Kategorija: Knjige koje se pamte

Neke knjige pročitamo i zaboravimo. Nekih se sjećamo, ali maglovito. A neke… Neke knjige ostaju s nama kamo god pošli. To su knjige koje se pamte!

Njihovi nas likovi prate, oblikuju, mijenjaju i na duši ostavljaju neizbrisiv trag. Vidimo ih oko sebe, prepoznajemo ih u susjedima, prijateljima i onim drugima. I znamo, sasvim sigurno, da ih nikada nećemo zaboraviti.

Jer, oni su sada mi. I mi smo oni.

Objavljeno

Yaa Gyasi Povratak kući

Nakladnik: Znanje

Naslovnica romana Povratak kući: ©Znanje, Zagreb 2017.

naslovnica knjige Povratak kući

Povijest kakvu ne poznajemo

Povratak kući je zapanjujuća priča koja prati tri stoljeća i sedam generacija obitelji čije su sudbine vođene povijesnim, kulturološkim, rasnim i međuplemenskim konfliktima kroz vrijeme od tristo godina. Veličanstvena je to saga koja čitatelje ostavlja bez daha. Sve naše spoznaje o položaju crnog čovjeka pod bjelačkom čizmom, rasna segregacija i neizrecivo težak život crnaca u Africi, a kasnije i imigracija crnaca u Ameriku predstavlja samo djelić naše spoznaje koja nikad nije osvještena. U našem “civiliziranom” svijetu ne postoji saznanje što su sve preživljavali ti ljudi i u kakvim su nehumanim i neizrecivo teškim životnim uvjetima živjeli i radili kao robovi. Prestankom ropstva kao “slobodni ljudi” i dalje su trpjeli rasnu segregaciju živeći u posebnim gradskim četvrtima gdje su se borili za svakojake loše plaćene poslove, živjeli u lošim, nehigijenskim uvjetima života lišeni svakog dostojanstva. To su bile teške životne okolnosti u kojima su odgajali svoju djecu.

Ali do kraja svog života Esi će vidjeti prijazan osmijeh na bijelom licu i sjećati se onoga koji joj je uputio vojnik prije nego što će je odvesti u odaje-sjećat će se kako osmijeh bijelca znači da s idućim valom dolazi samo još veće zlo.(str.53)

Čovjek je čovjeku……

Nama običnim ljudima rođenim na drugoj strani zemaljske kugle nije jednostavno pojmiti sadržaj ove knjige. Povratak kući je roman koji šokira i postavlja pitanje: kako je moguće da ljudi čine jedni drugima takve grozote samo zbog toga što su neki rođeni sa drukčijom bojom kože. Mnoge povijesne nepravde ni dan danas nisu u potpunosti ispravljene, a Afroamerikanci nastavljaju svoju borbu i dan danas u Americi iako su tamo rođene treće i četvrte generacije afričkih iseljenika.

A priča ide…

Baaba, upitala je Effia, zašto se Adwoa udaje za ovog muškarca?

Zato što joj tako kaže mati (str.12)


Priča započinje s Effiom i Esi, dvije sestre koje su stjecajem okolnosti odvojene odmah po rođenju. Njihovi putevi nažalost se nikad više nisu ukrstili. Effia se udala za bijelog čovjeka i ostala u Gani, dok je Esi prodana kao roblje u Ameriku. Ovo je njihova priča i priča sedam pokoljenja njihovih potomaka. Robovi, plemenski sukobi, nasilje i nečuvena nehumanost dio su života crnog stanovništva u zarobljeništvu. Čak i oni koji su dočekali oslobođenje od robovskog jarma nisu pronašli sreću jer se nisu znali ni mogli prilagoditi životu, te su neki od njih posegnuli za alkoholom, drogom, porocima.

Bila je previše tamna da bi pjevala u Jazzingu. Tako su joj rekli kad je došla spremna za audiciju.”Pretamna”,rekao je.(str207.)

Knjiga Povratak kući na dvorišnom zidu

Dojam o pročitanoj knjizi..

