Laura Spence-Ash: A onda more

Nakladnik: Stilus knjiga

Naslovnica knjige A onda more: ©Stilus

Prevela Andrea Marić

Laura Spence Ash:A onda more

Koliko ima do mora, pita se. U kojem je smjeru dom? str. 32.

Knjiga A onda more nastala je nakon što se autorica zainteresirala za članak objavljen 1998. u The New York Timesu, o skupini odraslih Britanaca koji su se vratili u SAD da bi posjetili obitelji i mjesta gdje su živjeli 1940. godine. Njih su, kao djecu, roditelji poslali dogovorenim udomiteljima u SAD kako bi ih zaštitili od ratne pošasti koja se nadvila nad Europom i koja se ubrzano približavala Londonu. Procjenjuje se da je na taj način oko 14 000 djece napustilo svoje domove tijekom Drugog svjetskog rata u Velikoj Britaniji.

Molim te, piše, obećaj mi da ćeš poslati po mene čim budeš mogla, čim ovaj strašni rat bude gotov. Spremna sam za odlazak kući. str. 134.

Beatrix

Godina je 1940. Dok njemačke bombe padaju u neposrednoj blizini Londona, mlada radnička obitelj Millie i Reginalda Thompsona donosi tešku odluku. Svoju kćer Beatrix odlučuju poslati u SAD kako bi je zaštitili od ratnih zbivanja. Jedanaestogodišnja Beatrix zajedno sa skupinom djece prelazi Atlantik gdje je čeka obitelj Gregory – Nancy i Ethan te njihovi sinovi William i Gerald.

Obitelj Gregory

Dobrodošlica u dom imućne obitelji Gregory melem je za rane ozbiljnoj, introvertiranoj djevojčici. Nancy, koja je uvijek željela imati kćerku, ispunjava joj sve želje, Ethan joj strpljivo objašnjava sve i najmanje nepoznanice. Čak su i dva potpuno suprotna dječaka, smireni William i živahni Gerald, učinila sve da se malena, uplašena djevojčica brzo uklopi u njihov dom zbliživši se sa svim ukućanima. Beatrix za njih postaje samo Bea, članica njihove obitelji i osoba koju su zavoljeli.

London

Nakon dugih pet godina, ratna opasnost polako prestaje i Beatrix se mora vratiti kući. Za taj se dan pripremala godinama. Ali njezina obitelj više nije ista. Sjećanja na majku i oca pomalo su izblijedjela, a njezin život prepun je uspomena na obitelj koja ju je nesebično prihvatila.

Dvadesetak godina poslije

Upoznajemo Beu tridesetpetogodišnju ženu koja se prisjeća života u SAD-u i povrataka kući u svoju obitelj. Obje obitelji Bea smatra podjednako svojima. Sjećanje na život s Gregoryima prati je cijeli život i budi uspomene.  Prekrasne godine bezbrižnosti, život u Bostonu i na otoku Mainu te prve ljubavi prekida povratak u poslijeratni London. Bea se mora suočiti s promjenama u obitelji i smrtima koje dolaze kao sastavni dio života.

Dojam o romanu A onda more

Iako se djelomično odvija tijekom Drugog svjetskog rata, priča nije tipična povijesna fikcija. Rekla bih da je A onda more prvo knjiga o odrastanju, knjiga o kompromisima koje život stavlja pred nas kako bismo zaštitili one koje volimo. Knjiga je to o obitelji. I knjiga o ljubavi. Ova dirljiva obiteljska saga kojoj je glavni lik djevojčica/mlada žena Beatrix, potresna je priča o gubitku, nadi i životu koji se  događa od rođenja do smrti i svega između.

Djevojčica i dva dječaka odrastanjem postaju drugačije osobe, mijenjaju se i razvijaju. U svjetlu ratnih okolnosti i velike razdvojenosti kontinentima (naslov je savršeno pogođen), Bea postaje mlada žena koja odgajaju obje obitelji, a time je i njezin način gledanja na svijet oblikovan životnim okolnostima i ljudima koji su joj pružili dom.

Prekrasna obitelj koja je privremeno udomila Beu i dječaci William i Gerald koji  postaju mladi ljudi prepuni oprosta i razumijevanja, učinili su da sjećanje na njezinu američku obitelj ostaje s njom dugo godina nakon što ih je napustila, a dio njezinog srca ostao je zauvijek tamo.

Dvije majke, dvije junakinje

Osim Beatrix, koja je glavni lik knjige, osvrnula bih se na likove dviju majki, Millie i Nancy. To su likovi koji su, po mom sudu, najbolje doneseni u knjizi.

Millie, prepuna strahova, popušta pred zahtjevima supruga i teška srca šalje kćerku u nepoznato, svakim se danom pitajući kakva je žena koja odgaja Beu. U Millie je cijeli buket različitih  osjećaja: od zahvalnosti do zavisti, čak i ljubomore na ženu koja je Bei pružila dom. Sve su to normalne reakcije žene koja nije imala izbora. Dok je Bea u SAD-u na sigurnom, Millie volontira u razorenim skloništima ratnog Londona njegujući ranjenike.

Nancy, s druge strane Atlantika, željno je dočekala djevojčicu nakon dvoje muške djece. Odlučna je pružiti Bei svu ljubav i pažnju, baš kao vlastitom djetetu. Često se pita što radi Millie i kako se osjeća. U sebi misli da ona svoju djecu nikada ne bi pustila. A s druge strane, divi se Millienoj hrabrosti.

Ove dvije žene, majke, junakinje su ove knjige. Za obje dileme nema. Na prvom mjestu uvijek je dijete.

Velika preporuka za ovu divnu knjigu!

laura Spence Ash.A onda more

O autorici

Laura Spence-Ash američka je spisateljica. Njezina proza objavljivana je u časopisima One Story, New England Review, Crazyhorse… A onda more njezin je romaneskni prvijenac koji je promptno postao bestseler.

Gdje kupiti roman A onda more:

Stilus knjiga

Ako volite čitati o Drugom svjetskom ratu, nikako ne propustite naše recenzije romana Vilin konjic Leile Meacham, Pariški zadatak Rhys Bowen te hit-romana Kate Quinn Lovkinja, Aliceina mreža, Zagonetka ruže i Dijamantno oko.

Ken Follett: Nikada

Nakladnik: Vorto Palabra

Naslovnica knjige Nikada: ©Vorto Palabra

Prevela Karmela Cindrić

Ken Follett Nikada

Budala je samo budala, ali budala u Bijeloj kući najopasnija je osoba na kugli zemaljskoj. str. 242.

Inspiracija za Nikada

U kratkoj crtici na početku knjige autor nam kazuje da je inspiracija za Nikada došla iz njegovog istraživanja o podrijetlu Prvog svjetskog rata za Pad divova, prvi tom njegove Trilogije stoljeća. Prvi svjetski rat bio je “rat koji nitko nije želio”, odnosno dogodio se zbog nespretnih i kratkovidnih odluka svjetskih sila. U Nikada vidimo svijet na rubu Trećeg svjetskog rata i svjetske vođe pred teškim odlukama zbog vrlo izvjesnog nuklearnog sukoba.

Afrika

Priča počinje u afričkoj pustinji Sahara, tisućama milja od onoga što će postati središte nadolazećeg nuklearnog sukoba. Abdul John Haddad, agent CIA-e, prerušen u trgovca cigaretama, pokušava saznati gdje su skrovišta moćne grupe krijumčara droge. Postupno otkriva da se pod krinkom krijumčara u nekim pustinjskim skrovištima krije i najopasniji odmetnik al-Farabi, odgovoran za brojne ekstremističke napade. Njegova veza iz Američkog veleposlanstva, Tamara, obavještava SAD o opasnom kriminalcu i ubojici koji se krije u pustinji. Lov je započeo.

Abdul se mora povući kako ga ne bi uhvatili. U bijegu mu pomaže lijepa udovica s malenim sinom koja se želi domoći Europe u želji za boljim životom.

