Lynette Noni: Krvni izdajnik

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Krvni izdajnik: ©Znanje

Prevela Ana Briški Đurđevac

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Krvni izdajnik

Neočekivani užasni događaji u koje se Kiva uplela na kraju drugog romana Zlatni kavez rezultirali su strašnim posljedicama. I po Kivu, koja je opet prisiljena otići na najgore od svih mjesta. I po njezine voljene, koji joj nikad neće oprostiti ono što je napravila.

Izdala je Jarena.
Nikad joj neće oprostiti.
Ona nikad neće oprostiti samoj sebi.
Ljudi poput nje nisu zavrijedili oprost.
Zavrijedili su smrt.
(str. 34.)

Kraljevstva su na rubu rata, a Kiva i njezini nekadašnji prijatelji moraju krenuti u misiju koja bi ih mogla koštati života. Ipak, ako prežive, njihova misija donijet će im toliko željeno pomirenje i oprost.

… Kiva nije mogla zanemariti strah da će ih dočekati neka nova komplikacija koja im neće dati da ostvare svoj cilj. Govorila je samoj sebi da je paranoična, … ali taj ju je osjećaj nastavljao pratiti. (str. 274.)

Ono za čime tragaju Kiva i Jaren jako je dobro skriveno, okruženo magijom, neprijateljima i smrtonosnim izazovima.

Ljudi koji su nekad bili prijatelji, sada to nisu. Koji su nekad bili kraljevi i kraljice, danas su zatočenici. I naravno, nekad omraženi, ima i onih koji su danas prijatelji.

Svi zaslužuju da se netko bori za njih, čak i onda – posebno onda – kad se ne mogu boriti sami za sebe. Ti si to za mene jednom učinila. (str. 51.)

Hoće li Kiva i Jaren uspjeti pronaći magične predmete za kojima tragaju? Hoće li kobne posljedice Kivine izdaje biti poništene? I kome će se ona na kraju prikloniti, obitelji ili ljubavi? Odanosti ili neprijatelju?

U svijetu Wenderalla, ništa nije onakvo kakvim se čini.

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Finale fantastične trilogije

Trilogija Zatvorska vidarica oduševila me na prvo čitanje! Naravno, prvi dio, Zatvorska vidarica, ostaje mi omiljen, premda ni ova preostala dva nastavka ne zaostaju. Ako ćemo iskreno, čini mi se da je drugi nastavak, Zlatni kavez, nekako najslabiji, najsporiji, ali Krvni izdajnik polako se vraća na pravu stazu.

Navest ću najprije ono što mi je smetalo, ali napominjem još jedan put da obožavam ovu trilogiju i da ima počasno mjesto na mojim policama.

Dakle, smetala mi je samo jedna stvar. Čini mi se da je autorica silom htjela zbiti hrpetinu radnje u jedan roman. Neke situacije jednostavno se događaju, bez nekog detaljnijeg tumačenja. Čitamo, čitamo – i hop – nešto se dogodilo. Onda sve dalje ide super, uživamo, uživjeli smo se kad opet – hop – dogodilo se nešto drugo.

Eto, nisam sigurna jesam li dobro objasnila, ali to me malo nerviralo. Takve je stvari trebalo ili izbaciti ili dodati još stotinjak stranica. Ja se ne bih bunila…

Svidjelo mi se SVE ostalo!

Ne znam zašto sam tako slaba na magijski svijet Wenderalla, ali jesam.

Krvni izdajnik, finale trilogije, zaokružuje čitavu priču. Daje nam rješenje svih pitanja, zadovoljenje osjećaja za pravdu i kakav-takav sretan kraj!

Njezina magija bila je dar, a ne oružje. Nije se imala čega plašiti; bila je dio nje, stvarna i životvorna poput krvi u njezinim žilama. Ona će odlučiti što će s njom, samo ona i nitko drugi.
I odlučila je da će je upotrebljavati za dobro.
(str. 182.)

Krvni izdajnik – magija u najboljem obliku

Ne znam što ova fantasy trilogija ima, a druge nemaju, ali od mene imate velike preporuke! Ako volite ovaj žanr, svakako uzmite Zatvorsku vidaricu i počnite! Jamčim vam, čeka vas nezaboravna avantura! Svijet magije u kojem žive Kiva, Jaren i njihove obitelji predivan je i strašan u isto vrijeme. Nema tu vila i pjesmica. Tu su pobunjenici, droge, nasilje, smrt, bodeži i smrtna magija. Sama nas spisateljica na početku upozorava da su, s obzirom na temu, neki dijelovi uznemirujući. Iako zamišljena kao trilogija za mlade (YA), u njoj su itekako odrasle teme.

Ti si ono što odlučiš biti, Kiva. Bilo dobra ili zla, to je tvoja odluka. Tvoja je magija oruđe – ti njome upravljaš, a ne ona tobom. Ne može te pretvoriti u nešto što ne želiš biti. … Ne moraš se plašiti svoje magije.
Prošlost, sadašnjost, budućnost – uvijek će je upotrebljavati za dobro.
(str. 169.)

Sviđa mi se što u svakom nastavku, pa tako i u romanu Krvni izdajnik, uvijek imamo iznenađujuće, šokantne preobrate! Većinu njih ne da nisam očekivala, nego nisam na njih ni pomislila i uvijek bih ostala paf. Dakako, zatim bih se vraćala unatrag i opet iščitavala već pročitano u lovu na tragove i ako to nije kompliment knjizi, onda ne znam što je!

Krvni izdajnik je, bez obzira na svoje sitne mane, u meni izazvao onaj vau-efekt koji ne dobijem često. Baš zato, znam da ću pamtiti ne samo radnju, nego i osjećaje koji su se u meni kovitlali dok sam čitala.

Ovo je najbolja fantasy trilogija koju sam u životu pročitala (zasad) i od srca vam je preporučujem!

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Ostali naslovi ove autorice:

  • Lynette Noni studirala je novinarstvo, psihologiju i akademsko pisanje. Nakon toga, upustila se u avanturu pisanja fantastike, a danas je nagrađivana autorica serijala The Medoran Chronicles i Whisper.
  • Nama je najpoznatija po popularnoj, hvaljenoj trilogiji o zatvorskoj vidarici Kivi, koju čine romani:
  • Zatvorska vidarica
  • Zlatni kavez
  • Krvni izdajnik.

Gdje kupiti roman Krvni izdajnik:

Znanje

Hideo Yokoyama: Sedamnaest

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Sedamnaest: ©Znanje

prevoditelji: Mirjana Čanić i Nebojša Buđanovac

Hideo Yokoyama Sedamnaest

Ovo nije knjiga o avionskoj katastrofi. Ovo je knjiga o funkcioniranju ljudi za vrijeme i nakon avionske katastrofe. Hideo Yokoyama, autor koji je dugo radio kao istraživački novinar, napisao je roman kojem je okosnica stvarni događaj. Nesreća leta 123 Japan Airlinesa stvarno se dogodila 12. kolovoza 1985. godine. Tom je prilikom poginulo 524 putnika i smatra se da je to jedna od najgorih avionskih katastrofa u povijesti.

Redakcija

U redakciji lokalnog lista North Kanto Timesu uvijek je užurbano. Tako je bilo i tog kobnog dana 12. kolovoza 1985. godine. Kazumasa Yuuki, iskusni novinar, završava zadnje vijesti i šalje ih na prijelom i tisak unaprijed se radujući slobodnom danu koji planira provesti u planinarenju. Međutim, svi planovi staju po primitku užasne vijesti. Golemi avion nestao je s radara i vjerojatno se srušio stotinjak kilometara sjeverozapadno od Tokija.

Mi smo lokalne novine. Ne možemo zaostajati za drugim tiskom kad je riječ o informacijama o ovoj nesreći. Upotrijebio sam sav prostor koji sam mogao. I to planiram činiti i dalje. str. 233.

