Kategorija: Stilus knjiga

Objavljeno

Beth Moran: Takva kakva jesi

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Takva kakva jesi: ©Stilus

Prevela: Andrea Marić

Beth Moran: Takva kakva jesi

Takva kakva jesi

Olivia Ollie Tennyson cijeli je život podredila manipulativnoj majci. Nakon još jednog otkazanog spoja za Valentinovo, jer je majku opet počelo „stezati u prsima“, Ollie odluči da je dosta.

…donijela sam odluku koja će mi promijeniti život.
Ovo je posljednji put da mi majka upravlja životom.
Posljednji put,
Dosta je bilo. (str. 13.)

Premda osamostaljivanje traži pomno planiranje, skrivanje i takoreći spletkarenje, Ollie, uz pomoć tete Linde i najbolje prijateljice Steph, uspijeva kupiti kuću i odseliti se, teška srca zanemarujući majčinu povrijeđenost, ljutnju i emotivne ucjene.

Ollie se useljava u svoju savršenu kućicu na selu, okruženu predivnom park-šumom. Odlučuje ostvariti veliku želju – ispuniti Listu snova koju je sastavila kada je bila tinejdžerica.

Listu snova počela sam sastavljati kad mi je bilo šesnaest. Na njoj je bilo dvanaest stvari koje sam planirala učiniti kada se napokon zaljubim… S vremenom su se dijelovi liste mijenjali (…), ali uredno sam je selila među zadnje stranice svojih dnevnika svih ovih godina. (str. 21.)

Na toj je listi dvanaest stvari koje je htjela podijeliti s muškarcem svog života. Budući da joj je sada gotovo trideset godina, a tog savršenog muškarca ni na vidiku, Ollie je odlučna u tome da sve s Liste odradi sama.

Osjetila sam žalac tuge što nemam s kime podijeliti ovaj trenutak, a onda sam odmahnula glavom i otresla iz nje taj koncept da nešto moraš s nekim podijeliti da bi se zaista moglo cijeniti. Doživjela sam trenutak čarolije i to je bilo nešto što ću u sebi čuvati kao blago. (str. 84./85.)

Međutim, život nikad ne ide onako kako ga se planira. Ollie se zbližava sa svojim susjedima, ponajviše s djevojčicom Joan i zgodnim rendžerom Samom.

Možda do kraja romana Ollie ipak pronađe ljubav?

Ali, prije toga, mora najprije pronaći sebe…

Kako pronaći sebe?

Odgovor na to pitanje za Ollie je njezina Lista snova. Cijeli se život prilagođavala pretjerano zaštitnički nastrojenoj i sve u svemu, užasnoj majci. Čitajući tih prvih par stranica, došlo mi je da je išamaram. Ponekad je teško povjerovati kakvih sve ljudi ima. I tko se sve naziva majkama… Pokušala sam se staviti u Ollieine cipele i razmisliti što bih ja napravila da se nađem u takvoj situaciji. Iskreno, nisam to mogla ni zamisliti… Vjerujte da mi je malo puklo srce dok sam čitala kako majka manipulira svojom kćeri.

Uglavnom, nakon pomnog planiranja, Ollie se seli u malu kuću u nizu, okruženu šumom. Prvi joj je susjed mrzovoljni starac pun prigovora. Tu je i djevojčica Joan, s kojom se odmah poveže, ali odmah slutimo da će tu biti problema.

Beth Moran: Takva kakva jesi

I naravno, Sam. Ah, zgodni, mišićavi Sam baš je ono što je Ollie čekala i željela cijelog svog života. No, u trenutku nesmotrenosti – možda hrabrosti – potpisala je sporazum o razdoblju bez muškaraca i sad nema natrag.

Dok po prvi put u životu pokušava ostvariti vlastite želje, naučiti nešto o sebi i otkriti kakva je ona osoba, Ollie polako ispunjava Listu snova učeći da savršen život ne postoji i da su greške neizbježne. Ali uz pomoć pravih prijatelja, ljubavi, hrabrosti i malo smijeha, sve je moguće.

Napravit ću tisuće grešaka, puno puta otići u krivom smjeru, i mogu posve spektakularno propasti, baš kao i svaka druga osoba koja je ikada živjela. A kad se takvo što dogodi, otrest ću se i opet krenuti – prihvaćajući možda nečiju ruku bude li mi trebala – i nastaviti naprijed. (str. 171.)

Šarmantna priča koja će se svima svidjeti

Takva kakva jesi šarmantna je, simpatična priča za koju vjerujem da će se svima svidjeti. Čak i onima kojima to nije primarni žanr, ova topla priča o otkrivanju same sebe uvući će se u srce. Svidjeli su mi se svi likovi, mada mi je Sam bio nepotreban, ali ajde, valjda efekt ne bi bio isti bez tog ljubavnog dijela…

Ono najkvalitetnije u romanu Takva kakva jesi zapravo su sporedni likovi koji vam se instant svide. Luckasti su, zanimljivi, duhoviti i zabavni. Svi imaju svoje mane i manice, ali tako su topli i ljudski, odmah se s njima povežete i često se, kao čitatelji, nađete u želji da saznate što je s njima bilo. Ne s Ollie, za koju već slutite da će pronaći sve što traži, pa i više. Zanima vas što će sve biti sa svim tim običnim, malim, sporednim ljudima koji su zapravo veliki u svojim nastojanjima da pomognu, da se povežu, da nekako pokažu da im je stalo.

Iskreno, heroji većinom ne nose masku i plašt niti imaju velike mišiće… Većinom su to obični ljudi koji jednostavno pronađu hrabrosti učiniti pravu stvar kada je to potrebno. (str. 359.)

Sve u svemu, roman Takva kakva jesi jako mi se svidio. Ima dijelova koji su se malo previše razdužili, u kojima se ništa zanimljivo ne događa, nego radnja teče i prelijeva se ni na što, ali ako se to zanemari, moram iskreno reći da sam uživala u čitanju.

Priča je takva da vas neće umoriti. Lagana je, ali nije glupa ni plošna. Nad njom ćete se zamisliti, ali najviše ćete se ipak smiješiti. I možete je čitati uvijek i svugdje – ljeti na plaži, zimi umotani u toplu dekicu. I Takva kakva jesi na neki je način dekica, ali za srce.

Beth Moran: Takva kakva jesi

Ostali naslovi ove autorice:

Beth Moran britanska je autorica devet romana. Kod nas je, zasad, preveden samo jedan, Takva kakva jesi.

Gdje kupiti roman Takva kakva jesi:

Stilus knjiga

Objavljeno

Volodimir Zelenskij: Poruka iz Ukrajine

Nakladnik: Stilus

Naslovnica knjige Poruka iz Ukrajine© Stilus

Prevoditelj: Marija Perišić

Volodimir Zelenskij Poruka iz Ukrajine

Zašto ova knjiga?

Poruka iz Ukrajine došla je do mene slučajno. Pomislila sam kako sam malo zasićena stalnim protekom vijesti koje svakodnevno dolaze iz te ratom uništene zemlje i kako to nije štivo koje želim čitati. Međutim, pročitala sam uvod i odjednom je taj čovjek pobudio moj interes. Pokazao se tvrdim orahom kojeg ni najčvršći kamen ne uspijeva probiti.

“Mi nismo započeli ovaj rat. Ali mi ga moramo završiti. I spremni smo na dijalog da to postignemo”, rekao je čovjek koji nikad nije mislio da će postati ratni vođa.(str.3)

Bivši Tv producent i komičar dobio je priliku promijeniti svijet. U knjizi Poruka iz Ukrajine sažeti su najvažniji govori ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog od 2019.-2022.godine.

