Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.
Naslovnica romana Zlo mjesto: ©Mozaik knjiga
Prevela Dijana Štambak
-Svijet je zlo mjesto, drage moje…
Ovdje ste sigurne. Sa mnom. Nikad neću dopustiti da vam se što dogodi. (str. 16.)
Zlo mjesto u šumi
U dubokoj, mračnoj šumi, u skromnoj kolibici bez struje, živjela majka s tri kćeri. Zvuči poznato, zar ne? Ovaj gotovo pa bajkoviti početak, s natruhama jeze koja vreba negdje iz prikrajka, zove nas na čitanje. Želimo vidjeti što će se dogoditi majci i kćerima, kakav će strašni vuk nabasati na njihovu kolibu, kome će zla vještica ponuditi otrovnu jabuku.
Pa, čitajmo dalje.
Dakle, u dubokoj mračnoj šumi, odvojene od ostatka svijeta, u siromaškoj kolibici žive majka i tri kćeri. Odgajane daleko od svega, djevojke su uvjerene da je svijet opasno mjesto i da su najsigurnije uz majku, u samoći svoje nastambe.
–Strašne se stvari događaju noću – uvijek nas je upozoravala mama. – Noć ohrabruje ljude da čine ono što nikada nećete vidjeti da rade usred bijela dana. (str. 16.)
A onda, najmlađa se kći Evie razboli i majka je prisiljena otići potražiti liječničku pomoć. Zamota djevojčicu u poderanu deku, uzima je u naručje i one odlaze.
I nema ih. Danima. Mjesecima.
… ona otrcana lutka leži na njezinoj stolici sa svojim mrtvim očima od dugmadi, i čeka.
Mi uvijek… čekamo. (str. 8.)
Wren i Sage ostaju same. Hrana im je pri kraju, a dolazi zima. Tada im se na vratima pojavljuje grubi neznanac tražeći njihovu majku.
Zlo mjesto na rubu šume
U isto vrijeme, na samom rubu te strašne šume, uzdiže se moderan dom bračnog para Gideon, Nicolette i Branta. Nicolette sanja o domu punom djece i radosti, ali njezin brak klizi prema svom, čini se, neizbježnom kraju.
Shvaćam.
Ja sam prazna.
Želim nešto što ne mogu imati. (str. 11.)
Nešto je našla skriveno u ladici svog naoko savršenog supruga. Netko ga zove s nepoznatog broja. I poprilična svota novca nestala je s njezinog… Njihovog bankovnog računa.
Obuzeta crnim mislima, Nicolette grozničavo traga za dokazima suprugove izdaje.
Vrištim.
Ali u sebi… da nitko ne čuje. (str. 48.)
Sve dok joj se na vratima ne pojave dvije prljave, zapuštene, izgladnjele djevojke.
Znači – vau!
Prvo što pomislite nakon čitanja prvog poglavlja ovog romana je – vau! On vas uvlači u sebe zloslutnom, klaustrofobičnom atmosferom kolibice na osami. U njoj su dvije sestre, djevojke bez igdje ičega. Približava se ciča zima, a zalihe ogrijeva i hrane opasno se bliže kraju. U njihove živote tada upada neznanac okrutnog izgleda, a ni maniri mu nisu puno bolji. Što želi od njih?
Skačemo na gotovo pa savršen život Nicolette i Brenta. Ona čezne za djecom, on se ponaša čudno, nešto nam tu smrdi… Njihove tajne vrebaju iz svakog kutka bogataške vile. Nevažne riječi imaju značenje, prijeki pogledi imaju značenje…
A kad se Nicolettin život naprasno sudari sa životom Wren i Sage, zapuštenih sestara iz divljine, mi čitatelji više ne ispuštamo roman iz ruku, manično okrećući stranice, želeći da priča što prije završi i istodobno – da ne završi nikad. Toliko je dobra.
Zlo mjesto – savršeno ništa novo
Roman Zlo mjesto ne donosi nam nešto novo, iznenađujuće ili posebno maštovito i šokantno. Priča je slična desecima onih koje smo već imali priliku čitati. Trenutno se ne mogu sjetiti ni jedne konkretne na koju me podsjeća, ali čitavo sam vrijeme čitanja imala osjećaj – aha, ovo mi je poznato; aha – ovo sam već čitala!
Međutim, nemojte se dati zavarati pa zbog ovog što sam rekla preskočiti Zlo mjesto. Iako priča već poznatu priču, ispripovijedana je na sjajan način! Svako je poglavlje napeto i vrvi tajnama, sve se događa s razlogom koji tek moramo iskopati. Stalno nešto slutimo, nešto okrutno i strašno. Dva su ogromna preokreta, jedan sam odmah pogodila, drugom nisam bila ni blizu!
Taj drugi preokret najtanji je dio romana Zlo mjesto (meni). Iako šokantan i potpuno neočekivan, čini mi se naivan i baš apsolutno nemoguć. Ipak, roman zbog toga nimalo ne gubi na kvaliteti.
Ne znam u koga da se uzdam, komu da vjerujem. Tko je dobar, a tko je loš. Ako nam je mama mogla lagati, onda može bilo tko. (str. 138.)
Nije Zlo mjesto nešto čega ćete se sjećati do kraja života, ali vjerujte mi, kad počnete čitati nećete moći stati. Pročitala sam ga u dva dana, ali neki od vas će, sasvim sigurno, ovih 260 stranica ubiti u jednome danu bez ikakvog problema.
Zlo mjesto jedan je od onih romana zbog kojih se zaljubite u određenog autora i ne puštate. Punokrvni je to triler, ma trilerčina! Neće vam dati spavati, od njega će vas podilaziti oni ugodni srsi čitalačke jeze i kad ga pročitate, u jedno popodne ili dva, ostat će jedan od romana koje ćete vrlo rado preporučiti svima željnima dobrog, napetog štiva koje će vas prodrmati.
Ne bih se čudila da Zlo mjesto nađe svoje mjesto na mom popisu top 10 najboljih romana pročitanih u 2024. godini!
Ostali naslovi ove autorice:
Zlo mjesto prvi je roman autorice Minke Kent koji je preveden na hrvatski jezik.
Veselimo se prijevodu ostalih romana, kao što su, na primjer, The Thinnest Air i The Memory Watcher.