Orna je tek razvedena žena koja teško prihvaća razvod. Još teže joj pada to što bivši suprug Ronan već ima novu ženu – ljubavnicu koja se popela do statusa supruge – i što živi s njom i njezinom djecom u dalekom Nepalu. Orna i njezin maleni sin slabo funkcioniraju u svijetu bez supruga i tate, no svim se silama trude krenuti naprijed. Baš kako bi dokazala da nije zapela na mjestu, Orna se prijavljuje na online stranicu za razvedene. Tamo se javlja odvjetniku Gilu, s kojim se uskoro počne i redovitije sastajati. Jasno je da to nije ljubav na prvi pogled – Gil se Orni češće ne sviđa nego sviđa, ali ustrajna je da im da priliku. Pogotovo jer se on čini stvarno krasan. Čini, dakako, jer Orna uviđa i uporno zanemaruje da nešto nije u redu.
No postoje trenuci u kojima je veza s njim … preplavljuje očajem i boli pa čak i mržnjom prema samoj sebi. Ne privlači je dovoljno i nije sigurna bi li se to promijenilo… Postoje stvari koje on čini, a koje joj se doimaju kompulzivnima… I nije željela opet biti u njegovu stanu iako samoj sebi nije znala objasniti zašto. (str. 49.)
Kad se Ronan iznenada vraća u Izrael, Orna se prepadne da će njezin sin poželjeti živjeti s ocem i njegovom novom obitelji pa pristaje na kratak put u Bukurešt, s Gilom.
Dvije
Emilija je doseljenica iz Rige koja se brine za starijeg gospodina. Kad on premine, prisiljena je tražiti drugi posao i drugi dom. Kako bi joj pomogao u rješavanju papira vezanih uz zapošljavanje, obraća se odvjetniku Gilu.
Iz usamljenosti, zbunjenosti i tuge vezuje se za njega brže nego bi trebala.
Ono što je Emilija pokušavala sakriti … da tone. Da joj je potrebna ruka koju će joj netko pružiti i pomoći joj da se ne utopi. Ili bar neki znak da će takva pomoć doskora stići. (str. 117.)
Tri
Treću će ženu upoznati u kafiću … u kojem je nekoć sjedio s tobom, Orna. Ona će dolaziti u kafić svakog jutra nekoliko minuta iza osam i sjesti za isti stol u kutu terase… On će u kafić dolaziti pola sata iza nje… (str. 179.)
Ona je Ela i svakoga jutra sjedi u kafiću pokušavajući napisati magistarski rad. Kod kuće ima tri djevojčice i zahtjevnog, ljubomornog supruga. Kad sasvim slučajno, u istom kafiću, upozna odvjetnika Gila, čitateljima je jasno što će se sljedeće dogoditi. Zbližavaju se i Ela počne planirati put s Gilom, romantični bijeg u Bukurešt u kojem će napokon biti skupa.
Tri – kombinacija žanrova
Za roman Tri sam, otkad je izašao, čula sve same pohvale pa sam od njega doista imala velika očekivanja koja su ispunjena u potpunosti. Ovako zanimljiv, pomalo uvrnut roman doista se ne čita često. Isprva smo potpuno navedeni na krvi trag. Čini nam se da bi roman mogao biti ljubavni. Tužno ljubavni, istina, jer Orna nije baš oduševljena Gilom, ali uporna je u nastojanjima da joj se svidi.
…razmišljala je kako možda ono što joj se na njemu svidjelo tijekom ovog susreta zapravo nije on sam, već nešto što se među njima stvorilo prilikom prethodnog susreta. (str. 23.)
Onda se atmosfera mijenja. Kao da je odjednom zahladilo. Nismo sigurni kad smo točno počeli osjećati tu studen, natruhu nečeg što ne valja, ali da, postaje nam jasno da definitivno ne čitamo ljubavni roman. Ali što čitamo?
Psihološki triler? Možda, ali jasno nam je tko će biti ubojica već na samom početku.
Kriminalistički roman? Možda, ali ubojicu nitko ne lovi. Čini nam se da će nastaviti ubijati do unedogled.
Mislim da je Tri, prije svega, priča o usamljenosti. O tuzi i strahu od samoće. O tome što se dogodi kada zapnemo i ne znamo kako krenuti dalje. Sve tri žene nezadovoljne su mjestom na kojem se trenutno nalaze. Sve čeznu za nečim većim i boljim. Žude za ljubavlju, toplinom i ljudskim kontaktom. A predator je tu, spreman iskoristiti povjerenje i najtajnije želje.
Dojam o romanu Tri
Roman Tri oduševio me jer se razlikuje od većine romana koji se danas čitaju. Ozračje je drugačije, priča, glavni negativac, način pripovijedanja… Teško je prestati s čitanjem jer nas ne zanima samo tko će i kada završiti mrtav. Budući da ubojicu znamo, napetost se ne gradi na lovu. Ono što nas vuče na okretanje stranica valjda je to što želimo vidjeti koliko će se dugo izvlačiti. Hoće li mu itko stati na kraj?
Čitamo jer ne možemo prestati, Mišani je takav majstor. Čitamo jer nas zanima koji se vrag događa. I čitamo, prije svega, jer ne znamo što čitamo i ne slutimo način na koji će se sve rasplesti.
Željela bih vam još svrnuti pozornost na inspektora A. koji ovdje nema veliku ulogu, ali me živo zanima je li to Avraham Avraham, inspektor iz trilogije napisane prije Tri. Nigdje nisam naišla na tu informaciju pa javite ako vi jeste. Isto tako, reći ću da neamerikanizirano mjesto radnje, kao što je u ovom slučaju Izrael, super funkcionira u stvaranju atmosfere polaganog raspada sistema. Nekako, kad se sve zbiva u Los Angelesu, očekujem rijeke krvi, komadanje tijela i slično. Kad se radnja odvija u Tel Avivu, molim lijepo, očekujem tek naznake užasa. Mišani nam isporučuje točno to – naznake.
Iako uporno govorim da je roman polaganog tempa i suptilne napetosti, ipak ima dovoljno obrata da nas iznenadi i da doživimo onaj aha-trenutak. Tri ni po čemu nije klasičan roman, no vrlo bi lako mogao postati klasik. Ima i nema sve što ga čini trilerom, krimićem i dramom. Lagan je, a istodobno zahtjevan. Napetost je u natruhama, ali teško je prestati čitati.
U zaključku, roman Tri veoma mi se svidio i preporučujem ga svima, a posebno čitateljima kojima treba nešto više od brutalnih prizora smrti i luđačkog lova na ubojicu. Nećete ostati razočarani.
Ostali naslovi ovog autora:
Dror Mišani (1978.) izraelski je pisac trilera, prevoditelj i znanstvenik specijaliziran za povijest detektivskih romana. Proslavio se trilogijom o policijskom inspektoru Avrahamu Avrahamu. Prvi dio naslovljen je Nestao, a kod nas je objavljen 2022. godine, također u Frakturinom izdanju.
Roman Tri prvi je put objavljen 2018. godine, a otada ne samo da je preveden na mnogo svjetskih jezika i da je postao bestseler, nego je bio nominiran te je osvojio i mnoštvo književnih nagrada.
Tel Aviv nije česta pozornica strašnih zločina, barem ne u popularnoj književnosti. Ipak, ovo je drugi roman koji sam pročitala u kratko vrijeme, a da se zbiva u Izraelu. Prvi je Komora užasaautora Nira Hezronija, a do moje ćete recenzije doći klikom na link u naslovu.
Clare Mackintosh autorica je koja voli putovati. Naročito voli putovati zrakoplovom, promatrati ljude koji čekaju ukrcaj i pitati se kuda i zašto lete. Ideju da napiše Taoce dobila je na jednom od svojih letova dok je čitala o pripremama za prvi izravan let od Londona do Sydneya. Taj je podatak iskoristila kao polazište ovog napetog trilera.
Prijetnja u zraku
Članica kabinskog osoblja na letu iz Londona do Sydneyja, Mina Holbrook, nikad nije mislila da će se naći pred strašnom dilemom: treba li žrtvovati jednu osobu koju voli, svoju vlastitu kćerku, da bi spasila živote stotine nepoznatih ljudi?
Neposredno nakon što zrakoplov započne let dug 20 sati, Mina od anonimnog putnika dobiva poruku: Upute koje slijede spasit će život tvojoj kćeri.
