Nakladnik: Fraktura, 2025.
Naslovnica knjige Zadnji dan mira: ©Fraktura
Zadnji dan mira snažna je antiratna drama iz pera Ivane Sajko koja postavlja pitanje: Smije li običan čovjek odlučiti reći ne oružju jer to nije njegov način postojanja, i jednostavno otići?
Roman klizi u rastućoj tenziji nadolazeće opasnosti nečega nedefiniranog, ali stvarnog. Osjećaj je to nedorečenih znakova, nestabilnosti, lažnih i neprovjerenih informacija, nečeg tustog i teškog što se osjeća u zraku, među ljudima i životinjama, kao da i priroda osjeća prijeteću opasnost.
Vrijeme je da počnemo vjerovati u sve, pa i u ono najgore. str. 47.
Bijeg na selo
Bračni par intelektualaca na brzinu sprema stvari, uzima samo najosnovnije i sklanja se u samotnu kućicu odsutnog prijatelja na seoskom imanju. Sami sebe uvjeravaju da se ne radi o bijegu, već taj boravak klasificiraju kao odmor. Vidno su uplašeni, anksiozni bez prave prijetnje, ali s jakim osjećajem da su u opasnosti. Primjećuju nervozu malobrojnih ljudi oko sebe u selu, stvaranje zaliha hrane, netrpeljivost prema došljacima…
Mrzim čovjeka na traktoru i način kako me gleda. A on pak mrzi kako ja gledam njega. str. 16.
Sin
Daljnja preokupacija bračnom paru nemogućnost je kontakta sa sinom koji je napustio kuću u nepoznatom smjeru, navodno s grupicom prijatelja. Sve to zbog sve veće paranoje neposredne ratne opasnosti za koju nitko ne zna jeli stvarna ili je fake vijest. Strah za sina, strah za sutra, briga i rastrganost u nedostatku pravih vijesti, kod supružnika stvaraju osjećaj depresije i defetizma.
Ležimo na kauču. Čekamo da uđu. str. 97.
Dojam o knjizi
Ivana Sajko koristi ritmične, odsječne rečenice koje kao da su rezane nožem. Svaka rečenica ima ima notu konačnosti. Bijeg na selo nije umirio supružnike, baš naprotiv, razdvojio ih je fizički i mentalno. Tamo su potonuli svatko u svojim strahovima, unutarnjim pećinama. Razdvojeni šutnjom u praznoj kući sjede između praznog stolca namijenjenog sinu koji je tko zna gdje u ovom trenutku.
Osjećaj klaustrofobije, unutaranjeg nemira zbog stvarne opasnosti ili samo umišljaja, koji je stvorila Ivana Sajko, vrlo je vjeran i stavlja nas u situaciju da se zapitamo bismo li mi sutra reagirali isto kao i supružnici u želji da sačuvamo život djeteta.
Knjiga je zapravo odgovor na globalnu krizu u kojoj nema baš prostora za optimizam. Doba pandemija, ratova, klimatskih kriza i nesigurnosti, stvorilo je sve veću potrebu za samoodrživošću i bijeg na selo logična je potreba ljudi koji žele odmak od gradske tjeskobe.
S druge strane, sin koji ne želi ratovati i svjesno odlazi na područje „bez signala“ krik je onih mladih ljudi kojima je pacifizam u krvi, koji žele živjeti, voljeti, istraživati i putovati, i biti bez podjela, zahtjeva moćnika, straha i represija. Žele jedino biti slobodni.
O autorici
Ivana Sajko, hrvatska spisateljica, dramatičarka i redateljica, diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Drame joj se izvode u kazalištu i na radiju te su prevedene, objavljene i igrane na desetak jezika. Od 2001. godine njena se djela redovno izvode na sceni njemačkog govornog područja, gdje su neka i praizvedena.
Od 2016. godine živi u Berlinu gdje nastavlja vrlo uspješnu spisateljsku karijeru.