Kina

U Kini, visoki dužnosnik Chang Kai, zamjenik ministra za međunarodnu obavještajnu službu, član elite Komunističke partije, pokušava biti glas razuma u vladi starih komunističkih tvrdokornih političara, od kojih je jedan i njegov otac.

Kaia ne doživljavaju ozbiljno zbog njegovog braka s poznatom glumicom koja često kritizira trenutnu političku strukturu.

SAD

U Sjedinjenim Državama, predsjednica Pauline Green pooštrava postojeće ekonomske sankcije protiv Sjeverne Koreje, nakon što je tamo korišteno kinesko oružje protiv američkih snaga koje nadgledaju sukobe između dviju Koreja. Kina ne ostaje dužna i glavni svjetski igrači iz Kine i Sjedinjenih Država pripremaju pozornicu za eskalaciju sukoba od kojih je najopasnija alarmantna prijetnja o mogućoj upotrebi nuklearnog oružja.

Ja moram pružati podršku svima, pomislila je uz osjećaj samosažaljenja. Naravno da moram, ja sam predsjednica. str. 159.

Dojam o romanu Nikada

U romanu pratimo tri narativne niti. Prva se odvija u Africi, druga u Kini, a treća u SAD-u. Odvojene priče postepeno se spajaju i završavaju u strahovitom krešendu. Kako roman teče, stvari se pogoršavaju zapanjujućom brzinom, unatoč diplomatskim naporima, pregovorima i vještinama nekoliko  predsjednika država.

Nikada je upozoravajuća priča o svijetu na rubu Trećeg svjetskog rata. Obveza  supersila da štite svoje saveznike, čak i ako se dočepaju nuklearnog oružja, izaziva zebnju kod čitatelja, ali ga istovremeno i prosvjetljuje istinom o tome kako je tanka granica svjetskog mira.

U situaciji kad nijedna od strana ne želi ustuknuti, postaje sve teže riješiti sukob mirnim putem. Događaji postepeno izmiču kontroli i ne nazire se povoljan kraj ni za jednu stranu.

Osim zanimljivog geopolitičkog zapleta, istaknula bih likove u ovoj knjizi koji nisu glamurozni, savršeni ni besprijekorni u svakom pogledu (čak ni predsjednica SAD-a). Sve su to vrijedni ljudi koji su zapostavili privatne živote radeći za dobrobit nacije. I nikome od njih osobna korist ili ambicija nije na prvom mjestu.

Dajući predsjedničku ulogu ženi, Follett je lukavo dobio poene kod pripadnica ženskog spola, a dvije lijepe ljubavne priče koje se događaju u sjeni političkih zavrzlama dodatno će pridobiti ženski dio čitateljstva.

Knjiga bi, po mom mišljenju, mogla biti i nešto kraća, ali je zanimljiva. Najviše mi se svidio dio koji se odvija u Sahari.

Ken Follett Nikada

O autoru

Ken Follett (1949) britanski je pisac trilera i povijesnih romana. Dosad je prodao više od 100 milijuna primjeraka svojih knjiga. Rođen je u Cardiffu.  Kad je navršio deset godina, obitelj se preselila u London, u kojem je Follett studirao filozofiju i uključio se u politiku. Već 1978., kada mu je objavljen prvi roman “Eye of the Needle”, postao je međunarodno poznat, a i ostali njegovi romani postali su bestseleri.

Gdje kupiti roman Nikada:

Vorto Palabra

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Nakladnik: Fokus, 2023.

Naslovnica memoara Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar: ©Fokus

Prevela Iva Ušćumlić

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Ovisnost je poput Jokera.
Želi vidjeti svijet kako gori.
(str. 137.)

Početak

Hej, zovem se Matthew, ali vi me možda poznajete pod drugim imenom. Prijatelji me zovu Matty.
I trebao bih biti mrtav.
(str. 13.)

Planetarno popularan i jedan od meni najdražih glumaca, Matthew Perry, umro je u svom domu 28. listopada 2023. godine. Malo je reći da sam bila šokirana i beskrajno, beskrajno tužna.

Pričalo se o predoziranju, čak i samoubojstvu, o različitim kombinacijama lijekova koje njegovo tijelo više nije moglo izdržati… Što je istina – vjerojatno nikad nećemo znati, no meni ona nije toliko bitna. Ostajem u čvrstom uvjerenju da se ovaj šarmantni šaljivac uspio riješiti ovisnosti i da mu se smrt prišuljala, točno onda kada je nije očekivao.

Vrlo brzo nakon tužne vijesti o odlasku voljenog Chandlera, objavljeni su njegovi memoari koje sam naprosto morala imati. Kupila sam ih u preprodaji, ali nekako su čekali, strpljivo stajali na polici dok nije došlo pravo vrijeme.

Stišali su se dojmovi oko Perryjeve smrti, potisnula sam nepovoljne osvrte na njegovu autobiografiju i bacila se na čitanje.

Dječak

Matthew Perry u svojoj nam autobiografiji, na duhovit, ali ranjiv način pripovijeda o svom životu od najranije dobi pa do onoga što su, čini se, bile njegove posljednje godine. Čim sam počela čitati steglo me oko srca… Znate ono kad se netko toliko trudi biti smiješan kako bi prikrio strah, usamljenost i još koješta loše? E, točno sam to osjetila u velikom broju Mattyjevih rečenica.

…to je strah od samog sebe; strah od vlastitih misli; strah da će me um prisiliti da posegnem za drogama, kao što je to učinio već toliko puta. Moj um želi me ubiti i ja sam svjestan toga. (str. 14.)

Njegovo djetinjstvo obilježila je razdvojenost njegovih roditelja. Prelijepa majka, očiju prilijepljenih za sebe kud god je prošla. Zbog nje se, kaže, uvijek zaljubljivao u najljepše žene. Otac, glumac, model, poznata ličnost. Isprva dalek, kasnije pomalo zavidan sinu na uspjehu.

Gledao sam kako mi otac pije šest votka s tonikom i vodi savršeno funkcionalan život pa sam smatrao da je to moguće. Smatrao sam da ću ii ja to moći. No nešto je čučalo u mojim sjenama i mojim genima, kao jeziva stvar u mraku, nešto što sam ja imao, a moj otac nije… Alkoholizam, ovisnost, zovite to kako želite, ja to zovem velika užasna stvar. (str. 53.)

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Prijatelji…

Nakon selidbe iz Kanade, gdje je proveo djetinjstvo samo s majkom, seli se u L.A. k ocu. Svjestan je da L.A. nudi više mogućnosti za ispunjenje njegove najveće želje – postat će slavan jer slavni ljudi sve mogu i sve im se oprašta!

Svi su se elementi spojili u urnebesno smiješnu, koherentnu, moćnu cjelinu. I svi smo to znali.
Serija će uspjeti i svima će zauvijek promijeniti živote. …
Bilo je to sve što sam vjerovao da želim. Prijatelji poput nas ispunit će sve moje praznine. … Bit ću toliko slavan da će se sva bol koju sam nosio sa sobom otopiti poput snijega na suncu…
(str. 97.)

Nakon nekoliko manjih uloga, napokon mu se osmjehnula sreća. Dobio je ulogu u seriji radnog naziva Prijatelji poput nas. Ona će postati jedan od najpoznatijih, najzabavnijih, najvoljenijih, najuspješnijih i sve ostalo naj sit-comova na svijetu – Prijatelji.

…nisam samo mislio da bih mogao glumiti Chandlera, ja sam bio Chandler.
(str. 82.)

I dan-danas, milijuni ljudi provode svoje vrijeme pred ekranima gledajući zgode i nezgode šestero mladih, lijepih, duhovitih ljudi koji vraćaju vjeru u ljubav i sretan kraj.

Matthew Perry taj sretan kraj, nažalost, nije dočekao.

…ljubavnici…

Njegov ljubavni život nije nepoznanica. Vjerujem da svi znamo za vezu s tada najljepšom ženom svijeta, Juliom Roberts. Hodao je i s Yasmine Bleeth, zgodnom spasiteljicom iz serije Baywatch. (Ako ste obožavatelji serije, sjetit ćete se odmah kako je i Chandler bio lud za tom ljepoticom koja skakuće po plaži u crvenom kupaćem kostimu.)

