Kategorija: Ljeto

Došlo nam je i ovo godišnje doba – ljeto! Nakon naporne, turbulentne godine, uživanje u ljetu zaista nam treba. Ali, ljeto samo po sebi ne bi bilo dovoljno, kada ne bismo u svakom ljetnom danu pronašli nešto novo. To su trenutci koji nam uljepšavaju život. A za nas, knjigoljupce, to su svakako trenuci kada se družimo s dobrom knjigom. Bilo da ljeto provodite na plaži, na temperaturi od 30+ stupnjeva, skrivenom šumskom proplanku ili negdje u planini, pronađite svoju ljetnu oazu.

Uronite u čarobni svijet ljubića, krimića, fantasy likova ili self help literature po izboru. Ljeto je izvrsna prilika (pogotovo ako ste na godišnjem odmoru) da pročitate sve one naslove koji vam tijekom godine stoje na “čekanju” na nekoj polici ili hrpi. Mi ćemo se truditi recenzirati razne žanrove, nova i stara izdanja, lepršava, romantična, kao i nešto ozbiljnija, provokativnija djela, te sve one naslove koje nam ponude naši nakladnici ovoga ljeta. Ako nešto i ne uspijemo, ostat će za zimu.  Vas, dragi pratitelji molimo da nam šaljete vaše sugestije, dobronamjerne kritike i, naravno, pohvale na naše recenzije.

Objavljeno

Erica Katz: Muška igra

Nakladnik: Fokus komunikacije d.o.o, 2021., Zagreb

Naslovnica knjige Muška igra: ©Fokus

Erica Katz Muška igra

Korporativni svijet-muški svijet i muška igra

Muška igra odličan je triler koji prati mučan položaj uspješne žene, pravnice, koja se polako uspinje u korporativnom svijetu. Da bi mogla raditi jednako uspješno kao i njezini muški kolege, Alexandra Vogel mora dokazati da je jednaka u svemu. Mlada, naivna, ali ustrajna i s puno energije, Alex se svakim danom sve više dokazuje. U kratkom roku polazi do prilike za napredovanje. Do sada su partneri bili isključivo muškarci. Ali, uspješna karijera ima svoju cijenu.

Alex postaje pripravnica

Kao jedna od najboljih studentica s Harvarda, Alex biva primljena kao pripravnica u odvjetničkom društvu Klasko & Fitch, koje je sinonim za izvrsne poslovne rezultate u svijetu korporacijskog prava. Biti dio odjela za Spajanje i preuzimanje Alexin je san i kad joj se ukaže prilika da uđe u muški tim koji ga vodi, ne žali ni trenutka. Posao koji nema radno vrijeme, cjelonoćno rješavanje predmeta i slanje tisuće mailova, uz proučavanje zakona, potpuno zaokuplja Alex. A u muškom timu, Alex je jedini ženski igrač. To znači da mora slijediti pravila i način života kao i ostali. Pravila su jednostavna: posao bez radnog vremena sve do dobivene parnice, a zatim opuštanje po barovima, opijanje i uzimanje kokaina kako bi se izdržao novi, sutrašnji dan.

Nakon šest mjeseci u Klasku shvatit ćeš da si solo! str. 29.

Privatni život je nepovratno nestao

Alex je u vezi sa Samom, jednostavnim momkom koji joj je velika podrška. Sam nije ambiciozan, njegova tvrtka je tek u začetku, ali podržava Alexine ambicije shvaćajući da je to njezin san. Kako se Alex sve više penje na ljestvici društvenog poretka, njezina veza sa Samom upada u probleme. Alex se mijenja. Njezina mjerila postaju drugačija. Uživa u skupoj odjeći, hrani i vinima na mnogim ručkovima zajedno sa svojim poslovnim partnerima. Uživa u muškom druženju, lascivnim pričama o muškim osvajanjima, odlascima s društvom u striptiz klubove. Sve će učiniti da bude prihvaćena od strane muških kolega. Njezin se sustav vrijednosti toliko promijenio da se počinje stidjeti Sama. Stidi se također svojih roditelja i njihovog radničkog podrijetla.

Što vas je onda motiviralo da postanete suradnica u odjelu za spajanja i preuzimanja, ako je posao bio teži nego na drugim odjelima?

Vjerojatno je presudio osjećaj prestiža. str. 231.

Seks, droga i novac u korporativnom svijetu

Alex je toliko ušla u odvjetnički milje svojih muških kolega da je on prihvaćaju gotovo ravnopravno. Povjeravaju joj svoje intimne stvari, bračne probleme, prljave igre s klijentima. Da bi opstala u muškom svijetu, Alex je spremna odbaciti svoja ženska prijateljstva. Ni ta prijateljstva nisu iskrena jer se svaka od žena pravnica u svijetu muškaraca bori za svoje mjesto u korporativnom okruženju. Uskoro i sama Alex pada na šarm jednog od partnera, Petera Dunna, vjerujući da je Peter, premda oženjen, bolje razumije nego momak Sam. Opčinjenost Peterom, a još više opčinjenost moći, košta Alex veze sa Samom. Premda kasno, Alex uviđa svoju grešku. Još kad otkrije da bogati klijenti, beskrupulozni gadovi, iskorištavaju ženske djelatnice, odvjetnice i mlade pripravnice seksualnim ucjenama i aluzijama, Alex odlučuje ne pristati na kompromise i javno se izlaže u borbi za prava žena odvjetnica.

Erica Katz Muška igra

Dojam o knjizi Muška igra

Meni je knjiga za čistu peticu. Cijelo vrijeme sam razmišljala kako autorica toliko mnogo zna o korporativnom pravu i muško-ženskim ulogama u njima, da je sigurno i sama dio tog svijeta. I nisam se prevarila. Autorica je i sama radila kao dio odvjetničkog miljea u najvećoj odvjetničkoj tvrtki na Manhattanu. Nažalost, rad u ogromnim tvrtkama tog tipa podrazumijeva, osim rada bez radnog vremena te bez privatnog života, i problem u seksualnom nametanju starijih partnera, a često i klijenata, mlađim odvjetnicama, a pogotovo  pripravnicama. To je surovi svijet u kojem vlada muški šovinizam i u kojem malo žena može uspjeti. A popeti se do samog vrha i postati partner mogu samo rijetke. Uz ogromnu cijenu.

Iako je knjiga plod autoričine mašte, jasno je da su mnogi elementi, pogotovo oni koji se tiču seksualnih aluzija i mobbinga muškaraca prema ženama itekako istiniti. Mučne situacije kroz koje prolaze mnoge žene u sferi visokih odvjetničkih krugova nepoznate su javnosti, jer se te žene boje izaći u javnost s istinom, svjesne da bi izgubile posao. To se neće promijeniti ni nakon ove knjige. Ali, jako mi se sviđa što postoje žene kao Erica Katz koje ukazuju na to.

O autorici

Erica Katz psudonim je autorice Anne Arbor koja je diplomirala na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Columbiji i radila kao odvjetnica u  najvećoj odvjetničkoj tvrtki na Manhattanu. Muška igra njezin je prvi roman. Roman je odmah postao bestseller, a prava na knjigu otkupljena su i Alex ćemo uskoro moći gledati na Netflixu.

Autorica živi u New Yorku i danas radi u odvjetničkoj tvrtki.

Gdje kupiti roman Muška igra:

Ljevak

Objavljeno

David Nicholls: Slatki rastanak

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Slatki rastanak: ©Znanje

… prva ljubav, mislim da je to poput pjesme, glupe pop pjesme koju čuješ i pomisliš, pa to je jedina stvar koju ikada želim slušati, ima sve … ne treba mi ništa drugo. Sada je, naravno, ne bismo pustili. … Ali, kada je puste na radiju, pa, to je i dalje dobra pjesma. (str. 437.)

David Nicholls: Slatki rastanak

Slatki rastanak

Charlie Lewis je šesnaestogodišnji mladić, pomalo autsajder, najpamtljiviji po tom što ga valjda, nakon zadnjeg dana škole, nitko neće pamtiti.

Dok sam bio učenik, moja prepoznatljiva osobina bila je nedostatak prepoznatljivosti. … Nisu mi se divili niti su me prezirali, nisu me obožavali niti me se bojali; nisam bio nasilnik … nisam bio niti hrabar. (str. 7.)