Užasnuta, Mina odmah pomišlja na malenu Sophiju koju je s ocem Adamom ostavila u obiteljskom domu. Što će Mina odabrati? Hoće li spasiti živote nevinih putnika u zrakoplovu ili spasiti život voljene kćeri?
Adam
Mina i Adam u posljednje vrijeme imaju bračnih problema zbog Adamovih poroka i financijskih afera, ali Mina mu odlučuje dati šansu kako bi spasili brak. Prvi takav korak je Adamovo zbližavanje sa Sophijom, njihovom usvojenom kćeri, koja je traumatizirana kao vrlo malena djevojčica i ima problema s privrženošću.
Adam se odlučio stvarno potruditi, ni ne sluteći da je svaki njegov korak pomno praćen, a uskoro stiže i prava opasnost.
Putnici – taoci
Tko su ljudi na letu iz Londona do Sydneya? Upoznajemo ih po brojevima sjedala. Svatko od njih ima pozadinsku priču prepunu ljudskih tajni od kojih su neke bezazlene, a neke vrlo zlokobne. Zaglavljeni usred leta u klaustrofobičnom prostoru, putnici se različito ponašaju, suočeni s prijetnjom rušenja zrakoplova. Dijapazon osjećaja i postupaka raznolik je, od hrabrosti, junaštva, otpora do straha, sebičnosti i zloće. U zrakoplovu je sve jednako kao i na bilo kojem okupljanju ljudi u ekstremnim situacijama. S jedno razlikom. Iz zrakoplova nitko ne može otići, a jedan među njima ili više njih, ljudi su loših namjera.
Moj je zadatak natjerati ih da im bude stalo. Činjenica da planet umire trebala bi biti dovoljna, ali već mi je dugo jasno da nije. str. 296.
Dojam o knjizi Taoci
Taoci počinju vrlo uzbudljivo. Brzo ste uvučeni u priču i želite pročitati roman što prije. Roman pratimo u nekoliko perspektiva. Tu su Minina, Adamova i kao posebni pripovjedački narativ – predstavljanje putnika. Preko Mine pratimo događaje u zrakoplovu, a situaciju u njezinom domu kazuje nam Adam. Putnici se predstavljaju uglavnom brojevima da bi po malo otkrivali njihove identitete.
Panična utrka s vremenom nakon otmičarevog ultimatuma zaokuplja pažnju čitatelja. Ipak, ne mogu reći da sam potpuno zadovoljna romanom. Likova, odnosno putnika je jednostavno previše i teško je popamtiti sve te pozadinske priče, tako da se morate vraćati unatrag da se podsjetite na pročitano (barem je kod mene bilo tako).
S druge strane, gradacija napetosti nije bila dovoljna i nije me kupila. Štoviše, autorica je sredinom knjige pomalo umrtvila radnju. Najupečatljiviji dijelovi romana su početak i kraj. Kraj mi se posebno svidio jer je jedini imao element iznenađenja.
Najbolje opisan lik u romanu Taoci nisu ni Mina ni Adam, već njihova petogodišnja kći Sophia. Djevojčica, znatno zrelija od svojih godina, s iznenađujućim reakcijama i postupanjima, koja je jedno teško odgojivo i vrlo osobeno dijete, osvojila me na prvu.
Autorici dajem plus za dobru temu kojoj je u fokusu strepnja za očuvanje planeta bez obzira na fundamentalistička stajališta koja tu strepnju prate. Tema je to koja se, po mom mišljenju, mogla i spretnije obraditi, ali ako želite pročitati napeti triler bez velikih razmišljanja o etičkom i društveno-političkom aspektu romana, bit ćete zadovoljni.
O autoru:
Clare Mackintosh višestruko je nagrađivana autorica četiriju uspješnica Sunday Timesa. Njezine su knjige prevedene na četrdeset jezika i prodane u više od dva milijuna primjeraka širom svijeta. Mnoge su, kao i Taoci, međunarodni bestseleri New York Timesa na ljestvici najprodavanijih naslova Sunday Timesa. Clare živi u sjevernom Walesu sa suprugom i troje djece. Prije nego što je postala spisateljica radila je kao policajka.
Napokon je stigao taj dugoočekivani godišnji odmor! Bilo da ste na moru, u planinama ili jednostavno ostajete doma, sigurno ćete se kad-tad pomisliti – pa, moglo bi se nešto i pročitati! Ako ste knjigoljubac na godišnjem odmoru, vjerojatno ste se unaprijed pripremili praveći listu i trpajući u kofer više knjiga nego odjeće!
Ipak, za one koji još nisu sigurni kojem se kvalitetnom štivu posvetiti na godišnjem odmoru, evo naših 11 prijedloga.
Uvijek se trudimo naći nešto za sve. Tako smo i ovaj put napravile solidan izbor trilera i krimića, ljubavnih romana, priručnika i romana koje je teško svrstati u neku od tih kategorija, a vjerujemo da ćete u njima uživati.
Taylor Jenkins Reid: Daisy Jones i Šestorka
Prijedlog romana za čitanje na godišnjem odmoru otvaramo s Taylor Jenkins Reid. Bilo koji roman ove talentrirane autorice uljepšat će vam ljeto, ali naš je izbor pao na zabavan, ali intenzivan roman Daisy Jones i Šestorka.
Sedamdesetih godina 20. stoljeća, u eri seksa, droge i rock ‘n’ rolla, prelijepa djevojka fantastičnog glasa želi postati netko. I radi to na potpuno pogrešan način – spavajući s različitim, tada slavnim muškarcima, uzimajući sve dostupne droge. Ta djevojka je Daisy Jones. U isto vrijeme, rock-bend Šestorka postaje sve popularniji i poznatiji. Njihov glavni pjevač i tekstopisac je karizmatični Billy Dunne. Uoči prve turneje benda, Billyjeva djevojka Camilla saznaje da je trudna. Pod teretom nenadane slave i očinstva, a s viškom love i ženskog zanimanja, Billyjev život počinje izmicati kontroli.
Daisy Jones i Šestorka roman je koji je teško opisati riječima. To je spoj glazbe, teksta, sličica, mirisa, atmosfere, osjećaja. Idealan je za čitanje u ovim vrućim ljetnim danima koji će samo produbiti doživljaj romana. Vjerujem da je fabulu prezanimljivom učinio i odmak od klasičnog pripovijedanja. Naime, Daisy Jones i Šestorka pisani su u obliku velikog intervjua koji misteriozna autorica vodi s članovima benda tridesetak godina nakon njihova naprasnog raspada usred turneje.
Priču o otoku koji je Odisej ostavio iza sebe odlazeći u Trojanski rat priča nam, ni manje ni više nego Hera, Zeusova supruga i sestra. Otkad su je muževi i sinovi napustili kako bi ratovali neki tuđi rat, Itaka je otok žena. Njihova kraljica iz sjene je Penelopa. Premda nikad ne bi priznala da vlada, ona sve konce drži u svojim rukama. No, Odiseja nema već dugih osamnaest godina. Sve je više prosaca koji opsjedaju palaču, a ona ih, po zakonu gostoljubivosti, ne smije izbaciti. Kao da to nije dovoljno, otok počinju napadati gusari Iliri koji, kad ih se bolje promotri, ipak ne nalikuju na Ilire… Odiseja i dalje nema. Prosci postaju nestrpljivi. Gusari opet napadaju. Jedan je kralj mrtav. Jedna je kraljica u bijegu. Glasovi drevnih boginja osvete i prokletstva postaju sve glasniji…
Itakaje moćno štivo koje vas od prve riječi uvlači u sebe i ne da vam van. Hera je vješta pripovjedačica, oštra, ranjiva i duhovita. Njezina priča je istinita jer kaže – nema što izgubiti.
Nije ovo roman za plažu. Na ovu se kompleksnu priču treba koncentrirati, treba popamtiti sva ta imena i odnose. Tko koga, kad i zašto. Ali neće vam biti žao. Itaka je roman prekrasnih rečenica, savršeno ispripovijedan. Proza je to na kakvu rijetko nailazimo i shvaćam zašto je Claire North nagrađivana spisateljica. Iako ponekad težak, ovaj roman nije naporan. On nam oduzima dah, ne samo ljepotom izraza, već i snagom svih žena koje su postojale u sjeni muškaraca, potiho vodeći bitke, učeći iz poraza, zanemarujući pobjede.