Tko je Volodimir Zelenski?

Zelenskij je čovjek koji je na čelo države došao kao autsajder nakon što su 2019. Ukrajinci prekorili korumpiranu postsovjetsku elitu glasajući za Zelenskog koji je tada dobio tri četvrtine biračkog tijela u cijeloj zemlji.

Zelenskij je postao predsjednik bez sveobuhvatnog programa, profesionalnog tima i s manjkom političkog iskustva, ali zahvaljujući televizijskom poslu i stalnom kontaktu s ljudima te odličnim komunikacijskim vještinama, dobronamjernošću i smjelošću. Znao je slušati, razmišljati i razgovarati na tri jezika.

Kad je već bilo jasno da je Rusija započela ofenzivu Zelenskij je zapovijedanje vojskom mudro prepustio generalima te vrlo uvažavao procjene gradonačelnika i lokalnih vlasti koji su bili bliže akciji i znali organizirati stvari najbolje na terenu. Činjenica da je zatomio ego i prepustio ratovanje onima koji to znaju bolje od njega, a istovremeno ostao vrlo prepoznatljiva javna figura, osigurala mu je naklonost diljem svijeta.

Poruka knjige

Genocidni rat Vladimira Putina protiv ukrajinskog identiteta, kulture i naroda podsjetio nas je da da je povijest sve samo ne gotova. Ali, ako je Putin stvorio taj rat, Zelenskij ga je ispričao. Ispričao ga je na način koji ne izaziva sažaljenje ili strah već izaziva otpor i vjeru da radi pravu stvar.

Poruka iz Ukrajine je još jedan pokušaj da se ispriča ta priča. Priča o ratu između Davida i Golijata. Velike korumpirane države i naroda koji u svojoj državi želi živjeti na svoj način, ničiji pijuni, ničiji sluge, samo svoji.

Kad bismo barem mogli promijeniti prošlost. Toliko je toga čega bih se u trenu odrekao str.1

Volodimir Zelenskij Poruka iz Ukrajine

I dok srećemo na našim ulicama žene i djecu iz Ukrajine čiji su supuzi i očevi ostali pružati otpor u rodnim gradovima, nemojmo zaboraviti na riječi Volodimira Zelenskog: Branimo svoju neovisnost!

Gdje kupiti:

Stilus

Objavljeno

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Majstor zagonetki: ©Stilus

Preveo: Dražen Čulić

Takva je priroda zagonetke: naizmjenično nudi bol i zadovoljstvo. (str. 14.)

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Majstor zagonetki

Mike Brink poznati je zagonetač koji svoju slavu zapravo duguje ozljedi mozga. Naime, igrajući američki nogomet u srednjoj školi, pretrpio je tešku ozljedu mozga i tako, kao jedan od pedesetak ljudi na cijelom svijetu, postao savant – čovjek izvanrednih kognitivnih sposobnosti.

Dobio si dar. Možeš ga ignorirati ili se možeš njime služiti. Ali od njega se ne možeš sakriti. (str. 32.)

Mike se teško snalazi u međuljudskim odnosima i najdraže mu je društvo njegova kujica Connie. I zagonetke, što ih je više i što su teže, to bolje.

Zato on rješava zagonetke, baš zato, zbog tog osjećaja da svijet ima smisla. (str. 19.)

Jednoga dana prima neočekivan poziv zatvorske psihijatrice koja ga moli da dođe pogledati neobičan crtež jedne zatvorenice. Budući da ga svaka zagonetka neopisivo privlače, Mike pristaje i saznaje da je zatvorenica zloglasna spisateljica Jess Price, koja služi tridesetogodišnju kaznu za brutalno ubojstvo.

Ali Jess Price nije obična pacijentica. Ovdje se događa nešto čudno. Nešto što ne mogu objasniti. Ponekad, dok sam s njom, ja… Uplašim se. I više od toga. Užasnem se. Kao da sam se našla uz nešto veće od sebe. Nešto opasno. (str. 26.)

Drevni misterij

Ubrzo, Mike biva uvučen u misterioznu priču čiji ga tragovi i zagonetke vode od New Yorka preko Praga, od sadašnjosti do davne prošlosti, davnije nego što čitatelj može i naslutiti.

…u stvarnosti nas istina može ozlijediti. Ponekad su tajne s razlogom skrivene. (str. 159.)

Ovaj čuveni genijalac i odgonetač najtežih zagonetki uskoro shvaća da su neke tajne skrivene s razlogom i da neke zagonetke treba ostaviti na miru. Njegova želja da pomogne Jess jača je od opreza, no zaboravlja da i ona ima skrivene motive.

Ali ništa vezano uz Jess Price nije imalo smisla. Tragovi koje je nudila bili su nejasni, obrasci nesuglasni. Možda su te kontradikcije dio zagonetke koju predstavlja. Ona je odredila pravila igre, a ako je itko na ovom svijetu može odigrati, to je Mike Brink. (str. 55.)

Njezina zagonetka tek je prvi korak u otkrivanju drevnog misterija koji bi mogao promijeniti sudbinu cijelog čovječanstva.

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Početak

Svoje dojmove o romanu Majstor zagonetki dijelim na dva odlomka jer su me prve dvije trećine  oduševile, a onda mi je nekako lagano krenula nizbrdo.

Dakle, te dvije trećine bile su mi uzbudljive i napete toliko da mi se bilo stvarno teško odvojiti od knjige. Zanimalo me što znače zagonetke i mada ih nisam ni pokušala riješiti, značenje koje su im glavni likovi pridavali fasciniralo me i držalo prikovanom za stranice.

Još jučer vjerovao je da odlazi … pomoći genijalnoj ženi u nevolji. … Ali Jess nije bila čudna luđakinja i njezin boravak u zatvoru nije bio slučajan. Jess Price bila je netko tko je pomno i temeljito planirao svoj pristup. Čekala je pravi trenutak. Namamila ga je zagonetkom, zadržala šifriranom porukom. U Jess Price Mike Brink našao je dostojnu protivnicu. Zaista, od početka nije imao šanse.
(str. 95./96.)

Onda se u relativno realnu priču počinju uplitati nadnaravni motivi koji me i dalje navlače na čitanje, ali polako počinjem slagati face koje ću objasniti u sljedećem odlomku.
Sad ono što mi je bilo super. Božja zagonetka kao temeljna tajna romana zaintrigirala me i o njoj sam željela saznati više. Stara kuća puna tajnih prolaza i artefakata, tvorac (jezivih) lutki iz 19. stoljeća čija pisma čitamo, psihotični bogataš, zatvorenica koja ne govori… Te naravno, klasičan junak kojeg podjednako volimo zbog iznadprosječnih sposobnosti i zbog sasvim prosječnih mana. Što može poći po zlu?

Evo što.

I kraj

Pokušat ću objasniti one face odozgo… Svi već znate da obožavam horore i Kinga i njegovo nadnaravno mi je savršeno. Obožavam i cijeli taj religijsko-misteriozni segment zbog kojeg mi je Da Vincijev kod i dalje jedan od top romana ikad pročitanih. Međutim, u romanu Majstor zagonetki sve mi to nekako slabo funkcionira. Bilo je dijelova koje nisam razumjela, koji su me apsolutno zbunjivali i koji se nikako nisu uklopili u priču. Te prve dvije trećine bile su izvrsne, a onda mi se čini da se i autorica sama pogubila… Jednostavno, nisam vjerovala onome što čitam. Završni dio nije imao snagu, stigao je brzo i bez zavrzlama, čiča-miča gotova je priča. Sam rasplet, svojevrstan epilog, funkcionira i dao se naslutiti i ranije, ali nisam mu povjerovala.

