojica što prije uhvatio.

Ako imate sreće pa se tijekom istrage osumnjičenik ubije i imate kakav-takav dokaz da je počinio ubojstva za koja ga se tereti … ne gubite vrijeme tražeći pravog. Mrtav osumnjičenik najbolji je osumnjičenik. (Kijevska piletina, str. 549.)

Istodobno, Stribor piše priču o hrvatskoj i srpskoj mafiji, njihovoj povezanosti te umiješanosti u sve državne sfere, čak i (ponajviše i) politiku.

Opet ispliva poznato ime – Ivan Horvatić.

Uvek se sazna ko je koga roknuo, pa onda roknu i njega, nikad kraja, brate… Ovako, lepo čovek dođe iz inostranstva, obavi posao i srećan se vrati porodici, nema osvete, nema sranja. Tako smo smi osnovali Preduzeće. (Ispovjedna tajna, str. 400.)

Drago Hedl: trilogija Šutnja

Šutnja III. – Kijevska piletina

I u završnici trilogije, kada bi sve trebalo sjesti na svoje mjesto, događaju se užasi. Neki čak grabe Vladimira osobno, slamajući mu srce, ali ne i volju za rješavanjem zločina. Inspektor je suspendiran jer je šef policije postao Horvatićev poslušnik, ulizica koji čini sve što mu veliki šef, budući ministar unutarnjih poslova naredi.

A Vladimir Kovač ne miri se s tim da će ubojice, pedofili, silovatelji i mafijaši ostati na slobodi.

Znate … sve ovo pomalo sliči na film. Korumpirani šef policije zaključuje istragu o ubojstvu, suspendira inspektora koji ne vjeruje da je otkriven stvarni ubojica, a ovaj samostalno nastavlja istragu… (Kijevska piletina, str. 584.)

Neki odlaze u Beograd, neki u Kijev. Zagreb i Osijek ispreplići se s ta dva grada u silovitoj završnici koja će pokazati da, unatoč uvriježenom mišljenju, nitko nije iznad zakona. Ili ipak?

Neki su ljudi naprosto iznad zakona. U svakoj državi zakoni postoje, ali njihovu primjenu oblikuju novac, politika i društvena moć. … Kroz glavu su mu prolazile stotine slučajeva…: postojali su čvrsti dokazi…, ali zahvaljujući odvjetnicima sa skupim kožnim torbama i korumpiranim sucima pravda bi se izgubila u dugim hodnicima sudova… (Kijevska piletina, str. 792.)

Izvanredno štivo koje se čita bez predaha

Nakon što sam se bezglavo zaljubila u prvu sezonu serije Šutnja, saznala sam da je ona zapravo nastala prema romanima novinara Drage Hedla koji su nedugo zatim objavljeni u obliku istoimene trilogije. Šokiralo me saznanje da su romani inspirirani stvarnim događajima pa sam se bacila na istraživanje i ostala užasnuta stvarima koje su se događale u Osijeku prije svega petnaestak godina!

Sjaj zvijezda najbolje vidiš kad je posvuda oko tebe mrkli mrak. Jedna je od osobina mraka, nažalost, da zna progutati ljude. (Ispovjedna tajna, str. 315.)

I tako, nakon gledanja serije, nije bilo druge – romane samo morala pročitati!

Preko osamsto stranica trilogije Šutnja progutala sam u svega par dana! Ljudi moji, ne mogu vjerovati da se o ovakvoj romančini tako malo piše! Ovo je the kriminalistički roman koji može parirati bilo kojem puno slavnijem stranom krimiću.

Sve, apsolutno sve mi se svidjelo! Izborna šutnja najjači mi je dio ovog književnog trija. Jednostavno, slučaj mi je najuzbudljiviji. Mrtve maloljetnice, prostitucija, političari, uhljebi, ulizice… Korupcija, silovanje, PTSP… Bože, kako je sve to savršeno povezano u napetu priču koja se čita bez predaha!

U sljedećim nastavcima, Ispovjedna tajna i Kijevska piletina, odmičemo od ubojstava cura i istražujemo nove zločine. Naravno, lajtmotiv cijele trilogije je Ivan Horvatić, političar do grla u govnima. Ali kako vješto svaki put ispliva… Ići će vam na živce pa ćete ga mrziti pa ćete jedva jedvice čekati da ga netko nogom napokon šutne tamo gdje mu je i mjesto – u samicu nekog udaljenog zatvora. No, hoće li tome doista biti tako? Ne zaboravite, Horvatić je političar, premazan svim mastima. On je, u zadnjem nastavku, ni manje ni više nego ministar unutarnjih poslova.

