Sandra Vlašić: Futur treći

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Futur treći: ©Mozaik knjiga

To o čemu pričamo kad govorimo o klimi, ljudi niti znaju niti ih je briga. (str. 50.)

Sandra Vlašić: Futur treći

Futur treći – možda

Kao uvod u roman koji me iznenadio svojom kvalitetom i zapanjio pričom, najprije ću vam reći da ovaj odlomak možda jest, a možda i nije. Naime, čini mi se da prva pišem osvrt na Futur treći pa nisam sigurna kako su ga ostali shvatili. Ako ovdje iznesem nešto s čime se ne slažete ili mislite da je bilo nešto drugo, pišite mi u komentarima, jedva čekam pročitati vaše dojmove!

Ovako. Čini mi se da se Futur treći, u svega 150 izvrsno napisanih stranica, sastoji od prošlosti, sadašnjosti i djelića moguće budućnosti. Ta budućnost najviše nas dotiče i u nama budi strah. Možda čak i tjeskobu, ovisno o tome koliko ste zabrinuti za sudbinu svijeta.

Evo ja jesam, i strašno me brine ekološka neosjetljivost i fokusiranost na novac. Zato su ova buduća poglavlja, ali i mnoga druga, na mene ostavila stvarno jako dojam.

Zamislite svijet u kojem nema ribe. Ono malo što ima, dobiva se na RECEPT. Zamislite svijet koji se guši u suši, poplavama i smeću. U ovom romanu, taj je svijet već ovdje. Ili nas možda tek čeka. Možemo li to spriječiti?

Ljudi više nisu imali snage boriti se s ekstremima, a civilna se zaštita raspala, pukla po šavovima one godine kad su se zaredale poplave uz Savu i Kupu, pa još jedna koja je Dravu pretvorila u sivu bujicu, pa kasni ljetni plimni val na Neretvi, što je potopio cijeli urod, a onda i požari od Senja do Splita. To je bilo ljeto iz noćne more, još jedno od rekordnih najtoplijih u najtoplijem desetljeću 21. stoljeća.
(str. 14.)

Futur treći – zasigurno

I dok oko dijela koji govori o budućnosti nisam 100% sigurna, evo oko čega jesam.

Sadašnjost. Ekologinja Dunja obožava svoj otok. Obožava more, ribu i prirodu. Na otoku, koji često posjećuje u pratnji supruga Jakše i kćeri, tinejdžerice Marine, susreće Ranka, političku zvijezdu u usponu s kojom je vežu nejasne spone prošlosti. (I o tim sponama imam teoriju, ali nigdje u romanu nije niti potvrđena, niti osporena, pa ću je zadržati za sebe).

Ranko je nagovori na suradnju, vezano uz neki njegov politički projekt, a ona, pomalo naivno, pomisli kako je i njemu priroda na prvom mjestu.

-Vi niste normalni, vi ste idioti! Država treba zarađivati na zelenom biznisu, a ne na crnoj nafti!- … – Ma koji zeleni biznis? Svi pričaju zeleno, a rade po starom, otvori oči, sve je u lovi! (str. 106.)

Vi već slutite, ja znam, Ranku je na prvom mjestu novac. I tako će Dunja dati sve od sebe da ga potkopa. Pisat će studije, gorjet će u vrućici, posvađati se sa suprugom i kćeri. Sve, samo da u Rankovom projektu nađe rupu. Jer Dunja zna – znamo i mi – ako se naše more počne bušiti u potrazi za crnim zlatom – nema nam više života.

Sandra Vlašić: Futur treći

What a ride!

Počet ću iskreno – Futur treći nikad ne bih uzela na čitanje da mi ga mudri ljudi iz Mozaika knjiga (hvala, Marko) nisu poslali. Ne mogu reći ništa drugo osim – ljudi očigledno znaju svoj posao!

Isprva, nakon prva dva poglavlja mislila sam sljedeće. O, Bože, zašto hrvatski autori uvijek filozofiraju oko forme?! Zašto uvijek sve mora biti nejasno i začudno? Zašto mi, za ime Božje, ne možete ispričati priču bez zakučastih fraza, izreka, fragmenata… Tako da sama odmah shvatim o čemu je riječ i da ne moram misliti imam li problema s inteligencijom jer NE SHVAĆAM o čemu se radi!

Možda bi pomoglo kada bi odrasli mogli biti tinejdžeri na jedan dan, da se ispucamo glavom o zid bez posljedica? Nekad poželim baš to, lupati glavom o zid. Ponekad svojom, a ponekad i tuđom. (str. 45.)

Ali, onda… Uf!

Znala sam da je knjiga dobra kad sam se naježila prvi put, pa drugi, pa treći… Već sam rekla da me zanima ekologija. Bojim se onečišćenja i smatram da je to realan strah. Mislim da smo si upropastili najljepše mjesto za život i uopće ne želim razmišljati o onome što čeka našu djecu i unuke…

A Futur treći progovara baš o tim strahovima. Koliko toga mi, obični mali ljudi, možemo napraviti za planet Zemlju? Možemo li se boriti protiv novca, zarade, profita? Protiv ljudi na poziciji moći koje naše najbolje želje i trud koriste protiv nas?

Jako, jako me frustrirala Dunjina nemoć. Svim se silama borila protiv politike, namještanja i laži, a nitko nije slušao. Dok nije bilo prekasno.

Čim vidim takvu formulaciju u zakonu, moja potreba za čačkanjem postaje sve veća. Obuzme me krokodilska glad za istinom. Moram znati baš sve, svaki detalj, svaku šporkicu moram izvući na svjetlo dana i dobro je pretresti. (str. 103.)

Eko-triler

Na koricama romana piše da je ovo ekološki triler (ako tako kaže Kristian Novak, tko smo mi da mu proturječimo?). Prefora kategorizacija, i premda nisam baš sigurna da je Futur treći triler kao takav, možda više neka vrsta distopije, ovaj ekološki dio rastura!

U manje od 200 stranica, dobili smo sve – priču koja će nas uplašiti i nadahnuti, junakinju koju nećemo i hoćemo razumjeti i negativca kojega bismo najradije stavili u top i poslali na Jupiter.

Od mene za ovaj roman imate ogromne preporuke! Pročita se u jedno popodne, a ono što je u njemu rečeno, u vama ostaje zauvijek.

Doista se nadam da će u nekoj skoroj budućnosti ljudi shvatiti važnost očuvanja prirode i da se najcrnji scenarij, onaj u kojem ribu kupujemo na recept, neće ostvariti.

Ovog ljeta – ovo je apsolutni MUST-READ!

Zamislite samo, ležite uz more, slušate šum valova i krik galeba. A u ruci držite upozorenje.

Kladim se da taj omot sladoleda nećete ostaviti na plaži. 😉

Eh, da… Što kažete na naslov? Futur treći, ha?

Koliko je to genijalno?!

Sandra Vlašić: Futur treći

Ostali naslovi ove autorice

Sandra Vlašić ekologinja je (!) koja se zadnjih godina, osim borbi za okoliš, sve više okreće pisanju. Futur treći njezin je debitantski roman.

Gdje kupiti roman Futur treći:

Mozaik knjiga

Kolegica i ja nismo čitale baš previše romana o ekologiji, ali ako vam se sviđa ta tema, svakako pogledajte naš osvrt na roman Posljednji let Charlotte McConaghy.

A ako tema i nije prebliska, svakako će vas raspametiti i roman Žigice Jurice Pavičića; mene jest!

Taylor Jenkins Reid: Povratak Carrie Soto

Nakladnik: Vorto Palabra, 2024.

Naslovnica romana Povratak Carrie Soto: ©Vorto Palabra

Prevela Leira Harabalja

Pitam se kakav je osjećaj voljeti tenis bez straha da će te zaboraviti nakon posljednjeg odigranog meča. (str. 172.)

Taylor Jenkins Reid: Povratak Carrie Soto

Povratak Carrie Soto

Trideset i sedmogodišnja Carrie Soto sjedi na tribinama i prati US Open. Ključni je meč, Chan protiv Cortez.

Ako Nicki Chan pobijedi, srušit će Carrien rekord od dvadeset osvojenih Slam turnira.

Kad se prije šest godina umirovila, Carrie Soto bila je jedna od najvećih, ako ne i najveća tenisačica na svijetu.