Svakako pročitajte, ako volite zahtjevne romane pisane biranim riječima u kojima ćete uživati.
Na godišnjem odmoru najčešće se čitaju ljubići – ovo je jedan od onih koje sam uporno odgađala, a onda ga nisam mogla prestati čitati!
Catalina Lina Martín vatrena je Španjolka koja živi i radi daleko od domovine, u New Yorku. I uvalila se u veliku nevolju. Sestra joj se udaje, ona je kuma. I sve bi to bilo super da kum nije njezin sretno zaručen bivši dečko Daniel. Dok pokušava naći nekoga tko bi joj odglumio dečka, za taj se nezahvalni zadatak javlja ni manje ni više nego njen prezgodni kolega Aaron Blackford, koji je, usput rečeno, i Linin zakleti neprijatelj. Preko volje, Lina prihvaća Aaronovu pomoć i oni lete u uzavrelu Španjolsku.
Ljubavna obmana u Španjolskoj divan je ljubavni roman! Mislim da je ovo prvi suvremeni ljubić koji sam čitala i u koji sam se zaljubila! Radnja je dosta spora, što sam vidjela da neki blogeri zamjeraju, i stvarno jest. Ali, Bože, kako je sve to lijepo napisano! Točno vidimo što se odvija u glavama glavnih likova, malo pomalo ulazimo u njihove misli i dok pratimo rađanje strasti između njih dvoje, postaje jasno zašto je Ljubavna obmana postala toliki hit među ljubiteljima žanra. Kemija između Line i Aarona opipljiva je i stvarna.
Potvrđujem da je istina ono što piše na koricama. Doista ćete izgarati od želje za čitanjem i dugo će vam, nakon što zatvorite posljednju stranicu, od ove ljubavi biti toplo oko srca.
Kad Orna na stranici za razvedene upozna Gila, ne može reći da je to ljubav na prvi pogled. No premda joj je pomalo odbojan, nastavlja izlaziti s njim jer pokušava zaboraviti svojeg bivšeg supruga Ronana, koji je napustio obitelj i odselio se u Nepal. Kad se Ronan vraća u Izrael sa svojom novom ženom i njezinom djecom, Orna se uplaši da će njezin sin odlučiti živjeti s ocem. Da sredi misli, odluči otići u kratak posjet Gilu, koji je na poslovnom putu u Bukureštu, unatoč znakovima upozorenja da nešto u njegovoj priči jednostavno ne štima.
Tri je roman za zahtjevnije čitatelje, one koji i na godišnjem odmoru žele uposliti svoje moždane vijuge. Isprva se čini da čitamo ljubavnu priču, ali kako stranice odmiču, shvaćamo da je pred nama i napet psihološki triler i karakterna studija triju različitih žena. Što ih povezuje?
Pisan na drugačiji način, smješten u drugačijem gradu, ovaj roman gradi napetst svakom novom rečenicom, iako je jasno tko je kriv i prije nego je došlo do zločina. Dušu dalo za sve ljubitelje kompleksne, izvrsne književnosti!
U izoliranom mjestašcu na sjeveru Italije, okruženom legendama i strašnim pričama, pronađeno je tijelo muškarca, iskopanih očiju. Na poprište stiže iskusna detektivka Teresa Battaglija, a s njom i novak Massimo Marini, kojem je to prvi dan na novom radnom mjestu. Unatoč mještanima koji ne surađuju i mjesnoj policiji koja ne vjeruje u „moderne metode“ rada, Teresa upozorava da je ovo ubojstvo tek prvo i da će ubojica opet napasti. Prije nego se to dogodi, detektivka mora rasplesti mrežu mitova, legendi i istine koja čvrsto steže selo. Rješenje ubojstava leži u prošlosti, u mističnom krajoliku malog Travenìja.
Cvijeće iznad pakla triler je koji me obuzeo od prve stranice! Nakon uvoda u radnju i priče o staroj, zagonetnoj školi koja se poput zastrašujuće vizije uzdiže nad austrijskim seocetom, nisam mogla prestati čitati! I svako je poglavlje bilo sve bolje! Već znate da obožavam legendama ovijene izolirane seoske zajednice – a ovdje baš to imamo u punom sjaju! Ilaria Tuti zaista je vješto splela zločine iz prošlosti i one iz sadašnjosti u vijenac jeze koji će se svidjeti svakom ljubitelju trilera.
Ako vam je dosta vrućine, sunca i znojenja i tražite triler koji će vas odvesti daleko od stvarnosti, u hladnu i mračnu šumu, ovo je pravi roman za vas!
Davina Sawyer mlada je djevojka koja nikad u životu nije bila ništa do li – uzorna. No, vrijeme joj istječe – naime – Davina treba novo srce, a na samom je dnu liste kandidata. Polako se miri s liječničkom prognozom da će živjeti još samo godinu dana. Tada joj umire voljeni djed Adam i ona je neutješna. Međutim, djed joj ostavlja posljednje iznenađenje – kuću koja će biti njezina ako ispuni nekoliko uvjeta. Među njima je i onaj Davini naoko neizvediv – treba se zaljubiti i udati. No, kada stiže u Cannon Beach, mjesto na kojem se nalazi djedova kuća, stvari počinju ići točno u smjeru koji je djed imao na umu. Davina upoznaje lokalnog zločestog dečka Lorenza…
Komadić rajadomaći je ljubavni roman koji se ne srami svojih stranih pandana. Mada, da budem iskrena, nikad nisam čitala domaći ljubavni roman, ali ako su svi ovakvi, čak ću im dati priliku. Dakle, Komadić raja prava je romansa na koju čitatelj ne može ostati hladnokrvan. Čitala sam da su nekima bile potrebne maramice – meni nisu. Ipak, kraj me se duboko dojmio jer ga nisam očekivala. I više sam bila ljuta nego uplakana, što je opet dokaz da Davina i Lorenzo doista znaju kako ući u srce čitatelja. Ne znam kakvi ste s čitanjem ljubavnih romana, ali za Komadić raja od mene imate preporuku. Priča je strastvena, ali ne vulgarna. Nježna, romantična, bolna. Realna i nerealna. Baš kao i sama ljubav.
Ovo je priča o ženi koja se ne zove Jane. Ona ima svoje ime, svoje porijeklo, svoje roditelje, djetinjstvo i mladenaštvo, svoje snove. A nema zapravo ništa. Jer zatočena je na rubu ogromne pustopoljine od čudovišta koje ju je otelo i drži je tamo punih sedam godina. Ono što ta žena jedino ima – to je nada. Nada da će pobjeći.
Zadnje što će izgorjeti briljantna je knjiga ispričana isključivo glasom žrtve. Iznenađenje mi je bilo što je knjigu napisao mlađi muškarac.
Priča je jednostavna, a s tako puna slojeva i one strašne težine nečega između. Ovo je priča o bijelom roblju, traffickingu i neizvjesnosti u koju se upuštaju mlade djevojke koje napuštaju rodni kraj, namamljene raznim obećanjima o dobrom poslu i boljem životu. Ipak, to nije priča samo o ženi. To je i priča o čovjeku kojeg je netko rodio, odgojio i napravio od njega čudovište najstrašnije vrste. Žena koja se ne zove Jane savršeno je napisan lik. Žrtva i ratnica u isto vrijeme. Robinja i heroina.
Obavezno pročitajte! Ova je knjiga moj ljetni favorit!
Dona Bilić, šesnaestogodišnja odbojkašica i odlična učenica, nestaje, a za njezin nestanak sumnjivi su svi u njezinom okruženju. Inspektori Ervin Wolf i Kris Tomić moraju pronaći Donu, ali to nije lagan zadatak jer trebaju pročešljati čitavu jednu generaciju srednjoškolaca, kao i prijatelje i poznanike nestale te njezinih roditelja.
Pored svega, tijekom istrage, i Ervin i Kris bore se sa svojim osobnim problemima i demonima, koji ne smiju utjecati na njihove prosudbe jer je riječ o životu mlade djevojke. Sve to samo dodatno pojačava napetost u vezi s tim misterioznim slučajem.
Na početku se suočavate s mnoštvom likova koje treba povezati i čini vam se da se radi o tipičnom adolescentnom društvu koje se druži, zaljubljuje, zavidi, mrzi, smješta različite spačke, ali kako se radnja intenzivira roman postaje sve teži, mračniji i pun iznenađenja.