Je li pravda jednako slijepa za sve ili radi nekih jedno oko drži otvorenim?

Drago Hedl: trilogija Šutnja

Otuđeni policajac i znatiželjni novinar – nepobjedivi super junaci

Tri su glavna lika u Šutnji.

Inspektor Vladimir Kovač, nedavno razveden, od svih pomalo otuđen, nepokolebljiv u borbi za pravdu.

Policijska tehničarka Vesna Horak, radišna, marljiva, lijepa, slaba na mrzovoljnog Kovača.

Stribor Kralj, smotan, simpatičan, u vječnom strahu od trudne supruge Lane, nezaustavjiv jednom kad nanjuši priču.

Vladimir je pogledao Vesnu, zatim Stribora, i ponovno se nasmiješio.
-Ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da zvijeri ostave tragove.
Napravi stanku pa nastavi:
-To je poslovica. Moj dodatak glasi: sutra, kad padne snijeg, tragove valja samo slijediti.
(Ispovjedna tajna, str. 533.)

Njihovi karakteri razrađeni su do savršenstva. I premda tu i tamo upadaju u situacije za koje nam je jasno da su nemoguće i nerealne, sve je izvedeno tako logično. A tamo gdje logika zakaže, nastupa humor koji izgladi sve nejasnoće i priča opet klizi. Jasna, privlačna, divlja.

Od početka nam je očito tko je kriv, ta nismo budale, ali ono u čemu je ljepota Šutnje jest to da potraga za ubojicom i nije primarna. Ono u čemu je bit jesu ovi prostori. Prostor na kojem je normalna korupcija, nesposobnost, zataškavanje. Bit je u mentalnom sklopu naših ljudi, ne svih, ali ipak. Onih koji misle da su bolji, da su iznad. I onih koji im neće dati da se tako lako izvuku.

Za ovu zanimljivu, tešku, izvrsno osmišljenu i na trenutke šokantnu priču – od mene sve preporuke!

Ostali naslovi ovog autora:

Drago Hedl, novinar i književnik, rođen je u Osijeku 1950. godine. Osim romana udruženih u trilogiju Šutnja, napisao je još i romane Donjodravska obala te Vrijeme seksa u doba nevinosti.

Vjerujem da ovo znate, ali ponavljam, Hedl je inspiraciju za kriminalističku trilogiju Šutnja crpio iz strašnih STVARNIH događaja koji su se zbili 2010. godine u Osijeku, vezanih uz dječju prostituciju i trgovinu ljudima.

Prema Hedlovoj izvrsnoj trilogiji snimljena je i jednako dobra serija Šutnja, koju sam obožavala i pobožno pratila obje sezone. Prva se sezona te serije dosta naslanja na prvi dio trilogije, Izborna šutnja, i te su epizode savršene. Druga se sezona samo blago vezuje na radnju preostalih romana, Ispovjedna tajna i Kijevska piletina, i primjetan je pad kvalitete sadržaja.

Ipak, ako niste, svakako, osim čitanja, pogledajte i seriju Šutnja, nećete se pokajati.

Evo i trailer:

Gdje kupiti trilogiju Šutnja:

Naklada Ljevak, webshop Znanje

Roman koji me također šokirao i emotivno veoma, veoma dotaknuo, a bavi se korumpiranošću policije, jest Slučaj vlastite pogibelji Kristijana Novaka. Zanimljivo, i u Šutnji inspektor Kovač citira riječi policijske prisege u kojoj stoji da će policija štititi građane, čak i u slučaju vlastite pogibelji.

Joyce Carol Oates: Babysitter

Nakladnik: Petrine knjige, 2024.

Naslovnica knjige Babysitter: ©Petrine knjige

Prevoditelj: Mirna Čubranić

Joyce Carol Oates Babysitter

Babysitter – posveta ženi

Joyce Carol Oates autorica je koja je napisala hvaljenu Plavušu. I ova je knjiga posvećena ženi, običnoj, usamljenoj, neželjenoj, neprimijećenoj. Babysitter je knjiga koja me toliko oduševila da ću sigurno potražiti i ostale romane ove autorice.