Knjiga je zanimljiva i na više nivoa zahtjevna za praćenje zbog velikog broja likova.Zbog toga se treba u više navrata vraćati na početak i pratiti rodoslovno stablo jedne i druge sestre.
Nakon pročitane knjige ostala sam dugo razmišljajući. Čitajući potresna svjedočanstva crnaca koji su bili robovi u Gani ne možete ne osjećati sram što pripadate vrsti koja se zove čovjek. Ovo je knjiga koja vam duboko uđe u pore, prodrma vas, izbaci iz udobnih papuča i tople kuće i vrati nazad promijenjenog, zauvijek.

O autorici

Yaa Gyasi je spisateljica gansko-američkog podrijetla. Knjiga Povratak kući njezin je književni prvijenac. Roman je svojoj autorici donio prestižnu nagradu American Book Award za iznimno literarno postignuće u 2016.godini.

Gdje kupiti knjigu Povratak kući

Znanje

Objavljeno

Jesus Carrasco : Pustopoljina

Nakladnik: Znanje

Naslovnica knjige Pustopoljina: ©Znanje, Zagreb 2019.

knjiga Pustopoljina na granju

Putovanje duše

Putovanje kroz nepregledne, ogoljele predjele u ovoj je knjizi putovanje duše. Ovo je predivna knjiga koja nas tjera na razmišljanje, uvlači nas u neistražene kutke naše svijesti, mjesto na kojem ostavljamo za sobom sve materijalne vrijednosti i uzimamo samo ono najnužnije što možemo u jednom ruksaku ponijeti sa sobom da bismo preživjeli. I onda putujemo… Putujemo. Istražujemo i sagledavamo nepravde na svijetu, istražujemo osobne limite do kojih čovjek može ići da ne pogazi ljudsko dostojanstvo i postavljamo pitanja : ima li  nade za dostojanstven život za one siromašne, prezrene, nemoćne i zlostavljane nakon  što se odluče pobuniti protiv moćnika, nasilja i nepravde. Neki ljudi ostaju u tom svijetu bez hrabrosti, volje ili mogućnosti za promjenom, ali ne i dječak. On odluči pobjeći.

Radnja romana

Dječak je odlučio da mora otići. Ne postoji ništa više u tom selu što ga može natjerati da ostane. Ni obitelj, nemoćan otac koji se ne može suprotstaviti načelniku silniku, ni majka bez kapaciteta da pruži emocionalni podražaj sinu, ni imanje koje je opustošeno stravičnom sušom, ni gladne i žedne životinje koje bauljaju uokolo. Dječak ne vidi nikoga uz koga bi se mogao emocionalno vezati i tko bi mu mogao pomoći. Osjeća samo strah i snažan poriv da pobjegne od patnji, bijede i sužanjstva.

Na svom putu sreće starog kozara i njegovo stado. Pridružuje se kozaru na putu kroz opustošenu zemlju. Prolaskom kroz pustopoljinu dječak postepeno stječe povjerenje u pastira i pomaže mu u čuvanju stada dok zauzvrat uči od kozara razne vještine: od brige o stadu do snalaženja u bespućima pustopoljine kroz koju prolaze. Stari kozar je jedini prijatelj osamljenog dječaka.

Morat ćeš sam otići po vodu.

Ne znam gdje je ima.

Ja ću ti reći.

Bojim se.

Hrabar si ti dečko.

Nisam.

Stigao si čak ovamo.

Jer ste vi bili sa mnom.

Jer te tjerala snaga volje.

(Str. 101.)

prva stranica knjige Pustopoljina

I mali može ponekad poraziti velikog

U romanu ima vrlo malo imena, ne znamo gdje se nalazi zemlja kroz koju prolaze ni u kojem se vremenu radnja događa. Znamo samo da se oni koji su ugnjetavani, makar slabiji fizički ili materijalno, mogu pobuniti nad nasiljem, bahatošću i nepravdom i započeti neki novi životni put bez obzira što nemaju okvirnu točku na horizontu. Nada i čežnja za boljim tjeraju dječaka da ide dalje i dalje bez obzira na prepreke. Okosnica romana je ideja po kojoj pojedinac uspijeva poraziti nadmoćnijeg neprijatelja bez obzira na ograničenja. Snaga duha i uvjerenje da smrt nije najgora stvar koja mu se može dogoditi čini da dječak u cijeloj priči izlazi kao pobjednik. Ali ožiljci i rane u tijelu i duši ostaju…

Mogao bi se svojevoljno vratiti. Odustati od beznadne borbe protiv prirode i ljudi te se vratiti kući. Možda to nije dom, ali barem je krov nad glavom. Vratio bi se gorim uvjetima nego što ih je imao prije odlaska. Odbacio je svoju obitelj i mora se suočiti s presudom.

