Kategorija: Knjige koje se pamte

Neke knjige pročitamo i zaboravimo. Nekih se sjećamo, ali maglovito. A neke… Neke knjige ostaju s nama kamo god pošli. To su knjige koje se pamte!

Njihovi nas likovi prate, oblikuju, mijenjaju i na duši ostavljaju neizbrisiv trag. Vidimo ih oko sebe, prepoznajemo ih u susjedima, prijateljima i onim drugima. I znamo, sasvim sigurno, da ih nikada nećemo zaboraviti.

Jer, oni su sada mi. I mi smo oni.

Objavljeno

Stephan King: Misery

Nakladnik: Lumen izdavaštvo, d.o.o.

Naslovnica knjige Misery: ©Lumen, Zagreb 2020.

Vjerujem da ćeš, kad to završiš, moći…biti u stanju ponovno se družiti s ljudima.

Stephan King Misery

Misery– roman koji je živ kao da je napisan danas!

Roman Misery jedan je od najboljih Kingovih romana, objavljen u izvorniku 1987. godine, a danas prvi put u hrvatskom prijevodu u izdanju naklade Lumen, čita se bez daha i predstavlja vrhunac svog žanra. Tko nije čitao Stephana Kinga, neka smjesta započne! King je spisatelj s rijetko viđenim pripovjedačkim darom u pisanju jezovitih, horor trilera.

Mislim da trebaš ostati živ pa makar bilo bolno. Učinit ćeš to čak i ako treba oživjeti Misery. U svakom slučaju bar ćeš pokušati… str.65.

Paul Sheldon i Annie Wilkes u Misery

Misery započinje kad pisac sladunjavih ljubavnih romana Paul Sheldon, koje obožavaju kućanice širom svijeta, doživi prometnu nesreću sletjevši na poledici svojim automobilom na osamljenoj planinskoj stazi. Život mu spašava žena koja tvrdi da je njegova najveća obožavateljica, medicinska sestra Annie Wiles. Annie ga dovodi u svoju kuću na osami, brine se o njemu, njeguje ga, pazi, ali Paulu je uskoro sasvim jasno da je Annienin zarobljenik. Za Paulovu slobodu postoji uvjet. Uvjet je nastavak Paulove spisateljske karijere, ali po Anninim pravilima. Paul mora oživjeti lik Misery (kojeg je ubio u posljednjem romanu) i nastaviti priču “da bude pravedna”. Malo po malo, Paul otkriva da je zatočen kod mentalno poremećene žene koja je uz to i višestruka ubojica. Zaključan, svakodnevno drogiran, tjelesno i duhovno obogaljen, Paulu je jasno da su mali izgledi da izvuče živu glavu. Siguran je samo da je živ dok ne završi roman. Ali, proces pisanja priče nije jednostavan. Paul zapada u spisateljsku krizu…

Dok završava roman pod prisilom, Paul intenzivno razmišlja kako se izvući iz Annine kuće i skrbi. Ali, dok je na njegovoj strani nemoć, tjelesna invalidnost i nedostatak snage, na drugoj je nevjerovatna snaga i lucidnost poremećene osobe koja predviđa svaki Paulov potez. Čini se da izlaza nema..

Sve te tvoje maštovite ideje svode se na jedno-htio bi je ubiti daljinskim upravljačem, ne želiš okrvaviti ruke. Baš kao čovjek koji bi dao sve za debeli, krvavi odrezak, ali ni sat vremena ne bi mogao provesti u klaonici. Ali slušaj, Paulie, dobro me slušaj: u ovom trenutku, kao nikada u životu, moraš se suočiti s stvarnošću. Jasno? str. 180.

Stephan King Misery

Dojam o knjizi

Ova vrhunski napisana knjiga jednostavno je ogledni primjer kako treba izgledati horor priča. Cijelo vrijeme čitatelj se stavlja u Paulovu kožu i zajedno s njim proživljava traume koje bi imao normalan  čovjek u susretu s luđakom koji ga drži zatočenim. Pratimo i snažno smo čitateljski involvirani u sva razmišljanja, dileme, nedoumice koja prolaze Paulu kroz glavu dok prolazi proces pisanja priče, razmišljanja o njoj, uz istovremeni osjećaj zarobljeništva i prisile kojem se ne može uzmaknuti. Preokreti u knjizi su brzi, nenadani, tako da vam kao čitatelju često zastaje dah. Knjiga me oduševila i jako je preporučam. Ovo nije knjiga koja nas ostavlja ravnodušnim. Pamtit ćete je još dugo nakon čitanja. Premda je nova kalendarska godina tek počela, sigurna sam da će ova knjiga naći svoje mjesto među knjigama koje se najviše preporučuju na kraju godine.

O autoru

Stephen King je rođen u gradu Portland u u SAD-u. Pohađao je “East Kentwood High Scool”. Pisati je počeo iz zabave, a najviše su ga zanimale horror priče. Prvi veliki uspjeh postigao je novelom Carrie koja je prihvaćena od izdavačke kuće Doubleday, nakon što je Kingova supruga nagovorila obeshrabrenog pisca da pošalje priču izdavaču. Kasnije su uslijedile i druge uspješnice od kojih je jedna Misery, koja je i ekranizirana 1990. godine. Glumica Kathy Bates i glumac James Caan glumili su u adaptaciji romana. Film je doživio veliki uspjeh kod publike i kritike, a Kathy Bates dobila je nagradu Oscar za ulogu psihotične Annie Wilkes.

Trailer za film Misery

Gdje kupiti:

Školska knjiga

A ako vas zanima stvaralaštvo Stephena Kinga, na našem blogu možete pronaći i recenzije njegovih romana Tajne Salema, Institut, Uljez, Carrie, Groblje kućnih ljubimaca, Zelena milja, Potrebne stvari, Posljednje uporište, Cujo i Holly, kao i recenziju izvrsnog horor romana Isijavanje.

King je i autor zbirke pripovijetki Ako ima krvi, koju smo također čitale.

Objavljeno

Taylor Jenkins Reid: Sedam muževa Evelyn Hugo

Nakladnik: Vorto Palabra, 2019.

Naslovnica romana Sedam muževa Evelyn Hugo: ©Vorto Palabra

Taylor Jenkins Reid: Sedam muževa Evelyn Hugo

-Ne smeta li ti to? Da su tvoji muževi preuzeli naslovnice, da se toliko spominju da su gotovo zasjenili tvoj posao i tebe? Da kad ljudi govore o tebi spominju samo sedam muževa Evelyn Hugo? …

-Ne… Jer oni su samo muževi. Ja sam Evelyn Hugo.

str. 416.

Sedam muževa Evelyn Hugo

Evelyn Hugo filmska je zvijezda zlatnog doba Hollywooda, Oscarom nagrađena glumica, jedna od najljepših žena na svijetu i nekadašnji seks-simbol. Poznata kako po svojim ulogama, tako i po svojih sedam brakova, na kraju sedmog desetljeća života na aukciju daje svojih dvanaest poznatih haljina, a novac će donirati za istraživanje raka dojke, od kojeg je umrla njezina kći.

Evelyn se javlja uglednom časopisu sa željom da je intervjuira relativno nepoznata novinarka Monique Grant. Monique, iznenađena što slavna glumica uopće zna za nju, dolazi napisati članak i ostaje šokirana onim što joj Evelyn nudi – jedinstven uvid u njezin život, njezine brakove, ljubavi i tajne. A kada je riječ o slavnima – tajni ima u izobilju!

Kako Monique sve više i više upoznaje slavnu Evelyn Hugo, tako postaje sve sigurnija u to da ju Evelyn nije odabrala slučajno. Iako čezne napisati biografiju koja će joj donijeti slavu i milijune, Monique se počinje pitati – koja je cijena toga? Na što je sve spremna kako bi se popela u zvijezde?

Kad ti se pruži prilika da promijeniš svoj život, budi spremna učiniti što god treba da to ostvariš. Svijet ti neće dati nešto, ti uzimaš.

str. 42.

I što je to Evelyn Hugo napravila kako bi postala ono što (još uvijek) jest – jedna od najslavnijih filmski zvijezda ikada?

-… misliš li postati slavna, što očito želiš, moraš naučiti dvije stvari.

-Koje to?

-Prvo, moraš gurnuti ljude do ruba i ne osjećati žaljenje zbog toga. Nitko ti ništa neće dati ako ti to ne zatražiš.  …

-A druga stvar?

-Kad iskorištavaš ljude, budi dobra u tome.

str. 107.
Taylor Jenkins Reid: Sedam muževa Evelyn Hugo

Tko je Evelyn Hugo?

Evelyn Hugo je lik koji ili mrzite ili volite. Mene je oduševila! Spisateljica ju toliko vjerno oblikuje da sam na trenutke mislila kako je stvarna! Toliko je životna, toliko jaka i slaba u isti tren. Klasična je holivudska zvijezda – prgava, egoistična, spremna na sve kako bi dobila što želi.

Vidjevši kako se Evelyn zabavlja, kako naizgled uživa u tome da me šokira, jasno mi je da se radi, barem malo, o igri moći. Voli se nonšalantno ponašati prema stvarima koje mogu izmijeniti nečiji život. Nije li to sama srž definicije moći? Gledati ljude kako se ubijaju zbog nečega što tebi ne znači ništa?

str. 35./36.

Istovremeno je i nježna, ljubazna i spremna pomoći.

Obavijena velom tajni, udavana sedam puta, okružena skandalima, svijet i dan-danas želi saznati koji je od tih sedam muževa bio prava ljubav Evelyn Hugo.

Cijeli vikend – od petka navečer preko subotnjeg izlaska do nedjeljne šetnje ujutro po parku – po glavi mi se umjesto pitanja Kako je propao moj brak? vrzma pitanje U koga je, dovraga, Evelyn Hugo bila zaljubljena?

str. 44.

