Kategorija: Sonatina

Objavljeno

Brigitte Knightley: Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja

Nakladnik: Sonatina, 2026.

Naslovnica romana Neodoljivi poriv: ©Sonatina

Prevela Nevena Erak Camaj

Brigitte Knightley: Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
AI generated

Neodoljivi poriv da vam sve ispričam

Ajme. Znači… Ovaj roman. Osim predivne naslovnice i zbunjujućeg sažetka, nisam imala nikakav uvod u ono što me čeka. Vidjela sam da je hvale ljudi po svim društvenim mrežama pa sam (možda samo mrvičicu preko volje) počela s čitanjem.

Oh, how the mighty have fallen!

Koja bi užasna pogreška bila zaobići ovu knjigu! Čak i ako niste fan fantasyja ili romantasyja (nisam fan, ali ok mi je), čak i ako ne volite ljubavne romane (ne volim), Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja štivo je koje se ne propušta!

Ljudi moji, što je autorica ovdje napravila! Savršen fantasy svijet za koji imam neodoljivi poriv da vam ga opišem i objasnim, ali neću jer želim da se zaljubite u sve ovo, uzmete roman, stavite ga na počasno mjesto na svojoj polici i nastavite moje poslanje širenja svete riječi o njegovu savršenstvu!

Reći ću samo par riječi za uvod, kako biste bolje razumjeli sažetak koji pišem u sljedećem odlomku. Radnja je smještena u alternativno Ujedinjeno Kraljevstvo, u neodređeno vrijeme koje je mješavina srednjeg vijeka i suvremenog doba. Piše na netu 19. stoljeće, ali nigdje nije službeno potvrđeno. Zemlja je podijeljena na desetstva, a ljudi se dijele po redovima. Nas trenutno zanimaju Iscjelitelji, vrsta liječnika koji svoje čari koriste za iscjeljivanje i istraživanje. Nasuprot njima stoje Fyreni, atentatori i ubojice sa sposobnošću sjenokročenja (kretanja u sjenama i kroz sjene). Magijski svijet nije nešto podrobno opisan, ali niti ne mora biti. Ionako ne volim da me se zapilava svim tim čudesima, a bitan je odnos među likovima. Koji je u ovom romanu SA-VR-ŠEN!

Brigitte Knightley: Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
AI generated

Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja

Aurienne pripada rodu Iscjelitelja i bez ikakve sumnje, najbolja je u tome što radi.

Teško je biti savršen u nesavršenu svijetu, no Aurienne je to išlo za rukom. Kad bi trebalo izdvojiti jednu njezinu manu, moglo bi se reći jedino da je najbolja i da zna da je najbolja. Neki bi to nazvali nadmenošću. A ona bi rekla da je to sposobnost neokaljana tobožnjom poniznošću. (str. 40.)

Osric pripada rodu Fyrena, jedan je od najboljih ubojica i skupo naplaćuje svoje usluge. Međutim, Osric ima veliki problem. Hitno mu treba iscjeljenje, a njegovu brzonapredujuću i u svakom slučaju smrtonosnu bolest ne može izliječiti bilo kakav iscjelitelj. Treba mu najbolji. Treba mu Aurienne.

Zašto bi ona na to pristala, pitate se? Zato što joj Osric dolazi (provali) s ponudom koju ne može odbiti. Odnosno, Aurienne može jer ona može sve, ali bome, njezina se nadređena s odlukom ne slaže. A ne slaže se jer Osric, u nedostatku bilo čega boljega, nudi novac. Hrpetinu novca. Baš onoliko koliko Auriennein red treba kako bi razvio cjepivo protiv opasnih boginja, epidemije koja trenutno harači desetstvima i odnosi živote (zanimljivo) siromašne djece.

I eto, Aurienne i Osric prisiljeni su raditi zajedno. Liječiti njegovu bolest, ali i razriješiti misteriozni povratak opasnih boginja.

Cijelu tu suradnju obavija veo prezira i mržnje, osim ako…

Mržnja katkad neobično podsjeća na nešto sasvim drugo. (str. 200.)

Kad se veo podigne, tu su privlačnost, požuda, strast i ono najsavršenije od svega – ljubav.
Ali Iscjeliteljica i Fyren, Bože me sačuvaj, nema šanse! Ili ipak?

Na to su bili osuđeni: stajanje na pragu. Na rubu i jedino i samo na rubu. Zamalo.
On je to što jest, Ona je to što jest.. (str. 259.)

Toliko dobro

Neodoljivi poriv toliko je šarmantan, duhovit, neobičan, jedinstven roman da ga jednostavno ne smijete zaobići! Bez obzira na to volite li romane ove vrste, ovaj se mora naći na vašem popisu za čitanje!

Neopisivo sam uživala! I premda je i priča izvrsno osmišljena, nije to ono što me oduševilo. Najbolji je stil pisanja. Ova autorica briljantno se služi humorom, crnim humorom, ironijom, sarkazmom. Čitanje prestaje biti čitanje, a postaje čista zabava već na prvom podnaslovu.

Glavno načelo iscjelitelja glasi Nikomu ne naudi, no osobne fantazije ne podliježu propisima pa se tako Aurienne počastila mišlju kako se Fyren poskliznuo i utopio i tako dokrajčio svoju i njezinu muku. (str. 85.)

Brigitte Knightley: Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
AI generated

Roman je toliko dobar, toliko drugačiji. Čitala sam ga po danu, čitala sam po noći, na jedvite sam se jade tjerala na spavanje. Nisam mogla iz ruku ispustiti slow-burn romansu između ekstremno pametne, pomalo umišljene Aurienne i lukavog, zgodnog, drskog Osrica. Njihova vatra toliko se sporo pali, ali iskre, vjerujte mi, frcaju na sve strane. Oni su savršeni neprijatelji koji će, nadajmo se uskoro, postati još savršeniji ljubavnici!

Stajali su blizu. Tako je to u ratu: svaki ih je sukob, svaka bitka sve više približavala. Njegov se dah isprepleo s Njezinim, prešavši granice koje njihove usne nikad ne bi prešle. Toliko je bilo pogrešno da je gotovo bilo erotično. (str. 141.)

Neodoljivi poriv da…

Neodoljivi poriv da svaku rečenicu počnem ovom sintagmom. Neodoljivi poriv da vam šapnem da će ovo vrlo vjerojatno biti moja knjiga 2026. godine! Neodoljiv poriv da vas nekako nagovorim na čitanje, a da ne spojlam radnju koja je, baš kao i sve u ovom romanu, osmišljena bez iti jedne mane. Kada bih imala talenta za pisanje (a nemam ga), voljela bih ovako pisati. Duhovito i zabavno. Lagano. Željela bih da moji čitatelji luđački okreću stranice, da se smijulje, da budu napeti. Željela bih napraviti sve ono što je Brigitte Knightley napravila meni. Ostavila me bez teksta domišljatošću i ljepotom jezika (svaka čast prevoditeljici, skidam kapu, sve je igre riječima prevela besprijekorno).

Zaljubila sam se u likove! Božeeeee! Tako su perfektno napisani. Aurienne je lijepa, jako inteligentna, ekstremno moralna, nadmoćna svima i svemu i toga se ne srami. Osric je (pretjerano) samouvjeren, također pametan, moralno upitnih vrijednosti. I kad se njih dvoje nađu na istom mjestu… To pršti! Iako je cijeli ljubavni dio JAAAAKOOO slow-burn, njihovo podbadanje, nadmudrivanje, podrugivanje… Zatim malo pomalo povezanost, razumijevanje i shvaćanje koliko se međusobno privlače stvaraju u nama čitateljima neprestanu napetost i slatko iščekivanje.

Neodoljivi poriv potpuno me zaludio i jedva čekam sljedeći dio duologije, nazvane simpatično Najmilija mrska duologija. Iz Sonatine kažu da će biti spreman u proljeće 2027., tako da… Brace yourself! Pripremit ću sebe psihički, fizički i na sve ostale načine za završni dio jedne od najboljih, najkreativnijih i najseksi priča ikad pročitanih!

Trebam li uopće pisati da od mene imate NAJVEĆE MOGUĆE preporuke?