Čija je ingerencija?

Vijesti o avionskoj nesreće dolaze sa svih strana, ali Yuuki ne zna je li se nesreća dogodila u njihovoj teritorijalnoj jedinici, prefekturi Gunmi. Kad sazna da je to ipak ondje, odluči poslati nekoliko mlađih kolega iz redakcije na mjesto događaja. Yuukijeva odgovornost je ogromna jer i druge novine žele prve objaviti vijesti. S druge strane, Yuuki osjeća strašan pritisak od šefova koji kreiraju uredsku politiku i koji su pijuni politike i vodećeg establišmenta.

Suludi tempo

Kako pristižu strašne vijesti s terena, u redakciji nastaje eruptivna atmosfera. Nitko ne ide kući, nema praznog hoda, krade se par sati sna u redakciji. Yuuki kratko javlja supruzi i sinu da ostaje na poslu do daljnjeg. Događaju se napetosti i svađe u samoj redakciji zbog različitog viđenja izvještavanja s poprišta događaja. U jednoj  uznemirujućoj sceni, par mlađih novinara riskira svoje živote izvještavajući s mjesta nesreće. Bešćutni urednik odbija produžiti rok za objavljivanje njihove priče u jutarnjim novinama.

Uz sve što se događa u redakciji, sustiže ga i vijest da je prijatelj s kojim se trebao popeti na planinu pretrpio moždani udar. Leži u vegetativnom stanju u jednoj od bolnica. Yuuki puca po svim šavovima: emotivno i fizički.

Dojam o djelu Sedamnaest

Sedamnaest  je izuzetno zanimljiv roman. Najavljen je kao triler, ali to nije. To je roman koji prodire u samu srž novinarskog zanata. Događanja u redakciji, novinarska i ljudska etika koja je, dolaskom svake nove vijesti, na kušnji i koju ne može slijediti svaki novinar, u žiži su ovog romana. Borba za moć, atmosfera visokog pritiska i uredska politiku koja nije autonomna već ovisi o nalozima s vrha, skupo je koštala nekoliko najobjektivnijih i najsavjesnijih novinara. Među njima je i Kazumasu Yuuki.

Ne saznajemo mnogo o novinarima u redakciji. Osim njihovih imena i položaja, ništa ne znamo o njihovim privatnim životima.

Obitelj ili posao

Dapače, ni o samom Kazumasa Yuukiju ne saznajemo puno. Postoji, doduše, dugačak popis likova na početku knjige s njihovim ulogama u radnji. Yuukijevu suprugu autor spominje samo sporadično, ali zato saznajemo da sa sinom ima težak, zategnut odnos.

Sedamnaest godina Yuuki pokušava ostvariti dobar odnos sa sinom. To mu nikako ne uspijeva. Ali zato je jako prisan sa sinom kolege s kojim se trebao popeti na tu jednu visoku stijenu, uspon kojeg se bojao cijeli život.

Planina Tsuitate

Zašto se Yuuki toliko željno želi popeti na planinu Tsuitate, na jednoj od najtežih planinarskih ruta? Ne zna on to ni sam. Planina je za njega pomirenje sa sobom, pomirenje sa sinom, približavnje obitelji. Popet će se da siđe.

Penjem se da bih sišao. Uvijek se pitao koje je značenje te zagonetke. str. 4.

Hideo Yokoyama Sedamnaest

Popeti se na planinu za Yuukija je svojevrsni zavjet da će ubuduće stvari raditi drugačije. Ali u trenutku kada donosi tu odluku, on zna da ne može drugačije. Yuukijev genetski kod duboko je utkan u njegov svjetonazor po kojem je posao na prvom mjestu, a zatim obitelj. Yuuki nije u tome iznimka već samo slijedi načelo koje je zadano u Zemlji Izlazećeg Sunca.

Yuukijevo radno mjesto njegovo je svetište. Njegova kuća, stan, dnevni boravak. Ljudi s kojima radi njegova su obitelj.

Bio je sretan. Imao je osjećaj kao da je dobio očeve i braću i dom, sve odjednom. Ovo je mjesto imalo sve. Bilo je puni paket. str. 192.

Promijeniti perspektivu

Yuukiju je trebalo sedamnaest godina da promijeni perspektivu i stavi obitelj na prvo mjesto. Iako ga je to koštalo onoga što je najviše volio, a to je stvaranje vijesti. Yuuki je shvatio da mora zamijeniti prioritete kako bi vratio obitelj. Za to mu je trebalo vrijeme. Čitavih sedamnaest godina.

Nikad nije zaboravio onaj adrenalinski tjedan kada je kao vođa tima odlučivao o tome što i kojim redom treba saznati cijeli svijet. Prisjećanje na taj najstresniji događaj u svom životu pomoglo mu je da se sedamnaest godina kasnije popne na najviši uspon, simbol njegovog najvećeg straha, ovaj put zajedno s sinom.

Uvijek je bježao na ovaj način. Uvijek je govorio sebi da će idući put učiniti nešto po tom pitanju. Da su oni otac i sin koji žive pod istim krovom i da će imati dovoljno vremena. str. 272.

Sedamnaest je izvrstan pregled stvaranja novinarstva u osamdesetima i priča o malom čovjeku od kojeg se u određenom trenutku očekuje da bude junak koji će moći odraditi sve, od suosjećanja do dužnosti da se priča ispriča.

S ovim autorom već smo se susreli u romanu Slučaj 6-4. Ako vas zanima pročitajte recenziju.

Nakon svega pročitanog dopustite mi jednu digresiju: Bože, hvala ti što nisam Japanac!

O autoru

Hideo Yokoyama (1957.) najuspješniji je japanski književnik u novije vrijeme. Prije nego što se posvetio pisanju, bavio se istraživačkim novinarstvom. Kao književni autor debitirao je 1998. zbirkom policijskih priča Season of Shadows, dok je romanom Half Solved stekao je status jednog od najutjecajnijih japanskih autora. Svojim šestim romanom Slučaj 6-4 (2012.) postao je svjetska književna zvijezda. Samo u Japanu prodan je u više od milijun primjeraka. Autor je dobio mnoga međunarodna priznanja i nagrade. Osebujan piščev stil zrcali se u minucioznom psihološkom portretiranju likova, a takav pristup slijedi i u hit trileru Sedamnaest.

Gdje kupiti:

Znanje

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Nakladnik: Stilus, 2024.

Naslovnica romana Ženski krug dame Tan: ©Stilus

Preveo Dražen Čulić

Veliki liječnik Sun Simiao zapisao je: „Žene je deset puna teže liječiti od muškaraca“. … Moja je rođakinja sjajno liječila žene jer je s njima dijelila gubitke i radosti koje ovaj svijet nudi ženama. (str. 9.)

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Ženski krug dame Tan – povijesni okvir

Dvije stvari treba znati prije čitanja samog romana. Prva je da doista postoji knjiga Raznovrsni zapisi žene liječnice koju je sastavila Tan Yunxsian, upravo ona dama Tan iz naslova. To nam u svojoj bilješci govori sama autorica, i već na početku znate da će Ženski krug dame Tan biti fascinantan roman koji nećete zaboraviti.

Druga stvar koju je dobro znati jest običaj vezanja stopala, poznat kao lotosova stopala. Kad djevojčica iz imućne obitelji, ili iz one obitelji koja svojoj kćeri priželjkuje dobru (bogatu) udaju, napuni pet godina, počinje povezivanje stopala. To uglavnom rade majke ili sluškinje, ako su majke previše meka srca i osjetljive na bol djece.

Što manja stopala, to je vrijednost žene veća.

Iskreno, pojma nisam imala da se to radi kako bi žena bila privlačna mužu. Mada, kad razmislim, sasvim je logično…

On spušta moje stopalo na svoj dlan. Gladi svilu. Divi se vezu… Prinosi moje stopalo u papuči do nosa da može uživati u mirisu. Uglavnom je onako kako su mi uvijek govorili. Moja su stopala fizički dokaz bola koji sam podnijela da mu omogućim zadovoljstvo do kojeg mu je toliko stalo. (str. 121.)

