Jussi Adler-Olsen: Natrijev klorid

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2026.

Jussi Adler Olsen Natrijev klorid

Naslovnica knjige Natrijev klorid©Znanje

Prevoditelj s danskog : Marina Kopjar

Detektiv Carl Mørck i njegov tima iz Sektora Q, Rose, Assad i Gordon iz odjela za zaboravljene slučajeve kopenhagenske policije, ponovno su u akciji. Natrijev klorid bavi se naizgled nepovezanim slučajevima ubojstava. Ipak, kod svih žrtava ista je poveznica. Hrpica krupne soli uz ubijeno tijelo.

Početak

Na svoj šezdeseti rođendan žena je počinila samoubojstvom. Policija nikad nije riješila slučaj u kojem je smrtno stradao njezin sinčić, ispred automehaničarske radionice, davne 1988. godine. Tada je dječačić bio jedna od žrtava eksplozije. Načelnika Marcusa Jacobsena kopka taj slučaj već više godina i odlučuje ga proslijediti Sektoru Q,

 Ubojstva

Carl i ekipa nisu oduševljeni dodijeljenim slučajem, ali kako su oni neobični likovi sami po sebi, pojava soli uz tijela ubijenih zaintrigira ih. Još kad shvate da se ubojstva događaju u točno određenom vremenskom intervalu i da su žrtve odreda nemoralni, neetični ljudi za kojima malo tko žali, njihova je znatiželja sve veća.

Sve su žrtve bile izrazito neempatične i odvratne osobe i ako se pobliže zagledamo u dubinu egoizma i prijezira tih žrtava, mora ti se smučiti. str 292.

Rođendani zločinaca

Još je nešto što zbunjuje Sektor Q. Sasvim slučajno uočavaju da se ubojstva događaju na  datum rođenja diktatora i masovnih ubojica poput Staljina, Sadama Huseina ili Slobodana Miloševića, pa shvaćaju da je poruka ubojice mnogo dublja i predstavlja skriveni obrazac suludog ubojice.

Dojam o djelu:

Ako i niste čitali prethodna Adler-Olsenova djela Natrijev klorid možete s lakoćom pratiti upravo zbog originalnih likova istražitelja od kojih je Adler-Olsen već stvorio određeni brend.

Knjiga je opsežna i detaljna u upisima likova što se možda na prvu čini presporo pogotovo za one koji traže brza rješenja, ali to kod Carl Mørcka i njegov tima ne prolazi. Slučajeve rješavaju polako dedukcijom, a ponekad se umiješa i malo sreće da otkriju komadić slagalice.

Jussi Adler Olsen Natrijev klorid

Svaki član tima svojom osobnošću i originalnošću doprinosi rješavanju slučajeva. I to je super jer nitko tu nije glavni i svatko je jednako važan. Uostalom, iako su istražitelji, oni su svojevrsni marginalci kojih se odriču i kolege iz vlastitih redova.

Natrijev klorid na tragu je prethodnih Adler-Olsenovih romana. Ubojica je neka vrsta izvršitelja božje kazne koji presuđuje nemoralnim, prijetvornim, beskrupuloznim, ukratko, lošim ljudima. Sve  žrtve odreda su bile dno dna ljudskog roda.  I da nema hrpice soli ostavljene uz svaku žrtvu ubojstva slučajevi  su lako mogli proći kao  nesreće ili samoubojstva.

Podignula je staklenu bočicu pred lice i promotrila smrtonosnu tekućinu. Ako se dovoljna količina ubrizga izravno u srce, prestat će raditi. str.323.

Pa zbog čega je ubojica toliko riskirao, pitamo se, ostavljajući sol na mjestu zločina kao jedinu poveznicu među slučajevima?

Pitanje soli ili posipanja solju najbolje se može pronaći u Bibliji. Sol se posipala da bi se očistio prostor od negativnosti (nešto od toga se primjenjuje i danas), a osobe su se  posipale solju kako bi se očistile od grijeha. Evidentno je da je ubojica osim što je umno poremećena osoba i vjerski fanatik koji ima „misiju“.

U svakom slučaju Jussi Adler-Olsen ni s ovim romanom neće razočarati.  Roman je pisan u vrijeme pandemije koja se također posljedično spominje u knjizi. Nadamo se ekranizaciji još nekih Jussi Adler-Olsenovih romana pa možda i Natrijevog klorida.

o autoru:

Jussi Adler-Olsen pojavio se na danskoj književnoj sceni 1997. s romanom Kuća abecede. Godine 2007. izlazi mu roman Žena u kavezu, prvi iz serijala o policijskom inspektoru Carlu Morcku i njegovom Sektoru Q, koji je piscu donio svjetsku slavu i književne nagrade. Romani su mu prevedeni u više od 40 zemalja svijeta, a uz druge ekranizacije, Sektor Q inspirirao je nedavno i iznimno hvaljenu Netflixovu seriju Dept. Q.

Gdje kupiti:

Znanje

Tracy Sierra: Sama u noći

Nakladnik: Znanje, 2026.

Naslovnica knjige Sama u noći: ©Znanje

Prevela Ružica Matić

Tracy Sierra Sama u noći

Sami ste u kući s dvoje djece. Vani se sprema oluja. Kuća je stara, trošna. Stavljate djecu na spavanje i u prizemlju čujete tihe korake neznanca. Strava, zar ne?

Sama u noći je psihološki triler koji donosi iznimno napetu priču o preživljavanju, majčinstvu i suočavanju s najgorom noćnom morom svakog roditelja.

Autorica Tracy Sierra radi kao odvjetnica i živi u Novoj Engleskoj u staroj kolonijalnoj kući koja doista ima skrivenu sobu, što joj je poslužilo kao izravna inspiracija za atmosferu romana.

On promatra iz kutova. Krije se u noćnim morama. Rekla je da je gleda dok spava. str. 52.

Majka

Žena, koju autorica namjerno ostavlja neimenovanu, nalazi se sama u staroj kući s dvoje male djece. Vani bjesni snježna mećava. Kada začuje škripu sasvim određene daske na stepenicama, zna da je netko u kući. I taj se netko krije. Primjećuje obris muškarca u sjeni. Preplašena, budi djecu i požuruje ih prema najstarijem dijelu kuće, malenom tajnom prostoru skrivenom iza zida.

On je stvaran čovjek. Stvarna osoba. Što je najgora moguća varijanta. str. 53.

Sama u noći, u skrovištu

Mala odajica, nastala nekad davno pri gradnji kuće, trenutno je skrovište za ženu i njezino dvoje djece. Užasnuta žena pokušava umiriti djecu kako ne bi plakala i ostala mirna. Kada shvati da je otkriven, neznanac malo po malo istražuje prostorije u kući, svjestan da su žrtve negdje sakrivene. Žena intenzivno razmišlja što učiniti. U užasnoj situaciji, u malom klaustrofobičnom prostoru, kroz glavu joj prolaze svakakve misli i odjednom spoznaje da je glas neznanca već negdje čula.

Nadala si se da si samo luda, sve ovo vrijeme, jednim dijelom i dalje si se nadala da si jednostavno prolupala. str.31.

Dojam o djelu

Žena koja je sama po sebi nejaka i bojažljiva pokazuje izuzetnu snalažljivost i hrabrost kako bi zaštitila svoju djecu, onako kako to samo majka može.

Cijeli je roman usmjeren na preživljavanje i psihičku snagu jedne žene da izdrži. A to nije jaka žena. Ona je sitna fotografkinja koja se cijeli život oslanjala na supruga prepuštajući mu sve značajne odluke. Nevoljena od svekra, bez roditelja koji bi joj mogli pomoći, sama se sebi činila slabom, bez inicijative i slabašnog samopouzdanja. Sve do dana kada se dogodila situacija kada su njezina djeca ugrožena.