Hannah Hall mislila je da ima odličan život. Posao koji je ispunjava, suprug s kojim se odlično slaže i njegova kćerka koja je, istina, u osjetljivim godinama, ali s kojom se trudi naći zajednički jezik i uvjerena je da će uspjeti. Sve do jednog dana kada Hannin suprug Owen netragom nestaje. Prije nego što je nestao, Owen Michaels svojoj je voljenoj ženi uspio dostaviti poruku: Zaštiti je. Unatoč zbunjenosti i strahu, Hannah Hall točno je znala na koga se poruka odnosi: na Bailey, Owenovu šesnaestogodišnju kćer, koja je kao dijete tragično izgubila majku i koja ne želi imati apsolutno ništa sa svojom pomajkom.
Hannah i Bailey započinju grozničavu potragu za Owenom, a isto to čine i agenti FBI-a koji privode Owenova šefa zbog sumnje u investicijski kriminal. Dok Hannini očajnički pozivi ostaju bez odgovora, ona shvaća da njezin muž nije onaj za kojeg se predstavlja i da je ključ za otkrivanje njegova pravog identiteta i stvarnog razloga nestanka upravo Bailey.
Roman počinje malo sporije, ali kako potraga za Owenom napreduje, jasno vam je da su u igri mnogo opasnije stvari od pronevjere u informatičkoj korporaciji. I taman kad pomislite da će se rasplesti Owenov nestanak, pred Hannu je stavljena teška odluka.
Možda zato što inače volim ovu autoricu, ali knjiga mi se jako svidjela. Ovaj put, za razliku od knjiga Lovačka družina ili Popis uzvanika, autorica je dokazala da može stvoriti jednako dobar, sugestivan i zanimljiv roman koji se događa u jednom jedinom prostoru u obliku gradske, viktorijanske, klaustrofobične vile ili kako je autorica naziva penthouse.
Upoznajemo zanimljivu šaradu likova nastanjenih u toj zgradi: dvije djevojke Mimi i Camille, decentnu Sophie koja jako drži do svog izgleda i njezinog znatno starijeg supruga Jacquesa. Tu su i Nicolas, mladi poslovni čovjek; Antoin, koji je sklon alkoholu te njegova djevojka, i na kraju, Benjamin Daniels, mladi istraživački novinar. Pozornica je tu kao da ju je osmislila Agatha Christie.
U Pariz dolazi Jess, Benova polusestra, nakon što je dala otkaz kao konobarica. Jess je u potrazi za boljim poslom i životom. Javljajući Benu da dolazi, dobiva upute i adresu, ali došavši pred kuću otkriva da Benu nema ni traga. Svakim satom bez Bena, Jess sve više zadire u njegov svijet i nailazi na sve više pitanja.
Mala smrtroman je nešto sporijeg tempa, uz atmosferu mahnitosti u ponašanju stanara i zlokobnog pečata stare vile, dobivate roman u kojem je svatko osumnjičenik pa roman želite što prije pročitati. Taman ono što želimo od štiva na godišnjem odmoru!
Knjiga koja spada u kategoriju priručnika za samopomoć ugodno me iznenadila. Mislim da se apsolutno svatko može pronaći u ovoj knjizi. Svi mi u životu radimo različite kompromise i ustupke, često na štetu vlastitog interesa, dobrobiti, a ponekad čak i zdravlja. Kad nam voda dođe do grla i kad nam je razina stresa prevelika, tada dolazi do pucanja na svim životnim frontovima.
Problem nastaje kada u pretjeranom nastojanju da ugodimo drugima zanemarimo svoje potrebe i želje, žrtvujući tako vlastito zadovoljstvo i sreću.
Britanska psihoterapeutkinja Emma Reed Turrell opisuje „četiri vrste ugađača ljudima“ – osobe kojima je uvijek lakše reći DA, nego objasniti zašto NE – nudeći praktične i ohrabrujuće savjete o tome kako bolje razumjeti i zaustaviti ugađačko ponašanje kada ono počne negativno utjecati na našu mentalnu i fizičku dobrobit. Njezini savjeti pomoći će vam da se oslobodite obrazaca tog nezdravog ponašanja te da se na ispravan način počnete brinuti o drugima – kako biste se naposljetku mogli bolje brinuti o sebi.
Vjerovali ili ne, ovo je naša treća godina u kojoj vam preporučujemo različita štiva za ljetno čitanje! Ako među ovim prijedlozima niste našli ništa za sebe, pogledajte 10 ljetnih knjiga u hladu ispod bora i 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru (OK, sad i mi vidimo da nismo prekreativne u smišljanju naslova ?).
Nadamo se da su vam se svidjeli naši prijedlozi i da će neki od ovih romana biti i vaš ljetni izbor!
Lijepo nam se odmorite, uživajte, zabavljajte se i čitajte i naravno, pišite nam ovdje u komentarima, na Facebooku i na Instagramu, koje je vaše najdraže ljetno štivo. Što biste nam vi preporučili? ☀️⛱️?️?
Visoko u švicarskim Alpama, napola skriven nepreglednom gustom šumom i okružen snježnim vrhuncima, skriva se luksuzni hotel Le Sommet.
Njegovu su gradnju pratile brojne kontroverze i problemi. Naime, zgrada koja je danas renovirana u hotel, nekada je bila sanatorij za oboljele od tuberkuloze. Osim toga, arhitekt koji je radio na hotelu netragom je nestao.
Problem je u ovom mjestu. U ovom hotelu. Tijelo joj reagira na nešto ovdje; nešto živo, prisutno, upleteno u DNK zgrade, njezin dio u jednakoj mjeri kao zidovi i pod. (str. 59.)
Detektivka Elin i njezin dečko Will stižu u Le Sommet kako bi proslavili zaruke njezina otuđenog brata Isaaca.
…-Ne znam jesi li toga svjesna, ali svaki put kad ga pogledaš, imaš isti izraz na licu. -Koji izraz? -Strah. … Svaki put kad ga pogledaš, izgledaš kao da se bojiš. (str. 84.)
Elin ima mnoštvo privatnih i poslovnih problema i zadnje mjesto na kojem želi biti je izolirani hotel. No, ako želi rasvijetliti tajnu iz prošlosti koja joj je obilježila djetinjstvo, mora se prisiliti na kontakt s bratom i odraditi tu proslavu.
Međutim, nedugo nakon dolaska gostiju, hotel je zameten snježnom olujom, a Isaacova zaručnica Laure je nestala.
Dok oluja zavija, a snijeg pokriva sve pred sobom, malobrojni preostali gosti počinju paničariti. A još ni ne znaju da Laure nije jedina koja je nestala.
Elin shvati da korijen ovog zločina počiva u nečem mračnom, nečemu toliko užasnom da je gotovo opipljivo. (str. 179.)
Elin uzima stvari u svoje ruke i shvaća da rješenje zločina leži u nečem mnogo mračnijem negoli je isprva mislila.
Adrenalin joj jurne tijelom. Najradije bi si opalila šamar: kako joj je ovo promaknulo? To je to. Ovo nema veze s hotelom. Ovo ima veze s prošlošću, s onime što je hotel nekoć bio. Sa sanatorijem. (str. 285.)
Velika očekivanja
Od trenutka kada se pojavio, Sanatorij je postao ogromni hit, ne samo kod nas, nego i u svijetu. Osim toga, kritike su bile toliko dobre da sam ga odmah i kupila. Na red za čitanje došao je tek godinu kasnije – do tada je hype oko njega bio toliko da sam bila ovjerena kako me čeka poslastica epskih razmjera. No, iznenađenje! Kada sam na Facebook objavila sliku tog romana, puno pratitelja reklo mi je da im se Sanatorij nije svidio – da je dosadnjikav, razvučen, neuvjerljiv, a kraj da je kriminalan.
Šokirana takvim oprečnim mišljenjima, ublažila sam svoja velika očekivanja i bacila se na čitanje. Moji su dojmovi, eto, točno na pola puta između „vau“ i „ajme“.
Po već ustaljenom običaju, navest ću vam i dobre i loše strane, a na vama je odluka hoćete li ili ne čitati ovaj roman.