Nemojte da vas zavara neugledna naslovnica niti da vas zaplaši impresivnih 535 stranica. Babysitter je briljantna knjiga, a prijevod naše poznate Mirne Čubranić nadahnut je i vrlo uvjerljiv te na momente toliko vjerodostojno jeziv, s obzirom na neke vrlo teške scene u romanu.

U pozadini knjige je priča o babysitteru koji je poharao predgrađa Detroita tijekom 1970-ih, otimajući i ubijajući djecu. Radnja knjige temelji se na istinitoj priči. Ovu povijesnu istinu Oates je iskoristila kako bi napisala nevjerojatan roman o jednoj običnoj ženi, jednom zlom čovjeku, jednom ubojici i jednom traumatiziranom, problematičnom mladiću. Njihove sudbine ukrstile su se u fantastičnu fikciju čiji priču ne možete uopće zamisliti.

Zato što je to bilo vrijeme i mjesto kad je biti žena-(barem žena koja izgleda kao ona) značilo biti nečija supruga. str. 11.

Hannah

Hannah Jarrett, u tridesetim godinama, supruga istaknutog investicijskog bankara Wesa Jarretta, vodi dosadan život. Osim obveza s djecom (a i to vrijeme joj oduzima dadilja), aktivna je u nekoliko ženskih humanitarnih udruga, ali osjeća se beskorisno i usamljeno.

Na jednom primanju upoznaje misterioznog stranca koji je privuče kao ulična svjetiljka noćnog leptira. Hannah, toliko željna pripadanja, upada u mrežu tajnovitog muškaraca koji vješto skriva svoj identitet. Ono što je trebalo biti avantura za jednu noć, za Hannu postaje vrijedno življenja. Pa čak i vrijedno umiranja.

Dao joj je razlog za postojanje. str. 483.

Pakao

Hannah nastavlja zabranjenu vezu silno nastojeći biti željena. Ali ono što dobiva ni u snu nije očekivala. Tajnoviti muškarac pokazuje se kao vrlo mračan lik, s nekoliko opskurnih prijatelja koji mu rade čudne usluge. Hannah prolazi put od ushita i žudnje preko razočaranja i poniženja do pakla. Može li iz toga nešto naučiti? Nažalost ne može, jer nije dobivala više ni u obiteljskom domu.

Dok se Hannah psihički i fizički raspada, brak joj je na rubu pucanja, a djeca u okolici počinju nestajati. Otima ih i ubija Babysitter – ubojica pedofil koji sije strah na ulicama Detroita. A mjesta otmice djece sve su bliža Hanninom domu.

Nikad nije znala kojim se poslom bavi njezin otac, a sigurna je da ni njezina majka nije znala pojedinosti.

Ne Hannin otac koji je bio tata joker, nego drugačija vrsta oca-otac koji ne osuđuje, otac koji oprašta. str. 259.

Dojam o knjizi Babysitter

Babysitter je sigurno jedan od najboljih kriminalističkih romana koje sam pročitala u posljednje vrijeme.

Jedna zanemarena žena, zatvorena u braku bez ljubavi, kojoj nije dano vrijeme ni da bude domaćica i majka svojoj djeci, beskrajno je nesretna. Njezin je život sveden na filantropski rad i druženja s bogatim, dokonim suprugama financijera i moćnika. Sav posao u kući obavlja domaćica i dadilja Imelda. Hannah se osjeća potpuno suvišna.

Kad joj tajnoviti muškarac koji vješto skriva identitet pruži fizičko zadovoljenje, ona se smjesta zaljubljuje, ustreptala i željna pažnje, što joj je prijeka potreba, baš kao mrvice kruha izgladnjeloj ptici.

Ipak, Hannah nije žena koja se olako baca u muške zagrljaje. Dapače, čini to s tolikom nelagodom i cjelodnevnim preispitivanjima da pomislite kako će odustati prije nego li se popne na šezdeset prvi kat u sobu znakovitog broja 6183. Cijelim putem, u predvorju hotela, u liftu i ispred sobe, Hannah se premišlja jer jednim dijelom zna da iza tih vrata vreba opasnost. Onim malim dijelom opreznog uma Hannah je svjesna da ne bi trebala ući u tu sobu, ali njezino tijelo toliko je željno zagrljaja, pažnje, poželjnosti, samopoštovanja, da ona u tu sobu mora ući pa makar ta soba bila predvorje pakla. Što u stvari i jest.