Brigitte Knightley: Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
AI generated

Ostali naslovi ove autorice (NEMOJTE PRESKOČITI)

Brigitte Knightley čitateljima je poznata kao autorica fan fikcije. Postala je ekstremno popularna zbog teksta o Dracu Malfoyu i Hermione Granger iz svijeta Harryja Pottera, koji se zove, vjerovali ili ne, Draco Malfoy and the Mortifying Ordeal of Being in Love (među obožavateljima je tekst poznat kao DMATMOOBIL, što možda nije važno prosječnom čitatelju, ali ako se zaljubite u pisanje ove autorice, trebat će vam kratica). U tom svom djelu autorica prati Hermione, koja je postala iscjeliteljica i Draca, koji je postao Auror i trenutno radi kao njezin zaštitar.

Mnogi fanovi pišu kako se Neodoljivi poriv uvelike naslanja na DMATMOOBIL, ali nisam čitala pa neću komentirati.

Budući da Neodoljivi poriv završava cliffhangerom, jasno nam je da ima i nastavak! U originalu se zove The Exquisite Torment of Loving Your Enemy, a ja ne mogu iščekati prijevod!

Gdje kupiti roman Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja

Sonatina

Ako volite žanr fantasyja, pogledajte naše osvrte na sljedeće romane:

Lynette Noni: trilogija Zatvorska vidarica

Tomi Adeyemi: Djeca krvi i kosti/ Djeca vrline i osvete

Leigh Bardugo: Sjena i kost

Jordan Ifueko: Zrakonoša

Rebecca Roanhorse: Crno sunce

Sara Škrobo: Saten i dragulji – Bijeg.

Objavljeno

Marie Vareille: Ljeto kada je nestala Sarah Leroy

Nakladnik: Sonatina, 2026.

Naslovnica knjige Ljeto kada je nestala Sarah Leroy: ©Sonatina

Prevela Sandra Karić

Marie Vareille Ljeto kad je nestala Sarah Leroy

Sarah

Na dan majčinog pogreba sedmogodišnja Sarah Leroy na groblju upoznaje Angélique Courtin. Od tog dana dvije su djevojčice nerazdvojne. Premda potpuno različite izgledom i osobnostima, prijateljstvo dviju djevojčica ništa ne može pomutiti sve do srednje škole. Sarah je gotovo obična, tiha i samozatajna djevojčica, pripada bogatijim obiteljima u mjestu, a  Angélique je ona koja osvaja ljepotom, dijete samohrane majke koja se bori držati obitelj iznad vode.

Sve te godine bila sam tako beznadno usamljena a da toga nisam bila ni svjesna. Shvatila sam to tek u tom trenutku jer, odjednom, više nisam bila sama. str. 292.

Nestanak

Ostavši sam sa sedmogodišnjom djevojčicom, Sarin otac nakon nekog vremena u njihov dom dovodi mladu ženu s dvojicom sinova. Sarah se silno nada da je dobila potpunu novu obitelj, pomajku i polubraću. Međutim, pomajka ne odobrava Sarino druženje s Angélique, a prelaskom u srednju školu dvije se djevojke počinju sve više udaljavati. Angélique doživljava traumatična iskustva i popušta u školi, Sarah se osamljuje i nema prijateljica. Jedino što voli su more, plivanje i nestajanje u morskim dubinama. Na ljeto, netom prije završetka šesnaestog rođendana, Sarah nestaje i nikad se više ne pojavljuje.

Nisam zaslužila njihovo prijateljstvo. Često sam si to ponavljala navečer u krevetu, uvjerena da će me na kraju izdati. str. 278.

Fanny

Dvadeset godina kasnije, novinarka Fanny, koja se udaljila od sestre Angélique, dobiva zadatak napisati priču o nestanku Sarah Leroy. Nevoljko preuzima zadatak koji joj je uvjet napredovanja i vraća se u rodno mjesto s pokćerkom Lilou koja odrađuje praksu.

Vijesti o Sari svih ovih godina nema, a jedan mladić odrađuje zatvorsku kaznu za njezino ubojstvo.

Ostale su samo rupice od pribadača i potamnjeli četvrtasti obrisi kao jedini vidljivi tragovi onoga što je nekad bila najljepša priča o prijateljstvu kojoj je Fanny imala priliku svjedočiti, a koja je sada nepovratno završila. str. 149.

Dojam o djelu Ljeto kad je nestala Sarah Leroy

Jesu li prijateljstva iz mladosti uistinu najčvršća prijateljstva koja postoje?

Sudeći po romanu Ljeto kada je nestala Sarah Leroy, jesu.

Sarah je nestala, nikad nije pronađena, ali zbog sumnje u njezino ubojstvo jedan je mladić u zatvoru gotovo dvadeset godina. Je li pravda zadovoljena? Pitanje je to za mlilijun dolara.

To je uvod u ovu dirljivu priču o odrastanju kojoj pečat daje žensko prijateljstvo. Nekoliko djevojaka, nazvavši se Odčaranima, splelo je toliko jake, nerazmrsive niti prijateljstva  u koje ne može proniknuti ni policija, ni obitelji, ni znatiželja i podozrivost malog mjesta u kojem svi sve promatraju i sve znaju.

Odčarane su djevojke koje znaju bit ženskog prijateljstva: solidarnost da podmetnu leđa za drugog kada to treba, vjera da je pravda viši cilj i zavjet šutnje godinama koju ne bi prekinuli ni pod prijetnjom smrću. Ljeto kada je nestala Sarah Leroy istražuje samu bit ženskih prijateljstava u mladenačkoj dobi, sve njihove uspone i padove, ljutnje, svađe, radosti, tuge  i pomirenja.

Marie Vareille Ljeto kad je nestala Sarah Leroy

Priča je složenija nego što se čini na prvi pogled. Čak u prvih pedesetak stranica ide dosta sporo i malo vas uljuljka i uspava tako da ne očekujete velike potrese u nastavku. A oni se stvarno događaju i onda kada ih čitatelj nije svjestan. Radnja se postepeno zahuktava naizgled bez velikih potresa, ali izaziva  tjeskobu i neodređeni nemir kod čitatelja kad otkrije davno prešućene tajne kojima nema svjedoka, osim otvorene morske pučine koja je lijek na ranu glavne junakinje.

Moram se osvrnuti i na muške likove u knjizi. Lik Sarinog oca ostao je nedorečen i nedovoljno poentiran. Mozda on to i ne zaslužuje, ali svejedno, o njemu smo trebali znati nešto više. Ostali muški likovi zbog svojih djela nose teret krivnje, tjeskobe i nepovjerenja prema drugima, formirani na osnovu proživljenog u mladosti.

Roman ukazuje na vršnjačko i seksualno nasilje koje je pokretač traume i patnje glavnih likova. I opet, kao i mnogim situacijama do sada, sustav zakazuje, škola ne prepoznaje traumu, obitelji probleme stavljaju pod tepih, a mlada osoba nema se kome povjeriti. Osim možda prijateljicama.

O autorici

Ljeto kad je nestala Sarah Leroy hvaljeni je roman francuske spisateljice Marie Vareille. Suptilno i s istinskim osjećajem za stvaranje napetosti, Marie Vareille na kriminalističkom zapletu gradi zadivljujuće dojmljivu i dirljivu priču o odrastanju, obiteljskim traumama i posljedicama njihova prešućivanja te snazi prijateljstva. Roman je ovjenčan priznanjima francuske čitateljske publike među kojima su Prix des Lecteurs U (2023.) te Prix de la Librairie Lamartine (2023.). Na hrvatski jezik vjerno ga je prenijela Sandra Karić.

Gdje kupiti

Sonatina

Objavljeno

Chris Carter: U predvorju smrti

Nakladnik: Sonatina, 2026.

Naslovnica romana U predvorju smrti: ©Sonatina

Preveo Nebojša Buđanovac

Chris Carter: U predvorju smrti

U predvorju smrti

Doktorica Carolyn Hove sasvim slučajno radi obdukciju tijela muškarca koji je, kako se čini, poginuo u prometnoj nesreći. Međutim, ono što otkrije nikako ne ide u prilog toj tezi. Zato nazove duo koji se bavi takvim zagonetkama, detektiva Jedinice za ultranasilne zločine LAPD-a Roberta Huntera i njegova partnera Carlosa Garciju.

