John Hart: Put iskupljenja

Nakladnik: 24 sata d.o.o., 2017.

Naslovnica romana Put iskupljenja: ©24 sata d.o.o.

Prevela: Ira Martinović

Pravda je katkad važnija od zakona. (str. 129.)

John Hart: Put iskupljenja

Put iskupljenja

U gradu koji je zbog visoke nezaposlenosti, siromaštva i porasta nasilja na samom rubu, isprepliću se tri priče.

Gideon – četrnaestogodišnji dječak koji je odlučan ubiti čovjeka koji mu je ubio majku.

Elizabeth – suspendirana policajka protiv koja je pod povećalom unutarnje kontrole, ali i cijele javnosti zbog takozvanog mučenja i ubojstva dvojice crnih muškaraca. Koji su oteli te gotovo dva dana silovali i mučili bogatu bijelu tinejdžericu.

I tko sam sad? To pitanje nije bilo lagano. Bila je u pet ozbiljnih veza i sve su završile u slijepoj ulici. Bila je kći svećenika…, pušila je i pila, a sad joj je i ugled detektivke bio u pitanju. … Bi li išta od toga promijenila da može?
Možda, pomislila je.
Vjerojatno ne bih.
Sve je to imalo razlog. Posljedice su bile važne, ali važni su bili i razlozi.
Katkad su razlozi bili važniji.
(str. 55./56.)

Adrian – nekoć slavan policajac, danas zatvorenik koji nakon dugih trinaest godina napokon izlazi na slobodu, lica, tijela i duše punih ožiljaka.

Adrian je dodirnuo ožiljke na licu i nagnuo se bliže k ogledalu. Zatvorska ogledala nisu bila staklena, već od ulaštenog metala i nisu nimalo vjerno prikazivala čovjekovu dušu. Okrenuo je glavu na jednu pa na drugu stranu. Bore su bile dublje nego što je mislio da će biti, oči veće i mračnije. (str. 48.)

I netom nakon Adrianova izlaska iz zatvora, baš kao i prije trinaest godina, na oltaru zabačene crkvice pronađen je leš mlade žene, zamotan u bijelo platno…

Adrian i Elizabeth slijede svoj put iskupljenja

Adrian, u prošlosti poznat i pomalo arogantan policajac, proganjan je prošlošću, u kojoj biva optužen za okrutno ubojstvo, osuđen i zatvoren. Sve ono što je bio prestaje i on postaje nešto drugo – zatvorenik. U zatvoru koji vodi okrutni upravitelj, Adrianove prave muke i borba tek počinju. Jer Adrian krije tajnu za koju vrijedi mučiti i ubiti. Sada, na slobodi, u rasulu koje je ostavio iza sebe kad je prisiljen na život iza rešetaka, Adrian tajnu čuva pod cijenu svog života.
A kada se opet počnu događati ubojstva, baš kao ono zbog kojeg je on osuđen, opet će se naći pod povećalom nekadašnjih kolega. Nitko mu ne vjeruje. Osim Elizabeth.

John Hart: Put iskupljenja

Elizabeth muku muči i sama sa sobom. Dok čeka pokretanje ne samo disciplinskog postupka, nego i mogućeg sudskog – koji bi vrlo vjerojatno mogao završiti i dugom zatvorskom kaznom – odlučna je zaštititi one koje voli. Tu su, prije svega, Gideon, dječačić za kojeg se silno vezala nakon smrti njegove majke. Zatim, tu je i Channing, djevojka koju je Elizabeth spasila iz ruku bešćutnih otmičara, ispucavši u njih osamnaest metaka. I Elizabeth nešto krije, nešto što se nikad ne smije saznati.

-Sve će biti kako treba.
-Obećavaš? …
-Ranjena si… A rane zacijele.
-Uvijek?
-Ako si snažna, da. … I ako si na pravoj strani.
(str. 212.)

A onda joj se put križa s Adrianovim. Ona je jedina koja mu vjeruje i koja ostaje na njegovoj strani, gdje je i bila čitavo ovo vrijeme.

Bit će njih dvoje protiv svih. A smrtonosnih je tajni više nego što možemo i zamisliti.

Oprezno s prijateljstvima… Neka imaju cijenu. (str. 65.)

Obitelj i tajne – klasični John Hart

Hart je autor šest romana, a ja sam ih pročitala sve i mogu se samonazvati stručnjakom za njegovo pisanje. Kao i u ostalim romanima, čije recenzije možete pročitati dolje, klikom na njihove naslove, i u romanu Put iskupljenja dvije su glavne odrednice – obiteljski odnosi i tajne.

A tu je i ubojica – pomahnitali lovac na dječju nevinost koja iskri u oku žene tik prije smrti.

Nikad oni neće shvatiti zašto je umrla, ni zašto je odabrao baš nju, ni zašto ju je ostavio da je pronađu. Značila mu je mnogo više nego što će itko od njih ikad moći razumjeti: nije bila tek žena, ili tek tijelo, ili tek dio nekakve slagalice.
U smrti je bila dijete.
Sve su one na kraju bile tek djeca.
(str. 120.)

John Hart: Put iskupljenja

Iskreno, ubojicu nije toliko teško pogoditi, ali bit romana Put iskupljenja ionako nije u samoj potrazi za ubojicom. Uzbudljivije je, zapravo, pogađati koji su ga nagoni na to natjerali. Uzbudljivije je, i meni zanimljivije, otkrivati sve ono skriveno u Adrianu i Elizabeth, a toga ima poprilično, vjerujte mi. Nikad ne znate gdje će vas koje otkriće odvesti.

Isprva brz, kasnije malo sporiji, Put iskupljenja je roman koji svoju napetost gradi na međuljudskim, ponajprije obiteljskim odnosima. I svemu lošem, ali i dobrome, što iz njih može proizaći.

Možemo li se ikad iskupiti za velike, prave grijehe? Ima li oprosta za ubojice i silovatelje? Koliko je zločinac zaista zao ako istinski želi oprost, ako samovoljno krene na put iskupljenja, čini svoju pokoru i ne ponavlja zlodjelo? Može li se ijedan zločin učiniti iz ispravnih pobuda? Može li biti opravdan? Sve su to pitanja kojima se bavi ovaj intrigantni roman.

I ni na jedno nećete dobiti odgovor.

Njega morate, kao i uvijek, dokučiti sami.

Ostali naslovi ovog autora:

John Hart (1965.) autor je poznatih kriminalističkih i triler romana. Bivši je odvjetnik-branitelj i broker, a sada je pisac na puno radno vrijeme. Više o njemu možete saznati na njegovoj web stranici.

Autor je šest romana:

Gdje kupiti roman Put iskupljenja:

web shop Znanje

Ruth Ware: Okretaj ključa

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Okretaj ključa: ©Mozaik knjiga

Prevela: Nada Mirković

Ruth Ware: Okretaj ključa

Okretaj ključa u zatvoru

Mlada djevojka nalazi se u zatvoru i pokušava napisati pismo svom odvjetniku. U pismu tvrdi, dakako, da je nevina i da nije napravila ono za što je optužena. Nije ubila dijete kojemu je bila dadilja.

Jer toliko je toga što ne znam, ali postoji i nešto što točno znam. Nisam ubila tu malu djevojčicu. Nisam. Ma koliko policija grčevito pokušavala izvrtati činjenice i krivnju svaliti na mene, to ipak ne mogu promijeniti.
Nisam je ja ubila. Što znači da je to učinio netko drugi. I da je taj i dalje na slobodi.
(str. 16.)

U svojim pismima djevojka se vraća u prošlost, u vrijeme kada je slučajno pronašla oglas za savršen posao – bogata obitelj Elincourt traži dadilju za svoje četiri kćeri. Osim što će primati ogromnu plaću, dadilja će i živjeti s obitelji u velebnoj, no osamljenoj kući Heatherbrae u Škotskom visočju, koja je renovirana i toliko osuvremenjena da se njome gotovo u cijelosti upravlja preko ekrana.