Otac je odmahnuo rukom. „Suđeno joj je“, rekao je. „…. S tvojom ljepotom i mojom snagom, može biti najbolja tenisačica koju je svijet ikad vidio. Jednog dana o njoj će se pričati priče.“
Majka je zakolutala očima… „Ja bih radije da bude dobra i sretna.“
…“O tome se nikad ne pričaju priče.“
(str. 17.)

Mediji joj nisu bili naklonjeni, publika je u globalu nije obožavala, ali Carrie i njezin reket bili su nezaustavljivi.

Sada, samo šest godina poslije, svijet luduje za simpatičnom Nicki Chan i sve što je Carrie stvarala odricanjem, upornošću i luđačkim radom pada u vodu.

I zato se (nekadašnja) najveća tenisačica svih vremena odluči vratiti!

Trenirat će je tko drugi nego njezin stari trener – i otac, nekoć perspektivni tenisač Javier Soto.

„Ne igraš protiv svojeg protivnika, to shvaćaš, zar ne? … Svaki put kad iziđeš na taj teren, moraš igrati bolje nego prethodni put. … Želim da sljedeći put pobijediš samu sebe. Svakog dana moraš biti bolja nego prethodnog.“ (str. 27.)

Povratak Carrie Soto uskoro postaje vodeća tema svih sportskih emisija, časopisa i programa. Ratna sjekira, kako su je nekad zvali, vraća se u punom sjaju! San joj je osvojiti još makar jedan Slam turnir. I naravno, ono najvažnije, u bar jednom natjecanju pobijediti novu tenisku kraljicu.

Ono što Carrie još uvijek ne zna jest da su ljudi ponekad važniji od rekorda.

I da nije svaki gubitak – gubitak. Naučit će, začudo, da ponekad, i dok gubimo, možemo dobiti puno, puno toga.

Jedna od najdražih autorica

Svaki put kad pišem osvrt na neki njezin roman započnem istom rečenicom. Taylor Jenkins Reid jedna je od mojih najdražih autorica! Sve što napiše pobožno čitam i uvijek se jako, jako veselim njezinim knjigama.

Tako je bilo i sa Carrie Soto. Nisam sigurna kad sam je kupila, ali znam da me neko vrijeme čekala. A onda sam je pročitala u dva-tri dana!

Ako ste voljeli Evelyn Hugo i Daisy Jones, voljet ćete i Carrie, u to nema sumnje. Za razliku od ove dvije (osvrti su na dnu objave), Carrie je nebrušeni dijamant. Nije toliko lijepa, nije zavodljiva, nije nježna… Ona je sportašica, nemilosrdna na terenu i izvan njega. Mediji su je prozvali Ratna sjekira.

Bila sam Ratna sjekira. Bila sam hladna. Bila sam stroj. Naravno, mnoge od njih intrigirala je ideja čiste snage mojeg tijela. Ali nisam bila od žena kakve muškarci žele dovesti kući majci. (str. 67.)

Taylor Jenkins Reid: Povratak Carrie Soto

Ali unutar svoja četiri zida i ona je samo žena. Željela bi voljeti i biti voljena, no svaki joj se put čini da za to nema nikakve šanse. Sve dok… Ma, ustvari, pročitajte sami.

Vratimo se na ove naše gore nabrojane tri junakinje. Već sam prije pisala o tome kako obožavam kad pisci preklapaju svoje junake, a to je napravila i TJR.

Ako niste čitali, možda vam ovo bude teško pratiti, ali, pazite sad. Evelyn Hugo bila je udana za Micka Rivu (iz romana Malibu gori). Njegova kći bila je udana za tipa kojemu je Carrie kratko bila ljubavnica. A u jednom trenutku svoje povratničke turneje, Carrie Soto čita neautoriziranu biografiju benda Daisy Jones i Šestorka. Koliko je to fantastično povezano?!

Treba li vam uopće moja preporuka?

Budimo realni, ne treba vam moja preporuka. Em nisam realna, em – ako ste pročitali makar jedan hit TJR – znate da Povratak Carrie Soto mora biti na vašoj listi za čitanje!

Iako inače ne pratim tenis (muž se iznervira svaki put kad mi mora objašnjavati gemove, mečeve i setove), nisam imala problema s praćenjem dijelova koji govore o tenisu.

Carrie je nekarakteristična junakinja jer nije ljepotica niti nekakva princeza. Ona je snažna, neovisna, hrabra, gruba, uporna i životna. Vlastitim se snagama uspela do prvoga mjesta i prije će umrijeti nego ga prepustiti tamo nekoj vrckastoj Nicki Chan.

„Valjda je to to. Sad više nema natrag.“
„Ne, čini mi se da nema… Ali ti se ne bi povukla ni da možeš, Soto.“
(str. 129.)

Samo što – ni Nicki Chan nije onakva kakvom se čini na prvi pogled.

Iako smješten u svijet sporta, i u ovom romanu ima emocija, topline, bliskost i ljubavi. Carrie i njezin otac čvrsto su povezani obiteljskim i poslovnim vezama. Imamo tu bivšu ljubav čijem je kraju kumovao nesporazum. Imamo i mizogine medije, javnost koja općenito ima love-hate odnos s Carrie te prijateljstva koja se kriju tamo gdje ih najmanje očekujemo.

Bez obzira na to koliko sam bila dobra na terenu, javnosti nikad nisam bila dovoljno dobra.
Nije bilo dovoljno gotovo savršeno igrati tenis. Trebala sam, uz to, biti i šarmantna. I trebalo se doimati kao da je šarm prirodan. …
Ali, budimo realni, Teško je sve uskladiti.
I što sam postajala uspješnija, to je bilo teže.
(str. 53.-54.)

Povratak Carrie Soto zanimljiv je, uzbudljiv i zabavan roman koji nećete moći ispustiti iz ruku. Od mene velike preporuke, pogotovo sad za ljeto! Uživat ćete od početka do kraja i uopće ne sumnjam u to da ćete zavoljeti Carrie!

Taylor Jenkins Reid: Povratak Carrie Soto

Ostali naslovi ove autorice:

Taylor Jenkins Reid (1983.) jedna je od mojih omiljenih autorica i svaki njen roman čitam s jednakim užitkom i svakome se jednako radujem.

Autorica je osam romana – i svi su kod nas prevedeni. Redoslijed pišem ne prema godini objavljivanja, nego od meni najdražeg do onog najslabijeg:

Sedam muževa Evelyn Hugo

Daisy Jones i Šestorka

Malibu gori

Povratak Carrie Soto

Dok nas brak ne rastavi

Ljubav(i) mog života.

Malibu gori i Daisy Jones zapravo su mi vrlo, vrlo izjednačeni kvalitetom i jednako su mi dragi.

Kod nas je još objavljen i Zauvijek, na čekanju, ali taj još nisam pročitala. Stavila sam ga na listu za kupnju za Interliber 2025.

Gdje kupiti roman Povratak Carrie Soto:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Jason Rekulak: Posljednji gost

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Posljednji gost: ©Mozaik

Prevoditelj: Ira Martinović

Jason Rekulak Posljednji gost

Nakon velikog uspjeha romana Teddy, željno smo očekivali novi roman Jasona Rekulaka. I da Teddy nije bio onako sjajan, rekla bih da je Posljednji gost pristojan roman. Ovako, pod dojmom Teddyja, reći ću samo da je Posljednji gost osrednji roman.

Poziv na vjenčanje

Nakon smrti supruge, Frank Szatowski sam je odgajao jedinicu Maggie. To nije bio lagan posao jer je Maggie bila u tinejdžerskim godinama pa su nesporazumi između oca i kćeri bili relativno česti. Nakon završetka srednje škole, Maggie odlazi na studij i postepeno se udaljuje od oca.

Stoga je Frank jako iznenađen kad ga, nakon tri godine od zadnjeg javljanja, Maggie iznenada nazove i pozove na vjenčanje. Maggina je želja da je Frank odvede do oltara.

Ako nastaviš njuškati, možda se uvališ u nevolje. Već sam u nevolji – podsjetio sam je. – Maggie se sutra u tri udaje za tog tipa.- str. 193.

Obitelj Gardner

Frank je presretan. Raspituje se o budućem zetu i njegovim roditeljima, ali Maggie je vrlo tajnovita. Nakon napornog puta, na kojem ga prati sestra i nezina mala štićenica, Frank otkriva da su Gardnerovi daleko iznad njegove lige. Naime, mladoženja Aidan Gardner, koji je inače slobodni umjetnik, slikar, sin je slavnog tehnološkog milijardera.