Iz memoara saznajemo i za brojne druge veze. Neke je žene volio, neke su voljele njega, no svima je zajedničko jedno – nisu uspjeli.

…kad dobijem nekoga, moram ga ostaviti prije nego taj netko ostavi mene jer nisam dovoljno dobar i uskoro ću biti razotkriven, ali kad netko koga ja želim ne odabere mene, to samo dokazuje da nisam dovoljan i da su me razotkrili. Pismo – oni pobjeđuju, glava – ja gubim. (str. 127.)

Panično strahujući od odbijanja i napuštanja, bježao je od ljubavi. Tek nam je sada priznao da je više od svega želio ono što želi i većina… Suprugu, djecu, dom…

Bila je to jedna od rijetkih želja koju nije ostvario.

Ispriječila mu se velika užasna stvar. Ovisnost.

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

…i velika užasna stvar

Priznaje da je s prekomjernim alkoholom počeo još kao tinejdžer. Ostali to prerastu, on je, kako kaže, u sebi nosio neki gen za ovisnost. Uz alkohol se osjećao boljim. Osjećao se dovoljnim.

Alkohol mi je bio najbolji prijatelj jer nikada nije htio pričati o sebi. Jednostavno je uvijek bio uz mene… Ublažio mi je puno boli… Od alkohola su filmovi bili bolji, pjesme su bile bolje, ja sam bio bolji. (str. 71.)

Nema što nije isprobao, kaže. Alkohol, tablete. Tablete, alkohol. Tablete koje mu pomažu da se skine s drugih tableta. I tako ukrug.

Jedan od najdražih i najgorih citata koji upravo to opisuje jest ovaj:

Možete pratiti putanju moje ovisnosti ako gledate moju težinu iz sezone u sezonu – kad imam višak kilograma, u pitanju je alkohol. Kad sam mršav, u pitanju su tablete. Kad imam kozju bradicu, onda je u pitanju puno tableta. (str. 123.)

Nakon što sam ovo saznala, a to je bilo dosta prije čitanja Mattyjevih memoara, nikad više Prijatelje nisam gledala istim očima.

A onda, zdravlje mu je postalo toliko loše da je pao u višednevnu komu. Prema liječničkim prognozama, trebao je umrijeti. Ali nije, izvukao se. Iako cijelo vrijeme vjeruje u Boga, njegova se vjera tada učvršćuje. Shvaća da je pošteđen jer ima svrhu. Pomoći drugima da se izvuku iz pakla ovisnosti.

Kad me ljudi zamole da im pomognem u odvikavanju od alkohola, a ja to prihvatim i pritom promatram kako im se polako vraća sjaj u oči – u tome vidim Boga.
(str. 195.)

Tako završavaju Perryjevi memoari. S nadom i vjerom u bolje, zdravije, svrhovitije sutra. Nama, nakon svega što se dogodilo, ostaje gorak okus u ustima.

Velika užasna stvar naposljetku ga je sustigla i progutala.

Naposljetku

Što reći na kraju svega? Mogu li vam uopće preporučiti nešto što nije fikcija i čiji dojam ovisi o vama samima, o tome tko ste i što ste sve proživjeli…

Ne znam pa, evo ovako…

Matthew Perry nije pisac, unatoč tome što se bavio pisanjem kazališnih komada. Vidi se to u nekim nelogičnostima i nedosljednosti radnje. Rečenice nisu literarno izbrušene, no ni ne trebaju biti. Htio nam se predstaviti, ostaviti još nešto, osim Chandlera, iza sebe. Ocjenjujem da je u tome uspio. Njegova mi priča nije bila dosadna. Bila mi je gorka. Tužna. Samotna.

Iz memoara se vidi koliko je ovisnost gospodarila njegovim životom, koliko je konzumirala i uništavala sve što je bilo dobro i sve što mu je bilo važno. Djetinje traume nije uspio zaliječiti na funkcionalan način. Odao se užicima koji su ga nakratko činili sretnim i manje usamljenim. Na trenutak bi zaboravio koliko se malo voli i cijeni…

Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar bili su mi jako emotivni. Bilo mi je jako žao otkriti da je najduhovitiji lik televizije zapravo izmučen i usamljen čovjek. Memoari završavaju optimizmom i nadom. Nadam se da je ovaj veliki zabavljač doista zadnje godine proveo miran, sretan i s osjećajem svrhe. Da je uspio održati zdravlje. I nadam da je, naposljetku, znao koliko je voljen.

Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Ostali naslovi ovog autora:

Matthew Langford Perry (1969.-2023.) bio je kanadsko-američki glumac, izvršni producent i dramski pisac. Planetarnu je popularnost i slavu stekao ulogom zafrkanta Chandlera u jednom od najvoljenijih sit-coma na svijetu, Prijateljima. Gotovo cijeli svoj odrasli život borio se s različitim ovisnostima. Ipak, naslijeđe koje nam je ostavio unoseći dio sebe u nezaboravnog Chandlera nikad neće izblijediti i ostat će upamćen kao jedan od najduhovitijih i najdobrodušnijih likova s TV-ekrana ikad.

Gdje kupiti memoare Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar:

Fokus

Zanimaju li vas memoari, svakako bacite oko na sljedeće:

  • S ljubavlju, Pamela, Pamela Anderson
  • Plavuša, fiktivna biografija najpoznatije plavuše na svijetu, Marilyn Monroe, autorice Joyce Carol Oates
  • Poslije kiše, autobiografska proza Rade Šerbedžije.

Elena Armas: Ljubavni eksperiment u Americi

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica roman Ljubavni eksperiment u Americi: ©Znanje

Prevela Ana Silić

Elena Armas: Ljubavni eksperiment u Americi

Ljubavni eksperiment u Americi

Rosie Graham u problemima je do grla. Nedavno je dala otkaz kako bi se posvetila pisanju ljubavnih romana, no otada nije napisala ni retka. Osim toga, u njenom se stanu, bez šale, na stropu otvorila ogromna rupa kroz koju je vidjela stvari koje… Koje je bolje što prije potisnuti.

Rosie se tako useljava u stančić svoje najbolje prijateljice Line koja je trenutno na medenom mjesecu. Lina i Aaron presladak su par koji smo imali priliku upoznati u prethodnom romanu Elene Armas, Ljubavna obmana u Španjolskoj.

No vratimo se na Rosie koja, usput budi rečeno, nije rekla prijateljici da će se useliti pa je ova stan na korištenje dala svom bratiću Lucasu.

A Rosie i Lucas imaju prošlost… Toliko tajnu da Lucas za nju niti ne zna, ali Rosie itekako zna jer ju je sama izmaštala u svojoj glavi, pomalo ga uhodeći na društvenim mrežama. I možda je, ali samo možda i samo malo zaljubljena u tog predivno građenog surfera divljih kovrča i nevjerojatna osmijeha.

Uglavnom, taman dok se ona smješta u prijateljičinu garsonijeru, na vratima se pojavljuje Lucas.

Jer ovaj čovjek nije bio slučajni uljez, niti poremećena osoba koja je slučajno naišla na stan moje najbolje prijateljice.
Taj čovjek zbog kojeg sam pozvala policiju bio je Linin bratić.
(Rosie, str. 15.)

Ljubavni eksperiment počinje

Nakon nespretna početka, njih se dvoje dogovaraju da će sljedećih šest tjedana dijeliti stančić, ali ne samo to. Lucas odlučuje pomoći Rosie da probije spisateljsku blokadu izvodeći je na eksperimentalne spojeve koji će joj vratiti inspiraciju za pisanje novog hit-romana.

A rok je sve bliže – još samo osam tjedana – i svaki dan koji prođe bez ijedne napisane riječi i bez mogućnosti da doprem do onoga što je sve donedavno bilo u meni, čini da se osjećam kao da sve propada. Kao da ja propadam. (Rosie, str. 65.)

