Valerie Perrin: Troje

Nakladnik: Sonatina, 2023.

Naslovnica romana Troje: ©Sonatina

Prevela Maja Ručević

Valerie Perrin: Troje

Troje

Nina Beau, Etienne Beaulieu i Adrien Bobin povezali su se sasvim slučajno jednoga davnog dana u osnovnoj školi, prije trideset godina. Spojila su ih prezimena; ne samo što počinju slovom B, već ih je kao članove svoga razreda prozvao najgori učitelj u školi.

Njih troje rastu u gradiću u francuskoj provinciji, svatko u svojim posebnim obiteljima. Njihovo prijateljstvo uskoro postaje neraskidivo, a osim sadašnjosti, povezuje ih i budućnost. Maštaju o tome kako će se, kad napune osamnaest, preseliti u Pariz i ostvariti glazbenu karijeru.

Povezivao ih je isti san: otići će, čim odrastu. Napustit će tu zabit i otići u veliki grad… Tamo gdje je sve osvijetljeno, tamo gdje ima mnogo ljudi i neznanaca na ulicama i nitko nikoga ne ogovara. (str. 28.)

Trideset godina poslije, Nina, Etienne i Adrien uopće ne razgovaraju.

Sjeti se onog što su si Adrien i ona znali reći: Život ti katkad nešto uzme, ali ti zauzvrat daruje nešto drugo. No katkad nas život iznevjeri. Nepravedno podijeli karte. Katkad nam taj život laže, prevari nas. (str. 353.)

Snovi koje su imali uglavnom su ugušeni. Ne žive živote kakve su planirali. Uglavnom su usamljeni. A onda je na dnu jezera pronađena olupina automobila i pokrenuti su događaji koji se više ne mogu zaustaviti. O pronalasku olupine i tajni koje skriva piše lokalna novinarka Virginie, misteriozna žena koja se nekoć družila s našom trojkom, ako je vjerovati njezinim pričama.

Ponekad je bolje prešutjeti istinu. Jer istina može izazvati mnogo toga lošeg.
(str. 546.)

Tko je njih troje?

Pripovijedam im svoj život, dio po dio, onaj život o kojem ništa nisu znali, život poslije nas troje. Moj život poslije njih. (str. 489.)

Etienne je prvi. On je neka vrsta vođe. Nije mi se svidio njegov lik, i istodobno, jako mi se svidjelo kako ga je autorica prikazala. Iz nekog drugog ugla on bi bio negativac. On je bogat, on je najljepši, pametan je, ali buntovnik. Sve cure lete za njim. On je jedan od onih kojima je pronalazak olupine na dnu jezera utjerao strah u kosti. Što to Etienne zna, a ostatak grupe ne zna? Što se dogodilo dok su bili tinejdžeri?

Adrien je nježan. Također vrlo pametan. Zlostavljanje koje je prošao u školi jako ga je obilježilo. Osjećaja je, uvijek u sumnji da nije dovoljno voljen. Uvijek u dvojbi zašto se Etienne i Nina uopće druže s njim.

Treća je Nina. Vesela, hrabra, neustrašiva Nina. Živi s djedom, roditelje nema. Zabavna je, glasna. Jako voli ovu dvojicu i drži ih zajedno; Nina je ljepilo grupe. Odrastajući, napravit će brojne gluposti, a neke će je koštati mira, zdravlja, prijatelja…

Valerie Perrin: Troje

Jednostavno – više

Postoje knjige koje čovjek jednostavno propusti, kao neki susret koji se ne dogodi. U njima su priče i likovi koji su možda sve mogli promijeniti. A propustili smo to učiniti. zbog nekog nesporazuma, korica, sažetka, predrasuda. Srećom, život nas katkad sâm natjera da ih uzmemo u ruke. (str. 425.)

Budući da jako volim Valerie Perrin, jedva sam čekala pročitati i ovaj njen roman. Sadržaj je mješavina svega što volim pa nisam ni sumnjala da će mi se Troje svidjeti. Doduše, odmah ću vam reći iskreno, ipak sam očekivala malo više. S puno sam ljudi komentirala ovaj roman i mnogi su rekli da im je čak bolji nego Svježa voda za cvijeće, autoričin prvi kod nas preveden roman. Koliko god me to iznenadilo, jer meni je Svježa voda nekakav vrh iznad kojega ne ide, razvila sam stvarno velika očekivanja koja, nažalost, nisu ostvarena.

Znam, znam, ne bih smjela početi s manama, ali moram ih istresti iz sebe pa će kasnije pohvale, kojih ima stvarno puno, zaokružiti ovaj osvrt i ostaviti nas u vedrijem raspoloženju.

Prva mana – broj stranica. Da je samo stotinjak manje, bilo bi izvrsno. Iako Perrin piše savršeno, neke se stvari ili ponavljaju ili su nepotrebne.

Druga stvar – moja najveća zamjerka – rasplet. Vidite, već sam na samom početku romana shvatila tko je tajanstvena Virginie i kako je povezana s trojcem. Cijelo sam si vrijeme govorila, ma nemoguće, nema šanse da bi autorica tako skupusila najvažniji dio romana… Ali jest. Moje je završno iznenađenje izostalo i rasplet me stvarno nije oduševio. Toliko je knjiga već napisano na isti kalup i očekivala sam od Perrine ipak malo više mašte, malo više… Jednostavno – više.

A sad… Pohvale!

Kao što sam rekla, Perrin piše predivno! Čitala bih valjda i telefonski imenik da ga ona napiše! Rečenice su tako lijepe i tečne, gotovo kao pjesme. Jezik je jednostavan, ali bogat. U njemu se doista reflektira ljepota ljubavi i prijateljstva koju likovi osjećaju.

Izvrsno mi je bilo i to što roman Troje nudi toliko toga! To je ljubavna priča. To je drama. To je obiteljska drama. Misterij. Triler. Filozofski roman. Bildungsroman. I svaki mi je sloj bio divan! Ova autorica ima neku moć da vas veže uz svoje stranice. Jednostavno nisam mogla prestati čitati! Sve me živo zanimalo! Jesam li u pravu vezano uz Virginie? Čije je tijelo pronađeno na dnu jezera? Što se to toliko strašno dogodilo da je presjeklo veze među najboljim prijateljima? Roman je toliko sveobuhvatan da vas tjera na vraćanje stranica i opetovano čitanje. Više sam se puta vraćala na neke tragove, ponovo čitala, mozgala o stvarima… Troje je roman koji se čita više puta, to je sigurno!

Perrin je majstorica ljudskih karaktera. Koliko god likovi bili nesimpatični ili čak odbojni, način na koji ih ona piše budi u nama suosjećanje i razumijevanje. Jako, jako sam uživala u čitanju, u rastu i razvoju likova, u njihovim sudbinama, gubitcima i pronalascima.

Premda nije bez mana (koje vama možda uopće ne budu mane), roman Troje nešto je što morate pročitati! Ako još niste, uhvatite se ukoštac s Ninom, Etienneom i Adrienom, neće vam biti žao. Osjećat ćete kako vam život postaje mrvicu bogatiji, nježniji, slojevitiji. I možda ćete, baš poput mene, još dugo nakon što zatvorite posljednju stranicu razmišljati o prijateljstvima, tajnama, nadi, iskupljenju i drugoj šansi.

Valerie Perrin: Troje

Ostali naslovi ove autorice

Valerie Perrin jedna je od mojih omiljenih autorica. Njezini romani Oni koje nitko ne posjećujete Svježa voda za cvijećeimaju mnoštvo obožavatelja, pogotovo ovaj potonji. I samoj mi je Svježa voda jedan od najdražih romana ikada. Toliko je sjetan i tužan, a istodobno nekako jak i oslobađajući. Pola sam duše nad njim isplakala…

Gdje kupiti roman Troje

Sonatina

Eve Chase: Kuća od stakla

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Kuća od stakla: ©Znanje

Prevela Jelena Svilar

Eve Chase: Kuća od stakla

Kuća od stakla – sadašnjost – Sylvie

Sylvie je žena u četrdesetima, friško razvedena, zbunjena, pomalo otuđena od kćeri tinejdžerice. Cijeli svoj život navikla je izbjegavati teška pitanja i čuvati tajne.

Ako kao dijete naučiš kako potisnuti bolne stvari – za mene je to bilo sve ono što se davno dogodilo u šumi, ona vrsta pitanja zbog kojih će se moja majka ukočiti na mjestu i namrštiti se kao da ju je stisnulo srce – postaneš prokleto dobar u blokiranju stvari. I čuvanju tajni. Samo što tajne, ispostavilo se, ne nestaju u potpunosti. (str. 9.)