Ukratko, zadnja trećina ovog romana bila mi je nepovezana, nerazumljiva, na trenutke apsurdna. Volim dobre nadnaravne motive, ali oni imaju svoju funkciju. Ovako nabacani, upropastili su relativno zanimljivu i uzbudljivu priču. Autorica je imala izvrsnu ideju koju nije ostvarila onako kako je mogla.

Naravno, to je samo moje mišljenje. Sve recenzije koje sam na temu Majstora zagonetki pročitala čine mi se jako pozitivne pa je najbolje da sami pročitate i vidite u čemu je stvar.

E da, nemojte očekivati ni Nijemu pacijenticu, ni Da Vincijev kod ni prstohvat Stephena Kinga. Onoga tko je to rekao treba natjerati da sve navedeno iznova pročita… Nekoliko puta.

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Ostali naslovi ove autorice:

Danielle Trussoni američka je spisateljica i novinarka. Osim romana Majstor zagonetki, autorica je i romana Angelologija, u kojem se također bavi biblijskim motivima (palim anđelima). Oba su joj romana prevedena na više od trideset jezika.

Danielle Trussoni članica je žirija Pulitzerove nagrade za književnost.

Gdje kupiti roman Majstor zagonetki:

Stilus

Objavljeno

Jurica Pavičić: Mater Dolorosa

Nakladnik: Stilus knjiga 2022.

Naslovnica knjige Mater Dolorosa: ©Stilus

Jurica Pavičić Mater Dolorosa

Kako je dobra ova knjiga! Mater Dolorosa kriminalistički je roman koji počinje klasičnim zapletom – pronalaskom leša. Knjiga je zapravo dalmatinski noir roman kojem je pozornica Split. Premda je autor radnju smjestio u rodni grad, ova se priča mogla dogoditi u bilo kojem gradu u Hrvatskoj, bilo kojem gradu na prostorima bivše države, u gradu u kojem u ogromnim postsocijalističkim betonskim mastodontima žive predstavnici nekadašnje srednje klase, nepovratno izgubljene u novim vremenima. Roman oslikava grad čija se industrija svodi na prazna skladišta, grad koji živi život pod pritiskom turizma i sveopće apartmanizacije.

Mrtva djevojka

Roman započinje pronalaskom mrtve djevojke u napuštenom skladištu davno ugasle tvornice. Policajac Zvone Carev na uviđaju odmah prepozna djevojku. Riječ je o sedamnaestogodišnjoj Viktoriji Zeba, kćeri jedinici iz ugledne obitelji. Policija, pritisnuta bijesom javnosti, medija, ali i moćnih poznanika obitelji Zeba, užurbano pokušava privesti počinitelja, ali bez uspjeha. Tada se policija odlučuje za očajnički potez. Objavljuje fotografije dijela ruksaka i majice koje pripadaju počinitelju.

Obitelj Runjić

Majka Katja radi kao čistačica, kći Ines radi na recepciji jednog splitskog hotela, a najmlađi član, sin Mario, po završetku Pomorske škole besciljno gubi dane ne radeći uglavnom ništa. Katja se bavi bezuspješnim raspravama sa susjedom koji je prisvojio dio zajedničkih prostorija, Ines trpi naporne turiste i održava aferu s oženjenim vlasnikom hotela, a Mario… O njemu ne znamo mnogo, osim da gubi dane igrajući igrice na mobitelu i navečer izlazi po splitskim kafićima i disko klubovima.

Katja i Ines, svaka ponaosob, otkrivaju da predmeti ostavljeni na mjestu zločina pripadaju Mariju i tu započinje golgota šutnje, sumnje, nevjerovanja, poricanja, moralne odgovornosti.

U svemu ga je slijedila, sve je prošla za njega, vukla se kroz muku, patnju i osudu- ali ostala je s njim. Materama su sinovi vazda neka muka. str. 154.

Dojam o djelu

Mater Dolorosa sjajna je knjiga našeg nagrađivanog autora Jurice Pavičića. Majka, tradicionalna, vjernica, konzervativno ćudoredna, napravit će sve kako bi od ruke pravde zaštitila sina. To će učiniti čak i kada zna da je taj sin niškoristi i zgubidan, sociopatske strukture ličnosti, imun na sve što se događa izvan njegova ograničena uma.

S druge strane, sestra Ines, uvijek osoba broj dva u obitelji, nakon što je cijeli život gledala idoliziranje mlađeg brata, pred tolikom je osobnom i moralnom dilemom da nakon svega shvaća da je ono što je nazivala domom samo pustinja. A takav i njezin život u kojem nema oaze u kojoj bi se napila vode. Odluka je samo jedna.

Grad kao pozadina priče sa svojim praznim prostorima, davno ugaslim tvornicama i prljavim skladištima, kao tužni relikt socijalističke prošlosti toliko je dobro opisan da vam je jasno da ovo nije priča o ubojici, nije priča o jednoj materi ili priča o sestri, već je priča o jednom trulom društvu koje je nekad utvaralo da proizvodi, stvara i radi. Uostalom, tako su se i zvali – radničkom klasom, a danas su samo klasa spavača koja povremeno izvjesi natpis: Cimmer fraj; nekad na kartonu, a danas na pročeljima sivih, neprivlačnih zgrada koje se guraju prema moru.

Svakako pročitajte!

Jurica Pavičić Mater Dolorosa

O autoru

Jurica Pavičić hrvatski je romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar. Literarni ugled stekao je svojim kratkim pričama te trilerima i kriminalističkim romanima u kojima miješa socijalnu analizu s mračnom vizijom ljudske prirode i kompleksnim moralnim situacijama. Dobitnik je više književnih nagrada. Njegov roman Crvena voda (objavljen 2017.) dobio je, nakon prijevoda na francuski 2021. godine, nagrade Le Points i nagradu Grand Prix de la litterature policiere za najbolji europski kriminalistički roman. Novi roman Mater Dolorosa na najboljem putu je pretekne uspjehe Crvene vode.

Jurica Pavičić rođen 1965. u Splitu, gdje je i danas živi.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Objavljeno

Claire North: Itaka

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Itaka: ©Stilus

Prevela: Paula Jurišić

Claire North: Itaka

Itaka – Hera

Priču o otoku koji je Odisej ostavio iza sebe odlazeći u Trojanski rat priča nam, ni manje ni više nego Hera, Zeusova supruga i sestra.

Poslušajte moj glas: glas one koju su lišili časti…, glas one koja više nema što izgubiti jer su joj pjesnici već sve oduzeli, one koja jedina može reći istinu. Poslušajte glas one koja će rastvoriti veo vremena i ispričati priče koje samo žene mogu ispričati. Stoga me slijedite do zapadnog otočja, u Odisejeve odaje, i slušajte. (str. 14.)