U romanu postoji nekoliko opisa povezivanja stopala koji su zadivljujući i zastrašujući u isto vrijeme. Puno sam toga naučila i sam običaj zainteresirao me toliko da sam ga i dodatno istraživala. Slike su u najmanju ruku šokantne. Teško mi je i zamisliti da su to žene svojevoljno radile, ali – žene puno toga rade za ljepotu i privlačnost…

Ženski krug dame Tan

Život žene u Kini 15. stoljeća dijeli se na četiri razdoblja. Mliječni dani – djetinjstvo. Dani podignute kose – djevojaštvo i priprema za udaju. Dani riže i soli – razdoblje rađanja i majčinstva te dana tihog sjedenja – starost, udovištvo i čekanje ponovnog sjedinjenja s mužem u smrti.

Prije tisuću godina u prošlosti, za tisuću godina u budućnosti – ma gdje živjeli ili koliko bogati bili – četiri su faze ženskog života iste… Ti si mala djevojčica, još si u mliječnim danima. Kada navršiš petnaest godina, ući ćeš u dane podignute kose. (str. 13.)

Tan Yunxian upoznajemo u njezinim mliječnim danima i slijedimo je do dana tihog sjedenja. Neobičan je to i tegoban put, kako za nju, tako i za nas. Jer za sve žene tog doba vrijede pravila konfucionizma.

Bile životinje ili žene, vlasništvo smo muškarca. Mi žene postojimo da bismo mu dale nasljednike, da ga hranimo, odijevamo i zabavljamo. Nemoj to nikada zaboraviti. (str. 16.)

Mladu Tan Yunxian baka i djed liječnici, napredni ugledni članovi društva, uče svojim vještinama. Pogotovo baka koja se specijalizirala za liječenje ženskih bolesti jer liječiti ženu deset je puta teže nego liječiti muškarca. Kad se Yunxian uda za bogata mladića iz fine obitelji, svekrva joj zabranjuje liječenje žena. Djevojka se mora usredotočiti na ispunjenje svoje najvažnije uloge – mora roditi sina. No, toliko željeni sin nikako ne dolazi…

Nemam prijatelja, boležljiva sam. Svekrva mi je zabranila … pomagati ženama i djevojčicama iz ove kuće. Većinu tih udaraca mogu preživjeti, ali neću prestati biti ono što sam i tko sam – čak i ako to znači skrivati se i liječiti potajno. (str. 125.)

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Saga o ženi

… shvatim da sam rodila djevojčicu – užasno razočaranje za obitelj, udarac za liječnika i njegov ugled, neuspjeh za mene. Sljedeće što me oneraspoloži jest spoznaja da ću sve to morati opet proživljavati. I opet. Dok ne rodim sina.
(str. 137.)

Ovaj je roman saga o jednoj ženi. On je životni put žene koja je imala blagoslov i prokletstvo biti rođena u utjecajnoj obitelji. Svi zakoni koje je dama Tan morala ispoštovati, sve žrtve koje je morala podnijeti, sve uvrede koje je morala prešutjeti i tajne koje je morala sačuvati vuku nas dalje, tjeraju nas da okrećemo stranicu za stranicom premda ovo nije ni triler ni krimić. Iako, imamo sumnjivu smrt. Imamo i trovanje. Podmetanja, laži, prevare, ljubavnike i ljubavnice.

Ženski krug dame Tan najbolje je od svih žanrova.

Toliko bih vam toga mogla i željela reći, ali kontroliram se kako vam ne bih upropastila čisti užitak čitanja ove ljepotice.

Najbolja knjiga u ožujku 2024.

Moj čitateljski ožujak bio je slab – samo pet knjiga. Međutim, Ženski krug dame Tan već je od prvih rečenica postao ono najposebnije, najdojmljivije i sve naj-naj što ću pročitati u tom mjesecu. I ne samo to nego i, čini mi se, bit će jedan od top deset romana u 2024. godini.

Pročitala sam negdje da je ova priča čudesna i ona doista jest takva! Premda pratimo jedan život od prvih do gotovo posljednjih dana, Ženski krug nije ni na trenutak dosadan. Svaka je rečenica prelijepa. Svako poglavlje u sebi nosi neki dio iznimnog života liječnice 15. stoljeća, žene koja je pomirila tradiciju i suvremenost. Svaki događaj pršti od emocija i nemoćni smo pred životnošću onoga što čitamo. Od prve sam stranice, a iskreno se nadam da će tako biti i vama, utonula u tradiciju Kine, u boli i tugu tih žena, ali i u njihovo prijateljstvo, odanost i međusobnu ljubav i poštovanje.

Imala sam sreću u životu, od djetinjstva su me okruživale žene koje su pazile na mene. Sada je na meni red da taj krug proširim… (str. 313.)

Nadam se da svaka od nas žena, baš poput dame Tan, ima svoj ženski krug koji na nas pazi, koji nas uči, gura dalje i ne pušta nas da padnemo, na koliko blizu tog pada bile.

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Ostali naslovi ove autorice:          

Lisa See autorica je sljedećih romana:

  • Sniježnica i tajna lepeza
  • Djevojke iz Šangaja
  • San o sreći
  • Otok morskih žena.

U knjizi On Gold Mountain donosi priču o životu svoje kinesko-američke obitelji.

Gdje kupiti roman Ženski krug dame Tan:

Stilus

Clare Chambers: Sitna zadovoljstva

Nakladnik: Petrine knjige

Naslovnica knjige Sitna zadovoljstva: ©Petrine knjige

Prevoditelj: Dado Čakalo

Clare Chambers Sitna zadovoljstva

No, romansa ne bi trebala biti utočište samo mladih, zar ne? Žudnja za odobravanjem i ljubavlju nikad ne zamire. str. 170.

Knjiga Sitna zadovoljstva sve nam govori svojim naslovom. Život su sitna zadovoljstva. Priča je to o svakodnevnim ljudima, običnim junacima koji svoje osjećaje ne otkrivaju tek tako. Oni su samozatajni stanovnici londonskog predgrađa u kojima je vrhunac uzbuđenja pojaviti se kao vijest u lokalnim novinama. Priča o dvije žene i jednom muškarcu nije priča o ljubavnom trokutu, već priča o obiteljskom životu običnih ljudi, žaljenju za propuštenim prilikama i moralnim dvojbama koje se u današnje vrijeme čine pomalo arhaičnima.

U prologu, roman započinje tragedijom. Velika željeznička nesreća, druga po redu po broju poginulih putnika u Velikoj Britaniji, dogodila se u Londonu 5. prosinca 1952. godine. Tog kobnog dana magla koja se nadvila nad gradom bila je takva da se nije vidio prst pred nosom. U sudaru dvaju vlakova poginulo je 120 ljudi.

Jean

Jean Swinney četrdesetogodišnja je novinarka lokalnog glasila. Živi sa zahtjevnom i čangrizavom majkom. Nerealizirana u emocionalnom životu, Jean gradi popularnost kod čitatelja kao istraživačka novinarka. Urednik je šalje na neobičan zadatak. Neka mlada žena imenom Gretchen Tilbury tvrdi da je svoju kćerku Margaret rodila kao djevica. Jean zaintrigira tvrdnja i odluči posjetiti Gretchen želeći otkriti radi li se o čudu ili prevari.

Gretchen

Gretchen je vrlo ugodna mlada žena. Krojačica po zanimanju, živi s kćerkom i postarijim suprugom Howardom. Jean se svidi njihov skromni dom koji odiše zajedništvom i mirom. Gretchen obrazloži Jean kako je uvjerena da je zatrudnjela partenogenezom (tzv. bezgrešnim začećem) jer je u dobi od 19 godina, kad je Margaret začeta, ležala u bolnici koju vode redovnice, prikovana za krevet zbog teške reumatske bolesti. Gretchen pristaje na sve medicinske postupke kako bi potvrdili njezino uvjerenje.