I tu bi priči bio kraj da se već od prvog susreta njih dvoje luđački ne privlače.

No, oboje imaju neke glupe zamisli o tome zašto ne bi trebali biti skupa.

Bio sam dobro koliko sam mogao biti. Jer ovo je moj novi život. Pritom nisam mislio na život u New Yorku, nego na ovo. Na buđenja u hladnom znoju, s bolnim i napetim mišićima koji su radili protiv mene, a donedavno sam bio na vrhuncu snage. (Lucas, str. 74.)

Hoće li pobijediti razum ili osjećaji lako je pretpostaviti, ali i simpatično za čitati pa zato Ljubavni eksperiment u Americi uzimamo u ruke kada nam treba štivo koje će nam ugrijati srce i opustiti živce.

Elena Armas: Ljubavni eksperiment u Americi

Ljubavna obmana vs Ljubavni eksperiment

Ljubavni eksperiment u Americi nova je simpatična romantična komedija autorice Elene Armas. Njezin sam stil zavoljela čitajući Ljubavnu obmanu u Španjolskoj koja mi je bila jedan od najzabavnijih ikad pročitanih ljubavnih romana! Isto samo očekivala i od Ljubavne obmane koja, premda isto vrlo duhovita, nije dostigla svoju prethodnicu.

Znam da je glupo uspoređivati dva romana, ali vidjela sam da ih puno blogera uspoređuje pa, rekoh, kud svi Turci… Neki više vole Ljubavni eksperiment, ali ja se priklanjam onima koji su na strani Ljubavne obmane. Naime, Aaron i Lina bili su mi puno zanimljiviji par nego Rosie i Lucas. Bili su mi puno životniji i u njihovoj sam priči osjećala više kemije.

Možda će vaši dojmovi biti drugačiji pa, ako volite romantične komedijice, dajte šansu i Ljubavnom eksperimentu.

Nikad se ne zna, možda se i zaljubite.

Zabavna romantična komedija

Ljubavni eksperiment u Americi zabavan je roman, ali ne mogu reći da me u potpunosti osvojio. Kao što sam već rekla, glavni me likovi nisu uhvatili u svoju mrežu. Nekako, nisam se s njima povezala i možda su me mrvicu živcirali. Rosie je… A ne znam… Definitivno previše nešto. Prenježna, presmotana, pre-nešto.

Jer ja sam Rosie. Poznata sam po sabranosti. Ja planiram, racionaliziram, duboko udahnem i prilagodim se bez histerije. Ja sam pouzdana prijateljica i kći.
(Rosie, str. 88.)

Lucas je toliko savršen da mi je to potpuno bezveze. Naprosto nisam povjerovala u to da je stvaran. I njih dvoje previše dramatiziraju oko svojih problema, ona pogotovo. Kao da su djeca. Ali ok, roman je, mašta je, razumijem.

Kao rođeni cinik, velike geste na kraju romana bile su mi smiješne i cringe i nisam ostala zadivljena. Možda mrvicu naživcirana.

Osim svega ovoga što sam nabrojala, a pri čemu bi se dalo zaključiti da mi se roman nije svidio, iznenadit će vas kad kažem da tome uopće nije tako.

Naime, Ljubavni eksperiment opustio me i zabavio. Lagan je za čitanje, recimo na plaži ili na nekim praznicima, kad se traži mozak na pašu. I ne smatram da svi likovi moraju biti kao pravi ljudi, dapače. Knjige i volimo jer nas vode na neko ljepše, bolje i jednostavnije mjesto.

A ima i lijepu poruku pa sam mu zato u svom dnevniku čitanja dala visoku četvorku.

Život je prekratak, previše krhak, da bismo čuvali tajne i živjeli u poluistinama. Makar mislili da time štitimo one koje volimo. Ili sebe. Svoje srce. Jer stvarnost je takva da bez iskrenosti, bez istine, nikada ne možemo istinski živjeti.
(Rosie, str. 374.)

Svakako preporučujem, ali onima koji vole ljubiće. I onima kojima treba odmor od trilera. Za to je dušu dala!

Elena Armas: Ljubavni eksperiment u Americi

Ostali naslovi ove autorice:

Elenu Armas hrvatsko je čitateljstvo upoznalo (i zaljubilo se u njeno pisanje) prijevodom njena prvijenca Ljubavna obmana u Španjolskoj

Gdje kupiti roman Ljubavni eksperiment u Americi:

Znanje

Sarah Hall:  Kako izgaramo

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Kako izgaramo: ©Znanje

Prevoditelj: Silvija Čolić

Sarah Hall kako izgaramo

Kako izgaramo jedna je ozbiljna knjiga. Neće vas zabaviti, opustiti ni relaksirati. Naprotiv, knjiga je to koja teškom temom progovara o smislu života, iskušenjima koja život nosi i emociji ljubavi, zbog koje sve što radimo ima smisla.

Kako izgaramo uvrštena je u sto knjiga koje se preporučuje pročitati u 2024. godini (književna kritičarka Tanja Tolić).

Prvo sam bila zbunjena prijevodom naslova (u originalu Burntcoat) koji u knjizi predstavlja zgradu, odnosno umjetnički paviljon ili atelje. Čitajući knjigu postajalo mi je sve jasnije zbog čega se knjiga zove Kako izgaramo. Zbog tog osjećaja jasnoće odajem priznanje prevoditeljici.

Edith

Edith Harkness upoznajemo u dobi od 59 godina, kada je već ozbiljno načeta bolešću i svjesna da joj je kraj blizu. Edith živi u Burntcoutu. To je ružna zgrada koju u konačnici nitko nije htio kupiti. Zgrada služi Edith kao stan i kao atelje jer je ona poznata kiparica koja je pobrala brojne nagrade. Njezine umjetničke instalacije izazivaju kako ushite, tako i  provokaciju u javnosti.

Moguće je da cijeli život učimo živjeti. str. 86.

Djetinjstvo

Čitavo Edithino djetinjstvo provedeno je u sjeni majčine bolesti. Njezina majka Noemi, poznata spisateljica, doživjela je moždani udar od kojeg se nikad nije potpuno oporavila. Nakon što je otac otišao i Edith ostala sama s majkom, njih dvije žive u neobičnoj simbiozi u kojoj kći preuzima ulogu roditelja, a majka djeteta. I tako dugi niz godina. Sve dok majka nije odselila, a Edith otišla na umjetničko usavršavanje u Japan.

Odrasla sam uz ženu koja je bila sjena onakve majke kakva bi trebala biti, ženu posuđene osobnosti majke koje sam se sjećala iz djetinjstva. str. 72.

Japan

Usavršavanje koje je Edith pohađala u Japanu govori o rijetko poznatoj tehnici obrade drva spaljivanjem. Tehnika ‘shou sugi ban’ proces je ​​ugljeniziranja cedra, čime ga se čini vodootpornim. Na taj način jača se sama struktura drva. Japanci smatraju da se tako čuva integritet drveta i povećava njegovu ljepotu.

Ljubavnici

Edith se upušta u seksualnu vezu s Halitom, vlasnikom malog restorana. Igrom slučaja, njihovo se druženje pretvara u ozbiljniju vezu, nakon zatvaranja svih javnih prostora pojavom pandemije. Edith i Halit su stjecajem okolnosti upućeni na zajedničko življenje, a zapravo se ne poznaju. Postepeno, njihova priča o ljubavi u pozadini smrtonosne epidemije prelazi granice same bolesti.

Dojam o djelu

Kako izgaramo obiteljska je drama. Neuljepšana, životna, teška, ali knjiga koja daje jasnoću.

Glavna junakinja, koja nam u prvom licu priča svoju životnu priču, osjeća da je život svrhovit samo kroz kreaciju koju ostavljamo iza sebe. U njenom slučaju, njezina je kreacija i životna i umjetnička.

Na umjetničkoj polju Edith je pobrala mnoge lovorike, ali na onom životnom priča nam priču koja je veća od nje same. Njezina je kreacija ljubav, ne samo prema voljenom biću, već prema čovjeku koji je teško obolio i kojemu ne mogu pomoći ni medicina mi institucije.