Nešto je doista čudno, možda i uznemirujuće u načinu na koji se u ovoj kući spaja staro i novo. Nije to kao u većini kuća gdje se suvremeni dodaci dodiruju s originalnim detaljima iz drugog vremena i tvore ugodnu eklektičnu cjelinu. Ovdje se dogodila ona kombinacija ulja i vode, ili je sve opsesivno staro i autentično ili upadljivo suvremeno bez ikakvog pokušaja da se to dvoje integrira. (str. 79.)

I tako Rowan Caine dolazi na razgovor za posao koji i dobiva, no čini se da sa savršenim poslom ipak nešto ne štima.

Cijela ova priča s dadiljama. Evo, to je to. Prvi put se spominje ta čudna činjenica koja mi je bila negdje u primozgu čitavim putem prema sjeveru: četiri žene već su napustile ovu poziciju. (str. 40.)

Okretaj ključa na imanju

Roditelji vrlo brzo odlaze na poslovni put i ostavljaju dadilju samu s djecom. Isprva pretjerano entuzijastična, Rowan uskoro uviđa mane kuće koja je i previše „pametna“.

Ovdje vani barem mogu razmišljati i osjećati i govoriti bez te nelagode što me se promatra i što se analizira svaka moja riječ, svaki izraz lica, svako raspoloženje.
Mogu naprosto biti ja bez straha da ću napraviti neku pogrešku.
(str. 287.)

Ne samo da ju se čitavo vrijeme snima i promatra, već se čini da kuća ima vlastiti život. Noću se čuje škripa koraka, svijetlo se samo pali i gasi, vrata se sama zaključavaju…

Probudila sam se usred noći, naglo, s osjećajem da nešto nije kako treba – ali nisam mogla točno odrediti o čemu se radi. Samo sam ležala, s srce mi je tuklo. Pitala sam se što me zapravo probudilo. Ne sjeća se da sam nešto sanjala – samo da sam se naglo trgnula u stanje svijesti. (str. 109.)

A kad otkrije da je u blizini kuće otrovni vrt te da kuća ima dugu povijest smrti, Rowan shvaća da se uplela u nešto iz čega se neće tako lako izvući.

Besane noći i naporni dani uzimaju danak i čini se da Rowan ludi.

A onda jedna od djevojčica umire.

Ruth Ware: Okretaj ključa

Gotički roman u svom najboljem izdanju

Budući da sam, prije ove, pročitala sve prethodno objavljene knjige Ruth Ware, očekivala sam dobar, ali ni po čemu poseban triler. Međutim, Okretaj ključa itekako me iznenadio – i postaje moje najdraže i najbolje djelo ove autorice!

I ne, nije to još jedan gotički triler kakvih smo se već možda i načitali! Doduše, taj mi žanr nikad neće dosaditi, ali – za vas koji mislite da vam je već dosta mističnosti gotike – uhvatite se ovog romana, nećete pogriješiti!

Nema toga što mi se nije svidjelo – osim glavne likuše, ali meni se glavni likovi najčešće ne sviđaju pa to nije ništa čudno.

Oduševio me koncept pametne kuće koja se okreće protiv svojih stanara! Od samog početka, način na koji spisateljica opisuje kuću Heatherbrae u čitatelju budi klaustrofobiju. Osamljeno je to imanje, visoko u brdima. Pogled je doista spektakularan, no kilometrima nema nikog u blizini. Isplati li se?
A onda – iznutra – deseci kamera i mikrofona koji snimaju svaki korak dadilje i djevojčica. Sigurnost ili brutalno kršenje privatnosti? A još kad Rowan sazna da je i u njezinoj sobi kamera, postavlja se pitanje, za čiju su sigurnost te digitalne oči zapravo postavljene?

Priča puna obrata koja se ne zaboravlja

U suvremenu priču o dadilji spisateljica upliće nagovještaj nadnaravnog, svijet duhova i jezovitu povijest kuće… Puna obrata, priča toliko privlači da je teško prestati čitati, a kad se napokon (nažalost) približimo kraju, on je toliko iznenađujuć, šokantan i sasvim moguć, da ostajemo razrogačenih očiju i vraćamo se unatrag, opet i opet iščitavajući određene dijelove, kako bi nam sve sjelo i kako bismo povjerovali.

Čim uspijete, pročitajte Okretaj ključa. Očarat će vas misteriozna atmosfera, isprepletenost fantazije i realnosti te kraj koji je jedan od onih koji se pamte.

Moram reći istinu, potpunu istinu i ništa osim istine. … Kad bih Vam pričala samo one dijelove priče koji me oslobađaju sumnje, našla bih se u toj staroj, prastaroj zamci. Jer su me laži ovamo i dovele, od njih je sve počelo. i moram vjerovati da će me istina odavde izbaviti. (str. 205.)

Ruth Ware: Okretaj ključa

Ostali naslovi ove autorice:

Ruth Ware britanska je spisateljica poznata po svojim romanima:

Više o autorici možete saznati na njezinoj web stranici.

Gdje kupiti roman Okretaj ključa:

web shop Znanje

Gotičke triler romane puno smo čitale, a ovo su recenzije nekih od njih:

Laura Purcell – Korzet

Shirley Jackson – Oduvijek živimo u dvorcu

Bridget Collins – Uvez

Stacey Halls – Familijari

Coleen Hoover – Verity

William Golding: Nasljednici

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana Nasljednici: ©Vorto Palabra

William Golding: Nasljednici

Nasljednici

Početkom proljeća, ljudi se vraćaju s mora natrag u svoju pećinu. Predvodi ih stari Mal, koji je teško bolestan. Tu je i starica, čuvarica i nositeljica vatre koja život znači.

Ostatak ljudi čine Lok, Fa, Ha, Nil, djevojčica Liku i najnoviji.

Kad se ljudi vrate s mora, ima malo hrane. Nema još ni bobica, no voća, ni meda, ni gotovo ničega za jelo. Ljudi su mršavi od gladi i moraju jesti. Ne vole okus mesa, no moraju jesti. (str. 50.)

Dok se starica brine za umirućeg, ostali se raspršuju u potrazi za hranom.

Ljudi ne vole ubijati i vjeruju da se to ne smije, no nemaju ništa protiv jedenja strvine koju je ubio netko drugi. Uglavnom se hrane biljkama i njihovim plodovima, no znaju da meso daje snagu i zato ga ili jednu sirovog, ili pripremaju na vatri.

Liku je čučnula kraj srne i pojela komad jetre koji joj je pružila Fa. Zrak između stijena prijetio je nasiljem i znojem, ispunjen teškim vonjem mesa i zlobe. (str. 48.)

No ovog proljeća ništa nije kao prije. U zraku se osjeti miris novoga. Livade su pune njegovih otisaka, kamenje i stabla puni su tragova i mirisa drugoga.

Bio je to drugačiji glas; to nije bio glas ljudi. Bio je to glas drugoga. Odjednom ga je obuzelo uzbuđenje. Očajnički je bilo važno da vidi tog čovjeka kojega je nanjušio i čuo. Potrčao je oko čistine, besciljno, urlajući iz svega glasa. Tada je nanjušio miris drugoga na vlažnoj zemlji i krenuo za njim… (str. 69.)

Ljudi počinju nestajati i umirati.

Prijetnja drugog nadvila se na ionako malu skupinu preostalih ljudi.

Homo sapiensi – nasljednici LJUDI

Nasljednici su pisani iz perspektive neandertalaca. Oni imaju vatru, no do nje su došli pukim slučajem i ne znaju je sami zapaliti.

Neandertalci se nazivaju LJUDIMA i misle da su jedini ljudi na svijetu. Jako su dlakavi, hodaju pogrbljeno, često i na sve četiri. Niski su, snažni su i nabijeni, niskog čela i širokih nosnica. Jako malo govore, ali sporazumijevaju se nekom vrstom telepatije, šaljući jedni drugima slike, iz glave u glavu.