Nakon primanja na luksuznom imanju i nekoliko uznemirujućih otkrića o obitelji Gardner, Frank je uvjeren da Maggie čini veliku grešku. Pokuša je nagovoriti da preispita odluku o vjenčanju, ali Maggie je neumoljiva. Lokalno stanovništo mrzi Gardnere, a crni oblak predstojeće smrti polako se nadvija nad imanjem na kojem se odigrava vjenčanje.

Jason Rekulak posljednji gost

Dojam o djelu Posljednji gost

Rekla sam već u uvodu da me se ova knjiga, nakon Teddyja, nije odveć dojmila. Potpuno mi je jasno da je nakon jednog stvarno dobrog romana kao što je to Teddy teško ponoviti isti rezultat novom knjigom. Međutim, biti stalno na vrhu odlika je samo određenog broja izvrsnih pisaca.

Ovaj put, nakon horora, Rekulak je izabrao žanr trilera. Frank pokušava saznati što više o obitelji u koju se Maggie udaje i to mi je, gledajući poziciju oca, vrlo jasno. Ali ide mu teško, Aidan je povučen i izbjegava ga. Maggie je u pripremama za vjenčanje i nema vremena za oca,  mještani su uznemirujuće neprijateljski raspoloženi prema Gardnerovima, a sami Garnerovi ispadaju vrlo ljigavi i moralno dvojbeni likovi.  Frank je svjestan da  mora znati više o obitelji u  koju se njegova kći udaje, ali to mora činiti vrlo oprezno da ponovo ne izgubi Maggie.

Moćnici postavljaju pravila

Čudne stvari događaju se već pri dolasku na luksuzno imanje. Frank, kao i svi uzvanici, mora potpisati „dokument o privatnosti” u kojem se obvezuje da neće iznositi pojedinosti o događajima na imanju. Čak se od njega zahtjeva da pomakne sat  15 minuta unaprijed na “Gardnerovo standardno vrijeme”.

Franku, koji je običan dostavljač, pohvaljen od svoje firme kao vrlo vrijedan i pouzdan radnik, jednostavno je svega previše. A najviše ga zabrinjava da će Maggie udajom ući u obitelj koja mu je od početka bila izrazito mutna i čiji je back up evidentno kriminalan.

A tada sam pogledao svojeg budućeg zeta, koji je sjedio potpuno mirno, ali stiskajući ruke na krilu. A pored njega je ležao ključ vrata iza kojih su čekali odgovori na sva moja pitanja. str. 224.

Roditeljstvo kao kamen kušnje

Posljednji gost ima nekoliko dobrih stvari koje bih istaknula. Odnos Franka i Maggie jako je dobro oslikan kao odnos oca i kćeri koji su se s godinama otuđili do te mjere da se više ne razumiju. Frank, kao i mnogi roditelji, postavlja sebi pitanje: U čemu sam to pogriješio u kćerinu odgoju? Svi oni  koji razmišljaju o vlastitom roditeljstvu također mogu suosjećati s Frankovim problemima.

 Frank se usredotočuje na ponovno povezivanje s Maggie, ali previše je vode proteklo i njihov odnos nepovratno je izgubljen. Ima li Frank pravo na drugu šansu?

Sam roman svrstala bih u one romane u kojima nije nepoznanica tko su dobri, a tko loši momci. Već pri početku knjige to vam je jasno. Ostaje samo da vidite mogu li oni dobri prevladati.

Ako niste pročitali izvrsnog Teddyja ovog autora stavljam vam podsjetnik.

jason rekulak Posljednji gost

O autoru:

Jason Rekulak dugo je radio kao neovisni izdavač u Philadelphiji. Svojim je debitantskim romanom nominiran za brojne nagrade. Nakon svjetske uspješnice Teddy, novi roman Posljednji gost drugačijeg je žanra. Živi u Zapadnoj Philadelphiji s ženom, djecom i previše kućnih ljubimaca.

Gdje kupiti:

Mozaik

Coco Mellors: Sestre Blue

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica romana Sestre Blue: ©Stilus knjiga

Prevela Andrea Marić

Sestra nije prijateljica. Odakle uopće poriv da se odnos tako primaran i složen kao što je odnos sa sestrom svede na nešto toliko zamjenjivo, toliko banalno, kao što je prijateljstvo? … Pravo sestrinstvo … nije isto što i prijateljstvo. Ne birate jedna drugu… Dio ste jedna druge, od samog početka. (str. 7.)

Coco Mellors: Sestre Blue

Sestre Blue

Avery je najstarija. Trideset i tri su joj godine i opaka je korporacijska odvjetnica. Živi u kući iz snova, ima suprugu iz snova i općenito – živi savršen život.

No, Avery je i bivša ovisnica, ne želi dijete s voljenom ženom i strahovito je opterećena isprva odgojem svojih sestara, a sad i njihovim životima. Sve najstarije sestre mogu razumjeti Avery. Sve najstarije sestre, u većoj ili manjoj mjeri, znaju kako je biti sestra-majka.

Zatim je došla Bonnie. Donedavno perspektivna i slavna boksačica, danas izbacivačica na vratima noćnog kluba. Nakon jedne katastrofalne borbe, pobjegla je od čega je mogla. Jedina je od sestara uživala kakvu-takvu očevu ljubav i potporu. Naime, zbog ljubavi prema boksu, bila je najsličnija sinu kojeg nikad nije dobio.

Treća sestra je Nicole. Već u kratkom sadržaju saznajemo da nje više nema. Najženstvenija od njih četiri, najemotivnija, najmirnija. Obožavana nastavnica, obožavana sestra. Više od svega, željela je jednoga dana imati svoju djecu. Je li ju ta želja na kraju koštala života?

I Lucky, četvrta, najljepša. Dvadeset i šest joj je godina. Kad ona uđe u prostoriju, sve se glave automatski okreću prema tom vrhuncu ženske ljepote. Lucky je manekenka, ovisna o gotovo svemu o čemu možeš biti ovisan.

Izgubljena je, kao što su joj, uostalom, izgubljene i sestre.

Otkad nema Nicky, ne mogu se pronaći. Ni same sebe, niti jedna drugu.

…sestre su bile poput četiriju plavih irisa koji su prerasli zajedničku teglu. … Žudjele su za tim da posuda pukne i one pobjegnu. (str. 193.-194.)

Točno godinu dana nakon Nickyne smrti, otuđena im majka šalje mail u kojem stoji da će prodati stan u kojem su sestre odrasle.

Ostale su tri

Sestre Blue roman su u koji sam se zaljubila na prvi pogled. Počevši od korica, preko sadržaja pa do same priče, znala sam da me čeka knjiška avantura!

Tako je i bilo. Premda mi se moje oduševljenje čini nježnijim nego ono ostalih blogera, za Sestre Blue ne mogu vam dati ništa osim preporuka.

Sve što piše na koricama, istina je (ma koliko da se to rijetko događa)! Roman je doista predivan, potresan i emotivan. Svi mi koji imamo sestru ili sestre, znamo koliko taj odnos može biti težak i kompliciran.

Od djetinjstva, kada smo nerazdvojne, do tinejdžerskog doba, kada se ili mrzimo ili smo najbolje prijateljice. Od mladenaštva, kad jedna drugoj prepričavamo (prve) ljubavne avanture i slomljena srca pa do odraslog doba, kada te razgovore zamjenjuju (ili nadograđuju) razgovori o muževima, djeci, kreditima, stanovima i sličnim odraslim brigama.

 Sreća je što imate jedna drugu… Sestri nikad ne moraš objašnjavati kako si. (str. 119.)

Priča ovog romana donesena je iskreno i stvarno. Patnja koja u trima sestrama ostaje nakon gubitka četvrte, razorna je i opipljiva. I same kažu da je otišla najbolja među njima, i svaka za njen odlazak snosi dio krivnje. Koja, naravno, nije njihova jer krivnje na preostalim sestrama nema, ali osjećajima se ne može racionalno objašnjavati.

Avery, Bonnie i Lucky svjesno uništavaju vlastite živote.

Vjerujem da se sve događa… I točka. … I to je to. Stvari se dogode i mi moramo naučiti živjeti s tim… Ako uspijemo naći neki smisao u svemu tome, odlično, ali čak i kad ne možemo, mi i dalje moramo živjeti s tim. (str. 139.)

