Hideo Yokoyama: Sedamnaest

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Sedamnaest: ©Znanje

prevoditelji: Mirjana Čanić i Nebojša Buđanovac

Hideo Yokoyama Sedamnaest

Ovo nije knjiga o avionskoj katastrofi. Ovo je knjiga o funkcioniranju ljudi za vrijeme i nakon avionske katastrofe. Hideo Yokoyama, autor koji je dugo radio kao istraživački novinar, napisao je roman kojem je okosnica stvarni događaj. Nesreća leta 123 Japan Airlinesa stvarno se dogodila 12. kolovoza 1985. godine. Tom je prilikom poginulo 524 putnika i smatra se da je to jedna od najgorih avionskih katastrofa u povijesti.

Redakcija

U redakciji lokalnog lista North Kanto Timesu uvijek je užurbano. Tako je bilo i tog kobnog dana 12. kolovoza 1985. godine. Kazumasa Yuuki, iskusni novinar, završava zadnje vijesti i šalje ih na prijelom i tisak unaprijed se radujući slobodnom danu koji planira provesti u planinarenju. Međutim, svi planovi staju po primitku užasne vijesti. Golemi avion nestao je s radara i vjerojatno se srušio stotinjak kilometara sjeverozapadno od Tokija.

Mi smo lokalne novine. Ne možemo zaostajati za drugim tiskom kad je riječ o informacijama o ovoj nesreći. Upotrijebio sam sav prostor koji sam mogao. I to planiram činiti i dalje. str. 233.

Čija je ingerencija?

Vijesti o avionskoj nesreće dolaze sa svih strana, ali Yuuki ne zna je li se nesreća dogodila u njihovoj teritorijalnoj jedinici, prefekturi Gunmi. Kad sazna da je to ipak ondje, odluči poslati nekoliko mlađih kolega iz redakcije na mjesto događaja. Yuukijeva odgovornost je ogromna jer i druge novine žele prve objaviti vijesti. S druge strane, Yuuki osjeća strašan pritisak od šefova koji kreiraju uredsku politiku i koji su pijuni politike i vodećeg establišmenta.

Suludi tempo

Kako pristižu strašne vijesti s terena, u redakciji nastaje eruptivna atmosfera. Nitko ne ide kući, nema praznog hoda, krade se par sati sna u redakciji. Yuuki kratko javlja supruzi i sinu da ostaje na poslu do daljnjeg. Događaju se napetosti i svađe u samoj redakciji zbog različitog viđenja izvještavanja s poprišta događaja. U jednoj  uznemirujućoj sceni, par mlađih novinara riskira svoje živote izvještavajući s mjesta nesreće. Bešćutni urednik odbija produžiti rok za objavljivanje njihove priče u jutarnjim novinama.

Uz sve što se događa u redakciji, sustiže ga i vijest da je prijatelj s kojim se trebao popeti na planinu pretrpio moždani udar. Leži u vegetativnom stanju u jednoj od bolnica. Yuuki puca po svim šavovima: emotivno i fizički.

Dojam o djelu Sedamnaest

Sedamnaest  je izuzetno zanimljiv roman. Najavljen je kao triler, ali to nije. To je roman koji prodire u samu srž novinarskog zanata. Događanja u redakciji, novinarska i ljudska etika koja je, dolaskom svake nove vijesti, na kušnji i koju ne može slijediti svaki novinar, u žiži su ovog romana. Borba za moć, atmosfera visokog pritiska i uredska politiku koja nije autonomna već ovisi o nalozima s vrha, skupo je koštala nekoliko najobjektivnijih i najsavjesnijih novinara. Među njima je i Kazumasu Yuuki.

Ne saznajemo mnogo o novinarima u redakciji. Osim njihovih imena i položaja, ništa ne znamo o njihovim privatnim životima.

Obitelj ili posao

Dapače, ni o samom Kazumasa Yuukiju ne saznajemo puno. Postoji, doduše, dugačak popis likova na početku knjige s njihovim ulogama u radnji. Yuukijevu suprugu autor spominje samo sporadično, ali zato saznajemo da sa sinom ima težak, zategnut odnos.

Sedamnaest godina Yuuki pokušava ostvariti dobar odnos sa sinom. To mu nikako ne uspijeva. Ali zato je jako prisan sa sinom kolege s kojim se trebao popeti na tu jednu visoku stijenu, uspon kojeg se bojao cijeli život.

Planina Tsuitate

Zašto se Yuuki toliko željno želi popeti na planinu Tsuitate, na jednoj od najtežih planinarskih ruta? Ne zna on to ni sam. Planina je za njega pomirenje sa sobom, pomirenje sa sinom, približavnje obitelji. Popet će se da siđe.

Penjem se da bih sišao. Uvijek se pitao koje je značenje te zagonetke. str. 4.

Hideo Yokoyama Sedamnaest

Popeti se na planinu za Yuukija je svojevrsni zavjet da će ubuduće stvari raditi drugačije. Ali u trenutku kada donosi tu odluku, on zna da ne može drugačije. Yuukijev genetski kod duboko je utkan u njegov svjetonazor po kojem je posao na prvom mjestu, a zatim obitelj. Yuuki nije u tome iznimka već samo slijedi načelo koje je zadano u Zemlji Izlazećeg Sunca.

Yuukijevo radno mjesto njegovo je svetište. Njegova kuća, stan, dnevni boravak. Ljudi s kojima radi njegova su obitelj.

Bio je sretan. Imao je osjećaj kao da je dobio očeve i braću i dom, sve odjednom. Ovo je mjesto imalo sve. Bilo je puni paket. str. 192.

Promijeniti perspektivu

Yuukiju je trebalo sedamnaest godina da promijeni perspektivu i stavi obitelj na prvo mjesto. Iako ga je to koštalo onoga što je najviše volio, a to je stvaranje vijesti. Yuuki je shvatio da mora zamijeniti prioritete kako bi vratio obitelj. Za to mu je trebalo vrijeme. Čitavih sedamnaest godina.

Nikad nije zaboravio onaj adrenalinski tjedan kada je kao vođa tima odlučivao o tome što i kojim redom treba saznati cijeli svijet. Prisjećanje na taj najstresniji događaj u svom životu pomoglo mu je da se sedamnaest godina kasnije popne na najviši uspon, simbol njegovog najvećeg straha, ovaj put zajedno s sinom.

Uvijek je bježao na ovaj način. Uvijek je govorio sebi da će idući put učiniti nešto po tom pitanju. Da su oni otac i sin koji žive pod istim krovom i da će imati dovoljno vremena. str. 272.

Sedamnaest je izvrstan pregled stvaranja novinarstva u osamdesetima i priča o malom čovjeku od kojeg se u određenom trenutku očekuje da bude junak koji će moći odraditi sve, od suosjećanja do dužnosti da se priča ispriča.

S ovim autorom već smo se susreli u romanu Slučaj 6-4. Ako vas zanima pročitajte recenziju.

Nakon svega pročitanog dopustite mi jednu digresiju: Bože, hvala ti što nisam Japanac!

O autoru

Hideo Yokoyama (1957.) najuspješniji je japanski književnik u novije vrijeme. Prije nego što se posvetio pisanju, bavio se istraživačkim novinarstvom. Kao književni autor debitirao je 1998. zbirkom policijskih priča Season of Shadows, dok je romanom Half Solved stekao je status jednog od najutjecajnijih japanskih autora. Svojim šestim romanom Slučaj 6-4 (2012.) postao je svjetska književna zvijezda. Samo u Japanu prodan je u više od milijun primjeraka. Autor je dobio mnoga međunarodna priznanja i nagrade. Osebujan piščev stil zrcali se u minucioznom psihološkom portretiranju likova, a takav pristup slijedi i u hit trileru Sedamnaest.

Gdje kupiti:

Znanje

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Nakladnik: Stilus, 2024.

Naslovnica romana Ženski krug dame Tan: ©Stilus

Preveo Dražen Čulić

Veliki liječnik Sun Simiao zapisao je: „Žene je deset puna teže liječiti od muškaraca“. … Moja je rođakinja sjajno liječila žene jer je s njima dijelila gubitke i radosti koje ovaj svijet nudi ženama. (str. 9.)