Mada joj je zabranjeno miješati se u živote smrtnika, čak i samo viriti u njih, u Heri se krije zrnce prkosa. I ne samo to. U svijetu ljudi rijetke su kraljice i premda Penelopa nije njena omiljena kraljica, Hera će se potruditi pomoći joj i usmjeriti je na, recimo, pravi put. Herin glas je duboko ciničan i pun crnog humora. Ona je kraljica koja nije poštovana, supruga koja nije voljena, pomajka koja nije uvažena. Svaka njezina riječ odiše umorom, tugom, ali i slobodom, lukavošću, duhovitošću. Hera nam govori, mi se smijuckamo i istodobno vrtimo glavom u nevjerici. Njen opak jezik ne štedi nikoga. Ni Parisa, koji je manje poludio za Heleninom ljepotom, a više za lijepo zaobljenom stražnjicom. Ni Telemaha, koji je obično mizogino razmaženo derište. Ni Odiseja, koji iz godine u godinu stenje ispod ili iznad nimfe Kalipso, ne sjećajući se zakonite supruge.

Itaka – Penelopa

Otkad su je muževi i sinovi napustili kako bi ratovali neki tuđi rat, Itaka je otok žena. Njihova kraljica iz sjene je Penelopa.

To je Penelopa, Odisejeva žena, gospodarica palače, kraljica Itake i, drže mnogi, ništa drugo doli uzrok jada i svađe. Smatra da je nepravedno optužuju, ali za razuvjeravanje bi joj bilo potrebno više daha nego što ljudska pluća mogu proizvesti. (str. 25.)

Premda nikad ne bi priznala da vlada, ona sve konce drži u svojim rukama. No, Odiseja nema već dugih osamnaest godina. Sve je više prosaca koji opsjedaju palaču, a ona ih, po zakonu gostoljubivosti, ne smije izbaciti. Iz noći u noć tka posmrtno platno za svekra joj Laerta koji je, uzgred budi rečeno, još uvijek živ. Pokušava sina Telemaha naučiti pravim vrijednostima što nije lako jer je ovaj zadojen pjesmama o ocu mu junaku. Iz godine u godinu sve je više prosaca, sve je više troškova koje kraljica mora podmiriti pa se počinju širiti priče kako je negdje na Itaci skriveno Odisejevo blago.

Kao da to nije dovoljno, otok počinju napadati gusari Iliri koji, kad ih se bolje promotri, ipak ne nalikuju na Ilire…

Odiseja i dalje nema. Prosci postaju nestrpljivi. Gusari opet napadaju. Jedan je kralj mrtav. Jedna je kraljica u bijegu.

Čujete li i vi kako iz Hada bruje glasovi drevnih erinija, boginja osvete i prokletstva?

Claire North: Itaka

Nova Penelopa

Svi znamo tko je bila Penelopa, Odisejeva vjerna žena, simbol čestitosti i strpljivosti. U romanu Itaka ona je sve to, ali nekako više i manje, istodobno. Realnija je – nakon osamnaest godina više se ni ne nada Odisejevom povratku. Svjesna je da je većina vidi kao ucviljenu udovicu koja se ne može oprostiti od sjene voljenog supruga, no ona, u mraku svoje spavaće sobe, okružena vjernim sluškinjama, duboko promišlja o prevrtljivosti ljubavi.

„Vjenčali smo se kad mi je bilo šesnaest. Bio je dobar, bilo nam je dobro. Bila sam jako sretna što su me udali za njega umjesto… umjesto bilo koga drugog zapravo. -sjećam se kako sam na očevu dvoru promatrala muškarce iz Grčke, misleći: ‘Pa … slava Heri, mogla sam proći znatno gore.’ Zar je to ljubav?“ (str. 130.-131.)

Penelopa je pametna, oh, kako je pametna. Možda je ona, a ne Odisej, trebala postati sinonim za lukavost. Spremna je na sve ishode. Uvijek ima plan. Izlazi na kraj s proscima, s narodom, s rođakinjom koja dolazi na otok zadati joj ništa doli još muka. Penelopin mozak uvijek radi, važe što je bolje. Bez prekida planira, istodobno se praveći glupom kako se slika o slaboj udovici na koju ne treba obraćati pažnju nikad ne bi poljuljala.

Ali Penelopa, iako s ognjem u glasu, govori odmjereno i oprezno. Već je promislila što će reći u sličnom trenutku, iako nije potpuno sigurna je li ovo taj trenutak, no spremila se za tisuću sličnih trenutaka, tisuću sličnih raspleta niti o kojoj joj visi život, osmislila plan unutar plana, pripremila se za katastrofu. (str. 303.)

Žensko pismo iz pradavnih vremena

Penelopa, sluškinje, sve itačke žene, prisiljene su postati junakinje. Nema muškaraca da ih brane, a ovi što su tu, zabavljeni su pićem, podrugivanjem, svađama, zavlačenjem ruku pod suknje služavki i prisjećanjima na davne bitke u kojima su sudjelovali.

Takav je svijet u kojem živimo. Nismo junakinje. Ne odabiremo biti velikima, nemamo moći nad vlastitim sudbinama. Ono malo što nam se nudi jest odabir između dvaju zala, možemo odabrati tek ono najmanje, znajući da ni u jednom slučaju nećemo izaći neokrznute, da ćemo uvijek završiti krvave na podu. Nemaš izbora. Izbor ti je oduzet. (str. 229.)

Tko će itačkim ženama pomoći obraniti otok od gusara koji to nisu? Tko će Penelopi pomoći u odbijanju prosaca, u odgađanju rata koji dolazi?

Žene sve, kao i tisućama godina prije i poslije, moraju same.

Naoružati se i oružjem i pameću. Pomoliti se Heri, Artemidi ili Ateni i pokušati spasiti ono što se spasiti da. Otok. Kraljevstvo. Živote.

Claire North: Itaka

Itaka – moćno štivo nenadmašne ljepote izraza

Itaka je moćno štivo koje vas od prve riječi uvlači u sebe i ne da vam van. Hera je vješta pripovjedačica, oštra, ranjiva i duhovita. Njezina priča je istinita jer kaže – nema što izgubiti.

Nije ovo roman za plažu. Na ovu se kompleksnu priču treba koncentrirati, treba popamtiti sva ta imena i odnose. Tko koga, kad i zašto. Ali neće vam biti žao. Itaka je roman prekrasnih rečenica, savršeno ispripovijedan. Proza je to na kakvu rijetko nailazimo i shvaćam zašto je Claire North nagrađivana spisateljica. Iako ponekad težak, ovaj roman nije naporan. On nam oduzima dah, ne samo ljepotom izraza, već i snagom svih žena koje su postojale u sjeni muškaraca, potiho vodeći bitke, učeći iz poraza, zanemarujući pobjede.

Ono što mi se najviše svidjelo nije priča jer jako volim Odiseja i ne želim da ga se prikazuje kao kurviša, kukavicu i pokvarenjaka. Najviše mi se svidjela Hera, pripovjedačica. Gotovo da sam mogla čuti podsmješljiv, ciničan glas kako me vodi pričom. Stalno u strahu od Zeusa, a uporno čineći svoje, Hera je glavni lik u sjeni koji ovu priču čini novom, posebnom i zbilja, zbilja dojmljivom.

Savjetujem da svakako pročitate, ako volite zahtjevne romane pisane biranim riječima u kojima ćete uživati.

Ostali naslovi ove autorice:

Claire North pseudonim je Catherine Webb, autorice nominirane za Medalju Carnegie. Svi njeni dosad objavljeni romani, poput The first fifteen lives of Harry August, Touch i The sudden appearance of hope hvaljeni su i od kritike i od publike.