Howard

Howard je vrijedan zlatar koji većinu dana provodi u svojoj radnji. Prihvatio je Margaret kao svoje dijete i voli je. Brak s Gretchen mirna je luka bez potresa. Jean otkriva da joj sve više odgovara njihovo društvo, a neutaživa Jeanina želja za majčinstvom realizira se kroz odnos s Margaret. Howard poziva Jean na obiteljske izlete. Shvaća da ga druženja s Jean sve više ispunjavaju.

Kako Jean počinje istraživati Gretchenin život u mladosti, odnosi u obitelji se malo po malo, vrlo suptilno i skoro neprimjetno, počinju mijenjati.

Volim ga, pomisli čudeći se samoj sebi. Nismo to htjeli sad je tako. str. 160.

Dojam o djelu Sitna zadovoljstva

Ovo je jedna od onih knjiga nakon koje se stvarno osjećate ispunjeno i zadovoljno. Možda zbog činjenice da se radi o običnim ljudima poput nas, likovima kakve srećete na ulicama svaki dan, likovima koji žive u našem susjedstvu i rade svakodnevne, uobičajene poslove. Nema tu zgodnih, nabildanih muškaraca ni filmskih ljepotica. Knjiga je zbog toga vrlo autentična.

Jean, koja nikad nije postala majka, osjeća žal za propuštenim prilikama sada kada je već četrdesetogodišnjakinja. Njezin je život lišen svakog uzbuđenja. Stoga jedva dočeka istražiti neobičnu priču mlade Gretchen. Dok se Jean posvećuje istraživanju slučaja i pronalaženju istine, shvaća da se i ona mijenja.

Knjiga ima određeni etos kako u opisima jugoistočnog predgrađa Londona, izgledima kuća i okućnica, tako i u načinu života ljudi. Lijepo isprepletena priča  sa središnjom radnjom u vremenu koje nekoliko mjeseci prethodi velikoj tragediji koja se dogodila 1957.godine toliko me osvojila da sam o njoj razmišljala još dugo nakon čitanja.

Premda je lik Gretchen naizgled intrigantan, meni se najviše svidio lik Jean. Jean je lik koji je ukalupljen rodnim očekivanjima sredine prema ženi bez muža i djeteta. To su parametri koje je definiralo društvo kojim dominiraju muškarci.

Jean čak i nije svjesna što joj nedostaje dok ne upozna obitelj Tilbury. Dolaskom u tu obitelj, ona neočekivano spoznaje vrijednost prijateljstva, otkriva ljubav i polako se usudi nadati sreći.

Sitna zadovoljstva mali su trenutci koje čuvamo u srcu i kojih se sjećamo sa sjetom. Prekrasna je to knjiga o prijateljstvu, ljubavi i transformaciji jedne žene čiji  je život dobio nenadanu priliku da okusi sreću. Misterij koji je bio početna premisa odjednom više nije bitan. Konzervativizam društva u to vrijeme usko je  povezan sa sviješću o prosudbi drugih. Jeanin pojam moralnosti i samožrtvovanja nadilazi sve okvire male patrijahalne zajednice.

I kad vam se čini da sve u knjizi sjeda na svoje mjesto, dolazi kobni 5. prosinca 1952. godine.

Clare Chambers Sitna zadovoljstva

O autorici:

Clare Chambers rođena je u jugoistočnom Londonu 1966. Studirala je engleski na koledžu Hertford u Oxfordu, a godinu dana nakon diplome provela je na Novom Zelandu, gdje je napisala svoj prvi roman, kad joj je bilo dvadeset pet. Od tada je napisala još osam romana.

Osim pisanja fikcije, Clare radi kao slobodna urednica, učiteljica kreativnog pisanja i honorarna školska administratorica. Njezin posljednji roman Sitna zadovoljstva smješten je u predgrađe Londona 1957. godine i govori o ženi koja tvrdi da je majka, a djevica.

Gdje kupiti knjigu Sitna zadovoljstva:

Petrine knjige

Angela Marsons: Kobno obećanje

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica knjige Kobno obećanje: ©Mozaik

Prevoditelj: Nikolina Pašalić

Angela Marsons Kobno obećanje

Moja utjeha dolazi od plana. Moja utjeha dolazi od znanja. Znanja da će svi odgovorni umrijeti. str. 9.

Kobno obećanje – nastavak Mrtve istine

Kobno obećanje nova je knjige Angele Marsons koja dolazi nedugo nakon šokantnog završetka prethodne. Kraj osme knjige bio je vrlo stresan, tako da se većina čitatelja počela pitati kako će Kim Stone dalje, ozbiljno ozlijeđena i nakon gubitka omiljenog člana svog tima. Naravno, to je savršeno obrađeno, između dvije knjige nije prošlo previše vremena, a i sadržajno se nadovezuju pa čitatelji mogu vidjeti kako Kimin tim nastavlja dalje.

Nisi gradila samo tim, gradila si i obitelj. str. 275.

Policija pronalazi tijelo

U devetom nastavku Kobno obećanje, istražiteljica Kim Stone se upravo vratila na posao nakon što je bila teško ranjena rješavajući zločine u elitnoj školi Heathcrest. Tim je veća bila njezina zapanjenost kada je otkrila da tijelo pronađeno u lokalnoj šumi pripada doktoru Gordonu Cordellu, čovjeku povezanom s prethodnim slučajem koji je uključivao smrt mlade učenice. Gordon Cordell bio je gad, moralno upitan lik s mnogo seksualnih afera zbog kojih ga je i supruga ostavila, ali tko bi ga želio mrtvog? Zagonetka je to koju treba otkriti Kimin tim istražitelja.

Kim okuplja tim

Kimin tim sastoji se od zamjenika i prijatelja Bryanta, mlade Stacy Wood koja radi na još jednoj usporednoj istrazi i novog člana tima Austina Penna koji dolazi na mjesto preminulog kolege. Ali Penn nema sreće s kolegama. Njihova tuga je prejaka i on nailazi na stalni otpor. S druge strane, Kimini nadređeni stalno procjenjuju je li se ona fizički i emocionalno spremna vratiti na posao. Dok se javljaju trzavice u policijskom timu, pronađena je i druga žrtva. Ova je pak žrtva povezana sa samim Cordellom. Kim je uvjerena da ne postoje slučajnosti. Svi tragovi vode prema bolnici Russells Hall u kojoj je radio Cordell…

Kim je paradoks. Razlozi zbog kojih nije dorasla poslu razlozi su zbog kojih je dobra u njemu. Njezin nedostatak emocionalne povezanosti i razumijevanja mogu vam se činiti kao nedostatak, ali to znači da često može biti objektivnija i manje upletena od drugih. str. 365.

Dojam o djelu Kobno obećanje

Dok je prethodni roman Mrtva istina bio napeti krimić o ubojstvima u elitnoj privatnoj školi u kojem vam je odmah jasno da su oni slabiji i bespomoćniji žrtve predatora koji su zaštićeni članstvom u tajnim društvima, u knjizi Kobno obećanje dugo vremena ne možete naći poveznicu, odnosno motive ubojice.

To ne može ovaj put shvatiti ni sama Kim Stone koja vrluda u nekoliko smjerova prateći razne tragove od kojih se neki pokazuju potpuno pogrešni. Nakon što se dogodi i treće ubojstvo, Kim shvaća da su ubojstva rezultat pomnog plana koji je režiran radi bezobzirne osvete.