(Str.139)

Stil kojim je pisan roman

Roman je surov, ogoljen, u nekim dijelovima opisan s elementima nasilja, ali na krajnje  realističan način sa šturim dijalozima, istovremeno toliko emotivno topao, predivno napisan, elokventnim rečenicama bogatog stila u opisu prirode i krajolika da vam se čini da ste sudionik tog dugog i sumornog puta između dva glavna lika.  Njihov zajednički odnos jako me podsjeća na odnos Santiaga i dječaka u romanu Starac i more.

O autoru

Jesús Carrasco španjolski je pisac rođen 1972. godine. Živi i radi u Sevilli. Romanom Pustopoljina debitirao je na međunarodnoj sceni. Pustopoljina je samo u Španjolskoj doživjela više od dvadeset izdanja, prevedena je na skoro trideset jezika, a po njoj je snimljen i film.

naslovnica knjige Pustopoljina

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Chanel Cleeton: Dogodine u Havani

Sonatina, Zagreb 2019.

Naslovnica knjige: ©Sonatina

Knjiga s lepezom

Kad umrem odnesi me natrag u Kubu. Prospi moj pepeo zemljom koju volim. Znat ćeš gdje. (str. 13.)

Neke su knjige mediji koji vas vuku. Traže da ih uzmete s police knjižara, trgovina ili knjižnica, gledaju vas čak iz običnog kioska čekajući da obratite pažnju na njih, opipate ih, osjetite njihovu težinu, okrenete prvu stranu i počnete čitati. Tada je njihova uloga završila, a vaša počinje. Ulazite u knjigu brzinom koja osvaja, žudnjom koja vas tjera da čitate sve brže i brže do samog kraja.

Takva je knjiga Chanel Cleeton Dogodine u Havani. Ova me knjiga toliko osvojila svojom iskrenošću, emocijama i bezgraničnoj ljubavi prema voljenoj zemlji da zaslužuje moju prvu objavu.

O knjizi Dogodine u Havani

Roman Dogodine u Havani prati dvije ljubavne priče rodbinski povezanih obitelji. Zajednička poveznica  bogate nasljednice Elise Perez i njezine unuke Marisol Ferrera  neiscrpna je ljubav prema Kubi kao i beskompromisna ljubav koja ne poznaje granice. To je raskošna priča o ljubavi, priča o dvije obitelji od kojih jedna prati događanja iz 1959. godine, previranja u Kubi, pad predsjednika Batista i dolazak na vlast Fidela Castra uz velik broj Kubanaca koji tada kao izbjeglice napuštaju Kubu. Prva priča ispričana je  riječima bogate nasljednice Elise Perez, a druga se događa u sadašnjem vremenu (2017.), šezdesetak godina kasnije kada se na Kubu vraća Elisina unuka Marisol Ferrera. Marisol nailazi na Kubu još uvijek bremenitu raznim problemima, prosvjedima i neslaganjima sa sadašnjim režimom.

Otvorena knjiga i straničnik

Roman je na mnogo načina iznenađujući. Čitajući roman dobila sam sasvim drugu perspektivu promatranja društveno-političke situacije u Kubi dolaskom Fidela Castra na vlast, kao i uvid u  egzodus neistomišljenika prema zemljama u okruženju, najviše prema SAD-u.

Živjeti u progonstvu znači biti lišen onoga što voliš najviše na svijetu-zraka koji udišeš i tla kojim koračaš (str. 15).

Volio bih da ti možeš živjeti u mom svijetu i ja u tvom. Volio bih da ne postoji tako oštra podjela između onih koji imaju sve i onih koji naprosto žude za prilikom da imaju više. (str. 99.)

Okosnica romana

U sjeni dolaska Fidela na vlast i padanja bogate obitelji Perez u nemilost novog režima smjestila se jedna od najljepših ljubavnih priča u novijoj književnosti. Ljubav bogate nasljednice Elise čiji je otac pristaša predsjednika Batiste i revolucionara Pabla koji se bori u Fidelovim redovima okosnica je ovog potresnog romana. Sličnu sudbinu šezdeset godina kasnije prolazi i njezina unuka Marisol zaljubljujući se u Luisa, povjesničara, prosvjednika i borca za bolju i pravedniju Kubu.