Kada joj majka završi u bolnici, prošlost se na nju sruči svom snagom. Osim toga, i kći joj se uvaljuje nevolje pa Sylvie jedva preživljava iz dana u dan.

Nije ni svjesna da stare obiteljske tajne vrebaju iz prikrajka, kako bi se napokon saznale i svijetu pokazale svoje lice, pa bila Sylvie na to spremna ili ne.

Kuća od stakla – davnije – Rita

Rita je mlada guvernanta bogate obitelji Harrington. Upućena u najprljavije tajne te moćne obitelji, prisiljena ih je čuvati i praviti se kao da ništa ne vidi ni ne čuje.

Naša je obiteljska povijest bolna i zamršena, nezgrapna kao hrpa zapetljanog flaksa za pecanje… (str. 97.)

Nakon što Harringtonove zadesi tragedija, obitelj odlazi na selo, na predivno imanje Foxcote kako bi se utješila i zaboravila. No nije sve bajno. Otac odlazi na put, majka pada u apatiju i samo Rita održava kakav-takav privid mira i stabilnosti za dvoje djece, Heru i Teddyja.

To je ono što radim. Što sam oduvijek radila, bacala pregršti šljokica u najdublje, najprljavije sjene. (str. 29.)

A onda, jednog sasvim običnog jutra, pronađena je beba. Predivna, slatka beba, koja Harringtonovima dolazi kao melem na ranu. Umjesto da pozovu policiju, odluče je zadržati. Ali, kako dijete zadržati u tajnosti?

Nedugo zatim, na imanju je pronađeno mrtvo tijelo. Mreža laži koju tka obitelj Harrington, i Rita s njima, postaje sve veća. Hoće li se ikada rasplesti?

Eve Chase: Kuća od stakla

Tajne i laži bogate obitelji

Kad sam roman Kuća od stakla posudila iz knjižnice i predstavila pratiteljima na Facebooku, ostala sam iznenađena time što se velikoj većini nije svidio. Naime, sažetak mi se činio super i imala sam velika očekivanja. Ipak, u ovom slučaju, pratitelji su bili u pravu. Kuća od stakla solidan je roman, ali ni blizu očekivanja koja je postavio sažetak.

Za početak, ne volim kad mi piše da je roman gotički triler, a ispadne obiteljska drama koja se zbiva na zabačenom imanju usred šume. Nije sve što se zbiva u šumi gotičko. Valjda (zamislite da sam umetnula onaj smajlić što sliježe ramenima).

Jedan je pratitelj rekao da je radnja „televisa presenta“. I nisam shvatila što želi reći, do samoga kraja. A onda, uf. Sapunica. Veoma, veoma nerealno. Toliko se toga događalo, no sve je spojeno u jednu poprilično klimavu cjelinu. Ne želim reći da romani inače trebaju biti vjerodostojni sto posto, ali ovako sapuničasti… Nisam oduševljena.

Dakle, što je važnije? Izblebetati istinu da bi se osjećala bolje ili učiniti ono što je ispravno? (str. 138.)

Popis razloga

Autorica je imala dobru ideju, to priznajem. Čak sam i znatiželjna prema njezinim ostalim romanima, iako mi se Kuća od stakla nije pretjerano svidjela. Bolje reći, nije bila ono što sam očekivala. E sad, valjda kvaliteta nekog štiva ovisi o našim preferencijama. Zato ću ovaj roman ipak preporučiti, ali ne svima. Preporuka onima koji vole ili traže:

  • lagano štivo za odmoriti glavu
  • radnju koja je slična meksičkim sapunicama, samo bez „yo soy tu madre“
  • dramatične obiteljske tajne koje nisu toliko strašne koliko ih likovi napušu
  • zapetljane odnose između majki i kćeri
  • misterije koji to nisu
  • radnju koja će vas zaokupiti, ali ne toliko da se ne uspijevate vratiti stvarnom životu
  • jednostavne likove koji će vas zanimati, ali se za njih nećete vezati.

Prava „istina“ nije o tom krvavom ljetu, nego o naslijeđu malih djela ljubavi… – o onome što je nanovo stvoreno, a ne o onome što je izgubljeno. (str. 288.)

Eve Chase: Kuća od stakla

Ostali naslovi ove autorice

Eve Chase novinarka je i autorica nekoliko gotičkih romana, misterijama o obiteljskim tajnama toliko mračnima da bi ih mogle uništiti. Kod nas je prevedena samo Kuća od stakla, a ostali romani su Black Rabbit Hall, The Birdcage i The Vanishing of Audrey Wilde.

Gdje kupiti roman Kuća od stakla

Znanje

Što pročitati, a da je slično ovome? Prva mi na pamet pada Urareva kći Kate Morton, zatim Zlo mjesto Minke Kent, Zaključana Rachel Hawkins, Gallant V.E. Schwab, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa… Naravno, nisu baš slične-slične, ali neki se motivi prožimaju pa ako želite, bacite oko i na te naše recenzije.

Stephen King: Mračnije od tame

Nakladnik: Znanje, 2026.

Naslovnica zbirke Mračnije od tame: ©Znanje

Preveo Damir Biličić

Stephen King: Mračnije od tame
AI generated

Mračnije od tame

Zbirka pripovijetki Mračnije od tame King je u svom najboljem izdanju! Ima dosta stranica, ali jako se brzo čita. Priče su prezanimljive; neke su nadnaravne, neke nisu. Neke su strašnije od drugih. Jedne vas ostave s knedlom u grlu, a u drugima vam uopće nije jasno što se dogodilo. King je jedan od mojih omiljenih pisaca, ako ne i omiljeni. Uvijek sam se klela u njegove romane, no kratka mu forma leži čak i bolje. Nema nepotrebnih zapetljavanja, nema viška likova. Zaplet je jednostavan, ali vrlo, vrlo zanimljiv.

Zbirka je to od dvanaest priča i premda su Čegrtuše ona krunska, meni se više ističe Ružan san Dannyja Caughlina, ne samo po obujmu, već i po kvaliteti te „onom nečem“ što budi u čitatelja.

Ali krenimo redom.

Stephen King: Mračnije od tame
AI generated

Prvih šest

Dvojica nadarenih tipusa priča nam o dvojici najboljih prijatelja, osrednjih umjetnika, koji se s jednog zajedničkog lova vraćaju… pa… nadareni. Što se dogodilo dok su bili u šumi?

„U mojem gradiću u Maineu postoji izraz za takve prijatelje. Držali smo se skupa.“
Da, bilo je tako, a zajedno su čuvali i tajne.
(str. 3.)

Peti korak vrlo je kratka pripovijetka šokantnog završetka. Treptat ćete u nevjerici. Imamo alkoholičara koji traži osobu koja bi mu pomogla s petim korakom. Potrebno je Bogu, sebi i nekome ljudskom biću priznati točnu narav vlastitih grijeha.

Čudak Willie također završava baš u Kingovom stilu. Vrlo, vrlo efektno. Imamo djeda kojeg nitko u obitelji baš ne preferira, osim malog unuka Willieja.

Četvrta je meni najdraža, Ružan san Dannyja Caughlina. Danny je školski domar koji jedne noći usne strašan san. Onda napravi veliku pogrešku – ode provjeriti je li san stvaran. A onda sve krene nizbrdo.

Osjeća se poput zadnje budale. Kako je samo točno da niti jedno dobro djelo ne završi bez kazne. (str. 122.)

Finn je priča o momku koji doista nema sreće, ma što njegova baka tvrdila.

Njegov je pokojni otac rekao da se Finn rodio pod nepovoljnom zvijezdom. Baka … imala je drukčije mišljenje. Rekla je Finnu da za svaki primjer nesreće koji mu priredi, Bog osigurava dva primjera sreće. (str. 276.)

Na polovici smo. Nadam se da sam vas zainteresirala. Sljedeća nam je Na cesti za Slide Inn. Odlična je jer je kompletno nedefinirana. Ne znamo više od pola informacija koje su nam potrebne da probavimo priču, ali u njoj svejedno uživamo. Pratimo obitelj koja u starom Buicku putuje prema teti na samrti. Umjesto autocestom, kreću starom cestom kojom je djed nekoć davno putovao. Što može poći po krivu? Spoiler alert – SVE!

 Mračnije od tame – druga polovica

Crveni ekran neobična je priča koja bi možda malo mogla naljutiti žene koje tu i tamo pobjesne na svoje muževe, a Stručnjak za turbulencije jedna je od onih neobično optimističnih (ajmo reći), koje nas tjeraju da se zapitamo kakvi sve ljudi žive među nama i o čemu se sve brinu, a da to niti ne znamo.

„Vidim da nosiš križić.“
Ona ga dodiruje. „Uvijek ga nosim.“
„Naravno. Ali nije lako vjerovati, zar ne?“
(str. 273.)

