Nakladnik: V.B.Z.
Naslovnica knjige Plivač: ©V.B.Z. Zagreb 2019.
Svijet u kojem nema rata?
Roman Plivač prekrasan je antiratni roman. Dok čitate ovaj roman o mladiću koji prezire rat, koji ne želi nositi oružje, pucati u bilo koga, mladiću koji samo želi mirno živjeti, koji nikoga ne ugrožava i koji ne želi biti „hrana za rat“, zapitate se koliko bi svijet bio bolje mjesto kad bi bilo više ljudi kao što je Andrej.
Radnja romana Plivač
Glavni junak romana Plivač, Andrej Šetka, dolazi s roditeljima Jelenom i Vladom na neimenovani jadranski otok na kojem njegovi roditelji imaju ljetnu vikendicu. Godina je 1991., kasno ljeto i već se naziru vjetrovi rata. Uskoro Andrej dobiva poziv za mobilizaciju kojim ga obavještavaju o skorom pozivu za odlazak na ratište. Osobna previranja: otpor prema ratovanju, strah za život i tek pronađena ljubav predstavljaju koloplet motiva koji se smjenjuju kroz cijeli roman. Jedinac u roditelja, Andrej ne želi biti sudionik radnih zbivanja. Trenutke opuštanja i bijega od surove stvarnosti i nadolazeće ratne opasnosti nalazi u svakodnevnom plivanju prema obližnjem nenastanjenom otočiću na kojem se nalazi samo staro groblje. U druženju mu se pridružuje Anna, studentica dizajna iz Stockholma koja ljetuje u otočkom kampu s djedom i bakom. Andrej i Anna proživljavaju kratku ljetnu romansu. Krajem ljeta Anna se vraća u svoju državu, a Andreja čeka mobilizacija.
Ne želim biti“ hrana za rat“
Besmislenost rata osnovna je misao koja se proteže cijelim romanom Plivač. Andrej je miran, nedovoljno ambiciozan mladić, propali student veterine, jedinac u roditelja, zaljubljenik u more, plivanje i osamu, pomalo introvertiran s jakim smislom za introspekciju. Sve jasnijim nadolaskom rata i pozivom za mobilizaciju biva gurnut u žrvanj događanja kojih se cijelom svojom nutrinom gnuša. Slike kaosa koje ga okružuju u medijima i idila malog otoka koji nudi utočište smjenjuju se, i čitatelj prati kako se Andrejev spokojni i mirni svijet polako raspada, a stanje svijesti po pitanju slobode i smisla urušava se do razine mirenja sa sudbinom. Andrejev defetizam ide tako daleko da na malom otočiću obilježava „svoj“ grob i traži od roditelja da ga pokopaju tamo ukoliko pogine.
„Nemam ja ništa u rukama. Nikakvu snagu. Osim da poslušam i isporučim se plotunu kad za to dođe vrijeme. str. 173.
Birati pacifizam, a ne nasilje u romanu Plivač
Ovo je knjiga o samoći i strahu, ali i knjiga o normalnoj ljudskoj težnji za mirotvorstvom, nenasiljem i mirnom suživotu među narodima. Ovo je knjiga o ljudima koji za svoje životno opredjeljenje biraju pacifizam umjesto prijetnji i zveckanja oružjem.
Stil romana Plivač
Ivica Prtenjača ima bogat i osebujan stil pisanja. Rečenice su pune pjesničkih slika, predivnih opisa kako prirode tako i suptilnih dubina ljudske duše. Divno koristeći slikovita izražajna sredstva, autor je napisao uistinu moćan i izuzetno kompleksan antiratni roman.
O roditeljima:
Oni su imali samo mene, svojim su morem tuge i sredovječnog ravnodušja plovili oko mene kao oko oštre i visoke hridi, neprestano. Naše zajedništvo bila je ta plovidba, njihov pokušaj da se usidre u mom srcu bez prikladne luke, niti su oni znali kako toj hridi prići, niti je hrid znala kako se umiriti….str. 12.
O vojnoj regrutaciji:
Plivao sam prema obližnjem otočiću, bio sam sam u moru, na svijetu, sam u svom pozivu za vojsku, sam u svome strahu za život i gađenju prema svemu što vojna uniforma predstavlja. str. 28.
O ljubavi:
Meni treba toplina koju osjetim svaki put kad pogledam kosu na Anninom vratu. Meni treba da sjedim na svojoj terasi nakon što sam se pozdravio s njom, dok ona preko cijele Evrope putuje kući, a ja tugujem. Obična tuga, kraj ljetne ljubavi…str. 149.
O ratnom profiterstvu:
Njihova imovina je krv drugih ljudi, Ako sve ovo dovoljno dugo potraje, poslije toga u našoj zemlji živjeti će samo bezobrazni bogataši. Neće biti siromašnih, oni će biti mrtvi, o njima će se snimati filmovi, oni će dobivati ulice i trgove, a život će i dalje pripadati onima koji su trgovali krvlju drugih. str. 173.
O autoru
Ivica Prtenjača rođen je 1969. godine u Rijeci, gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Radio je kao čitač vodomjera, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik.
Pojedine pjesme ili ciklusi prevedeni su mu na francuski, švedski, litavski, slovenski, mađarski, makedonski, engleski, njemački, talijanski i bugarski jezik.
Sudjelovao na dvadesetak europskih poetskih festivala i susreta kao pozvani hrvatski predstavnik. Uvršten u nekoliko antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti. Piše poeziju, prozu, dramske tekstove, a živi i radi u Zagrebu.
Nagrade:
Nagrada 25. Salona mladih za književnost 1998. Zagreb
Nagrada za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina, Kvirinovi susreti, Sisak, 2001.