Sanatorij – za i protiv
Za početak, ideja romana Sanatorij je izvrsna. Nema čitatelja kojeg neće privući staro, gotovo ukleto zdanje nekadašnjeg lječilišta. Kada ta zgrada postane mjesto zločina, već smo kupljeni, zar ne? Ja sam bila, sasvim sigurno! Prva polovica romana je jako dobra. Upoznajemo likove, pokušavamo proniknuti u njihovu prošlost i povezanost, naslućujemo tajne koje se nadvijaju nad zastrašujućim zdanjem novouređenog hotela… Roman je do samog kraja vrlo napet i tjera vas na daljnje čitanje. Nije jeziv u onom kingovskom smislu, ali puno se toga događa i očajnički želimo saznati što je bilo dalje.
I onda sve kreće nizbrdo, počevši od Elin. Ona je nagrađivana detektivka, visoko cijenjena na svom poslu. Međutim, suočena sa zločinima u hotelu, nema pojma što napraviti. Prestrašena je, što mogu razumjeti, no u dodiru s istragom za koju biva zadužena toliko je zbunjena, kao da to nikad u životu nije radila.
Zatim, kao što su mi rekli pratitelji – kraj nema veze s vezom. Toliki je potencijal bio u ideji nekadašnjeg sanatorija, u opisima liječenja otprije sto godina, u ugođaju mračnog užasa koji lebdi nad hotelom, u svemu onom jezivom što samo naslućujemo. A onda, rasplet toliko banalan da ga možete pronaći u svakom trećem osrednjem krimiću. Čim sam otkrila tko je ubojica, točno sam znala što, kako i zašto i iskreno, to me poprilično naljutilo. Naravno, neću vam spojlati i otkriti ubojicu, ali da to kojim slučajem smijem napraviti, puno bih toga imala reći. Imam osjećaj da smo čitavo vrijeme navođeni na jedan trag, u smjeru koji je super, napet i zanimljiv. Pred kraj – promjena smjera u već stoput viđenom, meni kao ženi čak i malo uvredljivom pravcu.
Uglavnom, ako uzmete Sanatorij nećete pogriješiti, ali smanjite očekivanja.
Nije to ništa što već niste čitali.
Ostali naslovi ove autorice:
Sarah Pearse predstavila se čitateljskoj publici 2020. godine debitantskim romanom Sanatorij, koji je odmah postao hit te je preveden na preko 30 jezika.
Njezin drugi roman, Utočište, objavljen je 2022. godine.
Budući da zadnje poglavlje Sanatorija završava svojevrsnim cliffhangerom, pročitat ću i Utočište, ali nemam apsolutno nikakva očekivanja tako da, možda me pozitivno iznenadi.
Neki ljudi svoje srce nose na dlanu. Joey je svoju traumu nosila oko vrata. str. 106.
Sve što činimo u mraku žestoki je triler koji će vas prikovati za fotelju i sigurna sam da nećete odustati od čitanja ove knjige, ukoliko baš ne morate. Iako ima oko četristo stranica, knjiga je izuzetno napeta s različitim obratima te narativnom niti koja slijedi dva različita, a opet povezana identiteta.
Priča prva
U priču upadamo odmah. Naglavce. Mlada žena Paris Peralta stoji uz beživotno tijelo starijeg supruga, čuvenog glumca, stand-up komičara Jimmya Peralte. Jimmy je najvjerojatnije usmrćen, a Paris, koja prekrivena krvlju drži suprugovu britvu i vrišti, najlogičniji je sumnjivac. Mediji su nemilosrdni prema Paris. Tridesetak godina mlađa od supruga, lijepa Paris filipinskog je podrijetla i nitko ne zna ništa značajno o njenoj prošlosti. Kao da je nije ni imala. Ali, po saznanju da Paris nasljeđuje ogroman novac nakon Jimmyeve smrti, svi novinari koji drže do sebe žele intervju s Paris Peralte.
Paris bi se najradije sakrila u mišju rupu jer je užasava negativna medijska popularnost. Dok ekipa istražitelja pokušava posložiti život bračnog para Peralte u danima koji prethode Jimmyovoj smrti, Paris dobiva ucjenjivačka pisma…
Priča druga
Zapravo je priča koja prethodi prvoj. Pratimo život djevojke Joey koja živi s problematičnom, promiskuitetnom majkom čiji je najnoviji ljubavnik oženjeni imućni bankar. Nakon što je majka u trenutku svađe, bijesa i ludila usmrtila bankara i služi dugu zatvorsku kaznu, život mlade djevojke sličan je brodu u oluji. Puno padova, a malo dobrih trenutaka, u ambivalentnoj vezi s majkom s kojom je imala patološki odnos, djevojka radi razne opskurne poslove kako bi preživjela. U tom periodu malo je dobrih prijatelja. Uglavnom je svi iskorištavaju. Jedan nenadani događaj određuje daljnju sudbinu djevojke. Pobjeći će od svega i započeti iznova. Tamo gdje je nitko ne zna. Ali, prošlost ne oprašta. Netko će se uvijek sjetiti.
Te je noći na toj jednoj mušteriji zaradila tisuću dolara. Iznenadila se kako je lako bilo. Jer u mraku, to nije bilo važno. str. 249.
Dojam o djelu
Sve što činimo u mraku odličan je triler koji vas drži u stalnoj napetosti unatoč povećem broju stranica. Dvije različite priče jednake su tendencije napetosti i samo čekate trenutak kada će se one spojiti u jednu.
Ono što me se najviše dojmilo je odnos majke i kćeri koji je sve samo ne normalan. Štoviše, taj je odnos toliko patološki, rastrgan između ljubavi i mržnje, a opet na neki način razumljiv, jer ta je majka koliko god užasna bila prema kćeri, samo biće koje je na krive načine tražilo i davalo ljubav.
Djevojka, s druge strane, nema izbora. Dvostruka žrtva, i svoje majke, i njezina pohotnog ljubavnika, bogatog bankara, nakon osuđujuće presude kojom joj majka odlazi na dugogodišnju zatvorsku kaznu, odlazi kod nevoljene rodbine, ali ubrzo shvaća da ni tamo nije dobrodošla. Joey nema izbora. Mora početi ispočetka.
Autorica je i sama filipinskog podrijetla koji je utkala u identitet glavnog lika ove knjige.
Uživat ćete čitajući Sve što činimo u mraku. Knjiga ima neke nelogičnosti, vrlo brzo naslutite što se dogodilo, ali to vam ne umanjuje užitak čitanja. Bar je meni bilo tako.
O autoru
Sve što činimo u mraku izbor je Kluba knjiga mjeseca, Indigo Top Ten najbolja knjiga godine, odabir urednika Amazona.
Jennifer Hillier autorica je i šest drugih psiholoških trilera. Bestseler USA Today Male tajne trenutno se adaptira za Peacock od strane Hopetown Entertainmenta Tish Cyrus.
Voli pisati kad pada kiša, spavati kad je sunčano i čitati nakon što svi legnu. Zajedno s obitelji živi u Torontu.
Legenda je obilježila to mjesto. … Govorilo se kako u kasnu jesen, prije nego što kiše zamijeni snijeg, alpsko jezero ispušta zlokobne uzdahe. Kao para izlazili su iz vode i uspinjali se uzbrdicom poput jutarnje magle dok se nebo odražavalo u vododerini. Bio je to raj koji se zrcalio u paklu. (str. 1.)
Cvijeće iznad pakla
U izoliranom mjestašcu na sjeveru Italije, okruženom legendama i strašnim pričama, pronađeno je tijelo muškarca, iskopanih očiju.
Tijelo je ležalo na travi, prekriveno injem. Bjelina kože bila je u suprotnosti s crnilom kose i stidnih dlaka. U pozadini, tmurno zelenilo planinske prirode. … Tijekom noći pala je pokoja pahulja, a jedna mu je zapela među trepavice. (str. 9.)
Na poprište stiže iskusna detektivka Teresa Battaglija, a s njom i novak Massimo Marini, kojem je to prvi dan na novom radnom mjestu. Suvišno je i reći da se postarija detektivka oštrog jezika s novim kolegom nikako ne slaže, mada se on trudi svim silama.
„Kako mogu biti sigurna u ono što govorim?“ rekla je približivši mu se. „Iskustvo mi to kaže. Ali kaže mi i statistika. Kažu mi to stotine profila onih koji su, poput njega, ubili na određeni način. … Nije to čarolija. Nije to samo pretpostavka. Ja proučavam. I ti bi to trebao činiti.“ (str. 44.)