Stephen King: Mračnije od tame
AI generated

Laurie nije ono što mislite. Jednoga dana, slučajno nabasa na nešto strašno. Kratka priča, nije loša, ali nije ni nezaboravna.

Čegrtuše bi trebale biti središnjica zbirke. Govore o liku koji nam je već poznat iz romana Cujo. On je Vic Trenton, tata maloga Tada i muž hrabre Donne. Sad već u poznijim godinama, dolazi na odmor u Rattlesnake Key (Otočić čegrtuša) gdje upoznaje neobičnu Allie koja svoje blizance vozi u dvojnim kolicima. Priča je jeziva i dirljiva u jednom. Klasični King, kažem vam.

Svijet je pun čegrtuša. Ponekad čovjek na njih nagazi, ali ga ne ugrizu. Ponekad ih prekorači. ali ga svejedno ugrizu. (str. 414.)

Završne dvije, Sanjači i Čovjek s Odgovorima, strašne su svaka na svoj način. Sanjači nam govore da se ne igramo sa snovima, a Čovjek s Odgovorima da je ponekad, možda čak i uvijek, bolje ne znati sve odgovore. Pogotovo kad se oni tiču naše budućnosti.

U redu je željeti nešto što nemaš. Čovjek s time nauči živjeti.
Tako tješim samoga sebe i u to najvećim dijelom vjerujem.
(str. 70.)

Dojmovi uvijek isti

A što da vam kažem? Jedan je King! Zbirka Mračnije od tame bila mi je top i naravno da vam je preporučujem! Kao što sam već nekoliko puta rekla, ni sama ne mogu vjerovati koliko je King zapravo dobar u pisanju pripovijetki! U pogovoru nam objašnjava kako su priče nastale, a i to kako je sama zbirka dobila naslov. Što god taj čovjek napiše, mogla bih čitati zauvijek! Mislim čak da, kad bih morala odabrati samo jednog pisca za čitanje do kraja života, to bi bio on!

Kao što sam rekla, najviše mi se svidjela pripovijetka Ružan san. Ima oko 200 stranica, pravi mali roman, i ono što budi u čitatelju nije jeza potaknuta nečim nadnaravnim, nego onim svakodnevnim. To je užasna borba malo, običnog čovjeka da dokaže svoju nevinost onome tko mu već prejudicira krivnju i od svoga stava ne odustaje. Priča je savršena i ostaje u mislima jako, jako dugo. Jer svi se možemo zamisliti u ulozi sirotog Dannyja, koji nije ništa kriv, ali svi dokazi poput kvrgavog kažiprsta upereni su baš u njega.

Mračnije od tame, bez zafrkancije, izvanredna je zbirka koju svaki pravi ljubitelj Stephena Kinga mora imati! Isto tako, ovo je jedna od onih zbirki u kojoj će uživati čak i oni koji (bogohulim) nisu njegovi fanovi.

Od mene preogromne preporuke! Pišem ovaj osvrt gotovo mjesec dana nakon čitanja, a još uvijek mogu prepričati sve pripovijetke, čak i one koje me nisu zapanjile. Savršena zbirka, ugrabite je čim prije i počnite! Veselim se u vaše ime!

Stephen King: Mračnije od tame
AI generated

Ostali naslovi ovog autora

Nije lak posao navesti sva Kingova djela pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Kao što vidite, puno sam ga čitala, iako, naravno, ima tu još posla. Ove koje nemaju link čitala sam prije bloga, tako da za njih, nažalost, nemam osvrt. Sve vam ih od srca preporučujem, osim Uspavanih ljepotica; taj mi se roman nikako nije svidio i jedva sam ga dovršila.

Ako volite Kinga, preporučit ću vam još i monografiju Stephen King: svemir najčitanijeg pisca današnjice autora Beva Vincenta. Monografija je izvrsna, obogaćena mnoštvom fotografija, detalja iz Kingovog života te njegovih (i vanjskih) osvrta i tumačenja romana koje je napisao. Mene je oduševila i svaki put prije čitanja nekog njegovog romana, uzmem tu monografiju u ruke i nanovo iščitam što sam pisac, ali i kritičari, imaju reći o naslovu u pitanju.

Gdje kupiti zbirku Mračnije od tame

Znanje

Brigitte Knightley: Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja

Nakladnik: Sonatina, 2026.

Naslovnica romana Neodoljivi poriv: ©Sonatina

Prevela Nevena Erak Camaj

Brigitte Knightley: Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
AI generated

Neodoljivi poriv da vam sve ispričam

Ajme. Znači… Ovaj roman. Osim predivne naslovnice i zbunjujućeg sažetka, nisam imala nikakav uvod u ono što me čeka. Vidjela sam da je hvale ljudi po svim društvenim mrežama pa sam (možda samo mrvičicu preko volje) počela s čitanjem.

Oh, how the mighty have fallen!

Koja bi užasna pogreška bila zaobići ovu knjigu! Čak i ako niste fan fantasyja ili romantasyja (nisam fan, ali ok mi je), čak i ako ne volite ljubavne romane (ne volim), Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja štivo je koje se ne propušta!

Ljudi moji, što je autorica ovdje napravila! Savršen fantasy svijet za koji imam neodoljivi poriv da vam ga opišem i objasnim, ali neću jer želim da se zaljubite u sve ovo, uzmete roman, stavite ga na počasno mjesto na svojoj polici i nastavite moje poslanje širenja svete riječi o njegovu savršenstvu!

Reći ću samo par riječi za uvod, kako biste bolje razumjeli sažetak koji pišem u sljedećem odlomku. Radnja je smještena u alternativno Ujedinjeno Kraljevstvo, u neodređeno vrijeme koje je mješavina srednjeg vijeka i suvremenog doba. Piše na netu 19. stoljeće, ali nigdje nije službeno potvrđeno. Zemlja je podijeljena na desetstva, a ljudi se dijele po redovima. Nas trenutno zanimaju Iscjelitelji, vrsta liječnika koji svoje čari koriste za iscjeljivanje i istraživanje. Nasuprot njima stoje Fyreni, atentatori i ubojice sa sposobnošću sjenokročenja (kretanja u sjenama i kroz sjene). Magijski svijet nije nešto podrobno opisan, ali niti ne mora biti. Ionako ne volim da me se zapilava svim tim čudesima, a bitan je odnos među likovima. Koji je u ovom romanu SA-VR-ŠEN!

Brigitte Knightley: Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
AI generated

Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja

Aurienne pripada rodu Iscjelitelja i bez ikakve sumnje, najbolja je u tome što radi.

Teško je biti savršen u nesavršenu svijetu, no Aurienne je to išlo za rukom. Kad bi trebalo izdvojiti jednu njezinu manu, moglo bi se reći jedino da je najbolja i da zna da je najbolja. Neki bi to nazvali nadmenošću. A ona bi rekla da je to sposobnost neokaljana tobožnjom poniznošću. (str. 40.)

Osric pripada rodu Fyrena, jedan je od najboljih ubojica i skupo naplaćuje svoje usluge. Međutim, Osric ima veliki problem. Hitno mu treba iscjeljenje, a njegovu brzonapredujuću i u svakom slučaju smrtonosnu bolest ne može izliječiti bilo kakav iscjelitelj. Treba mu najbolji. Treba mu Aurienne.

Zašto bi ona na to pristala, pitate se? Zato što joj Osric dolazi (provali) s ponudom koju ne može odbiti. Odnosno, Aurienne može jer ona može sve, ali bome, njezina se nadređena s odlukom ne slaže. A ne slaže se jer Osric, u nedostatku bilo čega boljega, nudi novac. Hrpetinu novca. Baš onoliko koliko Auriennein red treba kako bi razvio cjepivo protiv opasnih boginja, epidemije koja trenutno harači desetstvima i odnosi živote (zanimljivo) siromašne djece.

I eto, Aurienne i Osric prisiljeni su raditi zajedno. Liječiti njegovu bolest, ali i razriješiti misteriozni povratak opasnih boginja.

Cijelu tu suradnju obavija veo prezira i mržnje, osim ako…

Mržnja katkad neobično podsjeća na nešto sasvim drugo. (str. 200.)

Kad se veo podigne, tu su privlačnost, požuda, strast i ono najsavršenije od svega – ljubav.
Ali Iscjeliteljica i Fyren, Bože me sačuvaj, nema šanse! Ili ipak?

Na to su bili osuđeni: stajanje na pragu. Na rubu i jedino i samo na rubu. Zamalo.
On je to što jest, Ona je to što jest..
(str. 259.)

Toliko dobro

Neodoljivi poriv toliko je šarmantan, duhovit, neobičan, jedinstven roman da ga jednostavno ne smijete zaobići! Bez obzira na to volite li romane ove vrste, ovaj se mora naći na vašem popisu za čitanje!

