Sonatina, Zagreb 2019.
Naslovnica knjige: ©Sonatina
Kad umrem odnesi me natrag u Kubu. Prospi moj pepeo zemljom koju volim. Znat ćeš gdje. (str. 13.)
Neke su knjige mediji koji vas vuku. Traže da ih uzmete s police knjižara, trgovina ili knjižnica, gledaju vas čak iz običnog kioska čekajući da obratite pažnju na njih, opipate ih, osjetite njihovu težinu, okrenete prvu stranu i počnete čitati. Tada je njihova uloga završila, a vaša počinje. Ulazite u knjigu brzinom koja osvaja, žudnjom koja vas tjera da čitate sve brže i brže do samog kraja.
Takva je knjiga Chanel Cleeton Dogodine u Havani. Ova me knjiga toliko osvojila svojom iskrenošću, emocijama i bezgraničnoj ljubavi prema voljenoj zemlji da zaslužuje moju prvu objavu.
O knjizi Dogodine u Havani
Roman Dogodine u Havani prati dvije ljubavne priče rodbinski povezanih obitelji. Zajednička poveznica bogate nasljednice Elise Perez i njezine unuke Marisol Ferrera neiscrpna je ljubav prema Kubi kao i beskompromisna ljubav koja ne poznaje granice. To je raskošna priča o ljubavi, priča o dvije obitelji od kojih jedna prati događanja iz 1959. godine, previranja u Kubi, pad predsjednika Batista i dolazak na vlast Fidela Castra uz velik broj Kubanaca koji tada kao izbjeglice napuštaju Kubu. Prva priča ispričana je riječima bogate nasljednice Elise Perez, a druga se događa u sadašnjem vremenu (2017.), šezdesetak godina kasnije kada se na Kubu vraća Elisina unuka Marisol Ferrera. Marisol nailazi na Kubu još uvijek bremenitu raznim problemima, prosvjedima i neslaganjima sa sadašnjim režimom.
Roman je na mnogo načina iznenađujući. Čitajući roman dobila sam sasvim drugu perspektivu promatranja društveno-političke situacije u Kubi dolaskom Fidela Castra na vlast, kao i uvid u egzodus neistomišljenika prema zemljama u okruženju, najviše prema SAD-u.
Živjeti u progonstvu znači biti lišen onoga što voliš najviše na svijetu-zraka koji udišeš i tla kojim koračaš (str. 15).
Volio bih da ti možeš živjeti u mom svijetu i ja u tvom. Volio bih da ne postoji tako oštra podjela između onih koji imaju sve i onih koji naprosto žude za prilikom da imaju više. (str. 99.)
Okosnica romana
U sjeni dolaska Fidela na vlast i padanja bogate obitelji Perez u nemilost novog režima smjestila se jedna od najljepših ljubavnih priča u novijoj književnosti. Ljubav bogate nasljednice Elise čiji je otac pristaša predsjednika Batiste i revolucionara Pabla koji se bori u Fidelovim redovima okosnica je ovog potresnog romana. Sličnu sudbinu šezdeset godina kasnije prolazi i njezina unuka Marisol zaljubljujući se u Luisa, povjesničara, prosvjednika i borca za bolju i pravedniju Kubu.
Zdravo, kaže pozdravljajući me savršeno uobičajenim glasom koji je sve samo ne običan.
Zdravo, ponovim za njime stvorivši tisuću pretpostavki o tome tko je, čime se bavi, zašto je došao na drugi kraj prostorije razgovarati sa mnom, i sve to između mojeg pozdrava i njegova.
Ja sam Pablo.
Premećem njegovo ime u mislima i iskušavam kako zvuči prije negoli mu otkrijem svoje.
Elisa. (str. 46.)
60 godina kasnije…
I Marisol na Kubi pronalazi ljubav u atmosferi uzavrele političke klime u sadašnjoj Kubi. Postupno shvaća svoj zadatak koji je istovremeno i njezino poslanje: istražiti i objelodaniti povijest svoje obitelji za buduće generacije. Shvaća da su sve spoznaje koje je imala o Kubi pogrešne jer ih je gledala očima turista, a ne očima ljudi rođenih ondje.
Učeći o svojoj zemlji Marisol, postaje bilježnik svog nasljeđa, bilježnik egzodusa, patnji, boli i siromaštva, čekanja u redovima na hranu i lijekove, bilježnik borbe za prava čovjeka i borbe za bolju budućnost novih generacija.
Kubanka sam, a opet nisam. Ne znam kamo pripadam na tome mjestu, u zemlji svoje bake i djeda, dok u mislima pokušavam oživjeti Kubu koja u stvarnom životu više ne postoji. Izbjeglice su povjesničari, čuvari uspomena na izgubljenu Kubu, onu gotovo zaboravljenu.(str. 146.)
Dogodine u Havani… zdravica je koju nikada nismo prestali izgovarati zato što se taj san nikako nije ostvario. Ako jednog dana i bude, što tada? Čemu ćemo se vratiti? Je li to uopće više naša zemlja ili smo je se odrekli kad smo otišli? (str. 237.)
Kubanci žive u neprestanoj nadi (ojalӑ ). U stvarnosti postoje riječi koje se opiru prijevodu; njihovo značenje sadrži cijeli splet stvari koje tinjaju ispod površine. Riječ sadrži ljepotu, nešto više od lakomislenosti puke nade. Govori o tijeku života, padovima i usponima, pukoj nepredvidljivosti svega. (str. 345.)
Ovo je knjiga koja na prvom mjestu govori o ljubavi kao bezvremenskoj emociji koja ne poznaje podjele na staleže, bogate i siromašne, plemstva i kmetove, kapitaliste i radnike. Ljubav koja se rađa u tragičnim u potresnim situacijama i koja ne bira idealne uvjete jer takvi ne postoje. Ali, nadasve veliča ljubav prema voljenoj zemlji, ponos što smo rođeni i pripadamo upravo tamo jer tamo gdje smo posijani tamo i rastemo.
O autorici:
Chanel Cleeton autorica je nekoliko knjiga, a najznačajniji joj je roman Dogodine u Havani. Kao potomak kubanskih izbjeglica napisala je knjigu o egzodusu svojih predaka tijekom kubanske revolucije. Živi i radi u Floridi.
Nastavak romana Dogodine u Havani zove se Kuba mojih snova, a njegovu recenziju pronađite ovdje. Osim ta dva romana, kod nas je preveden i autoričin najnoviji, treći roman Zadnji vlak za Key West.
Gdje kupiti?
Ova mi se knjiga toliko svidjela da sam ju uvrstila u 10 knjiga koje ću pamtiti iz 2020. godine. Ako želite saznati koje su knjige dospjele na popis vaše Male, kliknite na link gore 👆