Kapetanica ugleda iskru u Hunterovim očima. On je gledao partnera. Garcia je taj pogled dobro poznavao. Slegne ramenima. „Slab sam na misterije, znaš to.“
(str. 23.)

Njih dvojica počinju čeprkati po onome što bi mogao biti slučaj – čini se da Los Angelesom hara ubojica koji ubojstva prikriva tako da ih prikaže kao nesreću. I dok se dvojac bavi klasičnim pitanjima – zašto, kako, tko i otkada, uskoro dolazi još jedna žrtva, opet otkrivena sasvim slučajno.

Još kad se otkrije i da su žrtve brutalno mučene, jedno je jasno – riječ je o serijskom ubojici. Ali kako ga pronaći? Prepredeni ubojica skriva se naočigled svima.

Da su ga htjeli kazniti, prebili bi ga, polomili noge i otišli. Ali netko se potrudio mučiti i inscenirati smrt, zasad, na papiru, sasvim prosječnog čovjeka. To se događa samo u filmovima, ne u stvarnom životu. (str. 66./67.)

Hunter i Garcia počinju intenzivnu istragu koja uključuje undercover rad koji bi, kako se čini, jednoga od njih mogao koštati glave…

Hunter nije vjerovao u predosjećaje, šesto čulo, proricanja, predznake… kako god ih tko zvao. Ali uvijek je vjerovao svom instinktu. On ga je više puta odveo pravim putem i spasio mu život češće nego što je mogao izbrojiti. U ovom mu je trenutku njegov instinkt vrištao da se dogodilo nešto loše. (str. 314.)

Chris Carter: U predvorju smrti

Ova priča temelji se na…

Upravo tako, dragi moji! Ova se priča temelji na istinitim događajima! Namjerno vam nisam puno toga napisala u sadržaju kako biste u novu, jezivu priču Chrisa Cartera uronili prazne glave i bez očekivanja. Kako biste je osjetili od glave do pete i uživjeli se u brutalna ubojstva i luđački lov na ubojicu.

„I to me vraća na ono moje pitanje – zašto je bio mučen na takav način?“
Hunter podigne naočale na glavu. „Uobičajen odgovor zašto se nekoga muči.“ Stane brojiti na brste. „Da bi dobio informacije; da bi prisilio žrtvu da učini nešto što ne želi; kao osvetu; kao kaznu; da se izvuče novac; ili čisti i jednostavni sadizam…“ (str. 36.)

Već znate da je Carter jedan od mojih omiljenih autora trilera i da ću najvjerojatnije nahvaliti sve što napiše. Tako je i ovaj put – ljubav se nastavlja.

Nakon Genesis, koja je imala… uf… prilično grafički opisana strašna ubojstva, U predvorju smrti ipak je malo nježnija prema čitateljima osjetljivijeg želuca, ali vjerujte mi, kvaliteta je na nivou. Kada bih morala birati, ne znam za koji bih se roman odlučila kao za onaj omiljeniji…

Nije očekivao odgovor na svoje pitanje – Gdje sam to…– ali ipak ga je dobio. Nije bio sam u prostoriji.
Iz tame, tik iza njega, začuo se hrapav šapat: „U paklu!“ (str. 72)

Chris Carter: U predvorju smrti

Preporuka

Dakle, ako volite dobar triler koji vam neće dati spavati, to je to! Carter i inače ima takve romane; izmjenjuju se kratka poglavlja, a svaki prati svoju nit radnje i jednostavno vas vuku na čitanje! Sami sebi kažete, još samo malo, još samo malo, a to obično znači da ukućani spavaju, vi čitate, a odnekud se pojavljuju i sumnjivi zvukovi…

U predvorju smrti čitala sam dok sam bila na putovanju i to vam govori dovoljno! Iako sam bila mrtva umorna od šetnje po najprije Veneciji, a zatim i Firenci, čitanje nije patilo. Čim bih ušla u sobu i otuširala se, knjiga i ja dobili bismo svoju uru-dvije.

Najviše mi se, kao i dosad, svidio motiv ubojice. Preformulirat ću. Kod ovog nam autora nije toliko bitno tko je ubojica, nego zašto je ubojica. I iz karakterizacije negativca vidimo kako je autor stručnjak za forenzičku psihologiju i kako s lakoćom ulazi u glave svojih negativaca. Kao i kod Genesis, i ovdje ubojica ima odličan motiv i kad ga saznamo, zateknemo se, onako… Ne kao da ga branimo, Bože sačuvaj, ali kao da ga donekle razumijemo.

Od mene preporuke!

Ostali naslovi ovog autora

Chris Carter jedan je od mojih omiljenih autora trilera. Rođen je 1965. godine u Brazilu, a nakon srednje škole preselio se u SAD gdje je studirao forenzičku psihologiju. Radio je kao kriminalistički psiholog za državno odvjetništvo i u njegovim se romanima itekako vidi da znao o čemu govori kad opisuje nasilne zločine i psihologiju zločinaca.

Bavio se i glazbom te nakon što je tako proputovao svijet, posvetio se pisanju knjiga. Njegov serijal o detektivu Robertu Hunteru postigao je svjetski uspjeh, a broji sljedeće nastavke:

  1. Ubojica Krucifiks
  2. Krvnik
  3. Noćni vrebač
  4. Kipar
  5. Jedan po jedan
  6. Zlotvor
  7. Ja sam smrt
  8. Pozivatelj
  9. Galerija mrtvih
  10. Lov na zlotvora
  11. Krvlju zapisano
  12. Genesis
  13. U predvorju smrti.

Gdje kupiti roman U predvorju smrti

Sonatina

Objavljeno

Layne Fargo: Favoriti

Nakladnik: Sonatina, 2025.

Naslovnica knjige Favoriti: ©Sonatina

Prevela Jelena Pataki Šumiga

Layne Fargo Favoriti

U surovom svijetu vrhunskog sporta nema mjesta za greške.
Nema mjesta ni za ljubavnu vezu ako je ona zapreka postizanju vrhunskih rezultata.
Favoriti su briljantna sportska drama koje ima jedno jedino geslo, a to je – Biti prvi.

Katharina

Katharina Shaw ima jedan jedini san, biti na olimpijskom pobjedničkom postolju u umjetničkom klizanju na ledu. Ona nema financijskih mogućnosti, naslijeđenih nekretnina niti sponzora. Jedino što ima jest stara obiteljska kuća, nestabilni brat i Heath Rocha, kojeg su udomili njezini roditelji. Klizanje za Katharinu i Heatha postaje postaje bijeg iz svakodnevnice, a uporna vježba i opipljiva kemija među njima prerasta u talent koji plijeni pažnju javnosti.

Akademija

Katharina i Heath bespoštednim radom i odricanjima uspijevaju sudjelovati na svim važnijim natjecanjima i na taj način privlače pažnju Sheile Lin, umirovljene olimpijske prvakinje koja im nudi treniranje na svojoj akademiji. To ih lansira u konkurentni svijet profesionalnog sporta u kojem nema prijateljstava ni emocija, već samo bespoštedna borba, rivalstvo i spletke među natjecateljima.

Favoriti, prvaci

Katarina i Heath postaju plesni, a zatim i intimni partneri. Njihova je želja biti u timu koji će predstavljati SAD na predstojećim Olimpijskim igrama. Ali i drugi imaju te aspiracije. Na primjer, djeca njihove šefice, blizanci i elitni klizači Bella i Garrett Lin. Tenzije, stres i netrpeljivost među natjecateljima samo su uvod u katastrofu kojoj je svjedočio cijeli sportski svijet.

Gledaj me i sada, pomislila sam. Gledaj kako pobjeđujem. Bez tebe. str. 231.

Dojam o romanu Favoriti

Favoriti su surova knjiga koja nam daje poprilično jasnu sliku o pozadini profesionalnog sporta. Premda se ovdje radi o klizanju na ledu, ništa bolje nije ni u ostalim individualnim sportovima. Knjiga prodire u intimni svijet i razmišljanja sportaša koji su predstavljeni kao vrlo egoistični i vrlo sebični pojedinci usmjereni samo na jedan cilj. A to je biti na tronu i biti prvi. Drugo, treće i ostala mjesta smatraju se neuspjehom.