Mal je imao puno slika što znači da je bio veoma pametan, mogao je predvidjeti budućnost i zbog svega toga bio je predvodnik. No kad Mal umre, a ostali počinju polako nestajati i umirati, predvodnik postaje Lok, a Lok nema puno slika.
I ne samo to, Lok kao da i nije odrastao, priprost je (čak i za svijet neandertalaca), zaigran, lako gubi fokus. Kad prvi put ugleda nove ljude, fasciniran je koliko i uplašen.

William Golding: Nasljednici

Lok je upravo shvatio još nešto. Kako su se novi ljudi kretali nije bilo nalik ničemu što je ikada vidio. Ravnotežu su održavali na nogama, struk im je bio tanak poput osinjeg, pa kada su pomicali tijelo njihali su se natrag i naprijed. Nisu gledali u zemlju, već ravno naprijed. (str. 131.)

No, novi ljudi, koliko su god oni zapravo mi, prikazani su na način koji nam se nimalo neće svidjeti. Čitatelj je cijelo vrijeme uz neandertalce, navija za njih iako mu je već jasno da ih više nema, da su potisnuti, nestali, istrijebljeni od strane novog, drugog, modernog čovjeka. Nas. Homo sapiensa.

I da se vratim na likove neandertalaca – najzanimljivija je svakako Fa. Ona je pametna i inovativna, i iako je Lok predvodnik, ona je ta koja vodi njega. Onda dugo prije njega (i nas) shvati što će se dogoditi sa svijetom ljudi. Zato njen kraj ostavlja najviše upitnika nad glavama.

Al’ me namučio!

Nasljednici Williama Goldinga zahtjevan su roman koji, unatoč malom broju stranica, nećete pročitati u jedno popodne. Moram priznati, mene su namučili i prva asocijacija koja mi padne na pamet kad se prisjetim ovog romana jest – ZBUNJUJUĆE. Veoma zbunjujuće. Budući da nisam sigurna jesam li sve shvatila kako treba, sve što vam iznosim u ovoj recenziji može i ne mora biti točno. Pokušala sam istražiti što teorija književnosti kaže o romanu Nasljednici, ali te informacije nisam uspjela naći pa je ovo što čitate isključivo moje, bez ikakvog utjecaja prethodnih znanja.

Na stražnjoj korici knjige piše da su Nasljednici zastrašujuća vizija novog svijeta. Meni radnja nije bila zastrašujuća ni jeziva, mada, od prvog se poglavlja na čitatelja širi neka vrsta neugode. Znamo da je glavnim likovima kraj neizbježan i on kao takav lebdi iznad svih poteza glavnih likova. Mi čitatelji znamo kako će sve završiti – znamo gdje ih njihovi postupci vode. Kraj je loš, kraj je nestanak. A Lok, Fa i društvo ne mogu napraviti apsolutno ništa  kako bi si promijenili zacrtanu sudbinu.

Novi ljudi su poput vuka i meda, pokvarenog meda i rijeke. …
Oni su poput šumskog požara. …
Pregazili su nas poput šupljeg trupca. Oni su poput zime.
(str. 178./179.)

Rečenice su tu i tamo stvarno okrutne, zorne i krvave, pogotovo one u kojima Liku jede jetru srne ili one koje opisuju parenje ljudi.

Ako tražite roman uz koji ćete se odmoriti, opustiti i pustiti mozak na pašu, Nasljednici to definitivno nisu. No, ako tražite intelektualni izazov, nešto o čemu ćete promišljati, ovo je roman za vas. I vjerujem da je to jedan od onih romana koji su sve javniji i bolji svakim novim čitanjem no iskreno, ja ga ne bih opet čitala.

William Golding: Nasljednici

Ostali naslovi ovog autora:

William Golding autor je glasovitog romana Gospodar muha i dobitnik je Nobelove nagrade za književnost. Roman Nasljednici, objavljen 1955. godine, njegov je drugi po redu napisan roman, i on ga je smatrao svojim najboljim ostvarenjem.

Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na našem blogu možete pročitati i recenzije romana Doba nevinosti autorice Edith Wharton te Oduvijek živimo u dvorcu Shirley Jackson.

Gdje kupiti roman Nasljednici:

Vorto Palabra, web shop Znanje

Janelle Brown: Na površini

Nakladnik: Znanje 2022.

Naslovnica knjige Na površini: ©Znanje

Janelle Brown na površini

Roman  Na površini priča je o onima kojima je život štošta uskratio, ali isto tako i priča o onima koji imaju sve. Snalažljiva prevarantica Nina koja se godinama bori za opstanak, ali i bogatašica Vanessa protuteža su na istoj vagi. I jedna i druga imaju nedosanjane snove, neiskorištene prilike i ljubavne brodolome. A svaka od njih  mijenjala bi svoj  život za život one druge. Ali naravno da je sve to privid. A zajednička prošlost ih sustiže.

Nina

Ninu život nije mazio. Živjela je s majkom koja se teško probijala kroz život, uglavnom iskorištavajući bogate klijente u automat klubovima, nastojeći kćeri osigurati bolje obrazovanje. Nina  je vjerovala da će joj diploma iz povijesti umjetnosti osigurati uspješnu karijeru i lagodan život, no taj se san nije ostvario. Nakon što ju je obitelj bogataša otjerala,  ona smišlja lukavu stupicu kako bi od obitelji svog bivšeg dečka ukrala ogromnu svotu novca. Uz pomoć lukavog  Lachlana, Nina postaje vrhunska prevarantica. A učila je od najboljih: njezina majka bila je prevarantica, koja se unatoč svemu trudila pružiti kćeri pristojno djetinjstvo. Samo što je to uvijek radila na krive načine…
A kada se majka teško razboli, Nina odluči riskirati sve kako bi joj pomogla, upustivši se u dotad najopasniju prijevaru u svojoj karijeri.

To je ono što je Internet dao mojoj generaciji: mogućnost da se igramo Boga. Možemo stvoriti čovjeka na svoju sliku, roditi cijelo jedno ljudsko biće iz ničega. str. 57.

Vanessa

Vanessa je naizgled imala sve. Bogate roditelje, hrpu nekretnina i obrazovanje na elitnim sveučilištima. Ali nakon smrti majke i oca te bolesti brata nikako joj u životu ne ide. Snovi o utjecajnoj karijeri svedeni su na posao internetske influencerice. Iza te blještave vanjštine, skupih putovanja, besplatne odjeće i poziranja na egzotičnim lokacijama koje objavljuje na društvenim mrežama, skriva se život obilježen tragedijom. Nakon propalih zaruka, Vanessa se povlači na obiteljsko imanje u planinama, u vilu prepunu mračnih tajni iz njezine prošlosti, ali i prošlosti izgubljene djevojčice Nine. Kako bi sačuvala obiteljsko bogatstvo, Vanessa je prisiljena iznajmljivati vilu..

U Stonehavenu, na ledenim obalama jezera Tahoea, Nina, Vanessa i Lachlan ispreplest će svoje sudbine i otvoriti put požudi, prijevari i osveti…

Ne smiješ nikad, nikad, dopustiti da ljudi vide trenutke u kojima se ne osjećaš jakom. str. 158.

Janelle Brown na površini

Dojam o djelu:

Vannesa i Nina u cijeloj se knjizi isprepliću kao dvostruke naratorice. Kad čitate Ninu, čini vam se da je Vannesa negativac i obrnuto. Vannessino gledište umorne bogatašice bez podrške obitelji stavlja vas na njezinu stranu. Nina koja se zbog silnih selidbi kroz djetinjstvo ne uklapa ni u jedno društvo zaradit će vašu naklonost i tako redom. Prevoditelj je jako dobro izabrao naslov romana (iako nije identičan u originalu). Ono što vidimo na površini može nas zavarati. Nitko nije onakav kakvim  se čini. Nina, djevojka koja se bori kroz život nažalost krivim metodama, kao i Vanessa koja se rodila sa zlatnom žlicom u ustima, obje djevojke su zapravo jako ranjive, često osamljene i marginalizirane u grozničavoj potrebi za priznanjem i prijateljstvom.

Ponekad se pitamo tko su zapravo sretni ljudi? Jesu li to oni koji imaju puno novca, skupe mobitele i nove  automobile ili oni koji imaju svoje mjesto uz svoj mali krug ljudi bilo gdje na zemaljskoj kugli.