Babysitter – knjiga koju nije lako čitati

Roman ima nekoliko jako mučnih scena. Scena silovanja toliko je jeziva da vam se želudac stisne dok to čitate. Najveće pohvale vrsnoj prevoditeljici Mirni Čubranić koja je taj traumatičan događaj ublažila gurajući Hannin racio u polusvjesno, lebdeće stanje dok joj je tijelo gnjusno oskvrnjavano.

O samom muškarcu za kojeg je jasno da je oličenje zla ne saznajemo puno. Do sredine knjige knjige ne saznajemo kakva je njegova poveznica s Babysitterom i je li on možda i sam Babysitter. Kasnije nam je sve jasno, ali saznanja kod čitatelja, kao i kod Hanne, dolaze dosta kasno, kada se više ne može ništa promijeniti.

Hannin strah raste zbog bojazni da će njezin suprug saznati za njezinu izvanbračnu aferu, ali konačno otrježnjenje dolazi naglo, kada ubojstva djece dođu preblizu njezinoj kući, nakon što pomisli da bi njezina djeca mogla postati žrtve Babysittera.

Lik Hanne, žene koja ne voli samu sebe, naprosto mi je fantastičan.

Dodatak

Autorica u romanu implicira još i rasne nejednakosti te premoć bjelačkog stanovništva na svim poljima, što je karakteristično za vrijeme kada se radnja događa (Detroit, 1977.). To je vrijeme u kojem je najznačajnije biti bijel i moćan. Žene su u kategoriji niže, otprilike kao i crnačko stanovništvo.

Sve u svemu, knjiga mi je izvrsna. Velika preporuka.

Žena koja nije željena ne postoji. Pomozi mi da postojim. str. 36.

O autorici:

Joyce Carol Oates (1938.) dobitnica je nagrade za životno djelo Udruge američkih urednika i književnih kritičara, Nacionalne nagrade za književnost, nagrade PEN/Malamud, nagrade za književnost L.A. Timesa (2018.) i nagrade Jerusalem Prize (2019.). Neobično plodna spisateljica okušala se u gotovo svim žanrovima, a najčešća je njezina tema mračna i nasilna strana američkoga društva.

Značajniji romani: Jezoviti pad (1964.),Oni (1969.), Ubojice, (1975.), Za što sam živio (1994.), Plavuša (2000.), Slapovi (2005.) i Nebeska ptičica (2009.).

Profesorica je humanističkih znanosti na Sveučilištu Princeton.

Gdje kupiti:

Petrine knjige

Loreth Anne White: Sluškinjin dnevnik

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica knjige Sluškinjin dnevnik: ©Mozaik

Prevoditelj: Andrej Bukarica

Loreth Anne White Sluškinjin dnevnik

 Sluškinjin dnevnik novi je triler Loreth Anne White autorice hita Ispod đavoljeg mosta. Autorica je i ovaj put napravila odličan posao. Roman je napet, prepun obrata i iznenađenja i dala bih mu vrlo dobru ocjenu da nije kraja koji mi je malo neuvjerljiv i nekako “zbrzan”. Knjiga ima dobru strukturu. Poglavlja pričaju glavni likovi čije se radnje postepeno približavaju i spajaju u jednu priču. I tu mi se čini da je autorica požurila završivši roman naprasno, bez stvarne povezanosti s radnjom.

Početak

Roman počinje izuzetno zanimljivo. Dvoje skrivenih ljubavnika slučajni su svjedoci sumnjivog zbivanja u mrkloj noći. Nepoznata vozila zaustavljaju se u predgrađu gdje se ljubavnici skrivaju i bacaju u kanal nešto što izgleda kao leš, a zatim potapaju i auto. Nakon toga bježe petama vjetra. Ulaz u roman kakav samo možete zamisliti.

Znam da je to lažno. Ničiji život nije tako savršen. To je pažljivo osmišljena iluzija. str. 107.

Kit

Kit Darling mlada je djevojka koja radi kao sluškinja u bogataškim kućama. Vrijedna je i temeljita. Možda i previše. Njezina su specijalnost tajne. One najskrivenije koje nitko ne želi  iznijeti na svjetlo dana. To su tajne njezinih bogatih poslodavaca. Ali kad otkrije mračnu tajnu svojih poslodavaca, Kit postaje najveća prijetnja njihovu životu. Ali, kako svaka vaga ima dvije strane, Kim shvaća da je i njezin život u opasnosti.