Ta zadnja godina nije mu laka – završne je ispite napisao loše i nema šanse za upis na fakultet. Majka je napustila njegova oca i odselila se sa sestrom Billie, ostavivši njega da se brine za oca alkoholičara.

Malo snužden, to je bio jedan od izraza koje smo koristili. Ne osjeća se svojim, tužan. Mnogo stvari na umu. Zabrinut, tjeskoban. … Razočaran, naišao je na prepreku, nije mu baš najbolje, osjeća se odbijenim… Bila je izvanredna, doista, ta naša sposobnost smišljanja zaobilaznih fraza i eufemizama, poput društvene igre u kojoj nije dozvoljeno koristiti određenu riječ. (str. 185.)

Tada, sasvim slučajno, Charlie upoznaje Fran Fisher, djevojku drugačiju od svega što je Charlieju poznato. Kako bi je ponovo vidio, pristaje pridružiti se kazališnoj družini u kojoj glumi Fran.

Vratio sam se jer mi je bio nezamislivo da više nikada neću vidjeti to lice, čak i ako je to podrazumijevalo da pola dana moram provesti baveći se nečim što se zove impro-teatar, bila je to cijena koju sam bio spreman platiti. (str. 54.)

Prije nego shvati što se uopće dogodilo, Charlie se sprijateljuje s ostalim članovima grupe koje je dosad smatrao štreberima. Uviđa što je to pravo prijateljstvo, saznaje što je ljubav. Cijeli Charliejev život postaje bolji, bogatiji, šareniji.

No, teška obiteljska situacija i loše odluke koje je ranije donio, Charlieju ne daju mira i neprestano mu vise nad glavom. Hoće li mu upropastiti ovo čarobno ljeto smijeha, poljubaca i promjene?

Prva ljubav

Družina upravo priprema Shakespeareovu dramu Romeo i Julija, a Fran se priprema za ulogu Julije. Charlie čitavo vrijeme razmišlja o tome kako će odustati, ali toliko je opčinjen Fran da se nastavlja vraćati iz dana u dan – čak dobiva i ulogu u predstavi te počinje uvježbavati komad skupa s ostalima.

Shakespeare je, izgleda, uvjet koji Charlie mora ispuniti kako bi dobio priliku s Fran. Uskoro se sreća nasmiješi i njih dvoje postaju par.

David Nicholls: Slatki rastanak

Njihova je ljubav sve ono što prva ljubav jest – nabijena emocijama, luda, beskrajna i – osuđena na propast, na slatki rastanak. Iako smo svega toga svjesni od početka romana, ta nas sitnica ne sprječava da za njih navijamo – pa koliko potraje, potraje.

Charliejev je život u rasulu. Brine se o ocu alkoholičaru koji pleše na rubu depresije, neprestano u strahu od toga što će zateći kad se vrati kući. Opterećen je situacijama koje djeca ne bi smjela doživljavati. Baš zato, za njega se vežemo već od prvog poglavlja. Suosjećamo s njim, želimo ga zaštititi, uhvatiti za ruku, pogledati u oči i reći da će sve biti u najbolje redu.

… tada mi je sinulo… kako je najveća laž koju starost govori o mladosti ta da je potonja na neku foru slobodna od briga, uzrujavanja ili straha.

Dragi Bože, zar se nitko ne sjeća? (str. 187.)

Taj dječak prerano odrasta jer su oni koji bi ga trebalo voljeti i brinuti se za njega više okrenuti sebi, svojim potrebama i željama, svojim tugama i neuspjesima. Fran mu dolazi kao melem. Osvjetljava njegov turobni život, a nama čitateljima daje nadu da bi Charlie mogao postati nešto više razočaranja koje mu je, kako isprva izgleda, suđeno.

Ako mogu biti s Fran Fisher, ako me ona na neki način mogla prihvatiti, kao i sve moje mane iz prošlosti, svu bijedu i čudnovatost i brigu, onda bih ja zauzvrat postao bolja verzija samog sebe, verzija toliko sjajna i primjerena da je praktički potpuno nova. (str. 277.)

Slatki rastanak (od) Fran i Charlieja

Budući da mi je ovo prvi susret s Davidom Nichollsom, doista nisam znala što očekivati. Mislila sam da je ovo jedan lagani ljubavni roman, no prevarila sam se.

Njegov stil pisanja nije klasični stil ljubavnih romana – nije lepršav i jednostavan, zaigran i duhovit. Nichollsov me stil podsjeća na Orhana Pamuka. Neprestano pripovijedanje koje nije u potpunosti linearno iako ima neki svoj tijek obogaćeno razmišljanjima lika, sjećanja potaknuta sitnicama koje lik vidi ili osjeti, sve to usmjereno na Fran kao glavni objekt prisjećanja, ljubavi, želje… Pomalo sam se osjećala kao da iznova čitam Muzej nevinosti.

Usporedba s Pamukom definitivno ne može biti minus – no sjeta koja zrači iz romana Slatki rastanak čini ga prikladnijim za čitanje na neki kišni dan, nego ljeti kad upeče sunce. Vrijeme radnje je ljeto koje kao da podrazumijeva sreću i osmijehe. Baš zato, Slatki rastanak trebamo čitati u one ljetne dane koji se približavaju jeseni. Tada i mi, nagonski, osjećamo dolazak nekakvog kraja, a čežnja, tuga i bol glavnog lika oživljavaju i u našim srcima.

Ovo ljeto je baš užasno, nije li? Sunce izađe, nebo je plavo ako imaš sreće, i odjednom ti se jave sve one unaprijed određene ideje o tome što bi trebao raditi… Zato je ljeto strašno tužno – zbog toga što bismo svi trebali biti veseli. (str. 103./104.)

David Nicholls: Slatki rastanak

Ovo nije ljubavni roman, već roman o ljubavi. Prvoj ljubavi. Teškoj, intenzivnoj, očaravajućoj i dubokoj. Ljubavi koja nas mijenja i koju pamtimo cijeli život. Ovo je roman o odrastanju, o izgradnji karaktera, o traženju samog sebe. O tome da možemo i imamo pravo voljeti. Da ćemo nekad nekome biti ne samo dovoljno dobri, nego najbolji.

Da se za ljubav treba potruditi i izići iz zone komfora.

I da nikad nije kasno promijeniti se i krenuti naprijed.

Ostali naslovi ovog autora:

David Nicholls pisac je kojeg kritika smatra jednim od najtalentiranijih pisaca engleske suvremene književnosti.

Autor je pet romana, a kod nas su prevedeni Jedan dan, Mi i sada, Slatki rastanak.

Gdje kupiti roman Slatki rastanak:

Znanje

Objavljeno

Stephen Chbosky: Imaginarni prijatelj

Nakladnik Vorto Palabra, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Imaginarni prijatelj: ©Vorto Palabra

Kako bi zadržao moć moraš je dati. Nije potrebno nasilje kako bi se ubilo zlo. Potrebna je dobrota. str. 634.

Stephen Chbosky Imaginarni prijatelj

Imaginarni prijatelj- Stephen Chbosky ponovno iznenađuje

Imaginarni prijatelj neobična je, metaforična knjiga za koju trebate imati vremena. Knjiga je to koju nije lako čitati. Započinje u maniri klasičnog trilera, koji se postupno pretvara u horror priču, prepunu neočekivanih obrata. Knjiga je to koja izaziva podijeljena mišljenja, od oduševljenja do zamjerki na prevelikom korištenju horror scena. Ali svakako, to je knjiga koja je zaljuljala književnu scenu, kako svojom uzbudljivošću tako i metaforičkim porukama koje daju dublji smisao svemu pročitanom. Knjiga je duga (oko 640 stranica), ali ako se upustite, čeka vas fantastično putovanje..

Christopher I Kate počinju iznova…

Sedmogodišnji Christopher Reese s majkom Kate doseljava u novi grad. Ovaj put to je Mill Grove. Kate ga je izabrala jer je siguran, malen i ima izvrsnu osnovnu školu, a to je Kate važno. Mill Grove izvrsno je sklonište, jer Kate bježi. Bježi od problema, bježi od nasilnog partnera Jerrya, bježi od uspomena na supruga koji je prije četiri godine napravio samoubojstvo.

Kate pokušava naći posao u novom gradu. Nakon niza neuspješnih pokušaja zapošljava se kao njegovateljica u domu starih. Troškovi su veliki, plaća je mala, ali Kate je sretna jer je s Christopherom sama i u miru. Premda još nemaju smještaj i žive u motelu, Kate osjeća da će ovdje biti sretna.