Unatoč mještanima koji ne surađuju i mjesnoj policiji koja ne vjeruje u „moderne metode“ rada, Teresa upozorava da je ovo ubojstvo tek prvo i da će ubojica opet napasti.
Prije nego se to dogodi, detektivka mora rasplesti mrežu mitova, legendi i istine koja čvrsto steže selo. Rješenje ubojstava leži u prošlosti, u mističnom krajoliku malog Travenìja.
Bio je netaknute ljepote, ostavljao je bez daha. Snježni vrhovi vladali su tisućljetnom šumom, uzdizali se poput mutnih oštrica iz gustog šumskog tepiha. Podsjećali su na divove iz mitologije, prisiljavali su te da držiš pogled uzdignutim dok je tvoju nutrinu ispunjavao osjećaj vrtoglavice. (str. 14.)
U duhovima koje vide samo djeca. U šapatu šume i davnoj zagonetki stare škole.
Ali detektivka ima i svoje bitke koje mora dobiti, prije nego postane prekasno.
Vijenac spleten od legendi i strave
Cvijeće iznad pakla triler je koji me obuzeo od prve stranice! Nakon uvoda u radnju i priče o staroj, zagonetnoj školi koja se poput zastrašujuće vizije uzdiže nad austrijskim seocetom, nisam mogla prestati čitati! I svako je poglavlje bilo sve bolje!
Već znate da obožavam legendama ovijene izolirane seoske zajednice – a ovdje baš to imamo u punom sjaju! Ilaria Tuti zaista je vješto splela zločine iz prošlosti i one iz sadašnjosti u vijenac jeze koji će se svidjeti svakom ljubitelju trilera.
„Netko će mi prije ili kasnije morati objasniti što je čudovište“, rekla je. „Zovemo ih tako, ali u međuvremenu i dalje gledamo … jer znamo da su baš kao i mi – ljudi. I to je ono što nas obuzima, što u njima prepoznajemo dio sebe.“ (str. 101.)
Budući da nema toga što mi se nije svidjelo i već osjećam da sam se navukla na ovaj serijal, Cvijeće iznad pakla svakako ću uvrstiti, uz roman Vrisak i tišinaautorice Cory Anderson, na listu najboljih pročitanih knjiga u 2023. godini!
Cvijeće iznad pakla – bezbroj pluseva, ni jedan jedini minus
Hvalospjevi ovom romanu kreću za tri… dva… jedan…
Šalu na stranu, zadnjih nekoliko godina toliko čitam i imam osjećaj da već dugo nema ništa novo. Većina je trilera napisana na isti način, predvidivo i neoriginalno. Ponekad prije sredine pogodim krivca.
Ovdje to nije slučaj. Istina, shvatila sam tko je kriv malo prije detektivke Battaglia, ali vjerujem da je to baš tako i napisano. Ako pozorno pratimo niti koje se pred nama raspliću, naposljetku ćemo uhvatiti ubojicu. I mi čitatelji, i sama detektivka.
Osim toga, rijetki su romani koji, u zadnje vrijeme, u meni bude osjećaj da MORAM čitati. Bez obzira na posao, na jutro, na dnevne obveze. Posljednji mi se put to dogodilo dok sam čitala roman Kad zvijezde potamne autorice Paule McLain. Nije me napuštao osjećaj hitnje, osjećaj trnaca po tijelu koji se javlja isključivo kad se čita nešto prenapeto, predobro, nezaboravno!
Čitajući Cvijeće iznad pakla, opet sam se tako osjećala! Dok sam pratila postariju i podeblju detektivku s brojnim zdravstvenim problemima u potrazi za istinom, istinski sam uživala! Teresa Battaglia drugačija je od ostalih detektivki. Ona je prava, od krvi i mesa, s brojnim manama i skrivenim vrlinama. Obilježena ružnom, bolnom prošlošću i tajnom koja ju pritišće, gura nekako iz dana u dan bivajući briljantna u svom poslu, oštra prema novacima, pravedna prema kolegama. Nesvjesna toga koliko je cijenjena. Usamljena, tužna, mudra, voljena.
Pogledala se u oči kako bi se osjetila manje usamljenom… Bila je izgubljeno biće koje je nježno voljelo samo sebe – to su joj darovali dob i nesretni slučajevi – ali koje se nije moglo spasiti. Ne ovaj put, jer nije ovisilo o njoj. (str. 113.)
Ako tražite triler zbog kojeg ćete zaboraviti na sve osim čitanja – Cvijeće iznad pakla ono je što tražite!
Ostali naslovi ove autorice:
Ilaria Tuti živi u talijanskoj pokrajini Udine, a Cvijeće iznad pakla prvi je njezin roman o detektivki Teresi Battagliji. Prema njemu snimljena je i serija:
Sljedeći iz romani iz serijala, a koji još nisu prevedeni kod su Nimfa dormiente te Fiore di roccia.
Ako su samo upola dobri kao prvi dio, izuzetno se radujem prijevodima!
Ako inače volite mistične legende upletene u život suvremenih gradića, svakako bacite oko na trilogijuŠutnja bijeloga grada Eve Garcia Saenz de Urturi.
Osim toga, Cvijeće iznad pakla svojom vibrom, a i određenim motivima, podsjeća na Grimizne rijekeautora J. C. Grangea pa virnite u recenziju i tog romana, ako ga dosad niste čitali.
Ako ste bili u Parizu, lako ćete zamisliti veliku viktorijansku zgradu koja je vidjela i bolje dane. Takva jedna je u ovom romanu, a trag glamura ostavlja nekolicina više-manje luksuzno uređenih stanova koji imaju i stalno zaposlenu kućepaziteljicu. Osim nje, upoznajemo zanimljivu šaradu likova nastanjenih u toj zgradi: dvije djevojke Mimi i Camille, decentnu Sophie koja jako drži do svog izgleda i njezinog znatno starijeg supruga Jacquesa. Tu su i Nicolas, mladi poslovni čovjek, Antoina, koji je sklon alkoholu te njegova djevojka, i na kraju, Benjamin Daniels, mladi istraživački novinar, Nickov prijatelj. Sve su ovo stanari zgrade koju nazivaju penthouse. Pozornica je tu kao da ju je osmislila Agatha Christie.
Benu u posjet dolazi sestra
Neplanirano, u Pariz dolazi Jess, Benova polusestra, nakon što je dala otkaz kao konobarica. Jess je u potrazi za boljim poslom i životom. Javljajući Benu da dolazi, dobiva upute i adresu, ali došavši pred kuću otkriva da Benu nema ni traga.
Jess dugo zvoni, nitko se ne javlja i ona lukavstvom ulazi u Benov stan jer nema gdje odsjesti. Tada započinje Jessina potraga za Benom i upoznavanje sa stanarima koji su redom nesimpatični i nesusretljivi. Svakim satom bez Bena, Jess sve više zadire u njegov svijet i nailazi na sve više pitanja.
Pitanje je: postoji li itko tko zna kakav je zapravo Benjamin Daniels? str. 154.
Stanari
Dok postepeno upoznaje stanare, Jess otkriva da se iza vanjske fasade svakoga od njih kriju mnoge tajne. Čitava lepeza emocija i postupanja koje otkriva, od neuzvraćenih ljubavi, zavisti, sklonosti porocima, izdaje i moralno upitnih ponašanja, daju Jess pravo na sumnju da je jedno ili više njih umiješano u Benov nestanak.
Ben
S Benom se susrećemo u kratkim poglavljima u prošlosti, u kojima se on druži s ostalim stanarima i u različitim je interakcijama s njima. Ono što znamo je da je Ben sjajan, uporan istraživački novinar koji zna nanjušiti dobru priču. Jednu je takvu, izgleda, upravo nanjušio čim je kontaktirao svog izdavača za ekskluzivu. Stanujući u penthouseu, Ben je iskra koja prijeti izazivanjem požara. Stalno je na tragu dobre priče, na očaj stanara koji se pitaju: tko je zapravo Ben? Za nekoga od njih Ben je opasan igrač.
Ako je nekoga od nas čekao uspjeh, sa sigurnošću bih rekao da će taj netko biti Ben Daniels. str. 83.