Životi su nestali. Prilike su nestale. Iznevjerila sam ih. Iznevjerila sam sebe. str. 50.

Daisy i Jon

Daisy i Jon Kitini su poslodavci. Kit je kod njih došla na osnovu izvrsnih preporuka Daisyne prijateljice. Daisy, jedinica bogatih investitora, udana je za bivšeg skijaškog asa Jona Rittenberga. Trenutno je Daisy u sedmom mjesecu trudnoće, osamljena je i prepuna stresa zbog nadolazećeg poroda, a Jon je opterećuje problemima na poslu. Stoga, Daisy treba prijateljicu. I nalazi je u Staklenoj kući u bogataškom predgrađu. Kad Daisy i Jon stižu u Staklenu kuću na dogovorenu večeru kod prijatelja, dočeka ih golemo iznenađenje.

Mallory

Istražiteljica Mallory Van Alst po pozivu stiže u u luksuznu Staklenu kuću. Uznemirena susjeda, umirovljenica, prijavila je čudne događaje u susjednoj kući. Ali u kući nema nikoga i ništa, osim krvavih tragova. Nema vlasnika, a nestala je i sluškinja. Toliko je krvi na mjestu događaja da nema šanse da je žrtva još živa. Jedini problem je što nema tijela, a nema ni vlasnika kuće. Na poprištu događaja nema nikoga. Jedini svjedok je starica koja živi preko puta za koju ne znate je li dementna ili samo znatiželjna.

Dojam o djelu Sluškinjin dnevnik

Sluškinjin dnevnik priča je koju pratimo preko glavnih protagonista romana – Daisy i njezina supruga Jona, sluškinje Kit, istražiteljice Mal i samog sluškinjinog dnevnika. Radnja je i vremenski malo izmiješana, ovisno tko priča događaje, tako da se stalno mentalno prebacujete na različite vremenske sljedove. 

Meni to nije ometalo praćenje ovog napetog romana koji je izuzetno atmosferičan. Kuća u kojoj predmnijevate da se dogodilo ubojstvo kao da priča priču za koju ne znate gdje počinje, a gdje završava. Roman nas cijelo vrijeme drži u napetosti čekajući da otkrijete identitet žrtve. Kraj je, po mom mišljenju, malo “tanak”. Autorica je mogla ponuditi i malo bolje obrazloženje, ali nećemo joj gledati “u dlaku”.

Meni se osobno svidjela znatiželjna bakica Beullah Brown koja krati posljednje umirovljeničke dane promatrajući događaje u susjedstvu dvogledom. Podsjetila me malo na Mrs. Marple. Nisam joj zamjerila radoznalost. Šteta što je autorica nije uvela malo dublje i priču.

Što se tiče same Kit, ono što sam smatrala simpatičnim kod starice Beullah, iz nekog mi je razloga smetalo kod Kit. Inače ne volim ljude koji zabadaju nos tamo gdje im nije mjesto, a tek „njuškanje“ po tuđim stanovima i životima za mene je dno dna. Čak  ni nakon otkrića čitave pozadinske priče, nisam si mogla pomoći. Kit mi nikako nije bila simpatična. Možda mi ju je bilo žao, ali kao lik me nije nikako „kupila“. Bez obzira na njezine motive, naslikavanje u domovima ljudi za koje radi, u njihovoj odjeći, da ne kažem i druge gadosti, uistinu mi je bilo gadljivo.

Dobar mi je bio lik detektivke Mal koja je malo po malo slagala djeliće slagalice do konačnog rješenja.

Sve u svemu, Sluškinjin dnevnik zanimljiv je i napet roman, ali nije nadmašio roman Ispod đavoljeg mosta koji je po mom sudu kompleksniji i bolje napisan.

loreth Anne White Suškinjin dnevnik

O autoru

Loreth Anne White za svoj je dosadašnji rad dobila brojna priznanja, a njezini su kriminalistički prodani u više od tri milijuna primjeraka diljem svijeta. Među nagradama koje je osvojila su RITA, Daphne du Maurier i Arthur Ellis. Kad ne piše ili ne smišlja nove slučajeve, može je se pronaći na jezerima ili na šumskim puteljcima Pacifičkog sjeverozapada.