Povremeno cinična, Evelyn će vas često nasmijati. Ne zato što je ono o čemu govori smiješno, već zato što je ona jednostavno takva. Dok nam priča svoj život, dok ga gledamo njezinim očima, uviđamo da su neke stvari jednostavno preteške za tugu i da je lakše životom ići uz smijeh.

Uzimaš telefon koji ti stoji kraj kreveta i bacaš ga na njega. Činiš to jer će mu se to svidjeti. Jer ti je dao sve što si željela. Treba i on dobiti sve što je zamislio.

Sagiba se i mršti kao da si lane koje mora ostaviti u šumi.

Počinješ plakati.

On odlazi.

Prestaješ.

I pomisliš, Kad bi bar dijelili Oscare za ovo sranje.

str. 200.

Evelyn Hugo samo je naizgled stijena – u životu je prošla toliko toga i previše je puta bila slomljena, a da bi ostala neokrznuta. No, naučena na život u kojem se svaka slabost skriva, pravu nam sebe otkriva tek svojim posljednjim činom, tek u posljednjem poglavlju.

Monique Grant

Trideset petogodišnja novinarka osrednje karijere i istih takvih očekivanja od same sebe, upravo se rastala i muž joj je – kao posljednji udarac – odnio voljeni stolić iz dnevnog boravka. Monique ne zna što će od sebe. Budućnost joj je nekako maglovita i zato se nemalo iznenadi kada joj se jave predstavnici holivudske dive Evelyn Hugo! Naravno da pristaje na sve ne bi li ona bila ta koja će napisati zvjezdanu biografiju i obogatiti se, ali i etablirati se u spisateljskom svijetu.

Uz Evelyn i njezine oštroumne, živopisne savjete, Monique raste iz stranice u stranicu i postaje jača, hrabrija, spremnija zauzeti se za sebe. Uviđa pravi razlog svom očaju zbog raspada braka i napokon se oslobađa samonametnute tuge.

Kad okončaš brak, trebala bi loše spavati, zar ne?

Ali ne. Ja spavam slobodna.

str. 312.

Isprva očarana ne samo Evelyn kao takvom, već i svime onime što ona predstavlja, Monique shvaća da slavna diva ima neki skriveni motiv za sve ono što radi.

Taylor Jenkins Reid: Sedam muževa Evelyn Hugo

Jedan od sedam

Sedam muževa Evelyn Hugo roman je koji ulazi u mojih top deset romana za 2020. godinu. Uživala sam čitajući svaku od preko 400 stranica i ne mogu vjerovati da sam ga par puta ostavila na polici i odlučila se za čitanje nečeg drugog.

Evelyn Hugo rijedak je lik u književnosti – ne nalaze se svaki dan likovi toliko dobro osmišljeni da vjerujete da su stvarni ljudi. Evelyn je divna, prelijepa, samouvjerena, ali i krhka i bojažljiva.

Cijeli život radi sve što mora kako bi uspjela, kako bi zaštitila svoju intimu od pogleda javnosti.

U to vrijeme nisam bila jedina zlostavljana žena. Mnoge su prolazile kroz isto što i ja u tom trenutku. Za te je stvari postojao društveni kodeks. Prvo pravilo bilo je šutjeti o tome.

str. 91.

Svi se pitaju kojeg je od sedam muževa najviše, najiskrenije voljela. Odgovor je iznenađujući koliko i očekivan.

Sedam sam se puta udavala, ali niti jednom se nisam osjećala ovako ispravno kao sad. Mislim da je moja ljubav prema tebi najiskreniji dio mene.

str. 378.

Ovaj prekrasni roman, koji se žanrovski otkriva kao povijesna fikcija, prikovat će vas za svoje stranice, a lekcije koje će vas naučiti Evelyn Hugo neće tako lako izblijediti.

Ljudi misle da je intimnost vezana uz seks. Ali intimnost je iskrenost. Kad shvatiš da možeš nekome reći svoju istinu, kad se pred nekime možeš otvoriti, kad staneš pred njega ogoljen, a njegov je odgovor: Sa mnom si sigurna. To je intimnost.

str. 125.

Evelyn Hugo heroina je na kakvu nismo navikli, ali kakvu pamtimo još dugo nakon što knjigu odložimo na policu.

Ostali naslovi ove autorice

Gdje kupiti roman Sedam muževa Evelyn Hugo

Vorto Palabra

Ova mi se knjiga toliko svidjela da sam ju uvrstila u 10 knjiga koje ću pamtiti iz 2020. godine. Ako želite saznati koje su knjige dospjele na popis vaše Male, kliknite na link gore 👆

Objavljeno

Edna O’Brien: Male crvene stolice

Nakladnik: Naklada Ljevak

Naslovnica knjige Male crvene stolice: © Naklada Ljevak, Zagreb 2016.

Pojedinac se ne može mjeriti s poviješću. Roberto Bolano

Edna O’Brien Male crvene stolice

Male crvene stolice

Malih crvenih stolica ima 11541. Toliko je ljudi i djece poginulo u opsadi Sarajeva u ratnom sukobu prije više od 20 godina. Crvene stolice poredane su njima u čast kao bolna uspomena na izgubljene živote u vremenima kada je vladalo bezumlje. Spisateljica je iskoristila ovaj događaj kao podsjetnik na ono što se nikad više ne bi smjelo dogoditi nijednom čovjeku, ženi, djetetu, narodu. Tako je nastala knjiga Male crvene stolice. Međutim, priča je to koja je jača i veća od knjige, priča je to o kojoj moraju znati oni koji to nisu doživjeli i oni koji  će se tek roditi. Edna O’Brien se pobrinula da se ova priča ne zaboravi.

Da, jedanaest tisuća petsto četrdeset i jedna crvena stolica u znak sjećanja na pale. Priča se da su turisti zaplakali tek kad su naišli na šesto četrdeset tri male crvene stolice poginule djece. str. 72.

Dolazak neznanca

Knjiga Male crvene stolice započinje dolaskom nepoznatog i karizmatičnog neznanaca u mirno irsko mjestašce Cloonoilu. Od pojave, duge kose i brade te dugačkog crnog kaputa koji mu je zaštitni znak, pa do aktivnosti kojima se bavi, sve je to izazvalo popriličnu znatiželju i uzburkalo učmalost irskog sela u kojem se malo što novog događa. Neznanac se predstavio kao psihoterapeut, iscjelitelj i  seksualni terapeut te pjesnik, čime je dodatno uzbudio crkvenu i lokalnu vlast u selu. Dok su muškarci bili na oprezu, žene su ga malo pomalo počele obožavati. Sve ih je osvojio svojim znanjem o ljekovitom bilju, učenim razgovorima, meditacijama i savjetovanjima koje je nesebično pružao. Predstavio se kao Vladimir Dragan, ali zovu ga skraćeno Vuk što je učestalo ime u njegovom kraju (Crna gora).

Fidelma u knjizi Male crvene stolice

Zašto se u knjizi Male crvene stolice baš Fidelma zaljubila u Vlada? Bila je žena ljepotica, udana za dvadeset godina starijeg supruga Jacka, nerotkinja s nekoliko uzaludnih pokušaja da donese na svijet živo dijete. Doktor Vlad došao joj je kao melem na ranu. Najprije je  izazvao  njezino zanimanje svojim neobičnim karizmatičnim likom, a zatim Fidelma osjeća njegovo suptilno poimanje njezine nutrine što nikada nije osjetila od svog muža,  da bi se na kraju bezrezervno zaljubila i prepustila ljubavnim užicima bez obzira na posljedice, a one su bile strašne. Njezina čežnja za djetetom je tolika da namjerno ostaje trudna s Vladom, a netom kasnije saznaje strašnu vijest. Zlo koje je Vlad posijao u svojoj zemlji pronašlo ga je i došlo na naplatu, a svjetska javnost traži da se krvnik osudi.

Jedva da je koju riječ razmijenila s njim u baru, a već ga je razumjela, kako je pažljiv, ruku toliko izražajnih, kao da su i one nešto zborile, upijao je sve oko sebe, beskrajno uljudan, a tajanstven i nepronicljiv. Str. 53.

Vlad

Što se zbiva u glavi čovjeka zbog čije je zapovjedne odgovornosti tisuće ljudi osuđeno na smrt? Kako uopće netko može živjeti sa spoznajom da je poslao u smrt samo jednog, a kamoli tisuće ljudi? U bližoj i daljoj povijesti ima dosta tih primjera, najpoznatiji je, dakako, Hitler. Prva asocijacija na dr. Vlada bio mi je Radovan Karadžić, ratni zločinac. Iako ga spisateljica nigdje izrijekom ne spominje, svatko tko pročita ovu knjigu, a iz ovog je našeg balkanskog miljea, ne može se oteti dojmu da je on bio predložak za ovaj književni lik. Ratni zločinac koji se skriva u irskom selu bježeći od Haaškog tribunala.

Edna O’Brien Male crvene stolice

Cloonoila

Mirno mjesto u kojem se malo toga novog događa s povjerenjem i otvorenim srcem prihvatilo je došljaka. Njihova „zaluđenost“ doktorom išla je toliko daleko da su mu žene povjeravale svoje bračne i intimne tajne, crkveni i seoski oci, čak i književni klub, pitali su  ga za mišljenje o raznim temama, a mjesna škola povjerava mu djecu koju vodi na izlet. Uhićenje doktora dolazi s viših instanci i selo je u šoku i nevjerici. Kako se ne mogu više obračunati s Vladom, plamen mržnje svih stanovnika Cloonoile okreće se  prema Fidelmi koja, odbačena od muža i prijatelja, u očaju napušta selo.

London

Emotivno dotučena, osramoćena i ponižena Fidelma bježi u London. Taj je grad ne čeka s dobrodošlicom. Mučno se probijajući kroz podstanarske stanove, prljave poslove, ranjena u duši i tijelu, bez djeteta koje je izgubila na grozan način, posjećuje Vlada u zatvoru želeći vidjeti što je u njegovim očima. Ono što vidi samo je pustoš, prokletstvo i iskonsko zlo. Nakon posjeta Vladu, Fidelma zna da je on za nju priča koju mora zatvoriti i okreće se novim počecima.