Edith, koja sagorijeva metaforički kao i drvo koje obrađuje, brigom za ljubavnika postaje sve čvršća i čvršća, svjesna da je i njezina luč života počela lagano dogorijevati.

Ovo je knjiga o jednom neobičnom životu, životu punom kreativne ljepote, senzualnosti. Priča o uživanju u malim trenutcima radosti. Priča o patnji, boli i emotivnim ranama koje život nosi.

Edith je žena koja svoju bol i patnju iskazuje svojim radovima. Njezine kreacije vrište u tišini, nemoćne promijeniti svijet na putu novog razaranja . Zadnje djelo koje izrađuje ogromna je struktura tipa anđela sjevera, nacionalni spomenik mrtvima, instalacija koja će trajati dugo nakon njezine smrti.

Metafora koju knjiga nosi istovremena je za živa bića i čovjeka i drvo. Da bi trajali, trebaju prvo sagorjeti.

Knjiga postavlja mnoga pitanja: Koliko nam življenje uz teško oboljelog člana obitelji mijenja vlastiti život? Koliko smo se spremni žrtvovati za bližnje, a koliko za ljude koje ne poznajemo? Jesmo li moralni ako se nismo u stanju brinuti za teško oboljelog člana obitelji i mnoga druga.

Sarah Hall Kako izgaramo

O autoru:

Sarah Hall ovaj je roman počela pisati prvog dana prvog lockdowna 2020. godine, s ciljem da obilježi apokalipsu nastalu nakon pandemije corona virusa. Kako izgaramo njezin je šesti roman.

Gdje kupiti:

Znanje

Lucinda Berry: Naše tajne

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Naše tajne: ©Mozaik knjiga

Prevela Vida Milek

Lucinda Berry: Naše tajne

Uvijek kažu da će te istina osloboditi, ali možda te prvo mora uništiti.
(Krystal, str. 276.)

Naše tajne

Krystal i Nichole sestre su po udomiteljskoj obitelji u kojoj su odrasle. Oduvijek jedna drugoj čuvaju leđa i gotovo nikad ne pričaju o svojoj prošlosti.

Svakome kažemo da su naši udomitelji poginuli u tragičnoj prometnoj nesreći dok smo bile na prvoj godini fakulteta. To izaziva sažaljenje, zaboravlja se naše djetinjstvo koje kao da ostaje upakirano u lijepu kutiju koju više nitko ne dira. Nikad se nismo brinule da će se otkriti istina. (Krystal, str. 20.)

Sad su odrasle i čini se – uspjele su u životu. Krystal je uspješna pravnica, a Nichole se udala za ljubav svog života i živi sretan život u predgrađu.

Zato se Krystal nemalo šokira kada je pozvana na psihijatrijski odjel na kojem je zatvorena upravo njezina sestra. Nichole je, čini se, pokušala zapaliti svoj dom – i svojeg supruga Aidana.

Istražitelj Sparks stupi još korak naprijed i pogleda me ravno u oči. – Rekla je da Aiden zaslužuje umrijeti jer je ubojica. (Krystal, str. 14.)

Nichole tvrdi da Aidan nije onaj za kojeg se predstavlja i sve dublje tone u psihozu zbog koje postaje opasna i za sebe i za druge. Krystal sada mora otkriti govori li njezina sestra istinu ili su grijesi iz prošlosti napokon došli na naplatu. Jer, ono što nitko osim Krystal ne zna jest da ovo nije Nicholein prvi psihički ispad…

-Postoji li ikakva mogućnost da se ona pretvara? – pita istražitelj Sparks. …
-Ni slučajno. Niti govora. – odmahujem glavom, tvrdoglavo odbijajući to. Žestoko se protivim toj tezi. Ipak, tu postoji jedna stvar. Znam kako Nichole dobro laže.
(Krystal, str. 89.)

Lucinda Berry: Naše tajne

Što se zapravo dogodilo?

Dvije sestre, dvije priče, dvije linije radnje, tako se najbolje može sažeti bit zanimljivog psihološkog trilera Naše tajne. I dok je Krystal zrelija, jača i samostalnija, Nichole se krhka i nježnija. Otkad su se upoznale brinu se jedna o drugoj i sada kada su odrasle, čini se da im se napokon nasmiješila sreća. Tešku su prošlost ostavile iza sebe i napokon žive punim plućima, onako kako su maštale dok su bile djeca.

Ono što njihovi bližnji ne znaju jest da one brižljivo kriju tajnu. Nešto veliko toliko da bi, ako se sazna, moglo uništiti sve što su marljivo gradile.

Nikad nisam razumjela ljude koji ne ostanu dobri sa svojom braćom ili sestrama kad odrastu. Kako zajedno proživite djetinjstvo i ne razvijete bliskost kojoj nema ravne? No tada se sjetim. Nisu svi kao mi. Puno braće i sestara mrzi se zbog istih razloga zbog koji se mi volimo. (Krystal, str. 67.)

Krystal nam priča ono što se događa sada, a Nichole prepričava ono što se događalo tada. I dok je Krystalina priča puno zanimljivija jer želimo doznati zašto je (i je li uopće!) njezina sestra pokušala ubiti vlastitog muža, Nicholeina nas kratka poglavlja iz prošlosti nagone na brže okretanje stranica jer – što se, zaboga, dogodilo toliko strašno da im je stubokom i zauvijek promijenilo živote? Kakva je to tajna, toliko užasna, da je nitko nikada ne smije saznati?

No, ne mogu ni lagati Krystal. Mi ne lažemo jedna drugoj. To je naše pravilo. Broj jedan na našem popisu koji smo sastavile kad smo imale osam godina. Broj dva je da nikada ne smijemo jedna drugoj namjerno učiniti nešto nažao. (Nichole, str. 199.)

Lucinda Berry: Naše tajne

Naše tajne – savršeno ljetno štivo

Naše tajne pročitala sam valjda istog dana kada sam ih dobila. Uzbudljivog sadržaja i tanašna (ispod tristo stranica!), učinile su mi se idealnim štivom za plažu! I nisam se prevarila. Brzo sam ga pročitala i cijelo mi je vrijeme držao pažnju, mada, bit ću vam iskrena, izostao je onaj neki vau-efekt koji imamo kad pročitamo nešto stvarno, ali stvarno dobro. Naše tajne solidan su triler, ali ništa više od toga.

Jako mi se sviđa temeljna ideja koju je autorica imala – dvojba između toga je li zločin počinjen zbog psihičke bolesti ili iz zlih namjera. Žao mi je što se time nije više pozabavila i evo zašto. Oni dijelovi u kojima se opisuje Nicholeino ponašanje dok je zatvorena u psihijatrijskoj ustanovi doista djeluju na čitatelja. Jezivi su na onaj neki realan način. Odlično su napisani i vrlo se jasno mogu zamisliti.

Nasuprot tome, smetao mi je rasplet koji je potpuno nevjerojatan. Odnosno, ispravit ću se, ja nisam povjerovala. Tajna iz prošlosti jest šokantna, ali… Nedostaje dubine.

Sam kraj je interesantan, čitatelj se onako malo iznenadi, ali motivacija je nekako općenita i pojednostavljena.

Naše tajne roman su za koji ne sumnjam da će biti rado i mnogo čitan ovih vrućih srpanjskih dana. No, isto tako, radnja nam ne nudi ništa novo pa nije jedno od onih štiva koje ćemo dugo pamtiti.

Ipak, ako volite Lucindu Berry, nemojte preskočiti Naše tajne. Ukusi se razlikuju pa možda baš one postanu najbolji roman koji ćete pročitati ovog ljeta!

-Tko je više kriv…? Onaj tko nekome nanese zlo ili onaj tko gleda kako nekome nanose zlo i ništa ne poduzima? (Krystal, str. 270.)