Zdravo, kaže pozdravljajući me savršeno uobičajenim glasom koji je sve samo ne običan.

Zdravo, ponovim za njime stvorivši tisuću pretpostavki o tome tko je, čime se bavi, zašto je došao na drugi kraj prostorije razgovarati sa mnom, i sve to između mojeg pozdrava i njegova.

Ja sam Pablo.

Premećem njegovo ime u mislima i iskušavam kako zvuči prije negoli mu otkrijem svoje.

Elisa. (str. 46.)

60 godina kasnije…

I Marisol na Kubi pronalazi ljubav u atmosferi uzavrele političke klime u sadašnjoj Kubi. Postupno shvaća svoj zadatak koji je istovremeno i njezino poslanje: istražiti i objelodaniti povijest svoje obitelji za buduće generacije. Shvaća da su sve spoznaje koje je imala o Kubi pogrešne jer ih je gledala očima turista, a ne očima ljudi rođenih ondje.

Učeći o svojoj zemlji Marisol, postaje bilježnik svog nasljeđa, bilježnik egzodusa, patnji, boli i siromaštva, čekanja u redovima na hranu i lijekove, bilježnik borbe za prava čovjeka i borbe za bolju budućnost novih generacija.

Kubanka sam, a opet nisam. Ne znam kamo pripadam na tome mjestu, u zemlji svoje bake i djeda, dok u mislima pokušavam oživjeti Kubu koja u stvarnom životu više ne postoji. Izbjeglice su povjesničari, čuvari uspomena na izgubljenu Kubu, onu gotovo zaboravljenu.(str. 146.)

Dogodine u Havani… zdravica je koju nikada nismo prestali izgovarati zato što se taj san nikako nije ostvario. Ako jednog dana i bude, što tada? Čemu ćemo se vratiti? Je li to uopće više naša zemlja ili smo je se odrekli kad smo otišli? (str. 237.)

Kubanci žive u neprestanoj nadi (ojalӑ ). U stvarnosti postoje riječi koje se opiru prijevodu; njihovo značenje sadrži cijeli splet stvari koje tinjaju ispod površine. Riječ sadrži ljepotu, nešto više od lakomislenosti puke nade. Govori o tijeku života, padovima i usponima, pukoj nepredvidljivosti svega. (str. 345.)

Ovo je knjiga koja na prvom mjestu govori o ljubavi kao bezvremenskoj emociji koja ne poznaje podjele na staleže, bogate i siromašne, plemstva i kmetove, kapitaliste i radnike. Ljubav koja se rađa u tragičnim u potresnim situacijama i koja ne bira idealne uvjete jer takvi ne postoje. Ali, nadasve veliča ljubav prema voljenoj zemlji, ponos što smo rođeni i pripadamo upravo tamo jer tamo gdje smo posijani tamo i rastemo.

Naslovnica knjige Dogodine u Havani

O autorici:

Chanel Cleeton autorica je nekoliko knjiga, a najznačajniji joj je roman Dogodine u Havani. Kao potomak kubanskih izbjeglica napisala je knjigu o egzodusu svojih predaka tijekom kubanske revolucije. Živi i radi u Floridi.

Nastavak romana Dogodine u Havani zove se Kuba mojih snova, a njegovu recenziju pronađite ovdje. Osim ta dva romana, kod nas je preveden i autoričin najnoviji, treći roman Zadnji vlak za Key West.

Gdje kupiti?

Sonatina

Ova mi se knjiga toliko svidjela da sam ju uvrstila u 10 knjiga koje ću pamtiti iz 2020. godine. Ako želite saznati koje su knjige dospjele na popis vaše Male, kliknite na link gore 👆

Objavljeno

Fredrik Backman: Čovjek zvan Ove

nakladnik: Fokus, 2015.

naslovnica romana Čovjek zvan Ove: ©Fokus

Čovjek zvan Ove i kaktusi

Pokušati prepričati Ovea za mene je kao pokušati prepričati Bibliju. Otkud početi? Svaka priča vodi u svom smjeru, svaka priča znači jednu novu misao. Svaka misao obogaćuje nas u nekom novom pogledu. Ipak, pokušat ću, a vi imajte na umu da u Oveu ništa nije onakvo kakvim se čini.

