Arhiva Ljeto - Mala od knjiga - sunce, more, knjiga

18 rujna, 202423 rujna, 2024

Ali Hazelwood: Ljubav u teoriji

Nakladnik: Sonatina, 2024.

Naslovnica knjige Ljubav u teoriji: ©Sonatina

Prevela Nevena Erak Camaj

Ljubav u teoriji ljupka je gorko-slatka ljubavna priča o dvoje znanstvenika s drugačijim znanstvenim opredjeljenjima. Teorijska fizičarka Elsie s dvadeset sedam godina radi kao znanstveni novak (što bi kod nas rekli, asistent) i nije zadovoljna svojim napredovanjem. Kad susretne Jacka Smitha, kemija između njih reže se nožem. Jedina je kvaka u tome što je Jack omraženi eksperimentalni fizičar.

Elsie

Elsie je jako usredotočena na to kako dobiti željeni posao u akademskoj zajednici. Posao koji trenutno radi dosadan je i ne ispunjava je, a uz to je slabo plaćen. Ocjenjivanje studenata i odgovaranje na bezbroj njihovih upita ne razvija njezinu karijeru, a ni mentor joj ne pomaže u napredovanju. Stoga Elsie, kako bi nadopunila osobni budžet, povremeno radi kao pratilja raznim muškarcima u svojstvu „lažne“ djevojke. Sve to ide neko vrijeme dok Elsie, angažirana da glumi djevojku njegova brata, ne upozna Jacka Smitha.

Prije tri tjedna bila sam druga osoba. Ne: prije tri tjedna bila sam beskonačan broj različitih osoba. str. 394.

Jack

Jack je već u mladim danima posvađao akademsku zajednicu teoretičara i eksperimentatora objavom članka u znanstvenom časopisu. Jack, jednako privlačan koliko i arogantan eksperimentalni fizičar, navodno je svom mentoru uništio karijeru potkopavajući ugled svih teoretičara svijeta. Elsie se svidi Jacku, ali on je oprezan u komunikaciji s njom jer je smatra bratovom djevojkom. S druge strane, čudno mu je Elsieno ponašanje. Djevojka se predstavlja kao knjižničarka, ali Jacku njezina priča ne drži vodu.

To je tek početak jednog uvrnutog mrzim-volim odnosa između glavnih protagonista.

Kemija

Jack i Elsie započinju „ratoborno“ prijateljstvo koje je stalno na ivici prekida. Očito je da privlače jedno drugo, ali njihova komunikacija vrlo je napeta. Uz to, Elsie jako želi posao na Jackovom akademskom odjelu, ali Jack na umu ima drugu kandidatkinju što Elsie dovodi do ludila. Stvari eskaliraju i dovode do niza Elsinih nespretnih, čak i problematičnih ponašanja. Ali Jack je tvrd orah izvana, a iznutra empatičan i skroz simpa lik.

Dobra si i zaista bi mi u timu trebao netko poput tebe. … Ali ja sam bolja. str. 278.

Dojam o knjizi

Roman Ljubav u teoriji tematski bih podijelila na dva dijela. U prvom dijelu upoznajemo Elsie, znanstvenu novakinju, nezadovoljnu svojim poslom, obitelji i životnim standardom. Čini se da je nezadovoljna baš svime, a dobrim je dijelom i sama za to kriva. Jer Elsie je komplicirana osoba koja ne izaziva baš simpatije. Dapače, ako smijem reći, lik Elsie mi se uopće nije svidio. Prevrtljiva je, povremeno licemjerna (u odnosu s prijateljicom), osoba koja se lažno predstavlja kako bi zaradila novac, sve me to odbijalo kod Elsie. Neke stvari možemo razumjeti. Obitelj koja nije zainteresirana za nju već je usmjerena na njezina dva problematična brata, dijabetes koji ima odmalena, stalna borba da bude priznata na svom poslu, manjak novca, sve je to utjecalo na Elsie. Ona se ne zna zauzeti za sebe, nema svoj stav ni samopoštovanje. Tolika nesigurnost stvara želju da se svidi svakome, da ugodi svakome, a sve ju je to pak učinilo običnom manipulatoricom.

U tim okolnostima, upoznaje starijeg brata svog omiljenog klijenta. Jack Smith voditelj je katedre za fiziku, mjestu na kojem je Elsie željela raditi cijeli život.

Jack mi se kao lik svidio puno više od Elsie. Njegov odnos sa zaposlenicima odjela, prisan odnos s bratom i vlastitom obitelji, pun poštovanja, puno govori o njemu kao liku. Nakon zbunjujućeg početka, njegov odnos prema Elsie pun je brige, privrženosti i empatije. Jack je čovjek koji ništa ne radi s figom u džepu. Iskren je i jednostavan.

Dobre stvari i malo kritike

Kemija između ova dva lika je vrlo opipljiva. Drugi dio knjige uglavnom je prikaz njihove veze naizmjenično obilježene emotivnim trenutcima i scenama seksa koje su napisane nekako isforsirano i nisu mi se svidjele. Dodala bih još kao primjedbu veliku količinu psovki koja se bespotrebno upotrebljava u knjizi.

Vrijednost knjige je što prikazuje život s usponima i padovima koji se događaju svima nama (kod Elsie su uglavnom padovi). Uz podosta nespretnih i nesretnih situacija te komičnih elemenata, knjiga je zabavna i brzo se čita.

O autoru:

Ali Hazelwood je neuroznanstvenica, a u slobodno vrijeme piše romantične komedije. Glavne junakinje njezinih romana pripadnice su, baš kao i ona, znanstvene zajednice.
Ali Hazelwood radi kao profesorica, a uz romantične komedije koje piše iz hobija, objavljuje i recenzirane znanstvene članke o mozgu. Na hrvatski su do sada prevedeni romani Ljubavna hipoteza, Ljubav i neuroni i Ljubav u teoriji.

Gdje kupiti:

SONATINA

15 rujna, 202415 rujna, 2024

Tess Sharpe: Sva moja lica

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Sva moja lica: ©Znanje

Prevela Sandra Nikoletić

Sva moja lica

Nora O’Malley naizgled je sasvim obična tinejdžerica koja tog jutra dolazi u banku uplatiti novac. U pomalo je kompliciranom i trenutno vrlo napetom odnosu s vršnjacima Wesom i Iris, koji joj prave društvo. A tada, sve se dodatno zapliće kada u banku upadaju dvojica pljačkaša.

Nori je vrlo, ali vrlo brzo jasno da to ni po čemu nije obična pljačka te da razbojnici imaju neki drugi cilj.

Mama mi je običavala govoriti: Daš li čovjeku ono što želi, jest će ti iz ruke. To je još primjenjivije u slučaju pljačkaša banaka čiji se plan potpuno izjalovio. (str. 20.)

Kako joj je jasno – to je tajna. A ona započinje majkom kriminalkom koja je Noru cijelog djetinjstva učila samo dvije stvari – varati i krasti.

Ja, ja sam rođena da budem prevarantica. Stigla sam na ovaj svijet s laži na usnama, sposobnošću da se smješkam i očaram, baš kao i moja majka. Ljudi to zovu šaromom. Vrlo korisna vještina. Umjeti pročitati ljude i smjesta im se upravo zrcalno prilagoditi. To nije dar ni prokletstvo. To je oruđe. (str. 23.)

Izvodile su svoje prevare na bezbroj maštovitih načina i sada će Nora morati zaroniti duboko u svoju prošlost kako bi našla izlaz iz opasne situacije u kojoj se našla. I nije njoj do sebe – više od svega želi spasiti Iris i Wesa, dvoje od troje ljudi koje voli najviše na svijetu.

Prisjećajući se svih djevojčica koje je nekada bila, Nora u svega nekoliko sati saznaje tko je danas.

Ali, nije Nora jedina koja se drži prošlosti. Jedan mračan lik, dio njezina djetinjstva, vreba iz mraka i čeka pogrešan korak.

A ova bi pljačka mogla biti baš to – veliki pogrešan korak koji će Noru odvući natrag u pakao iz kojeg je došla i koji taji – gotovo svima koje voli.

