Lisa See: Ženski krug dame Tan

Nakladnik: Stilus, 2024.

Naslovnica romana Ženski krug dame Tan: ©Stilus

Preveo Dražen Čulić

Veliki liječnik Sun Simiao zapisao je: „Žene je deset puna teže liječiti od muškaraca“. … Moja je rođakinja sjajno liječila žene jer je s njima dijelila gubitke i radosti koje ovaj svijet nudi ženama. (str. 9.)

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Ženski krug dame Tan – povijesni okvir

Dvije stvari treba znati prije čitanja samog romana. Prva je da doista postoji knjiga Raznovrsni zapisi žene liječnice koju je sastavila Tan Yunxsian, upravo ona dama Tan iz naslova. To nam u svojoj bilješci govori sama autorica, i već na početku znate da će Ženski krug dame Tan biti fascinantan roman koji nećete zaboraviti.

Druga stvar koju je dobro znati jest običaj vezanja stopala, poznat kao lotosova stopala. Kad djevojčica iz imućne obitelji, ili iz one obitelji koja svojoj kćeri priželjkuje dobru (bogatu) udaju, napuni pet godina, počinje povezivanje stopala. To uglavnom rade majke ili sluškinje, ako su majke previše meka srca i osjetljive na bol djece.

Što manja stopala, to je vrijednost žene veća.

Iskreno, pojma nisam imala da se to radi kako bi žena bila privlačna mužu. Mada, kad razmislim, sasvim je logično…

On spušta moje stopalo na svoj dlan. Gladi svilu. Divi se vezu… Prinosi moje stopalo u papuči do nosa da može uživati u mirisu. Uglavnom je onako kako su mi uvijek govorili. Moja su stopala fizički dokaz bola koji sam podnijela da mu omogućim zadovoljstvo do kojeg mu je toliko stalo. (str. 121.)

U romanu postoji nekoliko opisa povezivanja stopala koji su zadivljujući i zastrašujući u isto vrijeme. Puno sam toga naučila i sam običaj zainteresirao me toliko da sam ga i dodatno istraživala. Slike su u najmanju ruku šokantne. Teško mi je i zamisliti da su to žene svojevoljno radile, ali – žene puno toga rade za ljepotu i privlačnost…

Ženski krug dame Tan

Život žene u Kini 15. stoljeća dijeli se na četiri razdoblja. Mliječni dani – djetinjstvo. Dani podignute kose – djevojaštvo i priprema za udaju. Dani riže i soli – razdoblje rađanja i majčinstva te dana tihog sjedenja – starost, udovištvo i čekanje ponovnog sjedinjenja s mužem u smrti.

Prije tisuću godina u prošlosti, za tisuću godina u budućnosti – ma gdje živjeli ili koliko bogati bili – četiri su faze ženskog života iste… Ti si mala djevojčica, još si u mliječnim danima. Kada navršiš petnaest godina, ući ćeš u dane podignute kose. (str. 13.)

Tan Yunxian upoznajemo u njezinim mliječnim danima i slijedimo je do dana tihog sjedenja. Neobičan je to i tegoban put, kako za nju, tako i za nas. Jer za sve žene tog doba vrijede pravila konfucionizma.

Bile životinje ili žene, vlasništvo smo muškarca. Mi žene postojimo da bismo mu dale nasljednike, da ga hranimo, odijevamo i zabavljamo. Nemoj to nikada zaboraviti. (str. 16.)

Mladu Tan Yunxian baka i djed liječnici, napredni ugledni članovi društva, uče svojim vještinama. Pogotovo baka koja se specijalizirala za liječenje ženskih bolesti jer liječiti ženu deset je puta teže nego liječiti muškarca. Kad se Yunxian uda za bogata mladića iz fine obitelji, svekrva joj zabranjuje liječenje žena. Djevojka se mora usredotočiti na ispunjenje svoje najvažnije uloge – mora roditi sina. No, toliko željeni sin nikako ne dolazi…

Nemam prijatelja, boležljiva sam. Svekrva mi je zabranila … pomagati ženama i djevojčicama iz ove kuće. Većinu tih udaraca mogu preživjeti, ali neću prestati biti ono što sam i tko sam – čak i ako to znači skrivati se i liječiti potajno. (str. 125.)

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Saga o ženi

… shvatim da sam rodila djevojčicu – užasno razočaranje za obitelj, udarac za liječnika i njegov ugled, neuspjeh za mene. Sljedeće što me oneraspoloži jest spoznaja da ću sve to morati opet proživljavati. I opet. Dok ne rodim sina.
(str. 137.)

Ovaj je roman saga o jednoj ženi. On je životni put žene koja je imala blagoslov i prokletstvo biti rođena u utjecajnoj obitelji. Svi zakoni koje je dama Tan morala ispoštovati, sve žrtve koje je morala podnijeti, sve uvrede koje je morala prešutjeti i tajne koje je morala sačuvati vuku nas dalje, tjeraju nas da okrećemo stranicu za stranicom premda ovo nije ni triler ni krimić. Iako, imamo sumnjivu smrt. Imamo i trovanje. Podmetanja, laži, prevare, ljubavnike i ljubavnice.

Ženski krug dame Tan najbolje je od svih žanrova.

Toliko bih vam toga mogla i željela reći, ali kontroliram se kako vam ne bih upropastila čisti užitak čitanja ove ljepotice.

Najbolja knjiga u ožujku 2024.

Moj čitateljski ožujak bio je slab – samo pet knjiga. Međutim, Ženski krug dame Tan već je od prvih rečenica postao ono najposebnije, najdojmljivije i sve naj-naj što ću pročitati u tom mjesecu. I ne samo to nego i, čini mi se, bit će jedan od top deset romana u 2024. godini.

Pročitala sam negdje da je ova priča čudesna i ona doista jest takva! Premda pratimo jedan život od prvih do gotovo posljednjih dana, Ženski krug nije ni na trenutak dosadan. Svaka je rečenica prelijepa. Svako poglavlje u sebi nosi neki dio iznimnog života liječnice 15. stoljeća, žene koja je pomirila tradiciju i suvremenost. Svaki događaj pršti od emocija i nemoćni smo pred životnošću onoga što čitamo. Od prve sam stranice, a iskreno se nadam da će tako biti i vama, utonula u tradiciju Kine, u boli i tugu tih žena, ali i u njihovo prijateljstvo, odanost i međusobnu ljubav i poštovanje.

Imala sam sreću u životu, od djetinjstva su me okruživale žene koje su pazile na mene. Sada je na meni red da taj krug proširim… (str. 313.)

Nadam se da svaka od nas žena, baš poput dame Tan, ima svoj ženski krug koji na nas pazi, koji nas uči, gura dalje i ne pušta nas da padnemo, na koliko blizu tog pada bile.

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Ostali naslovi ove autorice:          

Lisa See autorica je sljedećih romana:

  • Sniježnica i tajna lepeza
  • Djevojke iz Šangaja
  • San o sreći
  • Otok morskih žena.

U knjizi On Gold Mountain donosi priču o životu svoje kinesko-američke obitelji.

Gdje kupiti roman Ženski krug dame Tan:

Stilus

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica priručnika Osjećajte se lakše: ©Stilus

Prevela: Ela Horvat

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Osjećajte se lakše

Osjećajte se lakše inspirativni je priručnik mladog autora Diaga Pereza koji piše pod pseudonimom Yung Pueblo, što znači „mladi narod“. Tim nas pseudonimom želi uputiti na nadolazeći rast i dozrijevanje čovječanstva te najaviti vrijeme u kojem će ljudi prijeći iz vladavine neznanja u stanje prihvaćanja međupovezanosti (str. 20.)