Dojam o knjizi

Prvi put se susrećem s ovom autoricom i odmah me oduševila. Knjiga nije laka za čitanje. Štoviše, na trenutke je vrlo mučna i potresna. Spisateljica ne objašnjava toliko Vladove motive koliko objašnjava Fidelmino djelovanje i ono što je tjera na približavanje Vladu. Spisateljica je maestralno donijela lik Fidelme, ranjive žene, a istovremeno same, neshvaćene. Edna O’Brien je savršeno opisala grubost života u malim zabačenim zajednicama gdje se pojedinac često osjeća sam i bez podrške. Naročito je dobro opisala irsku ženu, osamljenu, neshvaćenu, odbačenu, a istovremeno jaku, snažnu, onu koja uspijeva preživjeti. Snaga koju ima ta žena gotovo je nevjerojatna, iskonska i bez promišljanja na razumski dobro ili loše, svi njezini motivi – motivi su srca.

Ovo je knjiga koju nakon čitanja ne stavljate na policu i zaboravljate ju. Ovo je knjiga koja provocira čitatelja da bude involviran, knjiga koju usmenom predajom preporučate čitati dalje.

O autorici

Edna O’Brien (rođ. 1930.) irska je spisateljica, autorica romana, zbirki priča i pjesama, drama i memoarske proze. Rođena je u katoličkom selu s dvjestotinjak stanovnika u zapadnoj Irskoj. Počela je pisati već u djetinjstvu. Udala se za književnika Ernesta Geblera i odselili su u London gdje se u potpunosti posvetila pisanju.

U svojim se djelima često bavi unutarnjim životom žena i njihovim problemima. Njezin prvi roman Seoske djevojke (The Country Girls, 1960), prvi dio ciklusa Country Girls Trilogy, odmah joj je donio popularnost. Njezini romani iskazuju njezin očaj zbog položaja žene u suvremenom društvu, a ponajviše zbog represivnog odgoja djevojčica. Provokativne knjige ove irske književnice bile su, isto kao i knjige Jamesa Joycea i Franka O’Connora, zabranjivane u Irskoj.

Opusom hvaljenim od strane književne kritike i nagrađivanim brojnim književnim nagradama, Edna O’Brien stekla je status modernog klasika irske književnosti. Za svoje je knjige dobila brojne ugledne književne nagrade. Živi u Londonu.

Gdje kupiti:

Naklada Ljevak

Objavljeno

Kate Quinn: Aliceina mreža

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Aliceina mreža: ©Znanje

Kate Quinn: Aliceina mreža

Aliceina mreža

Devetnaestogodišnja Amerikanka Charlie ima problemčić.

Ta je 1947. bila pakao za sitne, koščate djevojke poput mene… Ta je godina bila pakao za svaku djevojku koja je radije rješavala matematičke probleme nego čitala Vouge, za svaku djevojku koja je radije slušala Edith Piaf nego Artieja Shawa, i za svaku djevojku na čijem prstenjaku nije imala prsten, ali je imala zaobljen trbuh.

Ja, Charlie St. Clair, službeno sam bila sve troje.

str. 4.

Roditelji su je naručili na Termin u Švicarskoj – nakon kojeg se mlade neudane djevojke vrate ravnog trbuha i neokaljanog ugleda. No, Charlie ima malo drugačije planove. Želi pronaći svoju davno izgubljenu rođakinju i najbolju prijateljicu Rose. Iako je svi uvjeravaju da je Rose zasigurno poginula u vihoru rata, Charlie ima svoje razloge za potragu. U džepu nosi papirić na kojem je napisano jedno jedino ime: Evelyn Gardiner. Bježi od majke i odlučuje pretražiti London kako bi pronašla svoj prvi trag u potrazi za Rose – gospođu s papirića.

Nije to bila najmudrija ideja u mom životu: djevojka sama u nepoznatom gradu. … Bila sam na pola puta prema bezdanu u koji se pretvorio moj život, beskonačno se prevrćući u zraku. Ali sad sam ščepala rukohvat.

str. 9.

Charlie i pronalazi su staru gospođu, ali šokirana je onim što vidi.

Nije bila samo luda babetina, nego i pijana babetina. Uz ime kao što je Evelyn Gardiner, zamišljala sam nekoga sa živicom od kaline i punđom, a ne s bocom viskija i punim pištoljem.

str. 14.

Mrzovoljna, ljutita i u stalnoj borbi sa svojim demonima, Eve Gardiner ipak odlučuje pomoći Charlie – ne iz dobrote srca nego iz – osvete.

 Jer, nakon što je banula na Eveina vrata, Charlie je izgovorila jedno ime – ime koje Eve nije čula više od trideset godina.

Ime koje je zadnji put čula dok je bila – špijunka.

Dvije žene, dva rata, jedna priča

Aliceina mreža roman je koji ću, ubuduće, preporučivati svima, uvijek i svugdje. Kombinacija je to povijesnog i špijunskog romana i uživat ćete u svakoj stranici. Ni sama ne znam zašto sam odgađala čitanje – kad sam napokon počela, progutala sam svih 460 stranica u dva-tri dana!

Vrtlog emocija, užasi rata, hrabrost, napetost, sve je to utisnuto u ovu izuzetnu, čarobnu priču!

Kate Quinn: Aliceina mreža

Radnja je podijeljena između dvije glavne junakinje – Charlie, koja pripovijeda iz poslijeratne 1947. godine. Očajna zbog situacije u kojoj se našla, u potrazi za rođakinjom koju je voljela poput sestre, ona u sebi pronalazi snagu i upornost za koje nije ni znala da ih ima.

Druga junakinja je Eve, bivša špijunka. Njezin glas dolazi iz 1915. godine, iz Francuske okupirane Nijemcima, siromašne, gladne, puste, prestrašene, opustošene zemlje u kojoj se svi bore kako znaju i umiju. Eve postaje ni manje ni više nego špijunka za veliku špijunsku mrežu koju vodi kraljica špijuna, živahna Lili aka Alice Dubois po kojoj se mreža i zove – Aliceina mreža.

Zašto je Eve danas oronula, ogorčena pijandura saznajemo polako, stranicu po stranicu. Otkrivamo kakva je Eve bila dok je bila sasvim mlada, kako je postala uspješna špijunka i na kraju, slomljena starica.

No, ono što je slomljeno može se opet sastaviti, i ove će dvije žene pomoći jedna drugoj da se promijene, da zacijele, da se osvete. Jer, osveta je ljepilo koje krhotine čovjeka spaja najčvršće i najtrajnije.

Osim njih dvije, tu je i Finn, Evein vozač i pomagač, koji i sam vuče duhove rata.

…ja sam bivša fina djevojka, a trenutačno neudana buduća majka. Eve je bivša špijunka, a trenutačno pijandura. Ti si bivši osuđenik, a trenutačno mehaničar… Znaš li zašto nijedno od nas ne osuđuje? … Zato što nijedno nema pravo svisoka gledati na bilo čije grijehe.

str. 216.

Kako preživjeti ratne strahote?

Jer svačiji je rat bio drukčiji. Moj su bili domaći zadaci iz algebre, povremeni izlasci s mladićima i svakodnevno iščekivanje Roseinih i Jamesovih pisama. Rat mojih roditelja bili su „pobjednički povrtnjaci“ i „donacije metala“, a majka se grozila jer je morala utrljavati puder na noge umjesto čarapa. A rat moga sirotog brata… Pa, nije se htio izjasniti, ali natjerao ga je da proguta puščanu cijev.

str. 67.

Nevjerojatni zaplet ovog romana bazira se na dvama ratovima, Prvom svjetskom ratu koji je slomio Eve i Drugom svjetskom, koji je, ako ne slomio, a onda barem oštetio Charlie i Finna.

Kako se zaštititi od bezumlja rata? Kako sačuvati zdrav razum? Kako svaki dan gledati zlo, živjeti u strahu, gladi, muci, i svejedno se izvući iz svega, i svejedno imati snage za dalje?

Lili, kraljica špijuna, imala je svoju vrckavost, zaigranost, humor i ljubav članova svoje mreže.

-Ako te muči savjest zbog sitnice kao što je preljub, posveti mu nekoliko minuta u ispovjedaonici i nekoliko Očenaša.

-Z-znaš, mi protestanti vjerujemo u proživljavanje svojih grijeha, a ne u razrješenje s nekoliko rutinskih molitvi.

-Zato Engleze previše muči grizodušje da bi bili dobri ljubavnici.

str. 118.

Eve je, barem dok je bila mlađa, imala ljubav.

Jedan ga je trenutak gledala i pitala se bolno hoće li joj ikad ovo oprostiti. Možda ne bi ni trebao, pomislila je. Ne može si dopustiti da me voli. Iako je ona njega sasvim sigurno voljela.

str. 303.

I Charlie ima ljubav.

Čini se da je, iako ovo nije ljubavni roman, ljubav ipak odgovor.

Aliceina mreža – činjenice

Na kraju romana, spisateljica Kate Quinn donosi nam povijesne činjenice na kojima je gradila roman. Možda će vas iznenaditi, mene sigurno jest, što je jedno od glavnih ratnih oružja bila špijunaža. Brojne su hrabre žene dale svoj obol ratu ne u rovovima, već na možda još i opasnijim mjestima – kuhinjama, restoranima, krevetima…

Aliceina mreža doista je postojala, kao i njezina kraljica Alice Dubois.

Eve, Charlie i Finn izmišljeni su, ali su njihova iskustva, pa čak i imena, građena na nekim stvarnim likovima. 

Potresno je i to što su i brojne nezamislive situacije istinite. Koje, ostavljam vama da otkrijete.

Za kraj, jamčim vam da će vas Aliceina mreža oduševiti. Spisateljica ima talent povezati različite priče i osjećaje u jedno prekrasno, intrigantno, napeto, emotivno čitateljsko iskustvo koje će vas pratiti još dugo nakon što zatvorite posljednju stranicu.