Kobno obećanje nije jednostavna knjiga. Autorica je u policijsku istragu, koja je u središtu pozornosti istražitelja, medija i javnog mnijenja, uplela i neverbalno komuniciranje cijelog istražiteljskog tima koji je zauzeo poziciju nedodirljivosti nakon stradanja kolege. Ni Kim ni ostali kolege ne mogu se potpuno usredotočiti na slučaj zbog emocije koja je zahvatila čitav Kimin tim. Emocije u kojoj je dominantna tuga.

Kim se emocionalno raspada

Čitajući ranije knjige iz serijala u kojima se opisuje kako je Kim pomalo autistična i hladna zbog izbjegavanja emocionalne povezanosti s kolegama, u ovoj knjizi imamo nešto drugo. Imamo Kimin emocionalni raspad zbog kojeg prvi put krivo procjenjuje, a intuicija je odvodi na pogrešan trag. Ali dokazuje nešto drugo. Dokazuje da su istražitelji ljudi od krvi i mesa povezani jačim vezama nego obiteljskim. Zapravo, oni i postaju obitelj. I kad izgube nekoga iz svojih redova oporavak je dug i bolan.

Ako tržite uzbuđenje i akciju, roman Mrtva istina je dinamičniji od Kobnog obećanja, ali ovaj roman ima emocionalnu poveznicu među likovima koju nema ni jedna knjiga u serijalu.

Jedino što mi se čini viška u ovoj knjizi je usporedna istraga koju provodi Kimina kolegica Stacy Wood, koja mi je malo odmicala pažnju od glavnog zapleta.

Posljednja će odlučiti spasiti život osobi koju voli najviše na svijetu. Ona će odlučiti spasiti svoje dijete. str. 266.

Angela Marsons Kobno obećanje

Ostali naslovi iz serijala:

Nijemi vrisak
Izopačene igre
Izgubljene djevojčice
Pravi se mrtva
Krvne veze
Mrtve duše
Slomljene kosti
Mrtva istina

O autorici:

Ljubav prema pisanju Angela Marsons otkrila je u osnovnoj školi kad joj je kratka priča o stijenama i moru koju je napisala donijela prvu literarnu nagradu. Na nagovor partnerice počela je sudjelovati u natječajima za kratku priču, što je rezultiralo pobjedom i trima ulascima u uži izbor. Danas Angela Marsons iza sebe ima šesnaest nastavaka izuzetno uspješne serije kriminalističkih romana o inspektorici Kim Stone.

Gdje kupiti roman Kobno obećanje:

Mozaik knjiga

Aleksandar Stanković: Depra

Nakladnik: Telegram, 2023.

Naslovnica knjige Depra: ©Telegram

Aleksandar Stanković Depra

Depresija nije samo stanje jada, beznađa, lošeg raspoloženja i udaljavanja od ljudi jer ti idu na živce. Depresija je bolest. Hvala Aleksandru Stankoviću što je kao javna ličnost demistificirao depresiju i nazvao je pravim imenom – bolešću.

Bez obzira na čuđenje okoline i oprez obitelji koja mu je savjetovala da se javno ne eksponira vezano za depresiju, Stanković je izišao pred sud javnosti iskreno i bez fige u džepu, dodajući, kako sam kaže, još jedan epitet u nizu onih koji su mu već dodani, a to je bolesnik.

Depra je napisana u trenutku kad se autor, nakon trinaest godina borbe s depresijom, našao ponovno na početku. Bolest ga je ponovno ulovila, a antidepresivi koji su mu omogućili da normalno živi nisu više bili učinkoviti. Borba počinje iznova, s novim lijekovima.

Antidepresivi su mi omogućili da živim, a moja žena bi rekla da podnosim život. str. 93.

Početak

Razni su okidači koji pokrenu neke inhibicije u tijelu. Kod Aleksandra Stankovića sve se dogodilo šest mjeseci nakon rođenja prvog djeteta. Iznenadni napadi panike i opće loše stanje koje traje nekoliko mjeseci, u početku povezuje s depresijom nakon rođenja djeteta i ulogom oca. Ipak sitni, pa postepeno sve veći signali bili su prisutni i puno prije.  Anksioznost, trnci, umor, dezorijentiranost i bezvoljnost doveli su ga u početku na različite preglede u bolnicu gdje su mu rekli da mu nije ništa. Ali podmukla bolest ne pokazuje svoje lice na prvu.

Antidepresivi

Razgovor s psihijatrom i početak uzimanja terapije smanjili su postepeno te tegobe. Ali napad panike javljao se bez upozorenja i bez očiglednog razloga svakih par godina. Trinaest godina Aleksandar Stanković pije lijekove koji mu bolest drže pod kontrolom. Ne srami se toga. Bez njih ne bi izdržao. Kao ni bez obitelji koja mu cijelo vrijeme daje potporu.

Knjiga Depra

Zašto knjiga? Iz dva razloga. Prvi je, kaže Aleksandar Stanković, zbog toga što ga pisanje opušta. I prije je pisao, uglavnom poeziju i to po mom sudu poprilično dobru. Drugi, važniji razlog je želja za pomaganjem ljudima koji prolaze ista stanja kao i on, tako što će ovoj bolesti podrezati krila ogolivši je. Naučit će sve moguće o njoj i pronaći način kako pomoći sebi i drugima.

Dvije su stvari važne: vlastitim priznanjem pomoći drugom ljudima i što dalje dobaciti,tj.što više ljudi senzibilizirati za ovaj problem. str. 45.

Dojam o djelu

Kad netko tko je javna ličnost iskreno ogoli svoju dušu priznanjem da se s bolešću koja se zove klinička depresija bori već trinaest godina, pokazuje izuzetnu hrabrost. Netko bi možda rekao i ludost koja graniči s egzibicionizmom. I sam Stanković se s određenom dozom cinizma ruga sam sebi govoreći kako je “onaj luđak sve ovo napisao kako bi dobro prodao knjigu”.

Aleksandar Stanković iskreno priznaje da nije liječnik i da ne može ništa zaključiti o sebi i bolesti.

On samo opisuje put bolesti i način na koji se ona kod njega manifestirala. Nada se da će netko u njegovim simptomima prepoznati svoje i potražiti stručnu pomoć. Uostalom, to se već i dogodilo. U samoj knjizi postoji pismo zahvale čovjeka koji se prepoznao u emisiji Nedjeljom u dva na temu depresije  i odustao od planiranog suicida.

Ako samo jedan čovjek ili žena koji boluju od depresije potraže stručnu pomoć nakon čitanja ove knjige, autorova misija je završena.

Inače, knjiga je napisana u zanimljivom dvožanrovskom formatu kao kombinacija poezije i proze. Uz svaku pjesmu ide prozni zapis koji je pojašnjava. Ideja mu je došla spontano, nakon što je najprije napisao pjesmu, a onda osjetio poriv da je objasni kako bi svi razumjeli o čemu se radi.

Trenutak u kojem sam se ja našla na istoj crti sa Stankovićem je ritual oko ispijanja kave. Čulna i fizička ljekovitost tog čudotvornog napitka stvarno blagotvorno djeluje na um i tijelo.

Uvijek sam organizirao život oko kave. Dvije dnevno. str. 69.

Na kraju knjige, kao dodatak, Stanković je objasnio osnovne pojmove – što je depresija, kako je prepoznati i nositi se s njom, koji su simptomi i načini liječenja za one koji žele znati nešto više o ovoj podmukloj bolesti.

Aleksandar Stanković Depra

O autoru:

Aleksandar Stanković hrvatski je radijski i televizijski voditelj. Godine 1995. diplomirao je pravo na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon studija zaposlio se 1996. na Hrvatskom radiju u informativno-političkoj redakciji. Godine 1998. na Hrvatskom radiju vodio je emisiju Poligraf. Od 2000. godine na HRT-u uređuje i vodi emisiju Nedjeljom u dva. Autor je dokumentarnih filmova Moje želje moji snovi (2004) i Tata ide u Pan (2005) te putopisnih serijala Vjetar u kosi (2014, 2015, 2016). Objavio zbirke poezije Jutra pobijeđenih (2001), Igor Mandić na mjesecu (2010) i Uglavnom su me voljele starije gospođe (2011) te knjigu Sto faca i Aca (2013).