Atmosfera klaustrofobije i straha koju je autorica vrlo vjerno prenijela, drži vaš nemir konstantnim tijekom čitanja romana. Svi koji su roditelji pokušat će se mentalno staviti u situaciju žene. Biti miran, priseban, umirivati djecu kako bi bila tiha, izdržati… Sve su to granice koje nam kazuju o snazi majčinstva.

Tracy Sierra Sama u noći

 U drugom dijelu romana žena uspije privući pozornost policije, ali nitko ne vjeruje u priču o neznancu koji je lukavo sakrio sve tragove svog postojanja. Dok institucije ocjenjuju mentalno zdravlje žene koja traži pomoć, majka zna da su njezina djeca i dalje u opasnosti.

Roman uskoro dobiva filmsku ekranizaciju. Producent je slavni Ridley Scott, dok je za glavnu ulogu u filmu angažirana glumica Mila Kunis.

Ako ste voljeli kultni filmski  triler Soba panike, svidjet će vam se ovaj roman.

Imala sam osjećaj da je moj muž još ovdje, da pazi na nas. Pokušava se vratiti kući. str. 252.

O autorici

Tracy Sierra rođena je i odrasla u planinama Colorada. Trenutačno živi u Novoj Engleskoj u kući iz kolonijalnog stila, a po zanimanju je odvjetnica. Slobodno vrijeme voli provoditi s obitelji.

Gdje kupiti roman Sama u noći

Znanje

Elsie Silver: Bez srca & Bez daha

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica romana Bez srca & Bez daha: ©Mozaik knjiga

Prevela Nada Kujundžić

Elsie Silver: Bez srca & Bez daha

Bez srca

Cade je najstariji brat Eaton, trideset i osmogodišnji jako seksi kauboj i samohrani otac koji se, praktički otkad zna za sebe, neumorno brine za druge.

Uvijek imam osjećaj kao da pazim na nekoga. Na svakoga. Otkad mi je umrla mama kad sam imao osam godina, nosim cijeli svijet na ramenima. (Cade, str. 30.)

Sada mu je potrebna dadilja. Samo preko ljeta, dok njegov petogodišnjak Luke opet ne krene u školu. Ali, tati Cadeu nitko nije dovoljno dobar za njegova sina jedinca. A onda njegova buduća šogorica Summer predloži nešto što ovom u najmanju ruku zvuči skandalozno! Summer će nazvati svoju najbolju prijateljicu Willu da dođe na ranč preko ljeta i bude dječakova dadilja.

Nakon vrlo nezgodnog, ali šarmantnog upoznavanja, jasno je da su Cade i Willa potpuno različiti.

Ja sam oduvijek živjela u trenutku, bez ikakvog pojma kamo idem. Ja naprosto… Uživam u vožnji. Život je tako uzbudljiviji. Poslovi muškarci…, ništa od toga mi se još ne čini trajnim. (Willa, str. 39.)

Ona je mlada, slobodna duha i nesputana. On je zatvoren, namrgođen i pritisnut strašnim teretom samonametnute odgovornosti. Međutim, ludu privlačnost koju osjećaju jedno prema drugom neće uspjeti sakriti. Znaju da ne smiju, ali… Mogu li se neka pravila ipak zaobići?

Ona je iskra u tami. Rasplesani plamenovi na ponoćnom nebu. Sa svojom sjajnom kosom, jarkom haljinom i blistavim zelenim očima, sjaji jače od gotovo bilo koga ovdje. (str. 90.)

Bez daha

Jasper Gervais tehnički nije jedan od Eatona, ali odgojen je s njima i smatraju ga svojim bratom. Još u djetinjstvu upoznao je Sloane, sestričnu braće Eaton, i ona se u njega bezuvjetno zaljubila.

Nije važno što je moja ljubav prema njemu patetična i tragično neuzvraćena.
Ona jednostavno jest. Nebo je plavo. Trava je zelena. A ja volim Jaspera Gervaisa od prvog dana kad sam ga ugledala.
(str. 141.)

Dvadesetak godina kasnije, Sloane se udaje, i to ne za Jaspera, što njemu neobjašnjivo smeta. Nakon što zajedno pobjegnu s njezina očigledno neželjenog vjenčanja, na vidjelo počinju izlaziti neki davno zakopani osjećaji. Sloane još uvijek voli Jaspera, toliko nam je jasno, no čini se da ni on nije ravnodušan. Kada se zaljubio u tu djevojku koja mu je cijeli život najbolja prijateljica?

Gdje je ona divlja djevojka koje se sjećam? Djevojka koja je plesala na kiši i puzala na krov kako ne bih morao biti sam u lošim noćima? Tu djevojku pretvorili su u pijuna. Mrzim to. (str. 24./25.)

Negdje između bijega od svih, opasne vožnje kamionom i luksuznih hotelskih soba koje nekim čudom imaju i privatno jezero za kupanje, njih dvoje shvaćaju ono što cijela obitelj Eaton već odavno zna. No oboje su prilično oštećeni svojim obiteljskim situacijama. Hoće li se, unatoč tome, uspjeti povezati i NAPOKON, priznati ljubav jedno drugome?

Ali… izgubiti nekoga, a da ta osoba ni ne zna da ti je stalo do nje? Umirati od želje da se možeš vratiti i sve joj reći? To je posebna vrsta pakla… (str. 178.)

Elsie Silver: Bez srca & Bez daha

Dojmovi

Uspoređujući ova dva romana, moram reći da mi Bez srca ipak šiša Bez daha, ali ne previše. Kad sam s vama već pričala o ovim romana na društvenim mrežama, rekli ste da je Bez srca super, ali da vas je Bez daha malo razočarao. Kod mene to nije slučaj, iako su mi Willa i Cade puno vatreniji, strastveniji i onako, napetiji par nego Jasper i Sloane.

Stvar je u tome što jako volim trop namrgođenog starijeg muškarca i mlađe, luckaste djevojke. Još kad ova ima crvenu kosu, to je to, kupljena sam! Tijekom čitanja Bez srca, baš sam se onako nekoliko puta blesavo nasmiješila, toliko su mi Cade i Willa bili top! A kad ga je prvi put nazvala „tatica Cade“… Do kraja romana samo sam tako o njemu razmišljala!

Bez daha nije loš, samo je malo razvučen. Ima pedesetak stranica previše. Ostalo je super. Oni su prijatelji iz djetinjstva, napokon shvaćaju da se vole i kreću krevetne i ine avanture. Sviđa mi se kako su se likovi razvili, pretkraj sam bila i jako emotivna.

Obje su priče lijepe i obje su napisane tako toplo, duhovito i… Što ja znam, ljudski. S manama, vrlinama, problemima i rješenjima.

Najdraži mi je dio obiteljska atmosfera koju čine Eatonovi, a kad budete čitali o ocu, Harveyju, zagrcnut ćete se od smijeha. Vlaženje livade dobit će sasvim novi smisao (evo ja se opet hihoćem, muž gleda jesam li normalna).

Novi omiljeni serijal

Dakle, vau! Nakon što mi se jako svidio prvi nastavak, Bez premca, jedva sam čekala da i ostatak serijala uvali svoje zgodne kaubojske guze na moju policu! Bez srca i Bez daha dobila sam istodobno i čitala ih jedan za drugim i eto! Baš sam sretna, jako su mi se svidjeli, uživala sam u čitanju! Istodobno, jako sam tužna jer sljedeća dva nastavka još nisu prevedena, a imam ogromna očekivanja od onoga sa Summerinom sestrom Winter.

Uglavnom, imam osjećaj da će cijeli serijal biti top i baš se radujem! Već dugo nisam našla ljubavne romane koji su po mome guštu, pogotovo ne one suvremene. I baš mi je drago da sam naišla na ove kauboje, i to taman na početku ljeta! Ovo je točno ono što nam treba da vrući ljetni dani postaju još vrući!