Gdje kupiti roman Itaka:

Stilus

Priča o Penelopi, puno starija i poznatija od ove jest Penelopeja Margareth Atwood. Sjećam se da sam je čitala na faksu i da mi se jako svidjela. Ako volite grčku mitologiju ispričanu iz nove perspektive, svakako posegnite za Atwoodicom. Roman je kratak i brzo se čita, a Penelopa je, baš kao i u romanu Itaka, drugačija od vjerne i skromne žene na koju nas je naučio Homer.

Objavljeno

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Neobična Sally Diamond: ©Stilus

Prevela: Tea Tosenberger Lubar

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

Neobična Sally Diamond

„Iznesi me sa smećem“, često bi govorio. „Kad umrem, iznesi me sa smećem. Bit ću mrtav, pa će mi ionako biti svejedno. Ti ćeš plakati kao kišna godina“, pa bi se nasmijao, a i ja bih se nasmijala jer smo oboje znali da ne bih plakala kao kišna godina. Nikada ne plačem. (str. 11.)

Te je riječi otac uputio Sally malo prije smrti. A ona ga je poslušala. I tu kreće priča.

Naime, Sally je četrdeset dvogodišnja žena nevješta u socijalizaciji. Njezin joj je otac, ugledni psihijatar, objasnio da je to zato što nema socijalnu inteligenciju. Sally je, doista, neobična.

Znam da ne razmišljam kao drugi ljudi, ali ako ih uspijevam izbjegavati, zašto je to onda uopće važno? Tada mi je rekao da sam jedinstvena. Ne smeta mi to. Nazivali su me brojnim imenima, ali ja se zovem Sally. Barem je to ime koje su mi tata i mama nadjenuli. (str. 20.)

Nakon što, zbog onoga što je učinila s očevim tijelom, dođe u centar pažnje medija i cjelokupne javnosti, na površinu isplivaju duboko zakopane tajne iz Sallyna najranijeg djetinjstva.

Upoznata tek s djelićima istine, iz oporučno ostavljenih očevih pisama, povučena i izolirana Sally saznaje stravične okolnosti svog rođenja.

Pokušavajući izaći na kraj sa zastrašujućim događajima iz prošlosti, Sally iskoračuje u vanjski svijet. Pronalazi prijatelje, druži se, seli se, kupuje modernu odjeću, priređuje zabave…

Voljela sam gledati ljude i njihove uzbudljive živote, njihove strastvene ljubavne veze, nesretne obitelji i mračne tajne. Ironično je, moglo bi se reći, jer u stvarnom životu ne volim ljude. (str. 13.)

Međutim, prošlost rijetko kada ostaje u prošlosti…

Kada se u njezino susjedstvo doseli sumnjivi muškarac, i kada joj na kućnu adresu stigne mračan podsjetnik na djetinjstvo, muke za Sally Diamond tek počinju.

Triler vrijedan čitanja

Neobična Sally Diamond roman je koji vas u sebe uvlači prvom rečenicom i ne možete prestati čitati dok ne dođete do kraja. A onda, čitate opet. One dijelove koji vam nisu sjeli, one u koje ne želite povjerovati, one koje na silu želite izmijeniti.

Sally Diamond heroina je kakvu rijetko susrećemo, ali je zauvijek pamtimo. Nije ona nešto posebno ni simpatična niti ćete je zavoljeti od prve rečenice – barem ja nisam. Ona je drugačija, baš kako naslov i kaže – neobična. Ne zna s ljudima niti oni znaju s njom. Ne razumije osnovne emocije niti društvene norme. Odrasla u izoliranoj kući s ekscentričnim ocem, računamo, dobro je i ispala.

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

A onda, pismo po pismo, poglavlje po poglavlje, otkrivamo sve veći užas koji je Sally pretvorio u to što ona jest.

Ljutnja je sekundarna emocija. Bijes može nastati kao posljedica straha ili bilo koje emocije koja podrazumijeva ranjivost ili bespomoćnost. Ali sad si odrasla osoba… Na raspolaganju su ti razne mogućnosti. Imaš mogućnost izražavanja i odlaska. A to su dva najvažnija sredstva. (str. 282.)

No nije samo Sally glas koji nas vodi ovom poremećenom, kompleksnom, moćnom pričom.

Tu je i Peter, lik za kojeg znamo da je nešto veliko i važno za priču, ali svaka nas njegova riječ odbija i ne želimo povjerovati da će se njegova i Sallyna priča ukrstiti.

Teško je reći bilo što više o radnji jer vam stvarno ne želim spoilati ogroman užitak čitanja koji će u vama pobuditi ovaj roman. Istaknut ću samo neke teme koje se protežu radnjom, a koje su maestralno spojene u psihološki triler koji nije sličan ni jednom u moru onih koji se bave istim temama. Tu su zlostavljanje, nasljedno (ili naslijeđeno) zlo, mučenje, neravnopravnost spolova, dominacija muškaraca, nasilje svih vrsta…

Neobična Sally Diamond je definitivno roman za svaku TBR listu.

Zlo rađa zlo

Iskreno, u ovom mi se romanu sve svidjelo i sve me dotaklo. Cijela Sally koji mi je do kraja bila odbojna, ali sam za nju navijala. Cijela radnja koja je na trenutke bila stvarno užasna i roman sam morala odložiti na koji sat i posvetiti se nečem vedrijem. Ipak, ono što me se najviše dojmilo, što će mi dugo ostati u mislima i što ću teško zaboraviti jest kraj romana.

Nije to kraj na koji smo navikli. Kraj je to koji Sally nije zaslužila. Koji čitatelji nisu zaslužili. Šokantan i beskrajno tužan. Iznenadio me, frustrirao i emotivno iscrpio, ako tri stranice to uopće mogu napraviti. Međutim, svaka riječ je na  mjestu. Kraj je toliko savršen u svojoj težini da se čak nisam imala snage ni naljutiti na autoricu.

Kao što sam rekla, u masi romana s istom ili sličnom temom, Neobična Sally Diamond doista se ističe. Nije to još jedan psihološki triler koji će vas malo prestrašiti, ali zabaviti. Roman je to za osjećanje, poneki tupi pogled u prazno i promišljanje o zlu. Zlu koje jedan čovjek može nanijeti drugom. Nasilju koje muškarac može nanijeti ženi. Mržnji koja postaje ljubav, ljubavi koja postaje mržnja. Zlu koje rađa zlo, koje nastavlja zlo, koje nikad ne prestaje.

Da završim u vedrijem tonu – Neobična Sally Diamond  vrijedi svake minute koju ćete u nju uložiti. Od srca vam je preporučujem!

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

Ostali naslovi ove autorice:

Liz Nugent irska je spisateljica, autorica pet romana. Za posljednji, Neobična Sally Diamond, kritika kaže da je najbolji dosad.

Gdje kupiti roman Neobična Sally Diamond:

Stilus

Romani slični ovom (na neki način, ajmo reći) su sljedeći: Drago dijete, Kći kralja močvare, Sobarica i Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici pa bacite oko na te recenzije ako vas zanimaju.

Objavljeno

Janet Lansbury: Zločesta djeca ne postoje

Nakladnik: Stilus

Naslovnica knjige Zločesta djeca ne postoje: ©Stilus

Prevela: Ira Martinović

Janet Lansbury Zločesta djeca ne postoje

Kao što sam podnaslov govori, knjiga Zločesta djeca ne postoje donosi nam vodič za roditelje za odgoj samopouzdanog i samosvjesnog djeteta prema RIE metodi. Autorica Janet Lansbury savjete crpi iz osobnog iskustva i učenja svoje mentorice Magde Gerber, utemeljiteljice RIE metode.