Coco Mellors: Sestre Blue

Čemu onda suptilno oduševljenje?

Ha… Teško je objasniti što mi je smetalo u romanu koji svi hvale, pa i ja sama. A smetalo mi je jedno – ni jedna mi se sestra nije istinski svidjela.

Premda su njihovi karakteri dočarani detaljno, kvalitetno i stvarno, i premda svaka ima svojih trenutaka sjaja, nisu mi se svidjele. Ne bih bila prijateljica ni s jednom od njih, osim možda s Nicky – a nje više nema.

Sestre Blue nisu samo izgubljene, one su oštećene teškim djetinjstvom proživljenim u sjeni očeva alkoholizma, razbijanja servisa za jelo i majke koja sve gura pod tepih.

Razumijem. Razumijem da djetinjstvo na svima nama ostavlja neizbrisiv trag, ali nije mi uvjerljivo da su sve tri baš toliko slabe. Osim možda Bonnie, ona je kao bad-ass, ali ni onda ne zna kud i kako sa samom sobom.

…dokle god si živa, nije prekasno da se pronađeš. (str. 11.)

Prevelik fokus na njihovim ovisnostima i načinima na koje si sustavno potkopavaju živote malo  mi je usporavao radnju.

Sestre Blue – preporuka

Sestre Blue jako su ne samo dobar, već i kvalitetan roman pa će svoje ljubitelje pronaći i među onima koji cijene način na koji je nešto napisano. Kao što vidite iz citata koje sam izdvojila, u njemu je mnoštvo lijepih rečenica zbog čega se čita ne lagano, ali čita se srcem.

Ti to možeš… Nemaš tu što drugo nego to učiniti. (str. 274.)

Bila bih luda kada vam ne bih preporučila Sestre Blue. Možda nisu najveselije štivo, ali kraj donosi katarzu i smiraj.

Osjećaji u njemu opisani nisu lagani, ali većini su bliski. Sestrinska ljubav koja nikad ne prestaje, čak i kada se cijeli svijet okrene, svjetlo je koje nas vuče u radnju i vodi nas poglavljima. Čitajući priču čas jedne, čas druge pa treće sestre, upoznajući čak i onu koje više nema, osjećamo njihovu privrženost i ljubav, povezanost koja, premda izblijedjela, nije trajno nestala.

Uzbudljivo je i dojmljivo pratiti kako se sestre, korak po korak, vraćaju jedna drugoj. A zatim i same sebi.

Svakako pročitajte, pogotovo ako ste ljubitelji obiteljskih priča koje se ne čitaju lako.

Neka vas predivne plave korice povuku u priču o sestrama Blue. Možda stvarno, kad zatvorite zadnju stranicu, poželite nazvati svoju seku. Ja jesam.

Coco Mellors: Sestre Blue

I za sve one…

…kojima netko nedostaje. Toliko da ponekad boli.

Ona mi nedostaje i nedostaje i nedostaje… I čekam da taj osjećaj prođe jer svaki drugi osjećaj je prošao, ma kako bio jak, ma kako težak – ali ovaj neće i neće. Život mi se dijeli na onaj prije i ovaj sad. I čini se da to nisam u stanju prihvatiti. Ne mogu prihvatiti da će mi morati nedostajati zauvijek. Nikad neće doći olakšanje. Nikad se nećemo ponovno sresti. … Sve što imam samo je to nedostajanje. I nekako mi je i drago da ne želi prestati jer je ono sad sve što me s njom spaja. (str. 359.-360.)

Ostali naslovi ove autorice

Coco Mellors odrasla je u Londonu i New Yorku. Autorica je hit-romana Cleopatra and Frankenstein te Sestre Blue.

Gdje kupiti roman Sestre Blue

Stilus knjiga

Romani o sestrama, tom odnosu koji je predivan koliko i težak, česti su i svi smo čitali zasigurno desetke.

Evo nekih o kojima ste mogli čitati na blogu Mala od knjiga:

Jennifer Weiner:  Dvije sestre

Karin Slaughter: Lažni svjedok

Karin Slaughter: Dobra kći

Liz Moore: Rijeka svjetla i tame

Donatella Di Pietrantonio: Vraćena

Donatella Di Pietrantonio: Sestrina priča

Barbara O’Neal: Kad smo vjerovali u sirene

Oyinkan Braithwaite: Moja sestra, serijski ubojica

Alison Espach: Bilješke o tvom iznenadnom nestanku

Liane Moriarty: Tri želje

Liane Moriarty: Sve što je Alice zaboravila.

Riley Sager: Jedina preostala

Nakladnik: Fokus Komunikacije d.o.o., 2025.

Naslovnica knjige Jedina preostala: ©Fokus

Prevela Paula Jurišić

Riley Sager Jedina preostala

Jedina preostala

Riley Sager ovom se knjigom vraća u velikom stilu. Jedina preostala napeta je gotička priča  smještena u dva vremenska razdoblja ( 1929. i 1983.). Radnja je prepuna obrata i jezivih priča, a atmosferičnosti romana dodatno pridonosi i mjesto događanja. To je stara vila smještena na klisuri uz more koja se svakim danom sve više naginje i vrlo polako, ali sigurno klizi prema provaliji.

1929.

Davne 1929.  mlada Lenora osumnjičena je da je ubila roditelje i sestru Virginiu u njihovoj prostranoj vili koja je izgrađena na litici s pogledom na Atlantski ocean. Dokaza da je ona ubojica nije bilo, ali mještani su uvjereni da se nekažnjeno izvukla bez osude za zločine. Ni sama Lenora o tome nikada nije progovorila. Štoviše, otada nije uopće kročila van iz velebnog zdanja u kojem se dogodio masakr.

1983.

Prošle su pedeset i četiri godine. Lenora je ostarjela, sada je nemoćna, gotovo posve nepokretna i nijema nakon niza moždanih udara. Posredstvom agencije u kuću dolazi Kit, mlada njegovateljica poslana u obitelj gotovo po kazni zbog sumnje da je pomogla eutanizirati vlastitu majku. Kit se postepeno zbližava s Lenorom koja komunicira samo putem starog pisaćeg stroja. Jedne večeri Lenora na pisaćem stroju natipka riječi „Želim ti sve ispričati.“

Želim ti sve ispričati. str. 364.

Lenorina ispovijed

Lenora počinje tipkati svoju životnu priču, iznoseći sve detalje koji vode do istine o tome što se zapravo dogodilo te kobne noći. Kit polagano saznaje činjenice koji su prethodile užasnim  događajima prije pedeset četiri godine. Lenora joj ih daje na kapaljku i samo onoliko koliko ona to želi. U međuvremenu, Kit saznaje da je prethodna njegovateljica nestala, a stara vila svakim danom sve više i više klizi prema provaliji..

Bol me nakratko propara. Poput noža koji mi prodire u rebra. To je čežnja, postane mi jasno. Čežnja za životom koji nisam proživjela-i nikad ga neću proživjeti. str. 75.

Dojam o djelu Jedina preostala

Neriješena ubojstva u prošlosti, njegovateljica koja je nestala, kvalitetno ukleta stara vila i starica koja sve zna, ali ne govori, odličan su mamac za čitatelje u romanu Jedina preostala.

Obično su priče smještene u ukletim velebnim prostorima idealna pozornica za misterij. Tako je roman već samim smještanjem u prostor dao naslutiti zlokobnost same priče.

Sadržaj je dovoljno intrigantan da ne daje pustiti knjigu iz ruku tijekom čitanja. Stalna napetost, jeziva atmosfera i neočekivani obrati (kojih je po mom sudu bilo bar za jedan previše) vode nas do istine o tome što se zapravo dogodilo te kobne noći.

Likovi

Lik oko kojeg se vrti cijela priča je Lenora. Ona je nemoćna, oslabljena nizom moždanih udara. Prikovana je za invalidska kolica, sposobna koristiti samo lijevu ruku i bez mogućnosti govorenja.