Elsie Silver: Bez srca & Bez daha

Ostali naslovi ove autorice

Elsie Silver autorica je četiriju serijala (link vodi na njezinu stranicu pa pogledajte koji su). Kod nas je zasad započet prijevod serijala Chesnut Springs, koji se sastoji od pet nastavaka.
To su:

  • Bez premca (Flawless)
  • Bez srca (Heartless)
  • Bez daha (Powerless)
  • Reckless
  • Hopeless.

Super je što u svakom romanu upoznajemo buduće junake pa se uvijek unaprijed veselim čitanju!

Gdje kupiti romane Bez srca & Bez daha

Mozaik knjiga

Suvremene ljubavne romane ne volim, ali ipak sam pročitala neke koje vam mogu preporučiti. To su Sarah Morgan i njezina dva serijala, prvi o braći O’Neil, a drugi o otoku Puffin.

Odlična mi je bila i Ljubavna obmana u Španjolskoj Elene Armas te Ljeto u gradu Alex Aster.

Kiran Millwood Hargrave: Gospodarica pčela

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Gospodarica pčela: ©Mozaik knjiga

Prevela Lidija Toman

Kiran Millwood Hargrave: Gospodarica pčela
AI generated

Plesna kuga

Roman Gospodarica pčela izgrađen je na djeliću stvarnog života, fenomenu plesne kuge koji se pojavio 1518. godine u Strasbourgu. Naizgled ničim izazvane, žene su padale u plesni trans i plesale danima, noćima, bez stajanja.

Prva među njima bila je, tako piše Frau Troffea.

Hoćeš li čuti zašto one žene plešu? Plešu zato što nema drugog načina za spasenje. Ti i Mutter rekle ste mi puno puta: Strasbourg klizi u pakao. A mi, žene, nosimo sav teret toga. Ili smo podčinjene, ili smo protjerane, i uvijek, uvijek smo proklete. Molitve nam ne mogu pomoći, svećenici nam neće pomoći. (str. 159.)

Do dana današnjega, nije razjašnjeno zašto su žene plesale. Ne postoji nikakvo objašnjenje. Ono što se zna jest da su plesale, a zatim zbog tog plesa bile kažnjavanje ili su umirale.

Gospodarica pčela

U isto vrijeme, dok Frau Troffea počinje svoju plesnu maniju kojoj će se do kraja mjeseca pridružiti stotine žena, u selu nedaleko od Strasbourga živi Lisbet. U visokoj je trudnoći, živi sa suprugom i svekrvom, a život s  njima sve je osim jednostavan. Lisbet se brine o pčelama – one su razlog zbog kojeg ta obitelj živi ipak u malo boljim uvjetima nego ostale obitelji.

Njezina povezanost s pčelama nadnaravne je prirode, pa čim se nađe ondje, odmah se sve u njoj složi na svoje mjesto, kao zvijezde koje se poredaju u sretne konstelacije. (str, 24.)

Kiran Millwood Hargrave: Gospodarica pčela
AI generated

Zatim, život im se svima okreće naglavce. Budući da Crkva smatra da pčele uzimaju nektar s crkvenih cvjetova, odluči položiti pravo na sve što pčele daju Lisbetinog obitelji – med i vosak. Lisbetin suprug Henne odlazi iz kuće razriješiti taj spor.

Lisbet i svekrva Sophey ostaju čekati Henninu sestru, ženu koja je posljednjih sedam godina u planinama okajavala zločin o kojem se nitko ne usudi govoriti. Što je to Agnethe napravila, toliko strašno da je morala sedam godina trpjeti pokoru?

A onda pogleda u Agnetheino lice, u te čvrsto stisnute usnice, i shvati da ondje nema straha: naprotiv, oči joj sjaje od ljutnje. Lisbet pomisli da je možda bila u krivu, da Agnethe nije zec, nego lisica. (str. 38.)

Dok na ulicama grada bjesni plesna manija, pod krovom gdje žive Lisbeth, Agnethe i Sophey bjesne tajne, laži, prevare i strasti. Najbolje bi bilo da ostanu skrivene.

Lisbet – gospodarica pčela

Lisbet je žena koja je bila uvjerena da se udala iz ljubavi, dok njezin brak nije stavljen na veliku kušnju. U velikom strahu za dijete u svom trbuhu, ona izbjegava vezati se, čak i misliti na njega. Njezin je položaj u suprugovoj kući loš, no Lisbet je nadarena za pčelarstvo. Njezin odnos s pčelama poseban je, gotovo magičan, i zahvaljujući njoj njihove su košnice svakoga dana pune slatkoga meda.

…pčele su samo svoje. To je prvo što su je one naučile, čak i dok ih je mamila u košnice. Pčele nisu bedasta stvorenja, one imaju vlastiti um… (str. 76.)

Kad se Agnethe vrati kući, ćelava, ozlijeđena, ostarjela, Lisbet shvaća da postoji toliko toga što ne zna o muževoj obitelji. Pokušava se zbližiti sa šogoricom, no ona krije tajne koje nisu nimalo bezazlene. A Lisbet je znatiželjna. I pametna. I pronicljiva.

Kiran Millwood Hargrave: Gospodarica pčela
AI generated

Jako volim

U pisanje Kiran Millwood Hargrave zaljubila sam se čitajući njezin prvi kod nas preveden roman, Milosti (link na dnu osvrta). Način na koji piše toliko je lijep i poetičan; svaka je rečenica na mjestu i bez obzira sviđa li vam se tema, uživate u čitanju. Gospodarica pčela možda je čak i bolja nego Milosti. Motivi su isti. Žene, snaga, zajedništvo, prijateljstvo, ljubav. A zatim muškarci, Crkva, patrijarhat, podčinjavanje, kazne.

Autorica je na sitnom komadiću povijesti, na apsurdu koji bi bio zaboravljen da je objašnjen, izgradila čitavu jednu priču o ljubavi, patnji i boli. Gospodarica pčela roman je koji vas opčini i uvuče od sebe već od prvoga poglavlja. Nakon što pročitate o ženama koje su ubijale vlastitu novorođenčad kako bi u kući bilo manje usta koja treba hraniti, znate da vam se priča neće svidjeti. Ali isto tako znate da ćete se u nju zaljubiti.

Kod Kiran Millwood Hargrave, čini mi se, nema samo crnog ili samo bijelog. Kod nje je sve toliko duboko promiješano da ne znamo gdje završava zlo, a počinje dobro. I premda sam, moram priznati, vrlo brzo naslutila veliku Agnethinu tajnu koja ju je poslala na brutalno pokajanje, nije mi to umanjilo užitak čitanja. Ovo je jedan od onih romana, makar meni, koji se pamti. Koji ponosno stoji na polici i čeka ponovno čitanje jer – definitivno će ga biti.

Gospodarica pčela najbolji je roman koji sam pročitala u svibnju i već vidim, bit će u užoj konkurenciji za roman 2026. godine. Nadam se da je to dovoljna preporuka. Svakako, svakako pročitajte!

Kiran Millwood Hargrave: Gospodarica pčela
AI generated

Ostali naslovi ove autorice

Kiran Millwood Hargrave (1990.) nagrađivana je britanska pjesnikinja, dramatičarka i autorica romana. Milosti je njezin prvi roman za odrasle; Gospodarica pčela je sljedeći.

Gdje kupiti roman Gospodarica pčela

Mozaik knjiga

Nick Spalding: Na drugom kraju svijeta

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Na drugom kraju svijeta: ©Znanje

Prevela Andrea Cvjetković

Nick Spalding: Na drugom kraju svijeta

Na drugom kraju svijeta

Nakon što Jamie na poslu doživi blaži živčani slom i šefu u facu izgovori sve što o njemu misli, logično – dobije otkaz.

Imam jedno pitanje za vas, na koje bih cijenio iskren odgovor, ako biste bili toliko ljubazni: ako doživite živčani slom na poslu i smrtno uvrijedite šefa, što mislite kolike su šanse da zadržite posao? Hajde, budite iskreni. (Jamie, str. 1.)