Lucinda Berry: Naše tajne

Ostali naslovi ove autorice:

Lucinda Berry bivša je psihologinja i vodeća stručnjakinja u istraživanju dječjih trauma. Njezino iskustvo u tom području vidi se u romanima koje piše. Dosad su kod nas prevedeni sljedeći naslovi:

Gdje kupiti roman Naše tajne:

Mozaik knjiga

Nick Hornby: Hi-Fi

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica knjige Hi-Fi: ©Vorto Palabra

Preveo Vladimir Cvetković Sever

Nick Hornby Hi fi

Hi-Fi nostalgični je podsjetnik na vremena koja više ne postoje. Vremena vinila, frenetičnog sakupljanja i razmjenjivanja ploča, divljenja koricama i zajedničkog “prvog” slušanja najnovijih hitova, danas se sjećaju samo zrelije i malo starije generacije. Kako i ja spadam među njih, čitanje Hi-fi-a samo mi je izmamilo jedan veliki uzdah.

Rob

Rob Fleming, tridesetpetogodišnji vlasnik londonske prodavaonice ploča, glavni je lik romana. Osim što odmah saznajemo da vodi jednu ne baš uspješnu prodavaonicu, saznajemo i da ga je ostavila djevojka Laura. Sjedeći u prodavaonici u kojoj samo tu i tamo netko nešto kupi, Rob ima dosta vremena da introspektivno napravi inventuru vlastitog života, a ona je sve samo ne zadovoljavajuća.

Evo kako ne treba planirati karijeru: a) prekinuti s djevojkom, b) napustiti faks, c) zaposliti se u trgovini ploča, d) prodavati ploče ostatak života. str. 25.

Laura odlazi

Kad Laura obznani da odlazi zbog Robove destruktivnosti i samosažaljenja, Rob ne mijenja obrasce ponašanja. Kolotečina u kojoj je živio zadnjih pet- šest godina nastavlja se, posao ide loše, prodaja je slaba, a malo po malo počinju ga živcirati i dva zaposlenika koji su mu zapravo prijatelji po glazbi.

Ima Rob svoje sitne kaprice koji su utjecali na nepopularnost prodavaonice. Ne želi prodati album čija mu glazba nije draga bez obzira na želju kupca. Uz to, prodavaonica je potpuno zapuštena, pretrpana i vrlo neprivlačna. Kao da je Robu stalo da ništa ne proda, a to je gotovo istina. On nikad nije istinski želio biti prodavač, želio je samo slušati glazbu.

Moja genijalnost, ako to tako mogu nazvati, leži u kombiniranju cijele gomile osrednjih vještina unutar jednog kompaktnog okvira. str. 27.

Bivše ljubavi

U jalovom pokušaju da ispravi svoj odnos sa ženama, a s obzirom da su mu sve veze propale, Rob se prisjeća bivših ljubavi, prije Laure. Ali ni to mu nije dovoljno. Odluči ih sve nazvati i susresti se s njima ponovno kako bi, ovaj put, ispravio neke stvari.

Nakon susreta s bivšim djevojkama, Rob nije ništa pametniji. Čak ni nakon površne veze s Marie, glazbenicom koja pjeva po pubovima, Rob je još uvijek inatljivi, nezreli dječak. Hoće li Rob konačno sazrjeti i iz životnih neuspjeha nešto i naučiti? Da biste to saznali, morate pročitati ovu knjigu.

Dojam o djelu

Glazba je univerzalna poruka koja nosi ovu knjigu. Ona nam pomaže da prođemo baš sva sretna i nesretna stanja u životu. Najviše nam je oslonac u mladosti, dok se slušajući razne žanrove zapravo tražimo i formiramo svoj kako glazbeni, tako i životni stil. Ljudi obično poslije tog mladenačkog perioda odrastu i krenu dalje. Ali ne i Rob.

On kao da se začahurio u svoj mali svemir koji za njega predstavlja glazba. Njegova prodavaonica ploča zapravo je alibi od suočavanja sa životom. Nesiguran kako se nositi s prekidom, a uz to je vrlo neprilagodljiv i rigidan kad su u pitanju kako glazbeni tako i ljubavni ukusi, Rob s velikom dozom samoironije i crnog humora secira svoj život, koji se čak i njemu samome čini promašenim. U trenutku malodušja, uvijek se vraća svojoj ogromnoj kolekciji ploča, ali ni u tome više ne nalazi utjehu.

U trenutku samosažaljenja pribjegava autodestruktivnosti prisjećajući se svih boli koje su mu prouzročili prekidi s djevojkama. Otužno stanje njegove prodavaonice istovremeno je i stanje njegova uma. Kako nema reda u glavi, tako mu je nered i u životu. A da bi se izdigao iz svega, Rob mora sazreti.

Hoće li uspjeti, ostavljam da pročitate. Mene je knjiga zabavila, pisana iskreno bez samohvale ili patetike.  Pružila mi je reminiscenciju na vlastitu mladost uz natruhe nostalgije.

Nick Hornby Hi fi

O piscu

Hi-Fi treći je prijevod Nicka Hornbyja u izdanju naklade Vorto Palabra, nakon romana Sve zbog jednog dječaka i Baš kao ti, a specifični žargon i (samo)ironično-duhovite dijaloge vjerno dočarava prevoditelj Vladimir Cvetković Sever. Nick Hornby (1957.) engleski je romanopisac, esejist, kolumnist i scenarist čiji su rad i kreativnost većinom inspirirani pop kulturom, glazbom i sportom. Autor je više bestselera prema kojima su snimljeni i kultni filmovi poput: “Sve zbog jednog dječaka”, “High Fidelity”/”Dućan snova” i “Nogometna groznica”.

Gdje kupiti:

Vorto Palabra

Rhys Bowen: Pariški zadatak

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica knjige Pariški zadatak: ©Mozaik knjiga

Prevoditelj: Vesna Valenčić

Rhys Bowen Pariški zadatak

Pariški zadatak ratno je povijesni roman s ljubavnom pričom u pozadini. Emotivan i topao, prikazuje mladu ženu kako iskustveno raste od ranih studentskih godina do uloge majke, a sve to kroz prizmu ratnih zbivanja. Ipak, podsjećanje na povijesne činjenice koje nosi vrijednije su od literarne vrijednosti knjige.

Madeleine

Londončanka Madeleine Grant studira na pariškoj Sorboni.  Upoznaje karizmatičnog francuskog novinara Gilesa Martina i to za nju bude ljubav na prvi pogled. Mlada i neiskusna, Madeleine ne može odoljeti bonvivanu Gilesu kojem se život sastoji od udvaranja ženama, pisanju novinskih članaka i uživanju u čarima Pariza.

Rat na pomolu

Unatoč protivljenju obitelji u Engleskoj, Madeleine se udaje za Gilesa. Ubrzo se rađa Olivier. Mlada obitelj ni ne sluti da će njihova sreća kratko trajati jer je rat pred vratima Pariza. Kad to već postaje bjelodano, Madeleine se sa sinom vraća u Englesku, a Giles se pridružuje Pokretu otpora.

Zauvijek ću se sjećati ovoga trenutka, mislila je. Samo za slučaj da ga više nikada ne vidi. Sjećat ću se najdivnijeg muškarca na svijetu. str .30.

Nema sigurnog mjesta

Madeleine počinje raditi kao predavačica francuskog u rodnom mjestu, ali rat se rasplamsava i nitko više nije siguran. Od Gilesa ni traga ni glasa, ne zna je li živ ili mrtav, a strah za sinovu budućnost sve je veći. Madeleine ga stoga odluči poslati duboko u provinciju kako bi ga zaštitila i od tog trenutka ne upravlja više svojom sudbinom, niti sudbinom svoje obitelji. U vihoru rata, ostavši sama, ona prihvaća poziv Ministarstva da postane ratna špijunka.

Znači-to je to, trenutak od kojeg je cijelo vrijeme strepila. Gestapo ju je uhitio.
str. 287.

Dojam o djelu Pariški zadatak

Pariški zadatak iznjedrio nam je jednu lijepu ljubavnu priču koja se događa u ratnim okolnostima. Priča je to o mladim ljubavnicima koji su neopterećeno i s puno nade gledali na budućnost sve dok užasi rata nisu zakucali na njihova vrata.