U knjizi, osim dramskog raspleta u kojem su glavni likovi klizački par Katharina i Heath, simultano pratimo i neautorizirani dokumentarac koji se pojavljuje na desetu godišnjicu njihova posljednjeg nastupa i koji baca posebno svjetlo na lice i naličje zlatne medalje.

Jako mi je bio zanimljiv ovaj uvid u surovi svijet profesionalnog sporta. Komentari samih natjecatelja u dokumentarcu djeluju vrlo istinito i autentično pa se pitate je li to uistinu tako u profesionalnom sportu. Ako je i pola od ovoga istina, onda nam ostaje samo žaliti te sportaše. Niti jedan uspjeh, novac ili zlatne medalje ne mogu zamijeniti ono što je najvažnije. A to su ljudskost i humanost. Toga u knjizi nema. Tek na kraju, kad su njihove karijere već odavno završene, pojavljuje se trunka prijateljstva među nekadašnjim rivalima.

Layne Fargo Favoriti

 Ljubavna priča koja se provlači cijelom knjigom u sjeni je želje za uspjehom i sportskim postignućima.

Roman Favoriti epska je ljubavna priča smještena u blještav, ali nemilosrdan svijet  vrhunskog sporta. S jedne strane roman izaziva divljenje, a s druge žaljenje za ljudima koji su u težnji za savršenstvom izgubili svoju čovječnost.

Njegova ljubav prema meni nije ga dovoljno motivirala da dosegne svoj puni potencijal. Ali njegova mržnja? Zahvaljujući njoj postao je sposoban za sve.
str. 219.

O autorici

Layne Fargo piše mračne, dramatične priče koje podržavaju ženska prava – i ženske pogreške. Autorica je romana They Never Learn i Temper.
Prije nego što je postala spisateljica s punim radnim vremenom, radila je kao dramaturginja, knjižničarka i menadžerica upravljanja znanjem u jednoj korporaciji, a još se uvijek voli izgubiti u grozničavom istraživanju određene teme.

Roman Favoriti njezina je prva knjiga prevedena na hrvatski jezik.

Gdje kupiti roman Favoriti

Sonatina

Još jedan roman koji nam pruža uvid u svijet vrhunskih sportaša i sporta, u ovom slučaju tenisa, jest i Povratak Carrie Soto autorice Taylor Jenkins Reid. U Zemlji zime Rae Medows pratimo težak i okrutan svijet gimnastike.

Objavljeno

Chris Carter: Genesis

Nakladnik: Sonatina, 2025.

Naslovnica romana Genesis: ©Sonatina

Preveo Nebojša Buđanovac

Chris Carter: Genesis

Genesis

Kad detektiv Robert Hunter iz Jedinice za ultranasilne zločine biva pozvan na najnovije mjesto zločina, jasno mu je da ima posla s manijakom.

„Detektive Hunteru… Vjerujete li da postoji sotona? … Razlog zbog kojeg vas to pitam, detektive Hunteru, jest taj što, ako ne vjerujete… možda se predomislite kad dođete ovamo.“ (str. 20.)

Mlada je žena ubijena na toliko brutalan način da su i Robert i njegov partner Garcia sigurni da imaju posla s psihopatom i, vrlo vjerojatno, serijskim ubojicom.

Dobro je poznata činjenica da serijski ubojice s vremenom sve više razrađuju svoje metode, eskalirajući kako postaju sve sigurniji u sebe. Prvi zločini, bili oni umorstva ili ne, obično su pomalo neuredni… uglavnom impulzivni i loše isplanirani. Vrlo, vrlo rijetko bi neki ubojica prešao izravno iz faze „bez umorstva“ do nečeg sofisticiranog i dobro isplaniranog poput onoga što su vidjeli u onoj kući. Kad bi se to dogodilo, obično je bio pokazatelj teške poremećenosti kod počinitelja. (str. 36.)

Uskoro se dogodi drugo, pa i treće ubojstvo. Detektiv Hunter shvaća da ima posla s ekstremno discipliniranim, ekstremno okrutnim i isto tako nasilnim serijskim ubojicom koji ni pred čim ne preže kako bi ostvario svoj cilj.

Koji je to cilj detektivima je još uvijek nepoznato, ali svjesni su da ubojicu moraju što prije zaustaviti jer zločini postaju sve gori, teži, stravičniji…

Tad je napokon shvatila da nije sama u kući.
Skriveno u tami njezina hodnika, između vrata i okvira, smiješilo joj se nečije lice. (str. 13.)

Ubojica bira različite žrtve, muči ih, sakati i lišava života na drugačije načine. Ipak jedno mu je isto – modus operandi.

Jedan – strah.
Dva – hvatanje.
Tri – poruka/poema.
Četiri – mučenje.
Pet – umorstvo.
Šest – priprema scene.
Sedam – posljedice. (str. 327.)

Od početnog straha do završnih posljedica, okrutni psihopat sije strah ulicama Los Angelesa. A onda detektiv Hunter uočava uzorak…

Novo, novo, novo

Genesis je najnoviji roman Chrisa Cartera, dvanaesti iz serijala o detektivu Robertu Hunteru. Ako dosad niste čitali, a nemate ništa protiv krvoločnog nasilja od kojeg se ledi krv u žilama, navalite!

Hunter se morao složiti. Kao dio Jedinice za UZN (ultranasilne zločine) losanđeleske policije, on i Garcia progonili su ubojice čija okrutnost kao da nije bila od ovoga svijeta.
Ovaj ubojica nadmašio je sve njih. (str. 233.)

Slučajevi detektiva Huntera uvelike su slični onima koje opisuje i Karin Slaughter, samo kod nje imamo još taj fini sloj emocija koji ovdje ipak izostaje. U ovom se serijalu ne vezujemo pretjerano uz likove, no uživamo u istrazi i Hunterovom lovu na ubojicu.

Nije vjerovao u predosjećaj, proročanstva, viđenje budućnosti ili kako su već ljudi to željeli nazivati. Nije vjerovao ni u to da će, posjetivši sam mjesto zločina, nekako dobiti vizije onoga što se zapravo dogodilo na tom mjestu. Ono u što jest vjerovao, za što je znao da postoji, bilo je zlo… ono ljudske vrste… A zlo je katkad ostavljalo za sobom tragove. (str. 42.)

Chris Carter: Genesis

Otkad sam prvi put (prije više od deset godina) pročitala prvi nastavak iz serijala, Ubojica Krucifiks, znala sam da ću ga čitati do se god bude objavljivao.

Zašto ga volim, pitate se? Zato što volim da su trileri takvi. Užasni, nasilni. Volim da me šokiraju i ostave u tišini. Volim se prestrašiti i zapisati o smislu življenja među ljudima koji su sposobni za najgore opačine…

Genesis – i ljubav se nastavlja

Ako vam treba još uvjeravanja, reći ću i da su poglavlja kratka i vrlo efektna. Brzo se čitaju, lako ih je razumjeti. Završavaju točno kada je najbolje i tjeraju vas dalje i dalje i dalje. Priču pratimo iz Hunterove perspektive, tu i tamo iz ubojičine te iz perspektive žrtvi – a upravo su ta poglavlja najjezivija. Znamo da će im se nešto loše dogoditi, nešto gore od lošega. A ni mi ni oni sami ništa ne mogu promijeniti. Smrt je njihova sudbina.

Moram vas upozoriti, ako se grozite ili gadite zornih opisa mučenja i smrti, ova priča onda nije za vas. Ako pak uživate u dobrom ubojstvu (mislim ovo na najnormalniji mogući način, ja sam jedna od tih), Genesis je štivo za vas!

Čitala sam je na plaži i ujutro uz kavu i savršeno mi je odgovarala u vrućim, ljetnim danima. Ne mogu reći sad baš da me opustila, nije za to ni napisana, ali uvukla me u svijet istrage, u igru mačke i miša. Autor izvrsno ulazi u glavu ubojice i detaljno nam obrazlaže razloge svih tih zastrašujućih, pomalo i morbidnih smrti. Kraj je predobar, svako je slovce na mjestu. I najbolje od svega, sve to nasilje, nažalost, sjeda na svoje mjesto i dobiva smisao.