Osjećaj pripadanja nekome i negdje duboko je ukorijenjen u nama bez obzira iz kojeg životnog miljea dolazimo. Autorica je to lijepo dokazala u ovoj knjizi.

Roman je solidan, brzo se čita. Neke su scene po mom sudu malo naivne, ali za popuniti par poslijepodneva lakim i pitkim štivom – može proći.

Društvene mreže hrane narcisoidno čudovište što živi u svakome od nas. str. 185.

O autoru:

Janelle Brown autorica je većeg broja  bestselera New York Timesa. Njezini radovi prevedeni su na devetnaest jezika, a bavila se i novinarstvom u publikacijama kao što su Vogue, The New York Times, Elle, Self i Los Angeles Times. Trenutno živi u Los Angelesu sa suprugom i dvoje djece.

Roman Na površini proglašen je najboljim romanom 2020. u izboru Amazona, a produkcijska kuća Blossom Films pod vodstvom Nicole Kidman priprema televizijsku seriju temeljenu na ovom trileru.

Gdje kupiti:

Znanje

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Nakladnik: Hena com, 2022.

Naslovnica romana Savršena prošlost: ©Hena com

Dobra strana svega ovoga je to što sve ide nagore. (str. 113.)

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Sretna nova 1989.!

Novogodišnje jutro poručniku Mariju Condeu ne počinje dobro – muči ga strašan mamurluk, ubija ga glavobolja i ima samo jednu cigaretu. Uz to, zove ga šef, zvan Stari, i traži da prihvati slučaj nestalog čovjeka koji nije bilo tko. Nestali je ni manje ni više nego Rafael Morín Rodríguez, poznati poduzetnik, bogataš, čovjek bez mrljice na reputaciji. I davni trn u oku poručniku Condeu.

U džepu je pronašao šibice, pa je napokon mogao zapaliti cigaretu koja mu se navlažila u ustima. Okružio ga je dim, pronađena spasonosna izmrcvarena cigareta postala je drugi ugodan osjećaj u danu koji je počeo paljbom iz strojnice, glasom Staroga i gotovo zaboravljenim imenom. Rafael Morín Rodríguez, pomislio je. (str. 10.)

Morín i Conde poznaju se još iz gimnazije, kada je Morín bio najpopularniji, najuspješniji, naj-sve, a uza sve to, u njega se zaljubila i Condeova tiha patnja, fatalna Tamara.

…Tamara je bila nešto posve drugo, nešto posve drugo od žene koju bi se nazvalo lijepom, dobrom, čarobnom, eto ti, nećeš se za nju polomiti niti će ti oči ispasti: ne, nju ćeš poželjeti cijelu pojesti, komad po komad, s odjećom … makar poslije toga cijeli tjedan srao krpice. (str. 82.)

Tamara i Morín danas su oženjeni, i još uvijek, kao i u djetinjstvu, žive u finom, bogatom dijelu Havane. Conde i dalje pati za Tamarom kao onom koja mu je izmakla, i stari se osjećaji bude kada je ugleda. Još uvijek vraški privlačnu, prelijepu, zanosnu…

Savršena prošlost koja to nije

Stari inzistira da se slučaj što prije riješi jer ga pritišću iz Ministarstva pri kojem je Morín radio. Mario Conde baca se s podjednakim žarom i na rješavanje slučaja i na tješenje svoje stare ljubavi.

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Ipak, čini se da Morínov nestanak krije puno više nego se to na prvi pogled čini.

Preostaje mi jedno rješenje s dvjema mogućnostima: da ga je netko ubio posve slučajno, najvjerojatnije da mu nešto ukrade… ili da su ga ubili jer je stvarno upao u neko sranje… A drugo što mi pada na pamet gotovo je apsurdno: da se zbog nečega skriva… (str. 29.)

Jer, ma koliko god svjedoci tvrdili da je Rafael Morín savršen čovjek besprijekorne prošlosti i idilične sadašnjosti, Conde se itekako sjeća kakav je on doista bio.

No je li mu poznavanje moguće žrtve olakotna ili otegotna okolnost?

„Znači, Conde? Dobro. Reci mi zašto si postao policajac. Da možeš gunđati i žaliti se cijeli božji dan?“ …
„Jednostavno je. Ja sam policajac iz dva razloga: jedan ne znam i ima veze sa sudbinom… Drugi je jako jednostavan… jer ne volim da se gadovi koji počine zločin izvuku nekažnjeno.“
(str. 78.)

Obojen crnim humorom, šarenim kubanskim krajolikom i nostalgijom osamdesetih, ovaj će nas šarmantni roman vezati uza se ne samo potragom za nestalim smutljivcem, već svim svojim mirisima, okusima, zvukovima Kube.

Mario Conde

Poručnik Conde još je jedan neodoljivi mangup koji stoji bok uz bok s inspektorima koje volimo, kojima se čudimo, uz koje se smijemo, kao što su Evert Bäckström i neizostavni Harry Hole. Svaki sa svojim problemima, manama i osebujnom ličnošću kojoj čitatelji ne mogu odoljeti.

Conde želi biti pisac, no njegove su aspiracije zgažene još u gimnaziji kada pripovijetka na koju je bio ponosan izlazi u školskom časopisu i na se navlači bijes ravnatelja, jer ne odgovara komunističkim idealima. U ranim je tridesetima, iza sebe već ima dva propala braka, a njegovo objašnjenje tih razvoda natjerat će vas u gromoglasni, gorko-slatki smijeh.

Ima problem s alkoholom, cigaretama i autoritetom. Ah, pa koji ih naš voljeni inspektor nema?! To ga samo čini simpatičnijim, zanimljivijim, ljudskijim.

Najbliža obitelj nije mu obitelj, već prijatelj Žgoljavi koji to više, na nesreću, nije, i njegova majka Josefina.

Šefov poziv i obavijest o nestanku Rafaela Moríne, Condea vraćaju u neka druga (ljepša?) vremena pa se miješaju prošlost i sadašnjost. Conde kao beznadno zaljubljeni gimnazijalac i okorjeli murjak. Conde kao idealist i kao realist, kojeg je kubanski komunistički režim naučio puno toga.

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Uz poručnika, romanom defilira mnoštvo živopisnih likova. Tamaru, glavnu zvijezdu poručnikovih erotskih snova, već sam spomenula. Tu je i simpatični mladi policajac Manolo, u vječnom problemu sa ženama, i šef Stari čiji su najveći porok skupe, fine cigare.

Rafael Morín samo se spominje, pokreće radnju, no u njoj ne sudjeluje. Muškarac je to čija savršena prošlost, sa svakom stranicom, postaje sve manje savršena.

Kao jedan od glavnih likova ističe se sama Kuba. Isprva mi je bilo čudno kako Padura mrtav-hladan piše o Kubi kao zemlji kupona za hranu, gladi, krađe i laži. Onda sam ga malo istraživala i otkrila sam kolika je on zapravo veličina – tolika da mu je, pretpostavljam, dopušteno ono što većini nije.

Savršena prošlost

Savršena prošlost užitak je za čitanje, no ona traži angažiranog čitatelja. Nije ovo roman za jedno popodne, upravo suprotno. Baš poput finog obroka, Savršena prošlost traži da joj se posveti vrijeme i koncentracija. Tek tada obavija naše okusne, ukusne, čitateljske pupoljke i možemo je doživjeti u potpunosti.

Savršena prošlost, premda smještena u hladno, novogodišnje jutro, idealan je roman za čitanje na ljetnim vrućinama. Baš sam zbog tih vrućina, mirisa hrane koji lebde zrakom, zvukova glazbe koja dopire iz kafića izvana, imala doživljaj da sam i ja u centru zbivanja, skupa sa samim Condeom.