Iako se svatko iscjeljuje drugačije, jer je svaka od naših emocionalnih povijesti jedinstvena, postalo mi je jasno da ozdravljenje postoji i da je dostupno svakome tko ga traži. Samoozdravljenje je moguće otpuštanjem prošlosti i povezivanjem sa sadašnjošću, a sve kako biste mogli proširiti svoju budućnost. (str. 19.)

U uvodu nam govori o onome što ga je potaklo na pisanje, a to je ovisnost u koju je upao i koje se svim silama želio riješiti. Na putu prema ozdravljenju, shvatio je koliko ga je obilježilo njegovo djetinjstvo. Život doseljenika iz Ekvadora u SAD-u, u stalnom siromaštvu i strahu, borba roditelja kako bi djeci osigurali budućnost… Sve to stvorilo je u njemu unutarnju tugu i napetost, a smatrao je da mu zabavljanje i droga pomažu u otpuštanju tih osjećaja.

Kada se odlučio očistiti, počeo je meditirati, ali i ne samo to. Prakticirajući nekoliko različitih metoda, krenuo je putem ozdravljenja. Iz svega onoga što je na tom putu naučio, nastala je ova knjiga.

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Ljubav prema sebi

Ono što mi se najviše svidjelo u ovom priručniku zapravo je poezija, kratke pjesme na tragu Rupi Kaur u kojima autor na jedan zanimljiv, kratak i nadahnjujući način izriče istine koje mi već znamo, ali ih možda nismo dovoljno osvijestili.

ne manjka ljudi koje ćeš
smatrati fizički lijepima
ali naći onoga tko odgovara
zrelosti za kojom tragaš
posvećenosti rastu
humoru koji te krijepi
i koga tvoj zagrljaj prepoznaje
neobično je rijetko (str. 144.)

Sviđaju mi se poruke kojima priručnik obiluje. Lijepo je i nekako toplo truditi se uvjeriti ljude da zaslužuju ljubav, da mogu krenuti dalje, da se mogu oporaviti od svega što život nosi.

Ozdravljenje počinje tako da upoznate sebe i da se zavolite. Kad vidite i osjetite koliko toga nosite, shvatit ćete da je došlo vrijeme da neke stvari počnete otpuštati od sebe. (str. 60.)

Neke zablude današnjeg vremena autor se trudi protumačiti na svoj način pa mi je i to bilo fora. Na primjer, zamjena shvaćanja ljubavi prema sebi s ugađanjem sebi kupnjom različitih stvari. Ili fokusiranje na to da su drugi krivi za sve naše probleme. A tu je i ona klasična zabluda – ako ti je nešto suđeno, samo će doći. Yung Pueblo pokušava objasniti zašto tome nije baš tako i zašto se trebamo fokusirati na sebe. Na traženje krivca u sebi i opraštanje tom istom krivcu – samom sebi.

Postoji onaj trop koji kruži internetom – „Ono što ti je suđeno, samo će ti doći“ – ali život nikad nije tako jednostavan. Karika koja nedostaje u ovo slagalici jest to da će život nastaviti biti težak, a vi ćete spriječiti sami sebe da uživate u dobrim stvarima… (str. 43.)

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Dobra ideja, ali…

Ideja samog priručnika jako je dobra, ali nekako mi nije najbolje ostvarena.

Ako usporedimo s izvrsnim priručnicima koje sam prije čitala, kao što su Grupa Christie Tate i Toksična pozitivnost Whitney Goodman, ovdje nešto kao da nedostaje. Na primjer, autor se često referira na posebnu vrstu meditacije, vipassana meditaciju, koju prakticira zajedno sa svojom suprugom. Međutim, o toj nam meditaciji ne daje nikakve informacije pa iako je pomogla njemu, nama svakako neće jer ne samo da nam ne daje osnove prakticiranja, nego nam čak ne kaže ni što je.

Ne daje nam nikakve primjere dobre prakse koje bismo i mi mogli uključiti u svoj život i svoje ozdravljenje. Samo govori što treba. A to uglavnom svi mi znamo.

I ja znam da bih trebala prestati pušiti. Da bih trebala otpustiti neke stare zamjerke.

Svi smo svjesni da će nam biti bolje ako si oprostimo, ako budemo zahvalni i tako dalje.

Osjećajte se lakše ne daje ni jedan jedini primjer kako se približiti tom putu ozdravljenja kojim je autor kročio. To je nešto što mi je vrlo smetalo dok sam čitala i itekako je utjecalo na moj završni dojam o tekstu.

A sad, kako bih popravila doživljaj i vama i sebi, evo još malo stihova koji stvarno diraju.

ako je bol bila duboka
morat ćeš je otpustiti
mnogo puta (str. 85.)

Ostali naslovi ovog autora:

Yung Pueblo (što doslovno znači „mladi ljudi“) umjetnički je pseudonim američkog autora Diaga Pereza.
Njegove dvije zbirke poezije, Inward i Clarity & Connection bile su iznimno dobro prihvaćene među kritikom i publikom.
Priručnik Osjećajte se lakše prva je njegova knjiga prevedena na hrvatski jezik.
Pratiti ga možete na Instagramu, gdje redovito objavljuje svoju poeziju.

Gdje kupiti priručnik Osjećajte se lakše:

Stilus

Alex Hay: Sluškinje

Nakladnik: Stilus knjiga, 2023.

Naslovnica knjige Sluškinje: ©Stilus

Prevoditelj: Tea Tosenberger Lubar

Alex Hay Sluškinje

Roman Sluškinje urnebesna je priča o ogromnoj pljački koju je isplanirala i provela nekolicina žena, sluškinja, u najraskošnijoj kući u Mayfairu. Ali da bismo došli do pljačke (koja se odvija tek u zadnjoj trećini knjige), trebamo krenuti od plana. A da bi za neku realizaciju krenuli od plana, trebamo imati motiv, naum, viziju i cilj. Sve je to imala gospođa King.

Gospodarica – gospođica de Vries

Na samom početku romana otkrivamo da gospođica de Vries, koja nakon očeve smrti nasljeđuje ogromnu zgradu, odlučuje organizirati kostimirani bal. Njezina je namjera skrenuti pozornost na svoje bogatstvo i biti uočena u otmjenim krugovima, a po mogućnosti pronaći i ženika.

Željela je upravljati na samom vrhu hijerarhije u božanskim visinama društva.
str. 20.

Gospođa King

Gospođa King, domaćica pokojnog gospodina de Vriesa, uhvaćena je kako noć prije ulazi u odaje za mušku poslugu. Momentalno dobiva otkaz bez preporuke za buduće zaposlenje. Čini se da je gospođa King imala dobar posao. Zašto je riskirala ulazeći u muške odaje?

Namještenici i posluga, skloni gospođi King, uznemireni su njezinim otpuštanjem, ali ne i sama gospođa King. Jer ona ima drugi plan. Samo, da bi izvela ono što je naumila, trebaju joj pomoćnici i suradnici.

Pretpostavila je da će se kuća jednostavno lišiti svog blaga, da će ga se rado odreći. Nije bilo tako. str. 310.

Sluškinje okupljaju tim

Kuća obitelji Stanhope mjesto je prepuno blaga, svjetlucavog simbola bogatstva i moći, ali i mračnih tajni. Sve je to predmet interesa gospođe King. Namjera joj je ogoliti tu kuću do zadnjeg zlatnika ili umjetnine koju kuća posjeduje. Isto tako, želi otkriti sve tajne koje kuća ima, a neke od njih ona već naslućuje. Jedino što nema dokaza. Dokazi su u kući.

Sljedbenice i suradnice gospođe King čudnovata su ekipa žena. Vladarica crnog tržišta, nerealizirana glumica, zlostavljana pomoćnica i servirka, krojačica koja sanja o boljem životu, akrobatske plesačice… Svaka od njih ima  svoj motiv zbog kojeg želi opljačkati ovu kuću.

