Kategorija: Sonatina

Objavljeno

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Nakladnik: Sonatina, 2024.

Naslovnica romana Miris starih krušaka: ©Sonatina

Prevela Helen Sinković

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Miris starih krušaka

Sally je buntovna sedamnaestogodišnjakinja koja je opet pobjegla iz klinike u kojoj se liječi od anoreksije. Uvijek na ratnoj nozi s roditeljima, koji ne razumiju njezinu želju za kontrolom vlastitog tijela, Sally je prkosna, neprilagođena i stalno bijesna.

Ništa od jela danas. Danas nikako Mrzi kada mora jesti jer su drugi tako odredili ili jer je takav običaj. Kad se jede zato što je jutro. Ili podne. Ili večer. Ili zato što si gladan. Htjela je jesti onda kad joj se jelo. … To nitko nije razumio. (str. 7.)

U posljednjem od svojih bjegova, susreće Liss. Liss je sredovječna žena koja krije tajnu.

Tako se ona sada osjećala iznutra. Kao da je sve oteklo iz nje i u njoj ostavilo pustinju i mulj. Iz koje je stršalo sve ono ružno, oštro i obraslo, što se inače skrivalo ispod blistave morske površine. Sve ono što u tebi potone na dno gdje truli i gnjili. Sve je oteklo iz nje, bila je prazna, a vidio se samo smrdljivi talog na dnu. (str. 193.)

Živi sama na ogromnom imanju za koje se sama i brine. Tu su kokoši, vinogradi, krumpiri, jabuke i… kruške.

Kada Liss primi Sally u svoju kuću, šutnjom i nijemim razumijevanjem njih dvije grade krhki odnos koji postupno cvate u pravo prijateljstvo. No mirna su razdoblja kratka, izvjetre brzo baš kao i miris starih krušaka… Voleći se gotovo kao majka i kći, kako će Liss i Sally jedna bez druge kad dođe vrijeme za neminovni rastanak?

…i odjednom ti je jasno da tvoja takozvana nesreća uopće nije važna. Da zapravo sve to ne znači ništa jer sve prolazi. (str. 139.)

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Roman prepun okusa i mirisa

Miris starih krušaka roman je za koji sam odmah znala da će mi se svidjeti. Počevši od prekrasne naslovnice pa preko poetskog naslova koji gotovo da osjetite u nosnicama, osjećala sam da se među njegovim stranicama krije nešto posebno, nešto u što se isplati zagristi.

Bilo je teško pronaći pravu riječ za tu mješavinu čvrstog mesa voćke koje se topilo u ustima. Činilo joj se da je crveni dio slađi, a bijeli pomalo opor, što je zajedno stvaralo okus koji je… možda nalikovao na okus sunčeva svjetla, kada bi nakon duga ljeta kroz plavetnilo neba i zelenilo starih visokih krošanja padalo ravno na jezik. (str. 115.)

I baš kao meso sočne, zrele kruške, takav je i ovaj roman. Bogat, intenzivan, nježan, topao, čvrst, snažan… Uživala sam čitajući poglavlja koja kao da su sinestezija – osim riječima, radnju osjećamo svim osjetilima. Rečenice kojima autor opisuje Lissin obrasli voćnjak gotovo da su poezija, toliko su lijepe.

Kako je ponekad lijepo jednostavno biti živ. Ništa drugo. Jednostavno biti živ.
(str. 63.)

Predući priču o dvije sasvim različite, a ipak ponešto iste žene, pisac nam govori o iscjeljujućoj moći prirode. O blagodatima sunca i čistog fizičkog rada. O ljepoti tišine i jednostavne brige za druge. O tajnama koje nas uništavaju, ali samo ako se čvrsto drže unutra.

Za sve je postojao razlog, samo ga ona nije pronalazila. (str. 21.)

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Stare sorte

Kada se govori o starim kruškama, misli se na stare sorte krušaka kojih Liss ima prepun vrt i u kušanju kojih Sally neizmjerno uživa. Bježeći od klinike, roditelja, anoreksije i same sebe, na Lissinom zabačenom imanju Sally napokon otkriva trpke, svježe, gorke, slatke okuse.

Miris starih krušaka roman je koji ostaje u glavama čitatelja dugo nakon čitanja, no ne zbog šoka koji izaziva. Kad sam zatvorila posljednju stranicu ove divne priče, u mojoj su glavi bile melankolične, snovite, magličaste slike sunca i topline, starinskog suhozida i stabala. Bezbrojnih zelenih stabala s kojih vise teški žuti i crveni plodovi.

Stvari su rijetko bile u ravnoteži. Bez sreće i bez tuge. Ili drugačije rečeno: sreća i tuga bile su u takvoj ravni, u takvoj savršenoj ravnoteži da se nisi želio kretati.
(str. 128.-129.)

Vidjela sam i dvije žene, jednu mladu, drugu stariju. Svaka muči svoju muku, no drže se zajedno. Potpora su jedna drugoj i motivacija za težak put do cilja.

Miris starih krušaka emotivno je štivo koje će se svidjeti velikoj većini čitatelja. Kad kažem emotivno, ne mislim na to da ćete plakati, mislim na to da će vam biti toplo i nježno oko srca. I meni se roman jako, jako svidio. Gotovo da mi je došao kao melem na neku moju ranu za koju nisam ni znala da je imam. Pokazao mi je da se uvijek može krenuti dalje, čak i kada mislimo da je za to prekasno. I da pomoć često dođe u neočekivanim oblicima.

Od mene preporuke, nećete pogriješiti!

Jer sve što je bilo upravo sada nije nastalo ni iz čega niti se pretvaralo u ništa. Sve je imalo svoju priču. (str. 49.-50.)

P.S. Zaboravila sam vam reći da malu, malu mrvičicu ugođajem baca na Svježu vodu za cvijeće Valerie Perrin.

Ostali naslovi ovog autora:

Ewald Arenz jedan je od najuspješnijih suvremenih njemačkih književnika. Njegovi se romani prodaju u milijunskim nakladama i prevode se na brojne svjetske jezike.
Nisam ekspert u njemačkom, ali prema naslovima nekih njegovih romana čini mi se da se dosta bavi mirisima i okusima pa imam osjećaj da su i ostali njegovi romani užitak ne samo za čitanje, nego i za ostala osjetila.

Gdje kupiti roman Miris starih krušaka:

Sonatina naklada

Objavljeno

Dennis Lehane: Male milosti

Nakladnik: Sonatina, 2024.

Naslovnica romana Male milosti: ©Sonatina

Prevela Nevena Erak Camaj

Il’ se boriš ili bježiš. A ako bježiš, kad-tad će ti ponestati ceste. (str. 17.)

Dennis Lehane: Male milosti

Male milosti

Boston, ljeto, 1974. U socijalnim stanovima irsko-američke zajednice Southie živi Mary Pat Fennessy. Njezin život nosi debele ožiljke načinjene smrću prvog muža, odlaskom drugog te onim najgorim – predoziranjem voljenog sina.

Nisu siromašni zato što se ne trude, zato što nisu vrijedni, zato što ne zaslužuju bolje. … Nisu siromašni zato što su lijeni, to nipošto. Siromašni su zato što na ovom svijetu postoji ograničena količina sreće, a oni nisu dobili ni mrve. (str. 31.)

Jedino svjetlo njezina mraka je Jules, njezina sedamnaestogodišnja kći.

