Kategorija: Proljeće

Stiglo nam je i proljeće! Dolaze topliji dani, odjeća postaje laganija i šarenija, a svoje slobodne trenutke provodimo u društvu dragih ljudi! Ali,  čak i ako neki dan odlučimo provesti sami, jedna je zabava sigurno zagarantirana. A to je druženje s  dobrom knjigom. Čitanje knjiga djeluje opuštajuće i terapeutski, skreće nam misli s ozbiljnih dnevnih tema prepunih politike, nemira i bolesti. Svakako izađite s knjigom u prirodu i čitajte kraj rijeke, mora, planine ili na nekoj livadici. Napravit ćete dobro za svoje tijelu i za svoj duh. Uz knjigu osluškujte buđenje prirode, pjev ptica, žuborenje potoka, bumbarov let. Zbivanja u prirodi koja se budi i dobra knjiga koju čitamo, sinergija je koja će napuniti sve naše tjelesne i umne stanice, i pomoći nam da se odmoreni vratimo svojim svakodnevnim aktivnostima i obvezama.

Ovo proljeće nas ćemo dvije provesti, dakako, čitajući i upoznajući vas s mnoštvom novih i nešto starijih, odličnih knjiga koje ćete s guštom čitati. Čitajte knjige, pogledajte naše preporuke, i podijelite s nama svoja razmišljanja i dojmove o pročitanom na našoj stranici. Tu smo za vas, ovdje na blogu, na Facebooku ili na Instagramu.
Uživajmo u dobrim knjigama i prekrasnim fotografijama prirode koja se budi, cvate i svakim nas danom sve više i više uveseljava.

Objavljeno

L.J.Ross: Sveti otok

Nakladnik: Mozaik 2026.

L.J.Ross Sveti otok

Naslovnica knjige Sveti otok©mozaik

Prevela s engleskog: Ivona Širol Files

Sveti otok

Radnja ovog zanimljivog krimića smještena je na stvarni otok Lindisfarne (poznat i kao Sveti otok) u Northumbriji. Otok je specifičan po tome što ga plima dva puta dnevno potpuno odsijeca od kopna. Vjetroviti otok kojem se ne može prići za lošeg vremena čini ga idealnom pozornicom za poganske obrede i ritualna ubojstva kao i mistične tajne utkane u otočku povijest.

Osjećao se kao vrhovni Bog, onaj koji daruje i oduzima živote.str.110.

Anna

Nakon što je ostala bez roditelja, samo sa sestrom Megan, s kojom nema dobar odnos, Anna Taylor nije mislila da će se više ikad vratiti na rodni otok. Ali nakon što se pronađe unakaženo tijelo na otoku, vlasti šalju Annu koja je stručnjakinja za religijsku povijest i poganske običaje, da pomogne u istrazi policiji na otoku. Po dolasku Anna posjećuje stare prijatelje i poznanike na otoku, ali susret sa sestrom ne prolazi dobro.

Ryan

Ryan je zgodan policijski inspektor koji se trenutno nalazi na odmoru na otoku. Treba mu predah i tišina nakon tragičnih događaja iz osobnog života. Ali, Ryanov mir biva prekinut kada je u ruševinama starog samostana pronađeno tijelo mlade žene. Lucy Mathieson, ubijena je na brutalan i ritualistički način. Ryan je jedini koji može preuzeti istragu dok ne dođu kolege, jer je otok trenutno odsječen od kopna. Dok preuzima istragu te pomalo upoznaje stanovnike otoka događa se i drugo ubojstvo. I ovo je tijelo obilježeno poganskim obilježjima.

Osobi koja je odgovorna za ove zločine poručujem sljedeće: samo je pitanje vremena kada ćemo te pronaći. str.194.

Dojam o djelu Sveti otok

Sveti otok definitivno nosi inspektor Ryan i zbog njega ću čitati, ako bude prilike, i druge romane u ovom serijalu. Nije debeo, nije trbušast, nije umirovljen, nije alkoholičar. Dapače vrlo je zanimljiv ženama, vitak, crnokos, sa svijetlim očima. Uz to odlučan, strog kada treba i vrlo korektnog odnosa sa suradnicima.

Osim inspektora, dobitna kombinacija za napeti krimić je, dakako, i otok prepun tajni. Budući da je otok odsječen olujom i plimom, ubojica se mora nalaziti među malobrojnim stanovnicima. Dok upoznajemo stanovnike otoka istovremeno saznajemo za tajno društvo, zvano krug, koje djeluje prikriveno na otoku štujući poganske rituale, od kojih je najšokantniji prinos žrtve.

Iako je autorica pečat stavila na simboliku i okultne elemente koji prožimaju malu zajednicu, sam roman ne izaziva strah kod čitatelja. Autorica ne ulazi previše u povijest poganskih rituala kao ni u  psihologiju samih likova. Ali, ono što se sigurno osjeti u romanu to je atmosfera u kojoj osjećate da mještani znaju više nego što govore. Osjećate neobičnu povezanost među likovima koja nije dio obiteljskog backgrounda već nekih drugih duboko skrivenih veza.

S te me strane roman, iako je “light” krimić, podsjetio na kultni horor Čovjek od pruća,  u kojem je otočka povezanost mnogo snažnija nego što se to čini na početku. Ipak u romanu su horor romani jako ublaženi, pa iako je ubojstvo ritualno, autorica se brzo vraća u sigurne vode policijske istrage i međuljudskih odnosa, umjesto da vas drži u istinskom strahu ili nelagodi.  Tome pridonosi i mala romansa među glavnim likovima.

Shvatio je kako želi da joj um bude jasan kako bi ga prepoznala i poštovala ga.str.349.

Za ljubitelje brzih, zanimljivih i atmosferičnih romana Sveti otok je dobra odluka, ali ako očekujete nelagodu, strah i onaj težak osjećaj u želucu koji bi ostavio pravi horor, Sveti otok to ne donosi.

L.J.Ross Sveti otok

O autorici:

L. J. Ross britanska je autorica kriminalističkih romana koja se proslavila romanom Sveti otok, koji danas na Amazonu ima više od 53 000 ocjena. Njezin serijal o inspektoru Ryanu više je od dvadeset puta zasjeo na vrh UK Kindle ljestvice, a njezina su djela ukupno prodana u više od 10 milijuna primjeraka.

Sveti otok i šest nastavaka ovog serijala nalaze se među 20 najčitanijih naslova na Kindle Unlimitedu, čime je Ross postala najčitanija britanska indie-autorica i treća najčitanija autorica općenito, odmah iza J. K. Rowling i Suzanne Collins.

Danas piše u Northumberlandu gdje živi s mužem i dvoje djece.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

Chris Carter: U predvorju smrti

Nakladnik: Sonatina, 2026.

Naslovnica romana U predvorju smrti: ©Sonatina

Preveo Nebojša Buđanovac

Chris Carter: U predvorju smrti

U predvorju smrti

Doktorica Carolyn Hove sasvim slučajno radi obdukciju tijela muškarca koji je, kako se čini, poginuo u prometnoj nesreći. Međutim, ono što otkrije nikako ne ide u prilog toj tezi. Zato nazove duo koji se bavi takvim zagonetkama, detektiva Jedinice za ultranasilne zločine LAPD-a Roberta Huntera i njegova partnera Carlosa Garciju.

Kapetanica ugleda iskru u Hunterovim očima. On je gledao partnera. Garcia je taj pogled dobro poznavao. Slegne ramenima. „Slab sam na misterije, znaš to.“
(str. 23.)

Njih dvojica počinju čeprkati po onome što bi mogao biti slučaj – čini se da Los Angelesom hara ubojica koji ubojstva prikriva tako da ih prikaže kao nesreću. I dok se dvojac bavi klasičnim pitanjima – zašto, kako, tko i otkada, uskoro dolazi još jedna žrtva, opet otkrivena sasvim slučajno.