Osvježavajuće i jako, jako pitko

Sva moja lica roman je koji sam dobila davno, ima skoro godina dana. Zašto ga nisam ranije uzela za čitanje? Nemam pojma, ali znam da sam ga pročitala u treptaju oka! Zabavan, lagan, osvježavajući – Sva moja lica roman je nepravedno zapostavljen! Uopće se ne sjećam da sam o njemu ikad išta pročitala, a evo, jako mi se svidio i imate moje preporuke!

Za početak, stil pisanja je odličan! Glavni je lik tinejdžerica Nora pa je i sam jezik potpuno prilagođen mladima. Nema nepotrebnih komplikacija, nema opisa. Nema lamentacija likova koje se protežu sa stranice na stranicu i čine da vam se sklapaju oči…

Toliko mrzim onu izreku što te ne ubije, čini te jačom. Kakvo sranje. Ponekad je ono što te ne ubije gore. Ponekad bi bilo bolje da te ubije. Ponekad te ono što te ne ubije tako slomi da se moraš neprekidno boriti kako bi preživio s onim što je ostalo. (str. 25.)

Čitava se radnja odvija u manje od 24 sata. Poglavlja su kratka, brzo se izmjenjuju, a pozornost nam drži (i ne pušta!) Norino skakanje u prošlost, u dane kada nije bila Nora. Kao što sam već rekla, Sva moja lica sva su Norina lica, jer ona je bila puno djevojčica. A neke od tih curica uvalile su se u prave probleme i naučile Noru svemu što ona danas zna.

Te djevojčice, koje se sastoje od svega tri riječi (vidjet ćete kad budete čitali) i koje jesu i nisu Nora, naučile su je hrabrosti, požrtvovnosti, laganju, šutnji, manipulaciji… Sve su to vještine koje se nadamo da nam nikad neće trebati, ali evo – ponekad se dogodi sasvim slučajna pljačka banke u kojoj nam sve to može dobro doći…

-Što ja obično govorim o nedaćama?
-Ako si pametna, čine te boljom. (str. 215.)

Teške teme

Sva moja lica mješavina su obiteljske drame i trilera za mlade. Nakon svih onih ubijanja koja redovito čitam, ovaj mi je roman došao kao ogromno osvježenje. Pun humora i zafrkancije, on istodobno progovara o temama koje su bliske ne samo svijetu mladih, nego i onih malo starijih. Majka prevarantica i užasni očevi samo su neke od njih.

Na pristupačan, ali i dubok način, Sva moja lica pričaju nam o tome kako zlostavljanje nisu samo modrice i ozljede koje se vide na koži. Zlostavljanje je puno toga – manipulacija, laži, izvrtanje istine, ucjenjivanje, stav „pretrpi, preživjet ćeš“… Načini na koje roditelji uništavaju svoju djecu mnogobrojni su i svi podjednako okrutni. Ipak, ovaj roman nije obojen crnilom. Iz svake rečenice izbija nada i osmijeh. Volimo Noru, Wesa i Iris te navijamo za njih svim srcem. To troje mladih ljudi tako su lijepo portretirani – mladi, ali bogati iznutra i moramo biti na njihovoj strani, nema nam druge.

Sva moja lica uzbudljiv je roman koji ćete pročitati u hipu. Neobičan je, drugačiji, težak i optimističan istodobno pa se nadam da će i vama, kao i meni, nakon čitanja ostati sladak okus u ustima.

Svakako preporučujem – uvijek – a posebno za ove divne ljetne dane! Ova će vas priča osvježiti poput najfinijeg koktela!

P. S. Znam da je već hladno i čini se kao da ljeta nikada nije ni bilo. Ipak, ovaj sam osvrt pisala u vrijeme najvećih srpanjskih vrućina i zadnje mi se rečenice jako sviđaju, zato ih ostavljam. Iako nam sada više treba topao čaj, a ne osvježavajući koktel…

Ostali romani ove autorice:

Tess Sharpe kaže da su joj knjige spasile život dok je bila tinejdžerica, zato se danas u svojim romanima bavi baš temom odrastanja. Sva moja lica prvi su njen u nas preveden roman.

Gdje kupiti roman Sva moja lica:

Znanje

Nisam dosad još čitala ovako lagan, duhovit, ali i dubok roman. Ipak, budući da su tema tinejdžeri, navodim još neke YA romane koje sam čitala i za koje sam pisala osvrte:

Vrisak i tišina, Cory Anderson
trilogija Zatvorska vidarica, Lynette Noni
Stvarni život, Adeline Dieudonne
Zrakonoša, Jordan Ifueko.

12 rujna, 202412 rujna, 2024

Laura Spence-Ash: A onda more

Nakladnik: Stilus knjiga

Naslovnica knjige A onda more: ©Stilus

Prevela Andrea Marić

Koliko ima do mora, pita se. U kojem je smjeru dom? str. 32.

Knjiga A onda more nastala je nakon što se autorica zainteresirala za članak objavljen 1998. u The New York Timesu, o skupini odraslih Britanaca koji su se vratili u SAD da bi posjetili obitelji i mjesta gdje su živjeli 1940. godine. Njih su, kao djecu, roditelji poslali dogovorenim udomiteljima u SAD kako bi ih zaštitili od ratne pošasti koja se nadvila nad Europom i koja se ubrzano približavala Londonu. Procjenjuje se da je na taj način oko 14 000 djece napustilo svoje domove tijekom Drugog svjetskog rata u Velikoj Britaniji.

Molim te, piše, obećaj mi da ćeš poslati po mene čim budeš mogla, čim ovaj strašni rat bude gotov. Spremna sam za odlazak kući. str. 134.

Beatrix

Godina je 1940. Dok njemačke bombe padaju u neposrednoj blizini Londona, mlada radnička obitelj Millie i Reginalda Thompsona donosi tešku odluku. Svoju kćer Beatrix odlučuju poslati u SAD kako bi je zaštitili od ratnih zbivanja. Jedanaestogodišnja Beatrix zajedno sa skupinom djece prelazi Atlantik gdje je čeka obitelj Gregory – Nancy i Ethan te njihovi sinovi William i Gerald.

Obitelj Gregory

Dobrodošlica u dom imućne obitelji Gregory melem je za rane ozbiljnoj, introvertiranoj djevojčici. Nancy, koja je uvijek željela imati kćerku, ispunjava joj sve želje, Ethan joj strpljivo objašnjava sve i najmanje nepoznanice. Čak su i dva potpuno suprotna dječaka, smireni William i živahni Gerald, učinila sve da se malena, uplašena djevojčica brzo uklopi u njihov dom zbliživši se sa svim ukućanima. Beatrix za njih postaje samo Bea, članica njihove obitelji i osoba koju su zavoljeli.

London

Nakon dugih pet godina, ratna opasnost polako prestaje i Beatrix se mora vratiti kući. Za taj se dan pripremala godinama. Ali njezina obitelj više nije ista. Sjećanja na majku i oca pomalo su izblijedjela, a njezin život prepun je uspomena na obitelj koja ju je nesebično prihvatila.

Dvadesetak godina poslije

Upoznajemo Beu tridesetpetogodišnju ženu koja se prisjeća života u SAD-u i povrataka kući u svoju obitelj. Obje obitelji Bea smatra podjednako svojima. Sjećanje na život s Gregoryima prati je cijeli život i budi uspomene. Prekrasne godine bezbrižnosti, život u Bostonu i na otoku Mainu te prve ljubavi prekida povratak u poslijeratni London. Bea se mora suočiti s promjenama u obitelji i smrtima koje dolaze kao sastavni dio života.

Dojam o romanu A onda more

Iako se djelomično odvija tijekom Drugog svjetskog rata, priča nije tipična povijesna fikcija. Rekla bih da je A onda more prvo knjiga o odrastanju, knjiga o kompromisima koje život stavlja pred nas kako bismo zaštitili one koje volimo. Knjiga je to o obitelji. I knjiga o ljubavi. Ova dirljiva obiteljska saga kojoj je glavni lik djevojčica/mlada žena Beatrix, potresna je priča o gubitku, nadi i životu koji se događa od rođenja do smrti i svega između.