Jules je oduvijek bila ljepotica. Oduvijek krasna. A sada je naočigled ostarjela. U sedamnaestoj. Od koječega – odrastanja u Commonwealthu (…), gubitka brata, suočavanja s očuhovim odlaskom…, prisilnog preseljenja… u novu školu… (str. 16.)

A onda jedne noći Jules nestaje.

Iste noći, u istom susjedstvu, mladi Afroamerikanac završava pod vlakom.

U pozadini ovih dviju međusobno (ne)povezanih nesreća, nazire se pokušaj rasne desegregacije državnih škola – dio učenika bjelačkih mora ići u crnačku školu i obrnuto.

Dok tinjaju rasni sukobi, Mary Pat počinje grozničavu potragu za svojim jedinim preostalim djetetom. Iza sebe ostavlja tragove krvi i nasilja, a prati ih lokalni mafijaški boss Butler, kojem se nimalo ne sviđa što jedna sredovječna žena njuška oko njegova poslovanja.

Southiejem vlada kodeks. Postoje neke stvari koje se ne rade.
Ne cinkaš.
Ne okrećeš leđa članu obitelji (čak i ako ga mrziš).
Ne govoriš nikome izvan kvarta što se događa u kvartu.
I…
Ne prodaješ drogu.
Nikad. (str. 254.)

Dennis Lehane: Male milosti

Male milosti – mračno i sumorno štivo koje se čita bez predaha

Male milosti mračno su, teško, tegobno i sumorno štivo koje nisam mogla prestati čitati. Način na koji Lehane bilježi riječi i rečenice poetski je, ali i jednostavan. Svaka rečenica puna je emocija i težine i čitatelja uvlači u sebe, u vrijeme rasnih nemira, u siromaštvo, jad i bijedu Southieja koja je bila podnošljiva – dok je bilo nade.

…tada mu je palo na pamet da suprotnost mržnji možda i nije ljubav. Već nada. Zato što se mržnja gradi godinama, ali nada ti se može prikrasti iza ugla dok ne gledaš. (str. 156.)

Kad Mary Pat izgubi nadu, gubimo je i mi. I dok ona šakama češlja sirotinjsko predgrađe u potrazi za istinom, mi zadržavamo dah. Znamo da ne ništa dobro neće proizaći iz svega, ali budno, škrgućući zubima, pratimo njezin mahniti pohod na Southie, sve dok Mary Pat ne nađe istinu. A istina je ružna, kao i predgrađe u kojem se skriva.

Život nam se istrošio. Otkako sam naučio hodati, vidio sam samo mržnju, bijes i ljude koji se nalijevaju cugom da otupe. A onda bi sljedeći dan ustali iz kreveta i sve ispočetka. Cijeli život proveo sam umirući. (str. 80.)

Roman me taknuo ne samo svojim prelijepim, životnim rečenicama, nego i gorko-slatkim, crnkastim humorom koji se provlači iz poglavlja u poglavlje. Na primjer, ovaj dio o nadimcima u Southieju; čak sam se i naglas nasmijala.

Susreo se s tipovima koje zovu Žuti, Lopata, Roštilj i Mudo (…). Naišao je i na Kriglu, Žicara, Kiselog, Ječmenca (koji je slijep), Tabana (koji šepa) i Šakicu (koji nema ruke). (str. 126.)

Zašto „male milosti“?

U Mary Pat ne bujaju milosti – u njoj buja mržnja. Cijeli život obojen joj je mržnjom i mržnja će je koštati glave. No tu su i drugi likovi – simpatičan detektiv Coyne, bolno odvratni Marty Butler i njegovi još odvratniji podanici.

Rasizam je u srži ovog romana. On je pokretač mržnje, ali i razlog sveg zla koje je palo na obitelj Mary Pat. Vidjet ćete, priče o Jules i o mladom Afroamerikancu neraskidivo su povezane. Rasa je ono što lebdi iznad njih, što vodi njihove živote prema neizbježnom kraju.

Male milosti su uf… Zahtjevne, na trenutke mučne. Pogotovo nama u kojima rasizam nije povijesno uvjetovan. Male milosti roman su koji slama i likove i čitatelje. Užasan je i predivan u isti mah.

Na kraju… Što su male milosti? Kaže li se i kod vas tako – ono kad u svakom zlu ima neka mrvica dobra pa zahvalimo Bogu na malim milostima?

Dakle, do samog kraja ovaj roman nema milosti. Melje vas i melje od početka do kraja koji ne donosi katarzu – donosi još jedan kamen i polaže ga na vaše srce. Ipak, tu su negdje utkane i male milosti. Male stvari na kojima možemo biti zahvalni.

Ostali naslovi ovog autora:

Dennis Lehane suvremeni je američki pisac i autor četrnaest romana. Među njima se svakako izdvaja Mistična rijeka, roman prema kojem je Clint Eastwood snimio i istoimeni, Oscarom nagrađeni film.

Neki od ostalih romana (za čije ste filmske adaptacije sigurno čuli) su Nestala bez traga, Otok Shutter, Prljavi novac i Zakon noći.

Gdje kupiti roman Male milosti:

Sonatina naklada

Romani koji me svojom atmosferom podsjećaju na ovaj su Rijeka svjetla i tame Liz Moore i Kad zvijezde potamne Paule McLain.

Objavljeno

V.E. Schwab: Nevidljivi život Addie LaRue

Nakladnik: Sonatina, 2021.

Naslovnica romana Nevidljivi život Addie LaRue: ©Sonatina

Prevela Jelena Pataki

V.E. Schwab: Nevidljivi život Addie LaRue

Vidljivi život Addie LaRue

1714. godina, ljeto. Addie LaRue mlada je djevojka koja se treba udati za starijeg muškarca kojeg ne da ne voli, nego joj se čak niti ne sviđa. Iako upozorena da se nikad, ali NIKAD ne moli bogovima koji se odazivaju kad padne mrak, Addie u očaju učini baš to. I mrak se odazove, ispunjavajući joj želju – slobodu i vječnu mladost. U zamjenu za jednu sitnicu – njezinu dušu.

Sada zna da će učiniti što god treba, zato što je u tami bila voljna i od tog trenutka nadalje, milom ili silom, njezin će život biti samo njezin. (str. 54.)

Ono što Addie nije znala jest da u tom ugovoru ima kvaka. Svatko tko ju sretne uskoro ju zaboravlja.

Naravno, tužno je zaboraviti.
No samotno je biti zaboravljen.
Sjećati se kad se nitko drugi ne sjeća. (str. 90.)

Nevidljivi život Addie LaRue

I tako počinje nevidljivi život Addie LaRue. Prolazeći poput utvare gradovima i stoljećima, Addie istodobno ostavlja i ne ostavlja trag. Ona je začas zaboravljena – i istodobno – nezaboravna. Jer mrak nije znao da u ugovoru ima još jedna kvaka – uspomenu je teže zaboraviti nego samo osobu.

I evo što je zaključila: može bez hrane (neće usahnuti). Može bez topline (hladnoća je neće ubiti). No život bez umjetnosti, bez divljenja, bez ljepota – bez toga bi sišla s uma. Tako joj je i bilo.
Potrebne su joj priče.
Priče su način da čovjek očuva sam sebe. Da ostane upamćen. (str. 36.)

Iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće, Addie nadahnjuje pisce, pjesnike, slikare i glazbenike. Njoj su posvećene najljepše pjesme, ona je nepoznata muza na platnima najvećih umjetnika… Ipak, ona ne postoji.