Priča je to o ljudima koji nisu htjeli biti heroji. Željeli su samo proživjeti jednostavne živote. Ali okolnosti u kojima su se našli postavili su ih pred kušnje – izbor uvijek postoji.

Madeleine i Giles odabrali su stranu. Odabrali su biti na strani onih koji se bore. Dok je za Gilesa odlazak u rat bio potvrda njegovih uvjerenja, Madeleine nikad nije slutila da će njezin lik imati značajniju ulogu u borbi s neprijateljem.

Suočena s nezamislivim iskušenjima, Madeleine će prsimice uletjeti u rat i tako pokazati da je snažnija nego što je itko ikad mogao naslutiti. Čak i nakon rata, s naizgled malo života, kao žena koja je izgubila sve,  ona ima snage vratiti se i identificirati naciste koji pokušavaju pobjeći u anonimnost.

Pariški zadatak priča je o malim ljudima koji su imali snage nositi se s ratom i smrću koja ih okružuje. Premda je Madeleine glavni lik, žrtva koju je Giles podnio jednako je tako vrijedna i ne bi se trebala zaboraviti.

Moja je mala zamjerka što je autorica trebala dati nešto snažniju emocionalnu povezanost između čitatelja i same Madeleine. Ovako smo mi, čitatelji, samo promatrači Madeleinine priče, a nismo emocionalni sudionici njezine patnje. Mislim da su likovi mogli biti prikazani još dublje i emotivnije. Neki su likovi podosta plošni (lik oca, maćehe, likovi redovnica u sirotištu za dječake). Stoga mi se, kao povijesna fikcija,  Pariški zadatak puno više svidio načinom na koji je donesena tema nego samom literarnom obradom likova.

Rhys Bowen Pariški zadatak

O autorici

Rhys Bowen autorica je niza bestselera New York Timesa, a napisala je više od četrdeset romana, uključujući uspješnicu Mozaika knjiga Dječak iz Toskane. Bowen je dosad osvojila dvadesetak nagrada, a njezini su romani prevedeni na mnoge jezike. Rođena je u Ujedinjenom Kraljevstvu, a sad svoje vrijeme dijeli između Kalifornije i Arizone.

Prijašnja djela autorice:

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Stvarni život: ©Znanje

Prevela Maja Ručević

Priče služe tome da se u njih stavi sve što nas plaši, tako smo sigurni da se to neće dogoditi u stvarnom životu. (str. 6.)

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Stvarni život

Demo je naselje nazvano tako jer je trebalo biti demo-verzija prosperitetnog i ugodnog naselja, a postalo je otrcano i otužno. Tamo, u jednoj naoko običnoj kući, žive djevojčica, njezin mlađi brat, majka i otac.

Djevojčica je naša pripovjedačica. Ima deset godina i najviše na svijetu voli svog malog bracu Gilesa i njegov predivni, nevini osmijeh. Polako ulazimo u priču dok nas djevojčica upoznaje sa svojom obitelji.

Otac je tiranin, nasilnik, lovac, čiji zastrašujući hobi u kući ima i posebnu sobu. Sobu leševa, u koju na počasna mjesta stavlja sve zvijeri koje je ubio i čijim se prepariranim tijelima ponosi.

Moja se majka bojala mog oca. I mislim da je … to otprilike sve što mogu reći o majci. … Ne znam je li postojala prije nego je upoznala njega. Pretpostavljam da jest. Sigurno je sličila nekom primitivnom … obliku života. … A s godinama, u dodiru s mojim ocem, to ne bogznašto malo-pomalo ispunilo se strahom. (str. 3.)

 Majka je ameba ispunjena strahom. Mari samo za vrt i svoje koze.

Sve je to manje bitno dok djevojčica ima svog voljenog brata.

A onda, jednog sunčanog i po svemu vedrog dana, stravična nesreća sve mijenja. Nešto zlo i mračno nastanjuje se u Gilesu. Više se ne smije, a djevojčica gubi sve što je voljela.

Smrt je stanovala kod nas. I promatrala me svojim staklenim očima. Pogledom mi je grizla zatiljak, uživala u slatkastom mirisu mog malog brata. (str. 33.)

Tijekom sljedećih pet godina, koje prolaze poput treptaja oka zrcaleći se u kratkim, oštrim poglavljima, djevojka pokušava spasiti brata od zla koje u njemu neumorno buja…

No, stvarni život nije bajka. On je strašan, hladan i uništava najslabije, baš poput njena oca koji tek čeka da pokaže svoju najokrutniju stranu.

Stvarni život je brutalan!

Roman Stvarni život kupila sam sasvim slučajno. Naime, auto mi je bio na servisu pa sam, čekajući, šetala po Konzumu i ugledala punu kutiju knjiga po 5 eura! I to ne mala KDS izdanja, nego ona prava. Bacila sam oko na par romana pa odabrala Stvarni život i Daleku zemlju autorice Melisse Albert. Nju još nisam pročitala i, najiskrenije, ne znam kad ću, ali sadržaj Stvarnog života toliko me vukao i nisam mogla odoljeti.

Joj, koliko NISAM pogriješila!

Roman je sjajan! Brutalan, strašan, mračan. Nisam mogla prestati čitati. Ima svega dvjestotinjak stranica, font je velik, a poglavlja kratka pa se pročita u jedno popodne! Ali, ljudi, kakvo popodne!

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Magija je mrtva. To je priča za malu djecu. A ja više nisam bila dijete. (str. 85.)

Uživala sam i užasavala se svake riječi. Ono što nam je spisateljica ponudila na ovim stranicama priča je koja se pamti, koja ostaje u mozgu još dugo nakon čitanja. Može se čitati i kao najnapetiji triler i kao teška, razorna obiteljska drama koja smrdi na krv, iskonsko zlo i duboki, paralizirajući strah.

Obuzeo me strašan umor. Pitala sam se je li sve to uopće vrijedno muke, možda sam premalena, preslaba da bih se suočila s tim odvratnim kaosom koji je preplavio moj život. Željela sam spavati i nikad se ne probuditi iz sna. (str. 132.)

Ipak, što je najbolje od svega, ispod sve te okrutnosti, nasilja i boli plamti ljubav toliko snažna da tjera djevojčicu, našu glavnu junakinju, na borbu protiv te surove stvarnosti.

Ima stvari koje jednostavno ne možemo prihvatiti jer ćemo u suprotnome umrijeti. A meni se nije umiralo. (str. 143.)

Velika, ali velika preporuka

Nemam vam još puno toga reći, osim da je Stvarni život roman koji je baš pozitivno iznenadio. Budući da uopće nisam čula za njega prije nego sam ga kupila, imala sam nikakva ili vrlo niska očekivanja. Na kraju, pročitala sam ga u dahu.

Ima ljudi koji će vam naoblačiti nebo, koji će vam ukrasti veselje, koji će vam sjesti na ramena kako bi vas spriječili u letu. Njih ostavite daleko od sebe. (str. 13.)

Ne znam kakvi ste s temama obiteljskog nasilja i općenito temama koje su surove i zvjerske, ali ako su vam se svidjeli romani Smola, Kći kralja močvare, Vrisak i tišina, Drago dijete, svidjet će vam se i ovaj.

Ono što znam da se nekima nije svidjelo jesu kratke, hladne rečenice koje kao da onemogućavaju povezivanje s glavnom junakinjom, neimenovanom djevojčicom/djevojkom. Međutim, meni je to bilo vrhunski odrađeno. Baš zbog tih rečenica koje su doslovno žarile mozak, shvaćala sam stvarni život te djevojčice. Ne ono što se projicira prema vani, već ono što je unutra, u njoj, unutar „sasvim obične“ kućice u nerazvijenom predgrađu.

Kraj mi je bio očekivan, ali odličan. Zraka sunca u nepreglednoj tami.

Pročitat ću ga, sasvim sigurno, još jednom. Najmanje još jednom.