Ja nisam pauk, rekla je gospođa King smireno.
Onda si muha, rekao je starac. str. 136.

Dojam o djelu Sluškinje

Jako mi se svidjela ova knjiga. Priča o tome kako se marginalizirano i obespravljeno osoblje odlučuje osvetiti toliko je zabavna da vam je, dok čitate, cijelo vrijeme smiješak na usnama.

Pozornica na kojoj se odvija radnja podsjeća na Downton Abbey (komentar na poleđini knjige), ali mene još više na Dickensovog Olivera Twista, i to na starog spletkaroša i lopova Fagina. Svakako je savršena kombinacija realističnog gradskog podzemlja, siromašnih kvartova u kojima žive beskućnici, besposličari i opasni likovi te velikaških obitelji na drugoj strani grada, neosjetljivih na život puka.

Zanimljiv je odnos između gospođe de Vries i   gospođe King. To je na trenutke odnos pun razumijevanja za situaciju u kojoj se nalazi ona druga. Njihova komunikacija nema težinu u izgovorenim riječima već u gestama, neizrečenim mislima i iznenađujućim postupcima. Unutarnja suzdržanost voditeljica priče, gospođe King i gospođice de Vries, učinila je da sam knjigu željela pročitati u jednom danu. Cijelo vrijeme slutite da je pljačka zapravo odgovor, odnosno reakcija na  nešto krucijalno, veliko.

Gospođa King smislila je jako odvažan plan, plan koji će ujediniti marginalizirane žene u noći veličanstvenog bala. A izvest će ga točno pred očima svojih bivših poslodavaca. Kradljivice, sluškinje, međusobno se oslovljavaju s “gospođo” što je još jedna od urnebesnih pojedinosti u ovom romanu. O pozadinskim pričama žena koje okuplja gospođa King znamo vrlo malo. One se otkrivaju u samoj priči, ali vrlo polako. informacije dobivamo na kapaljku. I to daje draž ovom romanu. Svatko ima svoj motiv za izvođenje ove operacije. A motivi su vrlo zanimljivi.

Sluškinje su zapravo roman o klasi i moći.  Roman o osveti koja kažnjava beskrupuloznu pohlepu i nemoral jednog čovjeka koji je na taj način stekao bogatstvo. Ali ima onih koji smatraju da im dio toga kolača pripada. Što rođenjem, što marljivim radom. Oni koji su ostali bez ikakvih prava čekaju svoju priliku. I smišljaju briljantan plan.

U svakom slučaju, nadam se da će se ova knjiga ubrzo ekranizirati.

Ako već niste stavili Sluškinje na svoju must-read listu, obavezno to učinite!

Velika preporuka!

Alex Hay sluškinje

O autoru

Alex Hay odrastao je u Cambridgeu i Cardiffu. Studirao je povijest, a doktorirao na temu ženske moći na kraljevskim dvorovima. Sluškinje su njegov povijesni prvijenac za koji je osvojio nagradu Caledonia.

Gdje kupiti:

Stilus

Ako volite čitati o sluškinjama, kućnim pomoćnicama, sobarica i inom osoblju, svakako pročitajte naše osvrte na romane Sobarica i Gost iznenađenja Nite Prose i Kućna pomoćnica Freide McFadden.

Nita Prose: Gost iznenađenja

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Gost iznenađenja: ©Stilus

Preveo Dražen Čulić

Kada je nešto prljavo, samo je jedno ispravno… A to je očistiti to. (str. 152.)

Nita Prose: Gost iznenađenja

Gost iznenađenja

Molly Gray mlada je žena s istančanim smislom za čistoću i pristojnost. Svemu što zna, pa tako i pristojnosti i čišćenju, naučila ju je njezina pokojna baka, u čije se savjete Molly i dan danas uzda. Molly se mrvicu teže snalazi u društvu i teško čita ljude, no njezine su se socijalne vještine umnogome popravile od napetih događaja ispričanih u romanu Sobarica.

Tako Molly danas ima gotovo savršen život. U sretnoj je ljubavnoj vezi i napredovala je do položaja glavne sobarice u veličanstvenom Regency Grand Hotelu.  

Oduvijek sam se mučila shvatiti pravo značenje riječi koje izgovaraju drugi, ali popravila sam se u čitanju ljudi, čak i neznanaca, zato znam na što ste pomislili. Pomislili ste da je moj posao nevažan i da se svog položaja trebam sramiti, a ne biti ponosna na njega. Daleko sam ja od toga da vam namećem mišljenje, ali PMSM (to znači: po mojem skromnom mišljenju), sasvim ste u krivu. (str. 10.)

Sve se poremeti kada u hotel stigne slavni, ali tajanstveni pisac krimića J. D. Grimthorpe. I ne samo da stiže u hotel, nego se, pred mnoštvom novinara, sruši mrtav. Njegovu smrt istražuje detektivka Stark, Mollyna stara protivnica.

„Detektivko, imate li poruku za ubojicu?“ …
„Istina se može kriti neko vrijeme, ali neće ostati zauvijek zakopana. Neka to dobro zapamti.“
(str. 143.)

Dok smrt misterioznog pisca prijeti uništiti reputaciju Mollyna voljenog hotela, ona i ostatak osoblja kreću u rješavanje još jedne zagonetke. Međutim, ono što nitko ne zna jest to da Molly u svojoj prošlosti krije tajnu koja bi mogla biti ključ za rješavanje ubojstva i pronalazak ubojice.

Mene iskustvo uči … da su tajne sklone kažnjavati one koji ih čuvaju. (str. 113.)

Molly i gost iznenađenja

Gost iznenađenja nastavak je avantura mlade sobarice Molly Gray i nadam se da će njezina priča postati serijal. U naivnu sam se sobaricu zaljubila na prvo čitanje i ta se ljubav nastavlja i u ovom romanu. Naime, pribojavala sam se da će, kad se počne snalaziti u međuljudskim odnosima, Molly izgubiti šarm, ali to se nije dogodilo. Jednako je draga, simpatična, zanimljiva i duhovita kao i u Sobarici. Uz napetu priču o ubojstvu koje se iznenađujuće isprepliće s Mollynom dosad nam nepoznatom prošlošću, autorica nam pripovijeda i dirljivu priču o neprilagođenoj djevojčici koja se najbolje snalazi u svijetu čišćenja i kojoj je baka najbolja prijateljica.

Nita Prose: Gost iznenađenja

Ono što na čitatelja djeluje kao katarza jest Mollyn rast i razvoj. Pred našim očima ona od naivne djevojke i mete poruge postaje ne samo najbolja u svom poslu (i s, psssst, poslovnom ponudom kojoj (ne) može odoljeti), nego i žena sretno zaljubljena, neprestano okružena prijateljima.   

Ono sam što sam. Molly. Molly, sa svim svojim slabostima i manama. I svim svojim vrlinama. (str. 240.)

Moglo je to ispasti svakako. Osnažena Molly mogla je prestati biti onaj drugačiji, neobičan lik koji smo svi zavoljeli. Ipak, Nita Prose vješta je spisateljica i izvukla je iz Molly ono najbolje, a da ju nije promijenila (upropastila). Stvarno se veselim čitati kako jedan od meni omiljenih likova postaje bolji, ali i zadržava sve one simpatične osobine koje ga čine takvim kakav jest.