Istodobno Laura, njegova supruga, kronično nezadovoljna svojim poslom, dobije ponudu koju ne može odbiti. Posao snova u tvornici čokolade i u – Australiji!

I tako se obitelj Newman, u prethodnom nastavku Neprospavane noći proširena kćerkicom Poppy, seli u osunčanu Australiju.

Posljednjih nekoliko dana bilo je divno, ne samo zato što su mi noge vrlo lijepo potamnjele, a kosa postala prirodno lepršava onako kako kod kuće nisam mogla postići s tonom proizvoda za kosu.
Posao je sve što sam oduvijek željela.
Dovraga, posao je sve što sam oduvijek trebala.
(Laura, str. 85.)

Laura je oduševljena svime, ponajviše poslom. Jamie je uglavnom užasnut jer se nikako ne uspijeva zaposliti. Sav financijski teret sada nosi Laura i to ozbiljno počinje nagrizati njihov dosada savršen brak.

Zrak između nas postaje leden kad god se potegne pitanje novca. Laura se jedva suzdržava da ne govori o tome, ali vidim da njezina frustracija doseže kritičnu točku.
Zato sam donekle presložio prioritete kad je u pitanju traženje posla. Više se ne radi samo o podizanju mog samopouzdanja, nego o očuvanju našeg braka.
(Jamie, str. 138.)

U bezbroj simpatičnih epizoda, u radnju se upliće dvoje staraca s neobičnom sklonošću seksualnim igricama, jedno govno koje odbija otići u kanalizaciju, kupaći kostim s neprikladnom porukom na leđima, goli selfie i još mnogo, mnogo toga što će nasmijati brojne čitatelje, ljubitelje romantičnih komedija.

Nick Spalding: Na drugom kraju svijeta

Nova epizoda o Newmanima

Lauru i Jamieja imali smo prilike upoznati u prethodnim romanima Nicka Spaldinga. Prvi je On voli, ona voli, u kojem pratimo kako su se njih dvoje upoznali i vjenčali. U drugom nastavku, Neprospavane noći, ulazimo u sljedeće poglavlje njihovih života – neplaniranu trudnoću i dolazak kćerkice.

Sada, tri godine kasnije, putujemo u Australiju i po prvi puta, brak Newmanovih upada u krizu, izazvanu Jamiejevom nezaposlenošću. Sve na kraju završi apsolutno sretno, kao što smo i očekivali.

Ova je zemlja možda prepuna užasnih puzajućih stvorenja koja ti mogu odgristi lice, ali šteta koju mogu nanijeti ne može se usporediti s onim što mi ljudi možemo učiniti jedni drugima kad smo dovoljno glupi. (Laura i Jamie, str. 275.)

Roman je simpatičan, ne mogu reći. Nije mi nešto bogzna kako smiješan, ali za dva popodneva u kojima želite pustiti mozak na pašu, to je to. Ovo nije ljubavni roman, već klasična romantična komedija u kojoj pratimo zgodne i nezgode glavnih likova, tu i tamo se nasmijemo i potpuno neopterećeni, na kraju zatvaramo zadnju stranicu.

Čini mi se da je roman Na drugom kraju svijeta idealno štivo za ljeto. Knjiga u jednoj, koktel u drugoj ruci i odlično. Točno ono što vam treba na kraju napornog dana, ako je ovaj tip romana ono što inače volite. Ako baš i ne ljubite romantične komedije, Jamie i Laura mogli bi vam biti mrvicu naporni jer, budimo realni, njihove avanture su, iako zabavne, potpuno nerealne. Ipak, meni su bile dobrodošao odmak od trilera. I nakon njih, s oduševljenjem sam se vratila u zagrljaj svojoj prvoj ljubavi. Ubojstvima, dakako.

Nick Spalding: Na drugom kraju svijeta

Ostali naslovi ovog autora

Nick Spalding britanski je autor čiji smo zabavni stil pisanja mogli upoznati u prva dva nastavka priče o Jamieju i Lauri, On voli, ona voli i Neprospavane noći.

Gdje kupiti roman Na drugom kraju svijeta

Znanje

Alex Aster: Ljeto u gradu

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica romana Ljeto u gradu: ©Stilus knjiga

Prevela Ela Horvat

Alex Aster: Ljeto u gradu

Ljeto u gradu

Elle ima dvadeset i sedam godina i ludo je uspješna filmska scenaristica. Kad od studija dobije zahtjev za pisanjem visokobudžetne romantične komedije, to je prilika o kakvoj je uvijek sanjala! Međutim, postoji caka.  Mora se vratiti u grad koji prezire – New York.

U New Yorku je svaki vikend nova prilika da živiš u filmu. Pića na krovu u sjeni nebodera koji kao da je izrezan po tvojoj mjeri i blista samo za visoko zasićenu i pomno filtriranu fotografiju koju se upravo spremaš objaviti i na kojoj tek sličiš na sebe. (str. 7.)

Tamo se smjesti u bogataški stan koji se trenutno preuređuje i sve bi bilo donekle super, da joj prvi i jedini susjed na tom katu nije Parker Warren, prezgodni milijarder s kojim Elle ima neke neriješene račune iz prošlosti.

Odlazim u krevet pitajući se kako sam dopustila da mi život postane ovoliko dosadan – i kad sam to uopće počela primjećivati. (str. 32.)

Elle ga kao mrzi, no spletom okolnosti stalno su negdje jedno oko drugog. Parkeru treba lažna djevojka na koju se mediji mogu usredotočiti, umjesto da njuškaju oko njegova najnovijeg poslovnog pothvata. Elle očajnički treba inspiraciju, što joj Parker obećava. I tako pada dogovor. Parker će s Elle obići sve zadane njujorške znamenitosti, a ona će mu za to vrijeme na zabavama glumiti do ušiju zaljubljenu djevojku.

Izgradila sam život izvan svog pisanja i izvan stana. Dogodilo se tako naglo, bez upozorenja. Jednog sam se dana probudila i već je oko mene postojao čitav maleni grad.
Više nisam pusti otok.
(str. 195.)

Dogovor je jasan – sve to traje do kraja ljeta.
Nakon toga, svatko ide svojim putem i više ne nikada neće vidjeti.
Ali… Ljeto je, dugo, toplo i zavodljivo.
U tren oka, njihova se igra okreće protiv njih. Ili baš u njihovom smjeru.

Zabavna ljetna romansa

Svaku recenziju ljubavnog romana započnem istim riječima… „Vi znate da nisam ljubitelj ovakvog štiva… Bla bla bla…“ I doista nisam. A od svih ljubića, najgori su mi oni suvremeni. Puna sam predrasuda. Često su mi vulgarni. Rječnik im je ubij, Bože. A ako više puta pročitam riječi na k i p, nego riječ na lj (ljubav, je li), treba mi ogromna snaga volje da takav roman dovršim.

Ljeto u gradu upravo je suvremena romansa i imala sam najniža moguća očekivanja. No, ljeto je, trebalo mi je nešto lagano, pitko i za plažu. Osim toga, Ljeto u gradu ima onako obojene stranice i sve mi je to bilo toliko lijepo da sam pokleknula.

I ljudi moji, baš mi je drago zbog toga! Ovaj je ljubić divan! Šarmantan i zabavan, potpuno nevulgaran. Prava pravcata slow-burn romansa, ali puna strasti, bliskosti i ljubavi!

Promatra me, kao opčinjen, kao da mu iz nekog razloga pričinja radost što me gleda sretnu. (str. 161.)

Ljeto još nije gotovo, pogotovo uz ove vrućine, i ako trebate izlaz iz svoje komfor-zone, odmor od trilera ili ako samo tražite nešto lijepo i vrckasto, navalite na Ljeto u gradu!