Slučaj kao takav nije ništa novo ni revolucionarno – potraga je to za nestalim čovjekom za koju svi znamo kako će završiti. Više mi se svidjelo nešto drugo – a to je Padura. Njegov melankolični stil pisanja, rečenice koje se prelijevaju sa stranice na stranicu, osjećaji tako životni da ih i mi čitatelji osjećamo… Taj ugođaj noir romana, maglovitost koja lebdi stranicama, crni humor koji obilježava likove, vrućina koja isijava iz Condea kad god sretne Tamaru, erotičnost njihova odnosa, nedefiniranost prošlosti i sadašnjosti…    

Pregovori koji uključuju mnogo novca su kao ljubomorne žene: ne smiješ im dati mnogo razloga za prigovore. (str. 152.)

Možda samo jako volim Kubu (na kojoj nikad nisam bila), no Savršenu sam prošlost doživjela kao ples u kojem Conde vodi, a mi se bespogovorno prepuštamo. Smiješimo se, uživamo, lagano lebdimo i  promatramo.

Uskoro se bacam na Zbogom, Hemingway i jako se radujem! To je peta knjiga o Condeu i veoma žalim što nisu prevedene prethodnice, nego čitam prvu pa petu.

No, što se može… Vjerujem da me ni peti dio neće razočarati!

Ostali romani ovog autora:

Leonardo Padura Fuentes najpoznatiji je i najnagrađivaniji živući kubanski književnik. Njegov roman Čovjek koji je volio pse kritika je proglasila remek-djelom, a hrvatska ga je publika imala prilike upoznati romanom Zbogom, Hemingway, koji pripada Padurinog nagrađivanoj seriji krimi-romana u kojima glavnu ulogu ima poručnik Mario Conde.

Serijal o poručniku Condeu zasad broji devet nastavaka (link vas vodi na goodreads gdje možete vidjeti njihov poredak i sinopsise na engleskom), a prema prva četiri, nazvana Havanski kvartet, snimljena je i TV serija.

Gdje kupiti roman Savršena prošlost:

Hena com

Ako volite čitati o Kubi, bacite oko na naše recenzije ljubavnih romana Chanel Cleeton, Dogodine u Havani i Kuba mojih snova.

Ugođaj noir romana, sličan ovom, doživjela sam i čitajući Metropolis Flavia Sorige. Na linku je naša recenzija. 😊

Tess Gerritsen: Umri dvaput

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Umri dvaput: ©Mozaik

Tess Gerritsen Umri dvaput

Radnju ovog romana  Tess Gerritsen smješta na dvije pozornice. Jedna je egzotična i nalazi se u okrugu delte Okavango u Bocvani, a druga u Bostonu i dijelom u Londonu. Pitate se što može spajati foto-safari u Bocvani s par bizarnih ubojstava u Bostonu? To je svakako ubojica koji na jednom i drugom mjestu ostavlja svoj osebujni pečat. Napada žrtve kao divlja zvijer poput leoparda, a taj  užasni biljeg ne može  promaći istražiteljici Jane Rizzoli i forenzičarki Mauri Isles.

Bocvana

Sedmero ljudi krenulo je na egzotičan odmor iz snova – afrički safari u srcu Bocvane. Prepuni adrenalina, putnici nisu mogli dočekati polazak. Pustolovina uz vodiča i pratitelja, promatranje divljih životinja sa sigurne udaljenosti i kampiranje u divljini, činilo se fascinantnim iskustvom sudionicima putovanja. A onda započinje niz neobjašnjivih smrti. Nakon smrti prve žrtve, vjerovali su da se radi o napadu divlje životinje, pume ili hijene, a kad se dogodi i druga, jasno je da je riječ o ubojstvu. Od sedmero putnika i dva voditelja, s putovanja se vratila samo  Millie Jacobson. Obična djevojka, prodavačica u knjižari. I samo je ona mogla prepoznati ubojicu.

Čovjek je čovjeku vuk. Opstanak najjačih. U našoj je naravi da ubijamo. Ljudi si to ne žele priznati. str. 95.

Millie

Millie nije osoba koja voli promjene. Odmor u Africi je zapravo uopće nije ni zanimao. Na putovanje je otišla na nagovor zaručnika, pisca trilera Richarda. Afrika je bila njegov san. Nevolje su počele odmah na početku. Tragovi divljih zvijeri blizu šatora, nesnosni komarci, vrućina, nedostatak osobnog prostora za higijenu, sve je to nerviralo Millie. Osim vodiča. Johnnya. On je bio stvarno zgodan. I vrlo kompetentan. Ali nakon što je dvoje ljudi ubijeno, a džip se neobjašnjivo pokvari, grupa se okreće protiv njega. Svi osim Millie. Možda je on ipak kriv? Mille mora odlučiti, ali nema vremena. Dah smrti  više ništa ne može zaustaviti.

Ja sam jedini preživjeli svjedok onoga što se dogodilo. Uspravim se i nastavim bježati nizvodno. str. 214.

Boston

Detektivka Jane Rizzoli i forenzička patologinja Maura Isles istražuju bizarno ubojstvo poznatog taksidermista (čovjek koji preparira životinjske kože) u Bostonu. Nakon što pronađu ostatke i druge žrtve, postane im jasno da ubojica operira već godinama, ne samo u Bostonu. Potpis ubojice svugdje je isti. Jane i Maura pokušavaju naći poveznicu. A to je samo jedna osoba. Osoba koja se uspjela živa izvući iz afričke divljine. Millie Jacobson. Ali ona se nije ni vratila u Europu. Ostala je živjeti u Cape Town u Africi. Jane je odluči potražiti.

Pogledate li posebnosti ovih vaših ubojstava, početi ćete primjećivati nit koja ih povezuje: lov kao izraz moći. str. 233.

Dojam o djelu

S nestrpljenjem sam čekala novi roman Tess Gerritsen. Umri dvaput odličan je roman, ali mi nije jedan od najboljih. Volim knjige koji imaju alternativnu pripovjedačku nit kao što je ovdje slučaj (Boston-Bocvana) koja se na kraju spaja u jednu. Autorica posjeduje značajno medicinsko i antropologijsko znanje. Zbog toga su scene s poprišta ubojstva vrlo  autentične u usporedbi s životinjskim svijetom. Ipak, na trenutke sam zatvorila oči na najsurovijim detaljima.

Između dvije glavne protagonistice jako je dobar odnos međusobnog dopunjavanja koji nas vodi u brzom ritmu kako bismo što prije saznali rasplet. Premda naslućujete ishod, radnja romana ne gubi na napetosti uz vrlo atmosferičan dio koji se ponajviše  odnosi na zbivanja u Bocvani.

Roman u kojem je samo jedna osoba svjedok  strašnih događaja, a osumnjičeni ubojica nikada više nije viđen, garantira vrhunski „lovačku“ napeticu u kojoj ona koja je preživjela mora umrijeti dvaput da bi mogla nastaviti slobodno živjeti.

Tess Gerritsen Umri dvaput

O autoru:

Tess Gerritsen jedna je od najčitanijih suvremenih autorica forenzičkih trilera. Hrvatski čitatelji upoznali su je čitajući romane: Harem mrtvih duša, Vrt kostiju, Klub Mefisto, Samo prividna smrt, Dvojnica, Grijesi, Šegrt, Kirurg, Mjesto za ubijanje, Nijema djevojka, Posljednji preživjeli. Prema njezinim romanima snimljena je i uspješna televizijska serija Cure na zadatku.

Gdje kupiti:

Mozaik

Donato Carrisi: Kuća glasova

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Kuća glasova: ©Znanje

Obitelj je za dijete najsigurnije mjesto na svijetu. Ili najopasnije. (str. 11.)

Donato Carrisi: Kuća glasova

Kuća glasova

Pietro Gerber dječji je psiholog specijaliziran za hipnozu pod kojom mu njegovi mali pacijenti otvaraju vrata svog izmučenog uma i otkrivaju sve svoje, ili tuđe, tajne.

Kad bi netko upitao Gerbera čime se bavi, nikad ne bi odgovorio da je „dječji psiholog specijaliziran za hipnozu“. Koristio bi se izrazom koji je skovao onaj koji ga je svemu naučio i koji je najbolje sažimao smisao njegove profesije.
Uspavljivač djece.
(str. 13.)