Djevojčica i dva dječaka odrastanjem postaju drugačije osobe, mijenjaju se i razvijaju. U svjetlu ratnih okolnosti i velike razdvojenosti kontinentima (naslov je savršeno pogođen), Bea postaje mlada žena koja odgajaju obje obitelji, a time je i njezin način gledanja na svijet oblikovan životnim okolnostima i ljudima koji su joj pružili dom.

Prekrasna obitelj koja je privremeno udomila Beu i dječaci William i Gerald koji postaju mladi ljudi prepuni oprosta i razumijevanja, učinili su da sjećanje na njezinu američku obitelj ostaje s njom dugo godina nakon što ih je napustila, a dio njezinog srca ostao je zauvijek tamo.

Dvije majke, dvije junakinje

Osim Beatrix, koja je glavni lik knjige, osvrnula bih se na likove dviju majki, Millie i Nancy. To su likovi koji su, po mom sudu, najbolje doneseni u knjizi.

Millie, prepuna strahova, popušta pred zahtjevima supruga i teška srca šalje kćerku u nepoznato, svakim se danom pitajući kakva je žena koja odgaja Beu. U Millie je cijeli buket različitih osjećaja: od zahvalnosti do zavisti, čak i ljubomore na ženu koja je Bei pružila dom. Sve su to normalne reakcije žene koja nije imala izbora. Dok je Bea u SAD-u na sigurnom, Millie volontira u razorenim skloništima ratnog Londona njegujući ranjenike.

Nancy, s druge strane Atlantika, željno je dočekala djevojčicu nakon dvoje muške djece. Odlučna je pružiti Bei svu ljubav i pažnju, baš kao vlastitom djetetu. Često se pita što radi Millie i kako se osjeća. U sebi misli da ona svoju djecu nikada ne bi pustila. A s druge strane, divi se Millienoj hrabrosti.

Ove dvije žene, majke, junakinje su ove knjige. Za obje dileme nema. Na prvom mjestu uvijek je dijete.

Velika preporuka za ovu divnu knjigu!

O autorici

Laura Spence-Ash američka je spisateljica. Njezina proza objavljivana je u časopisima One Story, New England Review, Crazyhorse… A onda more njezin je romaneskni prvijenac koji je promptno postao bestseler.

Gdje kupiti roman A onda more:

Stilus knjiga

Ako volite čitati o Drugom svjetskom ratu, nikako ne propustite naše recenzije romana Vilin konjic Leile Meacham, Pariški zadatak Rhys Bowen te hit-romana Kate Quinn Lovkinja, Aliceina mreža, Zagonetka ruže i Dijamantno oko.

5 rujna, 202415 rujna, 2024

Cheryl Strayed: Prekrasne sitnice – savjeti o ljubavi i životu

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Prekrasne sitnice: ©Mozaik knjiga

Prevela Aleksandra Barlović

Sugar

Tekstovi koje čitamo u predivnoj zbirci Prekrasne sitnice zapravo su anonimne online kolumne koje je pisala Cheryl Strayed, pod nazivom Dear Sugar. U tim su joj kolumnama ljudi slali pisma u kojima bi iznijeli neki svoj problem ili postavili pitanje, a Sugar bi im, u svom duhovitom gorko-slatkom stilu i odgovorila. Prekrasne sitnice su odabir najzanimljivijih, najpotresnijih, najzabavnijih, najšokantnijih pisama i naravno, Sugarinih odgovora.

A ti odgovori su kao melem na ranu – ne samo pošiljatelja pisma, već i svih nas čitatelja. Sugar svoje odgovore ne izmišlja. Ona ih izvlači iz vlastitog, teškog života i od limuna koje joj je život dao (a ti su limuni jako kiseli, da ne kažem gorki), svojim čitateljima nudi najslađu limunadu.

Njezini su savjeti duhoviti, topli i iznad svega iskreni.

Ne slušaj ljude koji ti govore da si do sada već trebala „preboljeti“ kćerinu smrt. Ljudi koji najglasnije grakću o takvim stvarima, gotovo nikada nisu morali ništa preboljeti. Ili barem ništa od onoga što uistinu sjebe um, zdrobi dušu i promijeni život. (str. 29.)

Jezik kojim se obraća svojim čitateljima jednostavan je, prepun mudrosti i šarma. Tu i tamo uleti psovka, ali izričaj nije vulgaran. Zamišljala sam Sugar kao sredovječnu ženu koja pijucka kavu, puši slim cigaretu, u kosi joj vikleri, na usnama ruž, a u ruci najmoćnije oružje i spas – olovka.

Dok sam čitala, čitavo sam vrijeme zamišljala onaj južnjački izgovor dok ljude tješi, ali i hrabri, oslovljavajući ih s „mili“, medena“ i sl. I još mi je bila simpatičnija.

Mnogo je toga zbog čega se možeš mučiti, mila. Mnogo je mučnih stvari u ovom životu. Nemoj dopustiti da muškarac koji te ne voli bude jedna od njih. (str. 182.)

Možemo reći da sam se zaljubila u Sugar od prve kolumne.

Drugačija u moru istih

Prekrasne sitnice uzela sam jer se ne moraju čitati odjednom. Prvih sam par pisama pročitala u pauzi između dva romana, ali onda više nisam mogla prestati s čitanjem! Svako je pismo drugačije od sljedećeg, a Sugarini su odgovori tako dirljivi i ljudski, tako mekani, slatki i istiniti. Ona svima savjetuje ono najlakše i najteže – slušaj sebe! Vjeruj sebi!

Vjeruj samoj sebi. To je Sugarino zlatno pravilo. Vjerovati sebi znači živjeti ono za što već znamo da je istinito. (str. 58.)

Nikad nikome ne prigovara, ne okrivljuje. Trudi se usmjeriti osobu na pravu stranu. Doista se trudi pomoći. A ljudi se za nju vezuju ne samo jer MORAJU čuti nekoga kako im govori istinu, bez uljepšavanja i izmotavanja. Ljudi se za nju vezuju jer svaki svoj savjet potkrijepi nekim užasnim detaljem iz svog života.

Vidjet ćete čitajući, Sugarin je život bio užas. Uopće nije bio sladak. Ali uspjela je. A ako može ona – između redaka čitamo – možemo i mi.

Ako se ona izvukla iz kaljuže u kojoj je bila, definitivno možemo i mi.

Teme o kojima ova simpatična, britka autorica piše brojne su i čitatelji se u njima mogu pronaći. Tu su ljubav, zlostavljanje, prijateljstvo, prevara, razvodi, brakovi, vjera, gubitak, smrt… Svatko je od nas nešto od toga doživio. I doista vjerujem da će svatko od nas, makar u jednom pismu, pronaći Sugarin savjet za svoju situaciju.

Svi ćemo, bar jednom, pronaći lijepu riječ i zrnce utjehe.

Za Prekrasne sitnice imate sve preporuke!

Savršen su poklon – i sebi i drugima!

Poklon za srce.

Dekica, topli čaj i utjeha u jednom.

U sljedeća ću dva odlomka prepričati dva pisma koja su me najviše takla.

Prekrasne sitnice – o prijateljstvu

Muškarac čije pismo Sugar uvrštava u Prekrasne sitnice javlja joj se s problemom – čuo je svoje najbolje prijatelje kako ga ogovaraju. Bolje rečeno, čuo je kako iza njegovih leđa komentiraju njegovu odluku da se vrati djevojci za koju su smatrali da nije dobra za njega.

Muškarac se osjećao izdanim, omalovaženim i isključenim iz tog prijateljstva.

Sugar mu je odgovorila, i moram reći da je i meni otvorila oči. Nije svako ogovaranje loše. Svi imamo mišljenje o svemu i normalno ga je prokomentirat s drugima, čisto da vidimo vara li nas osjećaj. Ponekad prijatelji komentiraju neki tvoj postupak s drugim prijateljem, a ne s tobom, jer te ne žele povrijediti. Nekad zajedno pronalaze način na koji bi pomogli. Nije sve crno-bijelo. Nemaju svi loše namjere.

…to što tvoji prijatelji imaju mišljenje ne znači da te ne vole ili ne cijene kao prijatelja ili da te inače ne smatraju jednim od najboljih ljudi koje poznaju. To može biti teško povjerovati u ovom trenutku, kad su tvoji osjećaji toliko bolni, ali je istina. (str. 72.)