Još kad se otkrije i da su žrtve brutalno mučene, jedno je jasno – riječ je o serijskom ubojici. Ali kako ga pronaći? Prepredeni ubojica skriva se naočigled svima.

Da su ga htjeli kazniti, prebili bi ga, polomili noge i otišli. Ali netko se potrudio mučiti i inscenirati smrt, zasad, na papiru, sasvim prosječnog čovjeka. To se događa samo u filmovima, ne u stvarnom životu. (str. 66./67.)

Hunter i Garcia počinju intenzivnu istragu koja uključuje undercover rad koji bi, kako se čini, jednoga od njih mogao koštati glave…

Hunter nije vjerovao u predosjećaje, šesto čulo, proricanja, predznake… kako god ih tko zvao. Ali uvijek je vjerovao svom instinktu. On ga je više puta odveo pravim putem i spasio mu život češće nego što je mogao izbrojiti. U ovom mu je trenutku njegov instinkt vrištao da se dogodilo nešto loše. (str. 314.)

Chris Carter: U predvorju smrti

Ova priča temelji se na…

Upravo tako, dragi moji! Ova se priča temelji na istinitim događajima! Namjerno vam nisam puno toga napisala u sadržaju kako biste u novu, jezivu priču Chrisa Cartera uronili prazne glave i bez očekivanja. Kako biste je osjetili od glave do pete i uživjeli se u brutalna ubojstva i luđački lov na ubojicu.

„I to me vraća na ono moje pitanje – zašto je bio mučen na takav način?“
Hunter podigne naočale na glavu. „Uobičajen odgovor zašto se nekoga muči.“ Stane brojiti na brste. „Da bi dobio informacije; da bi prisilio žrtvu da učini nešto što ne želi; kao osvetu; kao kaznu; da se izvuče novac; ili čisti i jednostavni sadizam…“ (str. 36.)

Već znate da je Carter jedan od mojih omiljenih autora trilera i da ću najvjerojatnije nahvaliti sve što napiše. Tako je i ovaj put – ljubav se nastavlja.

Nakon Genesis, koja je imala… uf… prilično grafički opisana strašna ubojstva, U predvorju smrti ipak je malo nježnija prema čitateljima osjetljivijeg želuca, ali vjerujte mi, kvaliteta je na nivou. Kada bih morala birati, ne znam za koji bih se roman odlučila kao za onaj omiljeniji…

Nije očekivao odgovor na svoje pitanje – Gdje sam to…– ali ipak ga je dobio. Nije bio sam u prostoriji.
Iz tame, tik iza njega, začuo se hrapav šapat: „U paklu!“ (str. 72)

Chris Carter: U predvorju smrti

Preporuka

Dakle, ako volite dobar triler koji vam neće dati spavati, to je to! Carter i inače ima takve romane; izmjenjuju se kratka poglavlja, a svaki prati svoju nit radnje i jednostavno vas vuku na čitanje! Sami sebi kažete, još samo malo, još samo malo, a to obično znači da ukućani spavaju, vi čitate, a odnekud se pojavljuju i sumnjivi zvukovi…

U predvorju smrti čitala sam dok sam bila na putovanju i to vam govori dovoljno! Iako sam bila mrtva umorna od šetnje po najprije Veneciji, a zatim i Firenci, čitanje nije patilo. Čim bih ušla u sobu i otuširala se, knjiga i ja dobili bismo svoju uru-dvije.

Najviše mi se, kao i dosad, svidio motiv ubojice. Preformulirat ću. Kod ovog nam autora nije toliko bitno tko je ubojica, nego zašto je ubojica. I iz karakterizacije negativca vidimo kako je autor stručnjak za forenzičku psihologiju i kako s lakoćom ulazi u glave svojih negativaca. Kao i kod Genesis, i ovdje ubojica ima odličan motiv i kad ga saznamo, zateknemo se, onako… Ne kao da ga branimo, Bože sačuvaj, ali kao da ga donekle razumijemo.

Od mene preporuke!

Ostali naslovi ovog autora

Chris Carter jedan je od mojih omiljenih autora trilera. Rođen je 1965. godine u Brazilu, a nakon srednje škole preselio se u SAD gdje je studirao forenzičku psihologiju. Radio je kao kriminalistički psiholog za državno odvjetništvo i u njegovim se romanima itekako vidi da znao o čemu govori kad opisuje nasilne zločine i psihologiju zločinaca.

Bavio se i glazbom te nakon što je tako proputovao svijet, posvetio se pisanju knjiga. Njegov serijal o detektivu Robertu Hunteru postigao je svjetski uspjeh, a broji sljedeće nastavke:

  1. Ubojica Krucifiks
  2. Krvnik
  3. Noćni vrebač
  4. Kipar
  5. Jedan po jedan
  6. Zlotvor
  7. Ja sam smrt
  8. Pozivatelj
  9. Galerija mrtvih
  10. Lov na zlotvora
  11. Krvlju zapisano
  12. Genesis
  13. U predvorju smrti.

Gdje kupiti roman U predvorju smrti

Sonatina

Objavljeno

Freida McFadden: Ne laži mi

Nakladnik:  Egmont d.d., 2024.

Naslovnica knjige Ne laži mi: ©Egmont

Prevela  Dijana Štambak

Freida Mc Fadden Ne laži mi

Ne laži mi je knjiga koja mi je baš legla. Ima sve što treba imati dobar triler. Velebna kuća na osami koja se prodaje, vlasnica koja je nestala ili ubijena, zaručnici koji ostaju zatočeni u kući zbog snježne oluje. Uz to, u romanu je izražena napeta atmosfera straha, mogućnost da se još netko nalazi u kući i svakako, šokantan završetak. Iako ideja nije originalna, mora se priznati autorici da je majstorica trilera.

Sve je posloženo tako da se osvrćete oko sebe, pogotovo ako knjigu čitate sami.

Pronalazak kuće

Za mlade zaručnike Triciu i Ethana kupnja kuće velika je stvar. Pogledali su ih već nekoliko, ali tek kad su ugledali zadnju, prekrasnu kuću na osamljenom imanju izvan grada, pomislili su da je to kuća za njih. Ili, to je bar pomislio Ethan. Triciu je odbijala pomisao da je kuća pripadala uglednoj psihijatrici dr. Adrienne Hale koja je nestala, a smatra se da je ubijena. Ali dok se zaručnici premišljaju razgledavajući kuću, snježna oluja onemogućuje im povratak u grad i oni moraju prenoćiti u “ukletoj” kući.

 Seanse

Kad se njihov opstanak u kući produži na nekoliko dana, Tricia otkriva tajnu sobu prepunu kaseta s audiozapisima seansi koje je psihijatrica godinama snimala. Znatiželjna, odluči ih poslušati nekoliko i shvaća da je doktoricu jedan klijent ucjenjivao. Istovremeno, u tavanskom prostoru čuju se neki neobični šumovi.

Ne znam što želiš da ti kažem. Provjerili smo svaku sobu i pogledali što pažljivije možemo. Ako je netko ovdje ne želi da ga nađemo. str. 38.

Tricia

Tricia posluša nekoliko zapisa i shvaća kako je doktorica sve seanse snimala, a zatim  napisala knjigu u kojoj je opisala najzanimljivije slučajeve. Svi pacijenti imali su različite tajne. Najzanimljivija je priča o djevojci koja je preživjela napad suludog ubojice koji joj je ubio zaručnika i prijateljicu.

Mene… netko ucjenjuje. Jedan pacijent. str. 158.

Dojam o djelu

Ne laži mi još je jedna uspješnica Freide McFadden. Ova mi je knjiga još bolja od prethodne pročitane (Sudar). Napetost se gradi postepeno, atmosfera je teška i povremeno mučna. Specifično je što se cijeli roman događa praktički u istom prostoru, u osamljenoj vili, gdje je zbog snježnih nanosa ostao zatočen mladi bračni par.