Kate Quinn: Aliceina mreža

Ostali naslovi ove autorice:

Kate Quinn proslavljena je autorica je brojnih povijesnih romana. Napisala je tetralogiju o Rimskom Carstvu i bilo bi dobro da ju čitate po redu:

  • Ljubavnica Rima
  • Kćeri Rima
  • Gospodarica Rima
  • Gospa iz Vječnoga Grada

Isto tako, napisala je i dva romana o obitelji Borgija koji u Hrvatskoj još nisu prevedeni.

Aliceina mreža njezin je roman u kojem tematizira događaje iz povijesti 20. stoljeća, a na istom su tragu i romani Lovkinja, Zagonetka ruže te Dijamantno oko, čijem se čitanju veoma veselim!

Gdje kupiti roman Aliceina mreža:

Znanje

Ova mi se knjiga toliko svidjela da sam ju uvrstila u 10 knjiga koje ću pamtiti iz 2020. godine. Ako želite saznati koje su knjige dospjele na popis vaše Male, kliknite na link gore ?

Objavljeno

Stacey Halls: Familijari

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Familijari: ©Znanje

Stacey Halls- Familijari

… jesi li čula za takozvane familijare, duhove koji služe vješticama?

…Ukratko, to je vrag pod maskom. Drugim riječima, to je instrument kojim vrag pokušava proširiti svoje kraljevstvo.  … ta natprirodna bića mogu se pojaviti u bilo kakvom obličju – možda kao životinje, kao djeca… A pojave se svaki put kad vještica poželi da oni odrade nešto za nju. Familijari su uvijek znak da je vještica u blizini.

str. 18.

Familijari

Sedamnaestogodišnja Fleetwood Shuttleworth bogata je gospodarica velebnog zdanja Gawthorpe Hall. Trudna je – i to četvrti put. Nažalost, Fleetwood još nije uspjela trudnoću iznijeti do kraja.

Među suprugovim spisima pronalazi liječnikovo pismo u kojem stoji da će ona, ukoliko rodi još jedanput, sasvim sigurno umrijeti.

Ako je vjerovati liječniku – a nema sumnje u to da jest – dijete je raslo kao divlji kesten u svojoj šiljastoj i zelenoj ljusci, a na koncu će me rasporiti. … Čim zanesu, žene u svojoj utrobi nose i život i smrt…

str. 22.

Fleetwood je užasnuta i prestrašena – boji se za svoj život i život svoga nerođenog djeteta. No, ona se boji i ostaviti svog supruga bez nasljednika.

Slušala sam o travarkama koje vam daju šalicu nečega od čega prokrvarite i trbuh vam ponovo postane ravan. Ako postoje trave koje istjeraju dijete van, zar ne bi trebale postojati i one druge, koje natjeraju dijete da ostane unutra i učine da ono živi?

str. 35.

Jašući šumom, Fleetwood upoznaje mladu ženu Alice Gray koja se predstavlja kao primalja.

Dvije se djevojke sprijateljuju i odjednom, njihove su sudbine čvrsto vezane – Fleetwoodin je život u Aliceinim rukama, ali i obrnuto, jer u Engleskoj počinje lov na vještice.

A Aliceino se ime nađe na jednom popisu…

Pendle Hill, 17. stoljeće

Ako je vrag siromaštvo, glad i tuga, da, mislim kako oni poznaju vraga.

str. 319.

Radnja ovog čarobnog romana smještena je u Englesku, točnije, u mjestašce Pendle Hill, u 1612. godinu.

Spisateljica sama kaže da je za svoju priču iskoristila istinit događaj – hvatanje i vješanje vještica iz Pendle Hilla. Neobičan slučaj u njoj je pobudio brojna pitanja, a kako nije uspijevala na njih saznati odgovor, pokušala ga je napisati sama.

Stacey Halls- Familijari

Koliko su stvarna imena likova, svjedoči nam ne samo autorica romana Familijari, nego i dokumenti na kojima se jasno vide ta imena. Fotografiju dokumenta koji prilažem preuzela sam sa stranice na linku. Na ovoj stranici možete saznati još informacija o vješticama iz Pendle Hilla, pročitati o njihovom suđenju te vidjeti fotografiju kolibe za koju se smatra da je pripadala vještici.

Savjetujem da link otvorite nakon čitanja romana, budući da ćete na njemu naći reference na stvarne povijesne događaje koji se javljaju i u romanu, pa da si ne kvarite doživljaj i napetost.

Magnetna privlačnost romana Familijari

Ovaj će vas roman privući na prvi pogled – ne samo svojim neobičnim, magičnim naslovom, nego i divno oblikovanom naslovnicom. Promotrite ju nekoliko puta, prije, za vrijeme i nakon čitanja – svaki ćete put na njoj vidjeti neki novi motiv, povezan s radnjom, koji će vas oduševiti.

Već neko vrijeme nisam pročitala knjigu koja bi me istinski osvojila. Onda sam naletjela na Familijare i ostala paf – i inače sam ljubitelj povijesnih drama, a još kad su pomiješane s magijom, ljubavlju i prstohvatom misterije, znam da će rezultat biti očaravajući.

Snaga ove prekrasne priče nije samo u fabuli, ona leži i u krasno nijansiranim odnosima među likovima – pratimo razvoj prijateljstva između mlade prestrašene trudnice i siromašne pametne primalje koje ovise jedna o drugoj.

Nekoliko noći poslije toga, probudila sam se s istim osjećajem. Alice je ponovno stajala, poput duha, osvijetljena mjesečinom. Isto se događalo i narednih noći. Svaki put bilo je uznemirujuće jer sam imala dojam da me štiti od nečega i činilo se da ni ona sama ne zna od čega.

str. 169.
Stacey Halls- Familijari

Dok Fleetwood vjeruje da ovu trudnoću neće preživjeti bez Aliceinih trava i pripravaka, Alice isto tako vjeruje da se neće živa izvući iz tamnice, ne bez Fleetwoodine pomoći.

Uživala sam u cijelom procesu odrastanja mlade gospodarice – nemogućnost iznošenja trudnoće bila joj je najveći, i jedini, problem. Vjerovala je da ima muža koji je obožava, iskrene prijatelje i život pred sobom, a sve će to doći na kušnju kraljevim lovom na vještice.

… nema potrebe biti zabrinut zbog stvari koje su izvan naše kontrole. Postoji toliko toga drugoga što smo smogli učiniti, a nismo… Toliko molbi koje smo mogli uputiti, toliko pomoći koju smo mogli pružiti.

str. 318./319.

Fleetwood postaje snažnija, pozornija, pametnija – ona odrasta pred našim očima.

… mužem i ženom

Fleetwoodin muž Richard čezne za nasljednikom, a čini se da mu ih ona ne može dati. U vremenu u kojem su muškarci sve, a žene samo ukras i sredstvo za dobivanje sinova, dakako da mu odgovara priglupa supruga. No, razvojem njezina lika, logično je da se razvija i njegov. Isprva simpatičan i muž prepun ljubavi, Richard malo-pomalo napreduje i postaje nam sve manje i manje drag.

Richard me pogledao, a u očima mu je zasjao tračak zloće. Vidjela sam taj isti tračak u njegovim očima i kući moje majke, kad je prvi put u našem braku odredio što ću činiti dalje. I sada je uvježbavao svoj autoritet, kao da su mu to mišići, iskušavajući i moje i svoje granice.

str. 227.

Sam kraj romana neće vam se u potpunosti svidjeti, ali on je jedini kraj koji je logičan i proizlazi iz priče. Pitat ćete se jesu li likovi doista dobili što su zaslužili. Neki su zaslužili više, neki ni toliko. A opet, sve će se savršeno složiti, kao puzzle od tisuću komada – svaki komadić ima svoj djelić slike i mjesto koje je samo i isključivo njegovo.

Stacey Halls- Familijari

Ostali naslovi ove autorice:

Autorici Stacey Halls Familijari su prvi roman – priznaje da ju je oduvijek privlačila legenda o vješticama iz Pendle Hilla i čim je posjetila to brdašce, u njezinoj se glavi rodila priča.

Radujem se novim naslovima ove autorice!

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Kristian Novak: Črna mati zemla

Nakladnik: OceanMore, 2017.

Naslovnica romana Črna mati zemla: ©OceanMore

Kristian Nova: Črna mati zemla

Kada jednom pogledaš u bezdan, nosiš ga u sebi čitavoga života.

str. 173.

Ljepota užasa

Roman Črna mati zemla roman je kakav se pročita jednom, eventualno dvaput u životu. Načitala sam se svega, hvala Bogu, ali ovakav roman jednom i tko zna kad opet. Za ovu sam ga objavu ponovo pročitala. Priznajem, bojala sam se. Što ako mi na drugo čitanje ne bude toliko dobar? Što ako me razočara? Kao da se to može dogoditi! Moji su strahovi bili bezrazložni i potpuno neutemeljeni. Črna mati je jednako dobra kao i prvi put, pa i bolja.

Črna mati zemla je teška, mučna, mračna. Od nje vas boli, negdje duboko u vama, nešto što niste ni znali da u vama postoji.

Nekoliko sam puta morala odložiti knjigu sa strane, udahnuti, prošetati.

Toliko je jaka, intenzivna.

Mislila sam da se taj osjećaj neće ponoviti, ali jest, možda još i jači. Jer, sad sam znala što me čeka. A opet, bila sam potpuno nepripremljena na ljepotu užasa ovog romana.

Črna mati zemla

Roman počinje slutnjom nečega mračnog i ljepljivog – od sredine svibnja do kraja lipnja 1991. godine, u jednom se malom međimurskom selu dogodilo osam samoubojstava. Naizgled nepovezanih, obavijenih velom starih međimurskih legendi, prekrivenih ratnim zbivanjima i na koncu, zaboravljenih.