Prekrasne sitnice – o Bogu

Pismo koje me rasplakalo jest pismo roditelja bolesnog djeteta. Ljudi se, s pravom, pitaju – ima li Boga? Kako može dopustiti da beba ima tumor?

Neću vam sve prepričati jer bih voljela da i vi doživite te emocije koje izviru iz pisma, ali parafrazirat ću Sugarin savjet koji svi znamo, ali rijetko osvijestimo. Bez kiše nema duge. Bez raspeća nema uskrsnuća. Bez zla nema dobra.

Kako naći pravo rješenje?

Prekrasne sitnice pune su predivnih citata. Mudre riječi sjaje sa svake stranice. Gotovo da sam mogla sve prepisati…

Isto tako, savjeti koje Sugar daje primjenjivi su i nama. Svaki problem ima svoje rješenje, svako pismo svoj koristan savjet. Za sebe bih, a možda evo i za vas, izdvojila ovaj.

Što učinite kad ne znate što vam je činiti u vezi nečega?
Razgovaram s gospodinom Sugarom i s prijateljicama. Sastavljam popise. Pokušavam analizirati situaciju iz perspektive svojega „najboljeg jastva“: onog koje je velikodušno, razborito, spremno oprašta, puno je ljubavi… Duboko razmišljam o onome što ću za godinu dana poželjeti da sam učinila. (str. 209.)

Nadam se da ćete nekad zaviriti u ovu knjigu i možda u njoj naći odgovor na svoje pitanje.

Ostali naslovi ove autorice:

Cheryl Strayed autorica je bestselera Divljina: putovanje života na Stazi pacifičkih vrhova. Prekrasne sitnice zbirka su njezinih kolumni Dear Sugar koje je pisala za mrežnu stranicu The Rumpus.

Gdje kupiti zbirku Prekrasne sitnice:

Mozaik knjiga

Volite li utješne knjige, meni su krasne bile Knjiga utjehe i Ponoćna knjižnica Matta Haiga.

21 kolovoza, 202412 rujna, 2024

Ken Follett: Nikada

Nakladnik: Vorto Palabra

Naslovnica knjige Nikada: ©Vorto Palabra

Prevela Karmela Cindrić

Budala je samo budala, ali budala u Bijeloj kući najopasnija je osoba na kugli zemaljskoj. str. 242.

Inspiracija za Nikada

U kratkoj crtici na početku knjige autor nam kazuje da je inspiracija za Nikada došla iz njegovog istraživanja o podrijetlu Prvog svjetskog rata za Pad divova, prvi tom njegove Trilogije stoljeća. Prvi svjetski rat bio je “rat koji nitko nije želio”, odnosno dogodio se zbog nespretnih i kratkovidnih odluka svjetskih sila. U Nikada vidimo svijet na rubu Trećeg svjetskog rata i svjetske vođe pred teškim odlukama zbog vrlo izvjesnog nuklearnog sukoba.

Afrika

Priča počinje u afričkoj pustinji Sahara, tisućama milja od onoga što će postati središte nadolazećeg nuklearnog sukoba. Abdul John Haddad, agent CIA-e, prerušen u trgovca cigaretama, pokušava saznati gdje su skrovišta moćne grupe krijumčara droge. Postupno otkriva da se pod krinkom krijumčara u nekim pustinjskim skrovištima krije i najopasniji odmetnik al-Farabi, odgovoran za brojne ekstremističke napade. Njegova veza iz Američkog veleposlanstva, Tamara, obavještava SAD o opasnom kriminalcu i ubojici koji se krije u pustinji. Lov je započeo.

Abdul se mora povući kako ga ne bi uhvatili. U bijegu mu pomaže lijepa udovica s malenim sinom koja se želi domoći Europe u želji za boljim životom.

Kina

U Kini, visoki dužnosnik Chang Kai, zamjenik ministra za međunarodnu obavještajnu službu, član elite Komunističke partije, pokušava biti glas razuma u vladi starih komunističkih tvrdokornih političara, od kojih je jedan i njegov otac.

Kaia ne doživljavaju ozbiljno zbog njegovog braka s poznatom glumicom koja često kritizira trenutnu političku strukturu.

SAD

U Sjedinjenim Državama, predsjednica Pauline Green pooštrava postojeće ekonomske sankcije protiv Sjeverne Koreje, nakon što je tamo korišteno kinesko oružje protiv američkih snaga koje nadgledaju sukobe između dviju Koreja. Kina ne ostaje dužna i glavni svjetski igrači iz Kine i Sjedinjenih Država pripremaju pozornicu za eskalaciju sukoba od kojih je najopasnija alarmantna prijetnja o mogućoj upotrebi nuklearnog oružja.

Ja moram pružati podršku svima, pomislila je uz osjećaj samosažaljenja. Naravno da moram, ja sam predsjednica. str. 159.

Dojam o romanu Nikada

U romanu pratimo tri narativne niti. Prva se odvija u Africi, druga u Kini, a treća u SAD-u. Odvojene priče postepeno se spajaju i završavaju u strahovitom krešendu. Kako roman teče, stvari se pogoršavaju zapanjujućom brzinom, unatoč diplomatskim naporima, pregovorima i vještinama nekoliko predsjednika država.

Nikada je upozoravajuća priča o svijetu na rubu Trećeg svjetskog rata. Obveza supersila da štite svoje saveznike, čak i ako se dočepaju nuklearnog oružja, izaziva zebnju kod čitatelja, ali ga istovremeno i prosvjetljuje istinom o tome kako je tanka granica svjetskog mira.

U situaciji kad nijedna od strana ne želi ustuknuti, postaje sve teže riješiti sukob mirnim putem. Događaji postepeno izmiču kontroli i ne nazire se povoljan kraj ni za jednu stranu.

Osim zanimljivog geopolitičkog zapleta, istaknula bih likove u ovoj knjizi koji nisu glamurozni, savršeni ni besprijekorni u svakom pogledu (čak ni predsjednica SAD-a). Sve su to vrijedni ljudi koji su zapostavili privatne živote radeći za dobrobit nacije. I nikome od njih osobna korist ili ambicija nije na prvom mjestu.

Dajući predsjedničku ulogu ženi, Follett je lukavo dobio poene kod pripadnica ženskog spola, a dvije lijepe ljubavne priče koje se događaju u sjeni političkih zavrzlama dodatno će pridobiti ženski dio čitateljstva.

Knjiga bi, po mom mišljenju, mogla biti i nešto kraća, ali je zanimljiva. Najviše mi se svidio dio koji se odvija u Sahari.

O autoru

Ken Follett (1949) britanski je pisac trilera i povijesnih romana. Dosad je prodao više od 100 milijuna primjeraka svojih knjiga. Rođen je u Cardiffu. Kad je navršio deset godina, obitelj se preselila u London, u kojem je Follett studirao filozofiju i uključio se u politiku. Već 1978., kada mu je objavljen prvi roman “Eye of the Needle”, postao je međunarodno poznat, a i ostali njegovi romani postali su bestseleri.

Gdje kupiti roman Nikada:

Vorto Palabra

17 kolovoza, 202417 kolovoza, 2024

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Nakladnik: Fokus, 2023.

Naslovnica memoara Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar: ©Fokus

Prevela Iva Ušćumlić

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Ovisnost je poput Jokera.
Želi vidjeti svijet kako gori. (str. 137.)

Početak

Hej, zovem se Matthew, ali vi me možda poznajete pod drugim imenom. Prijatelji me zovu Matty.
I trebao bih biti mrtav. (str. 13.)

Planetarno popularan i jedan od meni najdražih glumaca, Matthew Perry, umro je u svom domu 28. listopada 2023. godine. Malo je reći da sam bila šokirana i beskrajno, beskrajno tužna.

Pričalo se o predoziranju, čak i samoubojstvu, o različitim kombinacijama lijekova koje njegovo tijelo više nije moglo izdržati… Što je istina – vjerojatno nikad nećemo znati, no meni ona nije toliko bitna. Ostajem u čvrstom uvjerenju da se ovaj šarmantni šaljivac uspio riješiti ovisnosti i da mu se smrt prišuljala, točno onda kada je nije očekivao.