Neopisivo sam uživala! I premda je i priča izvrsno osmišljena, nije to ono što me oduševilo. Najbolji je stil pisanja. Ova autorica briljantno se služi humorom, crnim humorom, ironijom, sarkazmom. Čitanje prestaje biti čitanje, a postaje čista zabava već na prvom podnaslovu.

Glavno načelo iscjelitelja glasi Nikomu ne naudi, no osobne fantazije ne podliježu propisima pa se tako Aurienne počastila mišlju kako se Fyren poskliznuo i utopio i tako dokrajčio svoju i njezinu muku. (str. 85.)

Brigitte Knightley: Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
AI generated

Roman je toliko dobar, toliko drugačiji. Čitala sam ga po danu, čitala sam po noći, na jedvite sam se jade tjerala na spavanje. Nisam mogla iz ruku ispustiti slow-burn romansu između ekstremno pametne, pomalo umišljene Aurienne i lukavog, zgodnog, drskog Osrica. Njihova vatra toliko se sporo pali, ali iskre, vjerujte mi, frcaju na sve strane. Oni su savršeni neprijatelji koji će, nadajmo se uskoro, postati još savršeniji ljubavnici!

Stajali su blizu. Tako je to u ratu: svaki ih je sukob, svaka bitka sve više približavala. Njegov se dah isprepleo s Njezinim, prešavši granice koje njihove usne nikad ne bi prešle. Toliko je bilo pogrešno da je gotovo bilo erotično. (str. 141.)

Neodoljivi poriv da…

Neodoljivi poriv da svaku rečenicu počnem ovom sintagmom. Neodoljivi poriv da vam šapnem da će ovo vrlo vjerojatno biti moja knjiga 2026. godine! Neodoljiv poriv da vas nekako nagovorim na čitanje, a da ne spojlam radnju koja je, baš kao i sve u ovom romanu, osmišljena bez iti jedne mane. Kada bih imala talenta za pisanje (a nemam ga), voljela bih ovako pisati. Duhovito i zabavno. Lagano. Željela bih da moji čitatelji luđački okreću stranice, da se smijulje, da budu napeti. Željela bih napraviti sve ono što je Brigitte Knightley napravila meni. Ostavila me bez teksta domišljatošću i ljepotom jezika (svaka čast prevoditeljici, skidam kapu, sve je igre riječima prevela besprijekorno).

Zaljubila sam se u likove! Božeeeee! Tako su perfektno napisani. Aurienne je lijepa, jako inteligentna, ekstremno moralna, nadmoćna svima i svemu i toga se ne srami. Osric je (pretjerano) samouvjeren, također pametan, moralno upitnih vrijednosti. I kad se njih dvoje nađu na istom mjestu… To pršti! Iako je cijeli ljubavni dio JAAAAKOOO slow-burn, njihovo podbadanje, nadmudrivanje, podrugivanje… Zatim malo pomalo povezanost, razumijevanje i shvaćanje koliko se međusobno privlače stvaraju u nama čitateljima neprestanu napetost i slatko iščekivanje.

Neodoljivi poriv potpuno me zaludio i jedva čekam sljedeći dio duologije, nazvane simpatično Najmilija mrska duologija. Iz Sonatine kažu da će biti spreman u proljeće 2027., tako da… Brace yourself! Pripremit ću sebe psihički, fizički i na sve ostale načine za završni dio jedne od najboljih, najkreativnijih i najseksi priča ikad pročitanih!

Trebam li uopće pisati da od mene imate NAJVEĆE MOGUĆE preporuke?

Brigitte Knightley: Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
AI generated

Ostali naslovi ove autorice (NEMOJTE PRESKOČITI)

Brigitte Knightley čitateljima je poznata kao autorica fan fikcije. Postala je ekstremno popularna zbog teksta o Dracu Malfoyu i Hermione Granger iz svijeta Harryja Pottera, koji se zove, vjerovali ili ne, Draco Malfoy and the Mortifying Ordeal of Being in Love (među obožavateljima je tekst poznat kao DMATMOOBIL, što možda nije važno prosječnom čitatelju, ali ako se zaljubite u pisanje ove autorice, trebat će vam kratica). U tom svom djelu autorica prati Hermione, koja je postala iscjeliteljica i Draca, koji je postao Auror i trenutno radi kao njezin zaštitar.

Mnogi fanovi pišu kako se Neodoljivi poriv uvelike naslanja na DMATMOOBIL, ali nisam čitala pa neću komentirati.

Budući da Neodoljivi poriv završava cliffhangerom, jasno nam je da ima i nastavak! U originalu se zove The Exquisite Torment of Loving Your Enemy, a ja ne mogu iščekati prijevod!

Gdje kupiti roman Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja

Sonatina

Ako volite žanr fantasyja, pogledajte naše osvrte na sljedeće romane:

Lynette Noni: trilogija Zatvorska vidarica

Tomi Adeyemi: Djeca krvi i kosti/ Djeca vrline i osvete

Leigh Bardugo: Sjena i kost

Jordan Ifueko: Zrakonoša

Rebecca Roanhorse: Crno sunce

Sara Škrobo: Saten i dragulji – Bijeg.

Tara Menon: Pod morem

Nakladnik: Stilus, 2026.

Naslovnica knjige Pod morem: ©Stilus

Preveo Dražen Čulić

Tara Menon Pod morem

Tog 26. prosinca 2004. godine cunami je u Indijskom oceanu, bez najave sustava upozorenja, usmrtio između 230.000 i 280.000 ljudi, od čega su više od jedne trećine bila djeca.

Ostao je zapamćen kao jedna od najsmrtonosnijih i najrazornijih prirodnih katastrofa u modernoj povijesti. Katastrofu je uzrokovao megapotres jačine između 9,1 i 9,3 stupnja po Richteru, s epicentrom u blizini obale Sumatre u Indoneziji, a valovi su razorili i obale Šri Lanke, Indije, Tajlanda, Maldiva pa sve do Somalije.

Ovo je priča o onima koji su otišli, i onima koji su ostali da ih nikada ne zaborave.

Ptice su nestale. Muškarac između nas okreće se i kaže mi da je i on primijetio da nema ptica. str. 132.

Prijateljice

Kad šestogodišnja Marissa izgubi majku, njezin otac, morski biolog, odvodi je na mali tajlandski otok u Andamanskom moru. Marissa ondje upoznaje Arielle i djevojčice postaju prijateljice koje zajedno istražuju čudesa šuma, koralja i plaža.

Arielle je u tom prijateljstvu ona snažnija, samouvjerenija, eksplozivnija. Marissa je suptilnija, znatiželjnija, istraživačica. Ali zajedno, one su jedno tijelo, jedan um i jedan pogled na svijet koji ih okružuje.
I sve do dana kada se na tajlandsku obalu obrušio razorni cunami i razdvojio ih.

“U našem jeziku nema mjesta za tugu za prijateljima, niti za ljubav prema njima.”

New York

Godinama kasnije, Marissa živi u New Yorku. Radi posao koji je ne zanima, a noći traži utjehu u krevetima muškaraca za koje se ne može vezati. Grad se sprema za udar uragana Sandy, ali Marissu to ne zanima. Lutajući gradom, prisjeća se  prošlosti i uči kako opstati u nesigurnom svijetu, ali svaki pogled na ljude na ulici, vremenske prilike ili naselja oko sebe Marissa gleda Ariellinim očima.

Ali kao i svakog drugog mladića i muškarca s kojim sam bila, mogla sam ga vidjeti samo kroz njezine oči. str. 124.

Dojam o djelu

Kad čitate ovaj roman, onako na prvu, reći ćete da je to roman o prijateljstvu, ali to je zapravo roman o tuzi. I to onoj iskonskoj, neutješnoj, onoj koja nema zaborava, onoj koja s nama živi svaki sat, svaki dan, svaki mjesec i svaku godinu. Onoj koja ne zastarijeva, već se prikazuje u svakom obliku, kao mjesec, kao životinja, koralj, zvijezda ili samo morska mijena.

Tuga je tajna. Tuga je teška. Tuga je nevidljiva, ali je posvuda. Tuga vam izbija zrak iz pluća. str. 71.

Nema stvora ili oblika u prirodi koji Marissu ne podsjeća na Ariellu. To nije samo tuga zbog gubitka prijateljice, već isto tako i tuga za morskom florom i faunom, onim dijelovima kojima prijeti postupno uništenje, za što je većim dijelom odgovoran čovjek.

Pod morem je na taj način hommage umirućim oceanima i šumama ugroženima klimatskim promjenama.