Tricia i Ethan malo po malo pretražuju kuću, a svojom potragom sve više otkrivaju o nestaloj vlasnici, dr. Adrienne Hale. Tricia se isprva ne osjeća ugodno u kući, navodno, mrtve osobe, ali pronalaskom kaseta njezina znatiželja prevlada strah i nelagodu.

Ipak, u kući ima nešto zlokobno i teško što mladi par čini nervoznim. Tome pomaže i golema slika psihijatrice koja visi u dnevnom boravku i promatra ih sa zida.

Roman je pun obrata koji se događaju u kratkim poglavljima u kojima nam priču, u dvije pripovjedne linije, pričaju čas Tricia, čas psihijatrica.

Psihijatrica ima mnoge tajne koje Tricia postepeno otkriva, ali i drugi likovi su puni zagonetnih odnosa iz prošlosti koje dobivamo na uvid malo pomalo.

Rastuća dinamika u kojoj dolazi do svojevrsnog krešenda naposljetku dovodi do šokantnog kraja u kojem je naša percepcija promijenjena, a stvari konačno sjedaju na svoje mjesto.

Moje preporuke za ovaj roman.

Freida Mc Fadden Ne laži mi

Razlog zbog kojeg ga neće uhvatiti je taj da on ne postoji.. Kažem da ste sve to izmislili. str. 212.

Freida McFadeden najpoznatija je po serijalu Kućna pomoćnica.

O autorici

Freida McFadden je američka autorica bestselera i liječnica specijalizirana za rehabilitacijsku medicinu (fizijatriju). Postala je globalno prepoznatljiva po svojim napetim psihološkim trilerima koji su često na vrhovima ljestvica prodaje. Najpoznatiji je njezin serijal Kućna pomoćnica.

Gdje kupiti roman Ne laži mi:

Egmont

Objavljeno

Stephen King: Potrebne stvari

Nakladnik: Vorto Palabra, 2025.

Naslovnica romana Potrebne stvari: ©Vorto Palabra

Prevela Senka Galenić

Stephen King: Potrebne stvari
AI generated

Castle Rock

Castle Rock gradić je s manje od 2000 stanovnika, no u njemu se događa svašta zanimljivoga, a najviše strašnoga. Poznat nam je iz romana Mrtva zona, Cujo, Tamna polovica, Vreća kostiju, Liseyna priča i Potrebne stvari. Javlja se i u dobrom broju Kingovih pripovijetki, ali suzdržat ću se od nabrajanja.

Što nam se sve tamo dogodilo? Imali smo serijskog ubojicu i silovatelja (Mrtva zona), bijesnog bernardinca (Cujo), podvojenog pisca (Tamna polovica), tugujućeg muža i tugujuću ženu (Vreća kostiju, Liseyna priča). U romanu Potrebne stvari imamo puno toga, ali fokusirajmo se na novu radnju koja je otvorena troja vrata od dućana koji je odnio zagonetni požar.

Nova se trgovina, znakovito, zove Potrebne stvari i jedina je u Castle Rocku koja ima predivnu, modernu, skupu zelenu tendu. Svi građani, pogotovo oni kojima je do toga stalo, već iz tende vide da će to biti neobičan dućan s neobičnim, ali veoma skupim stvarima.

Gospodin Leland Gaunt, vlasnik te nesvakidašnje trgovine, dobro se, međutim razumije u cjenkanje. Sve te prijeko potrebne stvari dobit ćete po izvrsnoj cijeni – točno onoliko koliko imate u novčaniku, plus mala psina nekome od sugrađana.

…u malim mjestima… pa pretpostavljam da ti ne moram objašnjavati kako to izgleda. Svi se međusobno trpe – hajmo to tako reć – ali ustvari uopće nisu sretni jedni s drugima. Neko je  vrijeme sve mirno i tiho, a onda skoče jedan drugome za vrat i eto ti tarapane. (str. 12.)

Što može poći po zlu?

Puno toga, ispostavit će se, a sve će vam biti jasno kad kažem da su Potrebne stvari napisane kako bi se King riješio Castle Rocka. Pisac kaže da ga je gradić počeo previše zanimati i uvlačiti u sebe, a to za pisca nikad nije dobro. Zato je, u ovom romanu, došao čas za razračunavanje s voljenim gradićem.

Potrebne stvari

U uspavanom gradiću Castle Rock baš se ništa zanimljivo ne događa. I zato su, razumije se, svi veoma uzbuđeni kad jednoga dana na jednom starom izlogu ugledaju natpis – Potrebne stvari, otvara se uskoro! Novi dućan postaje tema svih razgovora, počevši od kućanica pa skroz do gradskog šerifa Alana Pangborna.

Upoznajemo široku paletu likova i svi će biti manje ili više važni. Za početak, tu je Leland Gaunt, vlasnik novog dućana.

„Kad imaš posla sa mnom“, rekao je gospodin Gaunt, zamahujući da izvede bacanje, „trebao bi zapamtiti dvije stvari: gospodin Gaunt zna najbolje… i posao nije gotovo sve dok gospodin Gaunt ne kaže da je gotov.“ (str. 261.)

Alan Pangborn je šerif s tužnom obiteljskom pričom iza sebe, ali polako staje na noge, ponajviše u društvu Polly, krojačice koju muči strašan artritis.

Wilma i Nettie odavna su neprijateljice, a bome se ni Henry i Hugh ne slažu najbolje. Puno je prikrivenog nezadovoljstva i gorčine u žiteljima tog gradića, no oni su toga blaženo nesvjesni. Osim gospodina Gaunta, koji, oh, itekako dobro zna kakvi su ljudi i kakva su im srca.

To još nije bio njegov grad, ali će uskoro biti. Već je posjedovao založno pravo na njega. Oni to nisu znali… ali saznat će. Saznat će. (str. 340.)

I tako, dućan se otvara, a prva je mušterija mali Brian. Brian koji tako jako voli bejzbol i ima tako puno sličica slavnih bejzbolaša i… Fali mu točno ta jedna posebna sličica. Gle čuda – gospodin Gaunt ima baš tu – potpisanu! Brian bi sve dao za nju, baš sve. A cijena? Sitnica. Samo osamdeset i pet centi. I jedna mala podvala…

Svijet je pun potrebitih koji ne razumiju da je sve, sve, na prodaju… ako si voljan platiti cijenu. (str. 89.)

Stephen King: Potrebne stvari
AI generated

Potrebne stvari iznova

Potrebne stvari čitala sam davno, ima od toga sigurno dvadeset godina! Bila mi je to prva Kingova knjiga i tu je počela moja ljubav prema svemu što taj čovjek napiše! Potrebne stvari su sve ono što očekujete, ali više i bolje. Prvi put objavljen davne 1991., King kaže da je smatrao da je to jedno od njegovih remek-djela. Kritika ga je, pak, nazvala neuspjelim romanom strave pa King zaključuje da to ipak i nije baš dobar roman.

Dakle, s kritikom se uopće ne slažem jer Potrebne stvari do dana današnjeg meni ostaju  jedan od najboljih Kingovih romana.

Zato što svaki izbor sa sobom nosi određene posljedice. Zato što u Americi možeš imati sve što ti duša poželi, ali samo ako to možeš platiti. Ako ne možeš platiti ili ako odbiješ platiti, zauvijek ćeš ostati u potrebi za time. (str. 457.)

Doista je to roman strave! Ima gotovo osamsto stranica i mali milijun likova. Svi su jako zanimljivi, svi su važni za priču. Svi imaju svoje potrebne stvari, tajne stvari koje ni ne znaju da žele dok ih ne ugledaju u izlogu Gauntovog dućana.