Osim nijeme i nepokretne starice Lenore koja nam na svoj način priča priču, glavni je lik svakako mlada njegovateljica Kit McDeere, čija je obiteljska pozadina vrlo teška. Nakon optužbi da je pomogla teško bolesno majci da dostojanstveno umre, otac je izbjegava, a agencija joj daje samo one poslove koje nitko ne želi. Kit odbija Lenorina reputacija i krutost osoblja, ali kad malo zagrebe u priču, saznaje da se nešto čudno događa u ukletoj vili. Posljednja njegovateljica netragom je nestala, a  Lenora pokazuje spremnost da stare tajne malo po malo otkrije svijetu.

Osim Lenore i Kit, tu je još mnoštvo zanimljivih likova, od stroge domaćice (kako i priliči u gotičkom romanu, žena je poput gospođe Danvers u Rebecci)  do lokalnih momaka zaposlenih u samoj vili. Svi oni imaju značajnu ulogu u romanu.

Sagerova knjiga lagano  klizi u more poput same vile u kojoj se radnja događa. Najprije polako, a zatim sve brže i brže, radnja se događa naglavačke kao da sami propadate niz liticu i ne znate hoćete li se dočekati na glavu, noge ili ste potpuno izgubljeni. Sve je  potpuno uvrnuto, i sama Lenora ukazuje nam na tu činjenicu riječima:

Žao m je, nisam ona za koju me smatraju. str. 367.

Riley sager Jedina preostala

Ako vas zanima ovaj autor, evo još jedne preporuke:

Dođi prije mraka

O autoru

Riley Sager pseudonim je bivšeg novinara, urednika i grafičkog dizajnera koji je prethodno misterije objavio pod svojim pravim imenom. Autor s punim radnim vrijemenom, Rileyjev prvi triler, Final Girls, bio je nacionalni i međunarodni bestseler koji je prodan na 25 jezika. Rođen je u Pennsylvaniji, a sada živi u Princetonu, New Jersey.

Gdje kupiti:

Fokus

Ali Hazelwood: Ljubav u teoriji

Nakladnik: Sonatina, 2024.

Naslovnica knjige Ljubav u teoriji: ©Sonatina

Prevela Nevena Erak Camaj

Ali Hazelwood Ljubav u teoriji

Ljubav u teoriji ljupka je gorko-slatka ljubavna priča o dvoje znanstvenika s drugačijim znanstvenim opredjeljenjima. Teorijska fizičarka Elsie s dvadeset sedam godina radi kao znanstveni novak (što bi kod nas rekli, asistent) i nije zadovoljna svojim napredovanjem. Kad susretne Jacka Smitha, kemija između njih reže se nožem. Jedina je kvaka u tome što je Jack omraženi eksperimentalni fizičar.

Elsie

Elsie je jako usredotočena na to kako dobiti željeni posao u akademskoj zajednici. Posao koji trenutno radi dosadan je i ne ispunjava je, a uz to je slabo plaćen. Ocjenjivanje studenata i odgovaranje na bezbroj njihovih upita ne razvija njezinu karijeru, a ni mentor joj ne pomaže u napredovanju.  Stoga Elsie, kako bi nadopunila osobni budžet, povremeno radi kao pratilja raznim muškarcima u svojstvu „lažne“ djevojke. Sve to ide neko vrijeme dok Elsie, angažirana da glumi djevojku njegova brata, ne upozna Jacka Smitha.

Prije tri tjedna bila sam druga osoba. Ne: prije tri tjedna bila sam beskonačan broj različitih osoba. str. 394.

Jack

Jack je već u mladim danima posvađao akademsku zajednicu teoretičara i eksperimentatora objavom članka u znanstvenom časopisu. Jack, jednako privlačan koliko i arogantan eksperimentalni fizičar, navodno je svom mentoru uništio karijeru potkopavajući ugled svih teoretičara svijeta. Elsie se svidi Jacku, ali on je oprezan u komunikaciji s njom jer je smatra bratovom djevojkom. S druge strane, čudno mu je Elsieno ponašanje. Djevojka  se predstavlja kao knjižničarka, ali Jacku njezina priča ne drži vodu.

To je tek početak jednog uvrnutog mrzim-volim odnosa između glavnih protagonista.

Kemija

Jack i Elsie započinju „ratoborno“ prijateljstvo koje je stalno na ivici prekida. Očito je da privlače jedno drugo, ali njihova komunikacija vrlo je napeta. Uz to, Elsie jako želi posao na Jackovom akademskom odjelu, ali Jack na umu ima drugu kandidatkinju što Elsie dovodi do ludila. Stvari eskaliraju i dovode do niza Elsinih nespretnih, čak i problematičnih ponašanja. Ali Jack je tvrd orah izvana, a iznutra empatičan i skroz simpa lik.

Dobra si i zaista bi mi u timu  trebao netko poput tebe. … Ali ja sam bolja. str. 278.

Dojam o knjizi

Roman Ljubav u teoriji tematski bih podijelila na dva dijela. U prvom dijelu upoznajemo Elsie, znanstvenu novakinju, nezadovoljnu svojim poslom, obitelji i životnim standardom. Čini se da je nezadovoljna baš svime, a dobrim je dijelom i sama za to kriva. Jer Elsie je komplicirana osoba koja ne izaziva baš simpatije. Dapače, ako smijem reći, lik Elsie mi se uopće nije svidio. Prevrtljiva je, povremeno licemjerna (u odnosu s prijateljicom), osoba koja se lažno predstavlja kako bi zaradila novac, sve me to odbijalo kod Elsie. Neke stvari možemo razumjeti. Obitelj koja nije zainteresirana za nju već je usmjerena na njezina dva problematična brata, dijabetes koji ima odmalena, stalna borba da bude priznata na svom poslu, manjak novca, sve je to utjecalo na Elsie. Ona se ne zna zauzeti za sebe, nema svoj stav ni samopoštovanje. Tolika nesigurnost stvara želju da se svidi svakome, da ugodi svakome, a sve ju je to pak učinilo običnom manipulatoricom.

U tim okolnostima, upoznaje starijeg brata svog omiljenog klijenta. Jack Smith voditelj je katedre za fiziku, mjestu na kojem je Elsie željela raditi cijeli život.

Jack mi se kao lik svidio puno više od Elsie. Njegov odnos sa zaposlenicima odjela, prisan odnos s bratom i vlastitom obitelji, pun poštovanja, puno govori o njemu kao liku. Nakon zbunjujućeg početka, njegov odnos prema Elsie pun je brige, privrženosti i empatije. Jack je čovjek koji ništa ne radi s figom u džepu. Iskren je i jednostavan.

Dobre stvari i malo kritike

Kemija između ova dva lika je vrlo opipljiva. Drugi dio knjige uglavnom je prikaz njihove veze naizmjenično obilježene emotivnim trenutcima i scenama  seksa koje su napisane nekako isforsirano i  nisu mi se svidjele. Dodala bih još kao primjedbu veliku količinu psovki koja se bespotrebno upotrebljava u knjizi.

Vrijednost knjige je što prikazuje život s usponima i padovima koji se događaju svima nama (kod Elsie su uglavnom padovi). Uz podosta nespretnih i nesretnih situacija te komičnih elemenata, knjiga je zabavna i brzo se čita.

Ali Hazelwood Ljubav u teoriji

O autoru:

Ali Hazelwood je neuroznanstvenica, a u slobodno vrijeme piše romantične komedije. Glavne junakinje njezinih romana pripadnice su, baš kao i ona, znanstvene zajednice.
Ali Hazelwood radi kao profesorica, a uz romantične komedije koje piše iz hobija, objavljuje i recenzirane znanstvene članke o mozgu. Na hrvatski su do sada prevedeni romani Ljubavna hipoteza, Ljubav i neuroni i Ljubav u teoriji.

Gdje kupiti:

SONATINA

Tess Sharpe: Sva moja lica

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Sva moja lica: ©Znanje

Prevela Sandra Nikoletić

Tess Sharpe: Sva moja lica

Sva moja lica

Nora O’Malley naizgled je sasvim obična tinejdžerica koja tog jutra dolazi u banku uplatiti novac. U pomalo je kompliciranom i trenutno vrlo napetom odnosu s vršnjacima Wesom i Iris, koji joj prave društvo. A tada, sve se dodatno zapliće kada u banku upadaju dvojica pljačkaša.

Nori je vrlo, ali vrlo brzo jasno da to ni po čemu nije obična pljačka te da razbojnici imaju neki drugi cilj.

Mama mi je običavala govoriti: Daš li čovjeku ono što želi, jest će ti iz ruke. To je još primjenjivije u slučaju pljačkaša banaka čiji se plan potpuno izjalovio. (str. 20.)