Način na koji Menon opisuje ocean istovremeno je zastrašujući i pun poštovanja. Manta raže u knjizi predstavljaju veličanstvenost, ali i krajnju ranjivost prirode. Ta predivna morska stvorenja koje su Marissa i Ariella oživotvorile dajući im ljudskost nadjenuvši im imena, plijen su ljudi koji ih love i ubijaju bez obzira na vrijeme razmnožavanja, kako bi priskrbili profit.

Tara Menon Pod morem

Knjiga me se baš dojmila iz više razloga. Prvo, neupitno je da je katastrofa koja je dogodila u Indoneziji strašna. Gubitak ljudskih života ne može se mjeriti ni s jednim gubitkom koji čovjek može pojmiti. Uz ljudstvo, tu je i gubitak čitavih prirodnih resursa, biljnog i životinjskog svijeta koji je ondje postojao u suživotu s čovjekom.

Način na koji je Tara Menon dočarala atmosferu oceana, cunamija, razmišljanja ljudi kada su shvatiti da je katastrofa neizbježna, kao i proces tugovanja nakon svega proživljenog čini ovu knjigu izuzetnom.

O autoru

Tara Menon je indijsko-singapurska književnica, književna kritičarka i izvanredna profesorica na Odsjeku za engleski jezik na Sveučilištu Harvard. Svjetsku slavu i veliku pozornost književne javnosti stekla je svojim debitantskim romanom Pod morem (Under Water) koji je preveden na više od 30 jezika.

Gdje kupiti roman Pod morem

Stilus

Marie Vareille: Ljeto kada je nestala Sarah Leroy

Nakladnik: Sonatina, 2026.

Naslovnica knjige Ljeto kada je nestala Sarah Leroy: ©Sonatina

Prevela Sandra Karić

Marie Vareille Ljeto kad je nestala Sarah Leroy

Sarah

Na dan majčinog pogreba sedmogodišnja Sarah Leroy na groblju upoznaje Angélique Courtin. Od tog dana dvije su djevojčice nerazdvojne. Premda potpuno različite izgledom i osobnostima, prijateljstvo dviju djevojčica ništa ne može pomutiti sve do srednje škole. Sarah je gotovo obična, tiha i samozatajna djevojčica, pripada bogatijim obiteljima u mjestu, a  Angélique je ona koja osvaja ljepotom, dijete samohrane majke koja se bori držati obitelj iznad vode.

Sve te godine bila sam tako beznadno usamljena a da toga nisam bila ni svjesna. Shvatila sam to tek u tom trenutku jer, odjednom, više nisam bila sama. str. 292.

Nestanak

Ostavši sam sa sedmogodišnjom djevojčicom, Sarin otac nakon nekog vremena u njihov dom dovodi mladu ženu s dvojicom sinova. Sarah se silno nada da je dobila potpunu novu obitelj, pomajku i polubraću. Međutim, pomajka ne odobrava Sarino druženje s Angélique, a prelaskom u srednju školu dvije se djevojke počinju sve više udaljavati. Angélique doživljava traumatična iskustva i popušta u školi, Sarah se osamljuje i nema prijateljica. Jedino što voli su more, plivanje i nestajanje u morskim dubinama. Na ljeto, netom prije završetka šesnaestog rođendana, Sarah nestaje i nikad se više ne pojavljuje.

Nisam zaslužila njihovo prijateljstvo. Često sam si to ponavljala navečer u krevetu, uvjerena da će me na kraju izdati. str. 278.

Fanny

Dvadeset godina kasnije, novinarka Fanny, koja se udaljila od sestre Angélique, dobiva zadatak napisati priču o nestanku Sarah Leroy. Nevoljko preuzima zadatak koji joj je uvjet napredovanja i vraća se u rodno mjesto s pokćerkom Lilou koja odrađuje praksu.

Vijesti o Sari svih ovih godina nema, a jedan mladić odrađuje zatvorsku kaznu za njezino ubojstvo.

Ostale su samo rupice od pribadača i potamnjeli četvrtasti obrisi kao jedini vidljivi tragovi onoga što je nekad bila najljepša priča o prijateljstvu kojoj je Fanny imala priliku svjedočiti, a koja je sada nepovratno završila. str. 149.

Dojam o djelu Ljeto kad je nestala Sarah Leroy

Jesu li prijateljstva iz mladosti uistinu najčvršća prijateljstva koja postoje?

Sudeći po romanu Ljeto kada je nestala Sarah Leroy, jesu.

Sarah je nestala, nikad nije pronađena, ali zbog sumnje u njezino ubojstvo jedan je mladić u zatvoru gotovo dvadeset godina. Je li pravda zadovoljena? Pitanje je to za mlilijun dolara.

To je uvod u ovu dirljivu priču o odrastanju kojoj pečat daje žensko prijateljstvo. Nekoliko djevojaka, nazvavši se Odčaranima, splelo je toliko jake, nerazmrsive niti prijateljstva  u koje ne može proniknuti ni policija, ni obitelji, ni znatiželja i podozrivost malog mjesta u kojem svi sve promatraju i sve znaju.

Odčarane su djevojke koje znaju bit ženskog prijateljstva: solidarnost da podmetnu leđa za drugog kada to treba, vjera da je pravda viši cilj i zavjet šutnje godinama koju ne bi prekinuli ni pod prijetnjom smrću. Ljeto kada je nestala Sarah Leroy istražuje samu bit ženskih prijateljstava u mladenačkoj dobi, sve njihove uspone i padove, ljutnje, svađe, radosti, tuge  i pomirenja.

Marie Vareille Ljeto kad je nestala Sarah Leroy

Priča je složenija nego što se čini na prvi pogled. Čak u prvih pedesetak stranica ide dosta sporo i malo vas uljuljka i uspava tako da ne očekujete velike potrese u nastavku. A oni se stvarno događaju i onda kada ih čitatelj nije svjestan. Radnja se postepeno zahuktava naizgled bez velikih potresa, ali izaziva  tjeskobu i neodređeni nemir kod čitatelja kad otkrije davno prešućene tajne kojima nema svjedoka, osim otvorene morske pučine koja je lijek na ranu glavne junakinje.

Moram se osvrnuti i na muške likove u knjizi. Lik Sarinog oca ostao je nedorečen i nedovoljno poentiran. Mozda on to i ne zaslužuje, ali svejedno, o njemu smo trebali znati nešto više. Ostali muški likovi zbog svojih djela nose teret krivnje, tjeskobe i nepovjerenja prema drugima, formirani na osnovu proživljenog u mladosti.

Roman ukazuje na vršnjačko i seksualno nasilje koje je pokretač traume i patnje glavnih likova. I opet, kao i mnogim situacijama do sada, sustav zakazuje, škola ne prepoznaje traumu, obitelji probleme stavljaju pod tepih, a mlada osoba nema se kome povjeriti. Osim možda prijateljicama.

O autorici

Ljeto kad je nestala Sarah Leroy hvaljeni je roman francuske spisateljice Marie Vareille. Suptilno i s istinskim osjećajem za stvaranje napetosti, Marie Vareille na kriminalističkom zapletu gradi zadivljujuće dojmljivu i dirljivu priču o odrastanju, obiteljskim traumama i posljedicama njihova prešućivanja te snazi prijateljstva. Roman je ovjenčan priznanjima francuske čitateljske publike među kojima su Prix des Lecteurs U (2023.) te Prix de la Librairie Lamartine (2023.). Na hrvatski jezik vjerno ga je prenijela Sandra Karić.

Gdje kupiti

Sonatina

Korana Svilar: Soba za djevojčice

Nakladnik: Fraktura, 2024.

Naslovnica knjige Soba za djevojčice: ©Fraktura

Korana Svilar Soba za djevojčice

Jedna prkosna, ali bespomoćna maturantica; jedna nerealizirana, nesretna i depresivna razrednica; jedna zaposlena i i umorna mama i jedna brižna sestra glavne su protagonistice ovog romana. Postoje i muškarci, naravno, ali oni su periferni dio koji ovom ženskom kvartetu ne donosi ništa dobra.

Baš mi se svidjela ova „ženska“ knjiga. Likovi su svakodnevne žene, situacije koje nisu ništa nova, tuge koje su tako poznate, naše.

Mlada maturantica nakon prekida s dugogodišnjim dečkom, u očaju i pijanstvu,  nesmotreno ulazi u beznačajan flert u kojem se dogodi dijete. Nije to nešto što se ne događa u svijetu u kojem živimo. Ni ljutnja mame koja sama podiže Evu i Saru radeći po cijeli dan, ni pomoć razrednice koja traži razumijevanje kolega u zbornici kako bi Eva ipak maturirala. Sve je to očekivano i ljudski. Sve dok se ne popne jednu stepenicu više.