RIE metoda odgoja

Osnivačica metode je Magda Gerber. RIE roditeljstvo svoje viđenje djece temelji na radikalnom konceptu.

Djeca su potpuna bića- svjesna sebe i okoline, intuitivna i komunikativna. Prirodno su sklona učenju, istraživanju i metodama ispitivanja vlastitih hipoteza, rješavanja problema i razumijevanja jezika i apstraktnih metoda. str. 9.

Janet Lansbury oduševila se konceptom koji propagira Magda Gerber. Prihvatila je njezino učenje i kao njezina sljedbenica popularizirala ga diljem svijeta.

Zločesta djeca ne postoje jednostavnim riječima nudi savjete roditeljima čija će djeca uskoro biti (ili već jesu) u onoj kritičnoj fazi razvoja. Odnosi se to na djecu do tri godine koja imaju prirodnu potrebu ispitivati granice roditeljskog strpljenja i ljubavi.

Knjiga nudi mnoga zanimljiva poglavlja: Zašto djeca ispipavaju granice, Disciplina na osobnoj razini, Zašto djeca ne slijede naše upute, Kako uspijevam ostati mirna kad moja djeca polude, Najčešće pogreške u postizanju discipline…

Dojam o knjizi

S obzirom da sam prosvjetna djelatnica i još k tome pedagog, ne mogu reći da mi je knjiga ponudila nekakav revolucionarni koncept. Mislim da može pomoći mladim roditeljima kao smjernica u odgoju djece do treće godine života, kada djeca počinju ispitivati svoje i roditeljske granice.

Roditeljstvo je jedna od rijetkih uloga u kojoj nema prethodnog učenja. Za izazove koji su pred vama nitko vas ne može pripremiti. Jednostavno se nađete u toj ulozi i ovisno o vašim vještinama, kompetencijama, prethodnim iskustvima i savjetima, odgajate to malo biće.

Uz to, svatko je dijete svijet za sebe pa nema smisla držati se nekih univerzalnih koncepata.

Ono što je najvažnije je roditeljska ljubav i shvaćanje da je to malo biće osoba koja ima svoje zahtjeve. A naše je da te zahtjeve usmjerimo, ne odlažemo rješavanje, učinimo razumljivim i kroz igru, dosljednim rječnikom i postupcima, odredimo granice djetetu i držimo se granica koje smo postavili. Igra, komunikacija, pohvala i poštovanje moraju biti utkani u odgoj djeteta od najranije dobi. Smanjimo im bavljenje ekranima i bavimo se njima pa će autoritet nad djetetom počivati na ljubavi, a ne na kazni ili strahu.

Autorica je knjigu napisala temeljeći je na pismima čitatelja vezanih za nedoumice u odgoju male djece, na koje je odgovarala nudeći savjete na osnovu svojih iskustava.

janet Lansbury Zločesta djeca ne postoje

o autoru

Janet Lansbury, autorica jednog od najpoznatijih priručnika RIE metode odgoja, Zločesta djeca ne postoje, jedinstvena je stručnjakinja za roditeljstvo. Svoje savjete roditeljima Lansbury crpi iz vlastitog dugogodišnjeg iskustva i izravnog rada sa stotinama roditelja i njihovom djecom, kao i učenja svoje mentorice Magde Gerber, poznate svjetske stručnjakinje za odgoj male djece te utemeljiteljice popularne RIE metode.

Gdje kupiti

Stilus knjiga

Objavljeno

Bella Mackie: Kako ubiti vlastitu obitelj

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica knjige Kako ubiti vlastitu obitelj: © Stilus

Prevoditelj: Dražen Čulić

Bella Mackie kako ubiti vlastitu obitelj

Ovo je knjiga koju ne treba suditi po koricama, odnosno naslovu za koji ne znate je li šala, zbilja, tragikomedija ili vrlo uvrnuta tragedija. Kako ubiti vlastitu obitelj zapravo je sve to. Romaneskni  prvijenac britanske novinarke i spisateljice Belle Mackie privukao me od prve stranice. Glavni lik je antijunakinja Grace Bernard koja ima jedno lice za svijet – lice smirene, pomirljive, obične Grace, dok je za sebe ( i za svoju obitelj) bespoštedna osvetnica kojoj je glavni cilj otarasiti se svih članova svoje obitelji. Osveta kao motiv česta je u književnim djelima, a u ovoj je knjizi dovedena do savršenstva.

Grace

Grace upoznajemo za vrijeme njezina boravka u ženskom zatvoru u Limehouseu. U zatvoru je već četrnaest mjeseci pod optužbom za ubojstvo. Ali Grace zna da nije odgovorna za to ubojstvo zbog kojeg sada čeka suđenje. U ovom slučaju je potpuno nevina. Ali nije za šest drugih slučajeva. Grace je, naime, proračunata osvetnica i višestruki serijski ubojica.

Taj osjećaj za dramatično i dalje živi u meni, ali naučila sam se obuzdati se. Str. 49.

Plan

Odmah na počeku, Grace nas obavještava da želi ubiti šest članova vlastite obitelji i pomno pravi plan kako bi to realizirala, ni u jednom trenutku ne žaleći zbog takve odluke. Odrasla samo s majkom u skromnim financijskim uvjetima, odbačena i nepriznata od očeve obitelji, Grace smišlja pakleni plan. Ali nije ishitrena. Za svakog člana obitelji, Grace je strpljivo razradila cijeli scenarij ubojstva. Nakon smrti majke, Grace odluči da je vrijeme za osvetu.

Dok to radi, Grace istovremeno živi normalan život i radi normalan posao. Druži se s prijateljima, izlazi, zabavlja se, ali nikad nije potpuno opuštena jer su njoj potpuno drugačije misli na pameti. A to je bespoštedna likvidacija vlastite obitelji.

Taj čovjek, sa svojom groznom razmetljivom odjećom i očitom potrebom da svakom pozom pokazuje razinu testosterona, taj mi je čovjek da svoj DNK, utjecao na moj karakter i postojanje. str. 67.

Dojam o djelu

U romanu je glavni lik vrlo lukava psihopatkinja, poremećena osoba i u konačnici – serijski ubojica. Ipak, iz nekog razloga, ne mrzite ju već na trenutke imate i određene simpatije prema njoj. Grace, a tako i svi ostali likovi u romanu, izvrsno su psihološki i stilski izbalansirani pa je čitanje ovog romana pravi užitak.

Roman je zanimljivo pisan, s crnohumornim elementima koji daju određeni štih kompliciranim zapletima i razradama ubojstava.

Samu su autoricu od djetinjstva zanimale priče o ubojstvima, a još više pitanje: zašto ljudi ubijaju? Naišla je da je osveta jedan od  visoko rangiranih motiva. To joj je poslužilo kao lajt-motiv za ovu odličnu knjigu.  Kako ubiti vlastitu obitelj mračna je satira o klasnom društvu, obitelji i slavi koja je osvojila vrhove top-ljestvica najčitanijih knjiga i prevodi se diljem svijeta.

Moram priznati da je i mene oduševila. U pozadini knjige ima još vrlo snažnih tema. Snishodljiv i ciničan odnos bogatih prema onima koji jedva zarađuju za osnovne egzistencijalne potrebe, muškarci koji koriste moć i bogatstvo kako bi patronizirali žene, samo su neke od njih. Autorica ovom satirom snažno upozorava na femicid koji vlada u određenim strukturama zapadnjačkog društva, a sve je to pisano s određenom dozom samoironije i crne komedije na izuzetno zabavan i simpatičan način.