Moramo se zapitati, što bismo mi napravili na mjestu ubojice? Možemo li opravdati sve to zlo? Rađa li doista zlo još veće zlo ili postoji način da se krug zatvori?

Pročitajte Genesis, razmislite.

Uživajte u jedinstvenom doživljaju romana Chrisa Cartera.

Chris Carter: Genesis

Ostali naslovi ovog autora

Chris Carter jedan je od mojih omiljenih autora trilera. Rođen je 1965. godine u Brazilu, a nakon srednje škole preselio se u SAD gdje je studirao forenzičku psihologiju. Radio je kao kriminalistički psiholog za državno odvjetništvo i u njegovim se romanima itekako vidi da znao o čemu govori kad opisuje nasilne zločine i psihologiju zločinaca.

Bavio se i glazbom te nakon što je tako proputovao svijet, posvetio se pisanju knjiga. Njegov serijal o detektivu Robertu Hunteru postigao je svjetski uspjeh, a broji sljedeće nastavke:

  1. Ubojica Krucifiks
  2. Krvnik
  3. Noćni vrebač
  4. Kipar
  5. Jedan po jedan
  6. Zlotvor
  7. Ja sam smrt
  8. Pozivatelj
  9. Galerija mrtvih
  10. Lov na zlotvora
  11. Krvlju zapisano
  12. Genesis
  13. U predvorju smrti.

Gdje kupiti roman Genesis

Sonatina

Objavljeno

Valérie Perrin: Oni koje nitko ne posjećuje 

Nakladnik: Sonatina, 2025.

Naslovnica knjige Oni koje nitko ne posjećuje: © Sonatina

Prevela Maja Ručević

Valerie Perrin Oni koje nitko ne posjećuje

Roman Oni koje nitko ne posjećuje sentimentalno je putovanje duše u kojem Valérie Perrin opisuje posljedice ljubavi koja se nije mogla realizirati, žal za tom neostvarenom ljubavi na jedan snažan, stoički način i vraćanje u prošlost kako bi se još jednom proživjela. Roman se sastoji od dvije nepovezane, ali jednako tragične priče.

Justine

Dvadesetjednogodišnja Justine i njezin bratić Jules od djetinjstva žive s bakom i djedom u Millyju, selu u Burgundiji. Justine je njegovateljica u domu za starije osobe Hortenzija. Mlada Justine ulaže sebe, ne brojeći sate, u svoj posao pomoćne medicinske sestre kako bi pomagala korisnicima. Ponajviše se zbližila s Hélene, gotovo stogodišnjom stanovnicom doma koja joj prepričava svoje uspomene iz mladosti. Nevjerojatnu Héleninu životnu priču Justine zapisuje u bilježnicu kako bi sačuvala priču od zaborava jer osjeća da se Héleni polako približava kraj.

Znate, kada izgubite osobu koju ste voljeli najviše na svijetu, ona umire svaki dan iznova. str. 61.

Hélene

Kao mlada djevojka, Hélene misli da nikad neće moći naučiti čitati. Slova joj se miješaju, a riječi plešu svoj vlastiti ples. Nesretna Hélene u nekom trenutku sreće mladog Luciena koji je uči Brailleovom pismu (brajici), a najvažnije od svega, uči je kako živjeti sa svojim ograničenjima.

I dok se mijenjaju poglavlja između prošlosti i sadašnjosti, kad Hélene i Luciena razdvoji rat, uz godine izgubljene zbog amnezije, dobivamo uvid u zapanjujuću ljubavnu priču koja je povremeno izvan realizma, ali svojim emocionalnim intenzitetom pomiče granice.

Svi smo mi nečiji Michelangelo, problem je samo što tog nekog trebamo sresti. str. 68.

Justinina priča

Justine i bratić joj Jules kao djeca izgubili su roditelje i povjereni  su na odgoj baki i djedu. Oko pogibje njihovih roditelja digao se zid šutnje o kojem baka i djed ne žele razgovarati. Justine cijeli život osjeća da joj nešto nedostaje i ne želi se vezivati ni za koga zbog straha da tog nekog ne izgubi. Ne želi mu čak znati ni ime. Veza s Hélene pomaže Justine da drugačije počne gledati na svoj život.

Stariji je od mene. Ima oko dvadeset i sedam godina i ime mu je Ne sjećam Se Kako se Zove. str. 52.

Dojam o djelu

Kad pročitate ovu knjigu, zatvorite ju i ostanite u tišini neko vrijeme, kontemplirajući i lagano snatreći. Tako sam barem ja. Može li se uopće išta drugo reći doli: Koja knjiga!

Već me se roman Svježa voda za cvijeće jako dojmio, ali čini mi se da mi je ovaj roman još i draži.

Roman govori o dvije tragične priče, prepun je trauma i odluka donesenih u trenucima kada su one bile jedini mogući izbor jer su donesene iz čiste ljubavi, prepun patnji onih drugih, koji su ostali slomljenih srca. Sve to skupljeno je na ovim stranicama i iako se čini da roman u osnovi govori o nesrećama, ustvari je divan.

Jako me se dojmio vrlo empatičan i uvjerljiv način na koji Perrin oslikava stanovnike staračkog doma Hortenzija. Možda i stoga što sam i sama imala roditelja u jednom od takvih domova, mislim da je njezin prikaz života u domu vrlo uvjerljiv i realističan. Pronicljivost i opažanja nekih likova, prošarane bljeskovima surovog humora, čitala sam s toplinom i smiješkom. A način dovođenja rodbine koja žuri u starački dom nakon lažnih obavijesti da su neki od staraca upravo umrli,  naprosto je maestralan.

Valerie Perrin Oni koje nitko ne posjećuje

A sad o Hélene. Jaka, jaka žena. Premda se njena priča čini melodramatičnom iz više razloga, ponekad se čini i pomalo sudbinska (gavran čuvar koji obitava malo kod jednog, malo kod drugog ljubavnika asocirao me na Čehova).

Priča o Justine bila mi je nekako realnija. Mlada cura, bez roditelja, s djedom i bakom koji su pomalo daleki, distancirani, rijeko pokazuju emocije. Justine osjeća da joj je davno nešto oduzeto zbog čega se osjeća emocionalno zakinuta. I nikome se ne želi previše davati. Boji se da će je svaka veza raniti. Kad se sve kockice na kraju slože, jasno vam je zbog čega.

Velika preporuka za ovu prekrasnu knjigu!

Svi mi imamo dva života, jedan u kojem kažemo ono o čemu razmišljamo i onaj u kojem to prešutimo. str. 109.

O autorici:

Valérie Perrin rođena je 1967. u Remiremontu, u Francuskoj. Odrasla je u Burgundiji i nastanila se u Parizu 1986. Njezin roman Oni koje nitko ne posjećuje (2015.) osvojio je nagradu Booksellers Choice Award. Njezin prvijenac na engleskom jeziku, Svježa voda za cvijeće (Europa, 2020.) preveden je na preko trideset jezika. Figaro Littéraire proglasio je Perrin jednim od deset najprodavanijih autora u Francuskoj 2019., a u Italiji je Svježa voda za cvijeće bila najprodavanija knjiga 2020. godine. Perrin sada živi u Normandiji.

Gdje kupiti:

Sonatina

Objavljeno

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Nakladnik: Sonatina, 2024.

Naslovnica romana Miris starih krušaka: ©Sonatina

Prevela Helen Sinković

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Miris starih krušaka

Sally je buntovna sedamnaestogodišnjakinja koja je opet pobjegla iz klinike u kojoj se liječi od anoreksije. Uvijek na ratnoj nozi s roditeljima, koji ne razumiju njezinu želju za kontrolom vlastitog tijela, Sally je prkosna, neprilagođena i stalno bijesna.

Ništa od jela danas. Danas nikako Mrzi kada mora jesti jer su drugi tako odredili ili jer je takav običaj. Kad se jede zato što je jutro. Ili podne. Ili večer. Ili zato što si gladan. Htjela je jesti onda kad joj se jelo. … To nitko nije razumio. (str. 7.)