Vrlo brzo nakon tužne vijesti o odlasku voljenog Chandlera, objavljeni su njegovi memoari koje sam naprosto morala imati. Kupila sam ih u preprodaji, ali nekako su čekali, strpljivo stajali na polici dok nije došlo pravo vrijeme.

Stišali su se dojmovi oko Perryjeve smrti, potisnula sam nepovoljne osvrte na njegovu autobiografiju i bacila se na čitanje.

Dječak

Matthew Perry u svojoj nam autobiografiji, na duhovit, ali ranjiv način pripovijeda o svom životu od najranije dobi pa do onoga što su, čini se, bile njegove posljednje godine. Čim sam počela čitati steglo me oko srca… Znate ono kad se netko toliko trudi biti smiješan kako bi prikrio strah, usamljenost i još koješta loše? E, točno sam to osjetila u velikom broju Mattyjevih rečenica.

…to je strah od samog sebe; strah od vlastitih misli; strah da će me um prisiliti da posegnem za drogama, kao što je to učinio već toliko puta. Moj um želi me ubiti i ja sam svjestan toga. (str. 14.)

Njegovo djetinjstvo obilježila je razdvojenost njegovih roditelja. Prelijepa majka, očiju prilijepljenih za sebe kud god je prošla. Zbog nje se, kaže, uvijek zaljubljivao u najljepše žene. Otac, glumac, model, poznata ličnost. Isprva dalek, kasnije pomalo zavidan sinu na uspjehu.

Gledao sam kako mi otac pije šest votka s tonikom i vodi savršeno funkcionalan život pa sam smatrao da je to moguće. Smatrao sam da ću ii ja to moći. No nešto je čučalo u mojim sjenama i mojim genima, kao jeziva stvar u mraku, nešto što sam ja imao, a moj otac nije… Alkoholizam, ovisnost, zovite to kako želite, ja to zovem velika užasna stvar. (str. 53.)

Prijatelji…

Nakon selidbe iz Kanade, gdje je proveo djetinjstvo samo s majkom, seli se u L.A. k ocu. Svjestan je da L.A. nudi više mogućnosti za ispunjenje njegove najveće želje – postat će slavan jer slavni ljudi sve mogu i sve im se oprašta!

Svi su se elementi spojili u urnebesno smiješnu, koherentnu, moćnu cjelinu. I svi smo to znali.
Serija će uspjeti i svima će zauvijek promijeniti živote. …
Bilo je to sve što sam vjerovao da želim. Prijatelji poput nas ispunit će sve moje praznine. … Bit ću toliko slavan da će se sva bol koju sam nosio sa sobom otopiti poput snijega na suncu… (str. 97.)

Nakon nekoliko manjih uloga, napokon mu se osmjehnula sreća. Dobio je ulogu u seriji radnog naziva Prijatelji poput nas. Ona će postati jedan od najpoznatijih, najzabavnijih, najvoljenijih, najuspješnijih i sve ostalo naj sit-comova na svijetu – Prijatelji.

…nisam samo mislio da bih mogao glumiti Chandlera, ja sam bio Chandler.
(str. 82.)

I dan-danas, milijuni ljudi provode svoje vrijeme pred ekranima gledajući zgode i nezgode šestero mladih, lijepih, duhovitih ljudi koji vraćaju vjeru u ljubav i sretan kraj.

Matthew Perry taj sretan kraj, nažalost, nije dočekao.

…ljubavnici…

Njegov ljubavni život nije nepoznanica. Vjerujem da svi znamo za vezu s tada najljepšom ženom svijeta, Juliom Roberts. Hodao je i s Yasmine Bleeth, zgodnom spasiteljicom iz serije Baywatch. (Ako ste obožavatelji serije, sjetit ćete se odmah kako je i Chandler bio lud za tom ljepoticom koja skakuće po plaži u crvenom kupaćem kostimu.)

Iz memoara saznajemo i za brojne druge veze. Neke je žene volio, neke su voljele njega, no svima je zajedničko jedno – nisu uspjeli.

…kad dobijem nekoga, moram ga ostaviti prije nego taj netko ostavi mene jer nisam dovoljno dobar i uskoro ću biti razotkriven, ali kad netko koga ja želim ne odabere mene, to samo dokazuje da nisam dovoljan i da su me razotkrili. Pismo – oni pobjeđuju, glava – ja gubim. (str. 127.)

Panično strahujući od odbijanja i napuštanja, bježao je od ljubavi. Tek nam je sada priznao da je više od svega želio ono što želi i većina… Suprugu, djecu, dom…

Bila je to jedna od rijetkih želja koju nije ostvario.

Ispriječila mu se velika užasna stvar. Ovisnost.

…i velika užasna stvar

Priznaje da je s prekomjernim alkoholom počeo još kao tinejdžer. Ostali to prerastu, on je, kako kaže, u sebi nosio neki gen za ovisnost. Uz alkohol se osjećao boljim. Osjećao se dovoljnim.

Alkohol mi je bio najbolji prijatelj jer nikada nije htio pričati o sebi. Jednostavno je uvijek bio uz mene… Ublažio mi je puno boli… Od alkohola su filmovi bili bolji, pjesme su bile bolje, ja sam bio bolji. (str. 71.)

Nema što nije isprobao, kaže. Alkohol, tablete. Tablete, alkohol. Tablete koje mu pomažu da se skine s drugih tableta. I tako ukrug.

Jedan od najdražih i najgorih citata koji upravo to opisuje jest ovaj:

Možete pratiti putanju moje ovisnosti ako gledate moju težinu iz sezone u sezonu – kad imam višak kilograma, u pitanju je alkohol. Kad sam mršav, u pitanju su tablete. Kad imam kozju bradicu, onda je u pitanju puno tableta. (str. 123.)

Nakon što sam ovo saznala, a to je bilo dosta prije čitanja Mattyjevih memoara, nikad više Prijatelje nisam gledala istim očima.

A onda, zdravlje mu je postalo toliko loše da je pao u višednevnu komu. Prema liječničkim prognozama, trebao je umrijeti. Ali nije, izvukao se. Iako cijelo vrijeme vjeruje u Boga, njegova se vjera tada učvršćuje. Shvaća da je pošteđen jer ima svrhu. Pomoći drugima da se izvuku iz pakla ovisnosti.

Kad me ljudi zamole da im pomognem u odvikavanju od alkohola, a ja to prihvatim i pritom promatram kako im se polako vraća sjaj u oči – u tome vidim Boga.
(str. 195.)

Tako završavaju Perryjevi memoari. S nadom i vjerom u bolje, zdravije, svrhovitije sutra. Nama, nakon svega što se dogodilo, ostaje gorak okus u ustima.

Velika užasna stvar naposljetku ga je sustigla i progutala.

Naposljetku

Što reći na kraju svega? Mogu li vam uopće preporučiti nešto što nije fikcija i čiji dojam ovisi o vama samima, o tome tko ste i što ste sve proživjeli…

Ne znam pa, evo ovako…

Matthew Perry nije pisac, unatoč tome što se bavio pisanjem kazališnih komada. Vidi se to u nekim nelogičnostima i nedosljednosti radnje. Rečenice nisu literarno izbrušene, no ni ne trebaju biti. Htio nam se predstaviti, ostaviti još nešto, osim Chandlera, iza sebe. Ocjenjujem da je u tome uspio. Njegova mi priča nije bila dosadna. Bila mi je gorka. Tužna. Samotna.

Iz memoara se vidi koliko je ovisnost gospodarila njegovim životom, koliko je konzumirala i uništavala sve što je bilo dobro i sve što mu je bilo važno. Djetinje traume nije uspio zaliječiti na funkcionalan način. Odao se užicima koji su ga nakratko činili sretnim i manje usamljenim. Na trenutak bi zaboravio koliko se malo voli i cijeni…

Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar bili su mi jako emotivni. Bilo mi je jako žao otkriti da je najduhovitiji lik televizije zapravo izmučen i usamljen čovjek. Memoari završavaju optimizmom i nadom. Nadam se da je ovaj veliki zabavljač doista zadnje godine proveo miran, sretan i s osjećajem svrhe. Da je uspio održati zdravlje. I nadam da je, naposljetku, znao koliko je voljen.