Eva i Nikolina

Eva je učenica, a Nikolina razrednica. Eva, maturantica, neposredno pred kraj školske godine otkrije da je trudna. Dugogodišnja veza s Karlom nije završila kako se nadala. Eva je razočarana i očajna, ali to znaju samo njezine prijateljice. Njezina slika na društvenim mrežama i dalje je spoj smijeha, zabave i divljih tuluma. Ipak, suočena sa zaostacima u školi i mogućim padom razreda, povjerava razrednici da je trudna.

I sad će baš ona dobiti dijete. To ne bi trebalo biti tako, krivo je i nepošteno i nema boga koji će ovo izvesti na dobro. str. 41.

Una i Sara

Una je zaposlena i umorna samohrana mama koja odgaja dvije djevojke. Nema razumijevanja za Evinu trudnoću, ali brižna ju Evina sestra, Sara, umiruje. Nakon svađe, Eva napušta obitelj, a slamku spasa pruža joj razrednica koja nudi sobu u vlastitom domu. Tamo je za Evu uredila sobu za djevojčice.

Trbuh je velik, ali je velika i beba, i soba ta djevojčicu nudi malen prostor za uzmak. str. 113.

Dojam o djelu

Najzanimljive su mi u ovom romanu, ako ostavimo po strani trudnu maturanticu, dvije žene. Rastavljena razrednica s nebrojenim pokušajima začeća djeteta,  što je i presudilo krahu njezina braka,  i umorna samohrana majka, opterećena egzistencijalnim problemima i nedovoljnom prisutnošću u životu svojih kćeri.

Za profesoricu, primanje djevojke u svoj dom kako bi sačekala rođenje djeteta, predstavlja sve ono propušteno i nerealizirano u vlastitom životu. Želju za djetetom i dugogodišnju čežnju za majčinstvom kompenzirat će prisustvom bebe u vlastitom domu. A onaj umišljaj, ali nikad neizrečena želja, da joj djevojka povjeri dijete na skrb kao rješenje svojih problema, tinja u Nikolini cijelim romanom. I nije joj za zamjeriti. Tu čežnju za djetetom znaju sve one žene koje je nisu ostvarile.

S druge strane Una, Evina majka, nema ni trenutka praznog hoda. Nije sretna sa situacijom u kojoj se našla Eva i nepromišljeno potakne Evu da ode iz kuće. Una je cijeli život usmjerena na održivost svoje male obiteljske zajednice, ali  je zaboravila da je odgoj i prisutnost, i  razgovor, i slušanje, i rješavanje problema. Ali ona uviđa svoje greške. Bez obzira na sve nedostatke, ona je mama.

Korana Svilar Soba za djevojčice

Svakako, Soba za djevojčice nudi vrlo zanimljivu priču i napetu psihološku analizu ženskih likova.  One upravljaju svojim odlukama, bez obzira na to koliko su te odluke u određenom trenutku dobre ili loše  za njih. Ženski su likovi jaki jer su spremni snositi posljedice za svoje pogreške.

Dobiješ stan, dobiješ finu cimericu koja te služi i hrani radi, ne znam, vlastita dobra, čega li? Jesi li se zapitala što je toj ženi na umu, zašto ona to radi. str. 70.

O autorici

Korana Svilar (Zadar, 1982.) književnica je, nastavnica hrvatskog jezika u zagrebačkoj XII. gimnaziji, prevoditeljica i kulturna djelatnica. Supruga je i majka trima djevojčicama, a pomajka jednoj. Iako je napisala već nekoliko zapaženih knjiga kao Korana Serdarević, ovo je prva knjiga koju potpisuje kao Korana Svilar.

Gdje kupiti roman Soba za djevojčice

Fraktura

Brynne Weaver: Ljubi me bijesno

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica romana Ljubi me bijesno: ©Mozaik knjiga

Prevela Nada Kujundžić

Brynne Weaver: Ljubi me bijesno

Opet mali uvod

Kao i većina dark-romance romana, i Ljubi me bijesno dolazi uz upozorenje na početku o različitim okidačima koji bi mogli uznemiriti nježnog čitatelja. Tu su zubi i sve vezano za zube, neobične pizze, autokanibalizam, utapanje, detaljni opisi seksa… Poštujem upozorenja, ali ovaj put doista nisu potrebna. Ljubi me nježno jako je zabavan roman, minimalno gadan. Mogu ga čitati i ljudi osjetljivijeg želuca. Prvi je nastavak, Ubij me nježno, dosta zorniji i prizori su gadljiviji (makar meni). Ovdje se autorica razblažila, makar što se tiče tih gadotina. I dalje ima puno smrti i puno šarolikih načina umiranja, ali naglasak je stavljen na priču između Lark i Lachlana. Ako vam se svidio prvi dio, ne propustite Ljubi me nježno! Jednako je zabavan, priča je jednako vruća, a okrutnosti su minimalne.

Ljubi me bijesno

Lark Montague glazbenica je čija se bogata obitelj smanjuje član po član jer u svojim redovima, očigledno, imaju izdajicu. Lachlan Kane plaćeni je ubojica koji želi izaći iz tog biznisa, ali mu njegov poremećeni, no pomalo simpatični šef to nikako ne dozvoljava.

Prvi se put susreću pod maskama i ne, definitivno nije ono što mislite. Bio je to, možemo reći, prezir na prvi pogled.

Baš kao i one noći kad smo se sreli, ona nestane, ostavljajući za sobom samo nepoznatu prazninu. I nakon što je otišla, taj osjećaj ostane, kao da se nešto promijenilo u svijetu koji me okružuje. Kao da sam izmješten. Kao da stojim u sjeni. (Lachlan, str. 69.)

 Privlačnost se javlja silovito, proviruje nekako između tog prezira, no oboje se previše kontroliraju da bi se predali strasti. A onda, jedna preslatka gospođa koju ćete momentalno zavoljeti daje prijedlog koji će sad zvučati glupo, ali u romanu ima smisla. Lark i Lachlan moraju se vjenčati.

Netko poput mene s nekim poput nje? Sama pomisao na to doima se pogrešnom. Ali i tako slasno ispravnom. (Lachlan, str. 56.)

I premda, izvana, ne mogu smisliti jedno drugo, vjenčaju se jer im je to jedini izlaz iz problema. Dok uče živjeti zajedno, otkrivaju da se u onom drugom krije puno toga skrivenog. Oboje nose traume iz djetinjstva, oboje skrivaju ono što jesu i oboje osjećaju da žive u svijetu koji ih ne poznaje potpuno. Osim kad su jedno s drugim.

A u pozadini nečega što samo na papiru izgleda kao ljubavna priča, šulja se netko tko s jednim od likova ima nerazjašnjene račune…

Čitala sam dok god su mi kapci uspijevali ostati otvoreni.

Brynne Weaver: Ljubi me bijesno

Drugi nastavak trilogije Pogubna ljubav

Sve što sam pisala o romanu Ubij me nježno (link u dnu osvrta), stoji i za Ljubi me bijesno. I dalje nisam oduševljena naslovom, ali to je otprilike jedina mana. I ovaj je nastavak prelud, jako zabavan, drzak i spicy. Sviđa mi se jer autorica ne pokušava napisati ozbiljan ljubavni roman o ubojicama, nego piše tako da svi znamo da je zafrkancija. I autorica sama, i mi čitatelji, i likovi u romanu. Svega je previše, ali funkcionira jer nam je jasno da radnja nije stvarna; napisana je, jednostavno, za zabavu. I zato mi je super!

Lachlan i Lark odličan su par. Jako volim trop „prisilnog“ braka i zajedničkog života, a ovdje je to super razrađeno. Kemije ima na tone, romansa je slow-burn, ali kad burne, sve gori! Jako, jako mi se sviđa. 

Vidio sam je žestoku. Vidio sam je odlučnu. Vidio sam je punu svjetla, kako sjaji od radosti. Vidio sam je kako grize i zadirkuje. Obožavanje i poraz, pomirenje i slomljeno srce i nada. … Ali sada postoji nešto u njezinim očima, zakopano duboko ispod svih njezinih slojeva… (Lachlan, str. 166.)

Veselim se i trećem nastavku; Fionna i Rose u ovom smo dijelu još bolje upoznali i nadam se da će i njihova priča ispuniti svoj potencijal. (Potencijal koji je u mojoj glavi, ali vjerujem da, ako volite ovu trilogiju, i vi očekujete puno.)

Ljubi me bijesno – radnja je bolja od naslova, obećavam

Ljubi me bijesno mračna je romantična komedija koja možda nije za svekoliko čitateljstvo, ali za veliku većinu ipak jest. Kao što sam već nekoliko puta napomenula u različitim osvrtima i druženjima na mrežama, dark-romance nije nešto u čemu sto posto uživam. Romani tog žanra koje sam do sada čitala napisani su kao da je zlostavljanje dio ljubavi, kao da se pristanak ne računa i kao da se lako zaljubiti u silovatelja, mučitelja i ubojicu samo zato što je jako zgodan i šarmantan. Eto, kako da ne.