Roman koji ima sve

Gost iznenađenja roman je koji u sebi ima sve. Zagonetno ubojstvo, tajnu iz prošlosti, ubojicu koji svima uporno izmiče i čudesnu glavnu junakinju za koju navijamo svim srcem! Uz nekoliko preokreta, dirljivih trenutaka uz koje ćemo šmrcnuti te neizostavne feel-good epizode, nećemo ni trepnuti, a već ćemo zatvoriti zadnju stranicu. S lakoćom čitamo Mollynu priču, ali ona nije banalna ni jednostavna. Napisana je jezikom i stilom koji se lako razumiju, u obliku Mollynog obraćanja nama čitateljima, pa nju i njezine prijatelje osjećamo kao jedne od nas. Vrlo se lako povezujemo s likovima i njihovim radostima i tugama i vjerujte mi, kad sam pročitala ovih niti 300 stranica novog poglavlja Mollyne priče, osjećala sam baš kao da sam pročitala nešto dobro.

Ali sada vidim. Vidim jasno kao nikad prije – da čovjek može istovremeno biti čovjek i čudovište. (str. 180.)

Moju preporuku imate, pogotovo ako volite romane u kojima su glavni likovi na neki način drugačiji i neobični, ali obojeni toplinom, ljudskošću i meni jako važno – humorom. Serijal o Molly pomalo me podsjeća na serijal o klubu seniorskih istražitelja ubojstva Richarda Osmana pa ako ste voljeli te romane, definitivno ćete voljeti i ovaj roman.

Gost iznenađenja neće nas isprepadati niti šokirati. Naprotiv, zbog njega ćemo još i više zavoljeti čitanje i avanturu koju nam ono pruža. Neki od nas više će cijeniti male ljude i njihove „male“ poslove. Neki će od nas s više strpljenja odgajati svoju djecu. Neki će, jednostavno, duboko udahnuti i nasmiješiti se jer dobri ljudi zaslužuju svoj sretan kraj, a naša ga je draga Molly dobila.
Zasad, hihihihi.

Uglavnom, jako se, JAKO veselim trećem nastavku!

Nita Prose: Gost iznenađenja

Ostali naslovi ove autorice:

Nita Prose autorica je romana Sobarica koji je postao veliki književni hit, ovjenčan brojnim nagradama i preveden u više od četrdeset zemalja. Gost iznenađenja nastavak je romana Sobarica.

Gdje kupiti roman Gost iznenađenja:

Stilus

Donatella Di Pietrantonio: Sestrina priča

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica knjige Sestrina priča: ©Stilus

Prevoditelj: Srećko Jurišić

Donatella Di Pietrantonio Sestrina priča

Talijanska autorica Donatella Di Pietrantonio slijedi istu nit kao i većina autora talijanske književnosti 20. stoljeća koja glasi: iako je patnja neizostavan dio života, možemo odlučiti da nas ona ne definira.

Sestrina priča knjiga je koja vas ne može ostaviti ravnodušnima. Priča o dvije sestre povezane dubokim sestrinskim ambivalentnim vezama dira u najtanje kutke duše upravo zbog neartikuliranih emocija koje prožimaju cijelu knjigu otkrivajući disfunkcionalne odnose i destruktivne tajne.

Sa sestrom sam podijelila nasljedstvo neizrečenih riječi, nepostojećih gesti, uskraćene topline. I rijetkih, iznenađujućih pažnji. Bile smo kćeri nijedne matere. str. 108.

Jedna koja uči i jedna koja luta

U večernjim satima Adriana dolazi na vrata starije sestre koju nije vidjela godinama. Uz nju je i maleni sinčić Vincenzo, nazvan po pokojnom ujaku. Sestre su kao djevojčice bile nerazdvojne, a onda su se odrastanjem počele gubiti. Adriana cijeli život bez kucanja upada u život svoje sestre, ništa ne objašnjavajući, ni dijete, ni nasilnog muža, ni svakojake poslove koje je radila kako bi preživjela.

Starija sestra, sveučilišna profesorica, bila je godinama predstavljana kao “ona koja uči”. Njezin organiziran i posložen svijet počinje se raspadati dolaskom Adriane i njezina djeteta. Ionako već klizi po rubu nevolje jer njezin brak sa stomatologom Pierom polako, ali sigurno ide prema kraju. Piero je ostavlja i prije nego što stvarno odlazi i ona ne može zaustaviti njegov odlazak.

Dok je jedna sestra pobjegla na studij, druga je odustala od škole i započela turbulentnu vezu s mladim ribarom. I jedna i druga pronašle su utočište negdje drugdje, u bijegu odrastanja u siromaštvu, čudne, neurotične i daleke matere i rigidnog, patrijarhalnog oca zlostavljača. Ali ništa što su učinile ili postigle nije im bila karta za sretniji život. Dapače, njihovi životi puni su pogrešaka i razočaranja, krivih prosudbi, krivih ljubavi i usamljeničkih dolina. Jedino što im je preostalo njih su dvije. Same na svijetu. Sestre.

S Andrianom sam barem bila na istoj razini, obje prepuštene same sebi, same na svijetu, sestre. Obje smo imale sigurnu prisutnost druge u dnu boli koju si nikad nismo priznale. str. 56.

Dojam o djelu Sestrina priča

Starija sestra, sveučilišna profesorica, žena je bez imena jer joj se ime ne spominje nigdje u knjizi. Ne dajući joj ime, spisateljica joj na neki način oduzima identitet, integritet i korijene. Ali ne može joj oduzeti sjećanja. Ona je ta koja je otišla kako bi počela iz početka, ali se stalno osvrće i promišlja. Ne može pobjeći od svog djetinjstva, surovog odrastanja i siromaštva koje ju je kao dijete oblikovalo. Druga sestra otišla je ne osvrćući se. Bez krivnje i kajanja. Bez ljubavi i žaljenja.

Godinama kasnije, starija sestra i dalje bježi, od roditelja, sestre, supruga. Bježi čak u drugu državu, povlači se u prošlost gdje je sustižu sjećanja. Razdvojena od svih svojom odlukom, počinje živjeti još jedan potpuno novi život, ali to joj nije suđeno.

Jedan poziv vraća je u život koji je napustila. A to je sestrin poziv upomoć.

Iako različite, dvije sestre ujedinjene u patnji i samoći nemaju izbora. Patnja je zapisana u njihov genetski kod.  Jedini njihov izbor one su same.

Knjiga je izvanredna. Dvije sestre stalno na točki zbližavanja i odbijanja, emotivno vrlo disonantne, predodređene su jedna na drugu.  Jedna se srami druge, izbjegava je, zatajit će je ako treba. A onda u krajnjem času, kad su stvari biti ili ne biti, sve je jasno. Prošlost koja je na neki način okaljala njihove živote zove ih ponovno u pomirenje jer je to jednostavno suđeno.

Svako poglavlje u ovoj knjizi odiše prošaptanim emocijama koje se ne smiju naglas izreći. Izrazi kao što su volim te, trebaš mi, nedostaješ mi, nikad se ne izgovaraju. Osjećaji pripadnosti obitelji, roditeljima, braći, sestri, mjestu toliko su zatomljeni da se ne smiju pokazati. Ono što gotovo svi likovi u ovoj knjizi u svakom svom dahu pokazuju bolna je usamljenost kojoj nema lijeka.

Svakako pročitajte Sestrinu priču. Ovoj knjizi prethodi knjiga Vraćena koja je isto jako dobra, ali Sestrina priča ipak mi je bolja.

Sve sam ih izgubila: Piera, majku, Adrianu. Bilo je nečeg u meni što je prizivalo napuštanja. str. 100.

Donatella Di Pietrantonio Sestrina priča

O autorici

Donatella Di Pietrantonio autorica je čiji su romani prevedeni na više od trideset jezika i finalistica prestižne nagrade Strega. Romanom Sestrina priča preplavljuje nas emocijama i donosi priču o obitelji, ljubavi i vezama koje nas oblikuju, vraćajući nas svijetu i junakinjama književne senzacije Vraćena.

