Stephen King: Carrie

Nakladnik: Lumen izdavaštvo d.o.o., 2018.

Naslovnica romana Carrie: © Lumen izdavaštvo d.o.o.

Prevela: Marija Ott Franolić

Kad se to dogodilo, zapravo nitko nije bio iznenađen, osobito na nesvjesnoj razini gdje nastaju strašne stvari. … Carrie je s nekima od njih išla u školu još od prvog razreda, i to se razvijalo otada, polako, ali sigurno, u skladu sa svim zakonima koji upravljaju ljudskom prirodom…
I naravno, nitko od njih nije znao da Carrie White ima telekinetičke sposobnosti.
(str. 9.)

Stephen King: Carrie

Carrie – kako je počelo…

Carrie White sedamnaestogodišnja je neprilagođena djevojka, uvijek izvrgnuta ismijavanju i ruganju. Kad u školskoj svlačionici, među grupom najpopularnijih djevojaka koje predvode Chris Hargensen i Sue Snell, dobije prvu menstruaciju, Carrie počinje histerizirati. Izložena brutalnom maltretiranju, ne samo od strane svojih vršnjakinja već i same nastavnice tjelesnog odgoja, u Carrie se aktivira nešto odavna zakopano, još otkad joj je, kao trogodišnjakinji, na kuću pala hrpa kamenja s neba.

Iznad glava im je bljesnulo, čuo se zvuk poput blica, žarulja je prsnula i ugasila se. Gospođica Desjardin iznenađeno je vinula i odjednom joj je sinulo … da se takve stvari uvijek događaju oko Carrie kad je uzrujana… (str. 15.)

Izbezumljena Carrie dolazi kući, gdje je čeka nestabilna majka, Margaret White, vjerski fanatik kojoj je sve, ali baš sve na Carrie povezano sa sotonom, jer je nastala iz najgoreg mogućeg grijeha – seksa.

I tako izložene svakodnevnom psihičkom i fizičkom nasilju, što u školi što kod kuće,  Carriene telekinetičke sposobnosti bujaju i rastu. A onda je pozvana na školski Proljetni bal.

Nije znala ima li taj dar zahvaliti gospodaru svjetla ili tame, no sad, kad je konačno shvatila da joj je svejedno, obuzelo ju je gotovo neopisivo olakšanje, kao da joj je s ramena pao velik teret koji je dugo nosila. (str. 69.)

… i kako je završilo

Sue Snell kaje se zbog načina na koji je postupila prema Carrie i želi joj se nekako iskupiti.

Mnogi klinci kažu da im je žao Carrie White… ali kladim se da nitko od njih ne razumije kako je cijelog cjelcatog dana biti Carrie White. I zapravo im nije ni stalo. (str. 59.)

Zamoli svog dečka da Carrie izvede na Proljetni bal, kako bi i ona iskusila malo ljepote školskog života, druženje i prijateljstvo.

Ali Chris Hargensen bome ni zbog čega ne žali. Ne samo to, nego se i želi osvetiti  – jer zbog Carrie ne ide na školski ples. Zamoli svog dečka, divljeg Billyja, za uslugu…

Carrie se bori s majkom jer ples je grijeh, i haljina je grijeh, i izlazak s dečkom je grijeh… No, ipak odlazi, sretna i u strahu. Što ako joj pripremaju neku spačku? Što ako je ponize?

Čini se da sve ide dobro.

Dok se ne okrene na zlo, i mali gradić Chamberlaine u Mainu više nikad neće biti isti.

Stephen King: Carrie

Prvijenac kralja strave

Carrie je Kingov prvi roman, objavljen davne 1974. godine. I do dana današnjega, ostaje neprikosnoveni hit i klasik koji s užitkom jednako čitaju i Kingovi zagriženi obožavatelji i oni koje se tek susreću s djelima ovog virtuoza na tipkovnici (pisaćem stroju?).

Sviđa mi se način na koji je napisan, u obliku novinskih članaka, ulomaka iz knjiga i radova koji su napisani o Carrie White i događaju koji je Chamberlaine zavio u crno. Čitajući sve to, imamo dojam kao da se „slučaj Carrie“ stvarno dogodio.

Danas se uvriježilo mišljenje da je TK fenomen genska pojava – ali obrnuta od, primjerice, hemofilije koja se aktivira samo u muškaraca. … Kod TK fenomena čini se da je nositelj muškarac; u žena gen može biti recesivan, ali se isključivo kod njih pokazuje. (str. 71.)

Iako roman nije podijeljen u poglavlja, lako se čita, a dodatnu zanimljivost daju svi ti rascjepkani dijelovi koji na kraju daju cjelinu – priču o nasilju koje raslo, širilo se i na kraju progutalo cijeli gradić.

Carrie – klasik koji bi trebao biti lektira

O ovom je romanu sve rečeno i ja neću ponuditi ništa novo – bio mi je izvrstan i pročitala sam ga u dvije večeri. Nije mi bio jeziv i malo me živcira kad se na sve Kingove romane lijepi jedna te ista etiketa – jezivo, ledi krv u žilama itd.

Carrie je puno bolja od obične strave. Ona nas tjera na razmišljanje, pogotovo danas kad se čini da je aktualnija nego ikad. Danas kad vršnjačko nasilje u školama buja kao korov, kad su djeca, baš kao i u romanu, zaštićena imenom ili poslom oca i kada se čini da je nemoguće bilo što poduzeti, osim trpjeti.

Ovo je priča o nasilju koje rađa nasilje, o nasilju koje se moglo i trebalo zaustaviti – no svi su zatvarali oči.

Priča je to i o obiteljskom zlostavljanju na koje se također nitko nije obazirao, o vjerskom fanatizmu koji nikad neće stvoriti ljubav i dobrotu, ma koliko god o njima propovijedao.

A nije li mama rekla da će doći sudnji dan… Kad bi to barem bilo danas i kad Isus ne bi došao s janjetom ni s pastirskim štapom nego bi s kamenčinom u svakoj ruci kaznio te koji ismijavaju i cerekaju se, iskorijenio zlo i uz urlik ga uništio – strašni Isus, krvav i pravedan. (str. 21.)

Žao mi je što ovaj predivni, strašni roman nije srednjoškolska lektira. Ne samo da bi se zbog njega mladi ljudi zaljubili u čitanje, već bi vidjeli što se sve iz maltretiranja vršnjaka može izroditi. Možda bi ih Carrie naučila da trebaju biti pažljivi, brižni i otvorena srca.  I da svi zaslužuju poštovanje, i isti i drugačiji.

Stephen King: Carrie

Ostali naslovi ovog autora:

Stephen King svjetski je poznat američki autor romana strave i užasa. Carrie je njegov prvijenac, roman kojim je sve počelo. Živi u državi Maine sa svojom suprugom Tabithom.

Prema Carrie je snimljeno i nekoliko filmova, no remek-djelo žanra i najpoznatiji je svakako onaj prvi, redatelja Briana de Palme:

Kingovi romani čije se recenzije nalaze na blogu Mala od knjiga su:Tajne Salema, Misery, Isijavanje, Uljez, Institut.

Gdje kupiti roman Carrie:

Lumen, web shop Znanje

Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Za dobro djeteta: ©Znanje

Prevela: Marina Kopjar

„Tko se bori protiv čudovišta, neka pazi da pritom i sam ne postane čudovište.“ Nietzsche, naravno. (str. 80.)

Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Za dobro djeteta – Mikael i Frederik

Glavni tajnik Crvenog križa Georg Schmidt pronađen je mrtav, s neobičnim znakom urezanim u trbuh.

Na ogradi stubišta iznad ulaznih vrata i znaka Crvenog križa visio je izvor krvavih mrlja: zdepasti, korpulentni muškarac, oko prsa i ispod ruku zavezan najlonskim užetom. Oko vrata mu je bila stegnuta kravata zbog koje mu je prema naprijed obješena glava bila plava i nabrekla. (str. 13.)

Ubojstvo istražuju Mikael Dirk i Frederik Dahlin, policajci s privatnim problemima kojima je ovo prvi slučaj na kojemu rade kao partneri. Mikael je stariji, često loše volje i krije tajnu koja se jednostavno ne smije saznati. Frederik je čista suprotnost – malo mlađi, ali puno veseliji, optimist, sklon suvremenim načinima rješavanja zločina, no i on ima svoje muke.

Budući da je slučaj direktno povezan sa strankom na vlasti i samim premijerom, policija je pod povećalom i slučaj mora riješiti što prije.

Za dobro djeteta – Maria Just

Povjesničarka Maria Just radi u Muzeju policije i priprema izložbu kojom će prikazati sto godina neriješenih ubojstava u Danskoj.

Ponekad je imala osjećaj da joj je posao bio poput čitanja krimića od posljednje stranice prema naprijed. U većini slučajeva je od početka znala počinitelja. Posao joj je bio objasniti budućim naraštajima zašto je počinitelj tako postupio, u kakvim je okvirima djelovao i kakav je značaj njegovo ili njezino djelo imalo za budućnost. (str. 36.)

Kopajući po arhivima, slučajno nailazi na poveznicu između ubojstva glavnog tajnika Schmidta i dvostrukog ubojstva koje se dogodilo prije pedeset godina!
Uskoro biva uvučena u istragu koja se proteže od prošlosti do sadašnjosti, od onih na dnu društva do onih na samome vrhu.
Maria, Mikael i Frederik otkrivaju sramotnu tajnu danske povijesti koju neki silom žele potisnuti, a neki žele da se nikad ne zaboravi…

Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Velika očekivanja

Od romana Za dobro djeteta imala sam stvarno velika očekivanja koja, moram priznati, nisu u potpunosti ostvarena. Za početak, naslov ne naveo na krivi trag jer nisam očekivala politički slučaj kakav je na kraju ispao. Roman je dosta debeo, preko 500 stranica, i prvih mi je 200 bilo dosadnjikavo. Slučaj ubojstva glavnog tajnika nije u meni pobudio nikakvo zanimanje, a i sam je stil pisanja nekako težak.

Međutim, taman negdje na polovici romana sve se počinje zaplitati i počinjemo nazirati kako je sve povezano. Antisemitizam, islamofobija, politika, nacizam, a sve za dobro djeteta. Ili se barem tako opravdavaju oni koji bi tu istu djecu trebali štititi.

Znate li sedam temeljnih načela Crvenog križa? …
Crveni križ djeluje u skladu s nizom obveznih globalnih načela; to su humanost, nepristranost, neutralnost, neovisnost, dobrovoljnost, jedinstvo i univerzalnost.
(str. 444.)

Ovaj roman pokazuje da je istinita ona „Put do pakla popločan je dobrim namjerama“. Doduše, kad je riječ o politici, nikad ne možemo sa sigurnošću reći koliko su namjere bile dobre, a koliko je zapravo bila jaka potreba za samopromocijom i ulagivanjem većini.

Ono što još zamjeram romanu Za dobro djeteta, osim te dosadne prve polovice, jest i epilog koji je sjajan, no ne i potpun. Za dva od tri glavna lika saznajemo što se dogodilo. A treći?

Vjerujem da je ovo tek prvi roman o Mariji, Mikaelu i Frederiku i da ćemo u nastavku svakako saznati kamo je koji lik krenuo, ali eto, nedorečenost epiloga gledam kao minus.

Prljave tajne velikih majstora politike

Kad sam već navela što mi se nije svidjelo, red je da navedem i ono što jest.

Prljava tajna koju Danska skriva izvrstan je, jeziv i istinit temelj za pisanje romana. Žao mi je što autorice u bilješci na kraju nisu pobliže objasnile što se događalo između Danske i Grenlanda pedesetih godina 20. stoljeća jer je povijesna podloga prezanimljiva.

Sviđa mi se što je slučaj kompliciran i grana se na mnoštvo strana, no najbolje od svega je što pokazuje da i razvijene države, sve do jedne, kriju mračne tajne svoje povijesti i da ni jedna od njih nije čista i nedužna, kakvima se trude prikazati. Inače svi napadaju naš Balkan, no iz ovog romana, kao i iz mnoštva već pročitanih (Jo Spain, S našim blagoslovom, Joanna Goodman, Dom za neželjene djevojčice, Emily Gunnis, Djevojka iz pisma), saznajemo da smo svi jednako grešni i nepošteni, iznikli na boli i krvi onih najugroženijih – djece.

Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Ostali naslovi ovih autorica:

Stine Bolther spisateljica je i novinarka koja je gotovo 20 godina izvještavala o zločinima i kaznenim procesima.
Line Holm se bavi istraživačkim novinarstvom.
Za dobro djeteta njihov je prvi roman o povjesničarki Mariji Just.

Gdje kupiti roman Za dobro djeteta:

Znanje

Bruno Šimleša (P)ostati zdrav

Nakladnik: Fraktura, 2021.

Naslovnica knjige (P)ostati zdrav: ©Fraktura

Bruno Šimleša postati zdrav

Rijetko recenziramo literaturu za samopomoć, ali ovo je knjiga zbog koje radimo iznimku. Bruno Šimleša čovjek je čija pojava nije nepoznata prosječnom čitatelju i općenito široj javnosti, pa i onoj većini nečitača. Tome su svakako pridonijele kako društvene mreže, tako i ostali mediji sveprisutni u našem životu.  I hvala im na tome, jer je populariziran autor koji je jedan od nas, živi uobičajen život i daje vrijedne opservacije, iskustva i kritička promišljanja o zdravlju, pristupu kako zdravlju tako i bolesti, nošenju sa svakodnevnim stresorima te jača svjesnost ljudi o važnosti očuvanja zdravlja.

Ključno je danas nahraniti svoje srce suprotnim emocijama od onih koje su stvorile ranu. str. 472.

(P)ostati zdrav

U moru priručnika koji se bave temom zdravlja, knjiga (P)ostati zdrav svakako se ističe. Ona nudi paradigmu: u zdravom duhu zdravo tijelo. Knjiga je namijenjena svima koji se bore za zdravlje i očuvanje zdravlja jačanjem svojih tjelesnih i duhovnih kapaciteta. Knjiga brojnim znanstvenim i životnim primjerima daje niz alata za povećanje svjesnosti o vlastitom tijelu i nudi uvid u vlastite obrasce ponašanja.

Sadržaj

Tu su zanimljiva poglavlja: Nova paradigma zdravlja-u zdravom duhu zdravo tijelo, Zašto se razbolijevamo?, Što kada obolimo?, Usavršavanje tvornice lijekova. U njima su sumirana znanstvena istraživanja o zdravlju, primjeri dobre prakse, iskustva različitih ljudi i opservacije samog autora.

Vratiti osjećaj da mi vladamo situacijom, a ne da smo običan prolaznik u svom životu. Vratiti osjećaj da smo kralj i kraljica, a ne pijun. Da smo vladar svog tijela, a ne da se ono otelo kontroli. Str. 65.