Onog trenutka kad polože oči na tu stvar, spremni su na sve, apsolutno sve, kako bi je dobili. I još strašnije, kako bi je zaštitili.

Pretkraj romana, postaje očito tko je zapravo Gaunt, no Castle Rock tada je već na rubu propasti i nema nikoga tko bi mario. Ispravljam se, skoro nikoga. Šerif Alan Pangborn jedan je od rijetkih koji nije nogom kročio u novu radnju.

Alan se tada sjeti još nečega – nečega što mu je baka često govorila kad je bio mali: Vražji je glas milozvučan, lijepo ga je slušati.(str. 68.)

Jedna od najboljih

Sumirat ću, već sam napisala i previše riječi… Što mogu kada me moj omiljeni autor toliko ponese! Potrebne stvari obavezno stavite na listu za čitanje, posebno ako volite Kinga i ako ih dosad niste čitali. Prije nego sam ih počela iznova čitati, malo sam se bojala da mi se više neće sviđati toliko koliku su mi se sviđale kad sam bila tinejdžerica, ali strah je bio apsolutno suvišan! Roman je izvanredan i toliko sam uživala u čitanju! Lukavost prepredenog gospodina Gaunta, iskonsko zlo koje u njemu leži i čini ga sposobnim trgovati ne samo onime što duboko u sebi želite, nego onim što doslovno trebate. Trenutak u kojem mali Brian kupuje sličicu i vi znate, ZNATE da sve kreće dovraga i da povratka nema. Cijela ta suluda, divlja, neobuzdana atmosfera smaka svijeta na samom kraju romana drži vas prikovanima za papir i jednostavno, koliko god roman bio debeo, čita se u dahu!

Od mene ogromne preporuke! Neopisivo mi je drago što je Vorto Palabra odlučio objaviti novo izdanje ovog romana jer oduvijek sam ga željela (čini se da je to moja potrebna stvar, hehe) imati na polici, a basnoslovno je skup u second-hand knjižarama.

Napokon ga imam, a nisam morala prodati dušu (niti svu zlatninu koju imam) za njega. Ima li veće sreće za knjigoljupca?

Stephen King: Potrebne stvari

Ostali naslovi ovog autora

Nije lak posao navesti sva Kingova djela pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Kao što vidite, puno sam ga čitala, iako, naravno, ima tu još posla. Ove koje nemaju link čitala sam prije bloga, tako da za njih, nažalost, nemam osvrt. Sve vam ih od srca preporučujem, osim Uspavanih ljepotica; taj mi se roman nikako nije svidio i jedva sam ga dovršila.

Ako volite Kinga, preporučit ću vam još i monografiju Stephen King: svemir najčitanijeg pisca današnjice autora Beva Vincenta. Monografija je izvrsna, obogaćena mnoštvom fotografija, detalja iz Kingovog života te njegovih (i vanjskih) osvrta i tumačenja romana koje je napisao. Mene je oduševila i svaki put prije čitanja nekog njegovog romana, uzmem tu monografiju u ruke i nanovo iščitam što sam pisac, ali i kritičari, imaju reći o naslovu u pitanju.

Sve gore navedene informacije o Castle Rocku i o romanu Potrebne stvari uzela sam i parafrazirala iz te knjige.

Gdje kupiti roman Potrebne stvari

Vorto Palabra, web shop Znanje

Objavljeno

Rhys Bowen: Iz vedra neba

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Iz vedra neba: ©Mozaik knjiga

Prevela Vesna Valenčić

Rhys Bowen Iz vedra neba

Iz vedra neba

Iz vedra neba romantična je drama koja se događa u Londonu i okolici 1940. godine, u trenutku kada neprijateljske bombe razaraju grad. Autorica je provela opsežna istraživanja, uključujući posjete bazama bombardera iz Drugog svjetskog rata kako bi čitateljima što vjernije dočarala stvarne opasnosti. Zvukovi sirena za zračnu opasnost, život u skloništima, policijski sat i stroge mjere racionalizacije hrane bile su svakodnevica građanima Londona u tom vremenu.

Josie

Josie je zaposlenica male čajane u centru Londona. Nakon što joj supruga Stana regrutiraju u vojnu službu, Josie ostaje sama u gradu pod zračnom uzbunom. Nakon što joj dom razrušen, a ona sama ranjena, Crveni križ i volonteri evakuiraju je na englesko selo kako bi se oporavila.

Selo

Josie dolazi  u kuću hladne aristokratkinje, gospođice Harcourt, koja je nevoljko prima. Radišna i vrijedna Josie malo po malo dobiva sve bolji položaj u kući gospođice Harcourt na nezadovoljstvo domaćice Kathleen. Josie nagovori vlasnicu na otvaranje male čajane u koju bi dolazili seljani i vojnici iz obližnje baze. Tako upoznaje i kanadskog pilota Mikea Johnsona, koji u Josie budi mir kakav nikada prije nije poznavala. Ali vojnici su suočeni s mnogo gubitaka, javlja se sumnja na izdaju, svatko je sumnjiv…

Mislite da netko dojavljuje Nijemcima za naše bombardere?
Izgleda tako. Da. str. 276.

Dojam o djelu

Knjiga se temelji na stvarnim povijesnim okolnostima koje je autorica fino umotala u romantičnu dramu.  Premda se čini da su rat i romantika oprečne teme, u ovom se romanu jako dobro sljubljuju. Autorica je poentirala ono što mali ljudi čine u svakom ratu: nastoje preživjeti. Tako je i s Josie. Ona se ne predaje. Dolaskom u provinciju dobiva novu nadu u bolji život. Radi svakodnevne poslove u kući gospođice Harcourt, ima planove za čajanu kako bi pomogla vojnicima, ali i samoj sebi za nastavak normalnog življenja.

Uz to, cijelo vrijeme osjeća krivnju jer živi relativno normalno dok je suprug na ratištu. Moralne dileme su još naglašenije kada upozna zgodnog pilota.

Knjiga ne opisuje vojne operacije i ratna stradanja eksplicitno, već je povijesna pozadina u službi same priče. Napetost se ipak postiže dijelovima u kojima Josie napušta London, sama i bez ikoga dok se grad bombardira, te sumnjom da netko odaje obavještajne podatke Nijemcima.

Rhys Bowen Iz vedra neba

Činjenica je da su mali ljudi, vojnici, kao i žene koje su bile u pozadini, opskrbljujući vosku hranom i lijekovima, iznijeli na leđima teret rata. Većina tih ljudi bila je anonimna i nitko se nije izdvajao pa tako ni glavna junakinja Josie. Ona je samo obična žena koje je odlučila preživjeti najbolje kako zna. A uz to, dijelila je optimizam i nadu svima oko sebe.

Zaključila bih da, iako je Iz vedra neba ratna drama, naglasak je na vjeri u bolje sutra, hrabrosti da se krene dalje unatoč teškoćama i romansi koja traži put u vihoru rata.

Znam da vam se dogodilo nešto najgore na svijetu, ali morate se nastaviti boriti. Moramo pokazati da smo mi Britanci i da nas neće slomiti. str. 41.

O autorici

Rhys Bowen britanska je autorica i dobitnica brojnih književnih nagrada, a proslavila se uspješnim povijesnim romanima i serijalima misterija. Njezine knjige prodale su se u gotovo 10 milijuna primjeraka i izašle na više od 30 jezika. Osvojila je dvadesetak književnih nagrada, među njima prestižne Agatha, Anthony i Macavity, a njezini naslovi redovito se nalaze na listama bestselera New York Timesa.

Najpoznatija je po povijesnim uspješnicama poput  Dječak iz Toskane, Skica iz Venecije , Pariški zadatak i Nijeme ruže.

