Priscilla Oliveras: Kubanska afera

Nakladnik: Stilus, 2021.

Naslovnica romana Kubanska afera: ©Stilus

Prevela: Dragana Grozdanić

Priscilla Oliveras: Kubanska afera

Kubanska afera

Sara Vance uspješna je i utjecajna influencerica koja stiže u Key West na sedmodnevni odmor sa svojom obitelji. Budući da se uvijek osjećala kao crna ovca Vanceovih, radovala se roditelje upoznati s dečkom no, kad je on iznevjeri svojim nedolaskom, ona prekida s njim i nađe se u problemu.

Ne nađe li način da se, prije nego što ostali slete, izvuče iz toga živoga blata koje je nehotice stvorila, ovaj sedmodnevni odmor s njezinim roditeljima, bratom, sestrom i njihovim supružnicima bio je osuđen na propast još prije nego što je započeo. (str. 17.)

Plašeći se razočarati obitelj i narušiti prijeko potreban, krhki mir, Sara osmisli malu prijevaru. Kao svog zaručnika angažira Luisa Navarra, zgodnog vatrogasca na prisilnom odmoru kojeg je netom upoznala.

Što može poći po krivu?

Sve, čini se, jer su Sara i Luis potpune suprotnosti.

…za tipa čiji se život vrtio oko vatrogasne postaje, povremenih zacrtanih ronilačkih tura na njegovu brodiću, familije i prijatelja, vježbanja i spavanja, od sveg tog njezina razgovora o društvenim mrežama, objavama koje idu uživo i komentarima, zavrtjelo mu se u glavi. Jednako je tako mogla govoriti nekim posve drugim jezikom. (str. 44.)

I ništa jer su njih dvoje savršeni jedno za drugo.

No, oboje kriju tajne koje bi mogle stati na put njihovoj ljubavnoj sreći. Hoće li uspjeti prevladati prepreke, razlike i prošlost koja ih koči? Hoće li kratka kubanska afera prerasti u pravu ljubav?

Za mene – ne

Kubanska afera suvremeni je ljubavni roman o kojem sam čula samo najbolje. Strastven ljubavni par, šarmantna priča, ozbiljni problemi o kojima progovara i topla latino atmosfera koji se ovija oko svega toga. No, kako to već biva, meni se roman uopće nije svidio. Ni najmanje. Nisam doživjela ništa od svega gore navedenog. Sara i Luis su simpa par, no površni. Njihovi problemi koji bi potencijalno mogli biti pokretač priče prikazani su na osnovnoj razini i plošno. Neke su rečenice trebale zvučati pametno, ali jednostavno nisu funkcionirale.

Svi imaju tajne. Stvari iz prošlosti koje nam oblikuju sadašnjost. Pa čak i našu budućnost ako im dopustimo da nas zatruju. (str. 135.)

Dakako, sve ovo je moje mišljenje. Razumijem zašto Kubanska afera ima tako mnogo poklonika diljem svijeta. Priča je zamišljena s puno šarma, no čini mi se da nije najbolje ostvarena.
Čak i sve ono što su drugi nahvalili, meni nije dobro, nego upravo suprotno.

Priscilla Oliveras: Kubanska afera

Na primjer, mama Navarro. Bože, žena gura nos u živote svoje odrasle djece. Očekuje da joj pričaju o ljubavnim vezama, da zna sve što se s njima događa… Mislim da je put u pakao popločan takvim mamama…

Imam i zamjerku na prijevod (a samim time i na lekturu). Dosta rečenica nije dobro prevedeno i nisu sročne što me stvarno izbacivalo iz takta. I španjolske riječi često nisu najsretnije ubačene među hrvatske, tako da mi to nije davalo ugođaj, nego me malčice živciralo.

Uglavnom, Kubanska afera mi se nije svidjela i neću čitati nastavke.
Uz Noćni vlak za Lisabon i Češljugara, ona je jedna od rijetkih knjiga od kojih sam htjela odustati.

S druge strane…

Kao što sam već navela, jasno mi je zašto je ovaj roman 2021. godine bio takav hit. Jednostavno, ovo nije moj žanr. A ako već čitam ljubavnu priču, želim da ona bude duboka i značajna, kao romani Elizabeth Hoyt, ili makar lepršava i zabavna, kao romani Sarah Morgan.

U romanu Kubanska afera ništa od toga nisam našla.

No, ima on i svoje dobre strane – spisateljica je u priču pokušala ubaciti ozbiljne teme kao što su poremećaj u prehrani i briga za psihičko zdravlje, otuđenost od obitelji i nisko samopouzdanje.