Gdje kupiti roman Sluškinjin dnevnik:

Mozaik knjiga

Robert Bloch: Psiho

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica romana Psiho: ©Vorto Palabra

Prevela Martina Pranić

Svima se ponekad može desiti da malo poludimo. (str. 42.)

Robert Bloch: Psiho

Psiho

Mary Crane počinila je zločin. Bježeći, skrene na krivu cestu i završi u Motelu Bates. Motel vodi neobičan, ali naoko simpatičan debeljko Norman.

Da je bila religiozna, u tom bi se trenutku pomolila. No budući da nije, osjetila je tek čudan osjećaj – kako se to ono zove – predodređenosti. Kao da joj je sve što se dogodilo bilo u neku ruku suđeno. Skrenuti na krivu cestu, doći ovamo, upoznati onoga jadnog čovjeka… (str. 44.-45.)

Kada je pozove na večeru, povjeri joj da mu je psihički bolesna majka na katu. U govoru koji malo-pomalo postaje sumanut, Norman istodobno i napada i brani majčino ponašanje. Mary shvaća da je itekako pogriješila došavši na večeru u Normanovu usamljenu kućicu i odahne kad se vrati u unajmljenu sobicu u motelu.

Ovdje je sve bilo uredno i podređeno pravilima; stvari su se mijenjale samo ondje, vani. A većina tih promjena predstavljala je potencijalnu prijetnju. (str. 7.-8.)

Ono što Mary ne zna jest da se Norman, nakon što ju kavalirski otprati do sobe, zadržava u motelu. Mary odlazi pod tuš i ostalo je, što se kaže, povijest.

Robert Bloch: Psiho

Norman i njegova majka

Već na prvu jasno je da Norman i njegova majka imaju poremećen odnos. On i dalje živi u kući koja je ista kao i onog dana kad ju je majka prvi put uredila. Ništa nikad nije promijenjeno, ništa nije renovirano. Majka mu oduvijek brani bilo kakav odnos sa ženama pa Norman niti ne zna kako se ponašati u njihovoj blizini.

Uvijek mu je zadavala pravila, ali to nije značilo da ih je on uvijek morao poštivati. Majke su ponekad pretjerano posesivne, ali ne dopuštaju sva djeca da ih netko posjeduje. (str. 11.)

Ponekad svjestan toksične okoline u kojoj se nalazi, Norman svako toliko odlučuje biti hrabriji i suprotstaviti se majčinim ludim prohtjevima.

Sva ta panika, sav taj strah, sav užas, mučnina i odbojnost, ustupili su mjesto ovoj odlučnosti koja je sve to nadišla. Ono što se dogodilo bilo je tragično, neopisivo jezivo, ali to se više nikad neće ponoviti. Osjećao se kao nov čovjek – kao svoj vlastiti čovjek. (str. 57.)

No preslab je on da bi se za sebe izborio pa slijedi i prikriva majčine tragove do uzbudljivog raspleta koji će nam pomutiti razum, čak i ako već otprije znamo najvažniji plot-twist romana Psiho.  

Robert Bloch: Psiho

Psiho – klasik s punim pravom

Psiho je kultni roman američke književnosti čiju fabulu poznaju gotovo svi, zahvaljujući ponajprije filmskoj hitčini Psiho, koju je režirao ni manje ni više nego majstor od zanata – Alfred Hitchcock. Scena Maryina tuširana urezala se u mozak i onih najhrabrijih te postala sinonim za pravi horor-element. Izvorno objavljen davne 1959., kod nas je objavljen tek sad, gotovo 65 godina kasnije i ne mogu se ne zapitati – što se čekalo? Ovaj će roman sasvim sigurno imati vojsku obožavatelja, a to smo svi mi koji volimo jezive priče u svom primarnom obliku. Bez puno krvi, ali s pričom dovoljno bolesnom da nam se od nje okrene želudac.

Meni je ovo prvi susret sa Psihom, film nisam gledala. I zbog tog mi je jako drago, jer Norman i njegova majka udaraju drito u glavu! Budući da nisam znala što točno očekivati, oborili su me s nogu!

Psiho je pisan jednostavnim jezikom, stilom na granici duhovitosti i morbidnosti te time upotpunjuje sasvim neobičan, pomaknut dojam ovog romana. Mrvicu me čak podsjeća na Shirley Jackson i njezine horore (Oduvijek živimo u dvorcu, Prokletstvo kuće Hill), jer i ona piše s tolikom lakoćom, kao da opisuje jutarnji doručak, a ne duhove, otrove i ostale jezive komponente koje klasik tog žanra treba imati.