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Ženski krug dame Tan – povijesni okvir

Dvije stvari treba znati prije čitanja samog romana. Prva je da doista postoji knjiga Raznovrsni zapisi žene liječnice koju je sastavila Tan Yunxsian, upravo ona dama Tan iz naslova. To nam u svojoj bilješci govori sama autorica, i već na početku znate da će Ženski krug dame Tan biti fascinantan roman koji nećete zaboraviti.

Druga stvar koju je dobro znati jest običaj vezanja stopala, poznat kao lotosova stopala. Kad djevojčica iz imućne obitelji, ili iz one obitelji koja svojoj kćeri priželjkuje dobru (bogatu) udaju, napuni pet godina, počinje povezivanje stopala. To uglavnom rade majke ili sluškinje, ako su majke previše meka srca i osjetljive na bol djece.

Što manja stopala, to je vrijednost žene veća.

Iskreno, pojma nisam imala da se to radi kako bi žena bila privlačna mužu. Mada, kad razmislim, sasvim je logično…

On spušta moje stopalo na svoj dlan. Gladi svilu. Divi se vezu… Prinosi moje stopalo u papuči do nosa da može uživati u mirisu. Uglavnom je onako kako su mi uvijek govorili. Moja su stopala fizički dokaz bola koji sam podnijela da mu omogućim zadovoljstvo do kojeg mu je toliko stalo. (str. 121.)

U romanu postoji nekoliko opisa povezivanja stopala koji su zadivljujući i zastrašujući u isto vrijeme. Puno sam toga naučila i sam običaj zainteresirao me toliko da sam ga i dodatno istraživala. Slike su u najmanju ruku šokantne. Teško mi je i zamisliti da su to žene svojevoljno radile, ali – žene puno toga rade za ljepotu i privlačnost…

Ženski krug dame Tan

Život žene u Kini 15. stoljeća dijeli se na četiri razdoblja. Mliječni dani – djetinjstvo. Dani podignute kose – djevojaštvo i priprema za udaju. Dani riže i soli – razdoblje rađanja i majčinstva te dana tihog sjedenja – starost, udovištvo i čekanje ponovnog sjedinjenja s mužem u smrti.

Prije tisuću godina u prošlosti, za tisuću godina u budućnosti – ma gdje živjeli ili koliko bogati bili – četiri su faze ženskog života iste… Ti si mala djevojčica, još si u mliječnim danima. Kada navršiš petnaest godina, ući ćeš u dane podignute kose. (str. 13.)

Tan Yunxian upoznajemo u njezinim mliječnim danima i slijedimo je do dana tihog sjedenja. Neobičan je to i tegoban put, kako za nju, tako i za nas. Jer za sve žene tog doba vrijede pravila konfucionizma.

Bile životinje ili žene, vlasništvo smo muškarca. Mi žene postojimo da bismo mu dale nasljednike, da ga hranimo, odijevamo i zabavljamo. Nemoj to nikada zaboraviti. (str. 16.)

Mladu Tan Yunxian baka i djed liječnici, napredni ugledni članovi društva, uče svojim vještinama. Pogotovo baka koja se specijalizirala za liječenje ženskih bolesti jer liječiti ženu deset je puta teže nego liječiti muškarca. Kad se Yunxian uda za bogata mladića iz fine obitelji, svekrva joj zabranjuje liječenje žena. Djevojka se mora usredotočiti na ispunjenje svoje najvažnije uloge – mora roditi sina. No, toliko željeni sin nikako ne dolazi…

Nemam prijatelja, boležljiva sam. Svekrva mi je zabranila … pomagati ženama i djevojčicama iz ove kuće. Većinu tih udaraca mogu preživjeti, ali neću prestati biti ono što sam i tko sam – čak i ako to znači skrivati se i liječiti potajno. (str. 125.)

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Saga o ženi

… shvatim da sam rodila djevojčicu – užasno razočaranje za obitelj, udarac za liječnika i njegov ugled, neuspjeh za mene. Sljedeće što me oneraspoloži jest spoznaja da ću sve to morati opet proživljavati. I opet. Dok ne rodim sina.
(str. 137.)

Ovaj je roman saga o jednoj ženi. On je životni put žene koja je imala blagoslov i prokletstvo biti rođena u utjecajnoj obitelji. Svi zakoni koje je dama Tan morala ispoštovati, sve žrtve koje je morala podnijeti, sve uvrede koje je morala prešutjeti i tajne koje je morala sačuvati vuku nas dalje, tjeraju nas da okrećemo stranicu za stranicom premda ovo nije ni triler ni krimić. Iako, imamo sumnjivu smrt. Imamo i trovanje. Podmetanja, laži, prevare, ljubavnike i ljubavnice.

Ženski krug dame Tan najbolje je od svih žanrova.

Toliko bih vam toga mogla i željela reći, ali kontroliram se kako vam ne bih upropastila čisti užitak čitanja ove ljepotice.

Najbolja knjiga u ožujku 2024.

Moj čitateljski ožujak bio je slab – samo pet knjiga. Međutim, Ženski krug dame Tan već je od prvih rečenica postao ono najposebnije, najdojmljivije i sve naj-naj što ću pročitati u tom mjesecu. I ne samo to nego i, čini mi se, bit će jedan od top deset romana u 2024. godini.

Pročitala sam negdje da je ova priča čudesna i ona doista jest takva! Premda pratimo jedan život od prvih do gotovo posljednjih dana, Ženski krug nije ni na trenutak dosadan. Svaka je rečenica prelijepa. Svako poglavlje u sebi nosi neki dio iznimnog života liječnice 15. stoljeća, žene koja je pomirila tradiciju i suvremenost. Svaki događaj pršti od emocija i nemoćni smo pred životnošću onoga što čitamo. Od prve sam stranice, a iskreno se nadam da će tako biti i vama, utonula u tradiciju Kine, u boli i tugu tih žena, ali i u njihovo prijateljstvo, odanost i međusobnu ljubav i poštovanje.

Imala sam sreću u životu, od djetinjstva su me okruživale žene koje su pazile na mene. Sada je na meni red da taj krug proširim… (str. 313.)

Nadam se da svaka od nas žena, baš poput dame Tan, ima svoj ženski krug koji na nas pazi, koji nas uči, gura dalje i ne pušta nas da padnemo, na koliko blizu tog pada bile.

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Ostali naslovi ove autorice:          

Lisa See autorica je sljedećih romana:

  • Sniježnica i tajna lepeza
  • Djevojke iz Šangaja
  • San o sreći
  • Otok morskih žena.

U knjizi On Gold Mountain donosi priču o životu svoje kinesko-američke obitelji.

Gdje kupiti roman Ženski krug dame Tan:

Stilus

Clare Chambers: Sitna zadovoljstva

Nakladnik: Petrine knjige

Naslovnica knjige Sitna zadovoljstva: ©Petrine knjige

Prevoditelj: Dado Čakalo

Clare Chambers Sitna zadovoljstva

No, romansa ne bi trebala biti utočište samo mladih, zar ne? Žudnja za odobravanjem i ljubavlju nikad ne zamire. str. 170.

Knjiga Sitna zadovoljstva sve nam govori svojim naslovom. Život su sitna zadovoljstva. Priča je to o svakodnevnim ljudima, običnim junacima koji svoje osjećaje ne otkrivaju tek tako. Oni su samozatajni stanovnici londonskog predgrađa u kojima je vrhunac uzbuđenja pojaviti se kao vijest u lokalnim novinama. Priča o dvije žene i jednom muškarcu nije priča o ljubavnom trokutu, već priča o obiteljskom životu običnih ljudi, žaljenju za propuštenim prilikama i moralnim dvojbama koje se u današnje vrijeme čine pomalo arhaičnima.

U prologu, roman započinje tragedijom. Velika željeznička nesreća, druga po redu po broju poginulih putnika u Velikoj Britaniji, dogodila se u Londonu 5. prosinca 1952. godine. Tog kobnog dana magla koja se nadvila nad gradom bila je takva da se nije vidio prst pred nosom. U sudaru dvaju vlakova poginulo je 120 ljudi.

Jean

Jean Swinney četrdesetogodišnja je novinarka lokalnog glasila. Živi sa zahtjevnom i čangrizavom majkom. Nerealizirana u emocionalnom životu, Jean gradi popularnost kod čitatelja kao istraživačka novinarka. Urednik je šalje na neobičan zadatak. Neka mlada žena imenom Gretchen Tilbury tvrdi da je svoju kćerku Margaret rodila kao djevica. Jean zaintrigira tvrdnja i odluči posjetiti Gretchen želeći otkriti radi li se o čudu ili prevari.