Svidjelo mi se kako je opisan Sarin odnos s ostatkom obitelji; premda je ona oduvijek mislila da je crna ovca jer su svi uspješniji od nje, na kraju je uspjela uvidjeti da tome nije tako, da je voljena i uvažavana te svim članovima svoje obitelji veoma važna.

Vani se oblaci razmaknu, zraka sunca probije se kroz krovni prozor i ostavi širok trag u krevetu. Podsjeti je na to da postoji svjetlo na kraju mračnog tunela sumnje u samu sebe i uzajamnog optuživanja. Našla ga je. Posrtala, vukla se, puzila i došla do njega. (str. 174./175.)

Svidjela mi se i čitava atmosfera Key Westa, opisi prekrasnih stabala, kubanskih kulinarskih specijaliteta i čitavo ozračje ljeta na otoku.

Naravno, kao što uvijek savjetujem, nemojte se pouzdati u moj osvrt nego roman pročitajte sami i tada donesite sud. Uvijek imajte na umu da na dojam romana utječe i čitateljevo trenutno raspoloženje, životne okolnosti i čitateljski ukus.

Vjerujem da me Kubanska afera jednostavno nije pogodila u pravom trenutku, ali svakako se nadam da vas hoće i da ćete, već prvom rečenicom, otploviti u vrući otočki dan i strastvenu ljubavnu priču Sare i Luisa.

Priscilla Oliveras: Kubanska afera

Ostali naslovi ove autorice:

Priscilla Oliveras autorica je popriličnog broja ljubavnih romana s mirisom Kube. Kod nas je zasad prevedena samo Kubanska afera, no budući da je ona dio serijala Ključevi ljubavi koji prati obitelj Navarro, vjerujem da će i ostali nastavci uskoro biti prevedeni.

Navedeni serijal čine još dva nastavka, Anchored Hearts koji govori o Alejandri Navarro (Luisovoj sestri) i onaj o Enriqueu, najmlađem Navarro bratu, koji još nije objavljen.

Više o spisateljici možete saznati na njezinoj web stranici.

Gdje kupiti roman Kubanska afera:

webshop Znanje

Volite li čitati o Key Westu ili Kubi, koji su u Kubanskoj aferi duboko isprepleteni, svakako pročitajte naše recenzije romana Chanel Cleeton i onu za roman Savršena prošlost autora Leonarda Padure.

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Nakladnik: Hena com, 2022.

Naslovnica romana Savršena prošlost: ©Hena com

Dobra strana svega ovoga je to što sve ide nagore. (str. 113.)

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Sretna nova 1989.!

Novogodišnje jutro poručniku Mariju Condeu ne počinje dobro – muči ga strašan mamurluk, ubija ga glavobolja i ima samo jednu cigaretu. Uz to, zove ga šef, zvan Stari, i traži da prihvati slučaj nestalog čovjeka koji nije bilo tko. Nestali je ni manje ni više nego Rafael Morín Rodríguez, poznati poduzetnik, bogataš, čovjek bez mrljice na reputaciji. I davni trn u oku poručniku Condeu.

U džepu je pronašao šibice, pa je napokon mogao zapaliti cigaretu koja mu se navlažila u ustima. Okružio ga je dim, pronađena spasonosna izmrcvarena cigareta postala je drugi ugodan osjećaj u danu koji je počeo paljbom iz strojnice, glasom Staroga i gotovo zaboravljenim imenom. Rafael Morín Rodríguez, pomislio je. (str. 10.)

Morín i Conde poznaju se još iz gimnazije, kada je Morín bio najpopularniji, najuspješniji, naj-sve, a uza sve to, u njega se zaljubila i Condeova tiha patnja, fatalna Tamara.

…Tamara je bila nešto posve drugo, nešto posve drugo od žene koju bi se nazvalo lijepom, dobrom, čarobnom, eto ti, nećeš se za nju polomiti niti će ti oči ispasti: ne, nju ćeš poželjeti cijelu pojesti, komad po komad, s odjećom … makar poslije toga cijeli tjedan srao krpice. (str. 82.)

Tamara i Morín danas su oženjeni, i još uvijek, kao i u djetinjstvu, žive u finom, bogatom dijelu Havane. Conde i dalje pati za Tamarom kao onom koja mu je izmakla, i stari se osjećaji bude kada je ugleda. Još uvijek vraški privlačnu, prelijepu, zanosnu…

Savršena prošlost koja to nije

Stari inzistira da se slučaj što prije riješi jer ga pritišću iz Ministarstva pri kojem je Morín radio. Mario Conde baca se s podjednakim žarom i na rješavanje slučaja i na tješenje svoje stare ljubavi.