Velike preporuke za ovu knjigu!

Bella mackie kako ubiti vlastitu obitelj

Žene koje su sebi dopustile da upadnu u klopku te obitelji nisu moj glavni cilj. Konačno, i moja je majka jedna od njih. str. 177.

Bih li i ja bila takva da sam odrastala u bogatstvu njezine obitelji? Vjerojatno.
str. 279.

O autoru

Kako ubiti vlastitu obitelj romaneskni je prvijenac britanske novinarke i spisateljice Belle Mackie. Potječe iz novinarske obitelji, njezin otac Alan Rusbridger bio je dugogodišnji glavni urednik Guardiana, a i sama Mackie pisala je za Guardian i Vice News, dok trenutačno piše kolumnu za Vogue. Ova hvaljena, mračna satira o klasnom društvu, obitelji i slavi osvojila je vrhove top-ljestvica najčitanijih knjiga i prevodi se diljem svijeta.

Gdje kupiti:

Stilus

Objavljeno

Willow Rose: Ne laži mi

Nakladnik: Stilus knjiga d.o.o., 2021.

Naslovnica knjige Ne laži mi: ©Stilus knjiga

Willow Rose Ne laži mi

Plavetnilo koje vas gleda s naslovnice ovog romana može vas samo zavesti. Ne laži mi nije zabavna  knjiga za čitanje na plaži. Surova je to priča o zločinima koji potresaju malu zajednicu Cocoa Beacha na Floridi. Gradić u kojem se gotovo svi poznaju nikako se ne može oporaviti nakon nestanka mlade dvanaestogodišnje Sophie Williams i pronalaska njezina tijela tri mjeseca kasnije.

Sophie

Sophie Williams je mislila da ima sve na svijetu. Uspješna klizačica, sportašica  koja je već počela potpisivati sponzorske ugovore, omiljena djevojka u školi, nestala je iz ljetnoga izviđačkog kampa. Svi napori istražitelja da otkriju gdje je Sophie nisu urodili plodom. Tri mjeseca poslije, njezino tijelo pronađeno je u vreći za spavanje u najposjećenijem dijelu plaže Cocoa Beacha. Smrt Sophie Williams bila je ogroman šok za mještane malog floridskog gradića.

Maddie je čula korake otmičara na odlasku i više nije bilo ničega osim duboke, strašne tišine. str. 85.

Eva Rae Thomas

Eva Rae Thomas, bivša FBI agentica, vraća se u rodni grad nakon mučnog razvoda. Nakon što ju je suprug napustio prigovorivši joj da zanemaruje obitelj, Eva se odlučuje posvetiti djeci i neko vrijeme ne raditi policijski posao. Ali kad nestane sin poznatog senatora, a roditelji prime uznemirujući videozapis, Eva osjeća da ne može ostati po strani. Uključuje se u istragu koju vodi njezin prijatelj iz djetinjstva Matt Miller. Eva postepeno postaje svjesna da se radi o bolesnom umu koji otima djecu razvedenih roditelja.  Kada se otmice djece nastave, među stanovnicima ovog nekada pitomog mjesta zavlada panika i izvanredno stanje. Uz Mattovu pomoć, Eva na koncu rješava slučaj, ali dokučivši identitet ubojice, ostaje zaprepaštena shvativši da je to  netko na koga ne bi ni u snu pomislila.

Ne laži mi, djevojčice. Primijetio sam da si sama. str. 28.

Dojam o djelu

Ne laži mi je solidan krimić koji ima sve elemente koje mora imati „brzo čitajući“ krimić. To su intrigirajuća otmica i ubojstvo, lik agentice koja ima problema u privatnom životu, jezovite zločine koji stvaraju pomutnju u malom gradiću i bešćutni serijski ubojica koji se okomio na djecu razvedenih roditelja.

Ipak, moram priznati da mi se u cijeloj priči  neke stvari ne sviđaju. Eva dolazi u rodno mjesto nakon što ju je napustio suprug i zamijenio je mlađom, prigovorivši joj da je ona kriva za raspad njihova braka jer je bila posvećena poslu. Ali stvar je u tome što joj isto to i djeca zamjeraju. Zanimljivo, djeca brane odbjeglog oca i vrlo se drsko i bahato ponašaju prema Evi koja je i samohrana majka i hranitelj i stup obitelji. U čemu je Eva pogriješila? Zato što je puno radila? Što nije mogla uskladiti posao i obitelj dok je suprug “landrao“? Po mom mišljenju, Eva je pozitivan lik  s puno ljudskih vrlina i mana i njezino nesnalaženje u odgoju vlastite djece vrlo mi je autentično.

Nadalje, ljuti me što u posljednje vrijeme većina autora krimića  upada u stereotipe po kojem su djeca razvedenih roditelja unaprijed predodređena na, u najmanju ruku, disfunkcionalan razvoj pa sve do problematičnih osobnosti. S druge strane, nema spomena o tome kako se snalaze samohrani očevi, ali samohrane majke se snalaze na razne načine pa čak i prostitucijom „krpaju“ kućni budžet kao što je predstavljena jedna od majki otete djece u knjizi.

Ipak ne želim biti pretjerano stroga, ovo je ipak krimić, a ne sociološka analiza (iako sam sociolog) pa romanu Ne laži mi ipak dajem pozitivnu ocjenu. Willow Rose spretno kombinira detalje iz Evinom privatnog života s istraživačkim, detektivskim dijelovima pa knjiga ne gubi na napetosti.

Ne laži mi je čitljiva i dinamična knjiga koju pročitate, potrošite i brzo zaboravite.

Willow Rose Ne laži mi

O autoru

Willow Rose rođena je 5. rujna 1976. u Kopenhagenu. Autorica je više od 70 knjiga prodanih u višemilijunskoj nakladi. Nekolicina njezinih romana našla se na vrhu ljestvica najprodavanijih knjiga u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu i Kanadi.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Objavljeno

Whitney Goodman: Toksična pozitivnost – kako (pre)živjeti u svijetu opsjednutom srećom

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica priručnika Toksična pozitivnost: ©Stilus

Prevela: Marija Perišić

Whitney Goodman: Toksična pozitivnost

Zašto Toksična pozitivnost?

Mogla bih se kladiti da ste za ovom knjigom posegnuli iz jednog od sljedeća tri razloga:
1. Doživjeli ste toksičnu pozitivnost i zlo vam je od nje.
2. Ne znate što je toksična pozitivnost, ali zvuči vam intrigantno.
3. Nemate pojma kako bi pozitivnosti uopće mogla biti toksična i zanima vas kakvu ću to apsolutnu blasfemiju u ovoj knjizi iznijeti. (str. 9.)

Svakom se od nas u životu nekada dogodilo nešto ružno. Htjeli smo (ili nismo) to podijeliti sa svojim bližnjima. A onda smo bivali zatečeni ovim ili sličnim reakcijama: Moglo je biti i gore. Budi zahvalna na naučenom. Sve se događa s razlogom. Život ti nikad neće dati više nego što možeš podnijeti. Samo budi pozitivna!

Priručnik Toksična pozitivnost bavi se baš takvim situacijama.
Autorica Whitney Goodman pokušava nas naučiti kako pravilno reagirati u situacijama kada nam netko govori o svojim problemima. Pokušava nam ukazati na to zašto pozitivnost ponekad može biti toksična, odnosno, zašto se ljudi od prisilne pozitive često osjećaju lošije, a ne bolje.