Gretchen

Gretchen je vrlo ugodna mlada žena. Krojačica po zanimanju, živi s kćerkom i postarijim suprugom Howardom. Jean se svidi njihov skromni dom koji odiše zajedništvom i mirom. Gretchen obrazloži Jean kako je uvjerena da je zatrudnjela partenogenezom (tzv. bezgrešnim začećem) jer je u dobi od 19 godina, kad je Margaret začeta, ležala u bolnici koju vode redovnice, prikovana za krevet zbog teške reumatske bolesti. Gretchen pristaje na sve medicinske postupke kako bi potvrdili njezino uvjerenje.

Howard

Howard je vrijedan zlatar koji većinu dana provodi u svojoj radnji. Prihvatio je Margaret kao svoje dijete i voli je. Brak s Gretchen mirna je luka bez potresa. Jean otkriva da joj sve više odgovara njihovo društvo, a neutaživa Jeanina želja za majčinstvom realizira se kroz odnos s Margaret. Howard poziva Jean na obiteljske izlete. Shvaća da ga druženja s Jean sve više ispunjavaju.

Kako Jean počinje istraživati Gretchenin život u mladosti, odnosi u obitelji se malo po malo, vrlo suptilno i skoro neprimjetno, počinju mijenjati.

Volim ga, pomisli čudeći se samoj sebi. Nismo to htjeli sad je tako. str. 160.

Dojam o djelu Sitna zadovoljstva

Ovo je jedna od onih knjiga nakon koje se stvarno osjećate ispunjeno i zadovoljno. Možda zbog činjenice da se radi o običnim ljudima poput nas, likovima kakve srećete na ulicama svaki dan, likovima koji žive u našem susjedstvu i rade svakodnevne, uobičajene poslove. Nema tu zgodnih, nabildanih muškaraca ni filmskih ljepotica. Knjiga je zbog toga vrlo autentična.

Jean, koja nikad nije postala majka, osjeća žal za propuštenim prilikama sada kada je već četrdesetogodišnjakinja. Njezin je život lišen svakog uzbuđenja. Stoga jedva dočeka istražiti neobičnu priču mlade Gretchen. Dok se Jean posvećuje istraživanju slučaja i pronalaženju istine, shvaća da se i ona mijenja.

Knjiga ima određeni etos kako u opisima jugoistočnog predgrađa Londona, izgledima kuća i okućnica, tako i u načinu života ljudi. Lijepo isprepletena priča  sa središnjom radnjom u vremenu koje nekoliko mjeseci prethodi velikoj tragediji koja se dogodila 1957.godine toliko me osvojila da sam o njoj razmišljala još dugo nakon čitanja.

Premda je lik Gretchen naizgled intrigantan, meni se najviše svidio lik Jean. Jean je lik koji je ukalupljen rodnim očekivanjima sredine prema ženi bez muža i djeteta. To su parametri koje je definiralo društvo kojim dominiraju muškarci.

Jean čak i nije svjesna što joj nedostaje dok ne upozna obitelj Tilbury. Dolaskom u tu obitelj, ona neočekivano spoznaje vrijednost prijateljstva, otkriva ljubav i polako se usudi nadati sreći.

Sitna zadovoljstva mali su trenutci koje čuvamo u srcu i kojih se sjećamo sa sjetom. Prekrasna je to knjiga o prijateljstvu, ljubavi i transformaciji jedne žene čiji  je život dobio nenadanu priliku da okusi sreću. Misterij koji je bio početna premisa odjednom više nije bitan. Konzervativizam društva u to vrijeme usko je  povezan sa sviješću o prosudbi drugih. Jeanin pojam moralnosti i samožrtvovanja nadilazi sve okvire male patrijahalne zajednice.

I kad vam se čini da sve u knjizi sjeda na svoje mjesto, dolazi kobni 5. prosinca 1952. godine.

Clare Chambers Sitna zadovoljstva

O autorici:

Clare Chambers rođena je u jugoistočnom Londonu 1966. Studirala je engleski na koledžu Hertford u Oxfordu, a godinu dana nakon diplome provela je na Novom Zelandu, gdje je napisala svoj prvi roman, kad joj je bilo dvadeset pet. Od tada je napisala još osam romana.

Osim pisanja fikcije, Clare radi kao slobodna urednica, učiteljica kreativnog pisanja i honorarna školska administratorica. Njezin posljednji roman Sitna zadovoljstva smješten je u predgrađe Londona 1957. godine i govori o ženi koja tvrdi da je majka, a djevica.

Gdje kupiti knjigu Sitna zadovoljstva:

Petrine knjige

Angela Marsons: Kobno obećanje

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica knjige Kobno obećanje: ©Mozaik

Prevoditelj: Nikolina Pašalić

Angela Marsons Kobno obećanje

Moja utjeha dolazi od plana. Moja utjeha dolazi od znanja. Znanja da će svi odgovorni umrijeti. str. 9.

Kobno obećanje – nastavak Mrtve istine

Kobno obećanje nova je knjige Angele Marsons koja dolazi nedugo nakon šokantnog završetka prethodne. Kraj osme knjige bio je vrlo stresan, tako da se većina čitatelja počela pitati kako će Kim Stone dalje, ozbiljno ozlijeđena i nakon gubitka omiljenog člana svog tima. Naravno, to je savršeno obrađeno, između dvije knjige nije prošlo previše vremena, a i sadržajno se nadovezuju pa čitatelji mogu vidjeti kako Kimin tim nastavlja dalje.

Nisi gradila samo tim, gradila si i obitelj. str. 275.

Policija pronalazi tijelo

U devetom nastavku Kobno obećanje, istražiteljica Kim Stone se upravo vratila na posao nakon što je bila teško ranjena rješavajući zločine u elitnoj školi Heathcrest. Tim je veća bila njezina zapanjenost kada je otkrila da tijelo pronađeno u lokalnoj šumi pripada doktoru Gordonu Cordellu, čovjeku povezanom s prethodnim slučajem koji je uključivao smrt mlade učenice. Gordon Cordell bio je gad, moralno upitan lik s mnogo seksualnih afera zbog kojih ga je i supruga ostavila, ali tko bi ga želio mrtvog? Zagonetka je to koju treba otkriti Kimin tim istražitelja.

Kim okuplja tim

Kimin tim sastoji se od zamjenika i prijatelja Bryanta, mlade Stacy Wood koja radi na još jednoj usporednoj istrazi i novog člana tima Austina Penna koji dolazi na mjesto preminulog kolege. Ali Penn nema sreće s kolegama. Njihova tuga je prejaka i on nailazi na stalni otpor. S druge strane, Kimini nadređeni stalno procjenjuju je li se ona fizički i emocionalno spremna vratiti na posao. Dok se javljaju trzavice u policijskom timu, pronađena je i druga žrtva. Ova je pak žrtva povezana sa samim Cordellom. Kim je uvjerena da ne postoje slučajnosti. Svi tragovi vode prema bolnici Russells Hall u kojoj je radio Cordell…

Kim je paradoks. Razlozi zbog kojih nije dorasla poslu razlozi su zbog kojih je dobra u njemu. Njezin nedostatak emocionalne povezanosti i razumijevanja mogu vam se činiti kao nedostatak, ali to znači da često može biti objektivnija i manje upletena od drugih. str. 365.

Dojam o djelu Kobno obećanje

Dok je prethodni roman Mrtva istina bio napeti krimić o ubojstvima u elitnoj privatnoj školi u kojem vam je odmah jasno da su oni slabiji i bespomoćniji žrtve predatora koji su zaštićeni članstvom u tajnim društvima, u knjizi Kobno obećanje dugo vremena ne možete naći poveznicu, odnosno motive ubojice.

To ne može ovaj put shvatiti ni sama Kim Stone koja vrluda u nekoliko smjerova prateći razne tragove od kojih se neki pokazuju potpuno pogrešni. Nakon što se dogodi i treće ubojstvo, Kim shvaća da su ubojstva rezultat pomnog plana koji je režiran radi bezobzirne osvete.