Dojam o djelu
Možda zato što inače volim ovu autoricu, ali knjiga mi se jako svidjela. Ovaj put, za razliku od knjiga Lovačka družina ili Popis uzvanika, autorica je dokazala da može stvoriti jednako dobar, sugestivan i zanimljiv roman koji se događa u jednom jedinom prostoru u obliku gradske, viktorijanske, klaustrofobične vile ili kako je autorica naziva penthouse.
Značajno je i to da se radnja odvija u Parizu, koji postaje savršena pozornica za ovaj roman. Grad atmosfere, suptilnog i nenametnutog užurbanog kolorita u opreci je sa sumornom vilom u Rue des Amants i njezinim stanarima.
Jess koja se pojavljuje kao autsajder, osoba bez ugleda, novca, i s lošim obiteljskim backgroundom u potrazi za Benom, suprotstavlja se cijelom nizu osoba koje imaju moć, novac i očito su staležno visoko iznad nje. Ali, u konačnici, svi se oni bore sa sličnim demonima bez obzira na porijeklo i količinu novca na računima.
Mala smrt je roman nešto sporijeg tempa, što ne vidim kao zamjerku. Umjesto brzih akcija, jurnjave i naglih obrata, autorica se poigrala psihološkim osobinama likova, odmotavajući za svakog od njih ponaosob klupko koje ih dovodi do Bena Danielsa. To je, uz atmosferu mahnitosti u ponašanju stanara i zlokobnog pečata stare vile, doprinijelo zanimljivom misteriju u kojem je svatko osumnjičenik pa roman želite što prije pročitati.
O autoru
LUCY FOLEY autorica je bestselera Lovačka družina i Popis uzvanika, koji su prodani u više od milijun primjeraka diljem svijeta. Lucyni su trileri uključeni i u liste bestselera The New York Timesa i The Irish Timesa, osvojili su niz nagrada i uključeni su u klub čitatelja Resse Witherspoon te su prevedeni na razne svjetske jezike.
„Iznesi me sa smećem“, često bi govorio. „Kad umrem, iznesi me sa smećem. Bit ću mrtav, pa će mi ionako biti svejedno. Ti ćeš plakati kao kišna godina“, pa bi se nasmijao, a i ja bih se nasmijala jer smo oboje znali da ne bih plakala kao kišna godina. Nikada ne plačem. (str. 11.)
Te je riječi otac uputio Sally malo prije smrti. A ona ga je poslušala. I tu kreće priča.
Naime, Sally je četrdeset dvogodišnja žena nevješta u socijalizaciji. Njezin joj je otac, ugledni psihijatar, objasnio da je to zato što nema socijalnu inteligenciju. Sally je, doista, neobična.
Znam da ne razmišljam kao drugi ljudi, ali ako ih uspijevam izbjegavati, zašto je to onda uopće važno? Tada mi je rekao da sam jedinstvena. Ne smeta mi to. Nazivali su me brojnim imenima, ali ja se zovem Sally. Barem je to ime koje su mi tata i mama nadjenuli. (str. 20.)
Nakon što, zbog onoga što je učinila s očevim tijelom, dođe u centar pažnje medija i cjelokupne javnosti, na površinu isplivaju duboko zakopane tajne iz Sallyna najranijeg djetinjstva.
Upoznata tek s djelićima istine, iz oporučno ostavljenih očevih pisama, povučena i izolirana Sally saznaje stravične okolnosti svog rođenja.
Pokušavajući izaći na kraj sa zastrašujućim događajima iz prošlosti, Sally iskoračuje u vanjski svijet. Pronalazi prijatelje, druži se, seli se, kupuje modernu odjeću, priređuje zabave…
Voljela sam gledati ljude i njihove uzbudljive živote, njihove strastvene ljubavne veze, nesretne obitelji i mračne tajne. Ironično je, moglo bi se reći, jer u stvarnom životu ne volim ljude. (str. 13.)
Međutim, prošlost rijetko kada ostaje u prošlosti…
Kada se u njezino susjedstvo doseli sumnjivi muškarac, i kada joj na kućnu adresu stigne mračan podsjetnik na djetinjstvo, muke za Sally Diamond tek počinju.
Triler vrijedan čitanja
Neobična Sally Diamond roman je koji vas u sebe uvlači prvom rečenicom i ne možete prestati čitati dok ne dođete do kraja. A onda, čitate opet. One dijelove koji vam nisu sjeli, one u koje ne želite povjerovati, one koje na silu želite izmijeniti.
Sally Diamond heroina je kakvu rijetko susrećemo, ali je zauvijek pamtimo. Nije ona nešto posebno ni simpatična niti ćete je zavoljeti od prve rečenice – barem ja nisam. Ona je drugačija, baš kako naslov i kaže – neobična. Ne zna s ljudima niti oni znaju s njom. Ne razumije osnovne emocije niti društvene norme. Odrasla u izoliranoj kući s ekscentričnim ocem, računamo, dobro je i ispala.
A onda, pismo po pismo, poglavlje po poglavlje, otkrivamo sve veći užas koji je Sally pretvorio u to što ona jest.
Ljutnja je sekundarna emocija. Bijes može nastati kao posljedica straha ili bilo koje emocije koja podrazumijeva ranjivost ili bespomoćnost. Ali sad si odrasla osoba… Na raspolaganju su ti razne mogućnosti. Imaš mogućnost izražavanja i odlaska. A to su dva najvažnija sredstva. (str. 282.)
No nije samo Sally glas koji nas vodi ovom poremećenom, kompleksnom, moćnom pričom.
Tu je i Peter, lik za kojeg znamo da je nešto veliko i važno za priču, ali svaka nas njegova riječ odbija i ne želimo povjerovati da će se njegova i Sallyna priča ukrstiti.
Teško je reći bilo što više o radnji jer vam stvarno ne želim spoilati ogroman užitak čitanja koji će u vama pobuditi ovaj roman. Istaknut ću samo neke teme koje se protežu radnjom, a koje su maestralno spojene u psihološki triler koji nije sličan ni jednom u moru onih koji se bave istim temama. Tu su zlostavljanje, nasljedno (ili naslijeđeno) zlo, mučenje, neravnopravnost spolova, dominacija muškaraca, nasilje svih vrsta…
Neobična Sally Diamond je definitivno roman za svaku TBR listu.
Zlo rađa zlo
Iskreno, u ovom mi se romanu sve svidjelo i sve me dotaklo. Cijela Sally koji mi je do kraja bila odbojna, ali sam za nju navijala. Cijela radnja koja je na trenutke bila stvarno užasna i roman sam morala odložiti na koji sat i posvetiti se nečem vedrijem. Ipak, ono što me se najviše dojmilo, što će mi dugo ostati u mislima i što ću teško zaboraviti jest kraj romana.
Nije to kraj na koji smo navikli. Kraj je to koji Sally nije zaslužila. Koji čitatelji nisu zaslužili. Šokantan i beskrajno tužan. Iznenadio me, frustrirao i emotivno iscrpio, ako tri stranice to uopće mogu napraviti. Međutim, svaka riječ je na mjestu. Kraj je toliko savršen u svojoj težini da se čak nisam imala snage ni naljutiti na autoricu.
Kao što sam rekla, u masi romana s istom ili sličnom temom, Neobična Sally Diamond doista se ističe. Nije to još jedan psihološki triler koji će vas malo prestrašiti, ali zabaviti. Roman je to za osjećanje, poneki tupi pogled u prazno i promišljanje o zlu. Zlu koje jedan čovjek može nanijeti drugom. Nasilju koje muškarac može nanijeti ženi. Mržnji koja postaje ljubav, ljubavi koja postaje mržnja. Zlu koje rađa zlo, koje nastavlja zlo, koje nikad ne prestaje.
Da završim u vedrijem tonu – Neobična Sally Diamond vrijedi svake minute koju ćete u nju uložiti. Od srca vam je preporučujem!
Ostali naslovi ove autorice:
Liz Nugent irska je spisateljica, autorica pet romana. Za posljednji, Neobična Sally Diamond, kritika kaže da je najbolji dosad.
Iako je premisa otac serijski ubojica i kćer istražiteljica već upotrijebljena u više romana, Nađi me je ipak bolji roman od sličnih koje sam pročitala. Pratimo osuđenog serijskog ubojicu Benjamina Fishera koji je nakon niza godina provedenih u zatvoru pristao otkriti policiji gdje su zakopana tijela ubijenih djevojaka. Jedini uvjet koji Benjamin Fisher postavlja je da svemu tome prisustvuje njegova kćerka Reni, koja je u trenutku ubojstava bila djevojčica, a sada je bivša FBi istražiteljica.