Cilj je da vi kontrolirate emocije, a ne one vas. str. 119.

Dojam o knjizi

Autor preispituje uobičajeno shvaćanje koncepta zdravog života. Naglašava važnost pozitivnih misli, emocija, raspoloženja i zdravog odnosa prema sebi i svom tijelu.

Takvim holističkim pristupom zdravlju, obraća se i zdravima i onima koji to nisu. I jednima i drugima savjetuje kako pravilnim odnosom prema sebi i životu mogu poboljšati svoje zdravlje.

Značajan dio knjige čine savjeti onima koji žele pomoći svojoj obitelji, prijateljima i rodbini  u borbi za zdravlje, a ne znaju kako.

Ni u jednom trenutku Bruno Šimleša ne osporava značaj klasične medicine, ali se zalaže za kombiniranje klasičnog i holističkog pristupa u očuvanju zdravlja.

Knjiga se lako čita, rečenice su lijepe, sa zanimljivim porukama izdvojenima od ostalog teksta, u kojima se svi možemo pronaći.

Bruno Šimleša (P)ostati zdrav

O autoru

Bruno Šimleša hrvatski je sociolog, autor knjiga popularne psihologije i duhovne literature. Rođen je 16. veljače 1979. godine u Bjelovaru. Diplomirao je sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik je duhovne literature u izdavačkoj kući V.B.Z., drži seminare na kojima uči ljude da vole sebe i da spoznaju istinu, i piše. Osim knjiga, piše kolumne za časopis Jutarnji list i redovan je gost televizijskih i radio emisija. Ljubavologija i U rukavicama mi je ionako prevruće bile su među najprodavanijim knjigama u Hrvatskoj, a Škola života prodana je u preko 15 000 primjeraka. Tijekom 2015. godine u prodaji se pojavio njegov priručnik Umjetnost života, u kojem autor otkriva kako životna iskustva pretvoriti u neprocjenjive umjetnine, a od svog života stvoriti remek-djelo. Novac prikupljen na javnim predavanjima donira u humanitarne svrhe. Živi i radi u Zagrebu.

Gdje kupiti:

Fraktura

Priscilla Oliveras: Kubanska afera

Nakladnik: Stilus, 2021.

Naslovnica romana Kubanska afera: ©Stilus

Prevela: Dragana Grozdanić

Priscilla Oliveras: Kubanska afera

Kubanska afera

Sara Vance uspješna je i utjecajna influencerica koja stiže u Key West na sedmodnevni odmor sa svojom obitelji. Budući da se uvijek osjećala kao crna ovca Vanceovih, radovala se roditelje upoznati s dečkom no, kad je on iznevjeri svojim nedolaskom, ona prekida s njim i nađe se u problemu.

Ne nađe li način da se, prije nego što ostali slete, izvuče iz toga živoga blata koje je nehotice stvorila, ovaj sedmodnevni odmor s njezinim roditeljima, bratom, sestrom i njihovim supružnicima bio je osuđen na propast još prije nego što je započeo. (str. 17.)

Plašeći se razočarati obitelj i narušiti prijeko potreban, krhki mir, Sara osmisli malu prijevaru. Kao svog zaručnika angažira Luisa Navarra, zgodnog vatrogasca na prisilnom odmoru kojeg je netom upoznala.

Što može poći po krivu?

Sve, čini se, jer su Sara i Luis potpune suprotnosti.

…za tipa čiji se život vrtio oko vatrogasne postaje, povremenih zacrtanih ronilačkih tura na njegovu brodiću, familije i prijatelja, vježbanja i spavanja, od sveg tog njezina razgovora o društvenim mrežama, objavama koje idu uživo i komentarima, zavrtjelo mu se u glavi. Jednako je tako mogla govoriti nekim posve drugim jezikom. (str. 44.)

I ništa jer su njih dvoje savršeni jedno za drugo.

No, oboje kriju tajne koje bi mogle stati na put njihovoj ljubavnoj sreći. Hoće li uspjeti prevladati prepreke, razlike i prošlost koja ih koči? Hoće li kratka kubanska afera prerasti u pravu ljubav?

Za mene – ne

Kubanska afera suvremeni je ljubavni roman o kojem sam čula samo najbolje. Strastven ljubavni par, šarmantna priča, ozbiljni problemi o kojima progovara i topla latino atmosfera koji se ovija oko svega toga. No, kako to već biva, meni se roman uopće nije svidio. Ni najmanje. Nisam doživjela ništa od svega gore navedenog. Sara i Luis su simpa par, no površni. Njihovi problemi koji bi potencijalno mogli biti pokretač priče prikazani su na osnovnoj razini i plošno. Neke su rečenice trebale zvučati pametno, ali jednostavno nisu funkcionirale.

Svi imaju tajne. Stvari iz prošlosti koje nam oblikuju sadašnjost. Pa čak i našu budućnost ako im dopustimo da nas zatruju. (str. 135.)

Dakako, sve ovo je moje mišljenje. Razumijem zašto Kubanska afera ima tako mnogo poklonika diljem svijeta. Priča je zamišljena s puno šarma, no čini mi se da nije najbolje ostvarena.
Čak i sve ono što su drugi nahvalili, meni nije dobro, nego upravo suprotno.

Priscilla Oliveras: Kubanska afera

Na primjer, mama Navarro. Bože, žena gura nos u živote svoje odrasle djece. Očekuje da joj pričaju o ljubavnim vezama, da zna sve što se s njima događa… Mislim da je put u pakao popločan takvim mamama…

Imam i zamjerku na prijevod (a samim time i na lekturu). Dosta rečenica nije dobro prevedeno i nisu sročne što me stvarno izbacivalo iz takta. I španjolske riječi često nisu najsretnije ubačene među hrvatske, tako da mi to nije davalo ugođaj, nego me malčice živciralo.

Uglavnom, Kubanska afera mi se nije svidjela i neću čitati nastavke.
Uz Noćni vlak za Lisabon i Češljugara, ona je jedna od rijetkih knjiga od kojih sam htjela odustati.

S druge strane…

Kao što sam već navela, jasno mi je zašto je ovaj roman 2021. godine bio takav hit. Jednostavno, ovo nije moj žanr. A ako već čitam ljubavnu priču, želim da ona bude duboka i značajna, kao romani Elizabeth Hoyt, ili makar lepršava i zabavna, kao romani Sarah Morgan.

U romanu Kubanska afera ništa od toga nisam našla.

No, ima on i svoje dobre strane – spisateljica je u priču pokušala ubaciti ozbiljne teme kao što su poremećaj u prehrani i briga za psihičko zdravlje, otuđenost od obitelji i nisko samopouzdanje.

Svidjelo mi se kako je opisan Sarin odnos s ostatkom obitelji; premda je ona oduvijek mislila da je crna ovca jer su svi uspješniji od nje, na kraju je uspjela uvidjeti da tome nije tako, da je voljena i uvažavana te svim članovima svoje obitelji veoma važna.

Vani se oblaci razmaknu, zraka sunca probije se kroz krovni prozor i ostavi širok trag u krevetu. Podsjeti je na to da postoji svjetlo na kraju mračnog tunela sumnje u samu sebe i uzajamnog optuživanja. Našla ga je. Posrtala, vukla se, puzila i došla do njega. (str. 174./175.)

