V.E. Schwab: Gallant

Nakladnik: Sonatina, 2022.

Naslovnica knjige Gallant: ©Sonatina

Prevoditelj: Valentina Markasović

V.E.Schwab Gallant

Za Gallant bi se naizgled moglo reći da je  gotički fantasy roman. Ali to je zapravo roman čežnje. Čežnje da nađete svoje mjesto pod suncem, da vas netko voli i da nekome pripadate. Taj toliko željeni osjećaj pripadanja negdje, odnosno spoznaja o nepripadanju  nikamo, toliko je jak da me naprosto nosio cijelom knjigom.

Olivia Prior nigdje ne pripada, nema obitelj, nema prijatelje, nema ni glas. Nijema je. Ali ima snažan osjećaj da pripada negdje. Pripada u Gallant.

Slobodna-slaba riječ za nešto tako veličanstveno. Ne znam kakav je to osjećaj ali želim saznati. str. 155.

Život u Merilancu

Olivia Prior živi u školi za djevojčice Merilance ne znajući ima li živuće rodbine i gdje su. Život joj je tamo težak. Zbog nijemosti meta je izrugivanja drugih djevojčica.  Jedini spas i utjehu nalazi u čitanju majčinog dnevnika i nadi da će saznati istinu o svojim roditeljima. Dnevnik njene majke ispunjen je čudnovatim crtežima i rečenicama koje joj se čine nerazumljive i besmislene. Čitajući majčin dnevnik, Olivia teška srca zaključuje kako se radi o ženi koja je izgubila razum. Kad se već pomirila s spoznajom da je sama na svijetu, stiže pismo nepoznatog joj ujaka kojim je poziva u Gallant.

Prošla sam iza zida, napisala je njezina majka. I upoznala sam Smrt. str. 150.

Gallant

Gallant je ogromno obiteljsko imanje gdje Oliviu dočekaju par sluga i Matthew, rođak kojemu Olivijino prisustvo očigledno smeta. Istovremeno, otkriva da je ujak koji ju je pozvao na imanje umro prije godinu dana te da on zasigurno nije taj koji joj je poslao pismo. Tražeći objašnjenja, Olivia ponovno iščitava majčin dnevnik u kojem je ona upozorava da se ni pod koju cijenu ne smije približavati zidu koji označava rub imanja. Boraveći u Gallantu, Olivia otkriva cijelo nasljeđe Priora koji su živjeli ondje. Nema knjiga iz kojih će to pročitati ili rodbine koja će joj to ispričati. Sve joj to pričaju duhovi i sjene koji žive tu na Gallantu i s kojima Olivia komunicira na sve moguće načine jer ih ona vidi.

Kuća poput ove ima previše povijesti, a povijest sa sobom uvijek nosi svoje duhove. str. 102.

Zid

Olivijina znatiželja da otkrije tajne svoje obitelji prelazi granice imanja. Odluči prijeći zabranjeni zid u potrazi za odgovorima. Ali na toj strani nalaze se vojnici tame i sama Smrt. Olivia spoznaje da je i njezina majka prešla zid i tako upoznala njezina oca, ali pod koju cijenu?

Hoće li Olivia pobjeći sudbini i nadmudriti Smrt? Hoće li saznati tajnu o svojim roditeljima?

Dojam o djelu

Gallant je roman koji  teško svrstati u neku određenu kategoriju. Svakako je fantasy na onaj mračan gotički način čemu pridonose i crno-bijele ilustracije nalik na Rorshachove mrlje. Premda je stil pisanja izuzetno poetičan, na trenutke i liričan, uznemirujući svijet sjena i neprijateljskih stvorenja izvan zida ne daju vam mirno spavati.

Duhovi koji se pojavljuju svako malo i  koji upozoravaju na opasnosti iza zida dijelom su Olivijine nade, a dijelom opsjene. Čas vam se čine  izuzetno stvarni, a čas samo puste tlapnje i nadanja osamljene djevojke u potrazi za pripadanjem.

Kako što sam navela u uvodu, Gallant je roman čežnje, roman tuge, roman istraživanja za svojim korijenima.

Jeziva atmosfera koja se ćuti u samom dvorcu nasljeđe je svih onih koji su tu živjeli. Kad zanemarite sve sjene, duhove, zlokobnu atmosferu i susret sa Smrću, ostaje vam složenost emocija jedne mlade djevojke koja grozničavo traži mjesto koje će zvati domom. Nakon odlaska iz sirotišta, neverbalne interakcije s ljudima zbog svoje nijemosti, majčinog dnevnika koji joj je jedina spona s obitelji, ostaje joj samo nada. Nada da će pronaći svoje mjesto pod suncem. Kad je ugledala Gallant, Olivia je znala da je to mjesto upravo pronašla.

Lik Olivie vrlo je snažan i nepokolebljiv. Autorica ga je jako dobro donijela.

Ako volite romane s dubljom pričom, onom koja otvara ulaz u duhovno neistražena područja, područja sjena i opsjena, preporučujem vam ovu knjigu. 

V.E.Schwab Gallant

O autoru

V.E. Schwab autorica je broj 1 bestselera New York Timesa za više od dvadeset knjiga, uključujući hvaljene serije Shades of Magic, serije Villains, serije Cassidy Blake i međunarodnog bestselera Nevidljivi život Addie LaRue. Njezin je rad dobio pohvale kritičara, preveden na više od dva tuceta jezika i izabran za televiziju i film. First Kill – serija o YA vampirima temeljena na istoimenoj Schwabovoj kratkoj priči – trenutačno radi na Netflixu uz producentsku kuću Belletrist Productions Emme Roberts. Živi u Edinburghu, u Škotskoj.

Gdje kupiti:

Sonatina

Valérie Perrin: Svježa voda za cvijeće

Nakladnik: Sonatina, 2022.

Naslovnica knjige Svježa voda za cvijeće: ©Sonatina

Valerie Perrin Svježa voda za cvijeće

Pitala me prijateljica kakva je knjiga koju čitam. Rekla sam: predivna.
A o čemu je knjiga?
O čuvarici groblja – kažem ja.
Kako može knjiga o groblju biti predivna?, čudi se prijateljica.
Eto tako. Svježa voda za cvijeće uistinu je predivna knjiga. To je knjiga o ženi, knjiga o muškarcu i knjiga o djetetu. Knjiga o životu. Knjiga o smrti. To je također knjiga o umrlima, napisana na svečan, blag i poetičan, nevjerojatno dostojanstven način ispunjen emocijama.