Ostali naslovi ovog autora:

Matthew Langford Perry (1969.-2023.) bio je kanadsko-američki glumac, izvršni producent i dramski pisac. Planetarnu je popularnost i slavu stekao ulogom zafrkanta Chandlera u jednom od najvoljenijih sit-coma na svijetu, Prijateljima. Gotovo cijeli svoj odrasli život borio se s različitim ovisnostima. Ipak, naslijeđe koje nam je ostavio unoseći dio sebe u nezaboravnog Chandlera nikad neće izblijediti i ostat će upamćen kao jedan od najduhovitijih i najdobrodušnijih likova s TV-ekrana ikad.

Gdje kupiti memoare Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar:

Fokus

Zanimaju li vas memoari, svakako bacite oko na sljedeće:

S ljubavlju, Pamela, Pamela Anderson
Plavuša, fiktivna biografija najpoznatije plavuše na svijetu, Marilyn Monroe, autorice Joyce Carol Oates
Poslije kiše, autobiografska proza Rade Šerbedžije.

12 kolovoza, 202412 kolovoza, 2024

Elena Armas: Ljubavni eksperiment u Americi

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica roman Ljubavni eksperiment u Americi: ©Znanje

Prevela Ana Silić

Ljubavni eksperiment u Americi

Rosie Graham u problemima je do grla. Nedavno je dala otkaz kako bi se posvetila pisanju ljubavnih romana, no otada nije napisala ni retka. Osim toga, u njenom se stanu, bez šale, na stropu otvorila ogromna rupa kroz koju je vidjela stvari koje… Koje je bolje što prije potisnuti.

Rosie se tako useljava u stančić svoje najbolje prijateljice Line koja je trenutno na medenom mjesecu. Lina i Aaron presladak su par koji smo imali priliku upoznati u prethodnom romanu Elene Armas, Ljubavna obmana u Španjolskoj.

No vratimo se na Rosie koja, usput budi rečeno, nije rekla prijateljici da će se useliti pa je ova stan na korištenje dala svom bratiću Lucasu.

A Rosie i Lucas imaju prošlost… Toliko tajnu da Lucas za nju niti ne zna, ali Rosie itekako zna jer ju je sama izmaštala u svojoj glavi, pomalo ga uhodeći na društvenim mrežama. I možda je, ali samo možda i samo malo zaljubljena u tog predivno građenog surfera divljih kovrča i nevjerojatna osmijeha.

Uglavnom, taman dok se ona smješta u prijateljičinu garsonijeru, na vratima se pojavljuje Lucas.

Jer ovaj čovjek nije bio slučajni uljez, niti poremećena osoba koja je slučajno naišla na stan moje najbolje prijateljice.
Taj čovjek zbog kojeg sam pozvala policiju bio je Linin bratić. (Rosie, str. 15.)

Ljubavni eksperiment počinje

Nakon nespretna početka, njih se dvoje dogovaraju da će sljedećih šest tjedana dijeliti stančić, ali ne samo to. Lucas odlučuje pomoći Rosie da probije spisateljsku blokadu izvodeći je na eksperimentalne spojeve koji će joj vratiti inspiraciju za pisanje novog hit-romana.

A rok je sve bliže – još samo osam tjedana – i svaki dan koji prođe bez ijedne napisane riječi i bez mogućnosti da doprem do onoga što je sve donedavno bilo u meni, čini da se osjećam kao da sve propada. Kao da ja propadam. (Rosie, str. 65.)

I tu bi priči bio kraj da se već od prvog susreta njih dvoje luđački ne privlače.

No, oboje imaju neke glupe zamisli o tome zašto ne bi trebali biti skupa.

Bio sam dobro koliko sam mogao biti. Jer ovo je moj novi život. Pritom nisam mislio na život u New Yorku, nego na ovo. Na buđenja u hladnom znoju, s bolnim i napetim mišićima koji su radili protiv mene, a donedavno sam bio na vrhuncu snage. (Lucas, str. 74.)

Hoće li pobijediti razum ili osjećaji lako je pretpostaviti, ali i simpatično za čitati pa zato Ljubavni eksperiment u Americi uzimamo u ruke kada nam treba štivo koje će nam ugrijati srce i opustiti živce.

Ljubavna obmana vs Ljubavni eksperiment

Ljubavni eksperiment u Americi nova je simpatična romantična komedija autorice Elene Armas. Njezin sam stil zavoljela čitajući Ljubavnu obmanu u Španjolskoj koja mi je bila jedan od najzabavnijih ikad pročitanih ljubavnih romana! Isto samo očekivala i od Ljubavne obmane koja, premda isto vrlo duhovita, nije dostigla svoju prethodnicu.

Znam da je glupo uspoređivati dva romana, ali vidjela sam da ih puno blogera uspoređuje pa, rekoh, kud svi Turci… Neki više vole Ljubavni eksperiment, ali ja se priklanjam onima koji su na strani Ljubavne obmane. Naime, Aaron i Lina bili su mi puno zanimljiviji par nego Rosie i Lucas. Bili su mi puno životniji i u njihovoj sam priči osjećala više kemije.

Možda će vaši dojmovi biti drugačiji pa, ako volite romantične komedijice, dajte šansu i Ljubavnom eksperimentu.

Nikad se ne zna, možda se i zaljubite.

Zabavna romantična komedija

Ljubavni eksperiment u Americi zabavan je roman, ali ne mogu reći da me u potpunosti osvojio. Kao što sam već rekla, glavni me likovi nisu uhvatili u svoju mrežu. Nekako, nisam se s njima povezala i možda su me mrvicu živcirali. Rosie je… A ne znam… Definitivno previše nešto. Prenježna, presmotana, pre-nešto.

Jer ja sam Rosie. Poznata sam po sabranosti. Ja planiram, racionaliziram, duboko udahnem i prilagodim se bez histerije. Ja sam pouzdana prijateljica i kći.
(Rosie, str. 88.)

Lucas je toliko savršen da mi je to potpuno bezveze. Naprosto nisam povjerovala u to da je stvaran. I njih dvoje previše dramatiziraju oko svojih problema, ona pogotovo. Kao da su djeca. Ali ok, roman je, mašta je, razumijem.

Kao rođeni cinik, velike geste na kraju romana bile su mi smiješne i cringe i nisam ostala zadivljena. Možda mrvicu naživcirana.

Osim svega ovoga što sam nabrojala, a pri čemu bi se dalo zaključiti da mi se roman nije svidio, iznenadit će vas kad kažem da tome uopće nije tako.

Naime, Ljubavni eksperiment opustio me i zabavio. Lagan je za čitanje, recimo na plaži ili na nekim praznicima, kad se traži mozak na pašu. I ne smatram da svi likovi moraju biti kao pravi ljudi, dapače. Knjige i volimo jer nas vode na neko ljepše, bolje i jednostavnije mjesto.

A ima i lijepu poruku pa sam mu zato u svom dnevniku čitanja dala visoku četvorku.

Život je prekratak, previše krhak, da bismo čuvali tajne i živjeli u poluistinama. Makar mislili da time štitimo one koje volimo. Ili sebe. Svoje srce. Jer stvarnost je takva da bez iskrenosti, bez istine, nikada ne možemo istinski živjeti.
(Rosie, str. 374.)

Svakako preporučujem, ali onima koji vole ljubiće. I onima kojima treba odmor od trilera. Za to je dušu dala!

Ostali naslovi ove autorice:

Elenu Armas hrvatsko je čitateljstvo upoznalo (i zaljubilo se u njeno pisanje) prijevodom njena prvijenca Ljubavna obmana u Španjolskoj.

Gdje kupiti roman Ljubavni eksperiment u Americi:

Znanje

7 kolovoza, 202420 kolovoza, 2024

Sarah Hall: Kako izgaramo

Nakladnik: Znanje, 2024.

Prevoditelj: Silvija Čolić

Kako izgaramo jedna je ozbiljna knjiga. Neće vas zabaviti, opustiti ni relaksirati. Naprotiv, knjiga je to koja teškom temom progovara o smislu života, iskušenjima koja život nosi i emociji ljubavi, zbog koje sve što radimo ima smisla.

Kako izgaramo uvrštena je u sto knjiga koje se preporučuje pročitati u 2024. godini (književna kritičarka Tanja Tolić).