Tek poneka vijest o pucnjavi i barikadama mogla je proći u našu malu enklavu užasa. Nije bilo potrebno uvoziti strah, imali smo ga dovoljno i bili smo mu poslušni.

str. 228.

Matija Dolenčec urbani  je Zagrepčanin, muškarac na pragu tridesetih, u sretnoj vezi s Dinom Gajski. Naprasno prekidaju kada ona otkriva da on laže o svojoj prošlosti.

Nitko ne bi razumio koliko je savršena sreća u ljubavi zapravo bezizlazna situacija. Kao čekaonica na putu u onaj skriveni dio svijeta rezerviran za besmislene stvari. … Velike se ljubavi ili rasplinu ili postanu jako nezgodne.

str. 57.

Matija tvrdi da laže nesvjesno – on se zapravo ne sjeća ničega iz razdoblja prije preseljenja u Zagreb, dok je još živio u malom međimurskom selu između Mure i Drave.

Ljudi su u stanju napraviti baš sve kako bi preživjeli. Jest će govna, krasti, lagati, ubiti, izdati prijatelja. Ja sam samo morao zaboraviti da bih preživio.

str. 17.

Tražeći svoje uspomene, Matija slijedom neobičnih okolnosti nabasa na riječ loidnatub.

Uspomene se naprasno vrate, jedna gora od druge. Jedna mračnija, teža, bolnija od druge.

Što mrak čini mračnijim?

Nemoguće je ispričati priču o neobičnim, dijelom i doista jezivim događajima moga djetinjstva, a ne početi s legendom koja je preživjela među stanovnicima gornjega Međimurja.

str. 95.

Ne znam kako je Novak uspio stvoriti ovo remek-djelo hrvatske književnosti.

Mogu samo reći da je djetinjstvo proveo u malom međimurskom mjestu te da je tamo vjerojatno i čuo sve legende i vjerovanja koja čine dobar dio Črne mati.

Prepričat ću vam, ukratko, legendu koja je obilježila život Matije Dolenčeca i bila u neku ruku pokretač tragičnih događaja njegova djetinjstva.

U Međimurju se priča da je Bog, nakon stvaranja svijeta, svojoj djeci ljudima razdijelio sve, no sebi je  ostavio najljepši dio, okružen zelenim brežuljcima, plodnim poljima i pitomim rijekama. Njegova najponiznija i najmarljivija djeca podsjete ga da njima ništa nije dao i on im da dio svoga. Otada se taj prostor zove Međimurje.

No, među mirne i gostoljubive Međimurce dojašu divljaci, i malo pomalo, svirepi i zli kakvi su bili, istrijebe gotovo sve domaće. Bog se naljuti i jedne noći među divljake pošalje anđele koji im sasijeku glave.

Neki kažu da je te noći bačeno prokletstvo na te šume. Ljudi, osobito oni stariji, pričaju da još uvijek, kada se ujesen digne večernja magla s one murske strane, u daljini vide kako se pale svjetla na rubovima šume. Govore da su to svečari, bezglava tijela koja ustaju iz svojih neobilježenih grobova. Te sablasti nijemo šeću šumom sa svijećama u rukama i čekaju dan osvete.

str. 97.

Malom je Matiji ovu legendu pripovijedala baka i ona mu se zavukla duboko u glavu. U očima petogodišnjeg djeteta bila je istina i sve u njoj potpuno moguće – njegova slijepa vjera u ovu legendu koštat će ga prijatelja i pokrenuti lavinu nezaustavljive, nevjerojatne strave.

Rasplet legende koji saznajemo krajem romana udarit će vas ravno u srce.

Kristian Nova: Črna mati zemla

Aćomas

Matija ostaje sam, izoliran od ostale djece.

Što se mene tiče, čeznuo sam za prijateljstvom i možda samim time otvorio džep u koji se ono moglo upisati, samo sebe obećati. Tih sam dana naime stekao dva zaista neobična poznanstva, onakva kakva obilježe život.

str. 143.

U njegov život ulaze Hešto i Pujto. Isprva saveznici, uskoro se premeću u Matijine glavne strahove.

Kaj si mislijo ka z nami moreš delati kaj očeš? Ka nas moreš hititi vum s hiže? Ve buš vidijo kaj je pekel. Ve buš vidijo kaj je črna mati zemla. Mij bumo ti pokazali.

str. 151.

Istina ili laž?

Gledao sam kulisu od ljudi i bilo je nečega statičnoga u tom prizoru, nečega vječnoga što je opravdavalo nelagodu koja će me, tada to nisam znao, pratiti cijeloga života. Bila je to slutnja da je sve što vidim lažno.

str. 99.

Matija je tek petogodišnjak, ali razmišlja kao veliki. Nikako se ne miri s očevom smrti i na razne ga, slatko-gorke načine, pokušava vratiti u život svoje obitelji. Njegova vjera u to da je sve što vidi laž, bit će pokretač brojnih nemilih događaja.

Črna mati zemla u dušama

Na trenutke zreliji od svoje okoline, Matija uočava brojne stvari koje odrasli jednostavno ne vide. U njegovom malom srcu skrile su se brojne tajne, neke je načuo od odraslih, neke je shvatio sam, neke su mu došapnuli Hešto i Pujto.

Sve one u sebi nose dio mraka koji je stisnuo Matijinu dušu tolikom snagom da je morao zaboraviti.

Shvatio sam zašto je zemlja blizu moga sela uvijek tako prokleto tamna, gotovo crna. Črna mati zemla. Svaki puta kada padne noć, gust mrak ulazi u zemlju. Ali zemlja ne može u sebe upiti još puno. Bilo je izvjesno da će za neko vrijeme mrak ostati iznad zemlje i da više nikad neće svanuti dan.

str. 135.

Romanom defiliraju različiti likovi, a ono što o njima samo slutimo nije nimalo ugodno.

Izrečeno kompliciranom kajkavštinom, ono što bi nam na standardu možda pobjeglo ovako napisano ostaje nam pred očima. Ukopavamo se u te grube, oštre rečenice. Lijepe se za nas i ne puštaju.

I danima nakon čitanja, kao zaštitnu mantru, ponavljala sam rečenicu Bauk i bogme, bauk i bogme, prejkprokleti Nac!

Kristian Nova: Črna mati zemla

Pekel na zemlji

-Kaj da smo došli z črne kmice. Nej sem si mijslila ka bi v našemo malomo selo bilo dosta mesta za cejli pekel.

-Pekel zijde i v jenoga človeka.

str. 232.

Sartre bi rekao: Pakao, to su drugi.

Črna mati zemla kaže: Pakao, to smo mi.

Ostali naslovi ovog autora:

Roman Obješeni nisam čitala, ali Ciganina dakako, jesam, i za njega vam također dajem najtoplije preporuke.

Ako volite čitati domaće (hrvatske) autore, bacite oko i naš našu objavu povodom Mjeseca hrvatske knjige. Tamo smo predstavile svojih najdražih 15 suvremenih hrvatskih autora.

Črna mati zemla dramatizirana je 2017. godine i izvedena u ZKM-u.

Kristian Novak ima i svoju web stranicu, posjetite je ako vas zanima više o njemu i njegovom stvaralaštvu.

Možete saznati više o nastanku romana Črna mati zemla, pročitati kritike i recenzije te proslov romana.

Gdje kupiti:

Oceanmore

Objavljeno

Dot Hutchison: Vrt leptira

Nakladnik: Stilus, 2019.

Naslovnica romana Vrt leptira: ©Stilus

Dot Hutchison: Vrt leptira

… i našle smo se u vrtu, toliko lijepom na me pogled na njega gotovo zabolio. Jarko cvijeće u svim bojama, obilje lišća i drveća, oblaci leptira među krošnjama. Nad nama se nadvila litica izrađena ljudskom rukom, sa zaravni na vrhu na kojoj se zelenjelo još bujnog raslinja, drveća i lišća, a drveće na rubovima litice dodirivalo je stakleni krov koji se doimao nemoguće daleko nad nama. …

Gdje smo mi to?

Dobro došla u Vrt leptira.  

str. 12./13.

Vrt leptira

U FBI-evoj prostoriji za ispitivanje nalazi se mlada ozlijeđena djevojka tek spašena iz ruku otmičara. Ostale su žrtve u bolnici, u gorem stanju nego ona.

Policiji je nejasno je li mlada žena, koja se odaziva na ime Maya, žrtva, suučesnica zločincu koji se bori za život ili nešto treće.

Agenti Hanoverian i Eddison ispituju je svaki na svoj način, svaki svojim metodama.

Što se Maya sve više i više otvara, jasno je da je spašena iz noćne more čiji su užasi nepojmljivi.

Skupa s ostalim žrtvama, bila je zatočena u Vrtu leptira.

Čovjek koji vas je zatočio… imao je vrtlara? …

Djevojka odmahne glavom. – Ne. On je bio Vrtlar.   

str. 9.

Kako bi ih označio kao svoje vlasništvo, na leđa im tetovira ogromnog leptira i od tog trenutka – djevojke su njegovi Leptiri.

Na mojim bokovima, gdje se haljina spuštala otvarajući pogled, vidjeli su se otisci prstiju, ali tetovaža se vidjela u cijelosti. Bila je ružna i užasna. I lijepa.

str. 35.

Naravno:

Leptiri, kao i sve lijepo, ne žive dugo. To je rekao one večeri kad smo se upoznali. I za to se pobrinuo vlastitim rukama. Svojim je Leptirima dao bizarnu, poremećenu besmrtnost.  

str. 68.
Dot Hutchison: Vrt leptira

Očarani i užasnuti Mayinom pričom, agenti uranjuju u bolestan svijet Vrtlara i bizarno okruženje njegova vrta.

Ipak, jasno je da Maya nešto krije.

Što?

Vođeni Mayinim riječima, od njezina djetinjstva do trenutka spašavanja iz Vrta, agenti skupljaju komadić po komadić uvrnute priče s leptirima, nespremni na kraj koji je dalje od svega što su mogli i zamisliti.