Gdje kupiti knjigu Iz vedra neba

Mozaik knjiga

Objavljeno

Sebastian Fitzek: Izraz lica

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica knjige Izraz lica: © Mozaik

Prevela Alica Bjeli

Sebastian Fitzek Izraz lica

Mogu li nesvjesni, vrlo suptilni trzaji na licu koji se događaju u milisekundi pokazati iskusnom ispitivaču više nego verbalni izričaj? Američki psiholozi, koji su sredinom 1960-ih godina proveli ovaj zanimljiv eksperiment, utvrdili su da takvi naoko nevidljivi treptaji ili mikrodepresije otkrivaju prave osjećaje ljudi.

Upravo je ovo bila polazišna točka Sebastianu Fitzeku za knjigu Izraz lica.

Radim kao stručnjakinja za čitanje izraza lica. Moj posao je, između ostalog, analizirati sitne i u pravilu nenamjerne izraze ljudskog lica, da bih otkrila skrivene emocije. str. 44.

Hannah

Hannah Herbst najiskusnija je njemačka stručnjakinja za izraze lica, specijalizirana za tajne signale ljudskog tijela. Kao savjetnica policije sudjelovala je u brojnim istragama i pomogla razotkriti nasilne zločince. Upoznajemo je ranjenu i otetu iz zatvorske klinike, a to je učinio serijski ubojica Kirurg. Hannah se ne sjeća ničega jer je izgubila pamćenje poslije anestezije zbog intolerancije na neke lijekove.

Patim od rijetke intolerancije na lijekove. To nije prvi put da nakon anestezije gubim pamćenje. str. 157.

Sumnja

Kirurg suočava Hannah s užasnom vijesti. Njezina je obitelj ubijena, a ubojica je sama Hannah. Uostalom, ona je to sama i priznala što pokazuje video snimka. Hannah je užasnuta, ali dok gleda snimku i sluša svoje priznanje, uočava trzaj na vlastitom licu koji je uvjerava da ona nije ubojica. Od cijele Hannine obitelji, preživio je samo njezin mali sin Paul. Koji je nestao.

Ja sam si priznajem dala znak. Da privučem ubojicu. Kojem sam se previše približila. str. 285.

Nešto što ne želim otvoreno priznati, ne javnosti. Možda čak niti samoj sebi.
str. 319.

Dojam o djelu Izraz lica

Izraz lica onaj je tip romana kojim ste istovremeno iznervirani i oduševljeni. Svakako, autor se potrudio istražiti sve moguće sadržaje vezane za mikrodepresiju, a isto tako i intoleranciju na lijekove zbog koje nakon anestezije dolazi do kratkotrajne amnezije, dok ono što se dogodilo puno prije ostaje pohranjeno u sjećanju.

Ideja da se u triler uključe neobične manifestacije koje nam šalje libički sustav (za razliku od motoričkog za koji je zadužen um) zapravo je sjajna. Ali do vremena kada čitatelj pohvata sve konce, potrebno je probiti se kroz šumu nejasnoća. I koliko god pažljivo čitali, Fitzeka ne možete uhvatiti nespremnog. Ono što slutite, da se u pozadini svega krije nešto uistinu mračno, to dobivate tek na kraju i tada vam postaje sve jasno.

U romanu ima relativno malo likova i svi su važni. Zašto se specijalistica za čitanje izraza lica nalazila u zatvorskoj klinici i kako je dospjela u ruke serijskom ubojici zvanom Kirurg, tko je Fischerman i zašto ga Hannah nastoji namamiti? Kakva je uloga njezine prijateljice? Sve su to pitanja na koja nemamo odgovore veći dio knjige.

Ne znamo, na primjer, ni što se točno dogodilo Hanninoj obitelji. Hannah je optužena da ih je usmrtila, ali mi ne znamo je li to istina jer ne zna ni sama Hanna. Ne sjeća se, ali ono što ona jako dobro zna jest pročitati sitne trzaje sa svačijeg lica, pa čak i sa svoga kada se vidi na snimci.

Izraz lica roman je koji namjerno ostavlja „zbrkan“ dojam na čitatelja, baš kao i sama glavna junakinja. Šokantni obrati i likovi koji su čas pozitivci, čas negativci jako zbunjuju. Ali kad se konačno kroz sve to probijete, kraj je spektakularan.

Ideja o tome kako se tijelo ne može prevariti bez obzira na snagu volje, glavna je misao vodilja i poanta knjige.

Kao i uvijek, za one koji vole Fitzeka knjiga će biti odlična, dok za one druge koji vole jednostavnije zaplete roman Izraz lica bit će možda prenaporan. Stavljam podsjetnik na romane:

 Nećeš stići kući

 Zatvorenik.

Sebastian Fitzek Izraz lica

O autoru

Sebastian Fitzek najuspješniji je njemački pisac psiholoških trilera. Od prvijenca Terapija, svi njegovi romani zauzimaju visoka mjesta na listama uspješnica. Knjige su mu prevedene na 24 jezika i služe kao predlošci za međunarodne filmske i kazališne adaptacije. Živi u Berlinu s obitelji.  

Gdje kupiti knjigu Izraz lica

Mozaik knjiga

Objavljeno

Holly Brickley: Duboki rezovi

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica romana Duboki rezovi: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

Holly Brickley: Duboki rezovi

Duboki rezovi

Jesen je 2000. godine. Studentica Percy Marks izišla je do bara s prijateljima koji su uskoro otišli, ostavljajući je da uživa u glazbi. Na džuboksu tada zasvira „Sara Smile“, a Percy susreće svoju sudbinu u liku privlačnog glazbenika Joea Morrowa.

 „Ne družim se s muzičarima“.
„A zašto?“ upitao je i nasmijao se hodajući unatraške prema vratima.
Jer me čine nepodnošljivo zavidnom. „Jer me uvijek razočaraju“, rekla sam, što je također bila istina.  (str. 14.)

Percy jako voli glazbu i u neku je ruku za nju nadarena. Joe je jedan veliki talent i dok raspravljaju o pjesmama, glazbi i dubokim rezovima, Percy zna da će jednoga dana biti velik, da je zvijezda koja samo što nije rođena.

Trgnuo se dok je to pjevao, glas mu je zadrhtao, a ja sam bila prilično sigurna da gledam zvijezdu – da će ono što osjećam osjetiti svatko tko ima oči i uši… (str. 22.)

Među njima rađa se prijateljstvo obojeno strašću, strahom, predanošću i kreativnošću. Netko će nekome pomoći, netko će pobjeći. Dok dišu za glazbu, note i jedno za drugo, počet će i međusobno uništavanje.

…na koliko je različitih načina uopće moguće da dvoje ljudi jedno drugome lome srca? (str. 239.)

Što su duboki rezovi?

Roman objašnjava, duboki rezovi manje su poznate pjesme nekog izvođača, a hrvatski pandan izrazu bili bi, možda, skriveni dragulji.

Dakle, vrlo nesretno odabran naslov… Možda bih, da pripadam svijetu glazbe, odmah znala na što se misli. Ovako, mislila sam da je riječ o samoozljeđivanju i roman me nije privlačio. Mislila sam da će biti jedan od onih naslova koji se mjesecima i godinama povlače po policama. Ne znam ni sama zašto sam počela čitati. I toliko mi je drago što jesam!

Roman Duboki rezovi nije ništa od onoga što sugerira naslov ili (kričavo crvena) naslovnica! Posveta je to početku stoljeća, posveta glazbi o kojoj ja nemam pojma, ali sam je zamišljala. Ne mogu vam opisati koliko me roman usisao u sebe, iako – naglasit ću još jednom – ne znam ni jednu jedinu pjesmu koja se u romanu spominje…

Mislim da su mi pjesme otvorile prozor u čaroban svijet… Ondje kao da me čekalo nešto veće. Osjećala sam da jedini način da se tamo stigne vodi preko pjesama. Kao da bi mi pjesme, ako ih dovoljno pažljivo slušam, mogle pokazati pravi put. (str. 41.)