Prvo sam bila zbunjena prijevodom naslova (u originalu Burntcoat) koji u knjizi predstavlja zgradu, odnosno umjetnički paviljon ili atelje. Čitajući knjigu postajalo mi je sve jasnije zbog čega se knjiga zove Kako izgaramo. Zbog tog osjećaja jasnoće odajem priznanje prevoditeljici.

Edith

Edith Harkness upoznajemo u dobi od 59 godina, kada je već ozbiljno načeta bolešću i svjesna da joj je kraj blizu. Edith živi u Burntcoutu. To je ružna zgrada koju u konačnici nitko nije htio kupiti. Zgrada služi Edith kao stan i kao atelje jer je ona poznata kiparica koja je pobrala brojne nagrade. Njezine umjetničke instalacije izazivaju kako ushite, tako i provokaciju u javnosti.

Moguće je da cijeli život učimo živjeti. str. 86.

Djetinjstvo

Čitavo Edithino djetinjstvo provedeno je u sjeni majčine bolesti. Njezina majka Noemi, poznata spisateljica, doživjela je moždani udar od kojeg se nikad nije potpuno oporavila. Nakon što je otac otišao i Edith ostala sama s majkom, njih dvije žive u neobičnoj simbiozi u kojoj kći preuzima ulogu roditelja, a majka djeteta. I tako dugi niz godina. Sve dok majka nije odselila, a Edith otišla na umjetničko usavršavanje u Japan.

Odrasla sam uz ženu koja je bila sjena onakve majke kakva bi trebala biti, ženu posuđene osobnosti majke koje sam se sjećala iz djetinjstva. str. 72.

Japan

Usavršavanje koje je Edith pohađala u Japanu govori o rijetko poznatoj tehnici obrade drva spaljivanjem. Tehnika ‘shou sugi ban’ proces je ugljeniziranja cedra, čime ga se čini vodootpornim. Na taj način jača se sama struktura drva. Japanci smatraju da se tako čuva integritet drveta i povećava njegovu ljepotu.

Ljubavnici

Edith se upušta u seksualnu vezu s Halitom, vlasnikom malog restorana. Igrom slučaja, njihovo se druženje pretvara u ozbiljniju vezu, nakon zatvaranja svih javnih prostora pojavom pandemije. Edith i Halit su stjecajem okolnosti upućeni na zajedničko življenje, a zapravo se ne poznaju. Postepeno, njihova priča o ljubavi u pozadini smrtonosne epidemije prelazi granice same bolesti.

Dojam o djelu

Kako izgaramo obiteljska je drama. Neuljepšana, životna, teška, ali knjiga koja daje jasnoću.

Glavna junakinja, koja nam u prvom licu priča svoju životnu priču, osjeća da je život svrhovit samo kroz kreaciju koju ostavljamo iza sebe. U njenom slučaju, njezina je kreacija i životna i umjetnička.

Na umjetničkoj polju Edith je pobrala mnoge lovorike, ali na onom životnom priča nam priču koja je veća od nje same. Njezina je kreacija ljubav, ne samo prema voljenom biću, već prema čovjeku koji je teško obolio i kojemu ne mogu pomoći ni medicina mi institucije.

Edith, koja sagorijeva metaforički kao i drvo koje obrađuje, brigom za ljubavnika postaje sve čvršća i čvršća, svjesna da je i njezina luč života počela lagano dogorijevati.

Ovo je knjiga o jednom neobičnom životu, životu punom kreativne ljepote, senzualnosti. Priča o uživanju u malim trenutcima radosti. Priča o patnji, boli i emotivnim ranama koje život nosi.

Edith je žena koja svoju bol i patnju iskazuje svojim radovima. Njezine kreacije vrište u tišini, nemoćne promijeniti svijet na putu novog razaranja . Zadnje djelo koje izrađuje ogromna je struktura tipa anđela sjevera, nacionalni spomenik mrtvima, instalacija koja će trajati dugo nakon njezine smrti.

Metafora koju knjiga nosi istovremena je za živa bića i čovjeka i drvo. Da bi trajali, trebaju prvo sagorjeti.

Knjiga postavlja mnoga pitanja: Koliko nam življenje uz teško oboljelog člana obitelji mijenja vlastiti život? Koliko smo se spremni žrtvovati za bližnje, a koliko za ljude koje ne poznajemo? Jesmo li moralni ako se nismo u stanju brinuti za teško oboljelog člana obitelji i mnoga druga.

O autoru:

Sarah Hall ovaj je roman počela pisati prvog dana prvog lockdowna 2020. godine, s ciljem da obilježi apokalipsu nastalu nakon pandemije corona virusa. Kako izgaramo njezin je šesti roman.

Gdje kupiti:

Znanje

27 srpnja, 202427 srpnja, 2024

Lucinda Berry: Naše tajne

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Prevela Vida Milek

Uvijek kažu da će te istina osloboditi, ali možda te prvo mora uništiti.
(Krystal, str. 276.)

Naše tajne

Krystal i Nichole sestre su po udomiteljskoj obitelji u kojoj su odrasle. Oduvijek jedna drugoj čuvaju leđa i gotovo nikad ne pričaju o svojoj prošlosti.

Svakome kažemo da su naši udomitelji poginuli u tragičnoj prometnoj nesreći dok smo bile na prvoj godini fakulteta. To izaziva sažaljenje, zaboravlja se naše djetinjstvo koje kao da ostaje upakirano u lijepu kutiju koju više nitko ne dira. Nikad se nismo brinule da će se otkriti istina. (Krystal, str. 20.)

Sad su odrasle i čini se – uspjele su u životu. Krystal je uspješna pravnica, a Nichole se udala za ljubav svog života i živi sretan život u predgrađu.

Zato se Krystal nemalo šokira kada je pozvana na psihijatrijski odjel na kojem je zatvorena upravo njezina sestra. Nichole je, čini se, pokušala zapaliti svoj dom – i svojeg supruga Aidana.

Istražitelj Sparks stupi još korak naprijed i pogleda me ravno u oči. – Rekla je da Aiden zaslužuje umrijeti jer je ubojica. (Krystal, str. 14.)

Nichole tvrdi da Aidan nije onaj za kojeg se predstavlja i sve dublje tone u psihozu zbog koje postaje opasna i za sebe i za druge. Krystal sada mora otkriti govori li njezina sestra istinu ili su grijesi iz prošlosti napokon došli na naplatu. Jer, ono što nitko osim Krystal ne zna jest da ovo nije Nicholein prvi psihički ispad…

-Postoji li ikakva mogućnost da se ona pretvara? – pita istražitelj Sparks. …
-Ni slučajno. Niti govora. – odmahujem glavom, tvrdoglavo odbijajući to. Žestoko se protivim toj tezi. Ipak, tu postoji jedna stvar. Znam kako Nichole dobro laže. (Krystal, str. 89.)

Što se zapravo dogodilo?

Dvije sestre, dvije priče, dvije linije radnje, tako se najbolje može sažeti bit zanimljivog psihološkog trilera Naše tajne. I dok je Krystal zrelija, jača i samostalnija, Nichole se krhka i nježnija. Otkad su se upoznale brinu se jedna o drugoj i sada kada su odrasle, čini se da im se napokon nasmiješila sreća. Tešku su prošlost ostavile iza sebe i napokon žive punim plućima, onako kako su maštale dok su bile djeca.

Ono što njihovi bližnji ne znaju jest da one brižljivo kriju tajnu. Nešto veliko toliko da bi, ako se sazna, moglo uništiti sve što su marljivo gradile.

Nikad nisam razumjela ljude koji ne ostanu dobri sa svojom braćom ili sestrama kad odrastu. Kako zajedno proživite djetinjstvo i ne razvijete bliskost kojoj nema ravne? No tada se sjetim. Nisu svi kao mi. Puno braće i sestara mrzi se zbog istih razloga zbog koji se mi volimo. (Krystal, str. 67.)

Krystal nam priča ono što se događa sada, a Nichole prepričava ono što se događalo tada. I dok je Krystalina priča puno zanimljivija jer želimo doznati zašto je (i je li uopće!) njezina sestra pokušala ubiti vlastitog muža, Nicholeina nas kratka poglavlja iz prošlosti nagone na brže okretanje stranica jer – što se, zaboga, dogodilo toliko strašno da im je stubokom i zauvijek promijenilo živote? Kakva je to tajna, toliko užasna, da je nitko nikada ne smije saznati?

