Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.
Naslovnica knjige Nećeš stići kući: ©Mozaik knjiga
Prevela Branka Grubić
Nećeš stići kući – općenito
Toliko je različitih mišljenja vezanih za ovu knjigu koja kreću od oduševljenja do totalnog razočaranja, tako da vas molim da svakako pročitate knjigu kako biste stvorili vlastiti sud.
Što se mene tiče, roman Nećeš stići kući, koji se brzo čita i gradi napetost na stalnoj granici erupcije, bio je tolika zbunjoza da sam se vraćala romanom naprijed-natrag da vidim jesam li nešto krivo shvatila. Na kraju sam bila potpuno iscijeđena, da ne kažem izblesirana, pa ako je Fitzeku bio cilj izbezumiti čitatelja, u mom je slučaju to u potpunosti uspio.
Jules
Jules Tannberg volontira na telefonskoj liniji za žene koje se same vraćaju kući u kasnim večernjim satima. Služba je osmišljena kako bi bila potpora uplašenim ženama te kako bi im pružila osjećaj sigurnosti na samotnom putu do kuće. Jules je odradio stotine ovakvih poziva, ali večeras samo radi uslugu prijatelju kojem je trebala zamjena.
Činilo se da je to jedna sasvim obična večer, ali žena s kojom je upravo na liniji ima sasvim druge probleme. Želi si oduzeti život. Tako započinje roman Nećeš stići kući.
Ja bih si sada rado oduzela život. Nadam se da se ne ljutite, ali to će mi bolje uspjeti ako prekinem razgovor. str. 61.
Klara
Klara je udana za muškarca koji je psihički, fizički i seksualno zlostavlja. Nemoćna je oduprijeti se suprugu Martinu koji je tuče, maltretira i ponižava na izrazito sadistički način. Klara se boji da će, ako ode od supruga koji je u javnosti percipiran kao vrlo ugledan građanin, ostati bez djeteta. Tako rastrojena, upada u ralje takozvanog Kalendarskog ubojice koji joj daje ultimatum: ili će do određenog datuma ubiti mizoginog idiota od supruga ili će sama umrijeti. Kalendarski ubojica, nakon što ubije svoju žrtvu, koristi njezinu krv te na zidu ispisuje datum sljedećeg ubojstva.
Odluka je na Klari.
Ako do tridesetog studenog ne uspiješ okončati brak sa svojim suprugom, ja ću te ubiti čim svane dan. str. 266.
Dojam o djelu Nećeš stići kući
Ono što je sigurno, Nećeš stići kući jezivi je triler. Atmosferičan, s dosta zvukova, olfaktornih halucinacija te predmeta koji se pojavljuju pa nestaju; jezive, hladne i distancirane okoline koja ne sudjeluje u samoj priči ničim osim što služi kao kulisa za radnju koja je poprilično zbrkana, na trenutke i potpuno kaotična. Tko su negativci, osim supruga i njegovih prijatelja koji seksualno iskorištavaju Klaru, radi li se o jednom ili više ubojica, sve su to pitanja koja si postavlja čitatelj. I ne bi bio problem da su događaji logički povezani, ali ne, skokovi između Julesovog privatnog života, Klare i Kalendarskog ubojice, traljavi su i nepovezani što mi je izazivalo teškoću u praćenju radnje i nemalu frustraciju.
Unatoč svemu, Nećeš stići kući nije loše zamišljena knjiga. Autor je imao sve: Službu za pomoć, rastrojenu, izmaltretiranu ženu, nasilnog muža, ubojicu koji je sa svime upoznat. I sve je to na neki način uprskao pomiješavši radnju u jedno nerazmrsivo klupko.
Ono što bih ja spomenula kao bitno jest postojanje službe za pomoć zlostavljanim ženama. Ona u Njemačkoj uistinu postoji te služi za borbu protiv obiteljskog nasilja, naročito prema ženama, koje je Fitzek akcentirao u knjizi.
Mene se radnjom sama knjiga nije dojmila, što ne znači da nekome neće biti odlična. Neke su mi scene Karlinog zlostavljanja bile preintenzivne, brutalne i teško probavljive. Ali, ako stavimo po strani Karlu kao glavni lik, namjera pisca da skrene pozornost na sudbine zlostavljanih žena diljem svijeta vrlo je vrijedna.
Dakle, ako volite efekt šoka i nagle preokrete u kojima ništa nije onako kako se čini, Nećeš stići kući knjiga je za vas.
Jesam li ja na kraju sve to samo umislio? str. 128.
Ako želite pročitati još koji roman Sebastiana Fitzeka, pogledajte na našu recenziju romana Zatvorenik.
O autoru
Sebastian Fitzek, rođen 1971., najuspješniji je njemački autor psiholoških trilera. Od njegova debitantskog romana Terapija (2006.), svi su mu romani na vrhu lista bestselera. Njegove knjige sada su objavljene u trideset šest zemalja i poslužile su kao osnova za međunarodne filmske i kazališne adaptacije. Sebastian Fitzek bio je prvi njemački autor koji je dobio Europsku nagradu za kriminalističku fikciju. Nećeš stići kući njegov je posljednji roman preveden kod nas.
Živi u Berlinu.