Alex Aster: Ljeto u gradu

Glavni likovi

Elle ima svojih problema, bog joj je svjedok. Unatoč njima, nije mi bila nesimpatična. Naravno da me živcirala, neki su joj stavovi skroz glupi, ali nakon što saznate njezinu prošlost, stvari će vam postati jasnije.

Svakoga koga sretnem tretiram kao da je lopov, kao da će me neizbježno izdati budem li toliko glupa da ga pustim u svoju kuću. Opirem se promjeni, volim sjediti čvrsto na mjestu i da je sve oko mene vrlo mirno, da ništa novo ne prođe kroz mrežu koju sam ovila oko svoga malog života, a to znači da me ništa ne može ni povrijediti. (str. 39.)

Jako mi se svidjela njezina majka i način na koji je Elle odgojena. Doduše, kod Elle je sve skrenulo u ekstrem, ali bez toga ne bismo imali priču.

Možda me to ne bi toliko mučilo da me majka nije odgojila tako da uvijek budem nepokolebljivo neovisna. … Da mi nije govorila, otkad sam bila djevojčica, da se nikad ne oslanjam ni na koga drugog i da ne dopuštam ikome drugom da me kontrolira, pogotovo ne muškarcu. (str. 29.)

Parker Warren krasan je mladi momak. Blago majci što ga rodi i tako to. Nema mana, a pun je vrlina. Mlad, zgodan, bogat… Može li bolje? Naravno, našoj Elle to nije dovoljno, odnosno, toga joj je previše, ali njegovo zlatno srce i velike geste ljubavi uvjerit će je da mu ipak dade šansu.

Život možda jest kompliciran, ali ljubav nije. Prilično je jednostavna. Ona je koplje koje probada kroz sve planove, moral i ponos. Probija kroz sve. Ne mari za nered koji za sobom ostavlja. Boli, ali mi to dopuštamo. (str. 247.)

Nakon bezbroj nesporazuma, scena punih strasti, nježnosti, ljutnje i ljubavi, mi čitatelji naći ćemo se uhvaćeni u zabavne povuci-potegni igre ovoga para i Ljeto u gradu nećemo ispuštati iz ruku dok ga ne pročitamo!

A New York kao kulisa… Top!

Ljeto u gradu – ljetni hit

Kao što sam već napomenula, ljeto definitivno nije gotovo! Čeka nas još mnogo vrućih, dugih dana, ma proveli ih na plaži, bazenu ili na kauču pod klimom. Kako biste se rashladili u glavi, a zavrućili u obrazima, svakako uzmite Ljeto u gradu.

Nadam se da ćete se, baš poput mene, zaljubiti u ove likove!
Znate ćete, naravno, da je sve to samo moderna bajka. Da se takve stvari ne događaju. Likovi (uglavnom Elle) će vas ljutiti, no istodobno, sviđat će vam se i za njih ćete navijati. Ipak, unatoč svemu tome, smiješit ćete se kao ludi i u iščekivanju okretati stranice.

Da skratim priču. Nisam fan ljubića, ovaj mi se ekstra-jako svidio!

Da vam ljeto bude vrelije, osmijeh veći, srce ubrzanije – čitajte Ljeto u gradu!

Alex Aster: Ljeto u gradu

Ostali naslovi ove autorice

Alex Aster književni je pseudonim Alexandre Pierson, književnice kolumbijsko-američkog podrijetla.

Ljeto u gradu njezin je prvi kod nas prevedeni roman, ali to nipošto nije jedino što je napisala. Zapravo, najpoznatija je po YA serijalima Lightlark Saga i Emblem Island.

Gdje kupiti roman Ljeto u gradu

Stilus knjiga

Još jedna moderna romansa koja mi se svidjela – Ljubavna obmana u Španjolskoj Elene Armas. Aha, tu je i Ljubav u teoriji Ali Hazelwood, obožavala sam je. Neki romani Sarah Morgan također su mi bili ok.

Suvremeni ljubići koji mi se apsolutno nisu svidjeli definitivno su Kubanska afera Priscille Oliveras, Samo prijatelji Abby Jimenez, Mrski cimer Penelope Ward i Pozivnica te Iskra Vi Keeland.

Ante Tomić: Nada

Nakladnik: Hena com, 2024.

Naslovnica romana Nada: ©Hena com

Ante Tomić: Nada

Nada

Priča započinje mladim sirijskim izbjeglicom koji se, nakon brodoloma, nasuče na jednom malom hrvatskom otoku. Otočić je poznat po svojoj zaštitnici, svetoj Margareti, kojoj se od davnina utječu parovi bez djece. Jozefina i Mijo tu su kako bi molili za dijete. Hodočastili su svim poznatim i nepoznatim svetištima, ali ništa nije pomoglo. Sveta je Margareta njihova zadnja nada.

„Nekako u trećoj godini braka, kad smo shvatili da od djece, unatoč našim usrdnim nastojanjima, nema ništa, zavjetovali smo se prvo svetom Anti“, počela je Jozefina. …
„Sveti Ante je najbolji. S njim ne možeš da pogrešiš“, kimnula je Rada. „On za sve pomaže, za ljubav, brak, decu, putnike, siromašne, bolesne, opsednute…“
„Sveti Ante je univerzalan kao gedora“, sažeo je zgodnom prispodobom šef austrijskog pogona za obradu metala.
„Svetac džoker“, dobacio je Vinko…
(str. 12.)

Nesretni par unajmio je apartman kod Rade i Vinka, Srpkinje i nekadašnjeg vojnika hrvatske vojske što za ovu priču nije toliko bitno, osim u jednom poglavlju.

U paleti živopisnih likova, imamo i Krstu, policajca koji ovo ljeto odlučuje prodavati ćevape kako bi popunio kućni budžet, njegovu ženu Željku koja, iznenađujuće, slika vrlo lijepe akvarele te njihovu kći Silviju. Nije važno, ali nije zgorega reći da djevojka ima lijepe, pune grudi koje će također biti jedan od bitnijih faktora raspleta romana Nada.

„Sve je u redu. I ja sam trkač.“
„Stvarno?… Dugoprugaš ili kratkoprugaš?“
„Ovisi.“
„Ovisi o čemu?“
„Ovisi o policiji. Nekad je duže, nekad kraće.“
(str. 89.)

Recimo još da na otočiću prisilno ljetuje šezdesetogodišnji Nenad, bogataš koji je upravo ostao bez zadnje pare, te njegova djevojka, trostruko mlađa Gabi.

Svi će se oni zbrajati, oduzimati, naganjati, bježati, svađati i miriti dok na kraju i mi i oni ne dođemo do zaključka zašto se roman zove baš Nada.

Ante Tomić: Nada

Ljetni klasik

Nada je toliko zabavan, smiješan, jednostavan i dirljiv roman koji će, nadam se, jednoga dana postati ljetni klasik. Gdje god se okrenemo, ljudi će u rukama držati ovu knjižicu plavo-bijelih korica i smješkati se od uha do uha. Na ručnicima, ležaljkama, uz more, uz rijeku, u kafiću, ne zidiću… Ovo je jedna od onih laganih, a toliko toplih priča koja ostaje s vama i dugo nakon što ste proživjeli rasplet.

Likovi su divni, ali nisu (jedino) oni ono u što se zaljubite. Čitava ta atmosfera otoka, otočkog života i piz**rija koje Tomić nabaca na svega 170 stranica, sposobna je razgaliti i najtvrđe, najhladnije srce.

Nema toga što mi se nije svidjelo! Od likova koji su toliko životni da mi se čini da žive i u mom mjestu, od apsurdnih situacija koje samo valjda kod Tomića zvuče kao da su ne samo moguće, nego evo – upravo se negdje i događaju. Pa do emocija… Teških, lakih, bizarnih…

Sve je u Nadi pravo i ljudski, lišeno licemjerja i zlobe. Svi se nadaju da će drugome biti dobro. Nitko nikoga ne osuđuje. Svi se svima rugaju, ali onako, prijateljski, bez zle krvi.

Uživala sam doslovno od prve do posljednje stranice!