Vratit ću se opet na naslov. Iako se prvenstveno misli na pjesmu, duboki rezovi mogli bi biti i ono što su Percy i Joe urezali jedno na drugo. Međusobno su se povrijedili, slomili su si srca, ali su, tijekom godina, ostali upisani jedno na drugom.

Holly Brickley: Duboki rezovi

Nostalgični vibe

Priča mi je bila prelijepa, iako su i Percy i Joe vrlo odbojni i ne bih se s njima družila u stvarnom životu. Ona mi je previše „needy“, a on je smrad svoje vrste. Stvari koje su se među njima dogodile pomalo su mi neoprostive, ali zanimljiv je način na koji autorica ispisuje njihovu ljubavno-glazbenu priču. Čitavo se vrijeme fokusirajući na glazbu i ono što im ona donosi, nekako se manje osvrće na to kako utječu jedno na drugo. Zbog takve perspektive, neki malo zaboravljiviji, popustljiviji čitatelj usudio bi se reći da je ovo čak i lijepa ljubavna priča. Sreća, nisam jedna od takvih pa ću reći da je ovo lijepa toksična priča.

Gledaj, šapnula mi je pjesma tog dana u dnevnom boravku. Život može biti tako velik. (str. 27.)

Ono što mi se najviše svidjelo jest stil pisanja. Obožavam tu melankoliju koja se prelijeva sa stranica, cijeli taj neki nostalgični vibe koji me vuče dalje u prošlost, bar 30 godina prije te 2000. u kojoj se radnja odvija. Čitajući, vidjela sam gramofon i ploče. Vidjela sam neonska svjetla i dim, sve nekako u smeđim tonovima. Holly Brickley piše poput autora koje volim, koji su poznati po toj nekoj lelujavoj snovitosti, ako znate na što mislim. Na onaj osjećaj čežnje toliko jak da ga i mi čitatelji osjetimo. Na ono kad su likovi pomalo oštećeni pa ne možemo procijeniti koji im je sljedeći korak, ali znamo da to nije tako.

Uglavnom, autori na koje se pokušavam referirati jesu David Nicholls u romanima Slatki rastanak i Jedan dan, Nick Hornby sa svojim Hi-Fijem te Jessica Anya Blau i meni jedan od najdražih romana Nezaboravno ljeto Mary Jane.

Duboki rezovi – za kraj

Do pisanja ovog osvrta, na društvenim sam mrežama vidjela malo i ništa osvrta za ovaj roman što mi se čini baš nepravedno jer uopće, ali uopće nije loš. Nije mi čista petica, ali uživala sam u priči, u glazbi, u nesavršenim likovima i u svemu onome što čini odrastanje, život i ljubav. Nije to ljubav kakvu bih poželjela za sebe, ali ljubav jest. Prožeta strašću, ljubomorom, pisanjem, pjesmom, kreativom…

Nadam se da će vam se svidjeti koliko i meni i odvesti vas u neki drugi svijet. Svijet u kojem se živi za glazbu i zbog nje.

Holly Brickley: Duboki rezovi - AI generated
AI generated

Ostali naslovi ove autorice

Duboki rezovi roman su prvijenac autorice Holly Brickley.

Gdje kupiti roman Duboki rezovi

Stilus knjiga

Objavljeno

S. A. Cosby: Razorne suze

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Razorne suze: ©Mozaik knjiga

Preveo Marin Popović

Tako je to s nasiljem. Kada ga tražiš, neizbježno ga i pronađeš. (str. 118.)

S. A. Cosby: Razorne suze

Razorne suze

Ike Randolph i Buddy Lee Jenkins na prvi pogled nemaju puno toga zajedničkog. Ali – kad se zagrebe ispod površine – i više su nego slični. Obojica gadne naravi, obojica bivši zatvorenici i obojica, prema vlastitom priznanju, usrani očevi.

U nekom je zabačenom kutku uma oduvijek vjerovao da će pronaći zajednički jezik sa sinom. Jednostavno je pretpostavio da će vrijeme otopiti ledenjak između njih i da će obojica doživjeti neku vrstu prosvjetljenja. … No vrijeme je bilo poput rijeke satkane od žive. Klizilo mu je kroz prste… (str. 26.)

Ike duboko zakopava svoju nasilnu prošlost trseći se biti uzoran, imućan građanin. Buddy Lee prihvatio je bivšeg zatvorenika u sebi i svakog se dana opija do besvijesti.

Kada im sinovi bivaju smaknuti, iz razloga koje još ne možemo ni zamisliti, shrvani žalošću i beskrajnim kajanjem, njih se dvojica udružuju u jednom cilju – brutalnoj osveti onima koji su im ubili sinove jedinca.

Jednom kad započnemo, spreman sam učiniti sve što je potrebno kako bismo pronašli tu gamad. Ako moram nekome nanijeti bol, onda ću to i učiniti. … Spreman sam krvariti ako treba. (str. 53.)

I spremni su na sve. Želja za krvožednom osvetom isprva je lagano prekrivena potragom za pravdom, ali taj veo spada kad za njima počne ostajati krvavi trag leševa.

Povratka više nije bilo. Jedini je izlaz vodio dugim putem koji je bio mračan koliko i prva noć u paklu, putem popločanim isključivo lošim namjerama. Mogli su se pretvarati da je ono što traže pravda, no u suštini to nije bila pravda. Htjeli su neutaživu, neumoljivu odmazdu. (str. 132.)

Dvojica različitih očeva, ujedinjeni istom ljubavlju prema sinovima koje su odbacili, neće prezati ni pred čim kako bi pronašli onoga koji je izdao naredbu za ubojstvo.

A kad ga pronađu… Neka mu Bog pomogne…

S. A. Cosby: Razorne suze

Topla ljudska priča – ne

Roman Razorne suze nije me privlačio niti sadržajem niti naslovnicom. A onda sam na Instagramu ovlaš prošla preko osvrta u kojem ga je cura baš jako pohvalila nabrajajući teme koje se u njemu javljaju, i za koje mi se učinilo da bi mogle tvoriti odličnu priču. I tako, potpuno van plana čitanja, uzela sam Razorne suze. Nisam požalila ni trenutka!

Baš kako sam napisala u podnaslovu, Razorne suze nisu topla ljudska priča. Očevi jesu slomljeni, tuga i kajanje jesu golemi, ali nećete pustiti suzu. Ovaj roman čini da stišćete zube u nevjerici i ljutnji. I možda malo gađenju, ako vas plaši krvava staza koji Ike i Buddy Lee ostavljaju za sobom.

Ljudi vole prikazivati osvetu kao pravednu stvar, no zapravo je posrijedi samo mržnja upakirana u ljepšu ambalažu… (str. 330.)

Roman je agresivan, gotovo bih ga nazvala „muškim romanom“ da nije svih tih emocija koje se pojave čim zagrebete noktom po udarcima i ubojstvima. I nemojte me krivo shvatiti – nisam mislila ovo „muški roman“ kao nešto loše. Recimo da u tu kategoriju svrstavam Lee Childa i njegova junaka Jacka Reachera, kao i Sivog čovjeka Marka Greaneya. Eto, nadam se da razumijete što sam htjela reći. Puno je lova, nasilja i akcije, ali likovi imaju sjajnu motivaciju i s njima ćete se lako povezati. Njihovi će vam postupci, iako ponekad nepotrebno užasni, biti razumljivi. Pola nas reagiralo bi isto u situaciji u kojoj su se našli Ike i Buddy.

Nježno i strašno u isti tren

Razorne suze bave se veoma, veoma teškim temama. Tu je, za početak, rasizam. Savršeno je objašnjen u situaciji  u kojoj Buddy Lee, pripadnik onoga što se u Americi zove „bijelo smeće“, priznaje da se ne bi mijenjao s Ikeom, koji je imućan i u sretnom braku, ali – crnac.