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Ipak, čini se da Morínov nestanak krije puno više nego se to na prvi pogled čini.

Preostaje mi jedno rješenje s dvjema mogućnostima: da ga je netko ubio posve slučajno, najvjerojatnije da mu nešto ukrade… ili da su ga ubili jer je stvarno upao u neko sranje… A drugo što mi pada na pamet gotovo je apsurdno: da se zbog nečega skriva… (str. 29.)

Jer, ma koliko god svjedoci tvrdili da je Rafael Morín savršen čovjek besprijekorne prošlosti i idilične sadašnjosti, Conde se itekako sjeća kakav je on doista bio.

No je li mu poznavanje moguće žrtve olakotna ili otegotna okolnost?

„Znači, Conde? Dobro. Reci mi zašto si postao policajac. Da možeš gunđati i žaliti se cijeli božji dan?“ …
„Jednostavno je. Ja sam policajac iz dva razloga: jedan ne znam i ima veze sa sudbinom… Drugi je jako jednostavan… jer ne volim da se gadovi koji počine zločin izvuku nekažnjeno.“
(str. 78.)

Obojen crnim humorom, šarenim kubanskim krajolikom i nostalgijom osamdesetih, ovaj će nas šarmantni roman vezati uza se ne samo potragom za nestalim smutljivcem, već svim svojim mirisima, okusima, zvukovima Kube.

Mario Conde

Poručnik Conde još je jedan neodoljivi mangup koji stoji bok uz bok s inspektorima koje volimo, kojima se čudimo, uz koje se smijemo, kao što su Evert Bäckström i neizostavni Harry Hole. Svaki sa svojim problemima, manama i osebujnom ličnošću kojoj čitatelji ne mogu odoljeti.

Conde želi biti pisac, no njegove su aspiracije zgažene još u gimnaziji kada pripovijetka na koju je bio ponosan izlazi u školskom časopisu i na se navlači bijes ravnatelja, jer ne odgovara komunističkim idealima. U ranim je tridesetima, iza sebe već ima dva propala braka, a njegovo objašnjenje tih razvoda natjerat će vas u gromoglasni, gorko-slatki smijeh.

Ima problem s alkoholom, cigaretama i autoritetom. Ah, pa koji ih naš voljeni inspektor nema?! To ga samo čini simpatičnijim, zanimljivijim, ljudskijim.

Najbliža obitelj nije mu obitelj, već prijatelj Žgoljavi koji to više, na nesreću, nije, i njegova majka Josefina.

Šefov poziv i obavijest o nestanku Rafaela Moríne, Condea vraćaju u neka druga (ljepša?) vremena pa se miješaju prošlost i sadašnjost. Conde kao beznadno zaljubljeni gimnazijalac i okorjeli murjak. Conde kao idealist i kao realist, kojeg je kubanski komunistički režim naučio puno toga.

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Uz poručnika, romanom defilira mnoštvo živopisnih likova. Tamaru, glavnu zvijezdu poručnikovih erotskih snova, već sam spomenula. Tu je i simpatični mladi policajac Manolo, u vječnom problemu sa ženama, i šef Stari čiji su najveći porok skupe, fine cigare.

Rafael Morín samo se spominje, pokreće radnju, no u njoj ne sudjeluje. Muškarac je to čija savršena prošlost, sa svakom stranicom, postaje sve manje savršena.

Kao jedan od glavnih likova ističe se sama Kuba. Isprva mi je bilo čudno kako Padura mrtav-hladan piše o Kubi kao zemlji kupona za hranu, gladi, krađe i laži. Onda sam ga malo istraživala i otkrila sam kolika je on zapravo veličina – tolika da mu je, pretpostavljam, dopušteno ono što većini nije.

Savršena prošlost

Savršena prošlost užitak je za čitanje, no ona traži angažiranog čitatelja. Nije ovo roman za jedno popodne, upravo suprotno. Baš poput finog obroka, Savršena prošlost traži da joj se posveti vrijeme i koncentracija. Tek tada obavija naše okusne, ukusne, čitateljske pupoljke i možemo je doživjeti u potpunosti.

Savršena prošlost, premda smještena u hladno, novogodišnje jutro, idealan je roman za čitanje na ljetnim vrućinama. Baš sam zbog tih vrućina, mirisa hrane koji lebde zrakom, zvukova glazbe koja dopire iz kafića izvana, imala doživljaj da sam i ja u centru zbivanja, skupa sa samim Condeom.