Violette

Violette Toussaint naizgled je obična žena, ali to nikako nije.  Čuvarica je groblja u malome mjestu u Burgundiji. Svakodnevna briga o grobovima, razgovori s ožalošćenima, namjernicima i posjetiteljima, prodaja cvijeća i održavanje spomenika njezina su svakodnevnica.

A da briga o preminulima nikako nije samotan posao dokazuju, uz Violette, i njeni zabavni kolege – trojica grobara, tri pogrebnika i svećenik, svatko sa svojim dirljivim i urnebesnim ispovijedima.

I tako, iz dana u dan Violette čuva groblje bez velikih potresa. O svakom grobu zna njegovu priču, povijest i život onog koji tu leži.

No, jednoga dana njezinu svakodnevnicu  prekida detektiv Julien Seul, koji dolazi na groblje s urnom svoje pokojne majke koju, prema majčinoj oporuci, mora položiti na grob potpunog neznanca.

A onda ste izvukli svoje bilješke o pogrebima. Tada sam shvatio da ste drugačiji-Da postoje žene koje ne nalikuju ni na jednu drugu ženu. Da vi niste nečija kopija, već da ste vi netko. Str. 109.

Julien dolazi na Violettino groblje

Julien je istražitelj koji je došao ispuniti majčinu zadnju želju, ali otkriva da nikad zapravo nije majku poznavao. Priča o tajnoj ljubavi Julienove majke, ispisana na stranicama njezina dnevnika, kao i vrijeme koje Violette i Julien sve više provode zajedno, zbližava ih na jedan nenametljiv, suptilan i skladan način. Julien se povjerava Violette, a ona izvlači iz svog srca  sve svoje tuge, sav svoj jad i ogorčenje. Tajne koje je zakopala duboko u srce ne mogu biti samo njezine, one moraju izaći na površinu, a ona nije sigurna je li spremna otvoriti se Julienu.

Philippe

Nekome je mogao biti dobar muž, ali ne i Violetti. Violette je bila drukčija, suptilna i nježna duša koju nije mogao razumjeti muškarac koji je volio motore, lake žene i odlaske u barove. A nije da nije pokušao. No, nisu je ni voljeli njegovi roditelji. Na kraju je bilo prekasno. Otišao je bez pozdrava.

U tom je trenutku shvatio da je nikad nije prestao voljeti, ali da je prekasno. Vrijeme se nije moglo vratiti. str. 340.

Valerie Perrin Svježa voda za cvijeće

Dojam o djelu

Dugo nisam pročitala knjigu koja je istovremeno tako lijepa, a tako tužna. Knjiga koja vas ispuni vjerom o postojanju višeg nauma, plana zašto se stvari događaju upravo na taj način. Kad čitate ovu knjigu, postavljate pitanje imamo li svi mi neki životni zadatak koji trebamo odraditi da bi nam duša bila na miru. Vjerujem da je biti čuvarica groblja bio Violettin zadatak. Jedna mala žena, obična, svakodnevna, po ničemu posebna, ni ljepotica, ni bogatašica, ni netko tko se ističe na bilo koji način, osim po hrabrosti, priča nam svoj život.
A taj život je sve, samo nije lagan. To je život satkan od boli koja je obogatila osobu da razumije tisuću sudbina i života, a ne samo svoj. Zato je biti čuvarica groblja za Violette poslanje, a ne zanimanje.

Drago mi je što sam čitanjem ove divne knjige postala svjedokom jednog teškog, ali vrlo neobičnog života. Autorica je poetičnim, pitkim jezikom opisala male stvari koje život čine vrijednim življenja i to na mjestu koje samo naizgled pripada mrtvima.

Pročitajte. Ovo je možda najljepša knjiga koju sam pročitala ove godine. Ogromna preporuka!

O autoru

Valérie Perrin (1967.) francuska je književnica rođena na istoku Francuske, a odrasla u Burgundiji. Autorica je triju romana: “Les oubliés du dimanche” (2015.), “Svježa voda za cvijeće” (2018.) i “Trois” (2021.). No, iako su sva tri postigla velik uspjeh kod publike, međunarodno priznanje donio joj je drugi roman, “Svježa voda za cvijeće”. Figaro Littéraire uvrstio je Perrin među deset najprodavanijih autora u Francuskoj u 2019. godini, a u Italiji je “Svježa voda za cvijeće” bio najprodavaniji roman u 2020. Preveden je na više od trideset jezika, a u pripremi je i miniserija. Autorica  živi u Normandiji.

Gdje kupiti:

Sonatina, web shop Znanje

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

Nakladnik: Sonatina, 2022.

Naslovnica romana Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici: ©Sonatina

Čuvanje tajni samotna je stvar. (Ted, str. 83.)

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

U zadnjoj kući u Nepotrebnoj ulici, prozora zatvorenih šperpločama, živi Ted, sa svojom mačkom Olivijom i kćeri Lauren. Ted je neobičan čovjek, nedruštven, zbunjen, svoje boli liječi alkoholom i tabletama. Lauren je tinejdžerica problematičnog ponašanja, s napadima agresije. Olivia je, čini se, najmudrija i glas razuma, premda je ostali ukućani ne razumiju jer, naravno, Olivija ne govori.

E sad, zašto još uvijek imam onaj loš osjećaj? Što bi moglo biti krivo? … No, kad vam se u životu ne sviđa ono što vam se događa, najbolje da odete spavati dok to ne prestane. (Olivia, str. 35.)

U blizini Tedove kuće, prije jedanaest godina nestala je djevojčica Lulu. Nikad nije pronađena, a njezina sestra Dee Dee odlučna je u pronalasku – makar njezina tijela. Jer Luluin nestanak vodio je u propast cijele obitelji i Dee Dee je toga dana izgubila sve.

Danas je godišnjica Djevojčice sa sladoledom. Dogodilo se to pored jezera, prije jedanaest godina – prvo je bila tamo, a zatim nije. Tako da je dan već bio loš kad sam otkrio da je među nama Ubojica. (Ted, str. 7.)

U kuću pokraj Tedove useljava se nova susjeda.

Čini se da je Tedova kuća strašno zanima jer stalno njuška uokolo. Nešto bi vrlo lako mogla i otkriti.

…stoga moraš biti oprezan. Nikad, nikad im ne smiješ dopustiti da vide tko si zaista. (Ted, str. 186.)

No kao što stoji na stražnjoj korici knjige, to svakako nije ono što očekujete.

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici krije brojne tajne. Strašne. Bolne. Okrutne.

Međusobno čvrsto isprepletene.