Gdje kupiti roman Sestrina priča:

Stilus knjiga

Motiv sestra nije rijedak pa tako na blogu možete pronaći i recenzije sljedećih naslova, koji se također bave sestrinskim odnosom:

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica knjige Mačak koji je poučavao zen: ©Stilus

Prevela Lada Furlan Zaborac

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Mačak koji je poučavao zen

Mačak koji je poučavao zen prelijepa je knjiga-slikovnica koja nas na jednostavan i razumljiv način uči tajnama zena. Prati jednog gradskog mačka, sasvim običnog, ali ipak u potpunosti neobičnog. Naime, zove se Mačak, najbolji prijatelj mu je Štakor i traga za razumijevanjem svijeta.

Kad sazna za drevno stablo bora na čijim se granama može spoznati svijet, odlazi u potragu.

Putem susreće brojne životinje, svaku sa svojim problemima. Tu su Zec, Majmun, Vrana i Tigar. Svi oni nešto nauče od Mačka, ali i Mačak nešto nauči od njih.

Dobrota i zahvalnost dvije su osobine
koje mi je bilo teško naučiti, ali one nam mogu pomoći na mnogo načina.
Ne koštaju ništa,
ali njihova je vrijednost neizreciva.
(str. 35.)

Pri kraju putovanja, Mačak susreće Mačića koji ga uči najveću od svih lekcija.

Naučio sam da je ono što želimo rijetko ono što trebamo.
I da ono što nam treba gotovo nikad nije ono što želimo.
(str. 160.)

Prvi susret

Moram priznati, ova je posebna knjiga moj prvi, ali definitivno ne i zadnji susret s Jamesom Norburyjem. Kupila me na prvi pogled predivnim, bogatim koricama, ali ono što se skriva između njih zapravo je pravo blago.

Za ljepotu ilustracija nemam riječi, smirit će vas sam pogled na njih, a još kad se latite čitanja… Čisti zen, pomiješan s divljenjem prema bogatstvu i slikovnog i pisanog izražaja.

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Možda … svatko od nas ima vlastiti dar koji može ponuditi svijetu,
koji bismo trebali cijeniti umjesto da priželjkujemo
darove koje drugi posjeduju.
(str. 74.)

Ono što mi se najviše svidjelo zapravo je jednostavnost riječi kojima nam autor prenosi važne poruke. Baš zato, knjigu Mačak koji je poučavao zen mogu čitati svi, i djeca i odrasli. Moj mali šestogodišnji prijatelj „čitao“ ju je prije mene – listao ju je, gledao slike i sam smišljao priču. Onda sam mu je ja čitala naglas pa smo pričali što smo sve iz nje naučili. On je ideje povezivao sa svojim dječjim svijetom, ja sa svojim odraslim i eto, što se kaže, zabave za cijelu obitelj.

Ali prijatelji su kao čarolija. …
Kad podijeliš nešto s dobrim prijateljem,
na neki način dobiješ više nego da si sve zadržao za sebe.
(str. 137.)

Feel-good bajka

Mačak koji je poučavao zen ne može se žanrovski definirati, ali ja bih ga svrstala negdje u feel-good bajke, negdje u priče pune personifikacija nakon kojih se osjećamo dobro, nježno, mirno.

Norbury ima talent cijelu priču pisati kao stazu, a mi je čitatelji pratimo skupljajući mrvice mudrosti i, zajedno s Mačkom, tražeći stablo razumijevanja. Kao što Mačak uči upoznajući druge i slušajući njihove probleme, tako učimo i mi. Učimo kako se boriti s bijesom i anksioznošću, kako cijeniti svaki trenutak u životu, kako prihvatiti vlastitu sudbinu, ma kakva ona bila.

Bolje je započeti putovanje, pogriješiti i promijeniti
smjer kojim ideš, nego čekati da sve bude savršeno
pa nikada i ne početi.
(str. 123.)

Kad dođete do kraja, kad pročitate autorovu završnu napomenu i sve sjedne na svoje mjesto, shvatit ćete da se sada bogatiji za jedno zen-iskustvo. Iz mnogih pričica koje sačinjavaju toplu cjelinu ponešto ste naučili. Malo ste hrabriji. Bolje se osjećate. Smiješite se.

Gotovo kao da ste se… Ne znam… Popeli na granu posebnog, drevnog bora i… Počeli razumijevati.

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Ostali naslovi ovog autora:

James Norbury pisac je i likovni umjetnik koji, naravno, ilustrira i vlastite knjige. Najpoznatiji je po svojim hitovima Veliki Panda i Sićušni Zmaj te Putovanje Velikog Pande i Sićušnog Zmaja, kojima se uvukao u srca bezbroj djece, ali i odraslih. Njegove knjige, premda počivaju na stilu slikovnica, namijenjene su čitateljima svih dobi jer će ih svaka dob shvatiti drugačije. Mali će uživati u predivnim slikama, veliki u još ljepšim porukama.

Sam autor kaže da je, nakon turbulentnog razdoblja svog života, počeo proučavati duhovnost, napose budizam koji, uvidio je, ima mnoštvo lijepih ideja koje mogu pomoći ljudima i promijeniti ih. Na tragu tog učenja, počeo je pisati svoje knjige koje su, kao što danas znamo, postale i više nego uspješne.

Gdje kupiti knjigu Mačak koji je poučavao zen:

Stilus

Lauren Forry: Veliko otvorenje

Nakladnik: Stilus knjiga, 2023.

Naslovnica knjige Veliko otvorenje: ©Stilus

Prevoditelj: Hana Klak Ustolin

Lauren Forry Veliko otvorenje

Veliko otvorenje počinje vrlo spektakularno. Deset sretnika leti na Mjesec kako bi bili prvi gosti u hotelu koji je toliko samodostatan da može funkcionirati bez osoblja.

 Već na poleđini knjige rečeno nam je da je roman pisan u maniri Agathe Christie. I uistinu jest. Deset ljudi zatočeno je u najekskluzivnijem mogućem hotelu koji se nalazi ni više ni manje nego na Mjesecu. Ljudi su različitih nacionalnosti, spola, dobi i društvenih staleža, a svaki od njih dobio je na svojevrsnoj lutriji kartu za prvo putovanje u hotel Artemis. Naravno, svi pristaju, dobivaju ili daju otkaze kako ne bi propustili ovu jedinstvenu priliku. To je većini putovanje života. Umrli bi da budu tamo. A onda se smrti uistinu počinju događati. S Mjeseca nema povratka dok brod ne dođe po njih, ali tada će neke putnike biti kasno.

Rekla bih da čitaš previše Agathu Christie, rekla je Tonya. Imaš pravo, rekla je Penelope. Svi smo različitih nacionalnosti, različite dobi, različitih društvenih staleža. str. 163.

Dolazak

Nakon što su se slegli prvi, fantastični dojmovi, putnici uočavaju da posluge nema. Šampanjac se toči, jedu se prefini obroci, kavijar i školjke, ali to je predstava samo za prvi dan. Svaki sljedeći donosi nove izazove, slutnju da su praćeni, snimani skrivenim kamerama te postaju svjesni činjenice da hotel, odnosno oni koji stoje iza njega, znaju puno više o životu svih putnika nego što bi trebali znati. Je li nasumičan izbor za put na Mjesec doista bio nasumičan?

Hotel uzima prvu žrtvu

Dok se putnici, zbunjeni veličinom hotela u kojem cijelo vrijeme svira ista melodija Fly Me to the Moon, pokušavaju snaći, iznenada je pronađeno tijelo jednog od njih s misterioznom porukom zabijenom pokraj njegova tijela. Jedna putnica je Penelope Strand, policajka koja se boji letenja i koja je krenula na ovo putovanje kako bi preispitala svoje granice. Penelope traži suradnike s kojima bi oformila tim istražitelja. Ali svi su sumnjivi. Dok se putnici pregrupiraju prema vlastitim sklonostima i simpatijama, hotel uzima i drugu žrtvu. A to je samo početak…

Penelope je čekala. I gledala. Željela je vidjeti tko će prvi progovoriti. str. 198.