Gdje kupiti knjigu Depra:

Telegram

Gillian McAllister: Krivo mjesto, krivo vrijeme

Nakladnik: Znanje, 2023

Naslovnica knjige Krivo mjesto, krivo vrijeme: ©Znanje

Prevoditelj: Luka Miličević

Gillian McAllister Krivo mjesto, krivo vrijeme

Romanu Krivo mjesto, krivo vrijeme bih dala čistu peticu da me narativ pripovijedanja nije poprilično izmučio. Knjiga ima zanimljiv koncept pričanja priče unatrag i to skokovito pa vam se na trenutke čini da gledate vrlo napeti film od kraja prema početku. A kako je naš mozak programiran da razmišlja uglavnom “jednosmjerno” i unaprijed, čitanje knjige koja se bavi vremenskim petljama ubrzavajući od sadašnjeg vremena dvadesetak godina u prošlost, stvarno zahtjeva određenu koncentraciju i osjećaj za opažanje detalja.

Rekao bih da se svakog dana budite u jučerašnjem tijelu. S ponedjeljka na nedjelju, s nedjelje na subotu. str. 79.

Ubojstvo

Priča počinje na blagdan Svih svetih. Skoro je ponoć. Odvjetnica Jen čeka svog osamnaestogodišnjeg sina Todda da se vrati kući. I kad ga ugleda s prozora, svjedoči užasnom činu na ulici gdje njezin jedinac nožem probada potpunog neznanca. Jen i suprug Kelly jure u policijsku postaju kako bi bili uz sina koji je priveden. Todd, tipičan  osamnaestogodišnjak, veseo i znanstveno znatiželjan, u vezi s djevojkom Cloe, nema baš nikakvog motiva ubiti čovjeka i to neznanca. Ili ipak ima?

Sutra

Očajna Jen budi se sutra ujutro s mišlju kako pomoći sinu. Ali shvaća da je u kući sve u redu. Todd i Kelly doručkuju, uobičajeno se šale i zadirkuju i Jen iznenada spozna da se probudila u prethodnom danu, kad se ubojstvo još nije ni dogodilo. Sa spoznajom da se radi o „Danu minus jedan“ Jen odlučuje promijeniti događaje kako se zločin koji je počinio njezin sin ne bi uopće dogodio.

Vremenski skok-unazad

Ubrzanim tempom, Jen se svakim jutrom budi sve više u prošlosti, isprva tjednima, zatim godinama prije ubojstva. I shvati da povod Toddovu stravičnom zločinu leži negdje u prošlosti. A njezin je zadatak da ga otkrije i spriječi ubojstvo. Svakim danom koji ponovno proživljava, Jen nastoji nešto poboljšati, biti bolja majka, bolja kćerka i bolja supruga. Uvjerena je da može ispraviti neke pogreške iz prošlosti. Naravno, na tom putu Jen ne može proći neokrznuta. Dok ponovno upoznaje svog sina koji odrasta i postavlja si pitanje kakva je osoba Todd, paralelno postavlja pitanja i kakav je njezin suprug. Ponovnim uvidom u godine koje su prošle, otkriva niz nelogičnosti i zanimljivih činjenica o Kellyu, na koje nikad nije obratila pažnju. Ali priča je puno puno zanimljivija i kompleksnija negoli je Jen toga uopće svjesna.

I opet, svijet kao da je stao, samo na sekundu. Vidimo se doma. Vidimo se doma. To može biti samo jedna osoba: njezin muž. str. 135.

Dojam o djelu Krivo mjesto, krivo vrijeme

Knjiga ima izuzetno zanimljiv i originalan koncept. Priča o putovanju kroz vrijeme u rasponu od nekih dvadesetak godina i to unazad, fascinantna je i jako dobro strukturirana. Autorica nas vodi kroz poglavlja koja su od “Dan minus jedan”, “Dan minus dva” i tako dalje, sve do “Dan minus sedam tisuća dvjesto trideset”, da bi se onda ponovno strmoglavili do „Nultog dana“. Ovo pričanje priče koja se odvija obrnutim kronološkim redoslijedom nije jednostavno za praćenje i morate biti poprilično usredotočeni, ali ukazuje nam na genijalnost same autorice.

Glavni lik Jen doživljava određene vremenske bljeskove, odnosno budi se svaki dan u danu ili godini koji su se već dogodili. Sve to kako bi pokušala utjecati na prošlost, odnosno promijeniti je.

Cijelo vrijeme čitanja pokušala sam, kroz Jenine oči, mentalno promatrati događaje koji su se već prije dogodili i promatrati ih u drugom svjetlu te moram priznati da mi nije išlo baš lako. Sve do polovine knjige pratio me taj osjećaj dezorijentiranosti, a onda su stvari počele polako sjedati na svoje mjesto.

Svašta se tu događa i Jen svašta otkriva vraćajući se u prošlost. U jednom trenutku, ona dolazi do uznemirujućih dokaza koji sugeriraju da njezin suprug vodi dvostruki život, a sin joj ne otkriva sumnjivo društvo u kojem upoznaje svoju djevojku. Zbunjena, počinje se propitivati na isti način na koji se mi propitujemo kada nas neka bliska osoba razočara: Kako to nismo prije primijetili? Zašto smo reagirali na taj i taj način? Poznajemo li dovoljno svoje prijatelje, djecu i supružnike?

Kome vjerovati?

Kome vjerovati – pitanje je koje u pozadini postavlja ova knjiga. Često kažemo: da imam priliku napraviti nešto ponovno, učinio/la bih to drugačije! To je upravo ono što je Jen sebi zadala kao zadatak. Ispraviti neke od svojih pogrešaka i shvatiti koliko je propustila u vlastitom životu, posebno u odnosu sa svojim sinom.

Pozadinska priča i identitet osoba koje su upletene u samo ubojstvo koje se nije (ili ipak je) dogodilo, daje priči dozu neizvjesnosti i tajnovitosti,  kao i dodatna poglavlja o policajcu početniku koji se pokušava infiltrirati u kriminalnu bandu.

Možda je u cijelom romanu najznačajnija moralnu dilema. Da ste na Jeninom mjestu, biste li promijenili tijek događaja da spasite sina?

Krivo mjesto, krivo vrijeme svakako preporučujem pročitati.

Ako se želite bolje upoznati s ovom autoricom pročitajte našu recenziju prethodnog romana Same laži

Gillian McAllister Krivo mjesto, krivo vrijeme

O autoru

Gillian McAllister autorica je niza bestselera. Kod nas su poznatiji Same laži i Krivo mjesto, krivo vrijeme. Diplomiravši engleski, započela je karijeru odvjetnice. Živi u Birminghamu u Engleskoj i u potpunosti je posvećena pisanju.

Gdje kupiti:

Znanje

Will Dean: Zadnje što će izgorjeti

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Zadnje što će izgorjeti: ©Znanje

Prevoditelj: Silvija Čolić

will Dean Zadnje što će izgorjeti

Ovo je priča o ženi koja se ne zove Jane. Ona ima svoje ime, svoje porijeklo, svoje roditelje, djetinjstvo i mladalaštvo, svoje snove. A nema zapravo ništa. Jer je zatočena na rubu ogromne pustopoljine od čudovišta koje ju je otelo i drži je zatočenu punih sedam godina. Ono što ta žena jedino ima – to je nada. Nada da će pobjeći.

Pazi da ti ne padne na pamet opet pokušati pobjeći, Jane.

Ime mi nije Jane. str. 15.