Likovi koje je nemoguće definirati

Ted, Lauren i Olivija neraskidivo su povezani likovi. Gotovo nikad ne izlaze iz kuće, svaki ima svoje opsesije, svoje bolne točke, svoje, mogli bismo reći, psihoze.

Ted obožava „svoje dvije cure“ i želi ih zaštititi od svega lošega što se nalazi vani. Zato i jesu šperploče na prozorima.

Da, ubijati je teško, ali održavati nešto sigurnim i živim još je teže. Ajme, bar ja to dobro znam. (Ted, str. 20.)

Veoma je teško sagledati situaciju onakvom kakva ona jest jer nam većinu priče pripovijeda sam Ted – potpuno nepouzdan pripovjedač čiju svaku riječ moramo sagledati iz više kutova i dvaput je okrenuti. Neke su njegove izjave prostodušne i naivne pa se moramo upitati kako taj trideset-i-nešto-godišnjak uopće samostalno funkcionira, a kamoli kako odgaja zahtjevno dijete poput Lauren.

Ljude procjenjujem na dva načina – kakvi su prema životinjama i što vole jesti. Ako im je omiljeno jelo nekakva salata, sasvim su sigurno loše osobe. Bilo što sa sirom, vjerojatno su okej. (Ted, str. 18.)

Iz njegovih ulomaka vidimo da se panično trudi sačuvati tajne, da ga je majka od djetinjstva poticala na skrivanje istine i pitamo se – koliko toga on taji od nas – i od sebe?

Olivijini su dijelovi najrazumniji, no ona je mačka pa se čitavo vrijeme moramo pitati – koliko je realno to što ona govori?

Dakle, tri pripovjedača. Tri verzije istine.

A tu je i susjeda, koja ima svoje viđenje događaja.

Koja je istina ona prava?

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici
Olivia 🙂

Horor?

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici, počevši od samog naslova, toliko je neobičan roman, drugačiji od svega ostaloga što ste dosad čitali. Sve ono što u njemu jest – nije. A ono što jest – potpuno je različito od većine naših očekivanja. Neću reći da neki među vama neće pogoditi što je na stvari, no priča je toliko kompleksna i isprepletena da ćete, čak i ako štogod pogodite, ipak ostati silno iznenađeni raspletom.

I ja sam naslutila neke dijelove fabule, no pogrešno sam ih uklopila u čitavu sliku i ostala sam paf svime onim što se na kraju dogodilo.

Unatoč najavama, ovo nije horor. Ne u onom klasičnom, žanrovskom smislu. Neću reći da nema i nekih stvarno užasavajućih dijelova, no najgora je zapravo atmosfera poremećenosti. Vi osjećate da nešto dubinski nije u redu, da se nešto ne uklapa. Neka nam sitnica bode oči, no u nju ne možemo uprijeti prstom, jednostavno, osjećamo.

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici je, naprosto, horor života koji nećete moći prestati čitati!

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici – ljubav na prvo čitanje

Ovo je jedna prekrasna, strašna i izuzetno dirljiva priča. Na nekim ćete se dijelovima naježiti. Na nekima ćete stati u nedoumici. Nešto će vas šokirati, nešto rastužiti.
Uglavnom ćete se htjeti vratiti unatrag i nakon što zaklopite zadnju stranicu, htjet ćete još i opet.

Ne znam je li vam to faktor kod izbora knjige, ali ovaj se roman može podičiti i prekrasnim stilom pisanja. Vidi se da se autorica doista potrudila istražiti temu o kojoj piše, da se u to unijela srcem. A neke su rečenice jednostavno toliko lijepe i efektne da ih je šteta ne zabilježiti.

Koliko se puta netko može saviti prije nego se slomi zauvijek? Morate biti pažljivi s polomljenim stvarima; katkad popuste i polome sve oko sebe. (Olivia, str. 254.)

Jednom kada se susretnete s ovim romanom, nadam se da ga nećete zaobići već da ćete s guštom, i strahom, i otvorenog srca, uroniti u Nepotrebnu ulicu. Vjerujte mi, isplati se!

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

Ostali naslovi ove autorice

Catriona Ward autorica je nekoliko romana, no kod nas je preveden samo njezina najpopularniji, Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici, prema kojem će se snimati i film.

Gdje kupiti roman Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici:

Sonatina

Chanel Cleeton: Zadnji vlak za Key West

Nakladnik: Sonatina j.d.o.o.

Naslovnica knjige Zadnji vlak za Key West: ©Sonatina

Chanel Cleeton zadnji vlak za Kay West

Početak

Davno, prije mog rođenja, Key West je bio najveći i najbogatiji grad na Floridi. Ali čak i prije nego što je ostatak zemlje osjetio posljedice nesreće ’29, Florida se borila. Ponestalo je novca i kredita, a problemi su mučili urod citrusa. Sada su ljudi bez posla, gladni i očajni, grad bankrotirao, naše bogatstvo sve samo ne izvjesno, tisuće se sele na sjever s nadom u bolji život.

Henry Flaglerova željeznica

Godina je 1935. Vrijeme je velike ekonomske depresije i milijuni ljudi pokušavaju naći bilo kakav posao kako bi prehranili obitelji. Osim velikog broja sirotinje, beskućnika i radnika nadničara, otvara se prostor za razne vrste kriminalaca, od običnih lopova do mafijaških bosova. Key West je najjužnija točka na Floridi i posljednje mjesto gdje staje  Henry Flaglereova željeznica. Velik broj ljudi, neki zbog posla, neki zbog želje da se provozaju ovom legendarnom željeznicom, odlučuju na Praznik rada doći baš ovdje u Kay West. Tu se susreću tri žene: Helena Berner, odrasla u Kay Westu, Kubanka Mirta Perez i mlada Elizabeth Preston. Njihove se sudbine isprepliću u samo jednom vikendu kada se razorni uragan, jedan od najvećih ikada, obrušava na gradić Key West.

Helena

Helena je konobarica u lokalnom svratištu kod Ruby. Iako je već u poodmakloj trudnoći, radi jer je prihod koji donosi suprug Tom neizvjestan. Tom je ribar koji se često vraća bez ulova, a i ono što zaradi zapije s društvom, tako da je Helena prisiljena raditi zbog sebe i zbog bebe. Uz to, Tom je nagao i naprasit muškarac koji često digne ruku na ženu pa je Heleni draže biti na poslu. U svom svratištu sreće Mirtu. U trenutku naleta uragana Helena je u svratištu, porođaj samo što nije, a Tom je na moru…

Mirta

Mirta na Key Westu provodi medeni mjesec sa suprugom Antonyem. Nakon kubanske revolucije 1933., obitelj Mirte Perez  stavljena je u opasnu poziciju pa je Mirta prisiljena  zaručiti se za čovjeka sumnjive reputacije kojeg prati glas da je iz mafijaških krugova. Dok se s jedne strane rađa simpatija koja se razvija u ljubav prema zgodnom Antoniju, s druge strane muči je saznanje da se Antonio bavi mutnim i ilegalnim poslovima. Na plaži sreće Elisabeth i dvije se žene upoznaju. Nisu svjesne da ih samo sati dijele od udara uragana.