Biti zaboravljen, razmišlja, pomalo je slično osjećaju kad gubiš razum. Počinješ se pitati što je stvarno, jesi li ti stvaran. U konačnici, kako nešto može biti stvarno ako se ne da zapamtiti? …
Ako osoba ne može ostaviti trag, postoji li uopće? (str. 121.)

Jedini koji je se sjeća jest mrak – njezin vječni suputnik, onaj koji ju je prokleo i koji ju neće pustiti sve dok mu ne preda dušu koje se Addie tvrdoglavo drži.

A onda, jednoga dana, 300 godina kasnije, Addie LaRue susreće neobičnog mladića Henryja – koji ju je zapamtio.

V.E. Schwab: Nevidljivi život Addie LaRue

Jedan od onih romana

Nevidljivi život Addie LaRue prva mi je preporučila jedna moja učenica, kada sam zadala čitanje lektire po izboru. Način na koji je ta djevojka predstavila roman… Kako su joj oči svjetlucale dok je prepričavala radnju… Vidjela sam odmah da se zaljubila! A kada se netko toliko zaljubi u knjigu – to mi je znak – moram je imati! I tako se Addie LaRue našla u mojim rukama. No, kao što je sudbina nebrojenih knjiga koje knjigoljupci kupe – dugo je i strpljivo je čekala svoj red na čitanje. I napokon!

Ovaj je roman toliko lijep, toliko dirljiv, zanimljiv i raskošan. Nezaboravan, baš kao i sama Addie. Puno je romana koji mi se sviđaju, dosta je i onih koje volim, ali… Znate onaj poseban osjećaj koji budi savršena knjiga? Trenutak u kojem se sjetite kako je predivno čitati, kako ste blagoslovljeni time što je baš ta knjiga došla na vaš put. Kad pomislite – aha, to je to – ovo je lijepa književnost i ne može bolje? E, to je u meni pobudila priča Addie LaRue. Njezin život, njezin put, ulijevanje same sebe u umjetnost, sedam pjegica na licu, razmišljanje o smislu života i ljubav… Ljubav previše jaka za život. Previše jaka za smrt.
Ovo je jedan od onih romana koji će na svakom čitatelju ostaviti neizbrisiv trag i kojem će se vraćati.

A zatim je, ondje u tami, on upita je li zbilja vrijedilo.
Jesu li letimični radosni trenutci bili vrijedni mukotrpnih razdoblja?
Jesu li sekunde ljepote bile vrijedne višegodišnje boli?
I ona okrene glavu, pogleda ga i kaže: „Uvijek“. (str. 501.)

V.E. Schwab: Nevidljivi život Addie LaRue

Ubuduće – i Addie LaRue

Ljudi me često pitaju da im preporučim nešto za čitanje. Obično prema karakteru procijenim što ću preporučiti, ali imam i vječne preporuke. Čovjek zvan Ove Fredrika Backmana, Aliceina mreža Kate Quinn i Sedam muževa Evelyn Hugo Taylor Jenkins Reid. Ubuduće, tu je i četvrta, Nevidljivi život Addie LaRue V.E. Schwab.

Jer ovaj roman je poput čarolije. Prelijeva se iz prošlosti u sadašnjost, iz Amerike u Europu, iz svjetla u mrak. Zavodi vas bogatstvom riječi i magijom onoga što te riječi znače. Navijala sam za Addie, navijala sam za Henryja i… Sram me priznati… Navijala sam za mraka. Toliko su dobro likovi napisani.

I sve što se događa priča je napola stvarna, napola snovita.

Baš kao i moja učenica tog davnog dana, i ja sam se zaljubila u Addie LaRue.

U njezinu nepokolebljivu želju za životom, za slobodom. U njezinu nadu, upornost i tugu. U sjaj i tamu. Jednom kad je pročitate, nikad je nećete zaboraviti, takva je ovo knjiga. Pomalo poput same Addie… Besmrtna.

Tako se živi zauvijek.
Postoji jedan dan, pa sljedeći, pa onaj poslije toga i uzimaš što možeš, uživaš u svakoj ukradenoj sekundi, iskorištavaš svaki trenutak, sve dok ne nestane.
(str. 241.)

Ostali naslovi ove autorice:

V.E. Schwab je američko-britanska spisateljica i autorica popularnih serijala Villains i Shades of Magic, koje nazivaju klasicima fantastike. Osim predivnog, nezaboravnog romana o Addie LaRue, koji je odmah postao ogroman svjetski hit, autorica je i romana Gallant, koji je također odmah našao put do srca čitatelja.

V.E. Schwab: Nevidljivi život Addie LaRue

Gdje kupiti roman Nevidljivi život Addie LaRue:

Sonatina

Objavljeno

Ali Hazelwood: Ljubav u teoriji

Nakladnik: Sonatina, 2024.

Naslovnica knjige Ljubav u teoriji: ©Sonatina

Prevela Nevena Erak Camaj

Ali Hazelwood Ljubav u teoriji

Ljubav u teoriji ljupka je gorko-slatka ljubavna priča o dvoje znanstvenika s drugačijim znanstvenim opredjeljenjima. Teorijska fizičarka Elsie s dvadeset sedam godina radi kao znanstveni novak (što bi kod nas rekli, asistent) i nije zadovoljna svojim napredovanjem. Kad susretne Jacka Smitha, kemija između njih reže se nožem. Jedina je kvaka u tome što je Jack omraženi eksperimentalni fizičar.

Elsie

Elsie je jako usredotočena na to kako dobiti željeni posao u akademskoj zajednici. Posao koji trenutno radi dosadan je i ne ispunjava je, a uz to je slabo plaćen. Ocjenjivanje studenata i odgovaranje na bezbroj njihovih upita ne razvija njezinu karijeru, a ni mentor joj ne pomaže u napredovanju.  Stoga Elsie, kako bi nadopunila osobni budžet, povremeno radi kao pratilja raznim muškarcima u svojstvu „lažne“ djevojke. Sve to ide neko vrijeme dok Elsie, angažirana da glumi djevojku njegova brata, ne upozna Jacka Smitha.

Prije tri tjedna bila sam druga osoba. Ne: prije tri tjedna bila sam beskonačan broj različitih osoba. str. 394.

Jack

Jack je već u mladim danima posvađao akademsku zajednicu teoretičara i eksperimentatora objavom članka u znanstvenom časopisu. Jack, jednako privlačan koliko i arogantan eksperimentalni fizičar, navodno je svom mentoru uništio karijeru potkopavajući ugled svih teoretičara svijeta. Elsie se svidi Jacku, ali on je oprezan u komunikaciji s njom jer je smatra bratovom djevojkom. S druge strane, čudno mu je Elsieno ponašanje. Djevojka  se predstavlja kao knjižničarka, ali Jacku njezina priča ne drži vodu.

To je tek početak jednog uvrnutog mrzim-volim odnosa između glavnih protagonista.

Kemija

Jack i Elsie započinju „ratoborno“ prijateljstvo koje je stalno na ivici prekida. Očito je da privlače jedno drugo, ali njihova komunikacija vrlo je napeta. Uz to, Elsie jako želi posao na Jackovom akademskom odjelu, ali Jack na umu ima drugu kandidatkinju što Elsie dovodi do ludila. Stvari eskaliraju i dovode do niza Elsinih nespretnih, čak i problematičnih ponašanja. Ali Jack je tvrd orah izvana, a iznutra empatičan i skroz simpa lik.