Thanh Dao

Thanh Dao se zapravo zove žena koju njezin otmičar zove imenom svoje majke Jane. Thanh Dao je nekad živjela u Vijetnamu dok sa sestrom nije odlučila pokušati bolji život u Engleskoj. Ali nije daleko stigla. Zarobljena od ruku nemilosrdnog, neukog primitivca i tiranina ne gubi nadu da će pobjeći jednog dana. Već je više puta pokušala, ali svaki put do sada Lenn bi je uhvatio i surovo kaznio. Fotografije roditelja, sestrina pisma, uspomene iz Vijetnama, svaki put nakon njezinog pokušaja bijega spaljivane su u vatri. I svaki put je žena koja se ne zove Jane ostala bez komadića svog srca.

Bjegovi i ono između

Thanh Dao ne zna koliko još može izdržati ovu patnju, ali mora pokušavati pobjeći opet i opet. Cijena pokušanog bijega uvijek je okrutna. Ovaj put to je uklješten i deformiran gležanj, uništen nemilosrdnom Lennovom snagom. Žena koja se ne zove Jane ne zna zašto joj čovjek to čini. Ne misli o njemu. On za nju ni ne postoji iako mu je robinja. Tako sve do dana kada osjeti da joj pod srcem kuca još jedno malo srce.  Može li Jane, kako je on naziva, spasiti sebe, svoje dijete i njegovu novu žrtvu? Jer u bespuću između farme i ničega pojavila se još jedna žena, nesvjesna da ulazi u lavlji jazbinu.

On nam je nitko, u mislima kažem svojoj kćeri. U našem svijetu ga nema. str. 85.

Dojam o djelu

Zadnje što će izgorjeti briljantna je knjiga ispričana isključivo glasom žrtve. Iznenađenje mi je bilo što je knjigu napisao mlađi muškarac.

Priča je jednostavna, a s tako puna slojeva i one strašne težine nečega između. Ovo je priča s jedne strane, o bijelom roblju, traffickingu i neizvjesnosti u koju se upuštaju mlade djevojke koje napuštaju rodni kraj, namamljene raznim obećanjima o dobrom poslu i boljem životu.

S druge strane, ovo je priča o okrutnosti i istinskom zlu. Agonija mučenja jedne žene toliko je jaka da se pitamo kako to netko može izdržati, a onda, vidimo razvoj nepobjedivog duha koji iako oslabljen, neće odustati. Ipak, to nije priča samo o ženi. To je priča o čovjeku kojeg je netko rodio, odgojio i napravio od njega čudovište najstrašnije vrste. Morate se zbog toga tijekom čitanja zapitati: kakva je bila majka tog čovjeka?

Sve u ovoj kući ili je njegovo ili je pripadalo njegovoj majci, ženi koja ga je rodila, odgojila i učinila takvim kakav je. str. 12.

Izolirana farma, pusto selo s udaljenim crkvenim zvonicima, neplodna pustopoljina i svinje u toru doprinose atmosferi bezizlaznosti. Ali ne i za ženu koja se ne zove Jane. Jer ona ima snagu karaktera koju crpi iz svog uma, a pomaže joj  i Steinbeckova knjiga  “O miševima i ljudima”  u kojoj nalazi dodanu snagu. Pa čak i onda kada joj je knjiga oduzeta i spaljena, to je ne uništi već dodatno ojača.

Thanh Dao je savršeno napisan lik. Žrtva i ratnica u isto vrijeme. Robinja i heroina.

Iako je ovo mračna, turobna knjiga, poruka koju nosi je univerzalna. Ljudski duh ne može se slomiti ni kad su okolnosti najmanje na strani dobrog. A to je dokazano već mnogo puta u stvarnom životu.

Velika, velika preporuka za ovu knjigu.

Will Dean Zadnje što će izgorjeti

O autoru:

Will Dean odrastao je u pitoresknim selima Istočnog Midlandsa. Nakon studija prava neko je vrijeme radio u Londonu, a potom se nastanio u ruralnoj Švedskoj, usred guste šume i okružen losovima, gdje opsesivno čita i piše. Njegov debitantski roman Dark Pines ušao je u uži izbor za nagradu Not the Booker koju dodjeljuje Guardian, a Daily Telegraph proglasio ga je knjigom godine. Roman Red Snow (2019.) dobio je nagradu Best Independent Voice koju dodjeljuje Amazon Publishing Readers’ Awards. Uslijedili su Black River koji je bio u užem izboru za nagradu Theakstons Old Peculier, First Born te roman Zadnje što će izgorjeti koji su prepoznali ljubitelji trilera diljem svijeta.

Gdje kupiti:

Znanje

Zoran Žmirić: Pacijent iz sobe 19

Nakladnik: Hena com, 2018.

Naslovnica romana Pacijent iz sobe 19: ©Hena com

Čovjek može od svega pobjeći, ali nema te rupe u koju se može sakriti od svojih misli. (str. 84.)

Zoran Žmirić: Pacijent iz sobe 19

Pacijent iz sobe 19

Vanja Kovačević glavni je lik ovog romana, a upoznajemo ga 25 godina nakon događaja koji mu je obilježio čitav život – nakon rata.

Vanja tada, dan prije devetnaestoga rođendana, umjesto poklona u ruke dobiva pušku i biva bačen na prvu crtu gdje odmah ubija ni manje ni više nego devetnaest osoba. Jednu osobu za svaku svoju godinu.

Danas, Vanja razgovara s psihijatrom sumnjiva izgleda i pokušava i sebi i njemu objasniti što ga je dovelo do toga da si nanese brutalne, nepopravljive ozljede.

Vanjin životni put bio je put svakog tinejdžera i mladog čovjeka. Prijatelji, škola, prve ljubavi, alkohol i  jedino što mu je danas zajedničko s tim davnim Vanjom – rock bend Sisters of Mercy.

Dok putujemo između prošlosti i sadašnjosti, svega onog što ga je dovelo do nezamislivog, pratimo Vanjina zapažanja o vlastitom životu, ratnom putu, njegovim srećama i još većim nesrećama.

Iskreno, ne smeta me što se danas herojima predstavljaju ljudi koji to nisu. Ne smeta me ni to što su neki od toga napravili posao. Jebi ga, živjeti se mora. Smeta mi samo to što su takvi ljudi postali idoli mladima. (str. 24.)

U njegovim riječima prepoznajemo svakog branitelja ogorčenog na stanje danas, na one koji se lažnim domoljubljem busaju o prsa, na ratne profitere, zločince koje rat nije stvorio, nego ih je samo razotkrio.

Ja sam u rat išao kako bih branio zemlju, oni su u rat išli kako bi ubijali ljude. Ja sam tamo došao kao branitelj, a oni kao zločinci. Problem je što i oni sebe danas zovu braniteljima… (str. 14.)

Polako otkrivamo Vanju kakav je mogao biti da nije bilo rata. Duhovitog, ironičnog, toplog Vanju, upropaštenog onoga dana kad mu je u ruke bačena puška i kad ju je odlučio koristiti. A otkrivamo i drugog Vanju, njega koji je, nakon svega, gotovo prazna ljuštura.

Emotivno, teško, izvrsno štivo

Pacijent iz sobe 19 prvi je moj susret s autorom Zoranom Žmirićem i ostavljena sam bez teksta. Iako pisan svakodnevnim, razgovornim jezikom, Pacijent je u svojoj biti toliko brutalan, težak i emotivno iscrpljujući da će vam nakon čitanja trebati dan odmora.

OK, vjerujem da ne vidiš previše normalnog u tome, ali i ovako živimo u društvu u kojem zdrav razum i nije od neke velike koristi. (str. 27.)

Ne zbog brutalnosti onoga što si je Vanja napravio. Njegov crnohumorni način pripovijedanja približit će nam ga toliko da će nam se učiniti da smo baš mi taj sumnjivi psihijatar s Ray Bankama na očima. I prihvatit ćemo to što je napravio.