Elisabeth

Za Elizabeth Preston, put u Key West ima dva razloga. Elizabeth  bježi od zaručnika, poznatog mafijaškog bossa, a istovremeno pokušava naći brata koji se nalazi u jednom od kampova ratnih veterana. Već u vlaku upozna zanimljivog stranca koji probudi njezino zanimanje. Dolaskom u Key West Elisabeth je bez novca i bez plana kako da dođe do brata. U pomoć joj priskače novi prijatelj, ali i njegova je prošlost zanimljiva. Elisabeth upoznaje Helenu i Mirtu nekoliko sati prije uragana, ali one će se još jednom sresti..

Dojam o djelu

Zadnji vlak za Key West izuzetno je lijepa priča koja se događa u doba teške ekonomske i gospodarske krize na jugu SAD-a. Chanel Cleeton  potvrdila je svoju reputaciju autorice ljubavnih romana s istinitom povijesnom pozornicom kao kulisom za roman. Maestralno ispričana, topla i nadasve optimistična priča koja nam kazuje da bez obzira što je život borba, hrabri ljudi uvijek pobjeđuju. Tri srčane, hrabre i neustrašive žene iznijele su cijeli roman na svojim plećima. Muškarci su ovdje samo sporedne uloge.

Chanel Cleeton  je i prethodnim romanima dokazala da joj je sudbina i položaj žena u vrijeme između dva svjetska rata i građanskih ratova na području Latinske Amerike tema koja je izuzetno zanima i koja je polazište njezinih romana. Ni ovaj roman nije iznimka u tome.

Ako želite lagano, a istovremeno snažno štivo koje udara na emocije, Zadnji vlak za Key West knjiga je za vas. Ne očekujte veliku dubinu ili psihološko nijansiranje likova. Ova će vas  knjiga prvenstveno zabaviti, ali i podsjetiti na dio povijesti o kojoj možda ne znate puno.

Chanel Cleeton Zadnji vlak za Key west

O autoru

Chanel Cleeton  je  autorica bestselera New York Timesa  i  USA Today, poznata po romanima koji su i u nas prevedeni: Dogodine u Havani i Kuba mojih snova. Podrijetlom s Floride, odrasla je na pričama o egzodusu svoje obitelji s Kube nakon događaja Kubanske revolucije. Njezina strast za politikom i poviješću nastavila se tijekom godina provedenih na studiju u Engleskoj gdje je diplomirala međunarodne odnose na Richmondu te magistrirala globalnu politiku na London School of Economics and Political Science. Chanel je također dobila svoj doktorat prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta Južne Karoline. Voli putovati i živjela je na Karibima, Europi i Aziji.

Gdje kupiti

Sonatina

Karen Dionne: Kći kralja močvare

Nakladnik: Sonatina, 2021.

Naslovnica romana Kći kralja močvare: ©Sonatina

Ružne stvari se događaju. Avioni se ruše, vlakovi izlijeću iz tračnica, ljudi pogibaju u poplavama, potresima i tornadima. Vozači motornih saonica se izgube. Psi dobiju metak. A djevojčice nestanu. (str. 293.)

Karen Dionne: Kći kralja močvare

Kći kralja močvare

Helena Pelletier danas je sretno udana i majka dviju djevojčica, no tko je ona zapravo?

Mogla bih vam reći da je meni bilo dvanaest godina, a mojoj majci dvadeset osam kad su nas izbavili od njezina otmičara, da sam, prema opisima iz novina, sve te godine proživjela u derutnoj seoskoj kolibi okružena močvarom… Da su otac i majka bili jedini ljudi s kojima sam u tih dvanaest godina razgovarala. Da nisam znala da smo lišene slobode sve dok nas nisu oslobodili. (str. 11./12.)

Istinu ne zna nitko, čak ni njezin suprug Stephen.

Nitko ne zna da je njezin otac, poznat kao Kralj močvare, oteo njezinu majku kad je bila djevojčica, da je Helena plod stalnih silovanja i da je, do dvanaeste godine, živjela u ruševnoj kolibi u močvari.

Sada, otac je pobjegao iz zatvora.

Znam da je to što je učinio mojoj majci pogrešno. … No jedan dio mene – dio koji nije veći od jednog jedinog zrnca peludi na jednom jedinom cvijetu jedne jedine biljke , dio mene koji će zauvijek biti djevojčica s pletenicama koja idealizira oca – sretan je što je otac slobodan. (str. 36.)

Helen zna da je ona jedina koja može uhvatiti oca.

Istina je ta da sam … shvatila da oca mogu uhvatiti i vratiti u zatvor jedino ja. Mojem ocu nitko nije ravan u snalaženju u divljini, ali ja sam mu blizu. Živjela sam s njim dvanaest godina. On me obučio, naučio me svemu što znam. Znam kako razmišlja. Što će učiniti. Kamo će otići. (str. 49.)

No više od svega, Helena zna da MORA uhvatiti oca. Predobro ga poznaje. Zna što mu je sljedeći korak.

Zna da ju je odlučio pronaći.

Nju i njezinu obitelj.

A ona je jedina koja ih može zaštititi.

Djevojčica Helena – kći kralja močvare

Roman Kći kralja močvare doista u nama izaziva različite osjećaje.

Radnju nam pripovijeda Helena, dijete otmičara i žrtve. U jednom je poglavlju odrasla žena, u drugom dijete i tako do samog raspleta.

Djevojčica Helena u nama budi podvojene osjećaje. Odgajana kao očeva „Mala Sjena“, on ju je podučio svemu što zna. Idealizirala ga je i bezuvjetno voljela, čak toliko da se u nekim trenutcima okretala protiv majke. Ide nam na živce i žalimo ju. Ne razumijemo ju, a opet… Razumijemo, u neku ruku.

Djevojčica Helena nema pojma da u njezinoj obitelji nešto ne štima – a to je ono što u nama izaziva gađenje, gorčinu i jad. Djevojčica misli da je njezina obitelj sasvim normalna. Dakako, ona ne susreće druge ljude, no to joj nije čudno.