Kako joj je jasno – to je tajna. A ona započinje majkom kriminalkom koja je Noru cijelog djetinjstva učila samo dvije stvari – varati i krasti.

Ja, ja sam rođena da budem prevarantica. Stigla sam na ovaj svijet s laži na usnama, sposobnošću da se smješkam i očaram, baš kao i moja majka. Ljudi to zovu šaromom.  Vrlo korisna vještina. Umjeti pročitati ljude i smjesta im se upravo zrcalno prilagoditi. To nije dar ni prokletstvo. To je oruđe. (str. 23.)

Izvodile su svoje prevare na bezbroj maštovitih načina i sada će Nora morati zaroniti duboko u svoju prošlost kako bi našla izlaz iz opasne situacije u kojoj se našla. I nije njoj do sebe – više od svega želi spasiti Iris i Wesa, dvoje od troje ljudi koje voli najviše na svijetu.

Prisjećajući se svih djevojčica koje je nekada bila, Nora u svega nekoliko sati saznaje tko je danas.

Ali, nije Nora jedina koja se drži prošlosti. Jedan mračan lik, dio njezina djetinjstva, vreba iz mraka i čeka pogrešan korak.

A ova bi pljačka mogla biti baš to – veliki pogrešan korak koji će Noru odvući natrag u pakao iz kojeg je došla i koji taji – gotovo svima koje voli.

Osvježavajuće i jako, jako pitko

Sva moja lica roman je koji sam dobila davno, ima skoro godina dana. Zašto ga nisam ranije uzela za čitanje? Nemam pojma, ali znam da sam ga pročitala u treptaju oka! Zabavan, lagan, osvježavajući – Sva moja lica roman je nepravedno zapostavljen! Uopće se ne sjećam da sam o njemu ikad išta pročitala, a evo, jako mi se svidio i imate moje preporuke!

Za početak, stil pisanja je odličan! Glavni je lik tinejdžerica Nora pa je i sam jezik potpuno prilagođen mladima. Nema nepotrebnih komplikacija, nema opisa. Nema lamentacija likova koje se protežu sa stranice na stranicu i čine da vam se sklapaju oči…

Tess Sharpe: Sva moja lica

Toliko mrzim onu izreku što te ne ubije, čini te jačom. Kakvo sranje. Ponekad je ono što te ne ubije gore. Ponekad bi bilo bolje da te ubije. Ponekad te ono što te ne ubije tako slomi da se moraš neprekidno boriti kako bi preživio s onim što je ostalo. (str. 25.)

Čitava se radnja odvija u manje od 24 sata. Poglavlja su kratka, brzo se izmjenjuju, a pozornost nam drži (i ne pušta!) Norino skakanje u prošlost, u dane kada nije bila Nora. Kao što sam već rekla, Sva moja lica sva su Norina lica, jer ona je bila puno djevojčica. A neke od tih curica uvalile su se u prave probleme i naučile Noru svemu što ona danas zna.

Te djevojčice, koje se sastoje od svega tri riječi (vidjet ćete kad budete čitali) i koje jesu i nisu Nora, naučile su je hrabrosti, požrtvovnosti, laganju, šutnji, manipulaciji… Sve su to vještine koje se nadamo da nam nikad neće trebati, ali evo – ponekad se dogodi sasvim slučajna pljačka banke u kojoj nam sve to može dobro doći…

-Što ja obično govorim o nedaćama?
-Ako si pametna, čine te boljom.
(str. 215.)

Teške teme

Sva moja lica mješavina su obiteljske drame i trilera za mlade. Nakon svih onih ubijanja koja redovito čitam, ovaj mi je roman došao kao ogromno osvježenje. Pun humora i zafrkancije, on istodobno progovara o temama koje su bliske ne samo svijetu mladih, nego i onih malo starijih. Majka prevarantica i užasni očevi samo su neke od njih.

Na pristupačan, ali i dubok način, Sva moja lica pričaju nam o tome kako zlostavljanje nisu samo modrice i ozljede koje se vide na koži. Zlostavljanje je puno toga – manipulacija, laži, izvrtanje istine, ucjenjivanje, stav „pretrpi, preživjet ćeš“… Načini na koje roditelji uništavaju svoju djecu mnogobrojni su i svi podjednako okrutni. Ipak, ovaj roman nije obojen crnilom. Iz svake rečenice izbija nada i osmijeh. Volimo Noru, Wesa i Iris te navijamo za njih svim srcem. To troje mladih ljudi tako su lijepo portretirani – mladi, ali bogati iznutra i moramo biti na njihovoj strani, nema nam druge.

Sva moja lica uzbudljiv je roman koji ćete pročitati u hipu. Neobičan je, drugačiji, težak i optimističan istodobno pa se nadam da će i vama, kao i meni, nakon čitanja ostati sladak okus u ustima.

Svakako preporučujem – uvijek – a posebno za ove divne ljetne dane! Ova će vas priča osvježiti poput najfinijeg koktela! 

P. S. Znam da je već hladno i čini se kao da ljeta nikada nije ni bilo. Ipak, ovaj sam osvrt pisala u vrijeme najvećih srpanjskih vrućina i zadnje mi se rečenice jako sviđaju, zato ih ostavljam. Iako nam sada više treba topao čaj, a ne osvježavajući koktel…

Tess Sharpe: Sva moja lica

Ostali romani ove autorice:

Tess Sharpe kaže da su joj knjige spasile život dok je bila tinejdžerica, zato se danas u svojim romanima bavi baš temom odrastanja. Sva moja lica prvi su njen u nas preveden roman.

Gdje kupiti roman Sva moja lica:

Znanje

Nisam dosad još čitala ovako lagan, duhovit, ali i dubok roman. Ipak, budući da su tema tinejdžeri, navodim još neke YA romane koje sam čitala i za koje sam pisala osvrte:

Laura Spence-Ash: A onda more

Nakladnik: Stilus knjiga

Naslovnica knjige A onda more: ©Stilus

Prevela Andrea Marić

Laura Spence Ash:A onda more

Koliko ima do mora, pita se. U kojem je smjeru dom? str. 32.

Knjiga A onda more nastala je nakon što se autorica zainteresirala za članak objavljen 1998. u The New York Timesu, o skupini odraslih Britanaca koji su se vratili u SAD da bi posjetili obitelji i mjesta gdje su živjeli 1940. godine. Njih su, kao djecu, roditelji poslali dogovorenim udomiteljima u SAD kako bi ih zaštitili od ratne pošasti koja se nadvila nad Europom i koja se ubrzano približavala Londonu. Procjenjuje se da je na taj način oko 14 000 djece napustilo svoje domove tijekom Drugog svjetskog rata u Velikoj Britaniji.

Molim te, piše, obećaj mi da ćeš poslati po mene čim budeš mogla, čim ovaj strašni rat bude gotov. Spremna sam za odlazak kući. str. 134.

Beatrix

Godina je 1940. Dok njemačke bombe padaju u neposrednoj blizini Londona, mlada radnička obitelj Millie i Reginalda Thompsona donosi tešku odluku. Svoju kćer Beatrix odlučuju poslati u SAD kako bi je zaštitili od ratnih zbivanja. Jedanaestogodišnja Beatrix zajedno sa skupinom djece prelazi Atlantik gdje je čeka obitelj Gregory – Nancy i Ethan te njihovi sinovi William i Gerald.

Obitelj Gregory

Dobrodošlica u dom imućne obitelji Gregory melem je za rane ozbiljnoj, introvertiranoj djevojčici. Nancy, koja je uvijek željela imati kćerku, ispunjava joj sve želje, Ethan joj strpljivo objašnjava sve i najmanje nepoznanice. Čak su i dva potpuno suprotna dječaka, smireni William i živahni Gerald, učinila sve da se malena, uplašena djevojčica brzo uklopi u njihov dom zbliživši se sa svim ukućanima. Beatrix za njih postaje samo Bea, članica njihove obitelji i osoba koju su zavoljeli.

London

Nakon dugih pet godina, ratna opasnost polako prestaje i Beatrix se mora vratiti kući. Za taj se dan pripremala godinama. Ali njezina obitelj više nije ista. Sjećanja na majku i oca pomalo su izblijedjela, a njezin život prepun je uspomena na obitelj koja ju je nesebično prihvatila.