50 god prije…

Maleni dječak David Olson, iskrao se iz sobe i spustio niz bršljan bez znanja brata i roditelja. Nešto ga je vuklo prema određenom dijelu gradića gdje se nalazi Misijska šuma. David je čuo glas koji ga poziva. Bio je to glas žene koja ga je pozivala šapatom. A David je bio znatiželjan. Pa je ušao u Misijsku šumu. I nikad više nije izašao..

Ne postoje luđaci, dječače. Luđak je samo osoba koja te promatra. str. 74.

U školi

Christopher je loš učenik. Jako se trudi, ali njegovi rezultati su loši. Njegovi testovi su na rubu prolaznosti. Većina učenika u razredu mu se ruga jer ne zna sva slova i teško čita. Christopher je bio žalostan jer je znao da mama puno očekuje od njega, a on je nemoćan. Čitanje mu stvarno ne ide. Nasilni dečko iz razreda Brady Collins i napadna djevojčica Jenny Hertzog rade mu različite spačke. Ali i Christopher ima svoje prijatelje: debeli dječak Ed, nadimkom Specijalac, i dvojica blizanaca staju na Christopherovu stranu. Knjižničaraka mu preporučuje knjige kako bi poboljšao čitanje. Knjige su stare, a na jednoj je napisano ime D. Olson. Christoper otvara knjigu i odjednom osjeća da nije više sam. Osjeća trnce u tijelu. Netko je s njim…

Stephen Chbosky Imaginarni prijatelj

Christopher ulazi u Misijsku šumu

Noćima Christopher razmišlja o svom problemu sa školom i tome kako žalosti mamu, a to nikako ne želi. Kroz prozor vidi oblak. Oblak mu se odjednom obraća i Christopher kreće za njim. Niz puteljak. Pravo u Misijsku šumu. I nije ga bilo punih šest dana. Šestog dana sam će uskrsnuti iz šume na rubu grada, neozlijeđen, ali promijenjen. Vratit će se s glasom koji samo on može čuti, s neobičnom misijom koju samo on može izvršiti – u suprotnom ni njegova majka niti itko u gradu neće biti siguran.

Ja sam samo dječak. Nisam moćan. Nisam snažan.

Nisi moćan zato što si snažan, Christophere, moćan si zato što si dobar. str. 400.

Kad je izašao…

 Christoper vidi buduće događaje, osjeća ih iako, ne zna zašto. Njegova disleksija odjednom nestaje i on se odjednom popravlja u učenju toliko da rješava testove prvi u razredu. Pogađa brojeve lota i dobiva veliki novčani dobitak koji omogućuje njemu i majci da kupe kuću. O svemu ga savjetuje imaginarni prijatelj, ljubazni gospodin, nekad vojnik, s kojim svaku večer priča u svoj sobi. Kuća koju su kupili nalazi se na rubu Misijske šume. A u šumi Christopher ima poseban zadatak. Treba onemogućiti Siktavicu da zavlada gradom. Christopher uz pomoć prijatelja gradi kućicu na stablu u Misijskoj šumi. Iz kućice je ulaz u imaginarni svijet..…

Ne mogu ti to reći, ali ti mogu pokazati, samo zapamti…

Možemo ili progutati strah ili dopustiti strahu da nas savlada.

Dojam o djelu

Ova knjiga predstavlja nevjerojatno putovanje. Premda naoko triler, koji se postupno prevara u horror, knjiga je metaforička poruka čovječanstvu. Ratovi, nasilja bilo koje vrste, sukobi i prevrati, mogu zaprijetiti čovječanstvu, ali dobrota ljudi, opraštanje, poniznost i iskupljenje, kozmičke su vrijednosti koje drže ovaj svijet u ravnoteži. Još, kad su pokretači svega dobrog nevina dječja srca, snaga dobrote premašuje snagu zla. Knjigu sam doživjela kao da mi osobno Stephen King šalje biblijske poruke. Imaginarni prijatelj je neobična, uzbudljiva knjiga, koja će vas taknuti u srce i zbog koje ćete zdušno navijati za malenog dječaka da pobjedi sile zla. Knjiga nam pokazuje kako nije važno koliko su mračna mjesta na kojima smo bili ili strašne stvari kojima smo svjedočili. Sve je podložno iskupljenju. Pogotovo je kraj knjige otkrivenje sa svojim proročanskim porukama. Moja jedina zamjerka knjizi je što je apsolutno preduga. Po mom mišljenju, knjiga je komotno mogla biti i dvjestotinjak stranica kraća. Ovako od čitatelja zahtjeva dovoljno vremena kako bi je pročitali. Ako to imate, svakako je preporučujem pročitati, isplati se.

O autoru

Stephen Chbosky (1970.) američki je romanopisac, scenarist i filmski redatelj najpoznatiji po bestseleru New York Timesa – Charliejev svijet (The Perks of Being a Wallflower) – prema kojem je snimljen istoimeni filmski hit s Loganom Lermanom, Ezrom Millerom i Emmom Watson u glavnim ulogama. Svojim je prvijencem, romanom Charliejev svijet, u rekordnom roku osvojio književni svijet. Bestseler iz 1999. godine danas ima kultni književni status pa se na policama američkih knjižara može naći hrptom uz hrbat s Lovcem u žitu. Njegovo novo djelo, Imaginarni prijatelj, također se prometnuo u bestseler, a oduševljene recenzije nemoguće je i pobrojati. Ovom uzbudljivom romanu također predstoji ekranizacija, a Vorto Palabra hrvatskim ga čitateljima predstavlja u vještom prijevodu Petre Pugar.

O prevoditeljici

Nemam običaj pisati o prevoditeljima. Ovaj put činim iznimku jer sam apsolutno oduševljena prijevodom koji je odradila Petra Pugar, koja je vještim stilom dočarala svijet dislektičnog dječaka kao i jako dobro, što tekstualno, što interpretativno, odradila pretvaranje radnje iz krimića u horror.

Gdje kupiti

Vorto Palabra

Ako volite Kinga, recenzije romana Misery, Isijavanje i Uljez pronađite klikom na naslov, a ako volite atmosferu mračne šume i djeteta koje u nju ulazi, a vraća se promijenjeno, bacite oko na recenziju romana C.J. Tudor, Skrovište.

Objavljeno

Mariana Enriquez: Što smo izgubili u vatri

Nakladnik: Hena com, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Što smo izgubili u vatri: ©Hena com

Mariana Enriqez Što smo izgubili u vatri

Što smo izgubili u vatri – gotički portret zemlje koja zna što je smrt

Što smo izgubili u vatri sukus je dvanaest kratkih, uznemirujućih priča, od kojih su neke duboko jezovite, nasilne i traumatične. Brutalno iskrena, realistična, ona koja nas izbacuje iz takta, Mariana Enriquez, ponudila je čitateljima  knjigu koja predstavlja najbolji izbor kratkopričaške literature iz suvremene Argentine.

Kratke priče – krenimo redom

Autorica donosi priče o patološkim ličnostima, serijskim ubojicama, majci koja prodaje svog sina kako bi preživjela, turistima koji posjećuju poprišta najtežih, najbestijalnijih zločina kako bi se razonodili. Nadalje, opisuje život ljudi u opasnim kvartovima-slamovima, policijsku brutalnost, lokalna praznovjerja i  običaje, djevojke  koje se samoozljeđuju rezanjem i štošta drugo. Zadnja priča, Što smo izgubili u vatri, opisuje potresne sudbine žena i djevojaka koje su njihovi muškarci zapalili, polivši im najprije lice i tijelo alkoholom ili benzinom te zatim užgali šibicu. One koje su preživjele pokazivale su svoje unakaženo tijelo kao surovi dokaz beskrupulozne brutalnosti i nasilja.

Muškarci spaljuju žene, malena. Oduvijek nas spaljuju. Sada se spaljujemo same. Ali, nećemo umrijeti: pokazat ćemo svoje ožiljke. str. 194.

Argentina-zemlja koja nosi traumu kao pečat

Što smo izgubili u vatri sabrane su priče vrlo različite tematike s jednom zajedničkom poveznicom: Argentinom danas, zemljom koja nosi teret nasilne prošlosti, krvavih sukoba, vojne hunte i koja je ostala u međuprostoru između želje za novim i prošlosti koja je sustiže na svakom koraku, i Argentinom nekad- opasnom, mučnom, mračnom, krvavom, ponosnom.