Dobra si i zaista bi mi u timu  trebao netko poput tebe. … Ali ja sam bolja. str. 278.

Dojam o knjizi

Roman Ljubav u teoriji tematski bih podijelila na dva dijela. U prvom dijelu upoznajemo Elsie, znanstvenu novakinju, nezadovoljnu svojim poslom, obitelji i životnim standardom. Čini se da je nezadovoljna baš svime, a dobrim je dijelom i sama za to kriva. Jer Elsie je komplicirana osoba koja ne izaziva baš simpatije. Dapače, ako smijem reći, lik Elsie mi se uopće nije svidio. Prevrtljiva je, povremeno licemjerna (u odnosu s prijateljicom), osoba koja se lažno predstavlja kako bi zaradila novac, sve me to odbijalo kod Elsie. Neke stvari možemo razumjeti. Obitelj koja nije zainteresirana za nju već je usmjerena na njezina dva problematična brata, dijabetes koji ima odmalena, stalna borba da bude priznata na svom poslu, manjak novca, sve je to utjecalo na Elsie. Ona se ne zna zauzeti za sebe, nema svoj stav ni samopoštovanje. Tolika nesigurnost stvara želju da se svidi svakome, da ugodi svakome, a sve ju je to pak učinilo običnom manipulatoricom.

U tim okolnostima, upoznaje starijeg brata svog omiljenog klijenta. Jack Smith voditelj je katedre za fiziku, mjestu na kojem je Elsie željela raditi cijeli život.

Jack mi se kao lik svidio puno više od Elsie. Njegov odnos sa zaposlenicima odjela, prisan odnos s bratom i vlastitom obitelji, pun poštovanja, puno govori o njemu kao liku. Nakon zbunjujućeg početka, njegov odnos prema Elsie pun je brige, privrženosti i empatije. Jack je čovjek koji ništa ne radi s figom u džepu. Iskren je i jednostavan.

Dobre stvari i malo kritike

Kemija između ova dva lika je vrlo opipljiva. Drugi dio knjige uglavnom je prikaz njihove veze naizmjenično obilježene emotivnim trenutcima i scenama  seksa koje su napisane nekako isforsirano i  nisu mi se svidjele. Dodala bih još kao primjedbu veliku količinu psovki koja se bespotrebno upotrebljava u knjizi.

Vrijednost knjige je što prikazuje život s usponima i padovima koji se događaju svima nama (kod Elsie su uglavnom padovi). Uz podosta nespretnih i nesretnih situacija te komičnih elemenata, knjiga je zabavna i brzo se čita.

Ali Hazelwood Ljubav u teoriji

O autoru:

Ali Hazelwood je neuroznanstvenica, a u slobodno vrijeme piše romantične komedije. Glavne junakinje njezinih romana pripadnice su, baš kao i ona, znanstvene zajednice.
Ali Hazelwood radi kao profesorica, a uz romantične komedije koje piše iz hobija, objavljuje i recenzirane znanstvene članke o mozgu. Na hrvatski su do sada prevedeni romani Ljubavna hipoteza, Ljubav i neuroni i Ljubav u teoriji.

Gdje kupiti:

SONATINA

Objavljeno

Jochen Gutsch/Maxim Leo:  Frankie – Životna filozofija jednog mačka

Nakladnik: Sonatina, 2023.

Naslovnica knjige Frankie: © Sonatina

Prevoditelj: Dalibor Joler

Jochen Gutsh/Maxim Leo Frankie

Frankie ili u podnaslovu Životna filozofija jednog mačka šarmantna je priča o prijateljstvu jednog  čovjeka i jednog mačka. U pozadini priče pitanje je o smislu života. Priču nam priča mačak Frankie, ljudskim rječnikom prepunim ljubavi, humora i pomalo filozofiranja. Nije tajna da nam životinje mogu uljepšati život, a da nam mogu ukazati na život vrijedan življenja pobrinuo se briljantni mačak Frenkie. Knjiga prekrasne naslovnice privući će vas odmah s izloga.

Frenkie pronalazi Golda

Richard Gold umoran je od života. Supruga mu je preminula, ostao je sam u praznom stanu i ne vidi kako dalje. Najbolje da okonča ovaj bezvrijedan, besprizoran život. I taman kada priprema omču za provođenje svog nauma u djelo, spazi na prozoru mačka koji ga začuđeno promatra. Gold se ne osjeća dobro dok ga mačak gleda. Odgodit će planirano za dan, dva, samo da se pobrine o mačku.

U životu sam zaista imao sreće. Puno sam spavao, a nekoliko ljudi čak me je i voljelo i tako to. Velika je to sreća. str. 157.

Frankie se useljava

Frankie je već nekoliko puta pokušao biti nečiji mačak. Ali nikako da mu se posreći. Ili ga potjeraju ili mu gazda premine (kao što je stara gospođa kod koje je prethodno bio). Osjeća da bi mu kod Golda moglo biti dobro. Uostalom on ne traži mnogo: redoviti obrok, gledanje televizije i kutak za spavanje. Richard Gold ne zna što bi s mačkom koji ima svoje prohtjeve. Za trenutak pomisli da je od silnog jada zbog svog promašenog života, a i ponešto alkohola zacijelo poludio. Pa on razgovara s mačkom! Ne samo to, mora se i brinuti o njemu jer se mačak slučajno ozlijedio. A tada na scenu stupa gospođica iz veterinarske ambulante.

To je dobro Frankie. Jer si sad ti njegov smisao života. Samo što on to još ne zna.str.118

Dojam o djelu

Dirljiva je ovo priča o prijateljstvu čovjeka i životinje. Obojica neprilagođeni, neshvaćeni i na neki način “luzeri”. Samo što to za razliku od čovjeka, mačka puno ne pogađa. Frankie vidi život drugačije od čovjeka. Ne muči ga razmišljanje o tome što bi bila svrha života. On jednostavno – živi. Njegova filozofija je jednostavna: naći ugodan dom u kojem imaš pristojan obrok i kutak za spavanje. Ako te pritom još netko voli i mazi kud ćeš više!

Pojednostavljena bit života zapravo je zamka za nepažljivog čitatelja. Razdraganost i bezbrižnost mačka s jedne strane te depresija i želja za okončanjem života sa druge strane zapravo su razlike između onih koji misle da je čaša napola puna u odnosu na one kojima misle da je čaša napola prazna.

Negativna emocija koja traje dugo vremena rađa depresiju, jednu od najprisutnijih bolesti suvremenog čovjeka. Uz to, naša je kultura pretežno pesimistična, oslonjena na isticanje pogrešaka i problema. Prepuna je zabrana koje smo postavili sami sebi kao odrasli ljudi.

I za moj ukus ljudi prečesto govore što ne smiješ raditi. A uopće nije zabavno kad nešto ne radiš. str.72.

Jochen Gutsh/Maxum Leo Frankie

Kućni ljubimci

Činjenica je da su mnogi ljudi, premda, u samačkim domaćinstvima živahni i čili, puni energije i vitalnosti upravo zahvaljujući brizi za kućnim ljubimcima, psima, macama, papigicama i drugima. Duguju to, sigurna sam, životinjicama koje nam daju puno ljubavi. I ne rade to zbog toga što nešto očekuju zauzvrat. Iscjeljuju nas samim svojim postojanjem.