Dojam o djelu

Veliko otvorenje ima osim deset, navodno nasumično odabranih putnika i jedanaesti lik. To je hotel koji je “živi stvor”, programiran da se otvara, zatvara, pali i gasi svjetla i glazbu, uključuje i isključuje kamere, osluškuje i prisluškuje kao ogroman živi mehanizam.

Lik lunarnog hotela možda mi je i najbolji u knjizi. Autorica ga je donijela jezivom atmosferom perfidne čistoće i blještavila predstavljajući ga u slojevima koji se polako odmataju sve do posljednjeg koji predstavlja zatvorenu, metalnu, klaustrofobičnu kutiju iz koje nema izlaza.

Sličnost s Agathom Christie je u scenografiji. Lauren Forry postavlja desetak likova u izolirani prostor iz kojeg nema izlaza, a ubojica je među njima. Scena me podsjetila na Agathinih Deset malih crnaca, ali samo po toponimu čija je značajka izoliranost i nemogućnost odlaska.

U svemu ostalom, Agatha je deset kopalja jača.

Ono što bih navela kao nedostatak romana niz je pitanja na koja se ne nudi odgovor. Zašto je posada napustila brod ? Po čijem nalogu? Kako se ostatak putnika vratio na Zemlju?

Zatim, sami likovi nedovoljno su isprofilirani. Neki su vrlo iritantni, neki tek podnošljivi, a zapravo nitko nije pretjerano simpatičan.

Ono što je uistinu dobro u romanu gradacija je atmosfere panike koja prerasta u paranoju među putnicima. Oni počinju sumnjati jedan na drugog iako su do prije par sati zajedno tražili počinitelja. Kao čitatelj, sumnjate čas u jednog, čas u drugog putnika, a ni istražiteljica vam se ne čini baš “čista”. Tu je Forry odradila dobar posao.

S druge strane, sam epilog nije mi dovoljno uvjerljiv ni zaokružen pa sam ostala s upitnikom iznad glave.

Sve u svemu, Veliko otvorenje zanimljiv je pokušaj pisanja tragom velike spisateljice kao spoj krimića i znanstvene fikcije. A Mjesec, kao mjesto radnje, svaka čast! Treba se sjetiti!

Počinjene su greške, ali prava cijena još uvijek nije plaćena. str. 222.

Lauren Forry Veliko otvorenje

O autoru

Lauren Forry američka je spisateljica odrasla u šumama Pennsylvanije. Nakon što je diplomirala filmske studije na Sveučilištu New York, provela je neko vrijeme u filmskoj produkciji prije nego što se preselila u London gdje je magistrirala kreativno pisanje i izdavaštvo na Sveučilištu Kingston. Predaje engleski jezik i književnost na Harcum Collegeu u Bryn Mawru u Pensilvaniji. Autorica je više romana.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Nešto novo, nešto staro – jesenski intermezzo za čitanje

Ako vas je jesen zatekla pomalo nespremne, bez popisa za čitanje i inspiracije za sljedeće štivo, vaša je Mala pripremila par svojih preporuka kako bi vam olakšala prelazak iz babljeg ljeta u pravu, kišnu, prohladnu jesen.

Nemojte zaboraviti da nam se bliži i Interliber (7.11.-12.11.) pa se nadamo da će vam ove preporuke poslužiti i kao popis za kupnju.

Ovaj smo put objavu pisale na malo drugačiji način – nismo se odlučile za desetak romana pa pisale o njima. Odlučile smo sve dosad pročitano podijeliti na kategorije i za svaku vam tu kategoriju preporučiti nekoliko knjiga koje su nam ostavile dojam i za koje vjerujemo da vam neće biti žao ako ih pročitate. Za većinu preporuka već smo pisale recenzije pa ako vas zanimaju detalji, brzo klik na naslov. On će vas odvesti na široku recenziju u kojoj možete pročitati sadržaj romana i naš dojam o njemu.

Začinite svoju jesen našim preporukama! Napravite jesenski intermezzo – stanku za čitanje uz topli čaj i romon kiše.
Imamo nešto novo, nešto staro. Nešto posuđeno – ako knjige posuđujete iz knjižnice. Nešto plavo, za plave naslovnice.

I sretan brak između nas čitatelja i ovih odličnih naslova može početi!

jesenski intermezzo

Ove jeseni naš najdraži žanr – trileri

Već smo vam tisuću puta spomenule da najviše volimo čitati trilere. Logično je, zato, početi naš popis jesenskih preporuka baš tim žanrom. Nećemo, naravno, preporučiti baš sve trilere koje smo pročitale, ali ovih nekoliko definitivno zaslužuje vašu pozornost.

Za početak, ne propustite Kućnu pomoćnicu Freide McFadden, roman o tome kako svi imaju tajne. A neke su, dakako, opasnije od drugih.
Svakako uzmite i jedan od ovih teških, brutalnih romana koji će vas još dugo ostaviti u nevjerici i neugodnom meškoljenju. Zadnje što će izgorjeti Willa Deana bavi se odnosom žrtve i počinitelja, Prvi dan proljeća Nancy Tucker ostavit će gorak okus u ustima baveći se djetetom-ubojicom. Prema romanu Drago dijete Romyja Hausmanna Netflix je snimio i seriju za koju kažu da je odlična, baš poput svog književnog predloška.

Neobični glavni likovi, koje ili odmah zavolite ili ih se do kraja grozite, odlika su romana Neobična Sally Diamond, Sobarica i Kako ubiti vlastitu obitelj. Crni humor jedna je od glavnih odlika tih romana i definitivno ono nešto što ih razlikuje od drugih i čini ih nezaboravnima!

Spooktober – strašni listopad

Ovo je kategorija koja bi se mogla nadovezati na prethodnu, ali mi je razdvajamo jer ljubitelji dobrog horora znaju u čemu je razlika. Krajem listopada neki obilježavaju Helloween i tu strašnu noć vole obilježiti i čitanjem isto tako strašne književnosti.

Kakve bismo bile da odmah na početku ne spomenemo kralja horora – jednog i jedinog Stephena Kinga! Ni s jednim njegovim romanom mećete pogriješiti, a nama su posebni najnoviji Posljednje uporište, koji broji 1200 stranica i prati grupu preživjelih nakon supergripe koja je izbrisala preko 90 posto stanovništva. Dakako, neizostavni su i klasici kao Isijavanje, Groblje kućnih ljubimaca i Tajne Salema uz koje ćete se, te najstrašnije noći u godini, osvrtati preko ramena.

Osim Kinga, u sjećanju su nam ostali i roman Teddy, koji jezu izaziva ne samo radnjom nego i jezivim crtežima kojima je ta fabula obogaćena. Nemojmo zaboraviti ni Skrovište koje je jednu vašu Malu dobrano isprepadalo.

Svi znamo da je rijetko što strašnije od uklete kuće. Prokletstvo kuće Hill točno je ono što trebate ako vam takve stvari ubrzavaju otkucaje srca. Književni je to klasik koji i dan danas oduševljava poklonike žanra!

jesenski intermezzo

Domaći autori

Svake se jeseni obilježava i Mjesec hrvatske knjige pa ne možemo ne spomenuti i domaće autore. Ako vam ove jeseni treba magije, uzmite Mladenku kostonogu autora Želimira Periša. Smijat ćete se, plakati, ostati zapanjeni ljepotom riječi i majstorskim pisanjem ovog nedovoljno hvaljenog zadarskog autora.
Možda ste više raspoloženi za neobične, potresne, zanimljive ljudske sudbine. Nećete pogriješiti ako uzmete Nedovršenu Marine Gudelj, Pedeset cigareta za Elenu Marine Vujčić, Horror vacui Staše Aras i Mater Dolorosa Jurice Pavičića.