Razgovor s policijom sve je samo ne ugodan, a kada si crnac u dobrim starim Sjedinjenim Američkim Državama, tada taj osjećaj poprima sasvim novu dimenziju. Svaki doticaj s predstavnicima zakona neminovno nosi osjećaj da stojiš na rubu nekog imaginarnog ponora. (str. 9./10.)

Zatim, homofobija. Ona boji ovaj roman ne veselim bojama duge, nego crnom bojom mržnje i crvenom bojom krvi. Ona je pokretač svega lošega što će se dogoditi. Teška je to i zahtjevna tema koju ovaj pisac opisuje s toliko osjećaja i potpuno drugačije od onoga što sam očekivala. Naime, on nam homofobiju ne prikazuje iz perspektive žrtve, već s gledišta onog drugog.

Ike i Buddy Lee, povezani istim svjetonazorom i istom nesrećom, postaju nešto poput najboljih prijatelja. Njihov lov na pravdu (ili osvetu) ostavlja za sobom ne samo tijela, već i zrnca humora, empatije i sazrijevanja. Sumornog shvaćanja da se prošlost ne može promijeniti i optimistične nade da budućnost može.

Od mene imate preporuke.

Možda nije najbolji roman koji sam dosad pročitala, možda mu nedostaje onaj neki začin da bude baš za pet, ali nećete požaliti što ste ga pročitali.

Takav sam. Ne mogu se promijeniti. Zapravo i ne želim. Ali, za promjenu, ovog ću puta vraga u sebi usmjeriti u nešto dobro. (str. 116.)

S. A. Cosby: Razorne suze

Ostali naslovi ovog autora:

S. A. Cosby višestruko je nagrađivani autor s jugoistoka savezne države Virginije. Autor je nekoliko romana, a kod nas je preveden onaj naslova Svi grešnici krvare, koji me čeka na polici godinu dana.

Gdje kupiti roman Razorne suze:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Ruta Sepetys: Moram te izdati

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Moram te izdati: ©Znanje

Preveo Drago Štajduhar

Ruta Sepetys Moram te izdati

Moram te izdati nastala je na osnovu dokumentarne građe, memoara i svjedočanstava o brutalnoj diktaturi Nicolaea Ceaușescua u Rumunjskoj, koja je kulminirala 1989. godine. To je vrijeme kada se komunistički režimi diljem Europe raspadaju voljom naroda.

Autorica je proučila opsežnu građu, razgovarala s brojnim ljudima, svjedocima represivnog aparata, koji su živjeli u tom razdoblju. Moram te izdati povijesna je fikcija čiji je zadatak podijeliti priču jer, kako kaže autorica, „Kada povijest ostaje skrivena u sjeni, oni koji su je iskusili često se osjećaju neshvaćeno – ili još gore – osjećaju se zaboravljenima od strane svijeta“.

Cristian

Godina je 1989. Sedamnaestogodišnji Cristian Florescu ne zna kako žive njegovi vršnjaci u drugim zemljama. Zna samo da mu je uskraćeno mnogo toga. Njegovi roditelji stoje u beskrajnim redovima kako bi dočekali bocu mlijeka, ulja ili druge potrebne namirnice. Jesti voće ili samo prizvati u sjećanje miris banane za Christiana je nedosanjani san. Stan u kojem žive njegovi roditelji, sestra, djed i on, toliko je mali da Cristian spava stisnut u plakaru.

Cristian ima mnoge snove. Želi živjeti normalo, imati djevojku, voljeti i pisati, jer mu je najveća želja postati pisac. Ali Rumunjima pod nasilnim režimom nije dopušteno sanjati. Za sve se pobrinuo veliki vođa, posijavši nepovjerenje i strah među narodom, istovremeno sam živeći u raskoši, obilju i bogatstvu.

Napokon, Partija je imala pravo sve znati. Partija je sve posjedovala. I Partija je bdjela – nad svime. str. 25.

Doušnik

Zloglasna tajna policija Securitate Cristiana ucjenom prisiljava da postane doušnik. Pred jednog tinejdžera postavljeni su nemogući izbori – izdati svoje prijatelje, poznanike i srednjoškolske kolege kako bi dobio lijekove i potrepštine za vlastitu obitelji ili riskirati život i živote svojih najmilijih. Nijedan izbor nije crno-bijeli. Cristian zna da, ukoliko odbije surađivati, stavlja svoju obitelj pod pasku i pojačani nadzor vlasti. Što će učiniti? Kome se povjeriti? Ne smije ni razgovarati glasno.  U svim se obiteljima govori šapatom jer i zidovi imaju uši. Doušničko prokazivanje neistomišljenika te izdaje onih kojima je najviše vjerovao tolike su da Cristian nije siguran može li se nositi s posljedicama tih činova.

“Ti si Cristian Florescu”, rekao je. ”I znam što si učinio.” str. 6.

Ruta Sepetys Moram te izdati

Dojam o romanu Moram te izdati

Volim knjige kojima nije cilj samo da nas zainteresiraju, zabave ili emotivno taknu, već iz  kojih možemo nešto naučiti. Imala sam neka saznanja o diktaturi Nicolaea Ceaușescua u Rumunjskoj i njegovoj zloglasnoj tajnoj policiji Securitate,  ali ona su bila na razini novinskih članaka koji donose informacije, a ne dijele emocije.

A Ruta Sepetys postigla je upravo to. Podijelila je s nama emocije i osjećaje prosječnih stanovnika Rumunjske u Ceaușescovo vrijeme – emocije nepovjerenja i straha nastale u vremenu između tišine i šapata, vremenu  beznađa.

Autorica i sama potječe iz obitelji prognanika. Njezin je otac bio žrtva komunizma. S četiri godine pobjegao je iz Litve i proveo devet godina u izbjegličkim kampovima prije nego što mu je dopušten ulazak u Sjedinjene Države.

Stoga je Ruta Sepetys bila dodatno emocionalno involvirana u raskrinkavanje mračne epizode u životu rumunjskog naroda.

Roman je, naravno, povijesna fikcija, ali svijest o tome što se u stvari događalo u Rumunjskoj njenim će romanom doprijeti do puno većeg broja ljudi danas, kada živimo u svijetu u kojem su mnoge priče naših susjeda ili članova zajednice ostale neispričane, a mnoge tragedije zaboravljene.

Cristian Florescu izuzetan je mladi čovjek. Iako i sam još u osjetljivim mladenačkim godinama, shvaća da njegov život nije život vrijedan ljudskog dostojanstva i da njegovi vršnjaci u drugim zemljama žive potpuno drugačije. Cristian riskira sve kako bi razotkrio istinu iza režima i postao glas koji će izložiti svijetu što se događa u njegovoj zemlji.

Radnja romana malo je sporija, ali to je zanemarivo jer knjiga ima snažnu poruku: Samo jedan pojedinac može biti ona iskra koja će donijeti svjetlo promjene, ako je to vatra iz čiste ljubavi prema čovjeku, a ne prema moći.

Obraćanje drugima s “druže” govorilo je da smo svi jednaki, bez društvenih klasa koje bi nas razdvajale. str. 3.

Ruta Sepetys Moram te izdati

O autorici

Ruta Sepetys nagrađivana je autorica povijesnih romana, rođena i odgojena u Michiganu u obitelji umjetnika. Kao kći izbjeglice, posebno je privlače nepoznate priče o snazi stečenoj u teškim životnim bitkama. Njezini romani objavljeni su u više od pedeset država svijeta i osvojili su više od četrdeset književnih nagrada. Na hrvatski jezik, u izdanju nakladničke kuće Znanje, prevedeni su romani – Pomrčina srca, Soba puna snova, Sol u moru, Vrela tišine i, najnoviji, Moram te izdati.