Ovdje toga nema i meni je to dovoljno. Ponavljam, roman je napisan da bude komičan i šaljiv, da se opustimo dok čitamo, a ne da nam u želucu stoji gvalja dok čitamo. Ljubi me bijesno ima dosta crnog humora što cijenim; likovi su luckasti i da, ok, imaju čudna zanimanja i sklonosti, ali dok god je sve to uzajamno, nemam ništa protiv.

Ljubav između Lark i Lachlana jako je lijepo opisana. Često se ponavlja koliko su fizički jedno drugom privlačni, ali vidi se da se zaljubljuju u karakter, u osobu ispod te fizičke komponente i to mi je bilo izvrsno.

Ovo mi je jedna od omiljenih stvari kod Lachlana. Mogu ga pogledati i taj jedan pogled govori mi sve što riječi ne mogu. Pokazuje istine koje su zaključane, o tome koliko je teško voljeti. Koliko boli spustiti oklop koji nosimo, skinuti ga i pokazati najoštećenije slojeve sebe, razotkriti sve svoje rane. (Lark, str. 353.)

Brynne Weaver: Ljubi me bijesno

Preporukica

Roman Ljubi me bijesno pročitala sam u svega dva-tri dana i stvarno sam uživala. Oraspoložio me, učinio mi je sunčane dane još sunčanijima i stvarno se radujem trećem nastavku. Osim što mi se radnja jako sviđa jer je drugačija, korice su prelijepe i ovi će romani imati posebno mjesto na mojim policama.

Ako želite eksperimentirati s dark-romanceom, a ne znate kako, razmislite o trilogiji Pogubna ljubav. Od mene imate velike preporuke!

Ostali naslovi ove autorice

Brynne Weaver autorica je određenog broja romana, no nama je trenutno najzanimljivija zbog svoje trilogije Pogubna ljubav. Iako su teme o kojima ova autorica piše nesvakidašnje (u najmanju ruku), mjestimice degutantne, teško čitljive i zahtijevaju snažan želudac, iza nje stoji više nego respektabilan broj obožavatelja. Moram priznati, i ja se svrstavam među njih jer prije svega, nisam gadljiva, nemam problema s čitanjem o ubojstvima, o različitim dodatcima za pizzu te raznoraznim rukotvorinama koje ne bih stavila u svoj dnevni boravak, ali eto, kad su u knjizi, ponavljam, nemam problema.

Trilogija Pogubna ljubav sastoji se od sljedećih nastavaka:

  • Ubij me nježno (Butcher & Blackbird)
  • Ljubi me bijesno (Leather & Lark)
  • Scythe & Sparrow, kod nas još neprevedena, a čije smo junake već upoznali u dva prethodna nastavka.

Gdje kupiti roman Ljubi me bijesno

Mozaik knjiga

Kristin Hannah: Između sestara

Nakladnik: Znanje, 2026.

Naslovnica romana Između sestara: ©Znanje

Prevela Mirjana Valent

Kristin Hannah: Između sestara

Između sestara

Meghann Dontess odvjetnica je specijalizirana za razvode i to dovoljno govori o njezinom stavu prema ljubavi. Jednom davno napravila je nešto što ju je koštalo sestrine ljubavi i blizine. Danas živi sama, neprekidno radi, sa sestrom Claire čuje se tu i tamo, ali nikad niti ne dotaknu važne teme.

Njezina prošlost nije bila zbirka sjećanja kroz koja se treba probiti; ta je prošlost bila poput golemog kovčega Samsonite s jednim potrganim kotačićem. Meghann je to već davno shvatila. Mogla ga je samo vući za sobom. (str. 13.)

Claire Cavenaugh ima gotovo sve da bi bila onako prosječno sretna. A onda se zaljubi, i to po prvi put, sa svojih trideset i pet godina!

Ova je ljubav bila dar koji je dobila, ljubav koju je prestala tražiti i u koju je zamalo prestala vjerovati. Sada joj neće okrenuti leđa zato što se boji. Majčinstvo ju je naučilo jednu stvar – ljubav zahtijeva odvažnost. A strah je jednostavno dolazi zajedno u tom paketu. (str. 121.)

Claire na vjenčanje poziva i sestru Meg, iako je na samu pomisao već boli glava. Meg svim silama pokušava držati zatvorena usta, ali jasno je da, osim što ne vjeruje u ljubav, ne vjeruje ni sestrinom budućem mužu.

Voljeti katkad znači vjerovati ljudima da znaju sami donijeti odluku. Drugim riječima, znači začepiti usta. (str. 136.)

Dan vjenčanja pomalo se približava, sestre su sve više zajedno i malo pomalo, gotovo da postaju obitelj.

A onda se neke stvari dogode. Je li ljubav između sestara jača od svega? Mogu li jedna drugoj oprostiti sve ono što si godinama zamjeraju? Mogu li biti tu jedna za drugu, pod svaku cijenu?

Kako biste dobili odgovore, morat ćete pročitati ovaj dirljivi roman koji nas podsjeća zašto toliko volimo Kristin Hannah.

Kristin Hannah: Između sestara

Napokon

Nakon romana Njezina bitka i Žene (osvrti su na dnu objave), koji mi se baš i nisu svidjeli, napokon čitam roman koji je klasična Kristin Hannah! Između sestara oduševio me i pričom, i emocijama, baš svime! Inače jako volim trop otuđenih sestara, a u ovom romanu to je toliko divno napisano da nisam mogla nego čitati bez odmora, bez treptanja i onda, dakako, pustiti suzu-dvije. Tek toliko da cijela plaža zna kako čitam nešto super i za svaku preporuku.

To je priča našeg života, Meg. Zar se nikada ne umoriš od toga? Jednoj od nas uvijek je žao zbog nečega… (str. 164.)

Sve, baš sve mi se svidjelo. I Meg i Claire odlično su okarakterizirane. Predstavljene su nam kao sasvim obične žene; možda su one mi ili naša sestra, prijateljica, majka. Duhovite su i premda otuđene, vidi se da se vole. To mi je bilo tako savršeno opisano! Znači, rijetko se viđaju, rijetko se čuju, a opet, njihova ljubav jasno se vidi.

Djevojke su rasle uz nekonvencionalnu majku u isto tako neobičnom (ajmo reći) domu. Majka je jedan od bitnijih likova u romanu i premda će vam biti užasna i osuđivat ćete je, isto će vas ponekad pomalo nasmijati. Onako gorko-slatko. Gotovo kao i cijeli roman.

Claire je od mame naslijedila vjerovanje da će vas prije ili kasnije ljubav napustiti, odšetati iz vašeg života. Meg je u naslijeđe dobila nešto sasvim drugo: Ona uopće nije vjerovala u ljubav. (str. 208.)

Kristin Hannah: Između sestara

Mi između sestara

Meg je starija i uvijek je bila tu za Claire, čak i kad je trebalo ići protiv sebe. Cijeli si život zamjera zbog pogreške koja je meni, kao čitatelju, bila neznatna i stvarno nije bila ni blizu vrijedna tolikog udaljavanja sestara, pogotovo nakon svega što su zajedno prošle. No, prijeći ćemo preko tog klimavog dijela jer već smo se zaljubili i u sestre i u sve ostale likove, pogotovo u hrpu Clairenih prijateljica. Žene su to svaka sa svojim setom problema, ali bezrezervno su tu jedna za drugu. One su sve ono što je Claire htjela imati s Meg i uf… Baš mi je bilo tužno kada je prisustvo tih prijateljica podcrtalo ogromne razlike u životu sestara. I ostali su sporedni likovi divni i, osim majke koju volimo mrziti, nema nitko tko će nam biti odbojan.

Roman Između sestara nije neko revolucionarno štivo, ali meni je bio divan! Znala sam što će se dogoditi pretkraj i prije nego se to počelo događati, ali svejedno sam napeto pratila rasplet i nadala se najboljem. Uživala sam u svakoj stranici i bio mi je pravo ljetno štivo! Najtužniji sam dio čitala na plaži. Sva ta gužva nije me omela u šmrcanju; suze sam brisala suprugovom majicom i ne mogu vam opisati pogled koji mi je uputio kad je shvatio što radim. Čovjek još uvijek, nakon petnaest zajedničkih godina, ne može shvatiti da zasuzim zbog knjige… A ovo je Kristin Hannah! Suze su bile gotovo zagarantirane!

Ukratko, roman je prelijep i od mene imate ogromne preporuke! Pogotovo ako imate sestru. Znam da se niste slagale u nekom periodu života, ali isto tako znam da je veza među sestrama neraskidiva. Baš kao ona između Meg i Claire. Ova mi je knjiga bila pravo čitateljsko zadovoljstvo i od srca vam je preporučujem! 