U posljednjem od svojih bjegova, susreće Liss. Liss je sredovječna žena koja krije tajnu.

Tako se ona sada osjećala iznutra. Kao da je sve oteklo iz nje i u njoj ostavilo pustinju i mulj. Iz koje je stršalo sve ono ružno, oštro i obraslo, što se inače skrivalo ispod blistave morske površine. Sve ono što u tebi potone na dno gdje truli i gnjili. Sve je oteklo iz nje, bila je prazna, a vidio se samo smrdljivi talog na dnu. (str. 193.)

Živi sama na ogromnom imanju za koje se sama i brine. Tu su kokoši, vinogradi, krumpiri, jabuke i… kruške.

Kada Liss primi Sally u svoju kuću, šutnjom i nijemim razumijevanjem njih dvije grade krhki odnos koji postupno cvate u pravo prijateljstvo. No mirna su razdoblja kratka, izvjetre brzo baš kao i miris starih krušaka… Voleći se gotovo kao majka i kći, kako će Liss i Sally jedna bez druge kad dođe vrijeme za neminovni rastanak?

…i odjednom ti je jasno da tvoja takozvana nesreća uopće nije važna. Da zapravo sve to ne znači ništa jer sve prolazi. (str. 139.)

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Roman prepun okusa i mirisa

Miris starih krušaka roman je za koji sam odmah znala da će mi se svidjeti. Počevši od prekrasne naslovnice pa preko poetskog naslova koji gotovo da osjetite u nosnicama, osjećala sam da se među njegovim stranicama krije nešto posebno, nešto u što se isplati zagristi.

Bilo je teško pronaći pravu riječ za tu mješavinu čvrstog mesa voćke koje se topilo u ustima. Činilo joj se da je crveni dio slađi, a bijeli pomalo opor, što je zajedno stvaralo okus koji je… možda nalikovao na okus sunčeva svjetla, kada bi nakon duga ljeta kroz plavetnilo neba i zelenilo starih visokih krošanja padalo ravno na jezik. (str. 115.)

I baš kao meso sočne, zrele kruške, takav je i ovaj roman. Bogat, intenzivan, nježan, topao, čvrst, snažan… Uživala sam čitajući poglavlja koja kao da su sinestezija – osim riječima, radnju osjećamo svim osjetilima. Rečenice kojima autor opisuje Lissin obrasli voćnjak gotovo da su poezija, toliko su lijepe.

Kako je ponekad lijepo jednostavno biti živ. Ništa drugo. Jednostavno biti živ.
(str. 63.)

Predući priču o dvije sasvim različite, a ipak ponešto iste žene, pisac nam govori o iscjeljujućoj moći prirode. O blagodatima sunca i čistog fizičkog rada. O ljepoti tišine i jednostavne brige za druge. O tajnama koje nas uništavaju, ali samo ako se čvrsto drže unutra.

Za sve je postojao razlog, samo ga ona nije pronalazila. (str. 21.)

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Stare sorte

Kada se govori o starim kruškama, misli se na stare sorte krušaka kojih Liss ima prepun vrt i u kušanju kojih Sally neizmjerno uživa. Bježeći od klinike, roditelja, anoreksije i same sebe, na Lissinom zabačenom imanju Sally napokon otkriva trpke, svježe, gorke, slatke okuse.

Miris starih krušaka roman je koji ostaje u glavama čitatelja dugo nakon čitanja, no ne zbog šoka koji izaziva. Kad sam zatvorila posljednju stranicu ove divne priče, u mojoj su glavi bile melankolične, snovite, magličaste slike sunca i topline, starinskog suhozida i stabala. Bezbrojnih zelenih stabala s kojih vise teški žuti i crveni plodovi.

Stvari su rijetko bile u ravnoteži. Bez sreće i bez tuge. Ili drugačije rečeno: sreća i tuga bile su u takvoj ravni, u takvoj savršenoj ravnoteži da se nisi želio kretati.
(str. 128.-129.)

Vidjela sam i dvije žene, jednu mladu, drugu stariju. Svaka muči svoju muku, no drže se zajedno. Potpora su jedna drugoj i motivacija za težak put do cilja.

Miris starih krušaka emotivno je štivo koje će se svidjeti velikoj većini čitatelja. Kad kažem emotivno, ne mislim na to da ćete plakati, mislim na to da će vam biti toplo i nježno oko srca. I meni se roman jako, jako svidio. Gotovo da mi je došao kao melem na neku moju ranu za koju nisam ni znala da je imam. Pokazao mi je da se uvijek može krenuti dalje, čak i kada mislimo da je za to prekasno. I da pomoć često dođe u neočekivanim oblicima.

Od mene preporuke, nećete pogriješiti!

Jer sve što je bilo upravo sada nije nastalo ni iz čega niti se pretvaralo u ništa. Sve je imalo svoju priču. (str. 49.-50.)

P.S. Zaboravila sam vam reći da malu, malu mrvičicu ugođajem baca na Svježu vodu za cvijeće Valerie Perrin.

Ostali naslovi ovog autora:

Ewald Arenz jedan je od najuspješnijih suvremenih njemačkih književnika. Njegovi se romani prodaju u milijunskim nakladama i prevode se na brojne svjetske jezike.
Nisam ekspert u njemačkom, ali prema naslovima nekih njegovih romana čini mi se da se dosta bavi mirisima i okusima pa imam osjećaj da su i ostali njegovi romani užitak ne samo za čitanje, nego i za ostala osjetila.

Gdje kupiti roman Miris starih krušaka:

Sonatina naklada

Objavljeno

Dennis Lehane: Male milosti

Nakladnik: Sonatina, 2024.

Naslovnica romana Male milosti: ©Sonatina

Prevela Nevena Erak Camaj

Il’ se boriš ili bježiš. A ako bježiš, kad-tad će ti ponestati ceste. (str. 17.)

Dennis Lehane: Male milosti

Male milosti

Boston, ljeto, 1974. U socijalnim stanovima irsko-američke zajednice Southie živi Mary Pat Fennessy. Njezin život nosi debele ožiljke načinjene smrću prvog muža, odlaskom drugog te onim najgorim – predoziranjem voljenog sina.

Nisu siromašni zato što se ne trude, zato što nisu vrijedni, zato što ne zaslužuju bolje. … Nisu siromašni zato što su lijeni, to nipošto. Siromašni su zato što na ovom svijetu postoji ograničena količina sreće, a oni nisu dobili ni mrve. (str. 31.)

Jedino svjetlo njezina mraka je Jules, njezina sedamnaestogodišnja kći.

Jules je oduvijek bila ljepotica. Oduvijek krasna. A sada je naočigled ostarjela. U sedamnaestoj. Od koječega – odrastanja u Commonwealthu (…), gubitka brata, suočavanja s očuhovim odlaskom…, prisilnog preseljenja… u novu školu… (str. 16.)

A onda jedne noći Jules nestaje.

Iste noći, u istom susjedstvu, mladi Afroamerikanac završava pod vlakom.

U pozadini ovih dviju međusobno (ne)povezanih nesreća, nazire se pokušaj rasne desegregacije državnih škola – dio učenika bjelačkih mora ići u crnačku školu i obrnuto.

Dok tinjaju rasni sukobi, Mary Pat počinje grozničavu potragu za svojim jedinim preostalim djetetom. Iza sebe ostavlja tragove krvi i nasilja, a prati ih lokalni mafijaški boss Butler, kojem se nimalo ne sviđa što jedna sredovječna žena njuška oko njegova poslovanja.

Southiejem vlada kodeks. Postoje neke stvari koje se ne rade.
Ne cinkaš.
Ne okrećeš leđa članu obitelji (čak i ako ga mrziš).
Ne govoriš nikome izvan kvarta što se događa u kvartu.
I…
Ne prodaješ drogu.
Nikad. (str. 254.)

Dennis Lehane: Male milosti

Male milosti – mračno i sumorno štivo koje se čita bez predaha

Male milosti mračno su, teško, tegobno i sumorno štivo koje nisam mogla prestati čitati. Način na koji Lehane bilježi riječi i rečenice poetski je, ali i jednostavan. Svaka rečenica puna je emocija i težine i čitatelja uvlači u sebe, u vrijeme rasnih nemira, u siromaštvo, jad i bijedu Southieja koja je bila podnošljiva – dok je bilo nade.