Ove ima pedeset i devet godina. Vozi saab. Od one je vrste ljudi koja upire prstom u sve druge koji mu se ne sviđaju, kao da su oni provalnici, a njegov kažiprst policijska džepna svjetiljka.

Tko je čovjek zvan Ove?

Čovjek zvan Ove čangrizav je i tvrdoglav starac. Nikoga ne voli, niti itko voli njega.

Ustvari, Ove voli samo svoju suprugu Sonju. Sonja voli ružičasto cvijeće.

U Oveovo se susjedstvo doseljava glasna obitelj, tata, mama, dvije živahne djevojčice i beba (koja je još u maminom trbuhu). Naravno da susjedi čovjeku zvanom Ove idu na živce kao što mu, uostalom, sve ide na živce.

Ali Ove ima zdravstveni problem: ima preveliko srce.

Citat, 226. str.

Zašto baš Ove?

Kad sam se počela baviti mišlju da otvorim blog i sve uz to ide, veliku sam većinu vremena posvetila razmišljanju o svojoj prvoj objavi. Koja je to knjiga koja zaslužuje biti broj jedan? Čak i prije nego se misao oblikovala znala sam! Moja najdraža knjiga svih vremena! Čovjek zvan Ove!

Prvi sam je put pročitala prije tri godine, u jednom dahu (i danu).

Nikad neću zaboraviti kako me je muž pogledao kad je došao s posla. Zašto plačeš?, pitao me šokirano. Upravo sam pročitala savršenu knjigu, rekla sam mu.

Nije shvaćao. Plakati zbog knjige? Ali Ove… Zbog Ovea ćete plakati i smijati se u isto vrijeme, jer Ove je sve ono što je u ljudima divno i sve ono zbog čega volimo ljude i divimo im se.

Recenzija:

Roman ima cikličku strukturu – prvo poglavlje događa se zapravo tek pretkraj knjige, ali smješteno je na sam početak kako bismo odmah upoznali Oveov zanimljiv karakter. Osim sadašnjosti, dijelovi poglavlja odvijaju se i u prošlosti gdje upoznajemo suprugu Sonju, bivše prijatelje, a sadašnje neprijatelje Anitu i Runea te saznajemo koji su to događaji obilježili Oveov život i oblikovali ga u čovjeka kakav danas jest.

Ne želim reći previše toga da ne kvarim čitanje knjige, ali iako po žanru nije krimić (naravno da nije!) i u Oveu ćete pronaći nekoliko zanimljivih preokreta koji će vas taknuti ravno u srce. Nakon čitanja, kada vam sve sjedne i kada se (ako ste imalo slični meni) dobro isplačete, poželjet ćete knjigu pročitati opet i opet i opet.

Baš to je razlog zbog kojeg sam, već dan nakon čitanja, pojurila u knjižaru i kupila čak dva primjerka ove knjige – jedan sebi, da ga mogu iznova i iznova čitati, a drugi teti – bližio joj se rođendan i malo je, priznajem, slična Oveu.

Na kraju…

Ove je lik koji živi u svima nama: nama koji smo tvrdoglavi, mrzovoljni, ljuti na cijeli svijet i bližu okolicu, nama koji preziremo sve one koji nisu poput nas, nama kojima na živce idu loši vozači, lijeni prodavači, glasni susjedi… Ali nama koji, kad zatreba, uvijek imamo veliko srce u koje stanu svi gore nabrojani, pa i više.

Ostali naslovi ovog autora:

Iako se naslovi mogu čitati zasebno, Moja baka i Britt-Marie povezane su istim likovima pa je za potpuno razumijevanje radnje najbolje da se čitaju po redu. Njihove recenzije neću pisati jer sam ih pročitala malo davnije, ali ih preporučujem od sveg srca, divne su! Isto su tako povezani i Medvedgrad  i Mi protiv vas, no o njima ću uskoro pisati i objasniti zašto te knjige volim skoro kao Ovea. Skoro.

Gdje kupiti:

FokusNaHit