Ostali naslovi ove autorice

Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.

Kod nas su, u nakladi Znanja, dosad objavljeni sljedeći naslovi:

A ja ću ih, jednoga dana, sve imati na polici.

Gdje kupiti roman Između sestara

Znanje

Monika Herceg: Ovdje počinje šuma

Nakladnik: Fraktura, 2026.

Naslovnica romana Ovdje počinje šuma: ©Fraktura

Monika Herceg: Ovdje počinje šuma
AI generated

Mali uvod

Za roman Ovdje počinje šuma čula sam valjda dva sata prije nego sam ga dobila. Negdje na društvenim mrežama pročitala sam predivnu recenziju o tome kako predratna Hrvatska nije svakome bila med i mlijeko i kako nisu svi kupovali stanove i ljetovali, nego da je bilo i sirotinje, o kojoj se puno manje govori. Nekako me baš dotakao taj osvrt i poželjela sam pročitati roman. Onda mi je stigla dostava i ostalo je povijest. Počela sam čitati već sutradan.

Osim na ovu sretnu slučajnost, osvrnula bih se na još nešto. Ako pratite knjiške stranice po društvenim mrežama, onda ste sigurno vidjeli da je roman Ovdje počinje šuma dobio i neke loše kritike. Onda je druga struja kritičara uskočila pa se počela prepirati s ovim prvima… Nisam baš skroz upućena, nisam se detaljno ni zanimala, ali bilo mi je zanimljivo kako nikad prije nisam čula za Moniku Herceg (moja sramota), a sad mi neprestano iskače po zidu. Što htjedoh reći? E da… Nisam pročitala službene recenzije ni jedne ni druge strane. Iznijet ću vam isključivo svoje mišljenje, a ono ukratko glasi – NEMOJTE PROPUSTITI!

Surovost zemlje i neimaštine nasuprot dječjoj imaginaciji mrvičicu mi bacaju na Črnu mati Kristiana Novaka, a čini mi se da je opisana obiteljska dinamika pomalo slična onoj u Pupčanoj vrpci Lucije Tunković. I tamo su letjeli tanjuri, i tamo je opisano predratno djetinjstvo. Koliko volim Novaka znaju već i vrapci na grani, a jako mi se svidjela i Pupčana vrpca.

Tako da, Ovdje počinje šuma – definitivno! Nemojte se bojati prljavštine, nesreće i smrada koji se prelijevaju sa stranica. Bezimene likove ove priče o rođenju i odrastanju nećete zaboraviti.

Ovdje počinje šuma

Obitelj čine dijete, majka, otac, baba i đed. Otac je slabo prisutan, najprije je u ratu, potom je na poslu, a nekako između toga… Također nije prisutan. Majka je pobjegla iz jednog nasilja i bijede u isto. Možda u malo bolje.

Ako sanjaš da kupuješ kuću, netko će umrijeti. Ako sanjaš da gradiš kuću, nekoga ćeš pokopati. Tako vjeruje majka, ali ništa ne govori. (str. 12.)

Trebalo je biti bolje, trebali su sagraditi kuću, no došao je rat. Umjesto u novu kuću, obitelj je otišla u izbjeglištvo. Iz prakuće u tuđu kuću, u vlažnu, hladnu potleušicu.

Noću, kad svi spavaju, kuća žvače glasno sjećanja koja su ponijeli u dvjema vrećama za krumpir i kutiji od cipela. Učini im se tada da kuća cvili, da se glasaju prozori, da propuštaju jezik mrzlog vjetra. (str. 27.)

Đed je nasilnik. Nikad se ne kupa. Smrdi. Sve je puno mirisa. Dok čitate, teško dišete. Borite se za udah. Đed baca tanjure, šalice, sve što mu dođe pod ruku.

Baba se isto nikad ne kupa. Baba ne pere odjeću. Majka je na jedvite jade ponekad izriba u kablu vode. Ali baba priča. Baba djetetu priča i u djetetovoj glavi bujaju sve te priče. U djetetovoj glavi buja šuma, i životinje, i sav onaj užas života koji dijete ne razumije.

Rastvaram usta, a iz usta izlaze mravi, štriga-rige, paukovi, izlaze i stonoge, gujavice. … Onda propjevam. Pa se i šuma u meni umiri. (str. 172.)

Dijete je djevojčica, ali još je dovoljno mala da se osjeća samo kao dijete. Šišaju je nakratko jer je s kratkom kosom lakše. Oblači samo odjeću iz Caritasa. Uvijek veću, da se duže nosi. Uvijek neutralnih boja, ni ženskih ni muških.

Monika Herceg: Ovdje počinje šuma

Predivni užas

Ovdje počinje šuma roman je toliko jednostavno napisan, ali toliko teško sjedne na dušu. Autorica opisuje sve, ali gledano dječjim očima. Naime, sve nam pripovijeda dijete. Kratkim rečenicama, lišenim ukrasa… Ali toliko efektnima da, vrlo često, moramo prestati čitati. Vidi se da je autorica pjesnikinja. Riječi teku lijepo, prirodno, neminovno. Takve su kakve su. Život je takav kakav je. Može se samo izreći, ispričati. Kao što ga baba priča, a dijete upija. I onda prenosi u naše žedne uši i oči.

Rat se provlači gotovo od početka do kraja romana. I nije riječ samo o jednom ratu, baba i đed doživjeli su i više od jednoga.

Kad se začuje uzbuna, majka i baba se ni ne trznu. Dijete osluškuje, ali poslije ni ono više ne trza. Što nam Bog da, kaže majka. Nije da se imaju kamo sakriti. Jedino kuća zadrhti svaki put kad začuje sirene, strese se iz temelja. (str. 42.)

Ono što nam dijete pripovijeda iz svoje perspektive… Ono ne zna što sve to znači, ali mi znamo, mi slutimo. Ovdje počinje šuma užasan je roman. Toliko lijep i surov. Toliko emotivan, ali nenakićen. Poglavlja su kratka, fragmenti neke veće cjeline. Svako to poglavlje pričica je za sebe. Pričica o duboko disfunkcionalnoj obitelji kojoj je siromaština oduzela svaku priliku za ljubav, za nježnost.

Mogla bih, ali neću

O ocu, a pogotovo o đedu ne bih puno govorila. Otac je gotovo ništa, lik koji stoji sa strane i više smeta nego koristi. O đedu ćete sve i sami saznati, neću vam oduzimati taj gušt.

Ali majka i baba, s njima i dijete. Taj ženski dio sagiba svoje kosti i nosi sve. Nosi priču, nosi preživljavanje. Sve su prošle, sve su pretrpjele, trpe i dan-danas. Ali ustraju.

A majka rukom miješa, kuha, mijesi, presađuje…Rukom pere veš, krumpir oguli, pitu razvije… Rukom majka drži kuću da se ne sruši, drži babu, drži oca, drži đeda. (str. 179.)

I nije to nešto pohvalno, nemojte se zavaravati. I majka i baba su disfunkcionalne, ali one se jedine trude. Dijete jedino zbog njih zna što je (minimalna) toplina. Baba sa svojim pričama, i majka s rijetkim osmijesima.

O svim bih vam likovima mogla dugo pisati, ali neću. Tako bih voljela da uzmete roman Ovdje počinje šuma i sami se izborite sa svime. S konstantnom neugodom, s mirisima, s boli. Premda kratak, sumnjam da ćete ga pročitati u jedno popodne. Više sam ga puta odlagala i malo se od njega odmarala. Unatoč tome, slutim da je nekako važan. 

Od srca vam ga preporučujem. Ako ćete sad ljeti, možete, možda vašem srcu bude lakše. Ako ćete najesen, izvrsno. Doživljaj će biti potpun. Samo ga nemojte preskočiti.

Ovdje počinje šuma jedan mi je od najboljih romana pročitanih u 2026. godini. Tegoban, nemilosrdan. Tek s natruhom male nade na samom kraju. Vrijedi svake minute koju ćete u njega uložiti.

Monika Herceg: Ovdje počinje šuma

Ostali naslovi ove autorice

Monika Herceg rođena je 1990. godine u Sisku. Objavila je sve odreda nagrađivane knjige poezije Početne koordinate, Lovostaj te Vrijeme prije jezika. Autorica je izvođenih i nagrađenih dramskih tekstova.
Ovdje počinje šuma njezin je prvi roman.

Na linku pročitajte kratki intervju s autoricom, a dostupno je i par poglavlja iz romana. Ako vas ja nisam uspjela nagovoriti na čitanje, ona sigurno hoće.

Gdje kupiti roman Ovdje počinje šuma

Fraktura