Kada ga jednog hladnog jutra nazove kolegica iz Australije s viješću da mu je uputila pacijenticu, Pietro je poprilično zbunjen jer je ta pacijentica – tridesetogodišnja žena.

A ime joj je Hanna Hall, i vjeruje da u svom umu čuva duboko potisnutu tajnu na ubojstvo malog brata kojeg je, možda, baš ona ubila.

Pietro prihvaća odraslu pacijenticu, no vrlo mu brzo postaje jasno da taj slučaj neće biti kao ni jedan drugi.

…Hanna Hall predstavljala je opasnost. Ali ne zato što bi mogla biti nasilna, nego upravo zbog svoje nevinosti. Tigrovo mladunče igra se s ljudskim mladunčetom. Prvi ne zna da može ubiti drugoga. A drugi ne zna da ga prvi može ubiti… Odnos između njega i Hanne može se svesti na tu usporedbu, zato je morao biti vrlo oprezan s njom. (str. 84.)

Uskoro, njegov sinčić dobije čudan poklon, u stan mu je provaljeno, a čini se da Hanna o njemu zna više nego što joj je on otkrio. Štoviše, ona zna neke stvari koje Pietro ima tek u podsvijesti. Ona, zapravo, više istražuje njegov um, nego on njezin.

„Djeca znaju nešto što odrasli ne znaju, Hanna? Na primjer, kako se vratiti iz svijeta mrtvih?“
„Da, tako je: odrasli su to zaboravili“, izjavila je šapatom dok su joj se oči punile čudnom nostalgijom.
(str. 69.)

Krije li Hannin dolazak psihologu više nego je spremna otkriti? I što je kuća glasova?

Prvo pravilo… drugo pravilo… treće…

Kuća glasova idealna je kombinacija psihološkog trilera i drame s naglaskom na psihološka stanja čovjeka. Već sam čitala Carrisija tako da sam znala što očekivati – uzbudljivo, napeto štivo koje će me držati prikovanom uza se do zadnje stranice.

Početak je izvrstan – odmah se nalazimo upleteni u iznimno čudnu situaciju o kojoj ne znamo što bismo mislili niti kako će se ona, pobogu, uklopiti u ostatak priče.

Peto pravilo: ako te neznanac zazove imenom, bježi. …
Četvrto pravilo: ne približavaj se neznancima i ne dopusti da se oni tebi približe,
Treće pravilo: nikad nemoj reći svoje ime neznancima.
Drugo pravilo: neznanci su opasnost.
Prvo pravilo: vjeruj samo mami i tati.
(str. 86.)

Donato Carrisi: Kuća glasova

Što više čitamo, to dublje uranjamo ne samo u Hannine tajne, već i u tajne samog psihologa koje nas privlače jer su nejasne i nikako se ne uklapaju u priču. Do onog trenutka kad sve savršeno sjedne na svoje mjesto.

Iako sam naišla na komentare da je početak romana odličan (što jest), ali da je kraj loš, ne bih se s tim složila. Budući da je bilo nekoliko obrata koji mi nisu bili ni na kraj pameti, a rasplet je neobičan, neočekivan i otvoren, zadnju sam stranicu knjige zatvorila zadovoljna – dobila sam sve što sam htjela od jednog trilera.

Moja bi mala zamjerka bili relativno plošni likovi, no nekako vjerujem da autor niti ne želi da se čitatelj bogzna kako snažno povezuje s njima. Mislim da mu je cilj više bio stvoriti roman u čijoj će se radnji čitatelj izgubiti na popodne ili dva, čiju će priču propitkivati i koja će mu, nakon čitanja, ostati u svijesti zabilježena kao začudna, zanimljiva te… Možda čak i malo uznemirujuća.

Kuća glasova – tajne ljudske psihe

Ono što mi se, uza sve ostalo, jako svidjelo jest i paralelni slučaj na kojemu Gerber radi – osim Hanne, tu je i njegov mali pacijent Emilian koji je vidio nešto strašno – i sad psiholog mora dati svoje stručno mišljenje – govori li Emilian istinu koja potencijalno može uništiti cijelu njegovu obitelj ili izmišlja, potaknut traumama koje je preživio u svom kratkom životu.

…posao Pietra Gerbera bio je još neobičniji: sastojao se od podučavanja djece kako da dovedu u red svoje krhko sjećanje – koje je visjelo između igre i stvarnosti – i da razlikuju ono što je stvarno od onoga što nije. (str. 13.)

Toliko sam se navukla na slučaj malog Emiliana da mi je na trenutke otkrivanje njegove istine bilo bitnije od onog što Hanna Hall ima reći.

Na kraju, svi su ti mali tragovi povezani, svaka rečenica i nagovještaj dio su slagalice toliko složene, a opet toliko jednostavne da ostajemo pomalo zabezeknuti, ali svakako fascinirani čudesnim načinima na koje ljudski um radi i onime za što je sve sposoban da se zaštiti.

Donato Carrisi: Kuća glasova

Ostali naslovi ovog autora:

Donato Carrisi je talijanski autor koji se, nakon studija prava, obrazovao u kriminologiji i bihevioralistici. Redatelj je i pisac scenarija za televizijske serije i filmove. Osim romana Kuća glasova, u nakladi Znanja objavljeni su i romani Šaptač te Pretpostavka zla. Za ovu potonju na našem ste blogu mogli pročitati čak dvije recenzije, a ako su vam ipak nekako promakle, evo i linkova – recenzija 1 i recenzija 2.

Gdje kupiti roman Kuća glasova:

Znanje

K. A. Tucker: Čista divljina

Nakladnik: Fokus Komunikacije d.o.o.Zagreb, 2021.

Naslovnica knjige Čista divljina: ©Fokus

K.A.Tucker Čista divljina

On me ne želi tamo. On bi samo umro, a da me ne vidi. Glas mi pukne. str. 28.

Dugo sam odlagala čitati ovaj roman zbog prevelikog medijskog prostora koji je pratio objavu romana. A onda sam posustala i odlučila dati mu šansu. I nisam pogriješila.

 Čista divljina je onaj tip romana o kojem sve znate ili bar mislite da znate, o tome kako će teći priča, kako će se rasplesti radnja i kako će se u konačnici i završiti, a opet tako silno želite pročitati roman do kraja, neovisno o vašim pretpostavkama. Ovo je roman u kojem je predivan prirodni, neobrađeni i surovi krajolik pandan romantičnoj priči koja vas raznježi, zarobi i ispuni srce ushitom.

Calla

Calla Fletcher rodila se na Aljasci, ali tamo nije ostala. Kao petomjesečna beba napušta zajedno s majkom aljaški gradić i odlazi živjeti u pitomiji kraj Amerike. Njezina majka je teška srca napustila supruga Wrena, aljaškog pilota, za kojeg je bila uvjerena da je ljubav njezina života. Ali nije se mogla prilagoditi surovim uvjetima života u divljini. Majka se preudala i očuh Simon, psihijatar, najbliže je pojmu oca po Callinom mišljenju.

Ali, dvadeset šest godina kasnije, stiže poziv iz Bangora u zapadnoj Aljasci. Callin pravi otac Wren teško je bolestan. Poziv Calli upućuje Wrenova družica Agnes, aljaška  domorotkinja.

Calla se nalazi u prijelomnom životnom razdoblju i pred odlukom: zanemariti poziv s Aljaske i ostati u sigurnom okruženju majke, očuha Simona i momka Coreya s kojim je u vezi koja se sve više rasplinjuje  ili ostaviti sve i otputovati na neko vrijeme na Aljasku, kako bi posjetila bolesnog oca kojeg nije vidjela od malena. Odluka nije laka, pogotovo stoga što Calla koješta zamjera Wrenu. Calla ipak odlučuje: ide posjetiti oca.

On nije loš čovjek, Calla. Možda i nije. Ali je očajan otac. str. 50.