No, ne mogu ni lagati Krystal. Mi ne lažemo jedna drugoj. To je naše pravilo. Broj jedan na našem popisu koji smo sastavile kad smo imale osam godina. Broj dva je da nikada ne smijemo jedna drugoj namjerno učiniti nešto nažao. (Nichole, str. 199.)

Naše tajne – savršeno ljetno štivo

Naše tajne pročitala sam valjda istog dana kada sam ih dobila. Uzbudljivog sadržaja i tanašna (ispod tristo stranica!), učinile su mi se idealnim štivom za plažu! I nisam se prevarila. Brzo sam ga pročitala i cijelo mi je vrijeme držao pažnju, mada, bit ću vam iskrena, izostao je onaj neki vau-efekt koji imamo kad pročitamo nešto stvarno, ali stvarno dobro. Naše tajne solidan su triler, ali ništa više od toga.

Jako mi se sviđa temeljna ideja koju je autorica imala – dvojba između toga je li zločin počinjen zbog psihičke bolesti ili iz zlih namjera. Žao mi je što se time nije više pozabavila i evo zašto. Oni dijelovi u kojima se opisuje Nicholeino ponašanje dok je zatvorena u psihijatrijskoj ustanovi doista djeluju na čitatelja. Jezivi su na onaj neki realan način. Odlično su napisani i vrlo se jasno mogu zamisliti.

Nasuprot tome, smetao mi je rasplet koji je potpuno nevjerojatan. Odnosno, ispravit ću se, ja nisam povjerovala. Tajna iz prošlosti jest šokantna, ali… Nedostaje dubine.

Sam kraj je interesantan, čitatelj se onako malo iznenadi, ali motivacija je nekako općenita i pojednostavljena.

Naše tajne roman su za koji ne sumnjam da će biti rado i mnogo čitan ovih vrućih srpanjskih dana. No, isto tako, radnja nam ne nudi ništa novo pa nije jedno od onih štiva koje ćemo dugo pamtiti.

Ipak, ako volite Lucindu Berry, nemojte preskočiti Naše tajne. Ukusi se razlikuju pa možda baš one postanu najbolji roman koji ćete pročitati ovog ljeta!

-Tko je više kriv…? Onaj tko nekome nanese zlo ili onaj tko gleda kako nekome nanose zlo i ništa ne poduzima? (Krystal, str. 270.)

Ostali naslovi ove autorice:

Lucinda Berry bivša je psihologinja i vodeća stručnjakinja u istraživanju dječjih trauma. Njezino iskustvo u tom području vidi se u romanima koje piše. Dosad su kod nas prevedeni sljedeći naslovi:

Gdje kupiti roman Naše tajne:

Mozaik knjiga

20 srpnja, 202429 srpnja, 2024

Nick Hornby: Hi-Fi

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Preveo Vladimir Cvetković Sever

Hi-Fi nostalgični je podsjetnik na vremena koja više ne postoje. Vremena vinila, frenetičnog sakupljanja i razmjenjivanja ploča, divljenja koricama i zajedničkog “prvog” slušanja najnovijih hitova, danas se sjećaju samo zrelije i malo starije generacije. Kako i ja spadam među njih, čitanje Hi-fi-a samo mi je izmamilo jedan veliki uzdah.

Rob

Rob Fleming, tridesetpetogodišnji vlasnik londonske prodavaonice ploča, glavni je lik romana. Osim što odmah saznajemo da vodi jednu ne baš uspješnu prodavaonicu, saznajemo i da ga je ostavila djevojka Laura. Sjedeći u prodavaonici u kojoj samo tu i tamo netko nešto kupi, Rob ima dosta vremena da introspektivno napravi inventuru vlastitog života, a ona je sve samo ne zadovoljavajuća.

Evo kako ne treba planirati karijeru: a) prekinuti s djevojkom, b) napustiti faks, c) zaposliti se u trgovini ploča, d) prodavati ploče ostatak života. str. 25.

Laura odlazi

Kad Laura obznani da odlazi zbog Robove destruktivnosti i samosažaljenja, Rob ne mijenja obrasce ponašanja. Kolotečina u kojoj je živio zadnjih pet- šest godina nastavlja se, posao ide loše, prodaja je slaba, a malo po malo počinju ga živcirati i dva zaposlenika koji su mu zapravo prijatelji po glazbi.

Ima Rob svoje sitne kaprice koji su utjecali na nepopularnost prodavaonice. Ne želi prodati album čija mu glazba nije draga bez obzira na želju kupca. Uz to, prodavaonica je potpuno zapuštena, pretrpana i vrlo neprivlačna. Kao da je Robu stalo da ništa ne proda, a to je gotovo istina. On nikad nije istinski želio biti prodavač, želio je samo slušati glazbu.

Moja genijalnost, ako to tako mogu nazvati, leži u kombiniranju cijele gomile osrednjih vještina unutar jednog kompaktnog okvira. str. 27.

Bivše ljubavi

U jalovom pokušaju da ispravi svoj odnos sa ženama, a s obzirom da su mu sve veze propale, Rob se prisjeća bivših ljubavi, prije Laure. Ali ni to mu nije dovoljno. Odluči ih sve nazvati i susresti se s njima ponovno kako bi, ovaj put, ispravio neke stvari.

Nakon susreta s bivšim djevojkama, Rob nije ništa pametniji. Čak ni nakon površne veze s Marie, glazbenicom koja pjeva po pubovima, Rob je još uvijek inatljivi, nezreli dječak. Hoće li Rob konačno sazrjeti i iz životnih neuspjeha nešto i naučiti? Da biste to saznali, morate pročitati ovu knjigu.

Dojam o djelu

Glazba je univerzalna poruka koja nosi ovu knjigu. Ona nam pomaže da prođemo baš sva sretna i nesretna stanja u životu. Najviše nam je oslonac u mladosti, dok se slušajući razne žanrove zapravo tražimo i formiramo svoj kako glazbeni, tako i životni stil. Ljudi obično poslije tog mladenačkog perioda odrastu i krenu dalje. Ali ne i Rob.

On kao da se začahurio u svoj mali svemir koji za njega predstavlja glazba. Njegova prodavaonica ploča zapravo je alibi od suočavanja sa životom. Nesiguran kako se nositi s prekidom, a uz to je vrlo neprilagodljiv i rigidan kad su u pitanju kako glazbeni tako i ljubavni ukusi, Rob s velikom dozom samoironije i crnog humora secira svoj život, koji se čak i njemu samome čini promašenim. U trenutku malodušja, uvijek se vraća svojoj ogromnoj kolekciji ploča, ali ni u tome više ne nalazi utjehu.

U trenutku samosažaljenja pribjegava autodestruktivnosti prisjećajući se svih boli koje su mu prouzročili prekidi s djevojkama. Otužno stanje njegove prodavaonice istovremeno je i stanje njegova uma. Kako nema reda u glavi, tako mu je nered i u životu. A da bi se izdigao iz svega, Rob mora sazreti.

Hoće li uspjeti, ostavljam da pročitate. Mene je knjiga zabavila, pisana iskreno bez samohvale ili patetike. Pružila mi je reminiscenciju na vlastitu mladost uz natruhe nostalgije.

O piscu

Hi-Fi treći je prijevod Nicka Hornbyja u izdanju naklade Vorto Palabra, nakon romana Sve zbog jednog dječaka i Baš kao ti, a specifični žargon i (samo)ironično-duhovite dijaloge vjerno dočarava prevoditelj Vladimir Cvetković Sever. Nick Hornby (1957.) engleski je romanopisac, esejist, kolumnist i scenarist čiji su rad i kreativnost većinom inspirirani pop kulturom, glazbom i sportom. Autor je više bestselera prema kojima su snimljeni i kultni filmovi poput: “Sve zbog jednog dječaka”, “High Fidelity”/”Dućan snova” i “Nogometna groznica”.

Gdje kupiti:

Vorto Palabra

Kolačić	Trajanje	Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional	11 months	The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy	11 months	The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.