Kobno obećanje nije jednostavna knjiga. Autorica je u policijsku istragu, koja je u središtu pozornosti istražitelja, medija i javnog mnijenja, uplela i neverbalno komuniciranje cijelog istražiteljskog tima koji je zauzeo poziciju nedodirljivosti nakon stradanja kolege. Ni Kim ni ostali kolege ne mogu se potpuno usredotočiti na slučaj zbog emocije koja je zahvatila čitav Kimin tim. Emocije u kojoj je dominantna tuga.

Kim se emocionalno raspada

Čitajući ranije knjige iz serijala u kojima se opisuje kako je Kim pomalo autistična i hladna zbog izbjegavanja emocionalne povezanosti s kolegama, u ovoj knjizi imamo nešto drugo. Imamo Kimin emocionalni raspad zbog kojeg prvi put krivo procjenjuje, a intuicija je odvodi na pogrešan trag. Ali dokazuje nešto drugo. Dokazuje da su istražitelji ljudi od krvi i mesa povezani jačim vezama nego obiteljskim. Zapravo, oni i postaju obitelj. I kad izgube nekoga iz svojih redova oporavak je dug i bolan.

Ako tržite uzbuđenje i akciju, roman Mrtva istina je dinamičniji od Kobnog obećanja, ali ovaj roman ima emocionalnu poveznicu među likovima koju nema ni jedna knjiga u serijalu.

Jedino što mi se čini viška u ovoj knjizi je usporedna istraga koju provodi Kimina kolegica Stacy Wood, koja mi je malo odmicala pažnju od glavnog zapleta.

Posljednja će odlučiti spasiti život osobi koju voli najviše na svijetu. Ona će odlučiti spasiti svoje dijete. str. 266.

Angela Marsons Kobno obećanje

Ostali naslovi iz serijala:

Nijemi vrisak
Izopačene igre
Izgubljene djevojčice
Pravi se mrtva
Krvne veze
Mrtve duše
Slomljene kosti
Mrtva istina

O autorici:

Ljubav prema pisanju Angela Marsons otkrila je u osnovnoj školi kad joj je kratka priča o stijenama i moru koju je napisala donijela prvu literarnu nagradu. Na nagovor partnerice počela je sudjelovati u natječajima za kratku priču, što je rezultiralo pobjedom i trima ulascima u uži izbor. Danas Angela Marsons iza sebe ima šesnaest nastavaka izuzetno uspješne serije kriminalističkih romana o inspektorici Kim Stone.

Gdje kupiti roman Kobno obećanje:

Mozaik knjiga

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Nakladnik: Vorto Palabra, 2019.

Naslovnica romana Groblje kućnih ljubimaca: ©Vorto Palabra

Preveo: Ivan Zorić

ovo nije san. Bog mi pomogao, ovo nije san. Ovo se zbilja događa. (str. 84.)

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Uvod – riječima Stephena Kinga

„Kad me pitaju (a često me to pitaju) za koju od svojih knjiga smatram da najviše zastrašuje, odgovaram brzo i bez razmišljanja: Groblje kućnih ljubimaca. Možda to nije knjiga koja najviše plaši čitatelje… no ono što nas plaši, kao i ono što nas nasmijava, razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Sve što znam je da sam Groblje kućnih ljubimaca gurnuo  ladicu, misleći kako sam napokon pretjerao.“

Ovo je ono što sam King u uvodu kaže za ovaj roman. Ne mogu se ne složiti, ovo je jedan od onih romana strave koji vam se uvuče u mozak pa vas iznutra kljucka. Jeza koju izaziva mala je pa mislite da je možete zanemariti, ali kao i kamenčić u cipeli, cijelo je vrijeme osjećate. A kad navečer legnete u krevet, nikako se ne uspijevate riješiti tog neobičnog osjećaja. Nije strah, znate da ono što se u ovom romanu događa nije stvarno. No jedan se dio vašeg mozga počinje pitati, što bih ja napravila/napravio da se nađem u situaciji glavnog lika, Louisa Creeda. Bismo li znali da svaki naš korak vodi dublje u pakao pa stali na vrijeme ili bismo samo… Nastavili koračati?

…a kad je stigao do odmorišta, iznenada ga zahvati takav predosjećaj užasa i tmine da zastane – zastane u mjestu – i iznenađeno se osvrne oko sebe, pitajući se što ga je to moglo obuzeti. … Koža na Louisovim rukama i leđima jako se naježila.
Što nije u redu? zapita se, zbunjen i uplašen.
(str. 37.)

Evo pišem ovu recenziju mjesec dana nakon čitanja i dok listam stranice tražeći citate, osjećam kako mi srce počinje kucati brže.

Groblje kućnih ljubimaca dolazi na sam vrh moje liste omiljenih Kingovih romana.

Groblje kućnih ljubimaca

Louis Creed seli se sa svojom obitelji iz užurbanog Chicaga u ruralni Maine, svima poznato mjesto radnje iz brojnih Kingovih horora. Louis će biti liječnik na lokalnom sveučilištu, a njegova će se supruga Rachel brinuti za djecu, kćerkicu Ellie i sinčića Gagea.

Obitelj tako useljava u veliku, staru kuću oko koje se prostire ogromna livada. Susjed Jud, vitalni starac koji tu živi od pamtivijeka, upozorava ih na opasnu cestu koja se pruža rubom posjeda. Naime, na toj su cesti stradali brojni kućni ljubimci, a nažalost, događalo se da stradaju i djeca.

Stari ih Jud upozorava na još jedan dio posjeda, tajanstvenu stazicu koja se vodi duboko u šumu.  

-Staza vodi u šumu otprilike dva kilometra. Djeca koja žive oko ceste br. 15 i Srednje ceste uredno je održavaju zato što se koriste njome. … Uredno je održavaju cijelo ljeto. Znaju da je ovdje. Ne znaju svi odrasli u gradu da je to tamo – mnogi znaju, naravno, ali ne svi, ni blizu svi – ali sva djeca znaju. Kladio bih se u to.
-Što ne znaju da je tamo?
-Groblje kućnih ljubimaca.
(str. 30.)

Ono što Louis još ne zna, ali uskoro će saznati, jest da iza groblja kućnih ljubimaca leži nešto puno strašnije.

Za obitelj Creed uskoro počinju užasi, sve jedan gori od drugoga.

Izbezumljeno ćete listati želeći što prije doći do kraja. A onda ćete mrziti roman što je završio. Možda ćete još jednom pročitati epilog.

Tako je to sa svim uvrnutim knjigama. Toliko su dobre da ih želimo i ne želimo pročitati do kraja.

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Groblje kućnih ljubimaca – vrh Kingova stvaralaštva

Vjerovali ili ne, odgađala sam čitanje ovog romana godinama, naprosto zato što je moj i kao, mogu ga pročitati kad god poželim. A onda, vrag mi nije dao mira i ponijela sam je na odmor.

Bože, koja knjiga! Ne samo da sam je pročitala u stvarno, stvarno malo vremena, nego je i jedna od onih koja se utisne u mozak i u njemu ostaje zauvijek.

Namjerno vam u sažetku nisam rekla više. Naime, ako još niste čitali Groblje kućnih ljubimaca, puno je bolje da ne znate što će se dogoditi. Neću reći da nema preokreta, ima, ali nisu oni toliko bitni. Bitan je način na koji King piše. Kako nam daje naslutiti stravu koja će se tek dogoditi pa je onda sljedećim rečenicama briše. I mi čitatelji više ne znamo što je san, a što java. Ne znamo što se dogodilo, a što nije. Nadamo se najboljem no naravno, srce nam je slomljeno već sljedećim poglavljem.

Ma, neću filozofirati! Pre, pre, predobra knjiga!

Jeziva je i na stvarnoj i na nadnaravnoj razini. Ono što je u njoj najužasnije jest što vas stavlja u kožu glavnog lika, Louisa Creeda. Kad mu se život počne raspadati, sve njegove odluke su pogrešne. Svaki je njegov postupak gori od prethodnoga. Sva sranja koja mu se događaju nagovještaj su nečega još goreg, još mračnijeg, a on ide naprijed zanemarujući sva upozorenja i zdrav razum.

Ali podsvjesno znate – i vi biste tako postupili.

Još uvijek razmišljam bih li ja krenula Louisovim stopama da me život baci u noćnu moru koju je obitelj Creed proživjela…  

Možda nauči nešto o tome što smrt zbilja jest, vrijeme kad prestaje bol i počnu lijepe uspomene. To nije kraj života, nego kraj patnje. (str. 161.)