Gdje kupiti:

Znanje

Na našem ste blogu mogli pročitati osvrte na mnoštvo romana građenih na stvarnim povijesnim događajima. Ovdje navodim samo neke:

Objavljeno

Gerlinde Ortner: Bajke koje pomažu djeci

                              Priče o strahu, nesigurnosti te sve što biste trebali znati kada ih čitate djeci

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Bajke koje pomažu djeci: ©Mozaik knjiga

Prevela Branka Grubić

Gerlinde Ortner: Bajke koje pomažu djeci

Bajke koje pomažu djeci

Knjiga Bajke koje pomažu djeci podijeljena je na dva dijela. Tu su bajke za djecu od 3 do 7 godina i one za malo starije mališane, od 6 do 10 godina.

Gerlinde Ortner, dječja psihologinja, priča nam bajke pomoću kojih dijete može prevladati neke svoje strahove te koje mu pomažu ispraviti nepoželjna ponašanja.

Ono što je zanimljivo, i po mom mišljenju najkorisnije, jest dio za roditelje, u kojem se najprije protumače razlozi djetetova nepoželjnog ponašanja. Zatim se objašnjava smisao svake bajke te njezin (mogući) utjecaj na dijete. Predložene su aktivnosti koje roditelj može raditi s djetetom. Dani su i brojni primjeri koji roditeljima mogu pomoći u rješavanju situacije u kojoj su se našli.

Vi uglavnom znate što djetetu dopuštate, a što mu morate zabraniti, imate određene predodžbe i ciljeve koje želite ostvariti odgojem djeteta. Dobro poznajete dobre i loše strane vašeg djeteta. … Ipak, ne mogu se uvijek izbjeći sukobi i teškoće u ponašanju i međusobnim odnosima. (str. 279.)

Pričajući bajke (u koje su nesretno umetnuta naša domaća imena), autorica pokušava pomoći djeci koja imaju strašne snove te onoj koja se boje pasa i zubara.

U knjizi se nalaze i bajke koje pomažu djeci u slučajevima mokrenja u krevet, suočavanja sa smrću i ruganjem te u slučajevima razvoda roditelja. Postoje i bajke koje na djeci prilagođen način objašnjavaju spolni odgoj, snošljivost prema strancima te novčane teškoće.

Minus…

Iako mi se u globalu knjiga svidjela i smatram da je korisna, pronašla sam joj (očigledno jer sam cjepidlaka) i nekoliko mana koje bih htjela podijeliti s vama.

Sigurno je točna tvrdnja da roditelji jednako vole svu djecu, ali nije točno da se roditelji jednako i odnose prema svoj djeci. Često najstarijem djetetu postavljaju najviše zahtjeve, očekujući da ono bude „najpametnije“… Roditelji olako opraštaju najmlađemu djetetu… (str. 148.)

Gerlinde Ortner: Bajke koje pomažu djeci

Za početak, nisam optimistična vezano uz to da ove bajke doista mogu riješiti neke probleme. Podijelila sam knjigu s prijateljicom koja ima dvoje djece. Ona će iskušati bajke koje bi mogle pomoći njezinoj djeci, a ja ću vam svakako javiti kako je to prošlo.

Bajke koje pomažu djeci obrađuju brojne dječje probleme, no neki su ipak prezahtjevni i traže razgovor sa stručnom osobom. Na primjer, dijete koje je nasilno neće se naučiti empatiji iz bajki. Da je tako, ne bi bilo nasilne djece. Djetetu koje muca možda bude malo lakše kad čuje priču u kojoj i glavni lik muca, ali bez logopeda, bajka je nemoćna.

Uz to, minusi su mi još bila i ta hrvatska imena ubačena u očigledno strani tekst te neke rečenice za koje je možda odgovoran i prijevod. Naime, nekoliko je puta istaknuto da je Gerlinde Ortner bila ravnateljica (pretpostavljam škole ili neke druge ustanove za djecu). Ali – kad navodi dijelove svojih razgovora s djecom, često se služi riječima koje jedna odgojno-obrazovna djelatnica nikada ne bi koristila. Na primjer, kao priča s nekim djetetom kojem se rugaju (ili tako nešto, zaboravila sam), a govori kako su „druga djeca glupa“. Onda, u jednoj se bajci opisuje draga starica HIMBENOG lica. Ili se autorica krivo izrazila, ili ja nisam shvatila poantu, ili je riječ potpuno promašena.

…i plus

Sve mi se ostalo svidjelo, a jako me se dojmio dio u kojem autorica naglašava ono što mi odrasli često zaboravljamo. Naše neriješene traume i problemi iz prošlosti reflektiraju se u tome kako odgajamo svoju djecu.

Znate li samo rješavati svoje sukobe?
Kao prvo, važno je da kod sebe spriječite blokadu osjećaja. Svaka svađa izaziva bezbroj osjećajnih asocijacija koje pokreću vlastita iskustva, dojmove iz djetinjstva, odnos prema sebi i drugima. Svaka riječ partnera, odnosno partnerice, doživljava se i vrednuje subjektivno. (str. 317.)

Gerlinde Ortner: Bajke koje pomažu djeci

Bajke koje pomažu djeci – konkretan primjer

Ova je knjiga jedna jako dobra ideja i doista se nadam da pomaže roditeljima i djeci. Ipak, ona nikako nije i ni u kojem slučaju neće biti dovoljna. Lijepo je djeci putem pričica objašnjavati svijet, ali skeptična sam prema tome da jedna bajka može napraviti ne znam koliku razliku.

Vjerujem da su Bajke koje pomažu djeci izvrsno polazište za roditelje koji se žele približiti svojoj djeci i kvalitetno s njima provoditi vrijeme. Onima koji im žele na jednostavan način objasniti koja su ponašanja dobra, a koja treba izbjegavati.

Super je što se autorica stvarno trudi objasniti odraslima kako reagirati u kojoj situaciji te nekoliko puta ponavlja ono što valjda svi zaboravljamo. U dječjoj glavici, svaka je pozornost dobrodošla. Ako je ne dobiju pozitivnim ponašanjem, brzo će se okrenuti „negativnom“.

Mene je, recimo, najviše osvijestio ovaj dio:

Svaka vrsta obraćanja (dobronamjerni savjeti, opomene, kritika) koja uslijedi odmah nakon nekog određenog ponašanja ima pozitivan učinak. Ako se djetetu poklanja pozornost na temelju određenog načina ponašanja, onda će oni češće pribjegavati takvom ponašanju. (str. 19.)

U svom ću radu s djecom što češće pokušati osvijestiti da je i negativan osvrt na njihovo ponašanje i dalje poklanjanje pozornosti. I ako vide da dobivaju pozornost, makar na krivi način, ponavljat će ga jer su dobili što su htjeli.

Trudit ću se, baš prema savjetu Gerlinde Ortner, što češće hvaliti poželjna ponašanja, a koliko god mnogu ignorirati ona loša.

Stvarno se nadam da će se primijetiti razlika.

Tada, autorica je doista uspjela u svom naumu – pomogla je odraslima i pomogla je djeci.

Ostali naslovi ove autorice:

Gerlinde Ortner dječja je psihologinja. Radila je u psihološkim savjetovalištima gdje se bavila poremećajima ponašanja kod djece. Isto tako, radila je i s djecom koja su imala poremećaje govora te oštećenje sluha. Radila je čak i u popravnom domu, gdje je provodila program bihevioralne terapije protiv agresivnog ponašanja.

Autorica je brojnih knjiga, kao što su Bajke koje pomažu djeci i Nove bajke koje pomažu djeci (u ovom su Mozaikovom izdanju te dvije knjige spojene u jednu).

Gdje kupiti Bajke koje pomažu djeci:

Mozaik knjiga