Tu su i izvrstan, dirljiv i strašan Pacijent iz sobe 19 Zorana Žmirića te Doručak Dinka Mihovilovića. Možda biste ipak nešto duhovito i šarmantno? Onda svakako Pavelova prava ljubav Zorana Pilića.

Moj osobni favorit uvijek je Kristian Novak, a dok čekamo čitanje njegovog najnovijeg romana Slučaj vlastite pogibelji, nećete pogriješiti ako se posvetite romanima Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši. Djela su to, bez pretjerivanja, koja se nalaze na samom vrhu hrvatske književnosti.

Knjige o knjigama

Volite li pak čitati o knjigama (a tko ne voli), svoj jesenski intermezzo obogatite čitanjem romana Posljednja knjižara u Londonu Madeline Martin i Šetač knjiga Carstena Henna. U ovoj prvoj pratimo sudbinu male knjižere i ljudi kojih se oko nje okupljaju u vihoru Drugog svjetskog rata. Ova druga nam, pak, govori o neobičnom knjižaru i njegovoj maloj pomoćnici Šaši.
Tu su i završni dio izvrsne trilogije Šutnja bijeloga grada, Gospodari vremena, autorice Eve Saenz de Urturi i neizostavna Misery Stephena Kinga. Spomenut ćemo i onu ultimativnu knjigu o knjigama, Kradljivicu knjiga, koja nas je sve dotakla u srce pričom o djevojčici, ratu i čitanju koju priča sama Smrt.

Romani su to u kojima, uz likove, i knjige imaju jednu od glavnih uloga! A za nas zaljubljenike u književnost, rijetko je koja tema bolja!

jesenski intermezzo

Ove jeseni – putujemo

Ne znam kako vi, ali mi definitivno ne putujemo onoliko često koliko bismo htjele! Zato – tu su naše drage prijateljice, knjige. Čitajući, možete otići gdje god želite i super se provesti! Za početak, predlažemo vam hladnije krajeve. Rusiju i Maga iz Kremlja, Island u serijalu Yrse Sigurdardotirr i Norvešku u novom hit-romanu Milosti.

Više volite istraživati neobične običaje i ljepote Japana, Južne i Sjeverne (da, da) Koreje? Tu su romani Putni zapisi jednog mačka, Posljednji izgnanici i Dobri sin. Jedan će vas raznježiti, jedan vrlo vjerojatno rasplakati, a ovaj treći… Ooooo, i njega ćete se sjećati.

Put po Americi trajao bi i godinama, ali mi ćemo predložiti samo dva smjera – šetnju po Mostovima u okrugu Madison i plovidbu po rijeci Mississippi u Ovoj blagoj zemlji.

A pri povratku u Europu, ne zaboravite skočiti na Itaku, otok koji je Odisej napustio prije gotovo dvadeset godina i sada ga vode žene. Napose jedna, Penelopa, i ovaj je roman baš njezina priča.

Putujući Europom, neizostavan je i Mali vinograd u Provansi u kojem ćete, ako ništa, naučiti praviti najbolji rosé na svijetu.

Šarmantno i od pomoći

Knjige ovdje nabrojane možda se i ne mogu svesti pod zajednički nazivnik. Ipak, za kraj smo htjele izdvojiti i nešto lagano, šarmantno i od pomoći. Odlučile smo se za popularnu psihologiju koja nam se jako, jako svidjela jer je pisana laganim jezikom, a funkcionalna. To su Toksična pozitivnost koja nas uči da NE MORA SVE UVIJEK BITI DOBRO. Zatim Grupa za koju imamo samo riječi hvale i vjerujemo da je to knjiga koju baš svaka žena mora pročitati.

Takva kakva jesi je i šarmantna i, na trenutke, self-help. Govori o djevojci koja se, nakon godina majčine manipulacije, odvaži živjeti sama i jednostavno živjeti život.

Kako biti Parižanka jako je duhovit ženski vodič koji nam, uz veliku dozu samoironije, nudi pogled u svijet Parižanki, tih najsavršenijih od svih žena.

Ljubavna obmana u Španjolskoj seksi je ljubić koji se svidio čak i nama koje nismo ljubiteljice istih. Kemija između glavnih likova je opipljiva i premda je sam roman možda prikladniji za ljeto i plažu, vjerujemo da je vruća romansa uvijek dobrodošla.

jesenski intermezzo

Je li jesenski intermezzo već počeo?

Ovu smo objavu, uz jesenski intermezzo, nazvale još i Nešto novo, nešto staro. Zašto? Mislile smo da bi bilo lijepo prisjetiti se i nekih malo starijih romana koje jako volimo. Preporučile smo i nekoliko noviteta, onih koje smo već stigle pročitati, a na slike smo stavili i još neke romane o kojima ovdje nije bilo riječi, ali smatrale smo da bi vam i oni mogli biti zanimljivi.

Nadamo se da se vaša čitalačka jesen već razbuktala i da uživate u mnoštvu divnih knjiga, pogotovo sada kada su topli dani iza nas.

Veselimo se i vašim preporukama za jesensko čitanje, zato nam se slobodno javite u komentarima i recite nam – kojim književnim ljepotama vi uljepšavate svoju jesen?

Gdje kupiti sve navedene romane:

Za većinu preporuka u ovoj objavi već postoje napisane recenzije i unutar njih nalaze se točne web-adrese za kupnju.

Ovdje stavljamo samo webshopove nakladničkih kuća koje su objavile gore navedene knjige.

Znanje i Vorto Palabra

Stilus

Mozaik knjiga

Hena com

Fraktura

Beth Moran: Takva kakva jesi

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Takva kakva jesi: ©Stilus

Prevela: Andrea Marić

Beth Moran: Takva kakva jesi

Takva kakva jesi

Olivia Ollie Tennyson cijeli je život podredila manipulativnoj majci. Nakon još jednog otkazanog spoja za Valentinovo, jer je majku opet počelo „stezati u prsima“, Ollie odluči da je dosta.

…donijela sam odluku koja će mi promijeniti život.
Ovo je posljednji put da mi majka upravlja životom.
Posljednji put,
Dosta je bilo.
(str. 13.)

Premda osamostaljivanje traži pomno planiranje, skrivanje i takoreći spletkarenje, Ollie, uz pomoć tete Linde i najbolje prijateljice Steph, uspijeva kupiti kuću i odseliti se, teška srca zanemarujući majčinu povrijeđenost, ljutnju i emotivne ucjene.

Ollie se useljava u svoju savršenu kućicu na selu, okruženu predivnom park-šumom. Odlučuje ostvariti veliku želju – ispuniti Listu snova koju je sastavila kada je bila tinejdžerica.

Listu snova počela sam sastavljati kad mi je bilo šesnaest. Na njoj je bilo dvanaest stvari koje sam planirala učiniti kada se napokon zaljubim… S vremenom su se dijelovi liste mijenjali (…), ali uredno sam je selila među zadnje stranice svojih dnevnika svih ovih godina. (str. 21.)

Na toj je listi dvanaest stvari koje je htjela podijeliti s muškarcem svog života. Budući da joj je sada gotovo trideset godina, a tog savršenog muškarca ni na vidiku, Ollie je odlučna u tome da sve s Liste odradi sama.

Osjetila sam žalac tuge što nemam s kime podijeliti ovaj trenutak, a onda sam odmahnula glavom i otresla iz nje taj koncept da nešto moraš s nekim podijeliti da bi se zaista moglo cijeniti. Doživjela sam trenutak čarolije i to je bilo nešto što ću u sebi čuvati kao blago. (str. 84./85.)