Još samo par riječi

Svi već znate da sam veliki obožavatelj Kingovih romana, a Groblje kućnih ljubimaca popelo se na sam vrh mog popisa najdražih njegovih romana.

Teško je objasniti zašto, ali stavit ću vam ovaj citat. Oduševio me jer kao da utjelovljuje bit onoga o čemu roman govori. Koliko tame čovjek može podnijeti bez da poludi?  

Vjerojatno je pogrešno misliti da postoji granica užasa koji ljudski um može doživjeti. Čak naprotiv, kao da neki eksponencijalni faktor stupa na snagu kako pada sve dublja i dublja tama – koliko god mi to ne želimo priznati, ljudska iskustva uvelike podupiru ideju da, kad noćna mora postane dovoljno mračna, jedan užas rađa drugi, jedno slučajno zlo izaziva drugo, često još veće zlo, dok na kraju tama sve ne prekrije. A najstrašnije je pitanje koliko užasa ljudski um može podnijeti… (str. 219.)

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Ostali naslovi ovog autora:

Stephen King neprikosnoveni je kralj suvremenog horora kojeg ne treba posebno predstavljati. Autor je više od pedeset naslova, a njegova je spisateljska karijera počela romanom Carrie, objavljenim 1973. godine.

Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Roman Groblje kućnih ljubimaca više je puta ekraniziran. Stavljam vam trailer filma iz 2019., koji sam i pogledala i iskreno – bezveze je.

Gdje kupiti roman Groblje kućnih ljubimaca:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Aleksandar Stanković: Depra

Nakladnik: Telegram, 2023.

Naslovnica knjige Depra: ©Telegram

Aleksandar Stanković Depra

Depresija nije samo stanje jada, beznađa, lošeg raspoloženja i udaljavanja od ljudi jer ti idu na živce. Depresija je bolest. Hvala Aleksandru Stankoviću što je kao javna ličnost demistificirao depresiju i nazvao je pravim imenom – bolešću.

Bez obzira na čuđenje okoline i oprez obitelji koja mu je savjetovala da se javno ne eksponira vezano za depresiju, Stanković je izišao pred sud javnosti iskreno i bez fige u džepu, dodajući, kako sam kaže, još jedan epitet u nizu onih koji su mu već dodani, a to je bolesnik.

Depra je napisana u trenutku kad se autor, nakon trinaest godina borbe s depresijom, našao ponovno na početku. Bolest ga je ponovno ulovila, a antidepresivi koji su mu omogućili da normalno živi nisu više bili učinkoviti. Borba počinje iznova, s novim lijekovima.

Antidepresivi su mi omogućili da živim, a moja žena bi rekla da podnosim život. str. 93.

Početak

Razni su okidači koji pokrenu neke inhibicije u tijelu. Kod Aleksandra Stankovića sve se dogodilo šest mjeseci nakon rođenja prvog djeteta. Iznenadni napadi panike i opće loše stanje koje traje nekoliko mjeseci, u početku povezuje s depresijom nakon rođenja djeteta i ulogom oca. Ipak sitni, pa postepeno sve veći signali bili su prisutni i puno prije.  Anksioznost, trnci, umor, dezorijentiranost i bezvoljnost doveli su ga u početku na različite preglede u bolnicu gdje su mu rekli da mu nije ništa. Ali podmukla bolest ne pokazuje svoje lice na prvu.

Antidepresivi

Razgovor s psihijatrom i početak uzimanja terapije smanjili su postepeno te tegobe. Ali napad panike javljao se bez upozorenja i bez očiglednog razloga svakih par godina. Trinaest godina Aleksandar Stanković pije lijekove koji mu bolest drže pod kontrolom. Ne srami se toga. Bez njih ne bi izdržao. Kao ni bez obitelji koja mu cijelo vrijeme daje potporu.

Knjiga Depra

Zašto knjiga? Iz dva razloga. Prvi je, kaže Aleksandar Stanković, zbog toga što ga pisanje opušta. I prije je pisao, uglavnom poeziju i to po mom sudu poprilično dobru. Drugi, važniji razlog je želja za pomaganjem ljudima koji prolaze ista stanja kao i on, tako što će ovoj bolesti podrezati krila ogolivši je. Naučit će sve moguće o njoj i pronaći način kako pomoći sebi i drugima.

Dvije su stvari važne: vlastitim priznanjem pomoći drugom ljudima i što dalje dobaciti,tj.što više ljudi senzibilizirati za ovaj problem. str. 45.

Dojam o djelu

Kad netko tko je javna ličnost iskreno ogoli svoju dušu priznanjem da se s bolešću koja se zove klinička depresija bori već trinaest godina, pokazuje izuzetnu hrabrost. Netko bi možda rekao i ludost koja graniči s egzibicionizmom. I sam Stanković se s određenom dozom cinizma ruga sam sebi govoreći kako je “onaj luđak sve ovo napisao kako bi dobro prodao knjigu”.

Aleksandar Stanković iskreno priznaje da nije liječnik i da ne može ništa zaključiti o sebi i bolesti.

On samo opisuje put bolesti i način na koji se ona kod njega manifestirala. Nada se da će netko u njegovim simptomima prepoznati svoje i potražiti stručnu pomoć. Uostalom, to se već i dogodilo. U samoj knjizi postoji pismo zahvale čovjeka koji se prepoznao u emisiji Nedjeljom u dva na temu depresije  i odustao od planiranog suicida.

Ako samo jedan čovjek ili žena koji boluju od depresije potraže stručnu pomoć nakon čitanja ove knjige, autorova misija je završena.

Inače, knjiga je napisana u zanimljivom dvožanrovskom formatu kao kombinacija poezije i proze. Uz svaku pjesmu ide prozni zapis koji je pojašnjava. Ideja mu je došla spontano, nakon što je najprije napisao pjesmu, a onda osjetio poriv da je objasni kako bi svi razumjeli o čemu se radi.

Trenutak u kojem sam se ja našla na istoj crti sa Stankovićem je ritual oko ispijanja kave. Čulna i fizička ljekovitost tog čudotvornog napitka stvarno blagotvorno djeluje na um i tijelo.

Uvijek sam organizirao život oko kave. Dvije dnevno. str. 69.

Na kraju knjige, kao dodatak, Stanković je objasnio osnovne pojmove – što je depresija, kako je prepoznati i nositi se s njom, koji su simptomi i načini liječenja za one koji žele znati nešto više o ovoj podmukloj bolesti.

Aleksandar Stanković Depra

O autoru:

Aleksandar Stanković hrvatski je radijski i televizijski voditelj. Godine 1995. diplomirao je pravo na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon studija zaposlio se 1996. na Hrvatskom radiju u informativno-političkoj redakciji. Godine 1998. na Hrvatskom radiju vodio je emisiju Poligraf. Od 2000. godine na HRT-u uređuje i vodi emisiju Nedjeljom u dva. Autor je dokumentarnih filmova Moje želje moji snovi (2004) i Tata ide u Pan (2005) te putopisnih serijala Vjetar u kosi (2014, 2015, 2016). Objavio zbirke poezije Jutra pobijeđenih (2001), Igor Mandić na mjesecu (2010) i Uglavnom su me voljele starije gospođe (2011) te knjigu Sto faca i Aca (2013).

Gdje kupiti knjigu Depra:

Telegram

Gillian McAllister: Krivo mjesto, krivo vrijeme

Nakladnik: Znanje, 2023

Naslovnica knjige Krivo mjesto, krivo vrijeme: ©Znanje

Prevoditelj: Luka Miličević

Gillian McAllister Krivo mjesto, krivo vrijeme

Romanu Krivo mjesto, krivo vrijeme bih dala čistu peticu da me narativ pripovijedanja nije poprilično izmučio. Knjiga ima zanimljiv koncept pričanja priče unatrag i to skokovito pa vam se na trenutke čini da gledate vrlo napeti film od kraja prema početku. A kako je naš mozak programiran da razmišlja uglavnom “jednosmjerno” i unaprijed, čitanje knjige koja se bavi vremenskim petljama ubrzavajući od sadašnjeg vremena dvadesetak godina u prošlost, stvarno zahtjeva određenu koncentraciju i osjećaj za opažanje detalja.

Rekao bih da se svakog dana budite u jučerašnjem tijelu. S ponedjeljka na nedjelju, s nedjelje na subotu. str. 79.