I premda Nada nije Čudo u Poskokovoj Dragi, koje će mi zauvijek ostati nešto najbolje proizišlo iz Tomićeva pera, svakako vam je od srca preporučujem!

Ta nada… Pun je roman. Izvire sa svake stranice, ta čudesna i vječna nada. Nemoguće je na nju ostati imun.

Tko bi mislio da će mi ovaj tanki romančić toliko uljepšati ljeto?

Ante Tomić: Nada

Ostali naslovi ovog autora

Ante Tomić jedan je od najpoznatijih suvremenih hrvatskih književnika i jedan od mojih najdražih. Njegovi su romani urnebesno smiješni i na njih se čitatelj doista glasno, grohotom smije. Meni najbolji, najsmješniji, naj-sve njegov roman je Čudo u Poskokovoj Dragi koji, ako već niste, apsolutno morate pročitati. Na neke sam dijelove piškila od smijeha!

Rođen je 1970. godine i živi u Splitu.

Njegova dosad objavljena djela su sljedeća:

  • Zaboravio sam gdje sam parkirao, zbirka priča
  • Što je muškarac bez brkova, roman – Odličan, svi ga znate, makar kao film. Roman je puno duhovitiji, a i završi drugačije, gorko-slatko, i svakako ga preporučujem.
  • Smotra folklora, knjiga feljtona
  • Ništa nas ne smije iznenaditi, roman
  • Veliki šoping, priče
  • Klasa optimist, knjiga feljtona
  • Ljubav, struja voda i telefon, roman – Odličan, preporučujem, jako sam se smijala!
  • Građanin pokorni, priče
  • Dečko koji obećava, kolumne
  • Čudo u Poskokovoj Dragi, roman – Najbolji ikad, umrijet ćete od smijeha, pogotovo kad pročitate recepte Poskokovih za palentu!
  • Nisam pametan kolumne
  • Punoglavci, roman
  • Veličanstveni Poskokovi, roman – Ok je, ali ni blizu Poskokovoj Dragi. Najbolji je dio kad se svi hvale svojim sinovima, pa se hvali i biskup.
  • Nada, roman.

Gdje kupiti roman Nada:

Hena com, web shop Znanje

Lisa See: Otok morskih žena

Nakladnik: Stilus knjiga, 2022.

Naslovnica romana Otok morskih žena: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

Lisa See: Otok morskih žena

Otok morskih žena – danas

Starica sjedi na plaži s jastukom pričvršćenim za stražnjicu i prebire alge koje je more izbacilo na obalu. Naviknuta je na boravak u moru, ali i dok je na kopnu, budno prati sve oko sebe. Jeju je njezin dom, otok poznat po tri obilja: vjetru, kamenu i ženama. (str. 9.)

Starica je Young-sook, jedna od rijetkih preostalih morskih žena na otoku Jejuu. Morske žene, ili haenyeo, od davnina su hraniteljice svojih obitelj. U svim godišnjim dobima, one rone i beru plodove mora.

Ženina je društvena i obiteljska obveza roditi sina koji će produžiti muževljevu lozu. Ali svaka je obitelj iz primorskih sela na Jejuu priželjkivala kćer jer će ona uvijek biti hraniteljica. (str. 50.)

I posao je to samo za žene. Samo su one dovoljno snažne i neustrašive. A more… Ono je vrlo, vrlo opasno. Young-sook puno je toga izgubila na moru i zbog mora.

Svaka žena koja zaroni na leđima nosi mrtvački kovčeg… U tom svijetu, pod morem, vučemo teret teškog života. Svakog dana prelazimo crtu između života i smrti. (str. 27.)

Sada joj prilazi obitelj. Muž je bijelac, žena Korejka, djeca su miješana. Starica gleda i donekle ipak ne odobrava. Jedno od djece, tinejdžerica Clara, upita Young-sook za jednu osobu iz njezine prošlosti. Osobu koja joj je nekad bila sve.

Vraćamo se sedamdeset godina unatrag.

Otok morskih žena – nekad

Godina je 1938. Djevojčica Young-sook upoznaje djevojčicu Mi-ju.

Kad smo je Mi-ja i ja prvi put srele, bile smo sasvim različite. Ja sam bila kao kamenje našeg otoka – neravna, gruba, oštrih rubova, ali i korisna i ozbiljna. Ona je bila poput oblaka – lutalica, promjenjiva oblika, bilo ju je nemoguće uhvatiti ili sasvim shvatiti. (str. 48.)

Nakon neobičnog upoznavanja, brzo postaju najbolje prijateljice, iako su različite da različitije ne mogu biti. Young-sook je nepismena, tamna od sunca, gruba i snažna od života u oskudici otoka. Mi-ja je više gospođica, lice joj je svijetlo, a manire gradske, što ima zahvaliti svom ocu s kojim je živjela u gradu. Mi-ja je siroče, kći kolaboracionista, i to će je obilježiti zauvijek.

Nitko ne bira prijateljice umjesto nas; povezujemo se svojom voljom. Nismo spojene nekim obredom ni odgovornošću da dobijemo sina; same se vezujemo dok smo zajedno. Kada se prvi put susretnemo, zaiskri. Dijelimo smijeh i suze.
(str. 49.)

Obje sanjaju o tome kako će postati haenyeo.

No djetinjstvo prolazi i dolazi doba ozbiljnih odluka i ozbiljnih vremena.

Male zamjerke postaju sve veće.

A onda, na otok dolazi rat. Nezamislivi užasi i zvjerstva.

Nekad na istoj strani, djevojke – danas žene – nepovratno se razdvajaju.

Lisa See: Otok morskih žena

Oda ženama

Otok morskih žena povijesna je saga o toliko puno toga, ali ponajprije o ženama. Haenyeo… One su doista sve. Cijeli je otok uređen kao matrijarhat, gdje se podsmješljivo gleda na muškarce koji cijeli dan sjede pod stablom i razmišljaju. Njihova je jedina zadaća čuvati djecu, žene rade sve ostalo. One rone u nehumanim uvjetima. One žive i umiru pokrivene morem.

One su kćeri, majke, snahe, svekrve. One su prijateljice i zaštitnice.

-Bolje se roditi kao krava nego kao žena. Ma koliko muškarac bio glup ili lijen, njemu je bolje. Ne mora nadgledati obitelj. Ne mora prati odjeću, voditi domaćinstvo, paziti na starije ni brinuti se imaju li djeca što jesti i gdje spavati. Ne mora obavljati teške fizičke poslove, ni u polju ni u moru. Jedina mu je obaveza paziti na djecu i nešto skuhati.
-Negdje drugdje njega bi zvali ženom.
(str. 396.)

Toliko je ljepote u njihovim odnosima, u međusobnom poštovanju, čuvanju, razumijevanju… Ako želite vidjeti što znači boriti se, braniti se, bojati se. Što znači raditi, voljeti, trpjeti, truditi se… Uzmite Otok morskih žena. Ljepota onoga što doista znači žena natjerat će vam suze na oči.

Posveta moru

Otok morskih žena jedinstvena je posveta moru.

More jest bolje od majke. Majku možete voljeti, ali ona bi vas ipak mogla napustiti. More možete voljeti ili mrziti, ali ono će zauvijek biti tu. Zauvijek.
More je bilo središte njezina života. Davalo joj je i uzimalo od nje, ali nikad je nije napustilo.
(str. 101.)

More je još jedan lik, i to glavni. More hrani cijeli otok. More je život i smrt. Majka i neprijatelj. Ali da ga nema, ne bi bilo ni haenyeo. Ne bi bilo njihovih muževa ni djece. Ne bi bilo novca, ne bi bilo škole. More je sve.

U moru je bilo čudesno. Dolje. Gore. Sumbisori. Dolje. Gore. Sumbisori. Usredotočenost na izbjegavanje opasnosti, pronalaženje što više hrane i zaboravljanje svih problema s kopna, to je bio moj pravi život. (str. 358.)