Iluzije

Veliki dio fabule odvija se u Vrtu. No Vrt nije i vrt – to je neka vrsta kaveza. Omeđen staklom i čeličnim zidovima, sve što djevojke vide zapravo je iluzija.

Nisu slobodne – zatočene su.

One nisu leptiri, one su tek djevojke s tetoviranim krilima i rokom trajanja.

Pravi leptiri mogu odletjeti i pobjeći.

Vrtlarovi leptiri slobodni su tek ako padnu. 

str. 136.

One nisu u vrtu – one su u kavezu. Sve što vide oko sebe, tu je da ih skrije, a ne da ih veseli. A Vrtlar, iako duboko uvjeren da ih voli, nije ništa drugo doli manijak i silovatelj. Možda su mu manire uglađenije i načini mučenja sofisticiraniji, ali i dalje je običan psihopat i ubojica.

Iluzija slobode ponekad je bila bolnija od zatočeništva.

str. 122.

Ono najljepše i rijetko stvarno u Vrtu je nada, čista i nepatvorena – iako su znale da ih smrt čeka iza ugla, sve su se djevojke nadale. Godinama Vrtom kruži priča da je postojao leptir koji je odletio – djevojka koja je pobjegla i spasila se.

… i prvi put otkako sam stigla onamo poželjela sam da je legenda o Leptiru koji je pobjegao istinita. Željela sam vjerovati da odande ima izlaza: da postoji i treća mogućnost… 

str. 190.

Hoće li se na kraju rasplesti ta legenda, ostaje na agentima FBI-a i na nama čitateljima.

Callophrys eryphon

Ali moja krila nisu se micala, ja nisam mogla letjeti. Nisam mogla čak ni plakati.

Od mene su ostali samo strah, agonija i tuga.

str. 189.

Maya je posebna djevojka koju ćete ili voljeti ili će vas živcirati.

Naravno, to uopće neće utjecati na vašu percepciju romana – spisateljica doista ima dar natjerati čitatelja da događaje vidi očima lika.

Isprva ćete se čuditi Mayinoj reakciji na buđenje u Vrtu, čudit ćete se njezinom odnosu s Vrtlarom, njezinom stoičkom podnošenju raznoraznih mučenja, ali na samom kraju, sve će vam postati jasno.

Na leđima nosi tetovažu leptira Callophrys eryphon, kojoj se divi i koju prezire u isti čas.

Dot Hutchison: Vrt leptira, CC search

Fotografija je preuzeta s CC Searcha.

Agonija boli i ljepote

Vrt leptira pročitala sam još prošle godine, prije nego mi je blog bio i u zakutku mozga. Budući da je to knjiga koja je na mene ostavila snažan dojam, odlučila sam ju pročitati ponovo i o njoj napisati riječ-dvije.

Ovaj je roman pravi triler, strave isprepletene s ljepotom, boli neraskidivo vezane s prijateljstvom i toplinom.

Ova jeziva priča i njezini glavni junaci dugo će nam se motati glavom, a pitanja će biti više nego odgovora.

Što je potaknulo Vrtlarovu bolesnu opsesiju leptirima?

Kako je moguće da se toliko dugo bavio svojim poremećenim hobijem?

Koliko smo slični svojim roditeljima?

Koliko nam je obitelj važna i je li važnija od zakona, hrabrosti ili časti?

Kako bismo se mi ponašali u cipelama ovih likova?

Spisateljica ima dar podrobno okarakterizirati svaki lik, bez da kaže i jednu jedinu riječ viška. Vrt leptira neće vas umoriti, nema niti 300 stranica. On će vas začarati. Ta čudesno-strašna priča o mladim djevojkama leptirima, zatočenima, zlostavljanima i ubijanima vezat će vam se za srce.

Ostali naslovi ove autorice:

  • Vrt leptira
  • Svibanjske ruže

Roman Svibanjske ruže svojevrstan je nastavak Vrta leptira – pratimo iste agente, a radnja se odvija četiri mjeseca kasnije.

Nakon Vrta leptira, jedva čekam pročitati i ostale naslove Dot Hutchison. Doista vjerujem da me neće razočarati.

Dot Hutchison: Vrt leptira

Gdje kupiti:

Stilus

Objavljeno

Ivica Prtenjača: Plivač

Nakladnik: V.B.Z.

Naslovnica knjige Plivač: ©V.B.Z. Zagreb 2019.

Ivica Prtenjača Plivač

Svijet u kojem nema rata?

Roman Plivač prekrasan je antiratni roman. Dok čitate ovaj roman o mladiću koji prezire rat, koji ne želi nositi oružje, pucati u bilo koga, mladiću koji samo želi mirno živjeti, koji nikoga ne ugrožava i koji ne želi biti „hrana za rat“, zapitate se koliko bi svijet bio bolje mjesto kad bi bilo više ljudi kao što je Andrej.

Radnja romana Plivač

Glavni junak romana Plivač, Andrej Šetka, dolazi s roditeljima Jelenom i Vladom na neimenovani jadranski otok na kojem njegovi roditelji imaju  ljetnu vikendicu. Godina je 1991., kasno ljeto i već se naziru vjetrovi rata. Uskoro Andrej dobiva poziv za mobilizaciju kojim ga obavještavaju o skorom pozivu za odlazak na ratište. Osobna previranja: otpor prema ratovanju, strah za život i tek pronađena ljubav predstavljaju koloplet motiva koji se smjenjuju kroz cijeli roman. Jedinac u roditelja, Andrej ne želi biti sudionik radnih zbivanja. Trenutke opuštanja i bijega od surove stvarnosti i nadolazeće ratne opasnosti nalazi u svakodnevnom plivanju prema obližnjem nenastanjenom otočiću na kojem se nalazi samo staro groblje. U druženju mu se pridružuje Anna, studentica dizajna iz Stockholma koja ljetuje u otočkom kampu s djedom i bakom. Andrej i Anna proživljavaju kratku ljetnu romansu. Krajem ljeta Anna se vraća u svoju državu, a Andreja čeka mobilizacija.

Ne želim biti“ hrana za rat“

Besmislenost rata osnovna je misao koja se proteže cijelim romanom Plivač. Andrej je miran, nedovoljno ambiciozan mladić,  propali student veterine, jedinac u roditelja, zaljubljenik u more, plivanje i osamu, pomalo introvertiran s jakim smislom za introspekciju. Sve jasnijim nadolaskom rata i pozivom za mobilizaciju biva gurnut u žrvanj događanja kojih se cijelom svojom nutrinom gnuša. Slike kaosa koje ga okružuju u medijima i idila malog otoka koji nudi utočište smjenjuju se, i čitatelj prati kako se Andrejev spokojni i mirni svijet polako raspada, a stanje svijesti po pitanju slobode i smisla urušava se do razine mirenja sa sudbinom. Andrejev defetizam ide tako daleko da na malom otočiću obilježava „svoj“ grob i traži od roditelja da ga pokopaju tamo ukoliko pogine.

„Nemam ja ništa u rukama. Nikakvu snagu. Osim da poslušam i isporučim se plotunu kad za to dođe vrijeme. str. 173.

Birati pacifizam, a ne nasilje u romanu Plivač

Ovo je knjiga o samoći i strahu, ali i knjiga o normalnoj ljudskoj težnji za mirotvorstvom, nenasiljem i mirnom suživotu među narodima. Ovo je knjiga o ljudima koji za svoje životno opredjeljenje biraju pacifizam umjesto prijetnji i zveckanja oružjem.

Stil romana Plivač

Ivica Prtenjača ima bogat i osebujan stil pisanja. Rečenice su pune pjesničkih slika, predivnih opisa kako prirode tako i suptilnih dubina ljudske duše. Divno koristeći slikovita izražajna sredstva, autor je napisao uistinu moćan i izuzetno kompleksan antiratni roman.

O roditeljima:

Oni su imali samo mene, svojim su morem tuge  i sredovječnog ravnodušja plovili oko mene kao oko oštre i visoke hridi, neprestano. Naše zajedništvo bila je ta plovidba, njihov pokušaj da se usidre u mom srcu bez prikladne luke, niti su oni znali kako toj hridi prići, niti je hrid znala kako se umiriti….str. 12.

O vojnoj regrutaciji:

Plivao sam prema obližnjem otočiću, bio sam sam u moru, na svijetu, sam u svom pozivu za vojsku, sam u svome strahu za život i gađenju prema svemu što vojna uniforma predstavlja. str. 28.

O ljubavi:

Meni treba toplina koju osjetim svaki put kad pogledam kosu na Anninom vratu. Meni treba da sjedim na svojoj terasi nakon što sam se pozdravio s njom, dok ona preko cijele Evrope putuje kući, a ja tugujem. Obična tuga, kraj ljetne ljubavi…str. 149.

O ratnom profiterstvu:

Njihova imovina je krv drugih ljudi, Ako sve ovo dovoljno dugo potraje, poslije toga u našoj zemlji živjeti će samo bezobrazni bogataši. Neće biti siromašnih, oni će biti mrtvi, o njima će se snimati filmovi, oni će dobivati ulice i trgove, a život će i dalje pripadati onima koji su trgovali krvlju drugih. str. 173.

Ivica Prtenjača Plivač

O autoru

Ivica Prtenjača rođen je 1969. godine u Rijeci, gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Radio je kao čitač vodomjera, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik.

Pojedine pjesme ili ciklusi prevedeni su mu na francuski, švedski, litavski, slovenski, mađarski, makedonski, engleski, njemački, talijanski i bugarski jezik.

Sudjelovao na dvadesetak europskih poetskih festivala i susreta kao pozvani hrvatski predstavnik. Uvršten u nekoliko antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti. Piše poeziju, prozu, dramske tekstove, a živi i radi u Zagrebu.

Nagrade:
Nagrada 25. Salona mladih za književnost 1998. Zagreb
Nagrada za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina, Kvirinovi susreti, Sisak, 2001.

