Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.
Naslovnica romana Gospodarica pčela: ©Mozaik knjiga
Prevela Lidija Toman
Plesna kuga
Roman Gospodarica pčela izgrađen je na djeliću stvarnog života, fenomenu plesne kuge koji se pojavio 1518. godine u Strasbourgu. Naizgled ničim izazvane, žene su padale u plesni trans i plesale danima, noćima, bez stajanja.
Prva među njima bila je, tako piše Frau Troffea.
Hoćeš li čuti zašto one žene plešu? Plešu zato što nema drugog načina za spasenje. Ti i Mutter rekle ste mi puno puta: Strasbourg klizi u pakao. A mi, žene, nosimo sav teret toga. Ili smo podčinjene, ili smo protjerane, i uvijek, uvijek smo proklete. Molitve nam ne mogu pomoći, svećenici nam neće pomoći. (str. 159.)
Do dana današnjega, nije razjašnjeno zašto su žene plesale. Ne postoji nikakvo objašnjenje. Ono što se zna jest da su plesale, a zatim zbog tog plesa bile kažnjavanje ili su umirale.
Gospodarica pčela
U isto vrijeme, dok Frau Troffea počinje svoju plesnu maniju kojoj će se do kraja mjeseca pridružiti stotine žena, u selu nedaleko od Strasbourga živi Lisbet. U visokoj je trudnoći, živi sa suprugom i svekrvom, a život s njima sve je osim jednostavan. Lisbet se brine o pčelama – one su razlog zbog kojeg ta obitelj živi ipak u malo boljim uvjetima nego ostale obitelji.
Njezina povezanost s pčelama nadnaravne je prirode, pa čim se nađe ondje, odmah se sve u njoj složi na svoje mjesto, kao zvijezde koje se poredaju u sretne konstelacije. (str, 24.)
Zatim, život im se svima okreće naglavce. Budući da Crkva smatra da pčele uzimaju nektar s crkvenih cvjetova, odluči položiti pravo na sve što pčele daju Lisbetinog obitelji – med i vosak. Lisbetin suprug Henne odlazi iz kuće razriješiti taj spor.
Lisbet i svekrva Sophey ostaju čekati Henninu sestru, ženu koja je posljednjih sedam godina u planinama okajavala zločin o kojem se nitko ne usudi govoriti. Što je to Agnethe napravila, toliko strašno da je morala sedam godina trpjeti pokoru?
A onda pogleda u Agnetheino lice, u te čvrsto stisnute usnice, i shvati da ondje nema straha: naprotiv, oči joj sjaje od ljutnje. Lisbet pomisli da je možda bila u krivu, da Agnethe nije zec, nego lisica. (str. 38.)
Dok na ulicama grada bjesni plesna manija, pod krovom gdje žive Lisbeth, Agnethe i Sophey bjesne tajne, laži, prevare i strasti. Najbolje bi bilo da ostanu skrivene.
Lisbet – gospodarica pčela
Lisbet je žena koja je bila uvjerena da se udala iz ljubavi, dok njezin brak nije stavljen na veliku kušnju. U velikom strahu za dijete u svom trbuhu, ona izbjegava vezati se, čak i misliti na njega. Njezin je položaj u suprugovoj kući loš, no Lisbet je nadarena za pčelarstvo. Njezin odnos s pčelama poseban je, gotovo magičan, i zahvaljujući njoj njihove su košnice svakoga dana pune slatkoga meda.
…pčele su samo svoje. To je prvo što su je one naučile, čak i dok ih je mamila u košnice. Pčele nisu bedasta stvorenja, one imaju vlastiti um… (str. 76.)
Kad se Agnethe vrati kući, ćelava, ozlijeđena, ostarjela, Lisbet shvaća da postoji toliko toga što ne zna o muževoj obitelji. Pokušava se zbližiti sa šogoricom, no ona krije tajne koje nisu nimalo bezazlene. A Lisbet je znatiželjna. I pametna. I pronicljiva.
Jako volim
U pisanje Kiran Millwood Hargrave zaljubila sam se čitajući njezin prvi kod nas preveden roman, Milosti (link na dnu osvrta). Način na koji piše toliko je lijep i poetičan; svaka je rečenica na mjestu i bez obzira sviđa li vam se tema, uživate u čitanju. Gospodarica pčela možda je čak i bolja nego Milosti. Motivi su isti. Žene, snaga, zajedništvo, prijateljstvo, ljubav. A zatim muškarci, Crkva, patrijarhat, podčinjavanje, kazne.
Autorica je na sitnom komadiću povijesti, na apsurdu koji bi bio zaboravljen da je objašnjen, izgradila čitavu jednu priču o ljubavi, patnji i boli. Gospodarica pčela roman je koji vas opčini i uvuče od sebe već od prvoga poglavlja. Nakon što pročitate o ženama koje su ubijale vlastitu novorođenčad kako bi u kući bilo manje usta koja treba hraniti, znate da vam se priča neće svidjeti. Ali isto tako znate da ćete se u nju zaljubiti.
Kod Kiran Millwood Hargrave, čini mi se, nema samo crnog ili samo bijelog. Kod nje je sve toliko duboko promiješano da ne znamo gdje završava zlo, a počinje dobro. I premda sam, moram priznati, vrlo brzo naslutila veliku Agnethinu tajnu koja ju je poslala na brutalno pokajanje, nije mi to umanjilo užitak čitanja. Ovo je jedan od onih romana, makar meni, koji se pamti. Koji ponosno stoji na polici i čeka ponovno čitanje jer – definitivno će ga biti.
Gospodarica pčela najbolji je roman koji sam pročitala u svibnju i već vidim, bit će u užoj konkurenciji za roman 2026. godine. Nadam se da je to dovoljna preporuka. Svakako, svakako pročitajte!
Ostali naslovi ove autorice
Kiran Millwood Hargrave (1990.) nagrađivana je britanska pjesnikinja, dramatičarka i autorica romana. Milosti je njezin prvi roman za odrasle; Gospodarica pčela je sljedeći.