Dolazak

Callu ništa ju nije moglo pripremiti na Aljasku kakva ju je dočekala, hladna i surova. No sa svakim novim danom koji provede tamo, Calla otkriva da se iza sve te grubosti kriju ogromna srca. Upoznaje malobrojne stanovnike Bangora, mjestašca okovanog hladnoćom, snijegom i nepovoljnim klimatskim i prostornim uvjetima, ali svi su odreda prijateljski raspoloženi prema Calli. Osim Jonasa. Jonas je pilot zaposlen u maloj avioprijevozničkoj tvrtki Callina oca. Ušminkana gradska djevojka koja dolazi iz svijeta kojim vlada moda, šminka i društvene mreže isprva mu ide na živce. A taj je osjećaj obostran.

Aljaska

Calla je očekivala svašta, ali svakako nije ovako homogenu zajednicu ljudi koji se brinu jedni za druge. Nestašica svega i surovi uvjeti usmjerili su ljude jedne na druge u svim mogućim situacijama. Calla počinje letjeti s Jonasom i shvaća koliko je težak život ondje. Najradije bi se odmah vratila, ali ostaje zbog Wrena. A Wren nije dobro. Njegovo vrijeme lagano kopni i Calla mora ponovno odabrati. Ostati tamo i posvetiti se teško bolesnom ocu ili otići kući. U tom teškom momentu, svi su uz Callu. Pa čak i grubi nebeski kauboj pokazuje svoje ogromno srce. Hoće li Calla ponoviti grešku svoje majke i zaljubiti se u aljaškog pilota? Pročitajmo do kraja da vidimo rasplet…

Neću se zaljubiti u nebeskog kauboja kažem odlučno. str. 282.

Dojam o djelu

U pozadini romantične drame nalazi se nekoliko zanimljivih perspektiva. Prva je spoznaja da i u najsurovijim uvjetima,  tamo gdje je priroda vladar, a ne čovjek, ljudi uspijevaju preživjeti makar i u skromnim uvjetima pri tome ne gubeći optimizam i vjeru.

Prizori aljaškog bespuća jako su lijepo opisani, predivni u svojoj surovosti.

Druga je perspektiva priča koju priča život. Koliko smo spremni opraštati greške našim roditeljima? Nekad uopće nismo, ali život nas često iznenadi. Pa kad se nađemo u sličnim izazovima kao nekad naši roditelji, i mi mijenjamo stajalište jer gledamo stvari iz druge perspektive. Tako je i Calla promijenila mišljenje kad joj se dogodila ljubav.

Premda nisam fan ljubavnih romana, ovaj mi se roman svidio. Preporučujem ga ako volite romantične, tople ljubavne priče. Moja jedina zamjerka je što je jako predvidljiv.

To je baš ono što mi treba da shvatim što se upravo dogodilo između Jone i mene. I želim da se to ponovi. str. 258.

K.A.Tucker Čista divljina

O autoru

K.A. Tucker autorica je međunarodno popularnih romana kao što su Ten tiny breathsBurying water i Čista divljina. Njezine su knjige objavljene u nacionalnim publikacijama, uključujući USA Today, Globe & Mail, Suspense Magazine, Publisher’s Weekly, Oprah Mag i First for Women. Nominirana je za nagradu Goodreads Choice Award za najbolji ljubavni roman u 2013. za Ten tiny breaths i najbolju romansu u 2018. za Čistu divljinu.

Gdje kupiti:

Fokus

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

Nakladnik: Sonatina, 2022.

Naslovnica romana Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici: ©Sonatina

Čuvanje tajni samotna je stvar. (Ted, str. 83.)

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

U zadnjoj kući u Nepotrebnoj ulici, prozora zatvorenih šperpločama, živi Ted, sa svojom mačkom Olivijom i kćeri Lauren. Ted je neobičan čovjek, nedruštven, zbunjen, svoje boli liječi alkoholom i tabletama. Lauren je tinejdžerica problematičnog ponašanja, s napadima agresije. Olivia je, čini se, najmudrija i glas razuma, premda je ostali ukućani ne razumiju jer, naravno, Olivija ne govori.

E sad, zašto još uvijek imam onaj loš osjećaj? Što bi moglo biti krivo? … No, kad vam se u životu ne sviđa ono što vam se događa, najbolje da odete spavati dok to ne prestane. (Olivia, str. 35.)

U blizini Tedove kuće, prije jedanaest godina nestala je djevojčica Lulu. Nikad nije pronađena, a njezina sestra Dee Dee odlučna je u pronalasku – makar njezina tijela. Jer Luluin nestanak vodio je u propast cijele obitelji i Dee Dee je toga dana izgubila sve.

Danas je godišnjica Djevojčice sa sladoledom. Dogodilo se to pored jezera, prije jedanaest godina – prvo je bila tamo, a zatim nije. Tako da je dan već bio loš kad sam otkrio da je među nama Ubojica. (Ted, str. 7.)

U kuću pokraj Tedove useljava se nova susjeda.

Čini se da je Tedova kuća strašno zanima jer stalno njuška uokolo. Nešto bi vrlo lako mogla i otkriti.

…stoga moraš biti oprezan. Nikad, nikad im ne smiješ dopustiti da vide tko si zaista. (Ted, str. 186.)

No kao što stoji na stražnjoj korici knjige, to svakako nije ono što očekujete.

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici krije brojne tajne. Strašne. Bolne. Okrutne.

Međusobno čvrsto isprepletene.

Likovi koje je nemoguće definirati

Ted, Lauren i Olivija neraskidivo su povezani likovi. Gotovo nikad ne izlaze iz kuće, svaki ima svoje opsesije, svoje bolne točke, svoje, mogli bismo reći, psihoze.

Ted obožava „svoje dvije cure“ i želi ih zaštititi od svega lošega što se nalazi vani. Zato i jesu šperploče na prozorima.

Da, ubijati je teško, ali održavati nešto sigurnim i živim još je teže. Ajme, bar ja to dobro znam. (Ted, str. 20.)

Veoma je teško sagledati situaciju onakvom kakva ona jest jer nam većinu priče pripovijeda sam Ted – potpuno nepouzdan pripovjedač čiju svaku riječ moramo sagledati iz više kutova i dvaput je okrenuti. Neke su njegove izjave prostodušne i naivne pa se moramo upitati kako taj trideset-i-nešto-godišnjak uopće samostalno funkcionira, a kamoli kako odgaja zahtjevno dijete poput Lauren.

Ljude procjenjujem na dva načina – kakvi su prema životinjama i što vole jesti. Ako im je omiljeno jelo nekakva salata, sasvim su sigurno loše osobe. Bilo što sa sirom, vjerojatno su okej. (Ted, str. 18.)

Iz njegovih ulomaka vidimo da se panično trudi sačuvati tajne, da ga je majka od djetinjstva poticala na skrivanje istine i pitamo se – koliko toga on taji od nas – i od sebe?

Olivijini su dijelovi najrazumniji, no ona je mačka pa se čitavo vrijeme moramo pitati – koliko je realno to što ona govori?

Dakle, tri pripovjedača. Tri verzije istine.

A tu je i susjeda, koja ima svoje viđenje događaja.

Koja je istina ona prava?

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici
Olivia 🙂

Horor?

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici, počevši od samog naslova, toliko je neobičan roman, drugačiji od svega ostaloga što ste dosad čitali. Sve ono što u njemu jest – nije. A ono što jest – potpuno je različito od većine naših očekivanja. Neću reći da neki među vama neće pogoditi što je na stvari, no priča je toliko kompleksna i isprepletena da ćete, čak i ako štogod pogodite, ipak ostati silno iznenađeni raspletom.

I ja sam naslutila neke dijelove fabule, no pogrešno sam ih uklopila u čitavu sliku i ostala sam paf svime onim što se na kraju dogodilo.

Unatoč najavama, ovo nije horor. Ne u onom klasičnom, žanrovskom smislu. Neću reći da nema i nekih stvarno užasavajućih dijelova, no najgora je zapravo atmosfera poremećenosti. Vi osjećate da nešto dubinski nije u redu, da se nešto ne uklapa. Neka nam sitnica bode oči, no u nju ne možemo uprijeti prstom, jednostavno, osjećamo.