Gdje kupiti:

V.B.Z.

Objavljeno

Kathryn Stockett: Sluškinje

Nakladnik: Algoritam, 2010.

Naslovnica romana Sluškinje: ©Algoritam

Kathryn Stockett: Sluškinje

Brinem se za bjelačku djecu, eto, to ja radim, a uz to i kuham i čistim za sve. Dosad sam već podigla na noge sedamnaestero djece. Znam kako ih uspavati, kako da prestanu plakati i kako da obave svoj jutarnji ritual na kahlici prije nego što njihove mame ustanu iz kreveta.

Aibileen, str. 7.

Sluškinje

Jackson, Mississippi, 1962. godina

Aibileen

Aibileen je crna sluškinja koja radi za bijelu obitelj Leefolt. Jedina je majka maloj Mae Mobley koju prava mama, gospođa Leefolt ne želi ni pogledati jer, eto, nije dovoljno umiljata.

„Curice”, kažem. „Želim da zapamtiš sve što sam ti rekla. Sjećaš li se što sam ti rekla? … O tome što si ti?“

A onda ona reče, baš kao što sam htjela da kaže. „Ti si draga”, reče, „ti si pametna. Ti si važna.” 

str. 439.

You is kind, you is smart, you is important – isječak iz filma The help

Minny

Minny je crna sluškinja koja nikako ne može zadržati posao jer svakoj bijeloj gospođi kaže što je spada. A bijele gospođe ne podnose kad im se drsko odgovara.

Pravilo Broj Jedan kad radiš za Bijelu Gospođu: nikoga se ništa ne tiče. …

Pravilo Broj Dva: nemoj da te ta Bijela Gospođa ikad nađe sjediti na njezinom zahodu. …

Pravilo Broj Tri: kad kuhaš hranu za bijelce, kušaš je drugom žlicom. Ako staviš žlicu u usta, i misliš da te nitko ne gleda, pa je staviš natrag u lonac, odmah je možeš baciti.

Pravilo Broj Četiri: upotrebljavaš istu čašu, istu vilicu, isti tanjur svaki dan. …

Pravilo Broj Pet: jedeš u kuhinji.

Pravilo Broj Šest: nikad ne udaraš njezinu djecu. Bijelci to vole raditi sami.

Pravilo Broj Sedam: ovo je posljednje … Nema drskog odgovaranja.  

str. 44./45.

Skeeter

Mlada Eugenia Skeeter Phelan dolazi kući, u Jackson, Mississippi, nakon završenog fakulteta. Majka joj je razočarana jer je djevojka, nakon četiri godine studiranja, kući donijela SAMO diplomu. A sve prave djevojke, nakon fakulteta, kući dovedu muža. Ali, Skeeter nije obična južnjačka djevojka.

„Mama”, kažem, želeći samo prekinuti ovaj razgovor, „bi li zbilja bilo tako strašno kad ne bih pronašla muža?” 

str. 61.

Njih se tri upoznaju i sprijateljuju pod neobičnim i nadasve opasnim okolnostima: Skeeter želi napisati knjigu o sluškinjama, želi čuti glasove tih crnih žena koje ostavljaju svoju djecu kako bi mogle odgajati bjelačku. Aibileen i Minny joj potajno pomažu. Potajno, jer ni same nisu svjesne koliko riskiraju svoje živote – ne samo da se druže s bjelkinjom, nego joj i iznose sve prljave tajne uglednih bijelih južnjačkih obitelji.

U travnju je Carl Roberts ispričao vašingtonskim novinarima što znači biti crnac u Mississippiju … Robertsa su pronašli ožigosanog poput stoke, obješenog na drvo pekan oraha. Ubili su Carla Robertsa zato što se izjasnio, zato što je govorio.  

str. 241.
Kathryn Stockett: Sluškinje

Sluškinje s velikim S

Roman Sluškinje dirne vas u ona mjesta u srcu za koja niste ni znali da ih imate.

Dok čitate ove retke, osjećate sve ono što su osjećale i sluškinje. Osjećate se poniženo, nemoćno, inferiorno. Isto tako, ako ste pripadnik bijele rase, neugodno vam je i ljuti ste, samo zato jer ste pripadnik rase koja se, u nekom trenutku povijesti, smatrala boljom samo zbog boje kože.

Nadamo se da su ti dani prošli, ali itekako svjesni situacije u nekim dijelovima svijeta (bilo bi previše optimistično nadati se da je tako samo u Americi), čitamo ovu knjigu i shvaćamo da je ona danas jednako aktualna kao i u vrijeme koje opisuje. Pitamo se, koliko se zapravo toga promijenilo od šezdesetih godina do danas? Jesmo li danas bolji ljudi? Jesmo li danas manji rasisti?

Naravno, više nema odvojenih autobusa, odvojenih knjižnica i zahoda.

Ipak, koliko se okrenula naša svijest? Ima li i danas ljudi koji se smatraju superiornima samo zato jer pripadaju većini? Ima li i danas ljudi koji se smatraju „jednakijima“ i izdvajaju ostale, koji se po nečemu razlikuju? Ne trebam vam ja odgovoriti na to pitanje. Svi smo itekako svjesni svijeta u kojem živimo…

Žene koje traže promjenu

Aibileen, Minny i Skeeter glasovi su ljudi (žena?) koji čeznu za promjenom. Ljudi koji su spremni žrtvovati sve kako bi nešto krenulo nabolje. Sve tri su toliko različite, a opet toliko slične, ujedinjene u želji da svijet u kojem žive učine malo boljim, malo ljepšim mjestom.

Aibileen i Minny su crne sluškinje; ova prva gotovo da i nema obitelj, a ova je druga ima i previše. Svaka podnosi svoj dio muke – Aibileen svoju samoću, svoju šutnju, svoje „otrovno sjeme“ koje u njoj raste. Minny naizgled ne podnosi ništa, svima odbrusi točno ono što ih ide. Uranjajući dublje u njezinu priču, vidimo da i Minny trpi puno toga – ne samo od svoje rasističke poslodavke gospođe Hilly, nego i od onih od kojih bi to najmanje trebala očekivati.

Skeeter je bijela, no kao da je crna – nije se udala, a već ima dvadeset i tri godine – u Jacksonu, Mississippi, to je tek malo bolje od toga da je crna. Svi su usmjereni na to da joj nađu supruga, ali ne i ona. Ona samo želi pisati. I živjeti što dalje od svoje majke.

„Umorna sam od pravila“, rekoh.    

Skeeter, str. 159.

Sluškinje s malim s. Ili ipak?

Kažu da je dobra sluškinja poput prave ljubavi. Imaš samo jednu u životu.  

str. 372.

Ono što ovu knjigu čini toliko bolno dirljivom i iskrenom nije zapravo mržnja između dvije rase. Ovo nije knjiga o mržnji, ne uopće. Ova je knjiga, zapravo, od prve do posljednje stranice, knjiga o ljubavi. Ispod svih rasističkih postupaka, ispod riječi gnjeva i bijesa, ispod osuđujućih pogleda, čitajući rečenice ovog romana, čitamo o ljubavi. Između crnih sluškinja i bijele djece koju odgajaju, koja ih zovu mamama; između crnih sluškinja i njihovih gazdarica koje ovise o njihovoj brizi, snazi i prihvaćanju. Između crnih sluškinja i gazdarica koje im, potajno, da nitko ne vidi, pomažu, zahvaljuju i prema njima se odnose s poštovanjem.

Ako neka bijela gospođa bude pročitala moju priču, to je ono što želim da zna. Reći hvala, kad to zaista misliš, kad se sjetiš što je netko učinio za tebe … to je tako dobro.  

str. 261.

Iako Skeeter isprva dolazi samo s idejom pisanja knjige, misleći da će ona zapisivati priče sluškinja, uskoro shvaća da će se i njezina vlastita priča naći na stranicama knjige. I Skeeter je, dok je bila mala, imala sluškinju koju je veoma voljela, sluškinju koja ju je odgajala i na neki joj način bila više od majke. Nikad zadovoljna vlastitom kćeri, Skeeter je majka od djetinjstva do danas obasipala samo neodobravanjem, dok ju se sluškinja obasipala onim što je djevojčici trebalo – ljubavlju i pažnjom.

Bilo je predivno imati nekoga tko bi te pogledao nakon što bi se tvoja vlastita majka nasmrt preplašila zato što si čudovišno visoka i kovrčava i, eto, čudna. Nekoga čije su oči jednostavno govorile, bez riječi, Meni si ti u redu. 

str. 69./70.
Kathryn Stockett: Sluškinje

Knjiga i film – imamo li pobjednika?

Ne znam jeste li gledali film snimljen prema ovoj knjizi, ali nećete pogriješiti ako ga pogledate. Rijetko je koji film dorastao knjizi, no ovdje je to slučaj.

I kad bi me netko pitao u čemu sam više uživala, ne bih mu znala odgovoriti.

I knjiga i film su izvrsni!

Iako se i knjiga i film u originalu zovu The help, kod nas je knjiga prevedena Sluškinje, a film, nekim čudom, Tajni život kućnih pomoćnica, što nikako ne odgovara radnji.

Drama The help bila je nominirana za filmsku nagradu Oscar u nekoliko kategorija, uključujući i onu za film godine (najbolje filmsko ostvarenje?). Iako nije osvojio nagradu u toj kategoriji, Oscara je za najbolju sporednu ulogu osvojila Octavia Spencer, glumica koja je briljantno utjelovila Minny Jackson.

Kontroverze

Za ovo književno i filmsko ostvarenje vežu se brojne kontroverze. Neki smatraju da se djelo uopće ne bavi pravima Afroamerikanaca već da se njime i dalje veličaju bijelci, koji su predstavljeni kao spasitelji potlačene crne rase.

Viola Davies, glumica koja je u drami utjelovila Aibileen, izjavila je da, da može ponoviti, ne bi snimila ovaj film.