Na tom je tragu i ova knjiga. Bizarno prijateljstvo između dva prijatelja jednom je našlo dom, a drugom produljilo život. Priča o čovjeku koji je izgubio smisao života i mačku koji mu je pomogao da ga ponovno nađe osvojit će vas svojom toplinom i duhovitošću na prvo čitanje.

Preporuka

Ako želite pročitati još nekoliko lijepih priča o prijateljstvu čovjeka i životinje pročitajte recenzije:

Mačak koji je poučavao zen

Putni zapisi jednog mačka

Nalin  svijet

Duša je, kako bih to rekao: besmrtni dio tebe. Tvoji osjećaji, misli, iskustva. Kvintesencija tvojeg bitka.str.54.

O autorima

Jochen Gutsch, rođen u Berlinu 1971., novinar je u Spiegelu. Za svoj rad dobio je nagradu Theodor Wolff i nagradu Henri Nannen. Zajedno s Maximom Leom napisao je nekoliko bestselera, uključujući It’s Just a Phase, Rabbit. Knjiga je više od godinu dana bila na listi bestselera SPIEGEL-a i po njoj je snimljen film.

Maxim Leo, rođen 1970., novinar je Berliner Zeitunga. Godine 2006. dobio je nagradu Theodor Wolff, a 2011. godine nagrađen je Europskom nagradom za knjigu za obiteljsku priču Drži svoje srce spremno. Maxim Leo živi u Berlinu sa suprugom i dvoje djece.

Gdje kupiti:

Sonatina

Objavljeno

Shelby van Pelt: Neobično pametna stvorenja

Nakladnik: Sonatina, Zagreb, 2023.

Naslovnica knjige Neobično pametna stvorenja: ©Sonatina

Prevoditelj: Mirna Čubranić

Shelby van Pelt Neobično pametna stvorenja

Može li divovska pacifička hobotnica komunicirati s ljudima? U debitantskom romanu Neobično pametna stvorenja Shelby van Pelt sve je moguće, pa čak i to. Pacifička hobotnica imenom Marcellus komunicira s Tovom Sullivan, udovicom koja povremeno čisti akvarij u kojem se nalazi Marcellus. Njihova je komunikacija početak nježnog prijateljstva koje će trajati sve do kraja ove začudne knjige.

Sonatina je još jednom iznenadila izborom knjige koju ne možete svrstati ni u jednu kategoriju, ali koju obavezno morate pročitati.

Ona govori hobotnici. Ali blagi Bože, ima osjećaj da je to stvorenje stvarno sluša. str. 78.

Katkad se pitam imam li više inteligencije u samo jednom kraku nego čovjek u cijeloj svojoj lubanji. str. 89.

Tova radi u akvariju

Nakon što joj je nedavno preminuo suprug, a trideset godina prije tragično je izgubila sina, Tova mora nekako zaposliti um i tijelo. Rad u akvariju, čišćenje podova i brisanje stakla pomažu joj da savlada osamljenost i tugu. Radeći u akvariju, uglavnom u noćnim satima, kada svi posjetitelji odu, Tova osjeća mir i pripadanje ovim neobičnim stanovnicima mora zatočenima u golemim kavezima. Ali ipak, jedan je morski stanovnik izniman. To je divovska pacifička hobotnica Marcellus, koji iz svog bazena promatra svaki Tovin pokret. Uskoro Tova osjeća da hobotnica zna više nego li je to uopće moguće. Započinje njihova neobična komunikacija. Tova sve svoje tajne dijeli s Marcellusom, čak i tužnu priču o stradanju sina Erica.

Cameron

Druga priča govori o Cameronu,  tridesetogodišnjaku koji živi s tetom nakon što ga je majka ostavila kao devetogodišnjeg dječaka i nestala. Za oca nikad nije čuo. Camerom živi u garaži, sklada pjesme koje izvodi sa svojom rock grupom, nema novaca, zadužen je, a poslovično je i lijen. Nema neke ciljeve u životu. Slučajno saznaje da mu je otac, možda,  poznati građevinski investitor iz Sowell Baya koji je s njegovom majkom išao u školu. Camerona otac ne zanima previše, ali smatra da mu duguje pozamašnu alimentaciju koja bi riješila sve njegove probleme.

Cameron se zapošljava u akvariju

Dolaskom u Sowell Bay, Cameron shvaća da se mora zaposliti da bi platio stanarinu i preživio, a potraga za ocem spora je i ne daje rezultata. Nakon što se Tova ozlijedi i ne može više raditi u akvariju, vlasnik zapošljava Camerona kao čistača. Sve se to događa pod budnim okom Marcellusa. Ni Tova ni Cameron ne znaju da Marcellus ima briljantan um kojim smišlja sretne završetke za one koji ih sami ne mogu smisliti. Prije nego završi svoj ovozemaljski život Marcellius, koji je već jako star, ima na umu jedan zadatak. Nakon što ga završi može otići.

Dojam o djelu

Ovo je prekrasna, dirljiva knjiga. Koristeći personifikaciju, Shelby van Pelt oživotvorila je lik hobotnice koja je uz glavne likove jedna od najfascinantnijih likova u romanu. Iako će na prvu većina reći da je komunikacija s hobotnicom u sferi fikcije, stvari nisu tako jednostavne. U ovoj je knjizi hobotnica lik koji sluša, promišlja, usmjerava, potiče, idealan psihoterapeut.

Marcellus je netko kome se povjeravate bez zadrške, netko tko sluša bez prigovora, netko koga bismo svi mi trebali imati u životu. Likom hobotnice koja razumije i komunicira, autorica je ukazala na vrijednost pravog prijateljstva koje ništa ne zamjera, koje je tu zbog vas. Priča je šarmantna, duhovita, nesvakidašnja i uopće nije banalna.

Iako je priča donekle predvidiva, to mi uopće nije smetalo. Uživala sam u avanturama inteligentne pacifičke hobotnice, a nakon čitanja knjige neizostavno je morate proguglati da, kao i ja, naučite o njezinim fascinantnim vještinama i jednostavno ostanete u čudu kad pročitate da su njezina osjetilna iskustva potpuno drugačija od naših, a kad vas pogleda onim pronicljivim očima, postajete malo nervozni.

Knjiga otvara još jedno pitanje kojim se ovom prilikom neću baviti, samo ga spominjem. To je pitanje držanja životinja u kontroliranim uvjetima, odnosno u zatočeništvu. O tome rijetko razmišljamo, a potreba za slobodom imperativ je živih bića.

Velika preporuka!

Shelby van Pelt Neobično pametna stvorenja

O autoru

Rođena i odrasla na pacifičkom sjeverozapadu, Shelby Van Pelt živi u predgrađu Chicaga sa svojom obitelji. Neobično pametna stvorenja njezin je prvi roman. Za lik Tove inspiraciju je pronašla u svojoj pokojnoj baki koja je uvijek bila u pokretu i tako zaboravljala na brige.

Gdje kupiti:

Sonatina

Objavljeno

V.E. Schwab: Gallant

Nakladnik: Sonatina, 2022.

Naslovnica knjige Gallant: ©Sonatina

V.E.Schwab Gallant

Za Gallant bi se naizgled moglo reći da je  gotički fantasy roman. Ali to je zapravo roman čežnje. Čežnje da nađete svoje mjesto pod suncem, da vas netko voli i da nekome pripadate. Taj toliko željeni osjećaj pripadanja negdje, odnosno spoznaja o nepripadanju  nikamo, toliko je jak da me naprosto nosio cijelom knjigom.