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici je, naprosto, horor života koji nećete moći prestati čitati!

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici – ljubav na prvo čitanje

Ovo je jedna prekrasna, strašna i izuzetno dirljiva priča. Na nekim ćete se dijelovima naježiti. Na nekima ćete stati u nedoumici. Nešto će vas šokirati, nešto rastužiti.
Uglavnom ćete se htjeti vratiti unatrag i nakon što zaklopite zadnju stranicu, htjet ćete još i opet.

Ne znam je li vam to faktor kod izbora knjige, ali ovaj se roman može podičiti i prekrasnim stilom pisanja. Vidi se da se autorica doista potrudila istražiti temu o kojoj piše, da se u to unijela srcem. A neke su rečenice jednostavno toliko lijepe i efektne da ih je šteta ne zabilježiti.

Koliko se puta netko može saviti prije nego se slomi zauvijek? Morate biti pažljivi s polomljenim stvarima; katkad popuste i polome sve oko sebe. (Olivia, str. 254.)

Jednom kada se susretnete s ovim romanom, nadam se da ga nećete zaobići već da ćete s guštom, i strahom, i otvorenog srca, uroniti u Nepotrebnu ulicu. Vjerujte mi, isplati se!

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

Ostali naslovi ove autorice

Catriona Ward autorica je nekoliko romana, no kod nas je preveden samo njezina najpopularniji, Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici, prema kojem će se snimati i film.

Gdje kupiti roman Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici:

Sonatina

Yrsa Sigurðardóttir: Oprost

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2022.

Naslovnica knjige Oprost: ©Znanje

 Yrsa Sigurðardóttir Oprost

Roman Oprost bavi se vrlo aktualnom temom zlostavljanja vršnjaka uz korištenje društvenih mreža kako bi to zlostavljanje vidjelo što više ljudi. Pa čak i ubojica koristi društvene mreže kako bi objavio svoj zločin. Naime, snimke brutalno pretučene tinejdžerice na kojima moli za oprost poslane su svim njezinim prijateljima na Snapchat, kao i njezinim roditeljima. Tako je, uostalom, za ubojstva saznala i policija. Roman je brutalan, na momente vrlo okrutan, ali bavi se temom školskog bullyinga od kojeg roditelji, škola i javnost obično saznaju samo djelić, dok veliki dio ostaje u tamnoj sferi i u duši onih koji nose cjeloživotne ožiljke.

I onda je jednog dana sve bilo gotovo. Ponovno sam stajala sama u kutu školskog dvorišta. Bila sam toliko jadna da nisam mogla zadržati ni jednu jedinu prijateljicu. str. 363.

Prva žrtva- Stella

Mlada tinejdžerica ostaje sama nakon odrađene večernje smjene u lokalnom kinu. Neposredno pred odlazak kući, postaje žrtva pomahnitalog ubojice koji ju zlostavlja tražeći da ponavlja riječ oprost da bi je na kraju i ubio, a cijelo ubojstvo snimio i poslao snimke njezinim prijateljima i rodbini. Ubojica na snimci ostavlja papir s brojem 2. Policiji je to alarm za djelovanje. Negdje postoji i prva žrtva. Policija se obraća dječjoj psihologinji koja je već radila kao ispomoć policiji. Dok se policija pokrene, događa se i novo ubojstvo. Ubijen je tinejdžer koji je također sniman i koji je imao papir s brojem 3.  Snimka ubojstva distribuirana je po društvenim mrežama.

Ponavljala je riječ oprosti sve dok joj u glavi nije počela zvučati neobično. Ali muškarac nije bio zadovoljan. A za to će morati platiti. str. 7.

Freya

Freya je dječja psihologinja koju angažira policija kako bi ispitala prijatelje ubijenih tinejdžera. Freya je osoba koja je i sama doživjela teška zlostavljanja u djetinjstvu i stoga radi u sustavu socijalne skrbi kako bi pomogla zlostavljanoj, psihički i fizički maltretiranoj djeci. Freyin je osobni život vrlo stresan. Brine se za nećakinju i  za brata koji odslužuje zatvorsku kaznu, uz to joj je i financijska situacija vrlo nezavidna.

Kad je inspektor Huldar nakon dužeg vremena zamoli za pomoć, Freya nevoljko pristaje. Huldar joj je simpatičan, čak i privlačan, ali zna da ju njegova šefica Erla baš ne voli. Freya odluči izdići se iz osobnih previranja i pomoći policiji.

Istraga slijedi

Huldar i njegova šefica Erla trebaju zaboraviti na dosadašnje nesuglasice i usredotočiti se na pronalaženje nemilosrdnog ubojice, ali i tražiti žrtvu s brojem 1. Uz pomoć Freye, Huldar dolazi do nekih indicija. Ubrzo otkrivaju da je Stella bila daleko od uzorne djevojke koju svi vole. Štoviše, bila je zlostavljačica zbog koje su se neke djevojke osjećale ponižene. Huldar kreće dublje u povijest školskog nasilja u gradu i otkriva jezive slučajeve bullyinga zbog kojeg su neki od zlostavljanih dječaka i djevojčica  pokušali samoubojstvo.

Stanje je svake godine bilo sve gore. Godine otkad sam postala predmetom ismijavanja djece iz razreda do kada sam prešla u više razrede osnovne škole, prolazile su sporo. str. 172.

Vikende sam provodila sama u svojoj sobi, strepeći od ponedjeljka. str. 172.

 Yrsa Sigurðardóttir

Dojam o djelu

Nagrađivana islandska autorica Yrsa Sigurðardóttir ponovno je napisala hit. Oprost je brutalna, vrlo uvjerljiva priča o nasilju koje najčešće počinje kao zadirkivanje, obijesna šala ili podsmijeh, da bi se razvilo u vrlo ozbiljno maltretiranje, ponižavanje onih koji se ne znaju ili ne mogu braniti. I uvijek su to oni koji se iz nekog razloga ne mogu uklopiti. Usamljena djevojčica, dječak s naočalama, debeljuškasti tinejdžer ili djevojčica koja se drugačije odijeva ili govori. Zlostavljačima je svejedno. Bitno je da nađu žrtvu. I sami su najčešće iz disfunkcionalnih, nesređenih obitelji.

Gledajući iz svog ugla prosvjetnog djelatnika, mogu reći da me ova knjiga poprilično pogodila. Nasilje je naša svakodnevna, događa se u svim sredinama, velikim i malima. Ne bira mjesta, ljude ili sredine, nasilnicima je samo važno da pronađu žrtvu. A mi, odrasli ljudi, reagiramo jako sporo i u većini slučajeva kasno, kad se nasilje već dogodilo ili se događa već duže vremena. Odgovornost prema slučajevima zlostavljanja ne može biti samo na zlostavljačima. Mora biti na svima nama koji to nasilje vidimo, uočavamo, svjesni smo ga, a ne radimo dovoljni da ga spriječimo. Ne radimo dovoljno sa žrtvama, ali ni s nasilnicima. Općenito je ovo tema u kojoj smo kao društvo potpuno zakazali. Isto tako, ovo je teška tema koja zaslužuje puno više rasprave i djelovanja.

Ono što nam Yrsa Sigurðardóttir želi poručiti prateći postupanje nasilnika, a s druge strane prateći cijelu priču iz diskursa žrtve je – nasilje rađa nasilje. a društvo nedovoljno čini da zaštiti žrtve. Uz to, ukazuje na problem zlouporabe društvenih mreža koje poprima nekontrolirane razmjere.

Preporuka: Svakako pročitati!

O autoru

 Yrsa Sigurðardóttir (1963.) nagrađivana je islandska autorica kriminalističkih romana. Od 2005. do danas objavila je nekoliko samostalnih trilera i serijala, a knjige su joj prevedene na više od trideset jezika. Romanom DNK, prvim u seriji o dječjoj psihologinji Freyi i detektivu Huldaru, Yrsa je učvrstila svoj status „kraljice islandskog krimića“ i majstorice pripovijedanja.

Gdje kupiti:

Znanje