Svidjela mi se i čitava atmosfera Key Westa, opisi prekrasnih stabala, kubanskih kulinarskih specijaliteta i čitavo ozračje ljeta na otoku.

Naravno, kao što uvijek savjetujem, nemojte se pouzdati u moj osvrt nego roman pročitajte sami i tada donesite sud. Uvijek imajte na umu da na dojam romana utječe i čitateljevo trenutno raspoloženje, životne okolnosti i čitateljski ukus.

Vjerujem da me Kubanska afera jednostavno nije pogodila u pravom trenutku, ali svakako se nadam da vas hoće i da ćete, već prvom rečenicom, otploviti u vrući otočki dan i strastvenu ljubavnu priču Sare i Luisa.

Priscilla Oliveras: Kubanska afera

Ostali naslovi ove autorice:

Priscilla Oliveras autorica je popriličnog broja ljubavnih romana s mirisom Kube. Kod nas je zasad prevedena samo Kubanska afera, no budući da je ona dio serijala Ključevi ljubavi koji prati obitelj Navarro, vjerujem da će i ostali nastavci uskoro biti prevedeni.

Navedeni serijal čine još dva nastavka, Anchored Hearts koji govori o Alejandri Navarro (Luisovoj sestri) i onaj o Enriqueu, najmlađem Navarro bratu, koji još nije objavljen.

Više o spisateljici možete saznati na njezinoj web stranici.

Gdje kupiti roman Kubanska afera:

webshop Znanje

Volite li čitati o Key Westu ili Kubi, koji su u Kubanskoj aferi duboko isprepleteni, svakako pročitajte naše recenzije romana Chanel Cleeton i onu za roman Savršena prošlost autora Leonarda Padure.

Vi Keeland: Pozivnica

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Pozivnica: ©Znanje

Prevela: Jelena Pepelnik

Vi Keeland: Pozivnica

Pozivnica

Stella Bardot uglavnom je dobra djevojka kojoj nikad ne bi palo napamet učiniti ono što upravo čini! Međutim, nakon što joj je ljubavna veza naprasno prekinuta, nakon što su njeni poslovni planovi pali u vodu i nakon što je ostala gotovo bez prebijena novčića, na nagovor i u pratnji luckastog najboljeg prijatelja Fishera, odlazi na vjenčanje – NEPOZVANA. Naime, pozivnica za to luksuzno bogataško vjenčanje bila je namijenjena Stellinoj bivšoj cimerici. Budući da je cimerica otišla i to ne plativši stanarinu, Stella i Fisher zaključe da bi bilo baš zabavno pojaviti se na vjenčanju, dobro se najesti, uživati – i sve na tuđi račun.

Na vjenčanju Stella upoznaje prezgodnog mladenkinog brata Hudsona Rothschilda i odmah se pojavljuju leptirići.

Izdaleka je bio zgodan, no izbliza je bio toliko lijep da su mi se pojavili leptirići u trbuhu; tamne kose, osunčana tena, izražene čeljusti i sočnih, punih usana. Njegova frizura, kosa zalizana prema nazad i s razdjeljkom po strani, podsjetila me na filmsku zvijezdu iz nekih davnih vremena. (str. 7.)

Kad Hudson shvati da Stella nije ona kojom se izdaje, ona bježi no, u maniri Pepeljuge, iza sebe ne ostavlja cipelicu već mobitel koji pronalazi – ma tko drugi nego Hudson.

Ono što uskoro otkrivamo jest da su Hudson i njegova sestra vlasnici velike tvrtke koja je baš ono što Stella treba kako bi na tržište plasirala svoju ideju unikatnih parfema.

Stella i Hudson uskoro počinju raditi skupa, a kemija je sve jača i jača.

…ne možeš izmisliti kemiju tamo gdje je nema, isto kao što je ne možeš poništiti tamo gdje je ne želiš. Nad nekim stvarima jednostavno nemamo kontrolu. (str. 174.)

Ipak, prošlost će im se vrlo brzo naći na putu jer oboje kriju tajne i boli koje ne žele podijeliti s onim drugim.

Hoće li ljubav pobijediti i u ovoj modernoj bajci?

Stella i Hudson

Stella i Hudson simpatičan su par za koji navijamo od početka. Doduše, kao i u većini suvremenih ljubavnih romana, likovi su – pa tako i njih dvoje, uglavnom stereotipni. Makar se meni tako čini… Svi su lijepi, fizički savršeni, bistri i bogati.

Već i ptice na grani znaju da ne volim ljubavne romane, no svako mi toliko dođu pod ruku i moram priznati da su dobrodošao odmak od mog uobičajenog štiva. Lijepo je ponekad pročitati nešto gdje nema mrtvih i gdje će sve, sasvim sigurno, završiti sretno do kraja života.

Mislim da ništa od ovoga što se dogodilo nije slučajnost. Mislim da je život niz putokaza koji vode u različitim smjerovima. Nemamo pojma kojim bismo putem trebali krenuti, zato nastojimo hodati ravno i slijediti najveće putokaze… Slučajnosti su oni manji putokazi koji vode na stranputicu. Ako je čovjek dovoljno hrabar, onda slijedi te manje putokaze i završi točno tamo gdje treba biti.
(str. 329.)

Vi Keeland: Pozivnica

Kod Stelle mi se svidjelo to što je zanimljiva – ima iznadprosječno čulo mirisa i zato se bavi parfemima. Priča o parfemima nije dosadna, ispričana je jednostavno, lagano i tako da zaintrigira čitatelja. Isto tako, Stella ima interesantan hobi – skuplja i čita stare dnevnike. Uporna je, pametna, šarmantna.

Nasmijao sam se kad sam vidio koliko je šašava. Svaki put kad sam pomislio da znam što će reći ili napraviti, brzo bih shvatio da sam bio u krvi. Bilo je ti neobično osvježavajuće. …ništa u vezi nje nije bilo stereotipno. (str. 148./149.)

S Hudsonom sam na početku imala problem jer je bio klasičan lik iz ljubića. Bogat, arogantan, pretjerano samouvjeren, bezobrazan i pomalo sadist. Spisateljica to do kraja ublaži i učini podnošljivim pa hajde. Do pola je ajme, od polovice ok. Svidjelo mi se kad je ublažio svoj macho pristup i postao relativno normalan muškarac s osjećajima.

 Laganica za jedno popodne

Pozivnica nije roman koji me oduševio, no zaista nije loša. Pitka je to priča o dvoje privlačnih mladih ljudi, opterećenih svojom prošlošću, za koju unaprijed znamo kako će završiti. Šarmantna je priča u kojoj možete uživati bez nekog prevelikog razmišljanja, seksi romansa koja u sebi ipak ima dublje značenje i nekoliko neobičnih prevrata, dovoljno duhovita da ne bude plitka nego zabavna.

Baš zato, idealna je za opuštanje. Taman ono što trebamo za čitanje na plaži, na kauču pod klimom, na ručniku pokraj rijeke ili jezera…

…nemoj dopustiti da ono što se dogodilo s tvojim bivšim ili tvoji strahovi da će stvari postati komplicirane unište nešto što bi moglo biti jako dobro. Neke od najboljih stvari u životu stvaraju nered; peciva s grožđicama, dobar seks, lava kolač, lubenica.. (str. 197.)

Vi Keeland: Pozivnica

Ostali naslovi ove autorice:

Vi Keeland poznata je autorica ljubavnih romana, prevedenih na dvadesetak jezika i prodanih u milijunima primjeraka.
Neke od njenih uspješnica, u izdanju Znanja, jesu:

  • Šef iz snova
  • Ego manijak
  • Neodoljiva pogreška.