Olivia Prior nigdje ne pripada, nema obitelj, nema prijatelje, nema ni glas. Nijema je. Ali ima snažan osjećaj da pripada negdje. Pripada u Gallant.

Slobodna-slaba riječ za nešto tako veličanstveno. Ne znam kakav je to osjećaj ali želim saznati. str. 155.

Život u Merilancu

Olivia Prior živi u školi za djevojčice Merilance ne znajući ima li živuće rodbine i gdje su. Život joj je tamo težak. Zbog nijemosti meta je izrugivanja drugih djevojčica.  Jedini spas i utjehu nalazi u čitanju majčinog dnevnika i nadi da će saznati istinu o svojim roditeljima. Dnevnik njene majke ispunjen je čudnovatim crtežima i rečenicama koje joj se čine nerazumljive i besmislene. Čitajući majčin dnevnik, Olivia teška srca zaključuje kako se radi o ženi koja je izgubila razum. Kad se već pomirila s spoznajom da je sama na svijetu, stiže pismo nepoznatog joj ujaka kojim je poziva u Gallant.

Prošla sam iza zida, napisala je njezina majka. I upoznala sam Smrt. str. 150.

Gallant

Gallant je ogromno obiteljsko imanje gdje Oliviu dočekaju par sluga i Matthew, rođak kojemu Olivijino prisustvo očigledno smeta. Istovremeno, otkriva da je ujak koji ju je pozvao na imanje umro prije godinu dana te da on zasigurno nije taj koji joj je poslao pismo. Tražeći objašnjenja, Olivia ponovno iščitava majčin dnevnik u kojem je ona upozorava da se ni pod koju cijenu ne smije približavati zidu koji označava rub imanja. Boraveći u Gallantu, Olivia otkriva cijelo nasljeđe Priora koji su živjeli ondje. Nema knjiga iz kojih će to pročitati ili rodbine koja će joj to ispričati. Sve joj to pričaju duhovi i sjene koji žive tu na Gallantu i s kojima Olivia komunicira na sve moguće načine jer ih ona vidi.

Kuća poput ove ima previše povijesti, a povijest sa sobom uvijek nosi svoje duhove. str. 102.

Zid

Olivijina znatiželja da otkrije tajne svoje obitelji prelazi granice imanja. Odluči prijeći zabranjeni zid u potrazi za odgovorima. Ali na toj strani nalaze se vojnici tame i sama Smrt. Olivia spoznaje da je i njezina majka prešla zid i tako upoznala njezina oca, ali pod koju cijenu?

Hoće li Olivia pobjeći sudbini i nadmudriti Smrt? Hoće li saznati tajnu o svojim roditeljima?

Dojam o djelu

Gallant je roman koji  teško svrstati u neku određenu kategoriju. Svakako je fantasy na onaj mračan gotički način čemu pridonose i crno-bijele ilustracije nalik na Rorshachove mrlje. Premda je stil pisanja izuzetno poetičan, na trenutke i liričan, uznemirujući svijet sjena i neprijateljskih stvorenja izvan zida ne daju vam mirno spavati.

Duhovi koji se pojavljuju svako malo i  koji upozoravaju na opasnosti iza zida dijelom su Olivijine nade, a dijelom opsjene. Čas vam se čine  izuzetno stvarni, a čas samo puste tlapnje i nadanja osamljene djevojke u potrazi za pripadanjem.

Kako što sam navela u uvodu, Gallant je roman čežnje, roman tuge, roman istraživanja za svojim korijenima.

Jeziva atmosfera koja se ćuti u samom dvorcu nasljeđe je svih onih koji su tu živjeli. Kad zanemarite sve sjene, duhove, zlokobnu atmosferu i susret sa Smrću, ostaje vam složenost emocija jedne mlade djevojke koja grozničavo traži mjesto koje će zvati domom. Nakon odlaska iz sirotišta, neverbalne interakcije s ljudima zbog svoje nijemosti, majčinog dnevnika koji joj je jedina spona s obitelji, ostaje joj samo nada. Nada da će pronaći svoje mjesto pod suncem. Kad je ugledala Gallant, Olivia je znala da je to mjesto upravo pronašla.

Lik Olivie vrlo je snažan i nepokolebljiv. Autorica ga je jako dobro donijela.

Ako volite romane s dubljom pričom, onom koja otvara ulaz u duhovno neistražena područja, područja sjena i opsjena, preporučujem vam ovu knjigu. 

V.E.Schwab Gallant

O autoru

V.E. Schwab autorica je broj 1 bestselera New York Timesa za više od dvadeset knjiga, uključujući hvaljene serije Shades of Magic, serije Villains, serije Cassidy Blake i međunarodnog bestselera Nevidljivi život Addie LaRue. Njezin je rad dobio pohvale kritičara, preveden na više od dva tuceta jezika i izabran za televiziju i film. First Kill – serija o YA vampirima temeljena na istoimenoj Schwabovoj kratkoj priči – trenutačno radi na Netflixu uz producentsku kuću Belletrist Productions Emme Roberts. Živi u Edinburghu, u Škotskoj.

Gdje kupiti:

Sonatina

Objavljeno

Valérie Perrin: Svježa voda za cvijeće

Nakladnik: Sonatina, 2022.

Naslovnica knjige Svježa voda za cvijeće: ©Sonatina

Valerie Perrin Svježa voda za cvijeće

Pitala me prijateljica kakva je knjiga koju čitam. Rekla sam: predivna.
A o čemu je knjiga?
O čuvarici groblja – kažem ja.
Kako može knjiga o groblju biti predivna?, čudi se prijateljica.
Eto tako. Svježa voda za cvijeće uistinu je predivna knjiga. To je knjiga o ženi, knjiga o muškarcu i knjiga o djetetu. Knjiga o životu. Knjiga o smrti. To je također knjiga o umrlima, napisana na svečan, blag i poetičan, nevjerojatno dostojanstven način ispunjen emocijama.

Violette

Violette Toussaint naizgled je obična žena, ali to nikako nije.  Čuvarica je groblja u malome mjestu u Burgundiji. Svakodnevna briga o grobovima, razgovori s ožalošćenima, namjernicima i posjetiteljima, prodaja cvijeća i održavanje spomenika njezina su svakodnevnica.

A da briga o preminulima nikako nije samotan posao dokazuju, uz Violette, i njeni zabavni kolege – trojica grobara, tri pogrebnika i svećenik, svatko sa svojim dirljivim i urnebesnim ispovijedima.

I tako, iz dana u dan Violette čuva groblje bez velikih potresa. O svakom grobu zna njegovu priču, povijest i život onog koji tu leži.

No, jednoga dana njezinu svakodnevnicu  prekida detektiv Julien Seul, koji dolazi na groblje s urnom svoje pokojne majke koju, prema majčinoj oporuci, mora položiti na grob potpunog neznanca.

A onda ste izvukli svoje bilješke o pogrebima. Tada sam shvatio da ste drugačiji-Da postoje žene koje ne nalikuju ni na jednu drugu ženu. Da vi niste nečija kopija, već da ste vi netko. Str. 109.

Julien dolazi na Violettino groblje

Julien je istražitelj koji je došao ispuniti majčinu zadnju želju, ali otkriva da nikad zapravo nije majku poznavao. Priča o tajnoj ljubavi Julienove majke, ispisana na stranicama njezina dnevnika, kao i vrijeme koje Violette i Julien sve više provode zajedno, zbližava ih na jedan nenametljiv, suptilan i skladan način. Julien se povjerava Violette, a ona izvlači iz svog srca  sve svoje tuge, sav svoj jad i ogorčenje. Tajne koje je zakopala duboko u srce ne mogu biti samo njezine, one moraju izaći na površinu, a ona nije sigurna je li spremna otvoriti se Julienu.

