Leonardo Padura: Savršena prošlost

Nakladnik: Hena com, 2022.

Naslovnica romana Savršena prošlost: ©Hena com

Dobra strana svega ovoga je to što sve ide nagore. (str. 113.)

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Sretna nova 1989.!

Novogodišnje jutro poručniku Mariju Condeu ne počinje dobro – muči ga strašan mamurluk, ubija ga glavobolja i ima samo jednu cigaretu. Uz to, zove ga šef, zvan Stari, i traži da prihvati slučaj nestalog čovjeka koji nije bilo tko. Nestali je ni manje ni više nego Rafael Morín Rodríguez, poznati poduzetnik, bogataš, čovjek bez mrljice na reputaciji. I davni trn u oku poručniku Condeu.

U džepu je pronašao šibice, pa je napokon mogao zapaliti cigaretu koja mu se navlažila u ustima. Okružio ga je dim, pronađena spasonosna izmrcvarena cigareta postala je drugi ugodan osjećaj u danu koji je počeo paljbom iz strojnice, glasom Staroga i gotovo zaboravljenim imenom. Rafael Morín Rodríguez, pomislio je. (str. 10.)

Morín i Conde poznaju se još iz gimnazije, kada je Morín bio najpopularniji, najuspješniji, naj-sve, a uza sve to, u njega se zaljubila i Condeova tiha patnja, fatalna Tamara.

…Tamara je bila nešto posve drugo, nešto posve drugo od žene koju bi se nazvalo lijepom, dobrom, čarobnom, eto ti, nećeš se za nju polomiti niti će ti oči ispasti: ne, nju ćeš poželjeti cijelu pojesti, komad po komad, s odjećom … makar poslije toga cijeli tjedan srao krpice. (str. 82.)

Tamara i Morín danas su oženjeni, i još uvijek, kao i u djetinjstvu, žive u finom, bogatom dijelu Havane. Conde i dalje pati za Tamarom kao onom koja mu je izmakla, i stari se osjećaji bude kada je ugleda. Još uvijek vraški privlačnu, prelijepu, zanosnu…

Savršena prošlost koja to nije

Stari inzistira da se slučaj što prije riješi jer ga pritišću iz Ministarstva pri kojem je Morín radio. Mario Conde baca se s podjednakim žarom i na rješavanje slučaja i na tješenje svoje stare ljubavi.

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Ipak, čini se da Morínov nestanak krije puno više nego se to na prvi pogled čini.

Preostaje mi jedno rješenje s dvjema mogućnostima: da ga je netko ubio posve slučajno, najvjerojatnije da mu nešto ukrade… ili da su ga ubili jer je stvarno upao u neko sranje… A drugo što mi pada na pamet gotovo je apsurdno: da se zbog nečega skriva… (str. 29.)

Jer, ma koliko god svjedoci tvrdili da je Rafael Morín savršen čovjek besprijekorne prošlosti i idilične sadašnjosti, Conde se itekako sjeća kakav je on doista bio.

No je li mu poznavanje moguće žrtve olakotna ili otegotna okolnost?

„Znači, Conde? Dobro. Reci mi zašto si postao policajac. Da možeš gunđati i žaliti se cijeli božji dan?“ …
„Jednostavno je. Ja sam policajac iz dva razloga: jedan ne znam i ima veze sa sudbinom… Drugi je jako jednostavan… jer ne volim da se gadovi koji počine zločin izvuku nekažnjeno.“
(str. 78.)

Obojen crnim humorom, šarenim kubanskim krajolikom i nostalgijom osamdesetih, ovaj će nas šarmantni roman vezati uza se ne samo potragom za nestalim smutljivcem, već svim svojim mirisima, okusima, zvukovima Kube.

Mario Conde

Poručnik Conde još je jedan neodoljivi mangup koji stoji bok uz bok s inspektorima koje volimo, kojima se čudimo, uz koje se smijemo, kao što su Evert Bäckström i neizostavni Harry Hole. Svaki sa svojim problemima, manama i osebujnom ličnošću kojoj čitatelji ne mogu odoljeti.

Conde želi biti pisac, no njegove su aspiracije zgažene još u gimnaziji kada pripovijetka na koju je bio ponosan izlazi u školskom časopisu i na se navlači bijes ravnatelja, jer ne odgovara komunističkim idealima. U ranim je tridesetima, iza sebe već ima dva propala braka, a njegovo objašnjenje tih razvoda natjerat će vas u gromoglasni, gorko-slatki smijeh.