No četvrt je ostala obilježena bijegom, napuštanjem, ljagom odbačenosti. I postaje sve gore. No ako se čovjek zna kretati po četvrti, ako razumije dinamiku, raspored, nije opasno. Ili je manje opasno. str. 8.

Priče su različite tematike, ali vrlo intimne, osobne. Svaka od njih ispričana je na vrlo dubok, uznemirujući način koji vas istovremeno užasava i kojemu se divite. Osobna perspektiva koju uočavate u svakoj od njih čini ih vrlo autentičnima. Premda znate da je riječ o fikciji, cijelom zbirkom prisutni su svakodnevni trenuci života u Argentini: nasilje, neredi, okultne prakse i vjerovanja. Neke od priča toliko su strašne da dok horor suptilno kaplje, osjećate gotovo fizičku nelagodu čitajući ih, ali znate da ih trebate pročitati do kraja.

Mislite da imate pravo ubijati djecu?

Nisam jedini, i drugi to rade.

Zašto ste ubili djecu?

Zato što mi se sviđalo. Str. 85.

Slamovi

Opskurna naselja u Argentini, slična favelama u Brazilu, naselja su u koje ulaze samo naivni ili potpuno ludi ljudi. Ni policija, odvjetnici ili socijalni radnici ne usuđuju se ući u ova naselja. Opasnosti koje tamo vrebaju, legla kriminala, prostitucije i droge, uz posvemašno osiromašene građane koji tamo žive izvan svakog ljudskog  dostojanstva i osobne sigurnosti,  vlasti su potpuno zaboravile. Kako se stanovništvo ovih mikro zajednica međusobno rodbinski i obiteljski povezuje u vrlo bliske, incestuozne odnose, rađa se velik broj djece s različitim teškoćama i deformitetima. Mještani tada pribjegavaju prizivanju duhova što se naziva ” murga”, kako bi poništili zle duhove ili prokletstva bačena na njihovu zajednicu.

Mariana Enriquez Što smo izgubili u vatri

Dojam o djelu Što smo izgubili u vatri

Rijetko imam priliku čitati autore s ovog područja, stoga mi je ova knjiga potpuno iznenađenje. Na prvu, jasno je da je riječ o veoma nadarenoj spisateljici. Njezine junakinje ili žrtve (odreda sve žene) otvaraju mnoga pitanja i pokazuju da u pravo zlo nije uvijek lako uperiti prstom, pogotovo u zemlji kakva je Argentina. Čvrstim, gotičkim stilom napisana, bez uljepšavanja, Mariana Enriquez  oslikava portret zemlje koja pamti grozne traume u prošlosti, a sadašnjost je dovoljno nestabilna da nevolje vrebaju iz svakog ugla. Neke su me priče istinski potresle i premda znate da je riječ o fikciji, ako se samo mali dio napisanog u nekom obliku i dogodio, prestrašno je i pomisliti.

Knjiga je mučna, uznemirujuća, teških tema, neke su i morbidne, ali duboko intimna, napisana od jako dobre pripovjedačice za čiju se spisateljsku karijeru ne treba bojati. Ako ste čvrstih živaca i jasno vam je da u knjigama ne nailazite uvijek na ono dobro ili happy end jer ovdje ćete naći upravo obrnuto, pročitajte ovu knjigu.

O piscu

Mariana Enriquez (1973.) argentinska je književnica i novinarka. Njezin bogat književni rad, za koji je dobila mnoga priznanja, objedinjuje zbirke kratkih priča te eseja. Sa zbirkom Što smo izgubili u vatri doprla je do čitatelja diljem svijeta. Priče su prodane u preko dvadeset zemalja čak i prije nego što su objavljene na španjolskom jeziku. Živi i radi u Argentini.

Gdje kupiti zbirku priča Što smo izgubili u vatri:

Hena com

Objavljeno

Linda Green: Posljednje što mi je rekla

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Posljednje što mi je rekla: ©Mozaik knjiga

A kada ljudi kažu da bi stvari zakopane u prošlosti tamo trebale i ostati, zapravo žele reći da se ne žele suočiti s njima. Užasava ih razorna snaga kojom tajne često znaju uništiti živote. Međutim, i skrivanje tajni jednako vas lako može uništiti iznutra. (prolog)

Linda Green: Posljednje što mi je rekla

Posljednje što mi je rekla

Nicola bdije uz svoju voljenu baku Betty jer je baka na samrti.

Zadnjim dahom, Betty povjeri unuci kako se u kutu dvorišta nalaze dječica.

Isprva, Nicola misli da da su to besmislice umiruće žene, no nešto u njoj kopka je i ne da joj zaboraviti te jezive bakine riječi.

Je li doista moguće da se u vrtu nalaze zakopana djeca?

… jer mi se, s prvim tupim zvukom udarca zemlje o drvo koji sam začula, u glavi rodila pomisao koja je nastavila odjekivati prazninom mojeg uma; pomisao da ne ukapaju samo bakino tijelo nego da s njom odlaze i sve tajne njezina života. (str. 51.)

Na njezinu nesreću, Nicolina kćerkica, igrajući se baš u dijelu dvorišta koje je spomenula baka, pronalazi koščicu. I premda se Nicola uvjerava da je kost životinjska, protivno majčinim željama ipak alarmira policiju koja je, nakon analize, obavještava da je kost ljudska. Kost dojenčeta stara između pedeset i sedamdeset godina.

Što se to dogodilo u bakinoj kući prije toliko godina?

Čija su djeca?

I kako su se našla zakopana u vrtu, pod kipovima razigranih vila?

-Počinjem uviđati – odgovorila sam – da je problem kod prekapanja nečijeg života upravo to što nikad ne znaš što ćeš iskopati. (str. 104.)

Nicola je uporna u otkrivanju obiteljske tajne, iako joj to ne donosi ništa dobra.

Majka ju odbacuje, starija kći odbija razgovarati s njom, a počinje dobivati i prijeteće poruke.

Netko me pokušavao prisiliti da prestanem kopati, a ipak, jedini ljudi na koje je ovo imalo ikakvog utjecaja bili su članovi moje obitelji. Osim ako se ne varam, osim ako ne postoji još netko, netko tko nije dio obitelji, netko s tajnom za koju ne želi da izađe na vidjelo. (str. 143.)

Kakve tajne krije Nicolina obitelj?

Je li možda bolje da neke tajne nikada ne izađu na vidjelo?

Linda Green: Posljednje što mi je rekla

Posljednje što mi je rekla – obiteljska drama koja se čita bez daha

Nakon određenog perioda, evo napokon romana koji mi se stvarno svidio!

Uvijek volim čitati o obiteljskim tajnama, o brižljivo skrivanoj prošlosti i ljudima koji su više od onoga što se čini na prvi pogled.

Posljednje što mi je rekla obiteljska je psihološka drama s elementima kriminalističkog romana i priča je to u kojoj ćete uživati.

… prstima druge ruke i dalje dodirujući poruku u svojem džepu te osluškujući divlje udaranje svojeg srca dok su mi pred očima još uvijek igrale riječi s papira, ispisane crnim markerom: „Tajne će ti uništiti obitelj. Prestani. Smjesta.“ (str. 142.)

Klupko se počinje razmotavati kad baka na samrti unuci šapne strašne riječi: Dječica su u vrtu…

I iako joj svi govore da ne istražuje obiteljsku prošlost jer će joj donijeti samo zlo, unuka Nicola uporna je u otkrivanju tajne jer vjeruje da je to zapravo bila bakina posljednja želja.

Ono najbolje u ovom romanu jest to što, čitajući, otkrivamo da je bakina tajna nešto sasvim sporedno. Puno važnija otkrića vrebaju sa stranica ovog romana i to je razlog zbog kojeg je ne možemo ispustiti iz ruku!

Priču nam pripovijeda više pripovjedača što joj daje na misteriji (jer ne shvaćamo tko nam zapravo govori) i dinamici. Isprepliću se sadašnjost, prošlost i stara ljubavna pisma upućena baki Betty.

U sadašnjosti govori Nicola, tužna zbog bakine smrt, iznenađena snagom i utjecajem tajni koje odjednom počinju isplivavati oko njezine obitelji, prestrašena prijetećim porukama koje joj upućuje netko anoniman, ali opasan.