Lisa See: Otok morskih žena

Hvalospjev prijateljstvu

I sad dolazimo do onog najvažnijeg. Svi osvrti na ovaj roman govore isto – ovo je priča o prijateljstvu. Naravno, jest, slažem se, prijateljstvo Young-sook i Mi-je proteže se cijelim romanom i iznimno je važna komponenta priče, ali… Ne znam. Meni je njihovo prijateljstvo bezvezno i ne bih rado imala takvu prijateljicu. Ni kao Young-sook ni kao Mi-ja. One se jesu beskonačno mnogo voljele, ali su isto tako bile i sebične, zavidne, nesklone međusobnom slušanju i pomaganju te iznimno nesklone oprostu. Ovo zadnje, u kontekstu romana, itekako razumijem jer sam i ja takva. Ni ja ne bih oprostila.

Boljelo me to što sam znala da se ne mogu promijeniti i ne mogu oprostiti, bila sam osuđena na gnjev i ogorčenost kao načine odavanja počasti onima koje sam izgubila. (str. 425.)

Iako su sva „nedjela“ na kraju objašnjena, ne mogu se oteti dojmu da je sve trebalo i moglo biti drugačije. Ipak, najemotivniji i najteži dijelovi romana Otok morskih žena proizlaze baš iz očekivanja prijateljica. I srca nam se lome kad ona nisu ispunjena. Zatim gorčina, zamjeranje, tuga, mržnja, ljubav, ponos, prkos… Sve se to kovitla u srcima ovih dviju nekad djevojčica i djevojaka, danas slomljenih žena.

Mi čitatelji puni smo razumijevanja. I osude.

Oči su nam pune suza. Ili možda samo meni…

Ovakva se priča rijetko čita. Roman ovako zahtjevan, a predivan.

Otok morskih žena, na kraju

Ovaj je roman toliko divan da ću ga svima preporučivati, valjda dok sam živa. Definitivno se nalazi na mojoj listi najdražih romana ikad*, ali vjerujte mi, kad sam tek počela čitati, nisam mislila da će se na njoj naći. Isprva mi je bilo dosta teško pohvatati imena i sve te izraze otoka Jejua. To sam savladala, ali onda mi se priča učinila nekako obična. Isprva me nije vukla (znate onaj osjećaj kad vas priča vuče?). Ali bila sam uporna. Znala sam da roman koji toliko ljudi voli mora u sebi imati nešto posebno. I doista ima. Odjednom, našla sam se uronjena u živote likova onako kako su haenyeo uronjene u more. Na pojedinim stranicama nisam mogla disati… A na kraju, kad se sve niti raspletu… Gomila se različitih osjećaja kovitlala u meni. Nisam mogla prihvatiti da je sve gotovo…

Young-sook misli: Mi smo živi mitovi, kojih će uskoro nestati. (str. 314.)

Puno sam toga naučila. Nisam imala pojma da postoje „morske žene“, nisam znala ništa o fascinantnom Jejuu niti njegovoj krvavoj povijesti. Uživat ćete u čitanju, vjerujte mi. Toliko će vas dirnuti sirova snaga tih žena, njihova gruba, od sunca pocrnjela lica, surovost njihovih života i osmijeh i pjesma s kojima su živjele.

Ako još niste, svakako pročitajte Otok morskih žena.

Nikad ga nećete zaboraviti, ostat će zauvijek s vama.

Lisa See: Otok morskih žena

Ostali naslovi ove autorice

Lisa See autorica je sljedećih romana:

  • Sniježnica i tajna lepeza
  • Zaljubljena Peonija
  • Djevojke iz Šangaja
  • San o sreći
  • Otok morskih žena
  • Ženski krug dame Tan.

U knjizi On Gold Mountain donosi priču o životu svoje kinesko-američke obitelji.

Gdje kupiti roman Otok morskih žena

Stilus knjiga

*Najdraži romani ikad:

V.E. Schwab: Nevidljivi život Addie LaRue

Taylor Jenkins Reid: Sedam muževa Evelyn Hugo

Kate Quinn: Aliceina mreža

Valerrie Perin: Svježa voda za cvijeće

Fredrik Backman: Čovjek zvan Ove.

Jodi Picoult: Da si barem tu

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Da si barem tu: ©Znanje

Prevela Morana Panjkota

jodi Picoult Da si barem tu

Da si barem tu roman je koji je u meni izazvao dvojake osjećaje. Razumjela sam potrebu da se obradi tema koja se bavi utjecajem covid pandemije na tjelesno i psihičko zdravlje čovjeka, ali me sama realizacija nije oduševila. Već sam prije čitala Knjigu o dva puta iste autorice pa sam vidjela da je sklona raditi nagle obrate u sadržaju, što se uglavnom događalo u završnom dijelu knjige. U ovom romanu već se na sredini romana autorica odlučila za potpuni zaokret koji radnju usmjerava u sasvim drugom smjeru.

Putovanje

New York upravo zahvaća epidemija covida koju još nitko ozbiljno ne shvaća. Diana O’Toole s zaručnikom Finnom planira romantično putovanje na otočje Galapagos, nadajući se da će je Finn tamo zaprositi. Diana je suradnica u Sotheby’su, poznatoj aukcijskoj kući i pred njom je prilično izgledno promaknuće, dok je Finn mladi kirurg, specijalist u obližnjoj bolnici.

Karte su kupljene, prtljaga spremna, a Diana je uzela slobodne dane. Još se čeka da Finn dobije slobodno na poslu, ali Finn ne može napustiti grad. Broj oboljelih od covida rapidno raste i Finnova dežurstva gotovo su cjelodnevna. Zajedno odlučuju da je najbolje da Diana otputuje sama i tako se makne od izloženosti virusu, a novac za boravak ionako je već potrošen.

Galapagos 

Dolazak na Galapagos vrlo je kaotičan za Dianu. Sve kreće po zlu: prtljaga joj je izgubljena na aerodromu, signala za mobitel nema, hotel je zatvoren, a otok se postepeno izolira u strahu od pandemije. Kad je mislila da je izgubljena, Diana upoznaje lokalnu obitelj koja joj pruža privremeno utočište. Nakon toga, malo po malo, tjedni provedeni na otoku pokazali su se možda najljepše provedenim vremenom u Dianinom životu. Osjećajući malu grižnju savjesti, Diana piše razglednice Finnu kako bi mu bar malo dočarala ljepotu otoka i ljudi koje je upoznala. Sve do jednog dana kada, plivajući predaleko u azurnom moru, Diana shvati da se nema snage vratiti i da će se vjerojatno utopiti…

Možeš li mi stisnuti ruku?
Možeš li micati prstima?
Znaš li gdje si? str. 198.

Dojam o djelu

Da si barem tu neobičan je roman i nisam sigurna da mi se svidio smjer u kojem se priča razvila. U prvom dijelu dobili smo bajku, a u drugom otrježnjenje.

Dva potpuno različita dijela romana intrigantna su po svojoj strukturi. Roman je duboka prilika za samorefleksiju i razmišljanje o rastezljivosti ljudskih granica. Roman preispituje odluke koje činimo u važnim životnim situacijama i način na koji naša psiha reagira na stresne  i nepredviđene situacije.

Sama ideja je zanimljiva, ali knjiga je bila nepotrebno detaljna i spora, pogotovo u drugom dijelu. Autorici priznajem da dobro zna pokazati ljudske emocije u najrazličitijim stanjima i prilikama. Priča nas vraća u rane dane pandemije, u koje se zapravo nitko ne želi vratiti, ali možemo razumjeti strah, neizvjesnost i zbunjenost koju je osjećala Diana i nemoć koju je osjećao Finn gubeći pacijente kao dežurni liječnik u bolnici. Sve je to već proživljeno i nerado se vraćam tom sadržaju.