Isto tako, u suradnji s još jednom poznatom autoricom ljubića, Penelope Ward, objavila je sljedeće romane:

  • Gospodin bogatun
  • Gospodin uobraženi
  • Uobraženi gad
  • Skrivene poruke

Gdje kupiti roman Pozivnica:

Znanje

Mattias Edvardsson: Sasvim obična obitelj

Nakladnik: V.B.Z. Zagreb 2022.

Naslovnica knjige Sasvim obična obitelj: ©V.B.Z. Zagreb

Preveo: Luka Miličević

Mattias Edvardson Sasvim obična obitelj

Bili smo sasvim obična obitelj, a onda se sve promijenilo. Str. 16.

Sasvim obična obitelj

Zašto me privukla ova knjiga? Ponajprije me privukao naslov. Sasvim obična obitelj. Nakon pročitanog romana moje je prvo razmišljanje bilo: Što je to obična obitelj? Ili drugim riječima – normalna obitelj? Postoji li uopće pojam normalnosti kao takve kad se radi o obiteljskom kontekstu? Svi koji imaju djecu složit će se da ne postoji. Svaka obitelj je različita, jedinstvena  i obična na svoj način. Takva je i obitelj Sandell. Upravo zbog te obične/neobične obitelji, knjiga mi se jako svidjela.
Drugo je pitanje, što smo svi mi koji imamo djecu spremni učiniti kako bismo ih obranili, čak i kad su dokazi protiv njih?

Adam

Adam je pastor u švedskoj crkvi. Dobra je osoba, čovjek koji živi vjeru. Moralan, etičan, pun razumijevanja za svoju pastvu, a isto tako nastoji biti odgovoran suprug  i brižan otac svojoj kćeri. Ali ovo zadnje mu nikako ne uspijeva. Adam se teško nosi sa Stellinim adolescentnim godinama. Osjeća da se on i kći sve više udaljuju i da joj se više ne zna približiti. Kad Stellu optuže za ubojstvo s predumišljajem, za Adama nema dvojbe: Stella je nevina. Iako u njemu postoji crv sumnje, Adam ostaje na uvjerenju da Stelli pruži alibi. Njegova mala djevojčica nije ubojica.

Ulrika

Vječno zaposlena odvjetnica izgubila je, negdje u ubrzanoj životnoj svakodnevici, uzde kojima je držala na okupu svoju obitelj. Stella je svojeglava, a Adam sporih reakcija i pun promišljanja, što Ulriki povremeno ide na živce i u njoj izaziva nemir. Ulrikina intenzivna usredotočenost na karijeru rezultirala je lošim odnosom s kćeri. Ulrika se nadala da će njezina obitelj izgledati drugačije, ali od mladenačkih snova do realnosti velike su razlike. Ulrika veći dio tjedna radi, često i putuje jer se tako najbolje dokazuje, cijenjena je i rado prihvaćena na poslu, dok u svojoj obitelji nije realizirana.

Stella

Tko je Stella? Mlada djevojka, buntovnica, borac za pravdu, puna energije i želja da promijeni svijet. Želi putovanja, istraživanje novih zemalja, upoznavanje novih ljudi. Jedina koja ju shvaća je prijateljica Amina. Amina i Stella su dvije strane istog novčića. Tako različite, a tako se dobro upotpunjuju. Njihovo prijateljstvo ništa ne može pomututi.  Ali kada im se svidi isti momak, stvari se počinju komplicirati. Hoće li njihovo prijateljstvo izdržati ovu kušnju? Kad je momak pronađen mrtav, Stella je u zatvoru i brani se šutnjom, a Amina je očajna.

U krajnju ruku, nismo imali loše namjere. Davali smo sve od sebe da svome djetetu budemo najbolji roditelji što možemo biti, ali u svojoj namjeri nismo uspjeli. Možda nikad nije ni trebalo doći do onoga do čega je došlo. str. 25.

Dojam o djelu

Roman je u naravi više obiteljska drama, a tek onda pravosudni triler. Okosnica romana nije ubojstvo uspješnog  biznismena Christophera Olsena, već optužnica i sudski proces protiv mlade Stelle Sandell. Iako će se činiti da se radnja povremeno sporo događa, savršeno je dozirana, ispričana u neobičnoj trodijelnoj strukturi pričama oca, majke i tinejdžerice.

Što su stupovi obitelji, kako se obitelj gradi i na kraju krajeva, kako se održava, sve je lijepo prikazano. Pred svakim od likova ispiti su moralnosti, lojalnosti i samopercepcije. Može li samo uzajamna ljubav održati obitelj, bez ikakvih preispitivanja i unatoč sumnji?

Meni se roman jako svidio. Različite percepcije stvarnosti, intrigantni likovi u kojima se možete prepoznati (i u liku oca, i u liku majke i u liku tinejdžerice) i sveprisutno pitanje: biste li prekršili svoje moralne i etičke kodekse ponašanja kako biste zaštitili svoje dijete, nosi vas ovim romanom do samog uzbudljivog kraja.

Čitajući ovu knjigu, stalno se nameće pitanje normalnosti i tjera nas da razmislimo o unaprijed utvrđenim obrascima društva u kojem živimo. Suđenje Stelli i doživljaji majke, oca i same Stelle, puni su duboke introspekcije i daju nam izvrstan uvid u obiteljsku dinamiku i život jedne obične, svakodnevne obitelji.

Mattias Edvardson sasvim obična obitelj

o autoru

M. T. Edvardsson je autor i učitelj iz Trelleborga u Švedskoj. Autor je više romana, uključujući roman Sasvim obična obitelj, koji je prvi put objavio u Sjedinjenim Državama. Živi s obitelji u Löddeköpingeu u Švedskoj.

Gdje kupiti:

V.B.Z.

Hillary Rodham Clinton, Louise Penny: Država terora

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Država terora: ©Znanje
Preveo: Neven Dužanec

Hillary Rodham Clinton.Louise Penny Država terora

Einstein: Ne znam kakvim će se oružjem voditi Treći svjetski rat, ali znam da će se četvrti svjetski rat voditi kamenjem i štapovima. str. 315.

Je li Hillary Rodham Clinton ovoj knjizi dala samo svoje ime, a Louise Penny sadržaj ili su knjigu napisale udruženim snagama, nije nam poznato. Ono što znamo je da su se dvije poznate žene udružile i objavile Državu terora. Učinile su to mnogo uspješnije negoli je to svojedobno napravio bivši predsjednik Bill Clinton. On je napisao nekoliko političkih trilera s autorom megabestselera Jamesom Pattersonom. Iako su je pisale žene, i glavni je lik žena, Država terora u naravi je muška knjiga .

Nova državna tajnica Ellen Adams

Nakon burnog razdoblja u američkoj politici, novi predsjednik na važnu dužnost državne tajnice bira političku suparnicu Ellen Adams. Njenim imenovanjem on želi ušutkati svoju najoštriju kritičarku, jer preuzimanje ove dužnosti znači da Ellen mora odstupiti s rukovodećeg mjesta vlastite multinacionalne novinske agencije.

Već na prvom službenom putu, Ellen će se dati uhvatiti u zamku i na predsjednikovo veselje, biti javno osramoćena. Međusobno prepucavanje predsjednika i nje prestaje onog trena kad  dolazi dojava o bombama koje eksplodiraju u Londonu, Parizu i Frankfurtu.