Ubojstvo

Priča počinje na blagdan Svih svetih. Skoro je ponoć. Odvjetnica Jen čeka svog osamnaestogodišnjeg sina Todda da se vrati kući. I kad ga ugleda s prozora, svjedoči užasnom činu na ulici gdje njezin jedinac nožem probada potpunog neznanca. Jen i suprug Kelly jure u policijsku postaju kako bi bili uz sina koji je priveden. Todd, tipičan  osamnaestogodišnjak, veseo i znanstveno znatiželjan, u vezi s djevojkom Cloe, nema baš nikakvog motiva ubiti čovjeka i to neznanca. Ili ipak ima?

Sutra

Očajna Jen budi se sutra ujutro s mišlju kako pomoći sinu. Ali shvaća da je u kući sve u redu. Todd i Kelly doručkuju, uobičajeno se šale i zadirkuju i Jen iznenada spozna da se probudila u prethodnom danu, kad se ubojstvo još nije ni dogodilo. Sa spoznajom da se radi o „Danu minus jedan“ Jen odlučuje promijeniti događaje kako se zločin koji je počinio njezin sin ne bi uopće dogodio.

Vremenski skok-unazad

Ubrzanim tempom, Jen se svakim jutrom budi sve više u prošlosti, isprva tjednima, zatim godinama prije ubojstva. I shvati da povod Toddovu stravičnom zločinu leži negdje u prošlosti. A njezin je zadatak da ga otkrije i spriječi ubojstvo. Svakim danom koji ponovno proživljava, Jen nastoji nešto poboljšati, biti bolja majka, bolja kćerka i bolja supruga. Uvjerena je da može ispraviti neke pogreške iz prošlosti. Naravno, na tom putu Jen ne može proći neokrznuta. Dok ponovno upoznaje svog sina koji odrasta i postavlja si pitanje kakva je osoba Todd, paralelno postavlja pitanja i kakav je njezin suprug. Ponovnim uvidom u godine koje su prošle, otkriva niz nelogičnosti i zanimljivih činjenica o Kellyu, na koje nikad nije obratila pažnju. Ali priča je puno puno zanimljivija i kompleksnija negoli je Jen toga uopće svjesna.

I opet, svijet kao da je stao, samo na sekundu. Vidimo se doma. Vidimo se doma. To može biti samo jedna osoba: njezin muž. str. 135.

Dojam o djelu Krivo mjesto, krivo vrijeme

Knjiga ima izuzetno zanimljiv i originalan koncept. Priča o putovanju kroz vrijeme u rasponu od nekih dvadesetak godina i to unazad, fascinantna je i jako dobro strukturirana. Autorica nas vodi kroz poglavlja koja su od “Dan minus jedan”, “Dan minus dva” i tako dalje, sve do “Dan minus sedam tisuća dvjesto trideset”, da bi se onda ponovno strmoglavili do „Nultog dana“. Ovo pričanje priče koja se odvija obrnutim kronološkim redoslijedom nije jednostavno za praćenje i morate biti poprilično usredotočeni, ali ukazuje nam na genijalnost same autorice.

Glavni lik Jen doživljava određene vremenske bljeskove, odnosno budi se svaki dan u danu ili godini koji su se već dogodili. Sve to kako bi pokušala utjecati na prošlost, odnosno promijeniti je.

Cijelo vrijeme čitanja pokušala sam, kroz Jenine oči, mentalno promatrati događaje koji su se već prije dogodili i promatrati ih u drugom svjetlu te moram priznati da mi nije išlo baš lako. Sve do polovine knjige pratio me taj osjećaj dezorijentiranosti, a onda su stvari počele polako sjedati na svoje mjesto.

Svašta se tu događa i Jen svašta otkriva vraćajući se u prošlost. U jednom trenutku, ona dolazi do uznemirujućih dokaza koji sugeriraju da njezin suprug vodi dvostruki život, a sin joj ne otkriva sumnjivo društvo u kojem upoznaje svoju djevojku. Zbunjena, počinje se propitivati na isti način na koji se mi propitujemo kada nas neka bliska osoba razočara: Kako to nismo prije primijetili? Zašto smo reagirali na taj i taj način? Poznajemo li dovoljno svoje prijatelje, djecu i supružnike?

Kome vjerovati?

Kome vjerovati – pitanje je koje u pozadini postavlja ova knjiga. Često kažemo: da imam priliku napraviti nešto ponovno, učinio/la bih to drugačije! To je upravo ono što je Jen sebi zadala kao zadatak. Ispraviti neke od svojih pogrešaka i shvatiti koliko je propustila u vlastitom životu, posebno u odnosu sa svojim sinom.

Pozadinska priča i identitet osoba koje su upletene u samo ubojstvo koje se nije (ili ipak je) dogodilo, daje priči dozu neizvjesnosti i tajnovitosti,  kao i dodatna poglavlja o policajcu početniku koji se pokušava infiltrirati u kriminalnu bandu.

Možda je u cijelom romanu najznačajnija moralnu dilema. Da ste na Jeninom mjestu, biste li promijenili tijek događaja da spasite sina?

Krivo mjesto, krivo vrijeme svakako preporučujem pročitati.

Ako se želite bolje upoznati s ovom autoricom pročitajte našu recenziju prethodnog romana Same laži

Gillian McAllister Krivo mjesto, krivo vrijeme

O autoru

Gillian McAllister autorica je niza bestselera. Kod nas su poznatiji Same laži i Krivo mjesto, krivo vrijeme. Diplomiravši engleski, započela je karijeru odvjetnice. Živi u Birminghamu u Engleskoj i u potpunosti je posvećena pisanju.

Gdje kupiti:

Znanje

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica priručnika Osjećajte se lakše: ©Stilus

Prevela: Ela Horvat

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Osjećajte se lakše

Osjećajte se lakše inspirativni je priručnik mladog autora Diaga Pereza koji piše pod pseudonimom Yung Pueblo, što znači „mladi narod“. Tim nas pseudonimom želi uputiti na nadolazeći rast i dozrijevanje čovječanstva te najaviti vrijeme u kojem će ljudi prijeći iz vladavine neznanja u stanje prihvaćanja međupovezanosti (str. 20.)

Iako se svatko iscjeljuje drugačije, jer je svaka od naših emocionalnih povijesti jedinstvena, postalo mi je jasno da ozdravljenje postoji i da je dostupno svakome tko ga traži. Samoozdravljenje je moguće otpuštanjem prošlosti i povezivanjem sa sadašnjošću, a sve kako biste mogli proširiti svoju budućnost. (str. 19.)

U uvodu nam govori o onome što ga je potaklo na pisanje, a to je ovisnost u koju je upao i koje se svim silama želio riješiti. Na putu prema ozdravljenju, shvatio je koliko ga je obilježilo njegovo djetinjstvo. Život doseljenika iz Ekvadora u SAD-u, u stalnom siromaštvu i strahu, borba roditelja kako bi djeci osigurali budućnost… Sve to stvorilo je u njemu unutarnju tugu i napetost, a smatrao je da mu zabavljanje i droga pomažu u otpuštanju tih osjećaja.

Kada se odlučio očistiti, počeo je meditirati, ali i ne samo to. Prakticirajući nekoliko različitih metoda, krenuo je putem ozdravljenja. Iz svega onoga što je na tom putu naučio, nastala je ova knjiga.

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Ljubav prema sebi

Ono što mi se najviše svidjelo u ovom priručniku zapravo je poezija, kratke pjesme na tragu Rupi Kaur u kojima autor na jedan zanimljiv, kratak i nadahnjujući način izriče istine koje mi već znamo, ali ih možda nismo dovoljno osvijestili.

ne manjka ljudi koje ćeš
smatrati fizički lijepima
ali naći onoga tko odgovara
zrelosti za kojom tragaš
posvećenosti rastu
humoru koji te krijepi
i koga tvoj zagrljaj prepoznaje
neobično je rijetko (str. 144.)

Sviđaju mi se poruke kojima priručnik obiluje. Lijepo je i nekako toplo truditi se uvjeriti ljude da zaslužuju ljubav, da mogu krenuti dalje, da se mogu oporaviti od svega što život nosi.

Ozdravljenje počinje tako da upoznate sebe i da se zavolite. Kad vidite i osjetite koliko toga nosite, shvatit ćete da je došlo vrijeme da neke stvari počnete otpuštati od sebe. (str. 60.)

