Donatella Di Pietrantonio: Sestrina priča

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica knjige Sestrina priča: ©Stilus

Prevoditelj: Srećko Jurišić

Talijanska autorica Donatella Di Pietrantonio slijedi istu nit kao i većina autora talijanske književnosti 20. stoljeća koja glasi: iako je patnja neizostavan dio života, možemo odlučiti da nas ona ne definira.

Sestrina priča knjiga je koja vas ne može ostaviti ravnodušnima. Priča o dvije sestre povezane dubokim sestrinskim ambivalentnim vezama dira u najtanje kutke duše upravo zbog neartikuliranih emocija koje prožimaju cijelu knjigu otkrivajući disfunkcionalne odnose i destruktivne tajne.

Sa sestrom sam podijelila nasljedstvo neizrečenih riječi, nepostojećih gesti, uskraćene topline. I rijetkih, iznenađujućih pažnji. Bile smo kćeri nijedne matere. str. 108.

Jedna koja uči i jedna koja luta

U večernjim satima Adriana dolazi na vrata starije sestre koju nije vidjela godinama. Uz nju je i maleni sinčić Vincenzo, nazvan po pokojnom ujaku. Sestre su kao djevojčice bile nerazdvojne, a onda su se odrastanjem počele gubiti. Adriana cijeli život bez kucanja upada u život svoje sestre, ništa ne objašnjavajući, ni dijete, ni nasilnog muža, ni svakojake poslove koje je radila kako bi preživjela.

Starija sestra, sveučilišna profesorica, bila je godinama predstavljana kao “ona koja uči”. Njezin organiziran i posložen svijet počinje se raspadati dolaskom Adriane i njezina djeteta. Ionako već klizi po rubu nevolje jer njezin brak sa stomatologom Pierom polako, ali sigurno ide prema kraju. Piero je ostavlja i prije nego što stvarno odlazi i ona ne može zaustaviti njegov odlazak.

Dok je jedna sestra pobjegla na studij, druga je odustala od škole i započela turbulentnu vezu s mladim ribarom. I jedna i druga pronašle su utočište negdje drugdje, u bijegu odrastanja u siromaštvu, čudne, neurotične i daleke matere i rigidnog, patrijarhalnog oca zlostavljača. Ali ništa što su učinile ili postigle nije im bila karta za sretniji život. Dapače, njihovi životi puni su pogrešaka i razočaranja, krivih prosudbi, krivih ljubavi i usamljeničkih dolina. Jedino što im je preostalo njih su dvije. Same na svijetu. Sestre.

S Andrianom sam barem bila na istoj razini, obje prepuštene same sebi, same na svijetu, sestre. Obje smo imale sigurnu prisutnost druge u dnu boli koju si nikad nismo priznale. str. 56.

Dojam o djelu Sestrina priča

Starija sestra, sveučilišna profesorica, žena je bez imena jer joj se ime ne spominje nigdje u knjizi. Ne dajući joj ime, spisateljica joj na neki način oduzima identitet, integritet i korijene. Ali ne može joj oduzeti sjećanja. Ona je ta koja je otišla kako bi počela iz početka, ali se stalno osvrće i promišlja. Ne može pobjeći od svog djetinjstva, surovog odrastanja i siromaštva koje ju je kao dijete oblikovalo. Druga sestra otišla je ne osvrćući se. Bez krivnje i kajanja. Bez ljubavi i žaljenja.

Godinama kasnije, starija sestra i dalje bježi, od roditelja, sestre, supruga. Bježi čak u drugu državu, povlači se u prošlost gdje je sustižu sjećanja. Razdvojena od svih svojom odlukom, počinje živjeti još jedan potpuno novi život, ali to joj nije suđeno.

Jedan poziv vraća je u život koji je napustila. A to je sestrin poziv upomoć.

Iako različite, dvije sestre ujedinjene u patnji i samoći nemaju izbora. Patnja je zapisana u njihov genetski kod.  Jedini njihov izbor one su same.

Knjiga je izvanredna. Dvije sestre stalno na točki zbližavanja i odbijanja, emotivno vrlo disonantne, predodređene su jedna na drugu.  Jedna se srami druge, izbjegava je, zatajit će je ako treba. A onda u krajnjem času, kad su stvari biti ili ne biti, sve je jasno. Prošlost koja je na neki način okaljala njihove živote zove ih ponovno u pomirenje jer je to jednostavno suđeno.

Svako poglavlje u ovoj knjizi odiše prošaptanim emocijama koje se ne smiju naglas izreći. Izrazi kao što su volim te, trebaš mi, nedostaješ mi, nikad se ne izgovaraju. Osjećaji pripadnosti obitelji, roditeljima, braći, sestri, mjestu toliko su zatomljeni da se ne smiju pokazati. Ono što gotovo svi likovi u ovoj knjizi u svakom svom dahu pokazuju bolna je usamljenost kojoj nema lijeka.

Svakako pročitajte Sestrinu priču. Ovoj knjizi prethodi knjiga Vraćena koja je isto jako dobra, ali Sestrina priča ipak mi je bolja.

Sve sam ih izgubila: Piera, majku, Adrianu. Bilo je nečeg u meni što je prizivalo napuštanja. str. 100.

O autorici

Donatella Di Pietrantonio autorica je čiji su romani prevedeni na više od trideset jezika i finalistica prestižne nagrade Strega. Romanom Sestrina priča preplavljuje nas emocijama i donosi priču o obitelji, ljubavi i vezama koje nas oblikuju, vraćajući nas svijetu i junakinjama književne senzacije Vraćena.

Gdje kupiti roman Sestrina priča:

Stilus knjiga

Motiv sestra nije rijedak pa tako na blogu možete pronaći i recenzije sljedećih naslova, koji se također bave sestrinskim odnosom:

• Jennifer Weiner: Dvije sestre
• Barbara O’Neal: Kad smo vjerovali u sirene
• Oyinkan Braithwaite: Moja sestra, serijski ubojica
• Alison Espach: Bilješke o tvom iznenadnom nestanku
• Liane Moriarty: Tri želje
• Liz Moore: Rijeka svjetla i tame
• Liane Moriarty: Sve što je Alice zaboravila.