…tada mu je palo na pamet da suprotnost mržnji možda i nije ljubav. Već nada. Zato što se mržnja gradi godinama, ali nada ti se može prikrasti iza ugla dok ne gledaš. (str. 156.)

Kad Mary Pat izgubi nadu, gubimo je i mi. I dok ona šakama češlja sirotinjsko predgrađe u potrazi za istinom, mi zadržavamo dah. Znamo da ne ništa dobro neće proizaći iz svega, ali budno, škrgućući zubima, pratimo njezin mahniti pohod na Southie, sve dok Mary Pat ne nađe istinu. A istina je ružna, kao i predgrađe u kojem se skriva.

Život nam se istrošio. Otkako sam naučio hodati, vidio sam samo mržnju, bijes i ljude koji se nalijevaju cugom da otupe. A onda bi sljedeći dan ustali iz kreveta i sve ispočetka. Cijeli život proveo sam umirući. (str. 80.)

Roman me taknuo ne samo svojim prelijepim, životnim rečenicama, nego i gorko-slatkim, crnkastim humorom koji se provlači iz poglavlja u poglavlje. Na primjer, ovaj dio o nadimcima u Southieju; čak sam se i naglas nasmijala.

Susreo se s tipovima koje zovu Žuti, Lopata, Roštilj i Mudo (…). Naišao je i na Kriglu, Žicara, Kiselog, Ječmenca (koji je slijep), Tabana (koji šepa) i Šakicu (koji nema ruke). (str. 126.)

Zašto „male milosti“?

U Mary Pat ne bujaju milosti – u njoj buja mržnja. Cijeli život obojen joj je mržnjom i mržnja će je koštati glave. No tu su i drugi likovi – simpatičan detektiv Coyne, bolno odvratni Marty Butler i njegovi još odvratniji podanici.

Rasizam je u srži ovog romana. On je pokretač mržnje, ali i razlog sveg zla koje je palo na obitelj Mary Pat. Vidjet ćete, priče o Jules i o mladom Afroamerikancu neraskidivo su povezane. Rasa je ono što lebdi iznad njih, što vodi njihove živote prema neizbježnom kraju.

Male milosti su uf… Zahtjevne, na trenutke mučne. Pogotovo nama u kojima rasizam nije povijesno uvjetovan. Male milosti roman su koji slama i likove i čitatelje. Užasan je i predivan u isti mah.

Na kraju… Što su male milosti? Kaže li se i kod vas tako – ono kad u svakom zlu ima neka mrvica dobra pa zahvalimo Bogu na malim milostima?

Dakle, do samog kraja ovaj roman nema milosti. Melje vas i melje od početka do kraja koji ne donosi katarzu – donosi još jedan kamen i polaže ga na vaše srce. Ipak, tu su negdje utkane i male milosti. Male stvari na kojima možemo biti zahvalni.

Ostali naslovi ovog autora:

Dennis Lehane suvremeni je američki pisac i autor četrnaest romana. Među njima se svakako izdvaja Mistična rijeka, roman prema kojem je Clint Eastwood snimio i istoimeni, Oscarom nagrađeni film.

Neki od ostalih romana (za čije ste filmske adaptacije sigurno čuli) su Nestala bez traga, Otok Shutter, Prljavi novac i Zakon noći.

Gdje kupiti roman Male milosti:

Sonatina naklada

Romani koji me svojom atmosferom podsjećaju na ovaj su Rijeka svjetla i tame Liz Moore i Kad zvijezde potamne Paule McLain.

Objavljeno

V.E. Schwab: Nevidljivi život Addie LaRue

Nakladnik: Sonatina, 2021.

Naslovnica romana Nevidljivi život Addie LaRue: ©Sonatina

Prevela Jelena Pataki

V.E. Schwab: Nevidljivi život Addie LaRue

Vidljivi život Addie LaRue

1714. godina, ljeto. Addie LaRue mlada je djevojka koja se treba udati za starijeg muškarca kojeg ne da ne voli, nego joj se čak niti ne sviđa. Iako upozorena da se nikad, ali NIKAD ne moli bogovima koji se odazivaju kad padne mrak, Addie u očaju učini baš to. I mrak se odazove, ispunjavajući joj želju – slobodu i vječnu mladost. U zamjenu za jednu sitnicu – njezinu dušu.

Sada zna da će učiniti što god treba, zato što je u tami bila voljna i od tog trenutka nadalje, milom ili silom, njezin će život biti samo njezin. (str. 54.)

Ono što Addie nije znala jest da u tom ugovoru ima kvaka. Svatko tko ju sretne uskoro ju zaboravlja.

Naravno, tužno je zaboraviti.
No samotno je biti zaboravljen.
Sjećati se kad se nitko drugi ne sjeća. (str. 90.)

Nevidljivi život Addie LaRue

I tako počinje nevidljivi život Addie LaRue. Prolazeći poput utvare gradovima i stoljećima, Addie istodobno ostavlja i ne ostavlja trag. Ona je začas zaboravljena – i istodobno – nezaboravna. Jer mrak nije znao da u ugovoru ima još jedna kvaka – uspomenu je teže zaboraviti nego samo osobu.

I evo što je zaključila: može bez hrane (neće usahnuti). Može bez topline (hladnoća je neće ubiti). No život bez umjetnosti, bez divljenja, bez ljepota – bez toga bi sišla s uma. Tako joj je i bilo.
Potrebne su joj priče.
Priče su način da čovjek očuva sam sebe. Da ostane upamćen. (str. 36.)

Iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće, Addie nadahnjuje pisce, pjesnike, slikare i glazbenike. Njoj su posvećene najljepše pjesme, ona je nepoznata muza na platnima najvećih umjetnika… Ipak, ona ne postoji.

Biti zaboravljen, razmišlja, pomalo je slično osjećaju kad gubiš razum. Počinješ se pitati što je stvarno, jesi li ti stvaran. U konačnici, kako nešto može biti stvarno ako se ne da zapamtiti? …
Ako osoba ne može ostaviti trag, postoji li uopće? (str. 121.)

Jedini koji je se sjeća jest mrak – njezin vječni suputnik, onaj koji ju je prokleo i koji ju neće pustiti sve dok mu ne preda dušu koje se Addie tvrdoglavo drži.

A onda, jednoga dana, 300 godina kasnije, Addie LaRue susreće neobičnog mladića Henryja – koji ju je zapamtio.

V.E. Schwab: Nevidljivi život Addie LaRue

Jedan od onih romana

Nevidljivi život Addie LaRue prva mi je preporučila jedna moja učenica, kada sam zadala čitanje lektire po izboru. Način na koji je ta djevojka predstavila roman… Kako su joj oči svjetlucale dok je prepričavala radnju… Vidjela sam odmah da se zaljubila! A kada se netko toliko zaljubi u knjigu – to mi je znak – moram je imati! I tako se Addie LaRue našla u mojim rukama. No, kao što je sudbina nebrojenih knjiga koje knjigoljupci kupe – dugo je i strpljivo je čekala svoj red na čitanje. I napokon!

Ovaj je roman toliko lijep, toliko dirljiv, zanimljiv i raskošan. Nezaboravan, baš kao i sama Addie. Puno je romana koji mi se sviđaju, dosta je i onih koje volim, ali… Znate onaj poseban osjećaj koji budi savršena knjiga? Trenutak u kojem se sjetite kako je predivno čitati, kako ste blagoslovljeni time što je baš ta knjiga došla na vaš put. Kad pomislite – aha, to je to – ovo je lijepa književnost i ne može bolje? E, to je u meni pobudila priča Addie LaRue. Njezin život, njezin put, ulijevanje same sebe u umjetnost, sedam pjegica na licu, razmišljanje o smislu života i ljubav… Ljubav previše jaka za život. Previše jaka za smrt.
Ovo je jedan od onih romana koji će na svakom čitatelju ostaviti neizbrisiv trag i kojem će se vraćati.