Slučaj kao takav nije ništa novo ni revolucionarno – potraga je to za nestalim čovjekom za koju svi znamo kako će završiti. Više mi se svidjelo nešto drugo – a to je Padura. Njegov melankolični stil pisanja, rečenice koje se prelijevaju sa stranice na stranicu, osjećaji tako životni da ih i mi čitatelji osjećamo… Taj ugođaj noir romana, maglovitost koja lebdi stranicama, crni humor koji obilježava likove, vrućina koja isijava iz Condea kad god sretne Tamaru, erotičnost njihova odnosa, nedefiniranost prošlosti i sadašnjosti…    

Pregovori koji uključuju mnogo novca su kao ljubomorne žene: ne smiješ im dati mnogo razloga za prigovore. (str. 152.)

Možda samo jako volim Kubu (na kojoj nikad nisam bila), no Savršenu sam prošlost doživjela kao ples u kojem Conde vodi, a mi se bespogovorno prepuštamo. Smiješimo se, uživamo, lagano lebdimo i  promatramo.

Uskoro se bacam na Zbogom, Hemingway i jako se radujem! To je peta knjiga o Condeu i veoma žalim što nisu prevedene prethodnice, nego čitam prvu pa petu.

No, što se može… Vjerujem da me ni peti dio neće razočarati!

Ostali romani ovog autora:

Leonardo Padura Fuentes najpoznatiji je i najnagrađivaniji živući kubanski književnik. Njegov roman Čovjek koji je volio pse kritika je proglasila remek-djelom, a hrvatska ga je publika imala prilike upoznati romanom Zbogom, Hemingway, koji pripada Padurinog nagrađivanoj seriji krimi-romana u kojima glavnu ulogu ima poručnik Mario Conde.

Serijal o poručniku Condeu zasad broji devet nastavaka (link vas vodi na goodreads gdje možete vidjeti njihov poredak i sinopsise na engleskom), a prema prva četiri, nazvana Havanski kvartet, snimljena je i TV serija.

Gdje kupiti roman Savršena prošlost:

Hena com

Ako volite čitati o Kubi, bacite oko na naše recenzije ljubavnih romana Chanel Cleeton, Dogodine u Havani i Kuba mojih snova.

Ugođaj noir romana, sličan ovom, doživjela sam i čitajući Metropolis Flavia Sorige. Na linku je naša recenzija. 😊

Chanel Cleeton: Dogodine u Havani

Sonatina, Zagreb 2019.

Naslovnica knjige: ©Sonatina

Knjiga s lepezom

Kad umrem odnesi me natrag u Kubu. Prospi moj pepeo zemljom koju volim. Znat ćeš gdje. (str. 13.)

Neke su knjige mediji koji vas vuku. Traže da ih uzmete s police knjižara, trgovina ili knjižnica, gledaju vas čak iz običnog kioska čekajući da obratite pažnju na njih, opipate ih, osjetite njihovu težinu, okrenete prvu stranu i počnete čitati. Tada je njihova uloga završila, a vaša počinje. Ulazite u knjigu brzinom koja osvaja, žudnjom koja vas tjera da čitate sve brže i brže do samog kraja.

Takva je knjiga Chanel Cleeton Dogodine u Havani. Ova me knjiga toliko osvojila svojom iskrenošću, emocijama i bezgraničnoj ljubavi prema voljenoj zemlji da zaslužuje moju prvu objavu.

O knjizi Dogodine u Havani

Roman Dogodine u Havani prati dvije ljubavne priče rodbinski povezanih obitelji. Zajednička poveznica  bogate nasljednice Elise Perez i njezine unuke Marisol Ferrera  neiscrpna je ljubav prema Kubi kao i beskompromisna ljubav koja ne poznaje granice. To je raskošna priča o ljubavi, priča o dvije obitelji od kojih jedna prati događanja iz 1959. godine, previranja u Kubi, pad predsjednika Batista i dolazak na vlast Fidela Castra uz velik broj Kubanaca koji tada kao izbjeglice napuštaju Kubu. Prva priča ispričana je  riječima bogate nasljednice Elise Perez, a druga se događa u sadašnjem vremenu (2017.), šezdesetak godina kasnije kada se na Kubu vraća Elisina unuka Marisol Ferrera. Marisol nailazi na Kubu još uvijek bremenitu raznim problemima, prosvjedima i neslaganjima sa sadašnjim režimom.

Otvorena knjiga i straničnik

Roman je na mnogo načina iznenađujući. Čitajući roman dobila sam sasvim drugu perspektivu promatranja društveno-političke situacije u Kubi dolaskom Fidela Castra na vlast, kao i uvid u  egzodus neistomišljenika prema zemljama u okruženju, najviše prema SAD-u.