Dvadesetak godina poslije

Upoznajemo Beu tridesetpetogodišnju ženu koja se prisjeća života u SAD-u i povrataka kući u svoju obitelj. Obje obitelji Bea smatra podjednako svojima. Sjećanje na život s Gregoryima prati je cijeli život i budi uspomene.  Prekrasne godine bezbrižnosti, život u Bostonu i na otoku Mainu te prve ljubavi prekida povratak u poslijeratni London. Bea se mora suočiti s promjenama u obitelji i smrtima koje dolaze kao sastavni dio života.

Dojam o romanu A onda more

Iako se djelomično odvija tijekom Drugog svjetskog rata, priča nije tipična povijesna fikcija. Rekla bih da je A onda more prvo knjiga o odrastanju, knjiga o kompromisima koje život stavlja pred nas kako bismo zaštitili one koje volimo. Knjiga je to o obitelji. I knjiga o ljubavi. Ova dirljiva obiteljska saga kojoj je glavni lik djevojčica/mlada žena Beatrix, potresna je priča o gubitku, nadi i životu koji se  događa od rođenja do smrti i svega između.

Djevojčica i dva dječaka odrastanjem postaju drugačije osobe, mijenjaju se i razvijaju. U svjetlu ratnih okolnosti i velike razdvojenosti kontinentima (naslov je savršeno pogođen), Bea postaje mlada žena koja odgajaju obje obitelji, a time je i njezin način gledanja na svijet oblikovan životnim okolnostima i ljudima koji su joj pružili dom.

Prekrasna obitelj koja je privremeno udomila Beu i dječaci William i Gerald koji  postaju mladi ljudi prepuni oprosta i razumijevanja, učinili su da sjećanje na njezinu američku obitelj ostaje s njom dugo godina nakon što ih je napustila, a dio njezinog srca ostao je zauvijek tamo.

Dvije majke, dvije junakinje

Osim Beatrix, koja je glavni lik knjige, osvrnula bih se na likove dviju majki, Millie i Nancy. To su likovi koji su, po mom sudu, najbolje doneseni u knjizi.

Millie, prepuna strahova, popušta pred zahtjevima supruga i teška srca šalje kćerku u nepoznato, svakim se danom pitajući kakva je žena koja odgaja Beu. U Millie je cijeli buket različitih  osjećaja: od zahvalnosti do zavisti, čak i ljubomore na ženu koja je Bei pružila dom. Sve su to normalne reakcije žene koja nije imala izbora. Dok je Bea u SAD-u na sigurnom, Millie volontira u razorenim skloništima ratnog Londona njegujući ranjenike.

Nancy, s druge strane Atlantika, željno je dočekala djevojčicu nakon dvoje muške djece. Odlučna je pružiti Bei svu ljubav i pažnju, baš kao vlastitom djetetu. Često se pita što radi Millie i kako se osjeća. U sebi misli da ona svoju djecu nikada ne bi pustila. A s druge strane, divi se Millienoj hrabrosti.

Ove dvije žene, majke, junakinje su ove knjige. Za obje dileme nema. Na prvom mjestu uvijek je dijete.

Velika preporuka za ovu divnu knjigu!

laura Spence Ash.A onda more

O autorici

Laura Spence-Ash američka je spisateljica. Njezina proza objavljivana je u časopisima One Story, New England Review, Crazyhorse… A onda more njezin je romaneskni prvijenac koji je promptno postao bestseler.

Gdje kupiti roman A onda more:

Stilus knjiga

Ako volite čitati o Drugom svjetskom ratu, nikako ne propustite naše recenzije romana Vilin konjic Leile Meacham, Pariški zadatak Rhys Bowen te hit-romana Kate Quinn Lovkinja, Aliceina mreža, Zagonetka ruže i Dijamantno oko.

Cheryl Strayed: Prekrasne sitnice – savjeti o ljubavi i životu

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Prekrasne sitnice: ©Mozaik knjiga

Prevela Aleksandra Barlović

Cheryl Strayed: Prekrasne sitnice

Sugar

Tekstovi koje čitamo u predivnoj zbirci Prekrasne sitnice zapravo su anonimne online kolumne koje je pisala Cheryl Strayed, pod nazivom Dear Sugar. U tim su joj kolumnama ljudi slali pisma u kojima bi iznijeli neki svoj problem ili postavili pitanje, a Sugar bi im, u svom duhovitom gorko-slatkom stilu i odgovorila. Prekrasne sitnice su odabir najzanimljivijih, najpotresnijih, najzabavnijih, najšokantnijih pisama i naravno, Sugarinih odgovora.

A ti odgovori su kao melem na ranu – ne samo pošiljatelja pisma, već i svih nas čitatelja. Sugar svoje odgovore ne izmišlja. Ona ih izvlači iz vlastitog, teškog života i od limuna koje joj je život dao (a ti su limuni jako kiseli, da ne kažem gorki), svojim čitateljima nudi najslađu limunadu.

Njezini su savjeti duhoviti, topli i iznad svega iskreni.

Ne slušaj ljude koji ti govore da si do sada već trebala „preboljeti“ kćerinu smrt. Ljudi koji najglasnije grakću o takvim stvarima, gotovo nikada nisu morali ništa preboljeti. Ili barem ništa od onoga što uistinu sjebe um, zdrobi dušu i promijeni život. (str. 29.)

Jezik kojim se obraća svojim čitateljima jednostavan je, prepun mudrosti i šarma. Tu i tamo uleti psovka, ali izričaj nije vulgaran. Zamišljala sam Sugar kao sredovječnu ženu koja pijucka kavu, puši slim cigaretu, u kosi joj vikleri, na usnama ruž, a u ruci najmoćnije oružje i spas – olovka.

Dok sam čitala, čitavo sam vrijeme zamišljala onaj južnjački izgovor dok ljude tješi, ali i hrabri, oslovljavajući ih s „mili“, medena“ i sl. I još mi je bila simpatičnija.

Mnogo je toga zbog čega se možeš mučiti, mila. Mnogo je mučnih stvari u ovom životu. Nemoj dopustiti da muškarac koji te ne voli bude jedna od njih. (str. 182.)

Možemo reći da sam se zaljubila u Sugar od prve kolumne.

Cheryl Strayed: Prekrasne sitnice

Drugačija u moru istih

Prekrasne sitnice uzela sam jer se ne moraju čitati odjednom. Prvih sam par pisama pročitala u pauzi između dva romana, ali onda više nisam mogla prestati s čitanjem! Svako je pismo drugačije od sljedećeg, a Sugarini su odgovori tako dirljivi i ljudski, tako mekani, slatki i istiniti. Ona svima savjetuje ono najlakše i najteže – slušaj sebe! Vjeruj sebi!

Vjeruj samoj sebi. To je Sugarino zlatno pravilo. Vjerovati sebi znači živjeti ono za što već znamo da je istinito. (str. 58.)

Nikad nikome ne prigovara, ne okrivljuje. Trudi se usmjeriti osobu na pravu stranu. Doista se trudi pomoći. A ljudi se za nju vezuju ne samo jer MORAJU čuti nekoga kako im govori istinu, bez uljepšavanja i izmotavanja. Ljudi se za nju vezuju jer svaki svoj savjet potkrijepi nekim užasnim detaljem iz svog života.

Vidjet ćete čitajući, Sugarin je život bio užas. Uopće nije bio sladak. Ali uspjela je. A ako može ona – između redaka čitamo – možemo i mi.

Ako se ona izvukla iz kaljuže u kojoj je bila, definitivno možemo i mi.

Teme o kojima ova simpatična, britka autorica piše brojne su i čitatelji se u njima mogu pronaći. Tu su ljubav, zlostavljanje, prijateljstvo, prevara, razvodi, brakovi, vjera, gubitak, smrt… Svatko je od nas nešto od toga doživio. I doista vjerujem da će svatko od nas, makar u jednom pismu, pronaći Sugarin savjet za svoju situaciju.

Svi ćemo, bar jednom, pronaći lijepu riječ i zrnce utjehe.

Za Prekrasne sitnice imate sve preporuke!

Savršen su poklon – i sebi i drugima!

Poklon za srce.

Dekica, topli čaj i utjeha u jednom.

U sljedeća ću dva odlomka prepričati dva pisma koja su me najviše takla.