Reni Fisher
Reni je kao petogodišnja djevojčica bila obožavana tatina mezimica. Otac ju je toliko obožavao da ju je koristio kao mamac za otmicu djevojaka. Reni je na početku smatrala da je sve to igra, ali već tada, kao petogodišnjoj djevojčici, mnoge su joj stvari bile čudne. Nakon što je jedna od otetih djevojaka pobjegla, a Benjamin uhapšen i optužen za brojne zločine, Reni i majka mijenjaju mjesto boravka, počinju život iz početka iscjeljujući rane izazvane traumama koje su doživjele kao obitelj zločinca. Kako odrasta, Reni se nikako ne može psihički srediti jer se još uvijek osjeća kao sudionica u očevim zločinima. Majka radi u prihvatilištu za beskućnike, a Reni završava policijsku akademiju, ali se ne uspijeva zadržati na poslu jer je psihički nestabilna. U to stiže poziv inspektora Daniela Ellisa.
Trebalo je neko vrijeme, ali Reni je shvatila da su mirisi veliki okidači za ono što je na kraju dijagnosticirano kao kompleksna trauma. str. 41.
Daniel
Daniel Ellis više od svega želi pronaći grobove ubijenih djevojaka, ali osim istražiteljskog, ima još jedan skriveni motiv. Naime, uvjeren je da je njegova majka bila jedna od Fisherovih žrtava. Danielova majka nestala je dok je bio dijete i on više nikad nije naišao na njezin trag. Uvjeren je da je pala kao Benjaminova žrtva. Pronalazak grobova trebao bi biti trenutak kad će se priča konačno završiti.
Benjamin
Već dugi niz godina u zatvoru, sve tajne drži duboko u sebi. Jedino što još u životu želi je vidjeti Reni i dati joj upute kako doći do tijela. Ali i Benjamin ima svoj tajni plan. Nakon što odvede Reni i inspektora do pustinje u kojoj su sakrivena tijela, Benjamin se u zatvor ne misli vraćati. A netko ga, uz to, posjećuje u zatvoru…
Čudno je kako se životi križaju, zar ne? Čini se da ništa nije linearno i da se stvarno krećemo u konvergentnim krugovima. str. 96.
Dojam o djelu
Nađi me je zanimljiv psihološki roman s ne baš najoriginalnijom pričom. Serijski ubojica koji godinama ne želi otkriti mjesto gdje je zakopao tijela, nestabilna kćerka, tragovi i indicije koji se povremeno pojavljuju sugeriraju da se ispod površine nalazi još dosta toga neizrečenog. Vrsni čitači trilera odmah će “nanjušiti” da ovdje ima itekako materijala za otkrivanje. Na kraju se štošta zanimljivog otkrije, ali ne u potpunosti, tako da je za očekivati nastavak ili čitav serijal događanja u kojima glavnu ulogu imaju Reni Fisher i istražitelj Daniel Ellis. U svakom slučaju, knjiga mi se svidjela, ali ako ne bude nastavaka, nećemo ju dugo pamtiti.
O autoru
Anne Frasier autorica je bestselera New York Timesa. S više od milijun prodanih primjeraka, njezine nagrađivane knjige obuhvaćaju različite žanrove misterije, trilere, romantične ljubavne priče i memoare. Njezini trileri dospjeli su na popis bestselera USA Today-
Iako najavljivan kao horor, Teddy je, po mom sudu, psihološki roman, odnosno triler s paranormalnim nijansama. Ne mogu reći da me obuzeo toliko da bih se okretala u strahu kad bi nešto lupnulo u mraku ili osjećala nelagodu činjenicom da se u romanu prizivaju duhovi i slično. Tog iskonskog straha, odnosno jeze koju u nama izazivaju pravi horori u Teddyju nema, ali roman je ipak na svoj način savršen. Kombinacija reprodukcije dječjeg crteža i crteža odrasle osobe unutar romana kao elementa koji nadograđuje radnju originalna je i vrlo maštovita. Sadržaj je lako pratiti, a crteži ne samo da nadopunjuju radnju, već je u većini slučajeva tumače.
Mallory
Mallory Quinn, dvadeset jednogodišnja djevojka, bivša je ovisnica u potrazi za poslom. Mallory treba posao, ali još i više odvajanje od starog društva ovisnika i narkomana. Njezin mentor u grupnoj terapiji, Russell, pronalazi joj posao dadilje kod obitelji u New Jerseyju, Maxwellovih. Obitelj Maxwell slika je savršene obitelji. Roditelji Ted i Caroline imaju inteligentnog i neobičnog petogodišnjeg sina Teddya, nadarenog za crtanje.
Mallory se pokaže kao najbolja kandidatkinja za brigu o Teddyju među svim ostalim prijavljenima za taj posao. Istina, Ted je bio tvrd orah, ali je pod utjecajem Caroline odlučio dati Mallory priliku. Maxwellovi su ljubazni, a Teddy dobro prihvaća Mallory pa se čini da će ovo biti lagan posao. Smještaju je u vrtnu kućicu koja ima čudnu pozadinsku priču..
Nikoga nisu puštali da prenoći unutra i tako već sedamdeset i tko zna koliko godina. Sve dok se ti nisi uselila. str. 67.
Teddy
Teddy voli crtati sve, ali najviše djevojčicu s kojom se igra kad je sam. To je njegova imaginarna prijateljica Anya s kojom povremeno priča u svojoj sobi u trenucima odmora. Maxwellovi tu njegovu aktivnost objašnjavaju nadarenošću i ekstremnom kreativnošću što bi bilo gotovo opravdano da se njegovi crteži s vremenom ne mijenjaju. Od dječjih, vedrih i bezazlenih, crteži postaju sve mračniji, jeziviji, prijeteći. Oni pričaju priču davno neriješenog ubojstva. Mallory shvaća da je Teddy samo sredstvo preko kojeg netko šalje poruke, ali Maxwellovi te ideje proglašavaju glupostima. Mallory ne može otići da ne sazna istinu prije nego što bude prekasno.
Shvatim da sam od njega očekivala objašnjenje nečeg što ne razumije. Objašnjenje nečeg nemogućega. str. 167.
Dojam o djelu
Teddy je vrlo zanimljiv roman. Ideja da se crtežima prikaže dio radnje vrlo je inspirativna i originalna. Ovo je jedinstvena knjiga u kojoj možete pratiti radnju kombinacijom teksta i crteža. A crteži su toliko dobri da vam je manje-više posve jasno što se dogodilo. Crteži mi čak nadoknađuju malo sporiji tempo radnje u prvom dijelu knjige. A kako postaju sve složeniji, mračniji i jezovitiji, tako se i radnja zahuktava i dovodi do neočekivanog finala.
Autor daje drugu priliku djevojci problematične prošlosti, ali zanimljivo je da to nije bilo koja djevojka. To je vrlo intuitivna djevojka koja osjeća promjene u prostoru u kojem živi. Mallory je djevojka koja osjeća energetsko polje, odnosno visoke vibracije oko sebe i tu se autor fantastično poigrao fizikalnim zakonima vezanim za protok energije, onim što je vidljivo i nevidljivo, materijalno i nematerijalno.
Premda su znakovi vrlo nepouzdani, a Mallory nije u potpunosti zaliječena, nesigurna i bez dodatnog samopouzdanja pa nismo isprva sigurni koliko je njezino mišljenje vjerodostojno, autor odjednom unosi elemente horora u vidu Anye koja postaje sve jasnija figura. Tu se počinju događati obrati koji ovu knjigu čine savršenim štivom za sve one koji su voljni preispitivati granice između stvarnog i nestvarnog, iluzije i racija, duhovnih zakona i zakona fizike.
Sve u svemu, vrlo intrigantno i zanimljivo štivo.
Jedino što mi pada na pamet jest da je Teddy medij. str. 137.
O autoru:
Jason Rekulak je do 2018. godine bio izdavač Quirk Booksa prije nego što se okrenuo pisanju. Njegov debitantski roman The Fabulous Years of Billy Marvin (Rizzoli, 2018.) preveden je na 12 jezika i nominiran za nagradu Edgar. Teddy je njegov drugi roman koji će uskoro postati serija za Netflix.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