Prošlost nam priča neimenovana djevojka za koju slutimo tko je, ali ne znamo to sa sigurnošću do samoga kraja.

Ljubavna pisma baki Betty potpisana su, no muškarci su manje važni likovi romana Posljednje što mi je rekla. U neku ruku, oni su pokretači radnje, ali vrlo brzo odlaze s pozornice i ostaju samo žene.

Četiri generacije žena jedne obitelji

Počevši s bakom Betty, preko otuđene majke Irene i kćeri Nicole do unučice Ruby, gotovo svaka od njih ima tajnu koju pažljivo, uporno skriva i problem koji iz te tajne proizlazi.

Ne želim otkrivati puno toga kako biste mogli potpuno uživati u radnji, ali reći ću vam da ništa nije onako kako vam se čini. I baš kad pomislite da ste shvatili zaplet, spisateljica vas vodi u sasvim drugom smjeru.

Linda Green: Posljednje što mi je rekla

Osim što je napet, roman Posljednje što mi je rekla jako je dirljiv. Nećemo se povezati s likovima, a razumjet ćemo ih. Njihovi će nam postupci postati jasni tek kada zatvorimo korice i kada nam malo sjedne potresna situacija u kojoj su se likovi našli.

Svaki ženski lik nosi neki križ – neku tajnu koja grize i peče iznutra.

Tajnu žele sačuvati pod svaku cijenu, no moramo se zapitati, isplati li se?

Može li se dobro živjeti čuvajući tajnu?

Može li se mirno spavati?

I kada tajna napokon pronađe svoj put u svijet, hoće li nas ona doista upropastiti?

Ili možda spasiti?

Pouka je to koju će ove žene, a i mi skupa  s njima, itekako naučiti.

Tajne su teške.

Lome.

Uništavaju.

A kada prestanu biti tajne, gube svoju snagu.

I mi naposljetku mi, čuvarice tajni, postajemo slobodne.

Ostali naslovi ove autorice:

  • Igra skrivača
  • Posljednje što mi je rekla

Prije koju godinu čitala sam roman Igra skrivača i ostao mi je u dobrom sjećanju. I on je, kao i Posljednje što mi je rekla, mješavina kriminalističkog romana i obiteljske, psihološke drame. Govori o majci koja je zatvorila oči u igri skrivača i dok je izbrojila do sto, njezina četverogodišnja kćerkica je nestala.

Gdje kupiti roman Posljednje što mi je rekla:

webshop Znanje

Objavljeno

J.P.Delaney: Igra povjerenja

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Igra povjerenja ©Znanje

JP Delaney Igra povjerenja

Baudelair kao motiv za ubojstvo

Igra povjerenja novi je roman pisca JP Delaneya koji je autor bestselera Ona prije mene. Ideja za ovu knjigu postojala je znatno prije, ali autor nije bio zadovoljan napisanim i objavljenim sažetkom, te je nakon dva desetljeća ponovio originalnu ideju. Roman o glumici koja  u zamjenu za zelenu kartu pristaje približiti se osumnjičeniku za više ubojstava, autor je izvrsno dopunio vlastitim prijevodima Baudelairevove poezije. Claire igra vrhunsku ulogu u kazališnoj drami koja prati stvarni život. Predstava je istovremeno i kazališni komad i realnost.

Preveseloj

A tako ću jedne noći

Kada bije ura slasti

Do tvog se blaga krasti

I do tebe tiho doći

Da kažnjena bude koža

Da ti ranim grudi glatke,

Da bokove tvoje slatke

Mrvim ranom poput noža… str100.

Cvjetovi zla- lajtmotiv ubojstva

 Pjesme iz zbirke Cvjetovi zla, autor je sažeo kako bi odgovarali zahtjevima trilera, ali ni u jednom slučaju nije im promijenjeno značenje. Kad je napisao Cvjetove zla Baudelair je bio u vezi s dvjema ženama. Jedna je bila glasovita ljepotica, miljenica Pariza, Bijela Venera. Druga je bila kabaretska plesačica miješane rase koja je prodavala tijelo na ulicama. Nju je zvao Crna Venera. Boudelair je bio opsjednut  bijelom Venerom kojoj je slao pjesme o stvarima koje je činio Crnoj Veneri, a  isto to kao lajtmotiv koristi i poznati pisac u knjizi.

Nemojte razmišljati. Gluma nije ni pretvaranje, ni oponašanje. Gluma je uživljavanje. str.35

Claire -mamac za nevjerne muževe

Claire Write britanska je studentica drame u New Yorku i kako nema zelenu kartu, nije joj dopušteno obavljati većinu poslova. Claire, stoga, uzima raznorazne poslove od kojih je jedan u odvjetničkoj agenciji koja se bavi razvodima. Claire koristi svoje glumačke sposobnosti kako bi uhvatila i snimila nevjerne muževe na djelu. Jedan od tih poslova ipak je bio drugačiji. Uplašena klijentica Stella Fogel traži Clairine usluge kako bi pronašla nešto čime inkriminirati supruga Patricka kako bi ga mogla napustiti.

Clare dobiva zadatak

Claire se sastaje s Patrickom i ne nailazi na ništa sumnjivo, dapače Patrick joj se svidi i privuče je svojom zaslijepljenošću Baudelairovom poezijom. Kad je dan poslije njihova susreta Stella pronađena mrtva, sumnja, naravno, pada na Patricka. Claire u cijelu priču uvlače forenzična psihologinja Kathrin Lamtham  i detektiv Frank Durban, uvjereni da je  Patrick sociopat, aktivan na internetskoj mreži Necropolis, koja okuplja sudionike internetske sado mazo scene, uključujući poklonike moći i dominacije.

On traži nekog poput vas, pa bi ga nestrpljenje moglo navesti na rizike. Zapravo rizik je za njega dio uzbuđenja.str.133

Patick i Claire započinju vezu

Claira osjeća da je Patrick privlači i upušta se u vezu s njim. Uvjerena je da Patrick nema ništa sa Stelinom smrću i da je pogrešan sumnjivac. Patrick obožava Claire. Postavlja kazališni komad po Baudelairovom predlošku u kojem Claire ima glavnu ulogu. Ona je bijela Venera. Cilj je predstave rekreirati sirovu moć Baudelairove poezije kroz provokaciju moderne publike, baš kao što su Cvjeovi zla izazvali stoljeće uronjeno u sentimentalnost i romantizam. Claire je magnetizom privučena Patrickovom osobnošću i shvaća da se zaljubljuje u ovog čovjeka. Ali, uskoro dolazi do nevjerojatnih otkrića i počinje se pitati tko je zapravo mamac-a tko plijen?

Mogla bih voljeti ovog čovjeka, shvaćam. A umjesto toga, ja mu lažem,str.167.

JP Delaney Igra povjerenja

Dojam o djelu

Po mom mišljenju knjiga je izvanredna iz dva razloga. Prvo je, originalna ideja. Knjiga je pisana u stilu kazališnog komada sa izmjenom glavnih likova u sinopsisu, pa se tako smjenjuju likovi Claire, Patricka, ostalih glumaca, redatelja, kriminalista i svih ostalih likova koji izgovaraju određeni tekst, pa niste sigurni gledate li kazališni komad u kojem je sve gluma ili je režiser u kazališni komad utkao stvarni život.

Drugi razlog zbog kojeg bih svakako preporučila ovu knjigu je rijetko viđeno korištenje predloška zbirke poezije poznatog pjesnika kao podloge na kojoj se razvija kriminalistički roman. Još, kad znamo za podatke iz života samog Baudelaira, koji je živio vrlo razvratnim životom punim nasilja, preljuba i niskih strasti, kao i činjenice da se godinama sumnjalo da Baudelair uopće nije napisao Cvjetove zla, o čemu i danas postoje prijepori, vještina pisca JP Delaneya (kojemu je to pseudonim) je neosporna.

Preporuka: svakako pročitati!

O autoru

JP Delaney pseudonim je pisca koji je napisao nekoliko književnih uspješnica pod drugim imenima. Autor je uspješnice New York Timesa Ona prije mene za koju je Imagine Entertainment otkupila filmska prava i koju će režirati oskarovac Ron Howard.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Sarah Haywood: Kaktus

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Kaktus: ©Znanje

Sarah Haywood: Kaktus

Kaktus

Susan Green upravo je primila poziv omraženog joj brata Edwarda u kojem je obavještava da im je majka preminula. Ne pretjerano emocionalna, Susan majčinu smrt prihvaća bez mnogo drame i kao nešto što se naprosto moralo dogoditi.