Cheryl Strayed: Prekrasne sitnice

Prekrasne sitnice – o prijateljstvu

Muškarac čije pismo Sugar uvrštava u Prekrasne sitnice javlja joj se s problemom – čuo je svoje najbolje prijatelje kako ga ogovaraju. Bolje rečeno, čuo je kako iza njegovih leđa komentiraju njegovu odluku da se vrati djevojci za koju su smatrali da nije dobra za njega.

Muškarac se osjećao izdanim, omalovaženim i isključenim iz tog prijateljstva.

Sugar mu je odgovorila, i moram reći da je i meni otvorila oči. Nije svako ogovaranje loše. Svi imamo mišljenje o svemu i normalno ga je prokomentirat s drugima, čisto da vidimo vara li nas osjećaj. Ponekad prijatelji komentiraju neki tvoj postupak s drugim prijateljem, a ne s tobom, jer te ne žele povrijediti. Nekad zajedno pronalaze način na koji bi pomogli. Nije sve crno-bijelo. Nemaju svi loše namjere.

…to što tvoji prijatelji imaju mišljenje ne znači da te ne vole ili ne cijene kao prijatelja ili da te inače ne smatraju jednim od najboljih ljudi koje poznaju. To može biti teško povjerovati u ovom trenutku, kad su tvoji osjećaji toliko bolni, ali je istina. (str. 72.)

Prekrasne sitnice – o Bogu

Pismo koje me rasplakalo jest pismo roditelja bolesnog djeteta. Ljudi se, s pravom, pitaju – ima li Boga? Kako može dopustiti da beba ima tumor?

Neću vam sve prepričati jer bih voljela da i vi doživite te emocije koje izviru iz pisma, ali parafrazirat ću Sugarin savjet koji svi znamo, ali rijetko osvijestimo. Bez kiše nema duge. Bez raspeća nema uskrsnuća. Bez zla nema dobra.

Cheryl Strayed: Prekrasne sitnice

Kako naći pravo rješenje?

Prekrasne sitnice pune su predivnih citata. Mudre riječi sjaje sa svake stranice. Gotovo da sam mogla sve prepisati…

Isto tako, savjeti koje Sugar daje primjenjivi su i nama. Svaki problem ima svoje rješenje, svako pismo svoj koristan savjet. Za sebe bih, a možda evo i za vas, izdvojila ovaj.

Što učinite kad ne znate što vam je činiti u vezi nečega?
Razgovaram s gospodinom Sugarom i s prijateljicama. Sastavljam popise. Pokušavam analizirati situaciju iz perspektive svojega „najboljeg jastva“: onog koje je velikodušno, razborito, spremno oprašta, puno je ljubavi… Duboko razmišljam o onome što ću za godinu dana poželjeti da sam učinila. (str. 209.)

Nadam se da ćete nekad zaviriti u ovu knjigu i možda u njoj naći odgovor na svoje pitanje.

Ostali naslovi ove autorice:

Cheryl Strayed autorica je bestselera Divljina: putovanje života na Stazi pacifičkih vrhova. Prekrasne sitnice zbirka su njezinih kolumni Dear Sugar koje je pisala za mrežnu stranicu The Rumpus.

Gdje kupiti zbirku Prekrasne sitnice:

Mozaik knjiga

Volite li utješne knjige, meni su krasne bile Knjiga utjehe i Ponoćna knjižnica Matta Haiga.

Ken Follett: Nikada

Nakladnik: Vorto Palabra

Naslovnica knjige Nikada: ©Vorto Palabra

Prevela Karmela Cindrić

Ken Follett Nikada

Budala je samo budala, ali budala u Bijeloj kući najopasnija je osoba na kugli zemaljskoj. str. 242.

Inspiracija za Nikada

U kratkoj crtici na početku knjige autor nam kazuje da je inspiracija za Nikada došla iz njegovog istraživanja o podrijetlu Prvog svjetskog rata za Pad divova, prvi tom njegove Trilogije stoljeća. Prvi svjetski rat bio je “rat koji nitko nije želio”, odnosno dogodio se zbog nespretnih i kratkovidnih odluka svjetskih sila. U Nikada vidimo svijet na rubu Trećeg svjetskog rata i svjetske vođe pred teškim odlukama zbog vrlo izvjesnog nuklearnog sukoba.

Afrika

Priča počinje u afričkoj pustinji Sahara, tisućama milja od onoga što će postati središte nadolazećeg nuklearnog sukoba. Abdul John Haddad, agent CIA-e, prerušen u trgovca cigaretama, pokušava saznati gdje su skrovišta moćne grupe krijumčara droge. Postupno otkriva da se pod krinkom krijumčara u nekim pustinjskim skrovištima krije i najopasniji odmetnik al-Farabi, odgovoran za brojne ekstremističke napade. Njegova veza iz Američkog veleposlanstva, Tamara, obavještava SAD o opasnom kriminalcu i ubojici koji se krije u pustinji. Lov je započeo.

Abdul se mora povući kako ga ne bi uhvatili. U bijegu mu pomaže lijepa udovica s malenim sinom koja se želi domoći Europe u želji za boljim životom.

Kina

U Kini, visoki dužnosnik Chang Kai, zamjenik ministra za međunarodnu obavještajnu službu, član elite Komunističke partije, pokušava biti glas razuma u vladi starih komunističkih tvrdokornih političara, od kojih je jedan i njegov otac.

Kaia ne doživljavaju ozbiljno zbog njegovog braka s poznatom glumicom koja često kritizira trenutnu političku strukturu.

SAD

U Sjedinjenim Državama, predsjednica Pauline Green pooštrava postojeće ekonomske sankcije protiv Sjeverne Koreje, nakon što je tamo korišteno kinesko oružje protiv američkih snaga koje nadgledaju sukobe između dviju Koreja. Kina ne ostaje dužna i glavni svjetski igrači iz Kine i Sjedinjenih Država pripremaju pozornicu za eskalaciju sukoba od kojih je najopasnija alarmantna prijetnja o mogućoj upotrebi nuklearnog oružja.

Ja moram pružati podršku svima, pomislila je uz osjećaj samosažaljenja. Naravno da moram, ja sam predsjednica. str. 159.

Dojam o romanu Nikada

U romanu pratimo tri narativne niti. Prva se odvija u Africi, druga u Kini, a treća u SAD-u. Odvojene priče postepeno se spajaju i završavaju u strahovitom krešendu. Kako roman teče, stvari se pogoršavaju zapanjujućom brzinom, unatoč diplomatskim naporima, pregovorima i vještinama nekoliko  predsjednika država.

Nikada je upozoravajuća priča o svijetu na rubu Trećeg svjetskog rata. Obveza  supersila da štite svoje saveznike, čak i ako se dočepaju nuklearnog oružja, izaziva zebnju kod čitatelja, ali ga istovremeno i prosvjetljuje istinom o tome kako je tanka granica svjetskog mira.

U situaciji kad nijedna od strana ne želi ustuknuti, postaje sve teže riješiti sukob mirnim putem. Događaji postepeno izmiču kontroli i ne nazire se povoljan kraj ni za jednu stranu.

Osim zanimljivog geopolitičkog zapleta, istaknula bih likove u ovoj knjizi koji nisu glamurozni, savršeni ni besprijekorni u svakom pogledu (čak ni predsjednica SAD-a). Sve su to vrijedni ljudi koji su zapostavili privatne živote radeći za dobrobit nacije. I nikome od njih osobna korist ili ambicija nije na prvom mjestu.

Dajući predsjedničku ulogu ženi, Follett je lukavo dobio poene kod pripadnica ženskog spola, a dvije lijepe ljubavne priče koje se događaju u sjeni političkih zavrzlama dodatno će pridobiti ženski dio čitateljstva.

Knjiga bi, po mom mišljenju, mogla biti i nešto kraća, ali je zanimljiva. Najviše mi se svidio dio koji se odvija u Sahari.

Ken Follett Nikada

O autoru

Ken Follett (1949) britanski je pisac trilera i povijesnih romana. Dosad je prodao više od 100 milijuna primjeraka svojih knjiga. Rođen je u Cardiffu.  Kad je navršio deset godina, obitelj se preselila u London, u kojem je Follett studirao filozofiju i uključio se u politiku. Već 1978., kada mu je objavljen prvi roman “Eye of the Needle”, postao je međunarodno poznat, a i ostali njegovi romani postali su bestseleri.

Gdje kupiti roman Nikada:

Vorto Palabra