Živjeti u progonstvu znači biti lišen onoga što voliš najviše na svijetu-zraka koji udišeš i tla kojim koračaš (str. 15).

Volio bih da ti možeš živjeti u mom svijetu i ja u tvom. Volio bih da ne postoji tako oštra podjela između onih koji imaju sve i onih koji naprosto žude za prilikom da imaju više. (str. 99.)

Okosnica romana

U sjeni dolaska Fidela na vlast i padanja bogate obitelji Perez u nemilost novog režima smjestila se jedna od najljepših ljubavnih priča u novijoj književnosti. Ljubav bogate nasljednice Elise čiji je otac pristaša predsjednika Batiste i revolucionara Pabla koji se bori u Fidelovim redovima okosnica je ovog potresnog romana. Sličnu sudbinu šezdeset godina kasnije prolazi i njezina unuka Marisol zaljubljujući se u Luisa, povjesničara, prosvjednika i borca za bolju i pravedniju Kubu.

Zdravo, kaže pozdravljajući me savršeno uobičajenim glasom koji je sve samo ne običan.

Zdravo, ponovim za njime stvorivši tisuću pretpostavki o tome tko je, čime se bavi, zašto je došao na drugi kraj prostorije razgovarati sa mnom, i sve to između mojeg pozdrava i njegova.

Ja sam Pablo.

Premećem njegovo ime u mislima i iskušavam kako zvuči prije negoli mu otkrijem svoje.

Elisa. (str. 46.)

60 godina kasnije…

I Marisol na Kubi pronalazi ljubav u atmosferi uzavrele političke klime u sadašnjoj Kubi. Postupno shvaća svoj zadatak koji je istovremeno i njezino poslanje: istražiti i objelodaniti povijest svoje obitelji za buduće generacije. Shvaća da su sve spoznaje koje je imala o Kubi pogrešne jer ih je gledala očima turista, a ne očima ljudi rođenih ondje.

Učeći o svojoj zemlji Marisol, postaje bilježnik svog nasljeđa, bilježnik egzodusa, patnji, boli i siromaštva, čekanja u redovima na hranu i lijekove, bilježnik borbe za prava čovjeka i borbe za bolju budućnost novih generacija.

Kubanka sam, a opet nisam. Ne znam kamo pripadam na tome mjestu, u zemlji svoje bake i djeda, dok u mislima pokušavam oživjeti Kubu koja u stvarnom životu više ne postoji. Izbjeglice su povjesničari, čuvari uspomena na izgubljenu Kubu, onu gotovo zaboravljenu.(str. 146.)

Dogodine u Havani… zdravica je koju nikada nismo prestali izgovarati zato što se taj san nikako nije ostvario. Ako jednog dana i bude, što tada? Čemu ćemo se vratiti? Je li to uopće više naša zemlja ili smo je se odrekli kad smo otišli? (str. 237.)

Kubanci žive u neprestanoj nadi (ojalӑ ). U stvarnosti postoje riječi koje se opiru prijevodu; njihovo značenje sadrži cijeli splet stvari koje tinjaju ispod površine. Riječ sadrži ljepotu, nešto više od lakomislenosti puke nade. Govori o tijeku života, padovima i usponima, pukoj nepredvidljivosti svega. (str. 345.)

Ovo je knjiga koja na prvom mjestu govori o ljubavi kao bezvremenskoj emociji koja ne poznaje podjele na staleže, bogate i siromašne, plemstva i kmetove, kapitaliste i radnike. Ljubav koja se rađa u tragičnim u potresnim situacijama i koja ne bira idealne uvjete jer takvi ne postoje. Ali, nadasve veliča ljubav prema voljenoj zemlji, ponos što smo rođeni i pripadamo upravo tamo jer tamo gdje smo posijani tamo i rastemo.

Naslovnica knjige Dogodine u Havani

O autorici:

Chanel Cleeton autorica je nekoliko knjiga, a najznačajniji joj je roman Dogodine u Havani. Kao potomak kubanskih izbjeglica napisala je knjigu o egzodusu svojih predaka tijekom kubanske revolucije. Živi i radi u Floridi.

Nastavak romana Dogodine u Havani zove se Kuba mojih snova, a njegovu recenziju pronađite ovdje. Osim ta dva romana, kod nas je preveden i autoričin najnoviji, treći roman Zadnji vlak za Key West.

Gdje kupiti?

Sonatina

Ova mi se knjiga toliko svidjela da sam ju uvrstila u 10 knjiga koje ću pamtiti iz 2020. godine. Ako želite saznati koje su knjige dospjele na popis vaše Male, kliknite na link gore 👆