Karen Dionne: Kći kralja močvare

Otac tuče majku, ali djevojčica smatra da majka zasluži.

Otac ju kažnjava okrutnim, sadističkim kaznama – djevojčica naprosto ne zna da se to tako NE SMIJE.

Meni se Helena nije svidjela – u njoj sam prepoznala istu sadističku crtu kao i kod njenog oca.

Shvaćam, nije znala drugačije, jasno mi je, doista.

No, spisateljica mi je jednostavno nije približila dovoljno da bih je zavoljela. Helena mi je ostala hladna, što je u redu kada je odrasla. Ta hladnoća kod djeteta… Slama srce.

Ne mogu ni zamisliti da se ovakve priče događaju i u stvarnom životu…

Ne mogu zamisliti koliko djece živi oko nas, u stravičnim uvjetima, u obiteljima gdje je zlostavljanje jedina komunikacija među njenim članovima.

Mogu li se nadići emocionalna i intelektualna ograničenja koja ti takva okolina nameće?

Mogu li djeca iz takvih obitelji ikada potpuno zacijeljeti?

Žena Helena – još je uvijek kći kralja močvare

I danas, kao odrasla žena, Helena gaji podvojene osjećaje prema roditeljima. Majku voli i prezire zbog njezine slabosti.

Nakon što sam doznala istinu o ocu i majci, često sam se pitala zašto majka nije pobjegla. Ako je život u močvari mrzila kao što je kasnije tvrdila, zašto nije otišla? … Jasno mi je da je bila dijete kad ju je otac doveo u kolibu pa joj neke mogućnosti možda nisu bile odmah očite. No imala je četrnaest godina da nešto smisli. (str. 119.)

Oca voli zbog svega lijepog što su prošli skupa i mrzi zbog svega onoga što on zapravo jest – narcisoidni, sadistički gad.

Nema pojma da ću ga ponovno nadmudriti. Ne može zamisliti nijedan drugi ishod osim onoga koji je isplanirao jer u njegovu svemiru, u kojem je on Sunce a svi ostali kruže oko njega, stvari se događaju samo onako kako on odredi. (str. 206.)

Otac ju je naučio kako vrebati plijen, kako loviti i ubijati.

Kako podnositi bol, kako biti strpljiv do krajnjih granica.

Sve to znanje Helena će iskoristiti kako bi ga uhvatila i još jednom – privela pravdi.

Hoće li uspjeti?

Može li pravi lovac ikada postati lovina?

Može li sadistički gad kao Helenin otac ikada biti pobijeđen, čak i ako mu je protivnica njegova vlastita kći?

Očekujte neočekivano.

Karen Dionne: Kći kralja močvare

Triler ili drama

Za kraj, željela bih naglasiti da ovo nije psihološki triler kako ga se svugdje najavljivalo. Ovo je psihološka drama, no ne i triler.

Moram priznati da sam očekivala nešto drugačije, no nisam razočarana.

Voljela bih da je spisateljica likove okarakterizirala malo detaljnije jer mi se bilo teško povezati s Helenom.

Opisi nasilja nisu mi bili toliko strašni – imali su svoju funkciju. Shvatili smo da je život u močvari težak i okrutan, a jesti treba svaki dan.

Najveće bogatstvo ovog romana leži baš u glavnom liku i njezinim osjećajima. Helena voli i mrzi svoje roditelje.

Shvaća i ne shvaća što je sve izgubila.

A u nama čitateljima sve se nekako steže.

Srce nas boli zbog otete djevojčice koja je prisilno postala majka.

Zbog djeteta koje raste u toliko surovim okolnostima da ne razlikuje ljubav od manipulacije.

Helena jest i nije čudovište. Baš kao u Andersenovoj bajci Kći kralja močvare.

Vječita bitka dobra i zla u jednoj osobi.


P.s. Ako želite pročitati stvarno, ali stvarno izuzetno dobar, potresan, snažan roman o sličnoj situaciji, pročitajte Najdraže moje Gabriela Tallenta. To je knjiga koje će vam se stvarno urezati u sjećanje!

Ostali naslovi ove autorice:

Karen Dionne autorica je pet romana, a kod nas je preveden samo onaj iz 2017. godine, Kći kralja močvare.

Ono što je zanimljivo, ako sam točno prevela s Wikipedije, jest da su ona i suprug, skupa sa svojom kćeri, živjeli u močvari michiganskog Gornjeg poluotoka (Upper Peninsula) – što je i mjesto radnje ovog romana.

Moramo postaviti pitanje – koliko je vlastitog iskustva utkala u roman koji ju je proslavio?

Prema romanu Kći kralja močvare snima se i film!

Gdje kupiti roman Kći kralja močvare:

webshop Znanje

Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew

Nakladnik: Sonatina, 2020.

Naslovnica romana Veliki dan gospođice Pettigrew: ©Sonatina

Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew

Veliki dan gospođice Pettigrew

Gospođica Pettigrew opet je ostala bez posla. Ona je guvernanta i to, prema vlastitom priznanju, ne baš jako dobra.

U gomilu se umiješa i gospođica Pettigrew – sredovječna i pomalo uglata dama, srednje visine, mršava zbog manjka dobre hrane, sa sramežljivim i poraženim izrazom lica i vidljivo prestravljenim očima, kad bi ih itko želio gledati. Ali na cijelom svijetu nije bilo ni jednog prijatelja ni rođaka koji bi znao ili mario je li gospođica Pettigrew živa ili mrtva.

str. 6.

Dolazi u zavod za zapošljavanje gdje je zabunom šalju na adresu gospođice LaFosse.

I ta se zabuna pretvara u najsretniji trenutak života i veliki, ma najveći dan u životu gospođice Pettigrew. Upoznaje luckastu, prekrasnu, predivnu gospođicu LaFosse, glumicu i pjevačicu u noćnom klubu Grimizni paun! Noćnom klubu! I ne samo to, viđa se istodobno s tri različita muškarca! Tri muškarca! Sablazni gospođice Pettigrew nema kraja!

Ali, kad iz moguće nevolje izvlači lakomislenu gospođicu LaFosse, njih dvije istoga trena postaju najbolje prijateljice!

Ali iza zabrinutosti, gospođica Pettigrew je s blagom krivnjom osjećala najčudesnije i najushićenije uzbuđenje koje je ikada doživjela. „Ovo je Život“, mislila je. „Još nikad nisam živjela.“

str. 17.