Ono što nikako ne može prihvatiti jest da majčina oporuka sumnjivo ide u korist Edwardu.

Nažalost, nisu samo majčina vrlo sumnjiva oporuka i Edwardovo uvredljivo ponašanje stvari s kojima se u ovom trenutku moram baviti. Dosad se nisam imala volje izravno suočiti s drugim problemom… Vjerojatno ste zaključili da sam u prvim mjesecima trudnoće. (str. 55.)

Upravo tako! U svojih četrdeset pet godina Susan si je lijepo sredila život. Ima zgodan samački stan u Londonu, posao koji joj omogućava redovito plaćanje računa i neovisnost te muškarca koji, prema dogovoru, ispunjava njezine društvene i intimne potrebe.

No, dogodile su se čak dvije neočekivane stvari – trudnoća i oporuka – i Susan, navikla na rutinu, pomalo je izbačena s tračnica svog pomno ucrtanog životnog puta.

Nisam žena koja u sebi dugo nosi ljutnju, koja je mrzovoljna zbog razmirica… Isto tako ne osjećam potrebu pod svaku cijenu pobijediti u svađi. Ali, naravno, kao i sa svim pravilima, postoje neke iznimke. Neću samo mirno stajati i gledati dok nekoga iskorištavaju, a isto  vrijedi i kada mene netko iskorištava; učinit ću sve što mogu kako bi pravda prevagnula. (str. 5.)

I dok ona pokušava pobiti oporuku i okrenuti je sebi u korist, prisiljena je, bar donekle, družiti se s bratom. Samim time, i njegovim dobrim prijateljem Robom koji iz neobjašnjivog razloga prema Susan gaji simpatije.

Tu je i otac djeteta – racionalan i fin muškarac s kojim se lako dogovoriti.

Zatim brbljava, pretjerano našminkana teta Sylvia, upitnog ukusa za uređenje doma.

I kaktusi, dakako, cijeli paket biljčica koje su lake za održavanje.

Ili ipak sve nije onakvo kakvim se čini?

Žena kaktus

Susan je neobična žena.

Nešto kao Backmanova Britt-Marie, samo iritantnija i hladnija.

Tako nam se na prvi pogled čini jer je majstorica u skrivanju osjećaja.

… moram napomenuti da nemam problema sa skrivanjem osjećaja od drugih. Vidjet ćete: to je moj talent. (str. 13.)

Ona je lik koji vam nikako se sjeda i stalno vas živcira, ali ipak za nju navijate svim srcem. Kao što kaktus ima svoje bodljice koje ga štite od vanjskih opasnosti, tako i Susan ima svoj red, emocionalnu distanciranost i razum koje je štite ne samo od vanjskog svijeta, već i od nje same.

Jer Susan jako dobro zna što se događalo u njezinom djetinjstvu i što se događa sada, samo to potiskuje i racionalizira. Do trenutka u kojem to više nije moguće.

Vidi sebe kao razumnu osobu koja se vodi mozgom, nikad osjećajima. Vjeruje da je savršeno sposobna procijeniti situaciju i djelovati točno onako kako treba. Pravilno. Ona ne griješi. A ako sama sebi ponekad i dopusti promijeniti mišljenje, opet to okrene nekako u svoju korist, da ispade plus u njezinom karakteru.

Nisam netko tko će povući odluku kad je jednom donese, ali samo snažna i sigurna osoba može priznati da je bila malo brzopleta. (str. 164.)

Sarah Haywood: Kaktus

Ona je i duhovita – britanski duhovita, što je najbolja vrsta humora! Jasno, sama to ne vidi, ali čitatelji itekako osjete crni humor koji izvire iz njezinih riječi. I ne samo to, Susan je cinična – ne namjerno, ali u onom Sheldon-stilu (Sheldon iz serije Teorija velikog praska). Kad se nešto dogodi, ona to tumači na sebi svojstven način – vidi samo gornji sloj koji je, u odnosu na opisanu situaciju, sasvim suprotan. Kao čitateljici, to mi je bilo stvarno zabavno jer volim uvrnuti humor i nekoliko sam se puta zatekla u smijuljenju naglas. Nadam se da ostatak plaže nije zamjerio.

Bockava priča o ljepoti života

Kaktus je britka priča o pomalo osamljenoj, ekscentričnoj ženi koja je došla baš onda kada sam je trebala! Već ste primijetili da najčešće čitam trilere – ovakva priča je točno ono što mi treba u predahu! OK su mi i ljubavni romani, ali priče o ljudima koji su isprva hladni i daleki, a onda, posredstvom života, postaju sasvim drugačija, bolja verzija sebe, svaki me put taknu u srce i nekako vrate vjeru. Vjeru u ljude, u život. Vjeru da će ipak sve biti u najboljem redu.

Volim otuđene, čudne junake koji odjednom upadnu u metež obitelji, ljubavi i prijateljstva koje isprva nisu željeli, ali su ih očajnički trebali.

Susan misli da je sretna, ali neočekivana trudnoća u četrdeset i petoj, majčina smrt, oporuka s kojom se nikako ne miri… Sve joj se to odjednom sruči na glavu i mir na koji je navikla pretvara se u kaos!

U pozadini zbrke koju nastoji riješiti šapće i Susanino djetinjstvo, iz kojeg saznajemo zašto je takva kakva jest.

Još uvijek je nepodnošljiva, ali počinjemo je razumijevati, čak nam polako i priraste srcu.

Ono što će Susan (nikako Suze) naučiti do kraja ovog toplog, a opet oštrog romana jest da je životom nemoguće upravljati. On ima svoj smjer kojim nas vodi.

Naučit će, a i mi s njom, da ne treba zatvarati oči pred stvarnošću. Da ljude treba prihvatiti onakvima kakvi jesu. Da ništa nije onakvo kakvim se isprva čini.

Prestani svemu govoriti „ne“ i reci katkad „da“. Što ti se loše može dogoditi? Malo nelagode, poneka nezgrapnost. A što ti se dobro može dogoditi? Možda upoznaš zanimljive ljude, doživiš nova iskustva, uživaš i zabaviš se. (str. 227.)

Da svi zaslužujemo voljeti i biti voljeni.

I da je sasvim u redu uzeti epiduralnu!

Ostali romani ove autorice:

Kaktus je roman prvijenac autorice Sarah Haywood.

Možda će vas zanimati da će se prema ovom romanu snimati i film za Netflix. Za snimanje je zadužena slavna Reese Witherspoon koja će, kako se čini, preuzeti i glavnu ulogu – onu Susan Greene.

Sarah Haywood: Kaktus

Gdje kupiti roman Kaktus:

Znanje

Čovjek zvan Ove Fredrika Backmana još je jedan mrzovoljni osobenjak kojeg život mijenja iz temelja, a volite li reski britanski humor, zavirite u roman Klub istražitelja ubojstava četvrtkom Richarda Osmana.

Objavljeno

T. M. Logan: Ulov

Nakladnik: Stilus, Zagreb

Naslovnice knjige Ulov: ©Stilus

T.M.Logan ulov

Ulov- možete li vjerovati neznancu iako je zaručnik vase kćeri?

Ulov je uzbudljiv, intrigantan roman koji ne ispuštate iz ruku od prve do zadnje stranice. Ovaj autor mi se svidio i s romanima 29  sekundi i Odmor pa sam s nestrpljenjem očekivala nove naslove. Ulov mi se čini još bolji od prethodna dva romana. Priča o čovjeku koji je uvjeren da njegov zet nije ono za što se predstavlja, doslovno me prikovala za naslonjač. Knjiga ima  sve što tražite od odličnog trilera: brzu radnju, adrenalinske upade, zagonetku koja vas tjera na razmišljanje i donošenje zaključaka i mogućnost da se opredijelite za stranu kojoj vjerujete.