U jednom od napadnutih autobusa, stjecajem okolnosti, našao se i Ellenin sin Gil koji je teško ranjen. On je novinar koji s majkom ima napet i kompliciran odnos otkako je nakon jednog zarobljeništva prešao na islam.

Okrenula je stranicu. Popis se nastavljao. Svaki užas koji je mogao stvoriti čovjek bio je ondje.
Mislim, prošaptala je, da počinje naša sljedeća noćna mora. str. 491.

Anahita

Dok se predsjednik prvi put obraća Kongresu, mlada časnica ministarstva za vanjske poslove Anahita Dahir prima zbunjujuću anonimnu poruku, no prekasno shvaća da je poruka bila kodirano upozorenje. Uskoro započinje niz terorističkih napada.

Nekad prije, Anahita je bila u kratkoj vezi s Elleninim sinom.

Nakon niza terorističkih napada Ellen, Anahita i Gil, premda neočekivani saveznici, ujedinit će snage u pokušaju da zaustave zavjeru koja prijeti nuklearnom katastrofom na američkom tlu. Negativci su brojni: imućni američki ultrakonzervativci čiji je kandidat izgubio na izborima, moćni trgovac oružjem iz Pakistana Bashir Shar te mafija na čelu s predsjednikom Rusije!

Predsjednici pod krinkom

Iako se u početku čini da je Država terora samo malo bolje informiran krimić, insajderski detalji Hillary Rodham Clinton i sočni politički tračevi u režiji Louise Penny, ne ostavljaju dvojbe o protagonistima.

I neukom čitatelju jasno je da su dva predsjednika koja se kriju u knjizi, naravno pod lažnim imenima, Donald Trump i Vladimir Putin. Iako su izmijenjena ključna imena i mjesta, dovoljno da se izbjegnu tužbe, ne možemo se oteti dojmu da je knjiga politički obračun Hillary Rodman Clinton s neistomišljenicima.

Dojam o djelu

Država terora roman je s ključem. Dok ga čitamo, zapitamo se koliko je fikcija, a koliko stvarnost. Međunarodna šahovska igra kojoj smo svjedoci u romanu uključuje nestabilnu politiku Pakistana, Afganistana i Irana, utrku za razvoj nuklearnog oružja u regiji, rusku mafiju te terorističke organizacije diljem svijeta.

Napeti stil pripovijedanja pun obrata, akcije i insajderskih detalja idealan je za ekranizaciju pa nije nemoguće da se ista i dogodi.

Sam krimić je brz, napete radnje sa zapletom koji prikazuje klasičnu utrku s vremenom. S mog gledišta, previše je političke satire koju prepoznajemo i koja ljudima  ide na živce. Ali knjiga nosi vrlo jasno upozorenje o tankoj sigurnosnoj granici  na kojoj balansira svjetska demokracija.

Hillary rodham Clinton,Louise Penny Država terora

O autorima

Hillary Rodham Clinton prva je žena u povijesti SAD -a koja je postala predsjednička kandidatkinja velike političke stranke. Služila je kao 67. državna tajnica nakon gotovo četiri desetljeća u javnim službama zagovarajući u ime djece i obitelji kao odvjetnica, prva dama i američka senatorica. Dosad je objavila već sedam knjiga, a ovo je prvi triler koji je napisala u koautorstvu s Louise Penny.

Louise Penny nagrađivana je autorica bestselera koji su zauzeli prvo mjesto na listama New York Timesa, USA Todaya i Globe and Maila. Njezini romani o glavnom inspektoru Armandu Gamacheu prevedeni su na trideset i jedan jezik. Godine 2017. primila je kanadsko odličje za svoj doprinos kanadskoj kulturi. Louise Penny živi u selu u okolici Montreala.

Gdje kupiti:

Znanje

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

Nakladnik: Znanje, 2022

Naslovnica romana Stotinu godina Lenni i Margot: ©Znanje

Prevela: Lidija Lebinec

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

Stotinu godina Lenni i Margot

U bolnici, na odjelu za terminalne pacijente, u slikarskoj radionici, upoznaju se Lenni i Margot.

Kad čujem riječ „TERMINAL“, prvo pomislim na aerodrom. …
Moram se izvući odande i sjetiti se da takva vrsta terminala nije namijenjena meni.
Sad su to počeli nazivati „ograničenim vijekom trajanja“.
„Djeca i mladi u stanju ograničenog vijeka trajanja…“
(str. 3.)

Lenni ima sedamnaest, a Margot osamdeset i tri godine. Od prvog dana postaju nerazdvojne prijateljice, jedna drugoj povjeravajući priče iz svog prekratkog i dugog života.

I tako smo Margot i ja, obje žive, sjedile u tišini…u meni se pojavio osjećaj kao ni s kim prije. Da imam sve vrijeme svijeta. Nisam se morala žuriti da joj bilo što kažem, mogle smo samo biti. (str. 47.)

I tako se u njima rađa ideja – naslikat će stotinu slika za stotinu godina koje su proživjele. Svaka će slika sadržavati motiv koji im je na neki način obilježio život.

Želimo da nas ljudi upoznaju, da saznaju našu priču, da znaju tko smo i tko ćemo biti. I nakon što odemo, da znaju tko smo bile.
I zato ćemo naslikati jednu sliku za svaku godinu u kojoj smo živjele. Stotinu slika za stotinu godina. … A mi ćemo ispričati svoju priču, jer naslikale smo stotinu slika koje govore:
Lenni i Margot bile su ovdje.
(str. 69.)

Na slikama se tako nađe vjedro, tanjur, pogled kroz kameru i žuti cvjetovi. Iza svakog tog motiva predivna je, dirljiva priča iz živote Lenni i Margot.

Kako su postale osobe koje su sada? Kako se nose sa skorom, neminovnom smrću?

Jer… Za terminalne pacijente nema ozdravljenja. Nema čuda.

Samo je pitanje vremena.

Lenni i Margot i svi ostali

Lenni i Margot susrele su se na kraju svojih života.
Jedna ga je proživjela u cijelosti, druga je praktički tek na početku.
No, već po običaju, smrt ne bira i tako se naše junakinje nalaze na odjelu s kojeg pacijenti ne odlaze, a koji se naziva Majski odjel.

Od prvog trenutka svide se jedna drugoj i rađa se jako, vječno prijateljstvo.

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

No Lenni i Margot nisu jedini likovi koje čitamo i volimo unutar ove emotivne knjige. Tu su i otac Arthur, nadležan za malu bolničku kapelicu. I Privremena, djevojka privremeno zaposlena u bolnici koja je zapravo odgovorna za upoznavanje Lenni i Margot. No, i one će njoj uzvratiti uslugu i na njen život utjecati više nego je i mogla zamisliti.

Njih dvije taknut će živote mnogih, no srca će najviše otvoriti jedna drugoj, a samim time i nama, koji ćemo u jednom dahu čitati priču o stotinu proživljenih godina, o ljubavi, boli, sreći, patnji i vječnom životu.

Topla priča o životu, ne o smrti

Čitajući ovaj roman, već sam prema sažetku znala da će me taknuti i da ću pustiti suzu. I doista jesam – no, s obzirom na to kakva je tema – ima začuđujuće malo tužnih dijelova.

-Znaš li… da su zvijezde koje najjasnije vidimo zapravo već mrtve? –
-E pa, to je deprimirajuće.- …
-Ne, … nije deprimirajuće, predivno je. Umrle su tko zna prije koliko vremena, a mi ih i dalje vidimo. One nastavljaju živjeti. –
One nastavljaju živjeti.
(str. 284.)