Takav je i Bloch ili prije bih rekla Norman, jer većinu romana gledamo njegovim očima.

Ubojstvo je jeziva stvar. Čak i ako vam nisu baš sve na broju, to vam je barem jasno. (str. 110.)

Vidimo da s njim nešto ozbiljno ne štima, pogotovo iz monologa koje vodi sam sa sobom. Jasno nam je da ga je posesivna, manijakalna majka oštetila, ali nismo ni svjesni u kolikoj mjeri.

A onda kraj! Kakav kraj!

Svakako pročitajte, čak i ako ste gledali film! Ni on vas ne može pripremiti na Normana i Majku.

Nismo svi onoliko zdravi kao što se predstavljamo. (str. 208.)

Ostali naslovi ovog autora:

Robert Bloch (1917.-1994.) američki je pisac najpoznatiji po romanu Psiho, koji je u film pretočio čuveni Alfred Hitchcock. Blochova su djela puna misterije, trilera i horora što ga čini omiljenim autorom ljubitelja tih žanrova.

Osim romana Psiho, autor je i brojnih drugih romana i priča, kao što su The House od Psycho, The Scarf, The Night of Reaper itd.

Gdje kupiti roman Psiho:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Jurica Pavičić: Žigice

Nakladnik: Stilus, 2024.

Naslovnica knjige Žigice: ©Stilus

Jurica Pavičić Žigice

Novi roman Žigice

Svakim novim romanom Jurica Pavičić dokazuje nam da može više i bolje. Nakon romana Mater Dolorosa, novi roman Žigice željno sam očekivala. Ni ovaj put Pavičić nije razočarao, dapače. Žigice su, kao što je nakladnik istaknuo, istodobno mediteranski noir, obiteljska drama i kronika društva, ali za mene još nešto više.

Za mene (kao i sve one koji su se rodili u drugoj polovini prošlog stoljeća), roman je reminiscencija na dane kada su moji roditelji i apsolutno svi u mojoj okolini živjeli su na isti način.

Srednja radnička klasa ili, što bi rekli, običan narod; poneki zanatlija, majstor i puno uredskih službenika i činovnika (zanimanja u koja su spadali i moji roditelji) živjeli su u takozvanim neboderima. Nekad su te zgrade bile i ležeće, obične peterokatnice, ali mi smo ih besmisleno zvali neboderi.
Oni najslabijeg imovinskog stanja, puki proleteri, živjeli su u barakama ili potleušicama izrađenima uz tvornice, kako bi odmah nakon napornog osmosatnog radnog dana iskoračili iz tvornice i ušli u svoje barake.

Upravo o jednom takvom naselju baraka i potleušica, isprela se priča koju Jurica Pavičić tako realistično ocrtava.

Nije se to moralo dogoditi. Ali se dogodilo tog četvrtka u noći. str. 9.

Požar

Trebala je to biti tek mala paljevina na strogo izoliranom području, ali vjetar je naglo promijenio smjer. Iz južnog kišovitog lebića koji je donosio vlažni zrak, naglo je prešlo u jednu od marčanih bura na koju nas svake godine vrijedno upozoravaju pučki meteorolozi. Pospani, noćni, Split probudio se ujutro s pogledom na purpurni, vatrom osvijetljeni Mosor. Požar koji je nosila bura došao je jako blizu kućama u predgrađu.

Tko je jednom potpalio požar, vrlo će vjerovatno to učiniti i drugi put. str. 52.

Na zgarištu

Sve službe, vatrogasci, policija i volonteri izašli su na teren kako bi savladali vatrenu stihiju. I uspjeli su na kraju. Ali osim što je buktinja požderala uzobalnu padinu Mosora, uzela je  i jedan ljudski život zbog čega se istraga o požaru pretvara u istragu o ubojstvu.  Vatrogasni inspektor Stanko nema dvojbi. Požar je podmetnut. Na zgarištu su pronađene odbačene žigice.

Petar

Mladi je inspektor na zgarištu, nedaleko kuće davno osuđenog piromana. Pobješnjela svjetina zaziva linč, ali Petar je oprezan. Zašto bi netko palio tako blizu svog doma, još k tome mjesto na kojem je desetak napuštenih, beskorisnih baraka, relikt davno propale tvornice, otišle u stečaj.