I dok gospođica Pettigrew, nerado ali ipak, skriva pravi razlog svog dolaska, uvučena je u vrtlog nečega što nikad nije iskusila – uljepšavanja, avantura, očijukanja. Uvučena je u vrtlog života!

U čistu i nepatvorenu sreću!

Gospođica Pettigrew prvi put u životu – živi!

A gospođica LaFosse prvi put u životu ima nešto nalik na majku – i to majku koja će joj itekako očitati bukvicu kad to bude potrebno!

Dvije različite žene, jedna čudesna priča.

Ako ćete ikad pročitati neku knjigu prema mojoj preporuci – neka to bude Veliki dan gospođice Pettigrew!

Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew

Veliki dan gospođice Pettigrew- opet

Gospođica Guinevere Pettigrew glavni je lik ove lepršave, neodoljive priče. Četrdesetogodišnja usidjelica, pastorova kći, po manirima prava uštogljena, kreposna dama, tanke sive kose, nezdravog tena (od slabe prehrane), u ružnom blatnjavo smeđem kaputu, preplašena i slaba.

Ili?

Gospođica Pettigrew razrogači oči. Misli joj se uskovitlaju. Od duševnog preokreta zavrti joj se u glavi. Da, zašto? Nikada u svim tim godinama nije osjetila opako uzbuđenje pudranja nosa. Druge su doživjele tu radost. Ali ona ne. Samo zato što nije imala hrabrosti. Samo zato što nikad nije mislila svojom glavom. Puder je put u prokletstvo, grmio je njezin otac pastor. Ruž je prvi korak prema propasti, šaptala je njezina majka. Rumenilo je znak bludnice, rikao je otac. Maskara nije za damu, mrmljala je majka…!

str. 95.

Kad od nevolje treba spasiti gospođicu LaFosse, u koju se odmah zaljubila, gospođica Pettigrew postaje suprotnost onome tko je vjerovala da jest – postaje hrabra, odvažna, lukava. Mijenja nam se naočigled!

Mlada vrckasta gospođica LaFosse prihvaća Guinevere kao sebi ravnu, kao da ih ne dijele godine, stalež i ljepota. I ne samo to! Svi prijatelji gospođice LaFosse primaju je u svoje društvo! Uče ju kako se našminkati, kako flertovati, kako biti sretan.

Veliki dan gospođice LaFosse

I gospođica Delysia LaFosse mnogo će toga naučiti unutar samo jednoga dana! Kada joj iz kreveta izlazi jedan muškarac, na vrata kuca drugi, a mora na večeru s trećim – spašava je nitko drugi nego naša gospođica Pettigrew!

Unatoč svojim malim manama, gospođica LaFosse divna je djevojka! Ne samo da je prelijepa, nego ima i veliko, dobro srce. Svi je vole, gotovo obožavaju, baš zato jer u njoj nema ni grama pokvarenosti!

-Ona ti ne želi ukrasti momke. Mislim, nemam ništa protiv očijukanja. Žena ne bi bila čovjek da ne očijuka… A ona ih ne želi krišom otjerati od tebe. Kad te nema, ona govori lijepo o tebi.

str. 101.

Najveći su joj problem muškarci – teško se odlučiti samo za jednoga, kada zadrhti čim pomisli na njih i njihove poljupce.

I u tom će joj pomoći gospođica Pettigrew! Za sredovječnu usidjelicu čini se da ima prilično dobar uvid i ljubav i ostale muško-ženske odnose!

-Kakav dan! – reče gospođica LaFosse. – Sve je pošlo po zlu i sve je pošlo po dobru. Ali ne usuđujem se ni zamisliti što bi se dogodilo da ti nisi došla.

str. 293.

Ovaj roman je sve!

Ne postoje riječi kojima bih vam dovoljno žarko preporučila ovaj roman!

Toliko je simpatičan, šašav, a ozbiljan, duhovit i nježan u isto vrijeme!

Kad sam otvorila prvu stranicu, nisam znala što očekivati, no od prve rečenice, priča vas uvlači u sebe! U gospođicu Pettigrew zaljubit ćete se odmah!

Žena je toliko uplašena i samokritična na početku, ali kako stranice idu (čitaju se same od sebe, majke mi!), tako ona postaje sve življa, hrabrija, duhovitija! Cvate nam pred očima!

Njen britki jezik, koji ju je u dotad tmurnom životu samo uvaljivao u nevolje, u blještavom, iskričavom životu gospođice LaFosse čini je posebnom, zanimljivom, omiljenom i tako strahovito zabavnom!

-Moram reći da ste u izvrsnoj formi za svoje godine – reče Joe iskreno. – … Kako vam to polazi za rukom?

„Oskudna hrana i stalna nervoza“, pomisli gospođica Pettigrew. Ali večeras je Pepeljuga i ne želi razmišljati o svojoj ofucanoj prošlosti.

-O! – reče gospođica Pettigrew nehajno. – Ništa posebno, uvjeravam vas. To je prirodno.

str. 243.-244.
Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew

Priznajem, pribojavala sam se kraja… Ipak, roman se zove Veliki DAN gospođice Pettigrew.

No, ako smijem malo spoilati radnju – nemajte straha!

Nešto ovako dobro pročitat ćete sad i tko zna kad opet!

I pazite ovo:

Gospođica Pettigrew uzbuđeno je sjedila. Jedan je muškarac odlučio preskočiti ples kako bi se družio s njom. I to vrlo pristao muškarac! … Sam je to odlučio. Možda iz čiste uljudnosti, ali svejedno je to lijepa gesta. Lice joj je sjalo od zahvalnosti.

str. 242.

Hoće li dotad neugledna, a od danas otmjena gospođica Pettigrew pronaći ljubav? I to u svojim godinama? 😊

Hoće li pronaći ono što cijeli dan traži – posao?

Hoće li veliki dan gospođice Pettigrew završiti u ponoć?

Pročitate ovo divno štivo, nećete požaliti!

Mislim da je ovo roman koji kupujem kad sljedeći put provirim u knjižaru.

Eto, toliko je savršen!

Ostali naslovi ove autorice:

Vjerovali ili ne, Winifred Watson nije suvremena autorica. Rođena je 1906. godine, a Veliki dan gospođice Pettigrew objavljen je  prvi put 1938. godine i odmah je postao hit! Mi ga ponovo čitamo danas, kada je ovo čudesno djelo iznova poharalo top-liste.

A iako je Winifred Watson za života napisala šest romana, Veliki dan gospođice Pettigrew jedini je u nas preveden.

A sada, ono što me ODUŠEVILO!