Ed upoznaje zaručnika svoje kćeri Abbie

Ed i Clare žele najbolje za svoju kćerku Abbie. Kad Abbie odluči predstaviti roditeljima svog zaručnika Ryana, isprva su oduševljeni. Ryan je stariji od Abbie, zgodan i samouvjeren muškarac, bivši vojnik, odlikovan medaljom za hrabrost, doktorirao psihologijske znanosti, a sada  u stabilno uhodanom poslu. Još, uz to, human je i empatičan, volonter u domu za starije,  veoma angažman pri prikupljanju donacija za dobrobit zajednice. Ryan je idealan zet. Tako je barem mislio Ed, Abbien otac, dok nije pogledao Ryanu u oči. A njegove oči su bile tamne, duboke i neprozirne. Nešto je bilo duboko skriveno u njima, što je Ed odmah primijetio. Ed je uvjeren da Ryan nije ono za što se predstavlja i da krije mnoge tajne. Samo, zašto to ne primjećuje nitko drugi? Prestravljen mogućnošću da mu je kći u vezi sa psihopatom, Ed odlučuje istražiti kćerinog zaručnika.

I tad sam znao, gledajući Ryana u oči. To je bio trenutak kada sam shvatio da nešto nije u redu s novim dečkom moje kćeri. Nešto je bilo skriveno iza mračnih sjena u njegovim očima. Nešto se nije uklapalo. Nešto uistinu jako, jako loše. str. 11.

Ryan-idealan zet ili nešto sasvim drugo?

Ed pokušava istražiti Ryanovu prošlost i njegove poslove. Ne nailazi na ništa sumnjivo, ali ne odustaje. Intuicija mu ne da mira. Ed i Clare već su jednom izgubili dijete. Krivnja koju Ed svakodnevno osjeća zbog smrti trogodišnjeg sina progoni ga godinama i on će sve učiniti da zaštiti Abbie, jedino dijete koje mu je preostalo. Je li Ed pretjerano zaštitnički nastrojen otac ili su njegove sumnje utemeljene? Ed angažira privatnog detektiva uvjeren da, kad je Ryan u pitanju, mora kopati dublje…

Dilema koja izjeda Eda

Ed ne odustaje od svojih sumnji ni kada mu Ryan postaje zet. Dapače, svojim ponašanjem Ed navlači nezadovoljstvo supruge i kćeri koje ne razumiju njegove motive. Ed se posvetio istraživanju i praćenju Ryana toliko da mu uskoro počinje patiti i posao za što, naravno, u njegovoj firmi nemaju razumijevanja. Ni pod cijenu otkaza Ed ne posustaje. Ali nije baš sve bez vraga. Prateći Ryana, Ed otkriva da Ryan posjećuje sumnjivu kuću, okupljalište ovisnika, u opskurnom dijelu grada. Potom, otkriva da nema podataka o Ryanovoj prošlosti iz djetinjstva, a nije mu baš jasna ni njegova diploma. Puno je nepoznanica… Ostavljam vam da ih sami otkrivate…

Clare je željela da se potrudim bolje upoznati kćerina zaručnika. Točno ću to učiniti. Saznat ću istinu o strancu koji je Abbie oborio s nogu. Prije negoli bude prekasno. str. 48.

Ryan

Ryan je zgodan, Ryan je pametan, Ryan je zaposlen i nedvojbeno usrećuje vašu kćer.

Pa, zašto sumnjati u Ryana? I, kad Ryan utvrdi da ga punac ne simpatizira, i dalje je vrlo prijazan i susretljiv prema Edu. Postupa li tako većina ljudi ili je Ryan izuzetak?

T.M.logan Ulov

Dojam o djelu Ulov

Od mene velika preporuka za čitanje ovog romana. Ulov sam pročitala u jednom dahu. Roman je intenzivan, pun zapleta, tajni koje se trebaju otkriti, brzih izmjena radnje. U nekim detaljima malo je i predvidiv, ali to ne umanjuje zanimljivost radnje. Premda, jasno vam je da savršeni zet ne postoji (iako je moj sasvim solidan, ha, ha)!

Ali šalu na stranu, knjiga postavlja jedno zanimljivo pitanje: Koliko smo daleko spremni ići da bismo zaštitili one koje volimo? Nakon Ulova s nestrpljenjem očekujem novu knjigu ovog autora.

O autoru

T. M. Logan rođen je u Berkshireu 1975. godine i od djetinjstva je zaljubljenik u knjige. Studirao je povijest na Sveučilištu u Londonu (Westfield College), nakon čega upisuje postdiplomski studij na Sveučilištu u Cardiffu. Novinarstvo se činilo logičnim izborom pa piše za engleski dnevni list Daily Mail, a od 2017. posvećen je samo književnom radu. Knjige su mu prevedene u 20 zemalja diljem svijeta, a na hrvatskom jeziku objavljeni su mu romani Laži, 29 sekundi i Odmor. Živi u Nottinghamshireu sa suprugom i dvoje djece.

Gdje kupiti roman Ulov:

Stilus

Objavljeno

Tosca Lee: Linija između

Nakladnik: Vorto Palabra, 2021.

Naslovnica romana Linija između: ©Vorto Palabra

Pred nama je pandemija. I bit će strašna. (str. 283.)

Tosca Lee: Linija između

Linija između – Nova zemlja

Uobičajeno je mišljenje kako postoji nepremostiv prostor – čitava dimenzija vječnosti i svemira – koji dijeli Raj i Pakao.

Ali ja ću vam reći da je manji od pola metra. Jedva jedan korak. (str. 307.)

Upravo se tako osjeća Wynter – izbačena iz Nove zemlje, sekte za malobrojne Odabrane koji će biti pozvani u raj kad Bog sravni svijet sa zemljom i svi ostali grešnici odu u Pakao. Na čelu kulta je karizmatični Magnus, suprug Wynterine sestre, Propovjednik i Božji tumač. Čitava sekta sluša baš njegova pravila i prema njima živi. Magnus, ponekad, naravno, mijenja ta pravila, ovisi o tome što mu treba i što mu odgovara.

Sada, na slobodi, Wynter nema pojma što raditi, kako se ponašati niti kome se obratiti.

Slobodna sam, bez osjećaja za dobro ili loše. Bez novca i vlastitog računa, a sve što posjedujem nalazi se u plastičnoj vrećici… Nemam obitelj, dom niti ikakvog pojma o tome kako funkcionirati u vanjskom svijetu. (str. 33.)

Pomaže joj majčina prijateljica Julie, kod koje planira ostati dok ne smisli kako dalje.

Linija između – bolest ludila

U isto vrijeme, svijetom hara misteriozna bolest demencije. Nitko ne zna kako se bolest širi ni čime je izazvana. Nitko nije siguran.

Kada se, usred noći, na Wynterinim vratima pojavi njezina sestra, bolesna, noseći neobične medicinske uzorke koji mogu pomoći u stvaranju lijeka ili bar razumijevanju bolesti koja je ovladala svijetom, tajne izlaze na vidjelo.

Kako se pokorna žena Božjeg tumača našla van Nove zemlje, s uzorcima u rukama?

Zašto je Wynter tako naprasito izbačena iz sekte?

U cijeloj Americi nestaje struje, bolesnika je sve više iz sekunde u sekundu. Val kaosa i nasilja nezaustavljivo se širi.

Dok nacionalne vijesti pokrivaju izvještaje duž cijele Zapadne obale, a zračne luke se zatvaraju svakog sata, lokalne postaje nazivaju to „mjerama opreza“, navodeći paniku kao najveću prijetnju javnom zdravlju – čak i kad javne objave na dnu ekrana imaju samo nekoliko riječi napisanih crveno:

Ostanite sigurni. Ostanite kod kuće. (str. 95.)

Wynter mora uzorke odnijeti na analizu u laboratorij u Coloradu. Optužena za ubojstvo, u utrci s vremenom, suočena s kaosom koji hara zemljom i nesigurna kome vjerovati, udružuje se s bivšim vojnikom Chaseom.

Hoće li uspjeti na vrijeme odnijeti uzorke?

Hoće li se pronaći lijek za bolest ludila koja ne bira žrtve?

Hoće li preživjeti?

I zašto se Wynter uporno želi vratiti unutar zidova sekte?

Tosca Lee: Linija između

Linija između – akcija od prvog do posljednjeg retka

Roman Linija između akcijski je triler koji vam neće dati mira dok ga ne pročitate! Ima svega tristotinjak stranica i brzo se čita – ja sam ga sredila u dva dana!

Nije to neko znanstveno štivo koje ćete pamtiti do kraja života, ali čitajući, napeto ćete pratiti jurcanje mlade Wynter u želji da što prije (ili makar ikako) spasi svijet.