Neke zablude današnjeg vremena autor se trudi protumačiti na svoj način pa mi je i to bilo fora. Na primjer, zamjena shvaćanja ljubavi prema sebi s ugađanjem sebi kupnjom različitih stvari. Ili fokusiranje na to da su drugi krivi za sve naše probleme. A tu je i ona klasična zabluda – ako ti je nešto suđeno, samo će doći. Yung Pueblo pokušava objasniti zašto tome nije baš tako i zašto se trebamo fokusirati na sebe. Na traženje krivca u sebi i opraštanje tom istom krivcu – samom sebi.

Postoji onaj trop koji kruži internetom – „Ono što ti je suđeno, samo će ti doći“ – ali život nikad nije tako jednostavan. Karika koja nedostaje u ovo slagalici jest to da će život nastaviti biti težak, a vi ćete spriječiti sami sebe da uživate u dobrim stvarima… (str. 43.)

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Dobra ideja, ali…

Ideja samog priručnika jako je dobra, ali nekako mi nije najbolje ostvarena.

Ako usporedimo s izvrsnim priručnicima koje sam prije čitala, kao što su Grupa Christie Tate i Toksična pozitivnost Whitney Goodman, ovdje nešto kao da nedostaje. Na primjer, autor se često referira na posebnu vrstu meditacije, vipassana meditaciju, koju prakticira zajedno sa svojom suprugom. Međutim, o toj nam meditaciji ne daje nikakve informacije pa iako je pomogla njemu, nama svakako neće jer ne samo da nam ne daje osnove prakticiranja, nego nam čak ne kaže ni što je.

Ne daje nam nikakve primjere dobre prakse koje bismo i mi mogli uključiti u svoj život i svoje ozdravljenje. Samo govori što treba. A to uglavnom svi mi znamo.

I ja znam da bih trebala prestati pušiti. Da bih trebala otpustiti neke stare zamjerke.

Svi smo svjesni da će nam biti bolje ako si oprostimo, ako budemo zahvalni i tako dalje.

Osjećajte se lakše ne daje ni jedan jedini primjer kako se približiti tom putu ozdravljenja kojim je autor kročio. To je nešto što mi je vrlo smetalo dok sam čitala i itekako je utjecalo na moj završni dojam o tekstu.

A sad, kako bih popravila doživljaj i vama i sebi, evo još malo stihova koji stvarno diraju.

ako je bol bila duboka
morat ćeš je otpustiti
mnogo puta (str. 85.)

Ostali naslovi ovog autora:

Yung Pueblo (što doslovno znači „mladi ljudi“) umjetnički je pseudonim američkog autora Diaga Pereza.
Njegove dvije zbirke poezije, Inward i Clarity & Connection bile su iznimno dobro prihvaćene među kritikom i publikom.
Priručnik Osjećajte se lakše prva je njegova knjiga prevedena na hrvatski jezik.
Pratiti ga možete na Instagramu, gdje redovito objavljuje svoju poeziju.

Gdje kupiti priručnik Osjećajte se lakše:

Stilus

J. Džomba: Kronike Carstva – Ljetni dvori

Nakladnik: West Legacy d.o.o., 2023.

Naslovnica romana Ljetni dvori: ©West Legacy d.o.o.,

J. Džomba: Kronike Carstva – Ljetni dvori

Ljetni dvori

Mlada Annabelle grofica je najmanje, najsiromašnije, ali i najljepše grofovije u Carstvu, Ljetnih dvora. No Ljetni dvori nisu uvijek bili u oskudici. Dok su vladali Annabellini roditelji, taj je dio Carstva bio prosperitetan i bogat.  

Kuća Ljetnih dvora, smještena između zelenila Maglovite šume i zlatila pšeničnog klasja nekoć bogatih polja prošaranih farmerskim posjedima vidjela je bolje dane. Ovdje su se nekoć po krčmama pjevale vesele pjesme o hrabrom vojniku koji je svojim herojskim podvizima i hrabrošću na bojnim poljima stekao pravo na prosidbu lijepe plemkinje plemenite krvi. … Onda se dogodilo da su hrabrog vojnika iz pjesme našli mrtva. (str. 5.)

Onda joj je otac ubijen, zbog pohlepe, zavisti ili nečeg trećeg. Majka joj se razboli i umre, a Annabelle ostaje sama. Namjesnici razgrabiše sve što su mogli i tako Ljetni dvori ostaše na rubu propasti.

Sada je Annabelle odrasla i svjesna je svih problema koje njena grofovija ima.

Uz nju uvijek stoje vjerni joj savjetnik Jeremiah, starac sklon dobroj kapljici i Zarra, lijepa starčeva kći. Vjerovati može i kapetanu Semusu, prekaljenom vojskovođi male vojske Annabelline grofovije.

Kada u naoko slučajan posjet naiđe mladi Essya Kai, zapovjednik Šeste legije, najveće vojne sile Carstva i nasljednik bogate grofovije Kai, Annabelle shvaća da je u većoj nevolji nego je mislila. Naime, Ljetni su dvori na rubu rata.

-Rat je došao u Vašu grofoviju, niste toga svjesni. Možda ste naslutili da dolazi, ali uvjeravam Vas da je već došao i ovu današnju bitku povijest će pamtiti kao njegov početak. – (str. 54.)

Annabellini neprijatelji kuju zavjere, a hoće li Ljetni dvori pripasti nekom drugom uvelike ovisi o ljudima kojima će mlada grofica pokloniti povjerenje. No, kako znati kome može vjerovati?

J. Džomba: Kronike Carstva – Ljetni dvori

Uvod u Kronike Carstva

Ljetni dvori prvi su dio epopeje o Carstvu koje je zamislio ovaj autor. I premda se na radnji romana vidi da je tek uvod jer puno pitanja ostaje neodgovoreno, radnja ni na trenutak nije dosadna! Naravno, pod uvjetom da volite srednjovjekovne bitke, dvorce, izdaje i neprijatelje.

Priznajem, Ljetni dvori isprva su bili namijenjeni kolegici. Međutim, kad je roman stigao, samo sam virnula unutra i instant se zaljubila! Na samom početku je karta, a znate koliko ja volim karte. Zatim, tekst je obogaćen s par ilustracija koje mu daju ono nešto, čine ga drugačijim i vjerovali ili ne, kao da vas zovu na čitanje. Barem je meni tako bilo…

Najprije sam prolistala roman, promotrila kartu i ilustracije i rekoh si, ma idem makar preletjeti uvod. Ostatak dana mi je u magli jer sam odjednom pročitala pola.

Nije mogla znati koliko dugo su njezini neprijatelji pleli svoju mrežu, nije mogla znati koliko su tajnih sastanaka održali, a na kojima su vijećali o njoj i njezinoj grofoviji. Nije mogla znati ni kakve ni kamo je neprijatelj već uspio sve uhode i zlotvore ubaciti u njezinu zemlju… (str. 91./92.)

Ljetni dvori počinju kratkom legendom koja vas smjesta zavede i uvuče u priču. Stara je to narodna priča o hrabrom vojniku koji je svojim herojstvom stekao pravo ženidbe lijepe plemenitašice. Grofovija kojoj su bili na čelu cvala je, sve do njihove prerane smrti, kada je opustošena i osiromašena. Tada saznajemo da to uopće nije legenda. Njih su dvoje bili roditelji mlade grofice Annabelle koja danas vlada Ljetnim dvorima.

Slučajno ili ne, u Ljetnim se dvorima zatiče silni vojskovođa Essya od kuće Kai i tu počinje munjeviti zaplet.

J. Džomba: Kronike Carstva – Ljetni dvori

Što nas sve čeka?

Oduvijek volim atmosferu srednjeg vijeka, a ovdje je ona jako dobro dočarana. Dvorci, mačevi, načini ratovanja… U nekim sam osvrtima pročitala da je ovo povijesni fantasy. Ako jest, onda tog fantasyja ima jako, jako malo, tek u neobičnoj, ali predivnoj legendi o dvama mačevima koja će, držim fige, biti važna i detaljnije ispričana u sljedećim nastavcima.