Međutim, život nikad ne ide onako kako ga se planira. Ollie se zbližava sa svojim susjedima, ponajviše s djevojčicom Joan i zgodnim rendžerom Samom.

Možda do kraja romana Ollie ipak pronađe ljubav?

Ali, prije toga, mora najprije pronaći sebe…

Kako pronaći sebe?

Odgovor na to pitanje za Ollie je njezina Lista snova. Cijeli se život prilagođavala pretjerano zaštitnički nastrojenoj i sve u svemu, užasnoj majci. Čitajući tih prvih par stranica, došlo mi je da je išamaram. Ponekad je teško povjerovati kakvih sve ljudi ima. I tko se sve naziva majkama… Pokušala sam se staviti u Ollieine cipele i razmisliti što bih ja napravila da se nađem u takvoj situaciji. Iskreno, nisam to mogla ni zamisliti… Vjerujte da mi je malo puklo srce dok sam čitala kako majka manipulira svojom kćeri.

Uglavnom, nakon pomnog planiranja, Ollie se seli u malu kuću u nizu, okruženu šumom. Prvi joj je susjed mrzovoljni starac pun prigovora. Tu je i djevojčica Joan, s kojom se odmah poveže, ali odmah slutimo da će tu biti problema.

Beth Moran: Takva kakva jesi

I naravno, Sam. Ah, zgodni, mišićavi Sam baš je ono što je Ollie čekala i željela cijelog svog života. No, u trenutku nesmotrenosti – možda hrabrosti – potpisala je sporazum o razdoblju bez muškaraca i sad nema natrag.

Dok po prvi put u životu pokušava ostvariti vlastite želje, naučiti nešto o sebi i otkriti kakva je ona osoba, Ollie polako ispunjava Listu snova učeći da savršen život ne postoji i da su greške neizbježne. Ali uz pomoć pravih prijatelja, ljubavi, hrabrosti i malo smijeha, sve je moguće.

Napravit ću tisuće grešaka, puno puta otići u krivom smjeru, i mogu posve spektakularno propasti, baš kao i svaka druga osoba koja je ikada živjela. A kad se takvo što dogodi, otrest ću se i opet krenuti – prihvaćajući možda nečiju ruku bude li mi trebala – i nastaviti naprijed. (str. 171.)

Šarmantna priča koja će se svima svidjeti

Takva kakva jesi šarmantna je, simpatična priča za koju vjerujem da će se svima svidjeti. Čak i onima kojima to nije primarni žanr, ova topla priča o otkrivanju same sebe uvući će se u srce. Svidjeli su mi se svi likovi, mada mi je Sam bio nepotreban, ali ajde, valjda efekt ne bi bio isti bez tog ljubavnog dijela…

Ono najkvalitetnije u romanu Takva kakva jesi zapravo su sporedni likovi koji vam se instant svide. Luckasti su, zanimljivi, duhoviti i zabavni. Svi imaju svoje mane i manice, ali tako su topli i ljudski, odmah se s njima povežete i često se, kao čitatelji, nađete u želji da saznate što je s njima bilo. Ne s Ollie, za koju već slutite da će pronaći sve što traži, pa i više. Zanima vas što će sve biti sa svim tim običnim, malim, sporednim ljudima koji su zapravo veliki u svojim nastojanjima da pomognu, da se povežu, da nekako pokažu da im je stalo.

Iskreno, heroji većinom ne nose masku i plašt niti imaju velike mišiće… Većinom su to obični ljudi koji jednostavno pronađu hrabrosti učiniti pravu stvar kada je to potrebno. (str. 359.)

Sve u svemu, roman Takva kakva jesi jako mi se svidio. Ima dijelova koji su se malo previše razdužili, u kojima se ništa zanimljivo ne događa, nego radnja teče i prelijeva se ni na što, ali ako se to zanemari, moram iskreno reći da sam uživala u čitanju.

Priča je takva da vas neće umoriti. Lagana je, ali nije glupa ni plošna. Nad njom ćete se zamisliti, ali najviše ćete se ipak smiješiti. I možete je čitati uvijek i svugdje – ljeti na plaži, zimi umotani u toplu dekicu. I Takva kakva jesi na neki je način dekica, ali za srce.

Beth Moran: Takva kakva jesi

Ostali naslovi ove autorice:

Beth Moran britanska je autorica devet romana. Kod nas je, zasad, preveden samo jedan, Takva kakva jesi.

Gdje kupiti roman Takva kakva jesi:

Stilus knjiga

Volodimir Zelenskij: Poruka iz Ukrajine

Nakladnik: Stilus

Naslovnica knjige Poruka iz Ukrajine© Stilus

Prevoditelj: Marija Perišić

Volodimir Zelenskij Poruka iz Ukrajine

Zašto ova knjiga?

Poruka iz Ukrajine došla je do mene slučajno. Pomislila sam kako sam malo zasićena stalnim protekom vijesti koje svakodnevno dolaze iz te ratom uništene zemlje i kako to nije štivo koje želim čitati. Međutim, pročitala sam uvod i odjednom je taj čovjek pobudio moj interes. Pokazao se tvrdim orahom kojeg ni najčvršći kamen ne uspijeva probiti.

“Mi nismo započeli ovaj rat. Ali mi ga moramo završiti. I spremni smo na dijalog da to postignemo”, rekao je čovjek koji nikad nije mislio da će postati ratni vođa.(str.3)

Bivši Tv producent i komičar dobio je priliku promijeniti svijet. U knjizi Poruka iz Ukrajine sažeti su najvažniji govori ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog od 2019.-2022.godine.

Tko je Volodimir Zelenski?

Zelenskij je čovjek koji je na čelo države došao kao autsajder nakon što su 2019. Ukrajinci prekorili korumpiranu postsovjetsku elitu glasajući za Zelenskog koji je tada dobio tri četvrtine biračkog tijela u cijeloj zemlji.

Zelenskij je postao predsjednik bez sveobuhvatnog programa, profesionalnog tima i s manjkom političkog iskustva, ali zahvaljujući televizijskom poslu i stalnom kontaktu s ljudima te odličnim komunikacijskim vještinama, dobronamjernošću i smjelošću. Znao je slušati, razmišljati i razgovarati na tri jezika.

Kad je već bilo jasno da je Rusija započela ofenzivu Zelenskij je zapovijedanje vojskom mudro prepustio generalima te vrlo uvažavao procjene gradonačelnika i lokalnih vlasti koji su bili bliže akciji i znali organizirati stvari najbolje na terenu. Činjenica da je zatomio ego i prepustio ratovanje onima koji to znaju bolje od njega, a istovremeno ostao vrlo prepoznatljiva javna figura, osigurala mu je naklonost diljem svijeta.

Poruka knjige

Genocidni rat Vladimira Putina protiv ukrajinskog identiteta, kulture i naroda podsjetio nas je da da je povijest sve samo ne gotova. Ali, ako je Putin stvorio taj rat, Zelenskij ga je ispričao. Ispričao ga je na način koji ne izaziva sažaljenje ili strah već izaziva otpor i vjeru da radi pravu stvar.

Poruka iz Ukrajine je još jedan pokušaj da se ispriča ta priča. Priča o ratu između Davida i Golijata. Velike korumpirane države i naroda koji u svojoj državi želi živjeti na svoj način, ničiji pijuni, ničiji sluge, samo svoji.

Kad bismo barem mogli promijeniti prošlost. Toliko je toga čega bih se u trenu odrekao str.1

Volodimir Zelenskij Poruka iz Ukrajine

I dok srećemo na našim ulicama žene i djecu iz Ukrajine čiji su supuzi i očevi ostali pružati otpor u rodnim gradovima, nemojmo zaboraviti na riječi Volodimira Zelenskog: Branimo svoju neovisnost!

Gdje kupiti:

Stilus