Ima i film!!! Jedva čekam pogledati ga! Gospođicu Pettigrew glumi dobitnica nagrade Oscar, Frances McDormand i divna je!

Šašavu gospođicu LaFosse utjelovila je Amy Adams.

Gdje kupiti roman Veliki dan gospođice Pettigrew:

web shop Znanje

Roman Veliki dan gospođice Pettigrew uvrstile smo na svoj popis 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru. Ako vas zanima koje smo to romane, osim ovog, izdvojile za ljetno čitanje, kliknite ovdje i saznajte! 😍

Chanel Cleeton: Kuba mojih snova

Nakladnik: Sonatina, 2020.

Naslovnica knjige Kuba mojih snova: ©Sonatina 2020.

Chanel Cleeton Kuba mojih snova

Kuba mojih snova – život kubanske obitelji u izbjeglištvu

Kuba mojih snova povijesno je ljubavni roman autorice Chanel Cleeton i nastavak romana Dogodine u Havani. Knjige se mogu čitati zasebno, ali preporučujem da ih ipak čitate po redu kako biste imali bolji uvid u povijesnu pozornicu nastalu padom Batiste i dolaskom Fidela na vlast, kao i egzodus velikog broja Kubanaca u Sjedinjene Američke Države. Dok roman Dogodine u Havani prati sam vojni puč koji se dogodio na Kubi u vrijeme dok je bogata obitelj Perez bila u prijateljskim vezama sa predsjednikom Batistom, roman Kuba mojih snova prati istu tu obitelj Perez, poglavito jednu od kćeri – Beatriz Perez, u uvjetima izbjeglištva i prilagodbe životu u Sjedinjenim Američkim Državama.

Beatriz Perez, prelijepa Kubanka žudi za osvetom

U ovoj snažno ispričanoj knjizi pratimo život bogate nasljednice, kćeri kubanskog šećernog magnata Beatriz Perez, koja je po završetku kubanske revolucije i dolaskom Fidela Castra na vlast izbjegla s obitelji  na Floridu. Beatriz je slomljena srca otišla s Kube. U kubanskoj revoluciji izgubila je brata blizanca, mnoge prijatelje i život na kakav je navikla. Ožiljci na njenom srcu su veliki. Beatriz živi za dan kada će se vratiti na Kubu i osvetiti Fidelu za smrt svog brata. I dok se njezina obitelj donekle prilagodila novom životu na Floridi, Beatriz to nikako ne može. Sestre su joj se polako zaručile i udale, a i Beatriz ima puno udvarača koje redom odbija. U njezin život ulazi Nick Preston, budući senator. Njihova ljubav nema budućnosti. Beatriz je temperamentna Kubanka koja sanja osvetu, a Nick je političar u usponu blizak obitelji Kennedy. Beatriz je svojim izgledom i intelektom zapela za oko agentima CIA-e koji je vrbuju za špijuniranje Fidela Castra i njegovih sljedbenika u korist američke vlade. Beatriz pristaje biti špijunka iako zna da su time mogućnosti za vezu s Nickom svedene na minimum.

Ali, u njezinom srcu prvo mjesto ima osveta.

Želim natrag svoj život. Želim ići kući.

To više nije onaj dom kojeg se sjećaš. str. 91.

Beatriz Perez i Nick Preston- dvoje ljudi koji ne smiju biti skupa

Da su neke druge okolnosti, možda se njih dvoje nikada ne bi ni upoznali. Beatriz bi  živjela na Kubi, a Nick u SAD-u. Beatriz je na Kubi mogla birati momka koji je bliži njezinim uvjerenjima, nacionalnom ponosu i ljubavi za Kubom. Ali, život je drugačije pomiješao karte.

Kubanska revolucija, kao i svaka druga revolucija, odvojila je rodbinu, prijatelje, ljubavnike, i razrušila zajedničke snove i  planove. Beatriz je susrela Nicka u trenutku posvemašnjeg nezadovoljstva, stanju rezigniranosti i nostalgije za Kubom. Nick je tada imao zaručnicu, djevojku iz bliskih krugova. Beatriz je bila samo prelijepi kamenčić koji mu se našao na putu. Ali njezina ljepota, čulnost, strastvenost i izgled, osvojili su Nicka na prvi pogled. Njihova ljubav nadišla je granice zemalja, naroda i uvjerenja.

Je li moguće da dvoje ljudi različitih uvjerenja, odgoja, pozicija i načina života završi zajedno?

Svjesni ste kako utječete na druge. Vidio sam vas u dvorani.

I što ste to vidjeli? -upitam ga ohrabrena činjenicom da mu pogled još nije odlutao.

Vas. str. 16.

Dojam o knjizi Kuba mojih snova

Chanel Cleeton Kuba mojih snova

Autorica je vješto ispreplela ljubavnu priču s povijesnim događajima koji su se stvarno dogodili. Još je u to ubacila i špijunažu kao dodatni element koji gradi napetost i gradira radnju. Roman Kuba mojih snova predivan je hommage jednoj zemlji i prošlosti, roman koji budi u čitateljima osjećaj ljubavi prema domovini. Čitatelj je svim srcem na strani Beatriz Perez i navija da njezina ljubavna priča ima sretan kraj. Premda je meni nešto draža knjiga Dogodine u Havani (recenzija na linku), i  Kuba mojih snova našla je svoje obožavatelje diljem svijeta. Za one koji traže bogatu ljubavnu priču koja prolazi kroz mnoge prepreke, Kuba mojih snova odličan je roman.

O autorici

Chanel Cleeton autorica je nekoliko knjiga, a najpoznatiji su  joj romani Dogodine u Havani, Kuba mojih snova i Zadnji vlak za Key West. Kao potomak kubanskih izbjeglica napisala je knjigu o egzodusu svojih predaka tijekom kubanske revolucije. Strast za poviješću i politikom naročito je bila izražena za vrijeme studija  u Engleskoj. Magistrirala je globalnu politiku. Živi i radi u Floridi.

Gdje kupiti:

Znanje

A ako vas zanima koje smo romane, osim Kuba mojih snova, uvrstile u popis 10 ljubavnih romana koji će vas raznježiti, kliknite ovdje.

Chanel Cleeton: Dogodine u Havani

Sonatina, Zagreb 2019.

Naslovnica knjige: ©Sonatina

Knjiga s lepezom

Kad umrem odnesi me natrag u Kubu. Prospi moj pepeo zemljom koju volim. Znat ćeš gdje. (str. 13.)