U mnoštvu poglavlja prepoznala sam sebe – i sama se, kad nekoga tješim, u nedostatku boljih riječi znam poslužiti floskulama. Kad i meni sve krene naopako, mantram si iste gluposti.
Pogledaj to s vedrije strane. Nije svako zlo za zlo. Ima ljudi kojima je i gore.
Ti primjeri isprazne pozitivnosti svuda su oko nas, a zajedničko im je jedno – NE POMAŽU.
Ono što je super jest što nam autorica ne navodi samo u čemu griješimo; ona nam daje i primjere koje bismo mogli iskoristiti umjesto ovih bezveznih, gore navedenih. Mogli bismo, na primjer, nekoga samo slušati. Mogli bismo reći da je sigurno teško i da razumijemo kako se osjeća. Mogli bismo ne reći ništa, ali biti tu kad zatreba.

Što je toksična pozitivnost?

Pritisak da budemo sretni i izgledamo sretno nikad nije bio veći. U svemu moramo pronaći nešto dobro, pozitivan spin, opravdan razlog. Izbacite sve negativne ljude iz života; oni vam kvare raspoloženje. Smijte se više. Samo dobre vibracije. Živite, smijte se, volite. … I tako bez kraja i konca. (str. 38.)

Toksična pozitivnost svuda je oko nas. Ako mi nismo ti koji je širimo, onda je zasigurno usmjerena na nas. Jako mi se svidjelo što autorica koristi iskustva svojih pacijenata kako bi nam pokazala što nam takva vrsta pozitivnosti zapravo čini. Ona nas često zapravo posramljuje jer nas uvjerava da nismo dovoljno dobri. Jer ako samo malo jače vjerujemo, ako se samo malo jače potrudimo, ako smo samo malo bolji, uporniji, POZITIVNIJI, sve će se riješiti.

Neće, naravno da neće. Neki se problemi, poput tuge zbog smrti voljene osobe, ne mogu riješiti time da jače vjerujemo. Nikakva vjera neće poništiti nečiju smrt.

Autorica nas uči da jednostavno trebamo prihvatiti svoje osjećaje.

Biti čovjek znači napraviti mjesta za pozitivno, negativno i sve ono između toga. (str. 48.)

Svi smo mi samo ljudi. Ne možemo i ne trebamo konstantno biti sretni. Ako nas nešto rastužuje, autorica tumači da trebamo proživjeti i preživjeti tu tugu. Ne ju maskirati u beskorisne afirmacije – boljet će i ako svakoga dana ponavljamo da imamo na čemu biti zahvalni.

Naravno da imamo, ali zahvalnost zbog jednog ne briše tugu zbog drugog.

Nema negativnih osjećaja. Svi su naši. I dovoljno smo dobri i kad smo sretni i kad nismo.

Whitney Goodman: Toksična pozitivnost

Život je katkad naprosto težak. (str. 184.)

Pričajući o toksičnoj pozitivnosti, neke autoričine riječi možemo doživjeti kao hladan tuš, no to ne mijenja njihovu istinitost.

Ispričat ću vam jednu crticu iz svog života. Do nedavno, vjerovala sam u „hipotezu o pravednom svijetu“ (tako je naziva autorica). Dakle, jednostavnim rječnikom, vjerovala sam da će onaj tko je dobar, pošten, tko pomaže ljudima, tko je tako slino voljen živjeti dugim, dobrim, kvalitetnim životom do, no, smrti u dubokoj starosti.

Ali, ŽIVOT JE KATKAD NAPROSTO TEŽAK i rijetko je kada pravedan. Ne umiru samo oni koji su „loši ljudi“. Ta spoznaja došla je s preranom smrću nekoga koga sam doista voljela i nema te floskule koja će olakšati bol. Ne pomaže nikakav Božji plan, niti zahvalnost zbog nečeg drugog, niti osmijeh, niti afirmacija.

Autorica od nas traži da prigrlimo te „negativne“ osjećaje – tugu, bijes, ljutnju, jad, osjećaj nepravde. Tvrdi da ćemo, tek kada ih prihvatimo i osjetimo, biti sposobni krenuti naprijed.

Jako mi se svidjela ta njena vježba i već sam je nekoliko puta prakticirala. Nema negativnih osjećaja. Kad osjetim neki neugodan osjećaj, više ne koristim pozitivnost kako bih ga se riješili ili još gore, kako bih ga potisnula (u tome sam majstorica).

Sada, ja zastanem. Ako mogu, pustim sve što radim. Udahnem. Dopustim si suze, ako su tu. Odem u šetnju. Razmislim i objasnim sebi zašto se tako osjećam.

Bude bolje. Možda ne onoliko koliko je bolje kad se zaokupim nečim i tugu potpuno potisnem, ali još uvijek čvrsto vjerujem u ovo – ako nešto previše potiskujemo, kad-tad izbit će van milijun puta ružnije, snažnije i gore.

Preporuka

Toksična pozitivnost meni je bila knjiga koja otvara oči. Bavi se teškim temama, ali ne nabacuje samo naše greške, već nam daje i konkretne savjete kojima možemo poboljšati svoje reakcije na nešto i svoje interakcije s drugima.

Naravno da ćemo koji put blebnuti nešto krivo, ali autorica nas uvjerava – Nema veze, ljudi smo. Griješimo. Pokušat ćemo ponovo.

Kad prihvatite da ste ljudsko biće, da niste savršeni i da ne trebate to od sebe očekivati, doslovce će vam pasti teret s leđa. (str. 169.)

Nisu sva poglavlja teška. Simpatična je čitava priča o jadanju, o visokim i niskim razinama jadanja, o dobrobiti kukanja, o tome kako biti učinkovita podrška drugome te kako dijeliti svoje osjećaje.

Vjerujem da je ovo knjiga koju bi svatko trebao pročitati. Poglavlja nisu povezana pa se može držati kraj kreveta ili negdje kraj kauča te svako toliko možemo zaviriti u nju tražeći savjet za nošenje s drugima ili sa sobom samima.

Naučila sam puno o posljedicama toksične pozitivnosti na mentalno zdravlje. Prihvatila sam da ne moramo iz svega izvući nešto dobro. Shvatila sam da je nekad loše samo loše i da nema magične pomoći za izvlačenje iz teških osjećaja. Osvijestila sam da nisu svi ljudi pravi za nas i da od nas odlaze ne nužno zato što su loši, nego ih nitko nije naučio kako se boriti s težinom života.

P. S. Što se tiče ovog zadnjega, još uvijek držim i da su neki ljudi ipak samo kreteni. I ako nas ne mogu podnijeti kad smo loše, ne zaslužuju nas ni u našem najboljem izdanju.

Ako možete, svakako pročitajte!

Whitney Goodman: Toksična pozitivnost

Ostali naslovi ove autorice:

Whitney Goodman američka je psihoterapeutkinja koja vodi popularan Instagram profil @sitwithwhit. Vlasnica je privatne terapeutske prakse, a iskustva svojih klijenata pokušala nam je približiti u priručniku Toksična pozitivnost.

Gdje kupiti priručnik Toksična pozitivnost:

Stilus

Knjige koje su različite od ove, ali me ipak nekako na nju podsjećaju su Knjiga utjehe Matta Haiga i Grupa Christie Tate. Ako se borite, i oružje od knjiga ponekad pomaže pa bacite oko i na ove recenzije.