Zapravo ima jako puno pozitivnih misli i slavi život. Iako naše cure umiru, ovo uopće nije priča o smrti. Roman govori o životu, o tome što smo sve napravili, čije smo živote dotakli, koliko smo utjecali na svijet i koliko se toga zbog nas promijenilo.

Uči nas da, iako smo možda mladi kao Lenni, možemo imati veliko srce, možemo činiti nešto za druge, imati velike misli i patnje i sreće, velike i male.

Isto tako, otkriva nam koje sve tajne u sebi nose osobe koje su već iza sebe skupile popriličan broj godina. Ožiljci, ratovi, promjene, brakovi, djeca, prijatelji, smrt, ljubav, bol…

Što više godina, to više svega, no svi osjećamo jednako, i mladi i stari.

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

Slavlje stotinu godina

Stotinu godina Lenni i Margot mrvicu me podsjeća na Backmanovog Ovea, no naravno, Čovjek zvan Ove roman je koji se ne ponavlja pa ipak nemojte očekivati previše.
Način na koji su Lenni i Margot odlučile proslaviti vlastite godine stvarno me taknuo i mislim da bi dopro do svakog čitatelja.

Nismo svi obožavatelji ovakvih priča, znam da ja sigurno nisam, ali ne mogu reći da ih ne volim. Znam, čini se da se ta izjava kosi sama sa sobom, no zapravo ne. Riječ je o tome da ne volim biti tužna, a ovakvi romani neminovno bude baš tu emociju…

Ono što je super kod Lenni i Margot jest da one nisu usredotočene na smrt i kad se ona dogodi, ostaju svi oni čije su živote obilježile i mislim da je to predivno. Kao što sam već rekla, premda su moj primarni žanr trileri, roman Stotinu godina Lenni i Margot jako mi se svidio jer daje nadu i lišava nas straha. Ne samo straha od smrti, već od straha da ćemo, jednom kad nas ne bude, biti zaboravljeni.

Ostali naslovi ove autorice:

Stotinu godina Lenni i Margot roman je prvijenac spisateljice Marianne Cronin. Kako sama spisateljica kaže, lik Lenni javio joj se kad je i sama vodila bitku za zdravlje i kada su joj otkrivene poteškoće na srcu.

Gdje kupiti roman Stotinu godina Lenni i Margot:

Znanje

Barbara O’Neal: Kad smo vjerovali u sirene

Nakladnik: Stilus knjiga d.o.o.

Naslovnica knjige Kad smo vjerovali u sirene: ©Stilus

Prevela: Lidija Toman

Barbara ONeal Kad smo vjerovali u sirene

Kad smo vjerovali u sirene prati životni put dvije sestre razdvojene u najljepšim godinama. Rođene i odrasle u obitelji talijanskih doseljenika, spletom okolnosti izgube dom u kojem su provele najljepše godine djetinjstva. Nakon što se čitava obitelj raspadne, Josie odabire skitanje po Europi , a Kit učenje, fakultet i težak rad na odjelu hitnog medicinskog prijema. Josie se u Europi gubi svaki trag, sve do vijesti o pometnutim bombama u vlaku u Francuskoj. Josie je jedna od žrtava.

Petnaest godina Kit Bianci mislila je da joj je sestra Josie žrtva terorističkog napada u Francuskoj. Sve dok nije vidjela kratku reportažu o požaru u noćnom klubu u Aucklandu na Novom Zelandu. Prepoznala je svoju sestru istog časa. Svjesna kako neće pronaći mir dok ne dozna sve odgovore, Kit otputuje na Novi Zeland u nadi da će pronaći sestru.

Kit Bianci

Kit je liječnica hitne pomoći u Santa Cruzu. Nakon tragičnih događaja u kojima je izgubila oca i sestru, Kit je osamljena. Predana poslu i povremenim kontaktima s majkom, jedina svjetla točka joj je tjedni odlazak na surfanje tamo gdje su najveći valovi. Jer Kit je izvrsna surferica Jedna od najboljih. Vještinu surfanja naučio ju je još dok je bila dijete Dylan, dječak kojeg je njegova obitelj prihvatila bez suvišnih pitanja. A Dylan je bio zlostavljano dijete.

Nakon što je vidjela Joseinu sliku iz noćnog kluba, za Kit više nema dvojbe. Mora pronaći sestru. Kit odlazi na Novi Zeland. Tražeći sestru, pronalazi i nešto drugo čemu se već dugo nije nadala..

Kad sam bila dijete ona je bila zvijezda mog života. Bila je središte moga svijeta. Moja najbolja prijateljica, moja sestra, moja… Moja srodna duša, dovršim. Str. 258.

Mari Edwards

Mari Edwards je nekad bila Josie, sve dok nije odbacila stari život i izgradila novi. Sada je restauratorica starih kuća koja živi s obitelji u obalnom gradiću blizu Aucklanda na Novom Zelandu. Suprug Simon poznati je poduzetnik i sportaš poznat na otoku. Obožava Mari. On i djeca, Sara i Leo, središte su njezina svijeta. Ali Mari ima uspomene koje povremeno izlaze na površinu: kompliciran brak svojih roditelja, mladić Dylan koji je živio s njenom obitelji i njezina divna sestra Kit. Uspomene su bolne, a tajne iz prošlog života teške. U jednom trenutku Mari se nije više mogla nositi s njima. Odbacila je Josie i postala Mari. Ali nije računala na upornost svoje sestre..

Josie Bianci je mrtva. I potruditi ću se da tako i ostane. str. 51.

Dojam o djelu

Roman počinje zanimljivo i intrigantno. Jedna sestra traži drugu za koju je mislila da je mrtva. Moram priznati da sam očekivala klasičan triler, ali knjiga se na kraju pokazala kao  melodrama. Dok mi je lik Kit vrlo dobar u traženju sestre, osobnim previranjima i neshvaćanju sestrina ponašanja, lik Mari mi je malo površan. Odbaciti sve, ljubav majke i sestre koju je obožavala i započeti novi život tisućama kilometara dalje nije mi djelovalo dovoljno autentično. Istina, obitelj Bianci imala je problematičan međusobni odnos, ali nedvojbeno je bilo da su se svi voljeli. Dok se nije sve srušilo. Doslovno i preneseno. Potres je uništio obitelj. Iz ruševina nakon potresa svatko je otišao na svoju stranu. Josie u ovisnosti i obijestan mladalački život, a Kit u knjige, učenje i posao. I surfanje. To je bio zajednički nazivnik za obje sestre. To će ih na kraju ponovno spojiti.

Knjiga je pitka, zabavna. Idealna za ljeto i čitanje na moru i uz more. Lijepo su opisane valovite plaže Novog Zelanda. Toliko da poželite da ste tamo, ali ako i niste na moru, šum valova će vas pratiti cijelo vrijeme čitanja ove knjige.

Mislim da nisam mogla biti sretnija nego onda, na tom mjestu, s Dylanom i sestrom uza se, dok nam se nad glavama nadvijalo nebo i svjetlucale zvijezde.
str. 215.

Barbara ONeal Kad smo vjerovali u sirene

O piscu

Barbara O’Neal napisala je više od desetak romana ženske fikcije, uključujući nekoliko najprodavanijih knjiga na Amazonu. Njezine nagrađivane knjige objavljene su u mnogim zemljama, uključujući Francusku, Englesku, Poljsku, Australiju, Tursku, Italiju, Njemačku, Brazil, Izrael i Mađarsku. Živi u prekrasnom gradu Colorado Springsu sa svojim partnerom, britanskim sportašem.