Radnja se sastoji od dva pravca. U prvom pratimo život Wynter i njezine obitelji u Novoj zemlji, od dolaska u sektu, života u njoj, njenih mazohističkih pravila i šarmantnog vođe Magnusa koji nije onakav kakvim se prikazuje (a kad su vođe uopće takve?).

Kakav je život u kultu? Točno onakav kakvim ga zamišljamo. Pa malo gori.

Ali danas sam bila ljubomorna. Na djevojački smijeh i očijukanje s mladićima njihovih godina. Na mlade parove koji su prolazili, držeći se za ruke.

To je bilo pogrešno. Jednog dana oni će – kao i ostatak svijeta koji im je dopustio takvu slobodu – željeti dok su na mom mjestu dok budu gorjeli u Paklu. (str. 65.)

Drugi pravac je svijet koji Wynter zatiče nakon izbacivanja iz kulta. Opasna bolest demencije širi se sve brže i brže. Nema lijeka, nema pomoći. Svijetom vlada ludilo, kaos, nasilje, borba za svaku litru goriva…

Mjere opreza koje se preporučuju bolno su nam poznate.

Poduzmite mjere opreza:

Redovito perite ruke sapunom i vodom.

Budite svjesni svoje okoline i ljudi s djecom oko vas u svako vrijeme.

Prijavite svako sumnjivo ponašanje.

Izbjegavajte putovanja.

Ostanite kod kuće. (str. 96.)

Najviše mi se svidjela sva ta akcija koja nam ne da ni sekundu predaha.

Stalno se nešto događa, a osjećaj hitnje prati nas i kad zatvorimo roman.

Preporuka?

Premda pomalo naivan jer našoj junakinji Wynter sve ide od ruke (uvjetno rečeno – žena je ipak bila u kultu), ovaj roman definitivno preporučujem i to baš za ljetno čitanje.

Iako je vrijeme radnje zima, roman Linija između pitak je i jasan, napet, brz i veoma zanimljiv, što ga čini idealnim štivom za ljetni odmor!

Radnja nije komplicirana iako je dvostruka, lako se prati, veze između likova jasne su, iako tu zna doći do iznenađenja. Wynter je junakinja za koju navijamo, Magnus je tip kojeg mrzimo premda nam isprva čak i nije jasno zašto (osim što se proglasio Božjim tumačem). Nekoliko likova tu je samo da nam vrati vjeru u ljude i dobrotu i ti su mi dijelovi bili baš onako dirljivi.

Svijet u borbi sa svojevrsnom kataklizmom odlično je ocrtan, a sva ta užurbanost i osjećaj beznadnosti s lakoćom se prenose na čitatelja pa je teško vratiti se u stvarni život.

Doduše, i u stvarnom životu nam je pandemija pa se lako povezujemo sa situacijom u kojoj se Wynter nalazi. Maska, rukavice, socijalna distanca… Itekako se možemo zamisliti u koži glavne junakinje!

A kraj?

Kraj je super i točno otvara mjesto nastavku.

Tosca Lee: Linija između

Ostali naslovi ove autorice:

Tosca Lee autorica je hrpe povijesnih romana te trilera, a kod nas je preveden (zasad) samo roman Linija između.

Po svemu sudeći, Linija između je zapravo prvi dio serijala, a autorica je već objavila i drugi dio koji se, u originalu, zove A single light (Jedino svjetlo – moj prijevod).

A single light nastavit će tamo gdje staje Linija između. Gdje – saznajte sami. 😊

Romane o zagonetnim bolestima koje pogađaju ljudsku rasu već smo i čitale i recenzirale – prisjetite se naših dviju recenzija za roman M. R. Careya Dječak na mostu (recenzija I., recenzija II.).

Gdje kupiti roman Linija između:

webshop Znanje

Objavljeno

Linda Holmes: Evvie Drake počinje iznova

Nakladnik: Znanje 2020.

Naslovnica knjige Evvie Drake počinje iznova: © Znanje

Evvie Drake počinje iznova

Evvie Drake želi otići

U knjizi Evvie Drake počinje iznova, Evvie je mlada žena, ne odveć sretna. U braku je s Timom Drakeom, omiljenim kirurgom. Tim je za svakoga tko ga poznaje prekrasna osoba: druželjubiva, humana, na usluzi prijateljima i pacijentima u svako doba. Jedno što Tim nije pravi muškarac za Evvie. Kad je postala toga svjesna, Evvie je odlučila otići. Spremila je stvari u kofere i krenula kada je stigao kobni poziv iz bolnice: Tim je poginuo u prometnoj nesreći.

Znači: mislite da sam kandidatkinja za terapiju. Ah, svatko je praktički kandidat za terapiju. Uključujući i mene. Pitanje je, želite li pokušati? str. 290.

Evvie Drake -što dalje?

Ostavši u praznoj kući nakon smrti supruga, Evvie ima podvojene osjećaje. Mori je krivnja što ne osjeća dovoljno žaljenje za Timom, a istovremeno se prisjeća početaka njihove ljubavi, kada su bili jako sretni. Povlači se u osamu izbjegavajući ljude i kontakte. Svi u njezinu uspavanom primorskom gradiću u Maineu, uključujući njezina najboljeg prijatelja Andyja, misle da je razlog Evviena povlačenja žalovanje, a ona ih se u tome ne trudi razuvjeriti. Ali, nakon Timove smrti Evvie ima i troškove. Novca je sve manje i Evvie planira iznajmiti stan u svojoj prevelikoj kući.

Stiže Dean

Dean Tenney, bivši bacač prve bejzbolske lige i Andyjev prijatelj iz djetinjstva, u New Yorku proživljava teške trenutke. Njegova igračka karijera je na velikoj kušnji. Dean više ne uspijeva dobro baciti lopticu, ne može dokučiti zašto, a novinari i navijači ga razapinju. Andyjev prijedlog da provede nekoliko mjeseci u gradiću u Maineu čini mu se kao savršena prilika da posloži misli. Evvie mu iznajmi apartman u svojoj prevelikoj, pustoj kući. Nakon upoznavanja, njih dvoje sklope dogovor da su pitanja o prošlosti zabranjena.

Prijateljstvo i nešto više

Od početka, Evvie i Dean kliknu, ali ne razmišljaju o pronalasku partnera. Evvie je tek izašla iz procesa žalovanja, a Dean je opterećen svojom karijerom. Kako dani teku, oni se sve više približavaju jedno drugom pa se čini da je je sretan kraj na vidiku. Ali, naravno da postoje zapreke. Udaljavanja, pa i prekidi nisu im strani. Očito još uvijek nije došlo pravo vrijeme za njih. Tek kad svatko od njih riješi svoje “kosture u ormaru” izgledne su šanse da veza uspije.

Onaj prvi poljubac bio je lud, drugi je bio kratak, ali ovaj je bio onaj koji se spremao od trenutka kad su se upoznali. str. 199

Evvie Drake počinje iznova

Dojam o knjizi Evvie Drake počinje iznova

Knjiga je zabavna, romantična, brzo i lako se čita. Likovi su iskreni i to mi se sviđa. Evvie je jednostavna, svakodnevna, nesavršena i lako se poistovjetiti s njezinim likom. Nisam baš veliki fan ljubavnih romana, ali ova knjiga je nježna, pitka i daje nadu. Za neke od nas (u koje i  ja spadam) koji žele malo jače štivo, da nas prodrma, Evvie Drake je… lagana limunadica. Ali, i takva, više je nego dobrodošla za čitanje na uzavreloj, ljetnoj plaži.

O autorici

Linda Holmes radi kao dopisnica za popularnu kulturu na Nacionalnom javnom radiju NPR (National Public Radio) i voditeljica je podcasta Pop Culture Happy Hour koji je doživio rasprodane emisije uživo u New Yorku, Los Angelesu, Washingtonu i drugdje. Redovito se pojavljuje u emisijama NPR-a među kojima su Morning Edition, All Things Considered i Weekend Edition. Prije rada na NPR-u pisala je za online časopis New York i za TV Guide, a i za utjecajnu internetsku stranicu Television Without Pity. Svoj stan u Washingtonu, D.C. dijeli sa psom. U slobodno vrijeme gleda i piše romantične komedije, kuha i bavi se ručnim radom.

Gdje kupiti knjigu Evvie Drake počinje iznova:

Znanje