Ima problem s alkoholom, cigaretama i autoritetom. Ah, pa koji ih naš voljeni inspektor nema?! To ga samo čini simpatičnijim, zanimljivijim, ljudskijim.

Najbliža obitelj nije mu obitelj, već prijatelj Žgoljavi koji to više, na nesreću, nije, i njegova majka Josefina.

Šefov poziv i obavijest o nestanku Rafaela Moríne, Condea vraćaju u neka druga (ljepša?) vremena pa se miješaju prošlost i sadašnjost. Conde kao beznadno zaljubljeni gimnazijalac i okorjeli murjak. Conde kao idealist i kao realist, kojeg je kubanski komunistički režim naučio puno toga.

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Uz poručnika, romanom defilira mnoštvo živopisnih likova. Tamaru, glavnu zvijezdu poručnikovih erotskih snova, već sam spomenula. Tu je i simpatični mladi policajac Manolo, u vječnom problemu sa ženama, i šef Stari čiji su najveći porok skupe, fine cigare.

Rafael Morín samo se spominje, pokreće radnju, no u njoj ne sudjeluje. Muškarac je to čija savršena prošlost, sa svakom stranicom, postaje sve manje savršena.

Kao jedan od glavnih likova ističe se sama Kuba. Isprva mi je bilo čudno kako Padura mrtav-hladan piše o Kubi kao zemlji kupona za hranu, gladi, krađe i laži. Onda sam ga malo istraživala i otkrila sam kolika je on zapravo veličina – tolika da mu je, pretpostavljam, dopušteno ono što većini nije.

Savršena prošlost

Savršena prošlost užitak je za čitanje, no ona traži angažiranog čitatelja. Nije ovo roman za jedno popodne, upravo suprotno. Baš poput finog obroka, Savršena prošlost traži da joj se posveti vrijeme i koncentracija. Tek tada obavija naše okusne, ukusne, čitateljske pupoljke i možemo je doživjeti u potpunosti.

Savršena prošlost, premda smještena u hladno, novogodišnje jutro, idealan je roman za čitanje na ljetnim vrućinama. Baš sam zbog tih vrućina, mirisa hrane koji lebde zrakom, zvukova glazbe koja dopire iz kafića izvana, imala doživljaj da sam i ja u centru zbivanja, skupa sa samim Condeom.

Slučaj kao takav nije ništa novo ni revolucionarno – potraga je to za nestalim čovjekom za koju svi znamo kako će završiti. Više mi se svidjelo nešto drugo – a to je Padura. Njegov melankolični stil pisanja, rečenice koje se prelijevaju sa stranice na stranicu, osjećaji tako životni da ih i mi čitatelji osjećamo… Taj ugođaj noir romana, maglovitost koja lebdi stranicama, crni humor koji obilježava likove, vrućina koja isijava iz Condea kad god sretne Tamaru, erotičnost njihova odnosa, nedefiniranost prošlosti i sadašnjosti…    

Pregovori koji uključuju mnogo novca su kao ljubomorne žene: ne smiješ im dati mnogo razloga za prigovore. (str. 152.)

Možda samo jako volim Kubu (na kojoj nikad nisam bila), no Savršenu sam prošlost doživjela kao ples u kojem Conde vodi, a mi se bespogovorno prepuštamo. Smiješimo se, uživamo, lagano lebdimo i  promatramo.

Uskoro se bacam na Zbogom, Hemingway i jako se radujem! To je peta knjiga o Condeu i veoma žalim što nisu prevedene prethodnice, nego čitam prvu pa petu.

No, što se može… Vjerujem da me ni peti dio neće razočarati!

Ostali romani ovog autora:

Leonardo Padura Fuentes najpoznatiji je i najnagrađivaniji živući kubanski književnik. Njegov roman Čovjek koji je volio pse kritika je proglasila remek-djelom, a hrvatska ga je publika imala prilike upoznati romanom Zbogom, Hemingway, koji pripada Padurinog nagrađivanoj seriji krimi-romana u kojima glavnu ulogu ima poručnik Mario Conde.

Serijal o poručniku Condeu zasad broji devet nastavaka (link vas vodi na goodreads gdje možete vidjeti njihov poredak i sinopsise na engleskom), a prema prva četiri, nazvana Havanski kvartet, snimljena je i TV serija.

Gdje kupiti roman Savršena prošlost:

Hena com

Ako volite čitati o Kubi, bacite oko na naše recenzije ljubavnih romana Chanel Cleeton, Dogodine u Havani i Kuba mojih snova.

Ugođaj noir romana, sličan ovom, doživjela sam i čitajući Metropolis Flavia Sorige. Na linku je naša recenzija. 😊

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.