Gdje kupiti:

Stilus

Paula McLain: Kada zvijezde potamne

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Kada zvijezde potamne: ©Znanje

Prevela: Maja Klarić

Paula McLain: Kad zvijezde potamne

„Što je to mrtvi kut?“ …
„Kad ti je netko točno na ramenu, preblizu da ga vidiš.“
„To vrijedi i za ljude. Onaj tko ti je pod nosom, samo ispari. To je opasna zona, u neposrednoj blizini. Osoba kojoj najviše vjeruješ.“
(str. 20.)

Kada zvijezde potamne

Mlada detektivka Anna Hart proživljava osobnu tragediju od koje se ne može i ne želi oporaviti. Mučena krivnjom, boli, osjećajima napuštenosti i odbačenosti, vraća se u gradić Mendocino, jedino mjesto kože može nazvati domom.

Međutim, Anna tamo ne nalazi ni mir ni utjehu. U Mendocinu je upravo nestala prelijepa tinejdžerica Cameron Curtis. Idilični je gradić izbezumljen, policija pogotovo, jer ovo je prvi veliki slučaj još od Annina djetinjstva, kada je također nestala, a potom pronađena zadavljena lokalna tinejdžerica Jenny.  A njen ubojica nikada nije pronađen…

„Ovakvi se gradovi čine tako sigurnima, odvojenima od ostatka svijeta. Zapitaš se jesu li opasni.“
„Zbog svoje bajkovitosti, misliš?“
„Da. Lažna sigurnost. Prestaneš se osvrtati oko preko ramena, jer ti sve izgleda kako treba. Ništa se loše ne može dogoditi ako jarak opasava grad, zar ne? Grudobrani. Čuvari na vratima. Ali zmaj se svejedno pojavi.“
(str. 135.)

Sada, godinama kasnije, policija opet tapka u mraku te zamoli Annu, proslavljenu detektivku i stručnjakinju za nestanke djece, da im pomogne.

Zbog svog traumatičnog djetinjstva, Anna bolje od ikog razumije kako je biti nesretno, zlostavljano, usamljeno i napušteno dijete. Njene rane nikad nisu u potpunosti zarasle i zato osjeća da joj se svako nestalo dijete obraća, da govori jezikom samo njoj poznatim.

Kao da se pozivi upomoć koji beskonačno odzvanjaju atmosferom pojačavaju kad se nađu na mom putu, postanu ljepljivi. Kao da na neki način pripadaju meni, a ja nemam pravo glasa, nemam drugog izbora osim da pokušam na njih odgovoriti. (str. 29.)

Anna se uključuje u potragu za nestalom Cameron, a na površinu počinju izvirati davno zakopani duhovi. Duhovi Annina djetinjstva, duhovi Cameronina djetinjstva.

Odlučna u namjeri da spasi nestalu tinejdžericu, Anna će morati prevladati svoje strahove, nadvladati demone i oprostiti si. A to je, čini se, najteže.

Paula McLain: Kad zvijezde potamne

Krhotine istine u romanu Kada zvijezde potamne

Kada zvijezde potamne roman je toliko iskren, neposredan i bolan. Imamo osjećaj da čitamo nešto što se u stvarnosti dogodilo. To nije slučajnost, jer svi savršeni romani u sebi nose zrnce stvarnog svijeta. Baš poput svojih likova, i sama autorica Paula McLain dijete je sustava. Njezino teško djetinjstvo inspiriralo ju je na pisanje ovog romana koji poetičnim, dirljivim jezikom priča o tome što se dogodi kad nas rane, napuste i povrijede oni koji bi nas trebali bezuvjetno štititi.

Majke i očevi trebali bi biti tu. To je originalna ljudska priča, u svakoj kulturi, još od početka vremena. Moji nisu bili… Sve te ožiljke i dalje nosim… Probleme s povjerenjem, povezivanjem, identitetom, osjećaj praznine, izoliranosti, udaljenosti i očaja – napukline na duši koje se ne mogu popraviti. … Znam da svi oni koji u svojoj nutrini imaju tu rupu, samo traže načine, ponekad i cijeli svoj život, kako da je ispune. (str. 81.)

Odrastala je u udomiteljskim obiteljima i u djetinjstvu bila seksualno zlostavljana. Njeni ožiljci postali su ožiljci detektivke Hart i zato je detektivka lik kojem u potpunosti vjerujemo. 
Ako vam se čini da je ono što likovi govore i osjećaju previše stvarno, da su njihove boli i traume previše životne – to je zato što i jesu.

Drugi komadić istine koji nam se poput dijamanta pruža jest slučaj nestale djevojčice Polly Klass. Ova je dvanaestogodišnjakinja oteta iz svog doma, uz prijetnju nožem, pred očima svojih prijateljica. Njezin nestanak donio je mnoge pozitivne promjene ne samo u kalifornijski pravni sustav, već i u sam način potrage za nestalom djecom.

Više o svemu ovom OBAVEZNO pročitajte na kraju romana, u bilješci autorice.

Roman koji se sam čita

Roman Kada zvijezde potamne obuzeo me od prve stranice. Jedan je od rijetkih romana koji je u meni pobudio onaj neki osjećaj treperenja – htjela sam ga što prije pročitati i, u isto vrijeme, nikad ne završiti. Toliko je dobar! Ne samo da je stil pisanja savršen – poetičan, nježan, ranjiv, dirljiv i veoma emotivan, nego su i rečenice pametne, oblikovane tako da u vama probude jezu i zavuku vam se duboko ispod kože.

Sjećam se neke stare priče o duhovima…, o tome kako vrag otima duše tako da ih otvoreno zatraži. Nije lopov već majstor manipulacije. Prava opasnost, barem u toj priči, nije vrag kao takav, već nemogućnost spoznaje da ga možeš odbiti.
To je najtužniji dio cijele priče, i susrećem ga uvijek iznova. To kako neke žrtve ne mogu niti šapnuti ne u sebi. Zato što ne vjeruju da moraju spasiti vlastiti život.

(str. 36.)

Ne mogu vam dovoljno dobro opisati osjećaje koji su me prevladavali dok sam čitala. Već u prvom poglavlju jasno je da s detektivkom Hart nešto nije u redu i ta se nit provlači gotovo do kraja. Osim toga, imamo djevojke koje nestaju bez traga, ali i odjek davnog slučaja koji je potresao djetinjstvo detektivke Hart i svih njenih prijatelje. Tu su još i zagonetni odnosi u sadašnjosti, zlostavljanje djece te lekcije o preživljavanju koje se Anna učila u udomiteljskoj obitelji.
Sve te niti duboko su isprepletene, a čitatelj ih mora rasplesti i saznati što se sve dogodilo, nekada i sada.

Već dugo nisam naišla na roman koji se sam čita. Ovo je jedan od tih i od mene imate najsnažnije preporuke.
Ovo će mi, sigurna sam, ostati jedan od najboljih romana pročitanih u 2022. godini!

Paula McLain: Kad zvijezde potamne

Ostali naslovi ove autorice:

Paula McLain američka je književnica, poznata po romanima Gospođa Hemingway, Dosegnuti sunce i Ernest i ja.

Gdje kupiti roman Kada zvijezde potamne:

Znanje