Možeš onda misliti kako ne bih upucao bilo koga, samo kad bi mi radio o glavi. Rijeka je tolerantan grad, tu se ne radi razlika među ljudima. Ni ja je ne bih radio, ubijao bih sve redom. (str. 51.)

Zoran Žmirić: Pacijent iz sobe 19

Ono što nema ni prihvaćanja ni razumijevanja jest rat koji izobličava našu stvarnost, našu svakodnevicu. Rat koji izobličava svakog čovjeka kojeg dotakne.

U tome leži antiratna poruka ovog romana. Rat nas sve pretvara u zvijeri. I one koji su branili, i one koji su napadali.

I ta spika kako smo stvarali državu. Nismo mi ništa stvarali, država je već bila stvorena i kao takva napadnuta.
Mi smo je branili, a ne stvarali. … Nisam stvarao ništa, ponajmanje državu i pogotovo ne ovakvu!
(str. 41.)

Koji su ubijali, koji su bježali, koji su se bogatili.

Sve one – ili bolje reći, sve nas – koji smo ratom obilježeni. Tko zna tko bi Vanja bio da nije bilo rata?

Tko zna tko bismo mi bili da nismo morali živjeti u tom zlu?

Što bi bio život da smo ga mogli živjeti?

Sretan kraj

Recite mi iskreno, nakon svega što sam rekla u recenziji – mislite li da ova priča ima sretan kraj?

Tako je, isto sam i ja znala nakon što sam pročitala sinopsis romana. Nisam fan niti tužnih niti ratnih priča, no ova me stvarno oduševila.

Pacijent nije klasična ratna priča, autor ni u jednoj rečenici ne slavi rat, ma koliko obramben on bio. Ovaj roman nije patetičan i ni u jednom vam trenutku ne ide na živce.

Nema ništa loše u tome da se ovisno o situaciji prilagodimo…, ali moraš prepoznati kad je dosta. Ako dopustiš ljudima da te iscrpljuju, neće stati dok te ne unište. (str. 99.)

Pacijent iz sobe 19 se čita i čita i čita. A onda dođete do kraja i vidite da ste se naježili. I da je priča o zvijerima zapravo priča o dobroti, o ljudskosti, o savjesti. O tome kako smo mi ljudi, i muškarci i žene, zapravo krhka bića. 

I kako je ponekad jedini lijek popričati s nekim.

Čak i sa samim sobom.

Zoran Žmirić: Pacijent iz sobe 19

Ostali naslovi ovog autora:

Zoran Žmirić rođen je u Rijeci 1969. godine. Dosad je objavio poprilično toga, a navodim novija djela, kao što su Zapisano metkom, Putovanje desnom hemisferom, Pacijent iz sobe 19, Kaleidoskop i Hotel Wartburg.

Gdje kupiti roman Pacijent iz sobe 19:

Hena com

Lucy Foley: Mala smrt

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2023.

Naslovnica knjige Mala smrt: ©Mozaik knjiga

Prevoditelj: Dijana Štambak

Lucy Foley Mala smrt

Nemaš ovdje što tražiti. str. 93.

Ako ste bili u Parizu, lako ćete zamisliti veliku viktorijansku zgradu koja je vidjela i bolje dane. Takva jedna je u ovom romanu, a trag glamura ostavlja nekolicina više-manje luksuzno uređenih stanova koji imaju i stalno zaposlenu kućepaziteljicu. Osim nje, upoznajemo zanimljivu šaradu likova nastanjenih u toj zgradi: dvije djevojke Mimi i Camille, decentnu Sophie koja jako drži do svog izgleda i njezinog znatno starijeg supruga Jacquesa. Tu su i Nicolas, mladi poslovni čovjek, Antoina, koji je sklon alkoholu te njegova djevojka, i na kraju, Benjamin Daniels, mladi istraživački novinar, Nickov prijatelj.
Sve su ovo stanari zgrade koju nazivaju penthouse. Pozornica je tu kao da ju je osmislila Agatha Christie.

Benu u posjet dolazi sestra

Neplanirano, u Pariz dolazi Jess, Benova polusestra, nakon što je dala otkaz kao konobarica. Jess je u potrazi za boljim poslom i životom. Javljajući Benu da dolazi, dobiva upute i adresu, ali došavši pred kuću otkriva da Benu nema ni traga.

Jess dugo zvoni, nitko se ne javlja i ona lukavstvom ulazi u Benov stan jer nema gdje odsjesti. Tada započinje Jessina potraga za Benom i upoznavanje sa stanarima koji su redom nesimpatični i nesusretljivi. Svakim satom bez Bena, Jess sve više zadire u njegov svijet i nailazi na sve više pitanja.

Pitanje je: postoji li itko tko zna kakav je zapravo Benjamin Daniels? str. 154.

Stanari

Dok postepeno upoznaje stanare, Jess otkriva da se iza vanjske fasade svakoga od njih kriju mnoge tajne. Čitava lepeza emocija i postupanja koje otkriva, od neuzvraćenih ljubavi, zavisti, sklonosti porocima, izdaje i moralno upitnih ponašanja, daju Jess pravo na sumnju da je jedno ili više njih umiješano u Benov nestanak.

Ben

S Benom se susrećemo u kratkim poglavljima u prošlosti, u kojima se on druži s ostalim stanarima i u različitim je interakcijama s njima. Ono što znamo je da je Ben sjajan, uporan istraživački novinar koji zna nanjušiti dobru priču. Jednu je takvu, izgleda, upravo nanjušio čim je kontaktirao svog izdavača za ekskluzivu. Stanujući u penthouseu, Ben je iskra koja prijeti izazivanjem požara. Stalno je na tragu dobre priče, na očaj stanara koji se pitaju: tko je zapravo Ben? Za nekoga od njih Ben je opasan igrač.

Ako je nekoga od nas čekao uspjeh, sa sigurnošću bih rekao da će taj netko biti Ben Daniels. str. 83.

Dojam o djelu

Možda zato što inače volim ovu autoricu, ali knjiga mi se jako svidjela. Ovaj put, za razliku od knjiga Lovačka družina ili Popis uzvanika, autorica je dokazala da može stvoriti jednako dobar, sugestivan i zanimljiv roman koji se događa u jednom jedinom prostoru u obliku gradske, viktorijanske, klaustrofobične vile ili kako je autorica naziva penthouse.

Značajno je i to da se radnja odvija u Parizu, koji postaje savršena pozornica za ovaj roman. Grad atmosfere, suptilnog i nenametnutog užurbanog kolorita u opreci je sa sumornom vilom u Rue des Amants i njezinim stanarima.

Jess koja se pojavljuje kao autsajder, osoba bez ugleda, novca, i s lošim obiteljskim backgroundom u potrazi za Benom, suprotstavlja se cijelom nizu osoba koje imaju moć, novac i očito su staležno visoko iznad nje. Ali, u konačnici, svi se oni bore sa sličnim demonima bez obzira na porijeklo i količinu novca na računima.

Mala smrt je roman nešto sporijeg tempa, što ne vidim kao zamjerku. Umjesto brzih akcija, jurnjave i naglih obrata, autorica se poigrala psihološkim osobinama likova, odmotavajući za svakog od njih ponaosob klupko koje ih dovodi do Bena Danielsa. To je, uz atmosferu mahnitosti u ponašanju stanara  i zlokobnog pečata stare vile, doprinijelo zanimljivom misteriju u kojem je svatko osumnjičenik pa roman želite što prije pročitati.

Lucy Foley Mala smrt

O autoru

LUCY FOLEY autorica je bestselera Lovačka družina i Popis uzvanika, koji su prodani u više od milijun primjeraka diljem svijeta. Lucyni su trileri uključeni i u liste bestselera The New York Timesa i The Irish Timesa, osvojili su niz nagrada i uključeni su u klub čitatelja Resse Witherspoon te su prevedeni na razne svjetske jezike.

Gdje kupiti

Mozaik