Neke su knjige mediji koji vas vuku. Traže da ih uzmete s police knjižara, trgovina ili knjižnica, gledaju vas čak iz običnog kioska čekajući da obratite pažnju na njih, opipate ih, osjetite njihovu težinu, okrenete prvu stranu i počnete čitati. Tada je njihova uloga završila, a vaša počinje. Ulazite u knjigu brzinom koja osvaja, žudnjom koja vas tjera da čitate sve brže i brže do samog kraja.

Takva je knjiga Chanel Cleeton Dogodine u Havani. Ova me knjiga toliko osvojila svojom iskrenošću, emocijama i bezgraničnoj ljubavi prema voljenoj zemlji da zaslužuje moju prvu objavu.

O knjizi Dogodine u Havani

Roman Dogodine u Havani prati dvije ljubavne priče rodbinski povezanih obitelji. Zajednička poveznica  bogate nasljednice Elise Perez i njezine unuke Marisol Ferrera  neiscrpna je ljubav prema Kubi kao i beskompromisna ljubav koja ne poznaje granice. To je raskošna priča o ljubavi, priča o dvije obitelji od kojih jedna prati događanja iz 1959. godine, previranja u Kubi, pad predsjednika Batista i dolazak na vlast Fidela Castra uz velik broj Kubanaca koji tada kao izbjeglice napuštaju Kubu. Prva priča ispričana je  riječima bogate nasljednice Elise Perez, a druga se događa u sadašnjem vremenu (2017.), šezdesetak godina kasnije kada se na Kubu vraća Elisina unuka Marisol Ferrera. Marisol nailazi na Kubu još uvijek bremenitu raznim problemima, prosvjedima i neslaganjima sa sadašnjim režimom.

Otvorena knjiga i straničnik

Roman je na mnogo načina iznenađujući. Čitajući roman dobila sam sasvim drugu perspektivu promatranja društveno-političke situacije u Kubi dolaskom Fidela Castra na vlast, kao i uvid u  egzodus neistomišljenika prema zemljama u okruženju, najviše prema SAD-u.

Živjeti u progonstvu znači biti lišen onoga što voliš najviše na svijetu-zraka koji udišeš i tla kojim koračaš (str. 15).

Volio bih da ti možeš živjeti u mom svijetu i ja u tvom. Volio bih da ne postoji tako oštra podjela između onih koji imaju sve i onih koji naprosto žude za prilikom da imaju više. (str. 99.)

Okosnica romana

U sjeni dolaska Fidela na vlast i padanja bogate obitelji Perez u nemilost novog režima smjestila se jedna od najljepših ljubavnih priča u novijoj književnosti. Ljubav bogate nasljednice Elise čiji je otac pristaša predsjednika Batiste i revolucionara Pabla koji se bori u Fidelovim redovima okosnica je ovog potresnog romana. Sličnu sudbinu šezdeset godina kasnije prolazi i njezina unuka Marisol zaljubljujući se u Luisa, povjesničara, prosvjednika i borca za bolju i pravedniju Kubu.

Zdravo, kaže pozdravljajući me savršeno uobičajenim glasom koji je sve samo ne običan.

Zdravo, ponovim za njime stvorivši tisuću pretpostavki o tome tko je, čime se bavi, zašto je došao na drugi kraj prostorije razgovarati sa mnom, i sve to između mojeg pozdrava i njegova.

Ja sam Pablo.

Premećem njegovo ime u mislima i iskušavam kako zvuči prije negoli mu otkrijem svoje.

Elisa. (str. 46.)

60 godina kasnije…

I Marisol na Kubi pronalazi ljubav u atmosferi uzavrele političke klime u sadašnjoj Kubi. Postupno shvaća svoj zadatak koji je istovremeno i njezino poslanje: istražiti i objelodaniti povijest svoje obitelji za buduće generacije. Shvaća da su sve spoznaje koje je imala o Kubi pogrešne jer ih je gledala očima turista, a ne očima ljudi rođenih ondje.

Učeći o svojoj zemlji Marisol, postaje bilježnik svog nasljeđa, bilježnik egzodusa, patnji, boli i siromaštva, čekanja u redovima na hranu i lijekove, bilježnik borbe za prava čovjeka i borbe za bolju budućnost novih generacija.

Kubanka sam, a opet nisam. Ne znam kamo pripadam na tome mjestu, u zemlji svoje bake i djeda, dok u mislima pokušavam oživjeti Kubu koja u stvarnom životu više ne postoji. Izbjeglice su povjesničari, čuvari uspomena na izgubljenu Kubu, onu gotovo zaboravljenu.(str. 146.)

Dogodine u Havani… zdravica je koju nikada nismo prestali izgovarati zato što se taj san nikako nije ostvario. Ako jednog dana i bude, što tada? Čemu ćemo se vratiti? Je li to uopće više naša zemlja ili smo je se odrekli kad smo otišli? (str. 237.)

Kubanci žive u neprestanoj nadi (ojalӑ ). U stvarnosti postoje riječi koje se opiru prijevodu; njihovo značenje sadrži cijeli splet stvari koje tinjaju ispod površine. Riječ sadrži ljepotu, nešto više od lakomislenosti puke nade. Govori o tijeku života, padovima i usponima, pukoj nepredvidljivosti svega. (str. 345.)

Ovo je knjiga koja na prvom mjestu govori o ljubavi kao bezvremenskoj emociji koja ne poznaje podjele na staleže, bogate i siromašne, plemstva i kmetove, kapitaliste i radnike. Ljubav koja se rađa u tragičnim u potresnim situacijama i koja ne bira idealne uvjete jer takvi ne postoje. Ali, nadasve veliča ljubav prema voljenoj zemlji, ponos što smo rođeni i pripadamo upravo tamo jer tamo gdje smo posijani tamo i rastemo.

Naslovnica knjige Dogodine u Havani

O autorici:

Chanel Cleeton autorica je nekoliko knjiga, a najznačajniji joj je roman Dogodine u Havani. Kao potomak kubanskih izbjeglica napisala je knjigu o egzodusu svojih predaka tijekom kubanske revolucije. Živi i radi u Floridi.

Nastavak romana Dogodine u Havani zove se Kuba mojih snova, a njegovu recenziju pronađite ovdje. Osim ta dva romana, kod nas je preveden i autoričin najnoviji, treći roman Zadnji vlak za Key West.

Gdje kupiti?

Sonatina

Ova mi se knjiga toliko svidjela da sam ju uvrstila u 10 knjiga koje ću pamtiti iz 2020. godine. Ako želite saznati koje su knjige dospjele na popis vaše Male, kliknite na link gore 👆