Philippe

Nekome je mogao biti dobar muž, ali ne i Violetti. Violette je bila drukčija, suptilna i nježna duša koju nije mogao razumjeti muškarac koji je volio motore, lake žene i odlaske u barove. A nije da nije pokušao. No, nisu je ni voljeli njegovi roditelji. Na kraju je bilo prekasno. Otišao je bez pozdrava.

U tom je trenutku shvatio da je nikad nije prestao voljeti, ali da je prekasno. Vrijeme se nije moglo vratiti. str. 340.

Valerie Perrin Svježa voda za cvijeće

Dojam o djelu

Dugo nisam pročitala knjigu koja je istovremeno tako lijepa, a tako tužna. Knjiga koja vas ispuni vjerom o postojanju višeg nauma, plana zašto se stvari događaju upravo na taj način. Kad čitate ovu knjigu, postavljate pitanje imamo li svi mi neki životni zadatak koji trebamo odraditi da bi nam duša bila na miru. Vjerujem da je biti čuvarica groblja bio Violettin zadatak. Jedna mala žena, obična, svakodnevna, po ničemu posebna, ni ljepotica, ni bogatašica, ni netko tko se ističe na bilo koji način, osim po hrabrosti, priča nam svoj život.
A taj život je sve, samo nije lagan. To je život satkan od boli koja je obogatila osobu da razumije tisuću sudbina i života, a ne samo svoj. Zato je biti čuvarica groblja za Violette poslanje, a ne zanimanje.

Drago mi je što sam čitanjem ove divne knjige postala svjedokom jednog teškog, ali vrlo neobičnog života. Autorica je poetičnim, pitkim jezikom opisala male stvari koje život čine vrijednim življenja i to na mjestu koje samo naizgled pripada mrtvima.

Pročitajte. Ovo je možda najljepša knjiga koju sam pročitala ove godine. Ogromna preporuka!

O autoru

Valérie Perrin (1967.) francuska je književnica rođena na istoku Francuske, a odrasla u Burgundiji. Autorica je triju romana: “Les oubliés du dimanche” (2015.), “Svježa voda za cvijeće” (2018.) i “Trois” (2021.). No, iako su sva tri postigla velik uspjeh kod publike, međunarodno priznanje donio joj je drugi roman, “Svježa voda za cvijeće”. Figaro Littéraire uvrstio je Perrin među deset najprodavanijih autora u Francuskoj u 2019. godini, a u Italiji je “Svježa voda za cvijeće” bio najprodavaniji roman u 2020. Preveden je na više od trideset jezika, a u pripremi je i miniserija. Autorica  živi u Normandiji.

Gdje kupiti:

Sonatina, web shop Znanje

Objavljeno

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

Nakladnik: Sonatina, 2022.

Naslovnica romana Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici: ©Sonatina

Čuvanje tajni samotna je stvar. (Ted, str. 83.)

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

U zadnjoj kući u Nepotrebnoj ulici, prozora zatvorenih šperpločama, živi Ted, sa svojom mačkom Olivijom i kćeri Lauren. Ted je neobičan čovjek, nedruštven, zbunjen, svoje boli liječi alkoholom i tabletama. Lauren je tinejdžerica problematičnog ponašanja, s napadima agresije. Olivia je, čini se, najmudrija i glas razuma, premda je ostali ukućani ne razumiju jer, naravno, Olivija ne govori.

E sad, zašto još uvijek imam onaj loš osjećaj? Što bi moglo biti krivo? … No, kad vam se u životu ne sviđa ono što vam se događa, najbolje da odete spavati dok to ne prestane. (Olivia, str. 35.)

U blizini Tedove kuće, prije jedanaest godina nestala je djevojčica Lulu. Nikad nije pronađena, a njezina sestra Dee Dee odlučna je u pronalasku – makar njezina tijela. Jer Luluin nestanak vodio je u propast cijele obitelji i Dee Dee je toga dana izgubila sve.

Danas je godišnjica Djevojčice sa sladoledom. Dogodilo se to pored jezera, prije jedanaest godina – prvo je bila tamo, a zatim nije. Tako da je dan već bio loš kad sam otkrio da je među nama Ubojica. (Ted, str. 7.)

U kuću pokraj Tedove useljava se nova susjeda.

Čini se da je Tedova kuća strašno zanima jer stalno njuška uokolo. Nešto bi vrlo lako mogla i otkriti.

…stoga moraš biti oprezan. Nikad, nikad im ne smiješ dopustiti da vide tko si zaista. (Ted, str. 186.)

No kao što stoji na stražnjoj korici knjige, to svakako nije ono što očekujete.

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici krije brojne tajne. Strašne. Bolne. Okrutne.

Međusobno čvrsto isprepletene.

Likovi koje je nemoguće definirati

Ted, Lauren i Olivija neraskidivo su povezani likovi. Gotovo nikad ne izlaze iz kuće, svaki ima svoje opsesije, svoje bolne točke, svoje, mogli bismo reći, psihoze.

Ted obožava „svoje dvije cure“ i želi ih zaštititi od svega lošega što se nalazi vani. Zato i jesu šperploče na prozorima.

Da, ubijati je teško, ali održavati nešto sigurnim i živim još je teže. Ajme, bar ja to dobro znam. (Ted, str. 20.)

Veoma je teško sagledati situaciju onakvom kakva ona jest jer nam većinu priče pripovijeda sam Ted – potpuno nepouzdan pripovjedač čiju svaku riječ moramo sagledati iz više kutova i dvaput je okrenuti. Neke su njegove izjave prostodušne i naivne pa se moramo upitati kako taj trideset-i-nešto-godišnjak uopće samostalno funkcionira, a kamoli kako odgaja zahtjevno dijete poput Lauren.

Ljude procjenjujem na dva načina – kakvi su prema životinjama i što vole jesti. Ako im je omiljeno jelo nekakva salata, sasvim su sigurno loše osobe. Bilo što sa sirom, vjerojatno su okej. (Ted, str. 18.)

Iz njegovih ulomaka vidimo da se panično trudi sačuvati tajne, da ga je majka od djetinjstva poticala na skrivanje istine i pitamo se – koliko toga on taji od nas – i od sebe?

Olivijini su dijelovi najrazumniji, no ona je mačka pa se čitavo vrijeme moramo pitati – koliko je realno to što ona govori?

Dakle, tri pripovjedača. Tri verzije istine.

A tu je i susjeda, koja ima svoje viđenje događaja.

Koja je istina ona prava?

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici
Olivia 🙂

Horor?

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici, počevši od samog naslova, toliko je neobičan roman, drugačiji od svega ostaloga što ste dosad čitali. Sve ono što u njemu jest – nije. A ono što jest – potpuno je različito od većine naših očekivanja. Neću reći da neki među vama neće pogoditi što je na stvari, no priča je toliko kompleksna i isprepletena da ćete, čak i ako štogod pogodite, ipak ostati silno iznenađeni raspletom.

I ja sam naslutila neke dijelove fabule, no pogrešno sam ih uklopila u čitavu sliku i ostala sam paf svime onim što se na kraju dogodilo.