A zatim je, ondje u tami, on upita je li zbilja vrijedilo.
Jesu li letimični radosni trenutci bili vrijedni mukotrpnih razdoblja?
Jesu li sekunde ljepote bile vrijedne višegodišnje boli?
I ona okrene glavu, pogleda ga i kaže: „Uvijek“. (str. 501.)

V.E. Schwab: Nevidljivi život Addie LaRue

Ubuduće – i Addie LaRue

Ljudi me često pitaju da im preporučim nešto za čitanje. Obično prema karakteru procijenim što ću preporučiti, ali imam i vječne preporuke. Čovjek zvan Ove Fredrika Backmana, Aliceina mreža Kate Quinn i Sedam muževa Evelyn Hugo Taylor Jenkins Reid. Ubuduće, tu je i četvrta, Nevidljivi život Addie LaRue V.E. Schwab.

Jer ovaj roman je poput čarolije. Prelijeva se iz prošlosti u sadašnjost, iz Amerike u Europu, iz svjetla u mrak. Zavodi vas bogatstvom riječi i magijom onoga što te riječi znače. Navijala sam za Addie, navijala sam za Henryja i… Sram me priznati… Navijala sam za mraka. Toliko su dobro likovi napisani.

I sve što se događa priča je napola stvarna, napola snovita.

Baš kao i moja učenica tog davnog dana, i ja sam se zaljubila u Addie LaRue.

U njezinu nepokolebljivu želju za životom, za slobodom. U njezinu nadu, upornost i tugu. U sjaj i tamu. Jednom kad je pročitate, nikad je nećete zaboraviti, takva je ovo knjiga. Pomalo poput same Addie… Besmrtna.

Tako se živi zauvijek.
Postoji jedan dan, pa sljedeći, pa onaj poslije toga i uzimaš što možeš, uživaš u svakoj ukradenoj sekundi, iskorištavaš svaki trenutak, sve dok ne nestane.
(str. 241.)

Ostali naslovi ove autorice:

V.E. Schwab je američko-britanska spisateljica i autorica popularnih serijala Villains i Shades of Magic, koje nazivaju klasicima fantastike. Osim predivnog, nezaboravnog romana o Addie LaRue, koji je odmah postao ogroman svjetski hit, autorica je i romana Gallant, koji je također odmah našao put do srca čitatelja.

V.E. Schwab: Nevidljivi život Addie LaRue

Gdje kupiti roman Nevidljivi život Addie LaRue:

Sonatina

Objavljeno

Ali Hazelwood: Ljubav u teoriji

Nakladnik: Sonatina, 2024.

Naslovnica knjige Ljubav u teoriji: ©Sonatina

Prevela Nevena Erak Camaj

Ali Hazelwood Ljubav u teoriji

Ljubav u teoriji ljupka je gorko-slatka ljubavna priča o dvoje znanstvenika s drugačijim znanstvenim opredjeljenjima. Teorijska fizičarka Elsie s dvadeset sedam godina radi kao znanstveni novak (što bi kod nas rekli, asistent) i nije zadovoljna svojim napredovanjem. Kad susretne Jacka Smitha, kemija između njih reže se nožem. Jedina je kvaka u tome što je Jack omraženi eksperimentalni fizičar.

Elsie

Elsie je jako usredotočena na to kako dobiti željeni posao u akademskoj zajednici. Posao koji trenutno radi dosadan je i ne ispunjava je, a uz to je slabo plaćen. Ocjenjivanje studenata i odgovaranje na bezbroj njihovih upita ne razvija njezinu karijeru, a ni mentor joj ne pomaže u napredovanju.  Stoga Elsie, kako bi nadopunila osobni budžet, povremeno radi kao pratilja raznim muškarcima u svojstvu „lažne“ djevojke. Sve to ide neko vrijeme dok Elsie, angažirana da glumi djevojku njegova brata, ne upozna Jacka Smitha.

Prije tri tjedna bila sam druga osoba. Ne: prije tri tjedna bila sam beskonačan broj različitih osoba. str. 394.

Jack

Jack je već u mladim danima posvađao akademsku zajednicu teoretičara i eksperimentatora objavom članka u znanstvenom časopisu. Jack, jednako privlačan koliko i arogantan eksperimentalni fizičar, navodno je svom mentoru uništio karijeru potkopavajući ugled svih teoretičara svijeta. Elsie se svidi Jacku, ali on je oprezan u komunikaciji s njom jer je smatra bratovom djevojkom. S druge strane, čudno mu je Elsieno ponašanje. Djevojka  se predstavlja kao knjižničarka, ali Jacku njezina priča ne drži vodu.

To je tek početak jednog uvrnutog mrzim-volim odnosa između glavnih protagonista.

Kemija

Jack i Elsie započinju „ratoborno“ prijateljstvo koje je stalno na ivici prekida. Očito je da privlače jedno drugo, ali njihova komunikacija vrlo je napeta. Uz to, Elsie jako želi posao na Jackovom akademskom odjelu, ali Jack na umu ima drugu kandidatkinju što Elsie dovodi do ludila. Stvari eskaliraju i dovode do niza Elsinih nespretnih, čak i problematičnih ponašanja. Ali Jack je tvrd orah izvana, a iznutra empatičan i skroz simpa lik.

Dobra si i zaista bi mi u timu  trebao netko poput tebe. … Ali ja sam bolja. str. 278.

Dojam o knjizi

Roman Ljubav u teoriji tematski bih podijelila na dva dijela. U prvom dijelu upoznajemo Elsie, znanstvenu novakinju, nezadovoljnu svojim poslom, obitelji i životnim standardom. Čini se da je nezadovoljna baš svime, a dobrim je dijelom i sama za to kriva. Jer Elsie je komplicirana osoba koja ne izaziva baš simpatije. Dapače, ako smijem reći, lik Elsie mi se uopće nije svidio. Prevrtljiva je, povremeno licemjerna (u odnosu s prijateljicom), osoba koja se lažno predstavlja kako bi zaradila novac, sve me to odbijalo kod Elsie. Neke stvari možemo razumjeti. Obitelj koja nije zainteresirana za nju već je usmjerena na njezina dva problematična brata, dijabetes koji ima odmalena, stalna borba da bude priznata na svom poslu, manjak novca, sve je to utjecalo na Elsie. Ona se ne zna zauzeti za sebe, nema svoj stav ni samopoštovanje. Tolika nesigurnost stvara želju da se svidi svakome, da ugodi svakome, a sve ju je to pak učinilo običnom manipulatoricom.

U tim okolnostima, upoznaje starijeg brata svog omiljenog klijenta. Jack Smith voditelj je katedre za fiziku, mjestu na kojem je Elsie željela raditi cijeli život.

Jack mi se kao lik svidio puno više od Elsie. Njegov odnos sa zaposlenicima odjela, prisan odnos s bratom i vlastitom obitelji, pun poštovanja, puno govori o njemu kao liku. Nakon zbunjujućeg početka, njegov odnos prema Elsie pun je brige, privrženosti i empatije. Jack je čovjek koji ništa ne radi s figom u džepu. Iskren je i jednostavan.

Dobre stvari i malo kritike

Kemija između ova dva lika je vrlo opipljiva. Drugi dio knjige uglavnom je prikaz njihove veze naizmjenično obilježene emotivnim trenutcima i scenama  seksa koje su napisane nekako isforsirano i  nisu mi se svidjele. Dodala bih još kao primjedbu veliku količinu psovki koja se bespotrebno upotrebljava u knjizi.

Vrijednost knjige je što prikazuje život s usponima i padovima koji se događaju svima nama (kod Elsie su uglavnom padovi). Uz podosta nespretnih i nesretnih situacija te komičnih elemenata, knjiga je zabavna i brzo se čita.

Ali Hazelwood Ljubav u teoriji

O autoru:

Ali Hazelwood je neuroznanstvenica, a u slobodno vrijeme piše romantične komedije. Glavne junakinje njezinih romana pripadnice su, baš kao i ona, znanstvene zajednice.
Ali Hazelwood radi kao profesorica, a uz romantične komedije koje piše iz hobija, objavljuje i recenzirane znanstvene članke o mozgu. Na hrvatski su do sada prevedeni romani Ljubavna hipoteza, Ljubav i neuroni i Ljubav u teoriji.

Gdje kupiti:

SONATINA