Što se tiče dojma, sve mi se svidjelo! Uvijek se nešto događa, netko nešto muti, otkrivaju se sitnice koje bi kasnije mogle biti važne. Netko umire, netko je ranjen…

Annabelle od obične grofice koja uglavnom ništa ne radi postaje ratnica, i premda ima nemoguće puno sreće dok se baca na čelo bitke, nekako navijamo za nju i za to da spasi svoju grofoviju od pada u neprijateljske ruke.

-…Sada više niste samo grofica. Vi ste čuvar, branitelj i vođa. Vojskovođa i vojnik. Pod Vašim barjakom ljudi će se okupljati, ubijati i ginuti. Težak je to teret koji samo najveći mogu nositi… – (str. 191.)

A kad već govorimo o neprijateljskim rukama, do samog kraja nismo sigurni tko je tu neprijatelj. To mi je najjača karika cijele priče jer stvarno ne znamo, niti ne slutimo, kako će se priča razviti. Možda malo navijam da Essya ne bude neprijatelj, ali sve je moguće… To bi bio ogroman preokret koji bi me oduševio i rastužio u isto vrijeme.

U samoj pozadini, negdje na rubu našeg vidnog polja, odvija se i lijepa ljubavna priča za koju se nadam da će dobiti više prostora u sljedećim nastavcima.

Svakako, veselim se sljedećem nastavku!

J. Džomba: Kronike Carstva – Ljetni dvori

Ostali naslovi ovog autora:

J. Džomba zamislio je Kronike Carstva kao epopeju čiji su prvi dio Ljetni dvori.

Gdje kupiti roman Ljetni dvori:

web stranica Kronike Carstva

Lisa Jewell: Sve ovo je laž

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2023.

Naslovnica knjige Sve ovo je laž: ©Mozaik

Prevoditelj: Andrej Bukarica

Lisa Jewell Sve ovo je lž

Lisa Jewell nije nam nepoznata autorica. Nakon romana A onda je nestala, Obitelj s gornjeg kata i Ostaci obitelji, novi roman Sve ovo je laž učinio mi se kao odmak od njezina uobičajenog stila. Tematski je roman vrlo aktualan. Razvija priču o dvije žene od kojih je svaka na svoj način opsjednuta utjecajem medija na vlastiti život. Novinarka Alix koristi tuđu životnu priču kako bi povećala gledanost svog podcasta, a Josie pretjeranim dijeljenjem svakog aspekta svog života ima gotovo slične motive. Manipulativni narcizam kojem je jedini cilj osjećaj kontrole goni Josie da pristane ogoliti svoj život pred milijunskim auditorijem.

Alix

Alix Summer uspješna je  podcasterica. Prati je horda obožavatelja na društvenim platformama. Alex živi luksuznim životom sa svojim uspješnim suprugom Nathanom i dvoje male djece u bogatoj londonskoj četvrti. Brak je više manje u redu, mada Nathan ima povremenih problema s pićem. Dok god novac pristiže u kuću, Alix ne želi rješavati taj problem.

Alix u posljednje vrijeme osjeća da joj ponestaje ideja, a broj pratitelja u laganom je padu. Mora ponuditi nešto novo kako bi se održala na tržištu. To je trenutak kad susreće Josie.

Josie

Sve ovo je laž započinje slučajnim susretom u restoranu koji spaja Alix i Josie. Na svoj 45. rođendan, Josie Fair i Alix Summer susreću se i otkrivaju ne samo da su rođene na isti dan, već i u istoj bolnici. Nekoliko dana poslije, shvativši da se radi o poznatoj novinarki, Josie potraži Alix kako bi joj ponudila svoju životnu priču za podcast. Josie misli da je njezina priča vrijedna javnog interesa, a Alix, koja traži novi projekt, procjenjuje da je Josien život priča koja se ne propušta. Dovoljna je samo činjenica da je Josie upoznala svog supruga kada je imala 13, a on 42 godine. Alix je zapanjena, ali istovremeno i magnetski privučena Josienim životom. Osim postarijeg supruga Waltera, Josie ima dvije kćeri s kojima ima zanimljiv odnos. Jedna je pobjegla od kuće sa 16 godina, a druga kći, Erin, nikad ne izlazi iz svoje spavaće sobe. Alix je na tragu savršene priče.

Slab muškarac ne može voljeti snažnu ženu. Neće znati kako se nositi s njom.
str. 107.

Snimanje podcasta

Alix je zaintrigirana Josienim životom i malo po malo daje joj sve više prostora, kako u svom podcastu tako i u svom životu. A Josie se to sviđa. Alixin život, udobnost stanovanja, dašak luksuza i glamura bez brige o svakodnevnoj egzistenciji za Josie je eliksir koji je tražila. Mračne tajne postepeno se otkrivaju, a životi žena postaju isprepleteni na vrlo opasne načine. Alix uviđa da kako podcast uspješno napreduje dok ona, malo po malo, gubi kontrolu nad svojim životom.

A onda sam upoznala vas. Imala sam osjećaj da je to sudbina, da je predodređeno. Bila je to prekretnica za mene, moja prilika da preuzmem kontrolu nad svojom situacijom… str. 170.

Dojam o knjizi Sve ovo je laž

Knjiga Sve ovo je laž ima vrlo zanimljivu strukturu. Pratimo transkripte Alixinih intervjua s Josie koji se izmjenjuju s razgovorima koje Alix vodi s Josienim susjedima, poznanicima,  prijateljima i članovima obitelji –  suprugom, majkom i  kćerkama. Svi oni nude potpuno drugačije perspektive o Josienoj priči. S toliko mnogo verzija događaja koje nam priča svaki od sudionika, ne možete dokučiti što je zapravo istina, a što laž. Uz sve to, pratimo transkripte Netflixovog dokumentarnog filma iz kojih je nastala serija temeljena na podcastu. Naravno, radi se o lažnom Netflixu koji je plod autoričine mašte.

Kako priča napreduje, događa se promjena u Josienom ponašanju. Utjecaj na Alixin život koja se ne može se riješiti strankinje koja joj je upala u život, čini da se kod čitatelja razvije  istinski osjećaj nelagode.

Alix nam je jasniji lik. Isprva djeluje kao istraživačka novinarka koja “njuši” dobru priču i više je ne pušta. Ona postepeno razvija prvo empatiju, a onda, kako vrijeme prolazi, i odbojnost prema Josie. S druge strane, Josie je intrigantan lik. Na početku knjige imamo osjećaj da je ona vrh sante leda koju autorica polako otapa. Odnos supruga i Josie, njen problematičan odnos s djecom i hladan odnos s majkom… Sve je nepoznanica i sve nam dolazi na kapaljku.

Najbolji mi se u čitavoj knjizi čini prikaz Alixina i Joseina života prikazan iz raznih rakursa. Radnja je dobrog tempa, svaka žena daje svoju verziju događaja, a ostali sudionici koji putem dokumentarca ili izravno razgovorom s Alix ,daju priči onaj dramatičan touch i svježinu.

Koja je poruka nama, čitateljima?

Ono što mi se čini jako bitno i što me kopalo cijelo vrijeme čitanja utjecaj je medija na život običnih ljudi. Činjenica da milijuni ljudi mogu pratiti  nečiji život i to u nastavcima, bez obzira na motive onoga tko im tu priču podastire, užasava. Priznajem, i ja sam se osobno uhvatila u tu zamku literarnog voajerizma. Pitanje koje sam sebi postavila i koje bismo svi mi trebali postavljati je: Zbog čega nas toliko zanimaju sudbine drugih i zbog čega je toliko velika popularnost raznih reality emisija sličnog tipa na svim mogućim društvenim medijima?

Tobožnji Netflixov dokumentarac odvija se i nakon što priča “završi”. Auturica je ovom nedovršenom pričom te pričom koja se odvija u sadašnjem vremenu, uz šokantan završetak, riskirala, ali to je zapravo najbolji dio knjige koji je čini većom od običnog psihološkog krimića. U Sve ovo je laž Lisa Jewell koristi premisu uokvirivanja priče unutar Netflixove dokumentarne serije što je bonus koji daje vrlo dobru ocjenu ovom romanu.

Lisa Jewell Sve ovo je laž

O autorici:

Lisa Jewell autorica je devetnaest međunarodnih uspješnica, uključujući A onda je nestalaObitelj s gornjeg kata i Ostaci obitelji. Njezina djela prodana su u više od 10 milijuna primjeraka diljem svijeta i prevedena na 29 jezika.

Gdje kupiti:

Mozaik