Roman je naravno fikcija, ali prikazuje stvarno proživljeno iskustvo većine nas koji smo preboljeli covid.

Nakon tog iskustva, mislim da ljudi ipak više žele čitati bajku.

Ti si u pustolovini, podsjećam samu sebe. str. 29.

Jodi Picoult Da si barem tu

O autorici

Jodi Picoult autorica je 27 romana, s 40 milijuna prodanih primjeraka diljem svijeta. Dvanaest puta su se njezine knjige nalazile na prvom mjestu liste bestselera New York Timesa, uključujući i Knjigu o dva puta. Pet je romana ekranizirano, a Između redaka, koji je napisala s kćeri Samanthom van Leer, adaptiran je u mjuzikl.

Gdje kupiti roman Da si barem tu

Znanje

Chris Carter: Genesis

Nakladnik: Sonatina, 2025.

Naslovnica romana Genesis: ©Sonatina

Preveo Nebojša Buđanovac

Chris Carter: Genesis

Genesis

Kad detektiv Robert Hunter iz Jedinice za ultranasilne zločine biva pozvan na najnovije mjesto zločina, jasno mu je da ima posla s manijakom.

„Detektive Hunteru… Vjerujete li da postoji sotona? … Razlog zbog kojeg vas to pitam, detektive Hunteru, jest taj što, ako ne vjerujete… možda se predomislite kad dođete ovamo.“ (str. 20.)

Mlada je žena ubijena na toliko brutalan način da su i Robert i njegov partner Garcia sigurni da imaju posla s psihopatom i, vrlo vjerojatno, serijskim ubojicom.

Dobro je poznata činjenica da serijski ubojice s vremenom sve više razrađuju svoje metode, eskalirajući kako postaju sve sigurniji u sebe. Prvi zločini, bili oni umorstva ili ne, obično su pomalo neuredni… uglavnom impulzivni i loše isplanirani. Vrlo, vrlo rijetko bi neki ubojica prešao izravno iz faze „bez umorstva“ do nečeg sofisticiranog i dobro isplaniranog poput onoga što su vidjeli u onoj kući. Kad bi se to dogodilo, obično je bio pokazatelj teške poremećenosti kod počinitelja. (str. 36.)

Uskoro se dogodi drugo, pa i treće ubojstvo. Detektiv Hunter shvaća da ima posla s ekstremno discipliniranim, ekstremno okrutnim i isto tako nasilnim serijskim ubojicom koji ni pred čim ne preže kako bi ostvario svoj cilj.

Koji je to cilj detektivima je još uvijek nepoznato, ali svjesni su da ubojicu moraju što prije zaustaviti jer zločini postaju sve gori, teži, stravičniji…

Tad je napokon shvatila da nije sama u kući.
Skriveno u tami njezina hodnika, između vrata i okvira, smiješilo joj se nečije lice.
(str. 13.)

Ubojica bira različite žrtve, muči ih, sakati i lišava života na drugačije načine. Ipak jedno mu je isto – modus operandi.

Jedan – strah.
Dva – hvatanje.
Tri – poruka/poema.
Četiri – mučenje.
Pet – umorstvo.
Šest – priprema scene.
Sedam – posljedice.
(str. 327.)

Od početnog straha do završnih posljedica, okrutni psihopat sije strah ulicama Los Angelesa. A onda detektiv Hunter uočava uzorak…

Novo, novo, novo

Genesis je najnoviji roman Chrisa Cartera, dvanaesti iz serijala o detektivu Robertu Hunteru. Ako dosad niste čitali, a nemate ništa protiv krvoločnog nasilja od kojeg se ledi krv u žilama, navalite!

Hunter se morao složiti. Kao dio Jedinice za UZN (ultranasilne zločine) losanđeleske policije, on i Garcia progonili su ubojice čija okrutnost kao da nije bila od ovoga svijeta.
Ovaj ubojica nadmašio je sve njih.
(str. 233.)

Slučajevi detektiva Huntera uvelike su slični onima koje opisuje i Karin Slaughter, samo kod nje imamo još taj fini sloj emocija koji ovdje ipak izostaje. U ovom se serijalu ne vezujemo pretjerano uz likove, no uživamo u istrazi i Hunterovom lovu na ubojicu.

Nije vjerovao u predosjećaj, proročanstva, viđenje budućnosti ili kako su već ljudi to željeli nazivati. Nije vjerovao ni u to da će, posjetivši sam mjesto zločina, nekako dobiti vizije onoga što se zapravo dogodilo na tom mjestu. Ono u što jest vjerovao, za što je znao da postoji, bilo je zlo… ono ljudske vrste… A zlo je katkad ostavljalo za sobom tragove. (str. 42.)

Chris Carter: Genesis

Otkad sam prvi put (prije više od deset godina) pročitala prvi nastavak iz serijala, Ubojica Krucifiks, znala sam da ću ga čitati do se god bude objavljivao.

Zašto ga volim, pitate se? Zato što volim da su trileri takvi. Užasni, nasilni. Volim da me šokiraju i ostave u tišini. Volim se prestrašiti i zapisati o smislu življenja među ljudima koji su sposobni za najgore opačine…

Genesis – i ljubav se nastavlja

Ako vam treba još uvjeravanja, reći ću i da su poglavlja kratka i vrlo efektna. Brzo se čitaju, lako ih je razumjeti. Završavaju točno kada je najbolje i tjeraju vas dalje i dalje i dalje. Priču pratimo iz Hunterove perspektive, tu i tamo iz ubojičine te iz perspektive žrtvi – a upravo su ta poglavlja najjezivija. Znamo da će im se nešto loše dogoditi, nešto gore od lošega. A ni mi ni oni sami ništa ne mogu promijeniti. Smrt je njihova sudbina.

Moram vas upozoriti, ako se grozite ili gadite zornih opisa mučenja i smrti, ova priča onda nije za vas. Ako pak uživate u dobrom ubojstvu (mislim ovo na najnormalniji mogući način, ja sam jedna od tih), Genesis je štivo za vas!

Čitala sam je na plaži i ujutro uz kavu i savršeno mi je odgovarala u vrućim, ljetnim danima. Ne mogu reći sad baš da me opustila, nije za to ni napisana, ali uvukla me u svijet istrage, u igru mačke i miša. Autor izvrsno ulazi u glavu ubojice i detaljno nam obrazlaže razloge svih tih zastrašujućih, pomalo i morbidnih smrti. Kraj je predobar, svako je slovce na mjestu. I najbolje od svega, sve to nasilje, nažalost, sjeda na svoje mjesto i dobiva smisao.

Moramo se zapitati, što bismo mi napravili na mjestu ubojice? Možemo li opravdati sve to zlo? Rađa li doista zlo još veće zlo ili postoji način da se krug zatvori?

Pročitajte Genesis, razmislite.

Uživajte u jedinstvenom doživljaju romana Chrisa Cartera.

Chris Carter: Genesis

Ostali naslovi ovog autora

Chris Carter jedan je od mojih omiljenih autora trilera. Rođen je 1965. godine u Brazilu, a nakon srednje škole preselio se u SAD gdje je studirao forenzičku psihologiju. Radio je kao kriminalistički psiholog za državno odvjetništvo i u njegovim se romanima itekako vidi da znao o čemu govori kad opisuje nasilne zločine i psihologiju zločinaca.

Bavio se i glazbom te nakon što je tako proputovao svijet, posvetio se pisanju knjiga. Njegov serijal o detektivu Robertu Hunteru postigao je svjetski uspjeh, a broji sljedeće nastavke:

  1. Ubojica Krucifiks
  2. Krvnik
  3. Noćni vrebač
  4. Kipar
  5. Jedan po jedan
  6. Zlotvor
  7. Ja sam smrt
  8. Pozivatelj
  9. Galerija mrtvih
  10. Lov na zlotvora
  11. Krvlju zapisano
  12. Genesis
  13. U predvorju smrti.

Gdje kupiti roman Genesis

Sonatina