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Ostali naslovi ove autorice:

Stvarni život roman je prvijenac autorice Adeline Dieudonne, koji je dobio čak 14 književnih nagrada, među kojima se ističe nagrada Fnac za roman godine.

Gdje kupiti roman Stvarni život:

Znanje

Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2023.

Naslovnica romana Srce crno kao tinta: ©Mozaik knjiga

Prevela Mirna Čubranić

TB: Što mislite, zašto je Srce crno kao tinta ovako uspješno?
Edie: Ni nama to nije nimalo jasnije nego vama. …
Josh: Možemo samo pretpostaviti da je na svijetu znatno više poremećenih ljudi nego što smo mislili.
(str. 46.)

Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Srce crno kao tinta

Detektivska agencija Strike i Ellacott radi punom parom na mnoštvu slučajeva. Zato nije ni čudo što Robin, kada joj u ured ulazi uplašena Edie Ledwell, odbija preuzimanje njezina slučaja. Edie je koautorica popularnog animiranog serijala Srce crno kao tinta, gotovo luda od straha jer je progoni Anomija, misteriozni internetski trol koji mrzi Edie i želi joj uništiti život. Ne samo da to pokušava, nego i uspijeva pa Edie očajnički moli Robin da ona i Strike otkriju tko se krije iza nadimka Anomija.

Anomija je na internetu objavio fotografiju mog stana. Uvjerio je ljude da sam se prostituirala kad sam bila bez prebijene pare. … A fanovi sve to vjeruju i napadaju me zbog stvari koje nikad nisam učinila, nikad rekla, stvari koje ne vjerujem.
(str. 70.)

Budući da Robin uime agencije zaključuje da joj ne mogu pomoći, zaboravlja na slučaj dok par dana kasnije ne naiđe na članak o brutalnom ubojstvu Edie Ledwell. I to baš na groblju Highgate, koje je inspiriralo radnju za Srce crno kao tinta.

Robin i Strike sada, htjeli-ne htjeli, moraju preuzeti slučaj i otkriti Anomijin pravi identitet. Je li on odgovoran za Edieno ubojstvo? Jesu li njegovi zločesti komentari nagnali nekoga da uzme pravdu u svoje ruke?

Istražitelji Strike i Ellacott upliću se u složenu mrežu internetskih nadimaka, poslovnih suradnji i obiteljskih sukoba. Na prvi pogled, bilo tko mogao je nauditi Edie.

Međutim, što istražitelji više kopaju, postaje sve jasnije da je Anomija korijen sveg zla koje je zadesilo Edie. I da on, iako dobro skriven iza pseudonima, vuče konce istrage i orkestrira onima koji su (još uvijek) na životu.

Ako poremećena osoba nađe nešto što joj se obraća na razini koju dotad nikad nije iskusila, svaka kritika od autora tog djela ili svaka promjena tog djela može se činiti osobnim napadom. (str. 187.)

Šesti nastavak voljenog serijala

Od svih parova koji su tog četvrtka sjedili u baru Rivoli londonskog Ritza, par koji se najprimjetnije najbolje zabavljao zapravo nije bio par.
Cormoran Strike i Robin Ellacott, privatni istražitelji, poslovni partneri i samoproglašeni najbolji prijatelji…
(str. 11.)

Ovom rečenicom počinje šesti roman o privatnim istražiteljima Cormoranu Strikeu i Robin Ellacott, i kako se ne zaljubiti i ne navući već od prvog retka?

Za one koji ne znaju, ako takvi postoje, Robert Galbraith pseudonim je planetarno popularne autorice J. K. Rowling. I slažem se, prozirno je i pomalo glupo koristiti riječ magija opisujući njezino pisanje, ali Bože… Ta žena stvarno ima čaroliju u prstima i glavi kad može napisati ne jedan, nego dva serijala koji očaravaju čitatelje diljem svijeta!

Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Već na prvo čitanje, od prvog romana o Strikeu i Robin, meni je to bilo to. I znate kako inače nastavci serijala postaju sve lošiji i lošiji dok pisac napokon ne odustane? E pa ovdje to uopće nije slučaj! Iako su mi neki pratitelji na fejsu rekli da je njima ovo najmanje drag dio, meni je bio odličan.

Unatoč ogromnom broju stranica, njih gotovo 1100, Srce crno kao tinta lako se i brzo čita jer je slučaj prezanimljiv! I ne samo to, Robin i Strike opet su u toplo-hladno fazi pa nas i to vuče na daljnje čitanje.

Anomija je savršeno osmišljen lik negativca koji svoji pravo lice krije iza tipkovnice. Pokvaren i zao, pun mržnje prema svima, manipulativan i drzak; njegov internetski identitet gotovo nema manu. Međutim, sitna će  pukotina biti dovoljna da naši voljeni istražitelji uoče njegovo srce crno kao tinta i naposljetku, izvuku ga na danje svjetlo.

Korisnički profil imao je sva obilježja ultradesničara koje je Strike dobro upoznao: zabrinutost zbog broja imigranata, marginalizacije bijelaca, ograničavanja slobode misli i govora, i narcisoidnosti, pohlepe i dosadnosti žena. (str. 475.)

Klasika u suvremenom ruhu

Ono po čemu su Strike i Robin drugačiji od ostalih književno-filmskih istražitelja jest to da su oni klasični igrači. Nema tu istraživanja preko interneta, upadanja u baze podataka i svih onih suvremenih gluposti kojima nas se bombardira u posljednje vrijeme. Ma kakvi! Kod njih je sve to onako „po starinski“. Notes u ruci, praćenje, prerušavanje, vruća kava i razgovor. I polagano napredovanje u kojem i mi, kao čitatelji sudjelujemo! Jer recite iskreno – kad gledate sve ono silno hakiranje, uopće se ne trudite prokljuviti krivca, zar ne? Znate da će ga računalo izbaciti na gotovo. Ali kad čitamo Strikea, kad skupa s njim polako hodamo mračnim ulicama Londona, kad zajedno prisluškujemo razgovore u baru i ispitujemo osumnjičene… I sami istražujemo, uvučeni smo u priču toliko duboko da ne možemo van sve i da želimo! I tako istražuju oni, istražujemo mi. Oni su budni do kasno u noć zbog slučaja, mi zbog čitanja i voila! Slučaj je riješen!

Odlika prethodnog nastavka serijala, Nemirna krv, bili su brojni crteži i dijagrami umetnuti u klasičan, tekstualni dio romana. Autorica se i sada poigrava suvremenim načinom pisanja pa nam zbivanja na internetu dočarava transkriptima privatnih razgovora unutar igrice, prijepisima objava na Twitteru i Redditu i slično. Moram priznati, ti su dijelovi mjestimice zahtjevni za čitanje, ali jednom kad uhvatite ritam, sve ide glatko i bez problema.

Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Srce crno kao tinta – završni dojam

A što da vam kažem, a da to dosad niste shvatili? Obožavam ovaj serijal i jako se veselim prijevodu sedmog nastavka, The running grave. Uzbuđena sam ne samo jer me zanima u kojem smjeru kreće odnos Strikea i Robin, već i jer želim vidjeti dokad će ova iznimno talentirana autorica moći izbacivati hitove jednake kvalitete. Možda vama nije tako, ali meni su svi romani o Strikeu podjednako dobri, zabavni, napeti, uzbudljivi. U nekima sam uživala mrvicu više, u nekima mrvicu manje, ali to su nijanse.

Strike i Robin moja su velika ljubav od prvog čitanja i veselim se novim, zajedničkim istraživanjima!

Ostali naslovi ovog autora

Robert Galbraith pseudonim je spisateljice J. K. Rowling, autorice svjetski poznatog serijala o malom čarobnjaku Harryju Potteru. Neću duljiti s popisom djela, već vam nudim naslov prethodnog nastavka serijala o Cormoranu Strikeu, Nemirna krv, a tamo ćete naći popis svih dijelova serijala te natruhu tumačenja moje zaluđenosti ovim neobičnim istražiteljem.

Gdje kupiti roman Srce crno kao tinta

Mozaik knjiga