Neću ulaziti u razloge zbog kojih ljudi smatraju da knjiga i/ili film nisu dobri ili da šalju pogrešnu poruku. Oni su preduboki i preopširni da bismo ih mogli razumjeti mi koji ne živimo u tim i takvim okolnostima.

Po mom skromnom mišljenju, i knjiga i film su izvrsni, dirljivi, iskreni, poučni i – zabavni.

Uživala sam u svakoj stranici knjige i svakoj minuti filma.

Trailer za film The help

Ostali naslovi ove autorice:

/

Gdje kupiti:

Web shop Školska knjiga

Objavljeno

Bekim Sejranović: Ljepši kraj

Nakladnik: VBZ D.O.O.

Naslovnica knjige Ljepši kraj:©VBZ d.o.o. 2020.

Bekim Serjanović Ljepši kraj

Osjećam se kao čovjek koji je jednom htio napisati nekakvu priču, ali nije uspio, jer je priča preuzela kontrolu nad stvarnošću. Nije više bilo jasno što je stvarno, priča ili život. I piše li život priču ili je možda obratno. str. 5.

Priča ili život u knjizi Ljepši kraj

Rijetko sam u posljednje vrijeme pročitala knjigu s toliko pripovjedačkog dara spisatelja kao što je to knjiga Ljepši kraj Bekima Sejranovića. Čovjeka koji se nije deklarirao ni kao Hrvat, ni kao Bosanac, ni kao Norvežanin ili Slovenac, a živio je i radio na svim ovim prostorima. Bio je  čovjek kozmoplit kojemu je svaka zemlja u kojoj je živio bila domovina i koji na određen način svoju domovinu nije ni imao. Kako je to lijepo napisao Miljenko Jergović za rano preminulog pisca Bekima Sejranovića : Ljudi kojima je uskraćeno pravo na domovinu, moraju je drugdje nalaziti. Njegova je domovina bila u tekstu.(Jutarnji list, 31. 5. 2020.) Svakako, njegova književna djela pripadaju trima književnostima: bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i norveškoj književnosti.

Nisam mogao ostati u kolibi još dugo. Prvi put me počela štipati samoća. Tjeskobu i glasove smatrao sam dijelom tijela. Nisam ih mogao amputirati a da se ne povrijedim. str. 74.

Kad nekog upoznaš, predstaviš se i onda te taj netko upita: Gdje živiš? Što radiš? Odakle si?-a ti nemaš odgovora na ta pitanja. str. 116.

Intimno putovanje

Ljepši kraj intimno je putovanje čovjeka koji je u vječnoj potrazi za vlastitim identitetom. Pisana u prvom licu, predstavlja koloplet događaja koji su se dogodili prije, na koje se pisac cijelo vrijeme vraća, koji se događaju sada, i one koji će se tek dogoditi jer je jednostavno tako suđeno. Njegov svijet je zbrkan i kaotičan svijet, svijet osamljenika koji nigdje u potpunosti ne pripada, svijet u koji uvlači  sve one koji ga prate na njegovom putu (bivšu ženu, kojoj se ne želi sjetiti ni imena,  bivšu partnericu Cathrinu, buduću dogovorenu suprugu Almu, cimera Egila).

Na trenutke brutalan, a opet s dozom iskričavog humora, Bekim Sejranović spada u vrh spisateljske proze na ovim prostorima. Ljepši kraj knjiga je u kojoj svatko može pronaći djelić sebe. Čitatelj osjeća bliskost s autorom jer on postavlja pitanja  koja je svatko od nas postavio puno puta u životu: Tko sam? Kamo idem? Činim li stvari ispravno? Povrjeđujem li nekog svojim postupcima i djelima? Pri tome ga često hvata autodestrukcija i grizodušje zbog raznih postupaka  prema ženama u svom životu koje je namjerno ili nenamjerno povrijedio. Sve to utapa u alkoholu, drogi, neurednom životu ili samovanju u djedovoj brvnari negdje u Bosni. A Bekim još uz to ima i onu dozu melankolije i nostalgične reminiscencije za sretnim vremenima prije ratne pošasti, tipične za široku bosansku dušu koja je proživjela rat. Traumu koja je ostala nakon odlaska iz Bosne i Hercegovine dolaskom rata i uvijek novi početci  na nekim novim mjestima nikad nije prebolio.

Sejranović je čovjek koji neprestano luta, traži se u fizičkom i duhovnom smislu. Nije savršen. Na trenutke je mračan. Običan je čovjek koji griješi, pije, ponekad se napuši, utapa tugu da sve zaboravi. Sve ga to čini autentičnim i svojim.

Radnja romana Ljepši kraj

Usamljeni pisac utapa tugu zbog brojnih životnih promašaja u djedovoj brvnari na nekom obronku u blizini Tuzle. Svoju samoću podnosi stoički i odrađuje je kao kaznu. Društvo mu pravi samo vjerni pas Gunko.

Ljudi koji vežu pse zapravo su i sami vezani. Vezan ja, vezan pas, vezana žena, djeca, selo, vezani čitavi gradovi, narodi, zemlje. Čitav je svijet na lancu. str. 195.

U susjednom selu nalazi se kamp vehabija s kojima se povremeno susreće. Boravak u djedovoj kolibi pisac koristi kako bi se prisjetio čitavog svog života: promašenog braka za koji nije jasno zbog čega nije uspio, veze sa zrelijom ženom s kojom je bio sretan dok se ta veza nije istrošila i on otišao, bolest partnerice koja ga je duboko pogodila i na kraju vraćanje u inozemstvo gdje odluči ući u dogovoreni brak sa sunarodnjakinjom kako bi joj pomogao. Malo je toga pisac napravio samo za sebe. Čini se da su ga ratni i ostali događaji bacali na razne strane kao valovi na hridine i on se tome nije mogao ili nije znao oduprijeti. Ipak priča završava naoko optimistično. Od izdavačke kuće dobiva odgovor da će mu objaviti knjigu „samo da smisli ljepši kraj“.

Bekim Serjanović Ljepši kraj

Motivi u knjizi Ljepši kraj

Promašeni brak, zatim ljubav prema zrelijoj ženi, prestanak ljubavi, susret sa smrću kao pratiteljem života, ugovoreni brak iz usluge, i uvijek sveprisutna samoća,  samo su neki od motiva u knjizi Ljepši kraj. U knjizi se također uzgred spominju političke struje i odnosi među lokalnim življem nakon rata (vehabije) s naznakom da nikad nema mira na ovim prostorima.

I onda opet sve iz početka, pokušavajući zamisliti neku novu budućnost. A jedina budućnost koju sam mogao zamisliti je bila je FK Budućnost iz Titograda u albumu sa sličicama nogometaša koje sam skupljao krajem sedamdesetih. str. 116.

Kao da je ljubav osnovni preduvjet za brak. Život će ionako poput drobilice samljeti sve njihove snove. I njezine i njegove. Ali nije tu kriv ni život ni njihovi roditelji. Kriva su očekivanja. Preduvjet sreće jest da joj se ne nadaš. Ili, zašto ne biti okrutan do kraja i ne reći: preduvjet sreće jest njezino iskreno i dosljedno negiranje. str. 131.

Trilogija

Ljepši kraj središnji je dio romaneskne trilogije Bekima Sejranovića, koju još čine romani Nigdje, niotkuda i Tvoj sin Huckleberry Finn. Ova knjiga direktno se nastavlja na njegov roman prvijenac Nigdje, niotkuda. Knjiga se može čitati i zasebno.

Priča ili život ponovno

Stil kojim pisac piše je kratak, jezgrovit i ponekad surov, ali opet toliko puno govori. Tjera nas da se zapitamo : Je li ovaj čovjek nesretan sam po sebi ili su ga takvim napravile okolnosti? U svakom slučaju autor je pred čitatelja ogolio cijelu svoju bosansku dušu sa svim vrlinama i manama i dao nam svoj život na prosudbu. I tu se vraćamo na početak: Je li ovo priča ili život?

Bekim Sejranović o sebi

– Pišem knjige kakve volim čitati, i mislim da je to ispravan put za mene, i za svakog pisca. Najgora stvar koju književnik danas može napraviti jest truditi se pod svaku cijenu biti »originalan«. Već je Borges to rekao; sve je već rečeno, sve napisano. Ostaje nam samo pisati o svome svijetu…, rekao je Sejranović u jednom od intervjua Novom listu. (Novi list, 6. 9. 2013.)

fotografija Vedran Karuza, Novi list

O autoru

Bekim Sejranović rođen je 1972. godine u Brčkom gdje je završio sedam razreda osnovne škole. Od 1985. pohađa srednju pomorskoj školu u Rijeci, smjer nautika. Nakon položene mature studira jednu godinu na Pomorskom Fakultetu u Rijeci, no potom odlučuje studirati kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

U Oslo seli 1993. i nastavlja studirati, a 1999. na tamošnjem Povijesno-filozofskom fakultetu obranio je magisterij iz područja hrvatske književosti. Od 2001. do 2006. godine radi kao lektor na spomenutom fakultetu i predaje južnoslavenske književnosti, jezike i prevođenje.
Od 2000. godine pa sve do smrti, radi kao sudski tumač i književni prevoditelj, predaje norveški za strance te piše i objavljuje vlastitu prozu.
Autor je knjige kratkih priča Fasung, kao i romana Nigdje, niotkuda, Ljepši kraj, Sandale, Tvoj sin, Huckleberry Finn i Dnevnik jednog nomada.

Romani i kratke priče prevedeni su mu na više stranih jezika: norveški, engleski, slovenski, makedonski, njemački, češki, talijanski i poljski. Za roman Nigdje, niotkuda 2009. godine dobio je nagradu „Meša Selimović“ koja se dodjeljuje za najbolji roman objavljen na području Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.

Od 2011. do 2014. godine Bekim Sejranović je živio u Ljubljani, a od svibnja 2015. živio je i radio u Zagrebu.

Preminuo je 21. 5. 2020 u Oslu.

Gdje kupiti:

VBZ.d.o.o.