Unatoč najavama, ovo nije horor. Ne u onom klasičnom, žanrovskom smislu. Neću reći da nema i nekih stvarno užasavajućih dijelova, no najgora je zapravo atmosfera poremećenosti. Vi osjećate da nešto dubinski nije u redu, da se nešto ne uklapa. Neka nam sitnica bode oči, no u nju ne možemo uprijeti prstom, jednostavno, osjećamo.

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici je, naprosto, horor života koji nećete moći prestati čitati!

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici – ljubav na prvo čitanje

Ovo je jedna prekrasna, strašna i izuzetno dirljiva priča. Na nekim ćete se dijelovima naježiti. Na nekima ćete stati u nedoumici. Nešto će vas šokirati, nešto rastužiti.
Uglavnom ćete se htjeti vratiti unatrag i nakon što zaklopite zadnju stranicu, htjet ćete još i opet.

Ne znam je li vam to faktor kod izbora knjige, ali ovaj se roman može podičiti i prekrasnim stilom pisanja. Vidi se da se autorica doista potrudila istražiti temu o kojoj piše, da se u to unijela srcem. A neke su rečenice jednostavno toliko lijepe i efektne da ih je šteta ne zabilježiti.

Koliko se puta netko može saviti prije nego se slomi zauvijek? Morate biti pažljivi s polomljenim stvarima; katkad popuste i polome sve oko sebe. (Olivia, str. 254.)

Jednom kada se susretnete s ovim romanom, nadam se da ga nećete zaobići već da ćete s guštom, i strahom, i otvorenog srca, uroniti u Nepotrebnu ulicu. Vjerujte mi, isplati se!

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

Ostali naslovi ove autorice

Catriona Ward autorica je nekoliko romana, no kod nas je preveden samo njezina najpopularniji, Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici, prema kojem će se snimati i film.

Gdje kupiti roman Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici:

Sonatina

Objavljeno

Chanel Cleeton: Zadnji vlak za Key West

Nakladnik: Sonatina j.d.o.o.

Naslovnica knjige Zadnji vlak za Key West: ©Sonatina

Chanel Cleeton zadnji vlak za Kay West

Početak

Davno, prije mog rođenja, Key West je bio najveći i najbogatiji grad na Floridi. Ali čak i prije nego što je ostatak zemlje osjetio posljedice nesreće ’29, Florida se borila. Ponestalo je novca i kredita, a problemi su mučili urod citrusa. Sada su ljudi bez posla, gladni i očajni, grad bankrotirao, naše bogatstvo sve samo ne izvjesno, tisuće se sele na sjever s nadom u bolji život.

Henry Flaglerova željeznica

Godina je 1935. Vrijeme je velike ekonomske depresije i milijuni ljudi pokušavaju naći bilo kakav posao kako bi prehranili obitelji. Osim velikog broja sirotinje, beskućnika i radnika nadničara, otvara se prostor za razne vrste kriminalaca, od običnih lopova do mafijaških bosova. Key West je najjužnija točka na Floridi i posljednje mjesto gdje staje  Henry Flaglereova željeznica. Velik broj ljudi, neki zbog posla, neki zbog želje da se provozaju ovom legendarnom željeznicom, odlučuju na Praznik rada doći baš ovdje u Kay West. Tu se susreću tri žene: Helena Berner, odrasla u Kay Westu, Kubanka Mirta Perez i mlada Elizabeth Preston. Njihove se sudbine isprepliću u samo jednom vikendu kada se razorni uragan, jedan od najvećih ikada, obrušava na gradić Key West.

Helena

Helena je konobarica u lokalnom svratištu kod Ruby. Iako je već u poodmakloj trudnoći, radi jer je prihod koji donosi suprug Tom neizvjestan. Tom je ribar koji se često vraća bez ulova, a i ono što zaradi zapije s društvom, tako da je Helena prisiljena raditi zbog sebe i zbog bebe. Uz to, Tom je nagao i naprasit muškarac koji često digne ruku na ženu pa je Heleni draže biti na poslu. U svom svratištu sreće Mirtu. U trenutku naleta uragana Helena je u svratištu, porođaj samo što nije, a Tom je na moru…

Mirta

Mirta na Key Westu provodi medeni mjesec sa suprugom Antonyem. Nakon kubanske revolucije 1933., obitelj Mirte Perez  stavljena je u opasnu poziciju pa je Mirta prisiljena  zaručiti se za čovjeka sumnjive reputacije kojeg prati glas da je iz mafijaških krugova. Dok se s jedne strane rađa simpatija koja se razvija u ljubav prema zgodnom Antoniju, s druge strane muči je saznanje da se Antonio bavi mutnim i ilegalnim poslovima. Na plaži sreće Elisabeth i dvije se žene upoznaju. Nisu svjesne da ih samo sati dijele od udara uragana.

Elisabeth

Za Elizabeth Preston, put u Key West ima dva razloga. Elizabeth  bježi od zaručnika, poznatog mafijaškog bossa, a istovremeno pokušava naći brata koji se nalazi u jednom od kampova ratnih veterana. Već u vlaku upozna zanimljivog stranca koji probudi njezino zanimanje. Dolaskom u Key West Elisabeth je bez novca i bez plana kako da dođe do brata. U pomoć joj priskače novi prijatelj, ali i njegova je prošlost zanimljiva. Elisabeth upoznaje Helenu i Mirtu nekoliko sati prije uragana, ali one će se još jednom sresti..

Dojam o djelu

Zadnji vlak za Key West izuzetno je lijepa priča koja se događa u doba teške ekonomske i gospodarske krize na jugu SAD-a. Chanel Cleeton  potvrdila je svoju reputaciju autorice ljubavnih romana s istinitom povijesnom pozornicom kao kulisom za roman. Maestralno ispričana, topla i nadasve optimistična priča koja nam kazuje da bez obzira što je život borba, hrabri ljudi uvijek pobjeđuju. Tri srčane, hrabre i neustrašive žene iznijele su cijeli roman na svojim plećima. Muškarci su ovdje samo sporedne uloge.

Chanel Cleeton  je i prethodnim romanima dokazala da joj je sudbina i položaj žena u vrijeme između dva svjetska rata i građanskih ratova na području Latinske Amerike tema koja je izuzetno zanima i koja je polazište njezinih romana. Ni ovaj roman nije iznimka u tome.

Ako želite lagano, a istovremeno snažno štivo koje udara na emocije, Zadnji vlak za Key West knjiga je za vas. Ne očekujte veliku dubinu ili psihološko nijansiranje likova. Ova će vas  knjiga prvenstveno zabaviti, ali i podsjetiti na dio povijesti o kojoj možda ne znate puno.

Chanel Cleeton Zadnji vlak za Key west

O autoru

Chanel Cleeton  je  autorica bestselera New York Timesa  i  USA Today, poznata po romanima koji su i u nas prevedeni: Dogodine u Havani i Kuba mojih snova. Podrijetlom s Floride, odrasla je na pričama o egzodusu svoje obitelji s Kube nakon događaja Kubanske revolucije. Njezina strast za politikom i poviješću nastavila se tijekom godina provedenih na studiju u Engleskoj gdje je diplomirala međunarodne odnose na Richmondu te magistrirala globalnu politiku na London School of Economics and Political Science. Chanel je također dobila svoj doktorat prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta Južne Karoline. Voli putovati i živjela je na Karibima, Europi i Aziji.

Gdje kupiti

Sonatina