Petar je znao da u istrazi koji put čovjek mora imati i sreće. A snimka koju je gledao bila je njegov bljesak slučajne, nezaslužene sreće. str. 80.

Mladen

Mladen Božiković zaljubljenik je u planinu. Svaki kamen, travka ili korov na obližnjim brdima poznat mu je kao i vrludave staze kojima se služe planinari. Mnoge od njih je kao aktivni planinar i sam markirao. Planina je njegov bijeg od problema, mjesto gdje odmara dušu i um i meditira. Međutim, danas Mladen nije miran.  Na požarištu je stradala i njegova djedovina.

I to taman kada je umrla stara Bosa, posljednja stanovnica ubogih baraka. Ta je zemlja konačno trebala pripasti Mladenu. Tako je zapisano još od djedova. To je njegova, Nikotova zemlja. Zemlja njegovih predaka. A sad je izgorjela i zemlja i barake i slučajna namjernica koja se tu nesretno zatekla.

I to sve zato što je vjetar neplanirano promijenio smjer.

Ništa im-ni posao, ni karijera, ni novci-nije toliko važno kao ono zbog čega su ovdje. Planina. Planina koju je on spalio. str. 244.

Dojam o djelu Žigice

Jurica Pavičić i ovaj put radnju smješta u mediteranski milje Splita i njegove okolice.

Jadranski požari nepoznatih piromana koji se događaju sporadično u ljetnim mjesecima, a posebno onaj katastrofalani iz ljeta 2017. u okolici Splita, začetak je ideje je koja je tinjala u Pavičićevu umu pri pisanju Žigica.

U prvom dijelu romana radi se o klasičnom krimiću, a zatim se u drugom dijelu Pavičić odmiče od klasične policijske istrage i bazira se na istinskoj ljudskoj drami čovjeka koji se spletom okolnosti našao u bezizlaznoj imovinsko-pravnoj situaciji. Imovinski interes stavlja tog čovjeka u ulogu osumnjičenika za golemi požar.

Pavičić, i sam zaljubljenik u prirodu, hodač, šetač, čovjek koji promatra krš, makiju i planinsku golet s divljenjem i obožavanjem, unio je emociju u svaki opožareni djelić Mosora u romanu.

Ta iskonska, duboka ljubav prema prirodi u svakom obliku posebna je vrijednost romana.

Druga vrijednost je sama priča. Naizgled jednostavna. Običan čovjek, neprimjetan, iz funkcionalne obitelji, brižan otac i suprug, donosi dvojbenu moralnu odluku kako bi financijski pomogao svoje bližnje. Rješenje koje izabire neizostavno ga vodi u zločin, ali taj je zločin potpomognut dubokim političkim i uhljebskim strukturama koji u svemu nalaze svoj interes.

I ti ljudi iz sjene, korumpirani i moćni, često se izvuku bez posljedica.

Svjestan je toga i mladi policajac Petar (lik koji ponovno vraća povjerenje u našu policiju). Svjesna je toga i osumnjičenikova supruga koja razumije i uzrok i posljedicu tog suludog čina. Svjestan je toga donekle i osumnjičenikov sin. Ali to su mali ljudi. Oni veliki nevidljivi su. Ali i njih ponekad sustigne ruka pravde.

Roman Žigice respektabilni je hrvatski krimić koji svakako vrijedi pročitati. Potresan i emotivan, sadržajno dojmljiv i vjerodostojan, držat će vašu pažnju cijelo vrijeme čitanja, a još dugo nakon njega razmišljat ćete o institucijama i ljudima koji se nalaze u vrhuški društvene moći u ovoj zemlji.

Jurica Pavičić Žigice

O autoru

Jurica Pavičić je hrvatski romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar. Literarni ugled stekao je svojim kratkim pričama te trilerima i kriminalističkim romanima u kojima miješa socijalnu analizu s mračnom vizijom ljudske prirode i kompleksnim moralnim situacijama. Dobitnik je više književnih nagrada. Njegov roman Crvena voda (objavljen 2017.) dobio je nakon prijevoda na francuski 2021., nagradu Grand Prix za najbolji europski kriminalistički roman. Žigice su njegov posljednji objavljeni roman.

Gdje kupiti:

Stilus