Marius Gabriel: Dizajner

Nakladnik: Stilus knjiga, 2021.

Naslovnica romana Dizajner: ©Stilus knjiga

Prevela Ira Martinović

Marius Gabriel: Dizajner

Dizajner

Amerikanka Copper Reilly nalazi se u Parizu sa suprugom, ratnim izvjestiteljem. Pariz je upravo oslobođen od nacističke okupacije i tamošnji se život polako vraća na staro.

Ono što je također po starom jest Copperin nesretni bračni život.

Copper je bila u braku tek osamnaest mjeseci i nije se smatrala stručnjakinjom za bračne odnose, ali bila je prilično sigurna da zna prepoznati znakove bračne krize. I da ih je primijetila u vlastitom braku. (str. 1.)

Nakon što je suprug po stoti put prevari i zbog toga se nimalo ne osjeća krivim, Copper ga napokon ostavlja. Slobodna, ima šansu postati nešto što već dugo želi – novinarka.

Igrom slučaja, upoznaje neobičnog, debeljuškastog, samozatajnog dizajnera. Njegovo je ime – Christian Dior.

Znam ja što svi misle o meni. Dior je diletant. Dior je amater, trati umjetnički talent na frivolne haljine za frivolne žene. Ali moda je više od toga. Moda je umjetnost… Vrhunska umjetnost. Dior želi biti umjetnik… (str. 64.)

Copper i Dior uskoro postaju možda čak i najbolji prijatelji. Međusobno si pomažu – ona njega nagovara na to da se osamostali, a on nju potiče na modno novinarstvo, dajući joj poseban uvid u svijet mode.

Odjeća je granica između našeg tijela i svijeta. Može biti kostim, maska, fantazija. Ili može izraziti osobnost preciznije nego riječi. (str. 65.)

Slijedeći Diora po čitavom poslijeratnom Parizu, Copper upoznaje brojne živopisne likove. Neki među njima mogli bi je doći glave. Ili barem srca…

Povijesna pozadina

Uvijek me oduševljavaju i posebno vesele romani građeni na stvarnim događajima. Takav je i Dizajner. Jasno nam je da je Dior stvarna osoba, ali nije on jedini koji se kočoperi ovim romanom. Spominju se i Coco Chanel, detaljnije opisana u Gabrielovom romanu Parižanke. Tu je i Balmain, ovdje prikazan kao Diorov kolega i prijatelj iz ateljea.

Osim dizajnera, još su neke tada slavne osobe proletjele radnjom ovog romana. Suzy Solidor, koja je nakon odlaska iz Pariza postala gay ikona. Christian Berard, kojeg su neumjerenost u jelu, piću i svemu ostalom brzo došli glave.

Sam Pariz nakon rata. Svi se sjećamo kako su kažnjavane žene, Parižanke optužene za kolaboracionizam. 

Copper je opet obuzeo osjećaj da je Pariz otok na kojem je rat gotov, koji mirno sjedi na vodi usred ciklona što bjesni oko njega, ruši sve pred sobom, ali ne obazire se na ono što mu je u središtu. (str. 184.)

Dakle, Copper nije stvarna, ali sve i svi oko nje itekako su stvarni.

Romansiran je to život, dakako, ali čitajući, uspjet ćemo skupiti komadiće istine. Čitati i usput učiti. Ne znam koliko to volite, ja obožavam. Više sam o povijesti naučila iz romana nego iz udžbenika.

A sad – dojmovi.

Marius Gabriel: Dizajner

Tko je bio dizajner?

Pretpostavljam da je već jasno da mi se roman Dizajner jako svidio. Nešto malo nedostajalo mu je da bude odličan. Nekako, Gabrielov stil pisanja ne odgovara mi u potpunosti. Nije mi dovoljno uvjerljiv, kao da mu izmiče ta mala nit koja bi povezala moje srce i priču. Sve je dobro, ali cijelo vrijeme znam da čitam, nisam uronila u radnju.

Svatko od nas hoda po vlastitom užetu. Sve što možemo je pomoći jedni drugima da se osovimo na noge nakon pada. (str. 219.)

Eto, to je bila ta mana zbog koje romanu nisam dala peticu.

Ostalo mi se jako svidjelo.

Već sam rekla, volim povijesnu pozadinu iz koje učim. Nikad me prije nije zanimao Dior niti njegovi dizajnerski početci, ali uživala sam u otkrivanju svega toga. Taj je dizajner doista bio komplicirana, bogata, zanimljiva ličnost. Njegova kreativnost, hrabrost, ali i ogroman strah od neuspjeha doveli su ga do samog vrha pariške mode.

Naravno, imamo i ljubavnu priču, sli ona mi se nekako čini sporedna i nije me pretjerano zanimala.

Ljubav je rijetko kad kao u romanima… Naši su životi previše komplicirani za sretan kraj. (str. 214.)

Čitateljski sam fokus doista stavila na samog dizajnera, na njegov čudni, skriveni svijet.

Mislim da će se Dizajner svidjeti velikoj većini čitatelja. Suhoparno pisanje na stranu, priča je veoma zanimljiva i vuče vas na okretanje stranica.

Od mene preporuke. Mislim da vam neće biti žao utrošenog vremena, a osim toga, nekako mi je idealna za jesensko-zimsko čitanje! Ima taj neki vibe za dekicu, topli čaj i ušuškavanje na kauču…

Ostali naslovi ovog autora

Marius Gabriel autor je za kojeg je ženski časopis Cosmopolitan napisao da će „vas primorati na čitanje, sve dok vam ne zagori večera“. Seksističku preporuku na stranu, ovaj je pisac napisao čak 33 ljubavna romana, čime je financirao svoje poslijediplomsko istraživanje. Osim toga, autor je i nekoliko povijesnih romana, a kod nas su prevedeni Dizajner i Parižanke.

Marius Gabriel: Dizajner

Gdje kupiti roman Dizajner:

Stilus knjiga, webshop Znanje

Ako volite romane koji govore o Drugom svjetskom ratu, ne propustite naše osvrte na sljedeće romane:

Kate Quinn: Aliceina mrežaLovkinjaZagonetka ružeDijamantno oko

Leila Meacham: Vilin konjic

David Benioff: Grad lopova

Madeline Martin: Posljednja knjižara u Londonu

Jurica Pavičić: Usta puna mora

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Usta puna mora: ©Stilus knjiga

Jurica Pavičić Usta puna mora

Jurica Pavičić poznati je novinar i odličan pisac, ali je istovremeno i dobar ribar. Ako ostavimo po strani priču njegovog novog romana Usta puna mora i osvrnemo se malo na njegovu ribarsku vještinu, naučit ćemo puno toga o održavanju brodice, od premaza za brodove do utjecaja posolice i osmoze na dugovječnost broda. Čak ni ja, koja sam iz Dalmacije, nisam znala za ovoliko poslova koji su nužni da bi se održavala mala brodica. Sve to glavni junak ovog romana stoički odrađuje, prvenstveno zbog ljubavi prema moru i brodovima.

A evo priče.

Utopljenik

U blizini Trogira more izbacuje tijelo nepoznatog utopljenika. Čovjek je bez isprava, nitko nije prijavio njegov nestanak, a otisci prstiju nisu ni u jednoj bazi podataka. Policijska istraga tapka u mjestu, a mladi inspektor Zvone Carev nema od kuda krenuti. Slučaj privlači pozornost netom umirovljenog novinara, Gorana Najeva.

Ti si novinar, istraživački novinar. To radiš: istražuješ. str. 22.

Istraga

Na nagovor stare prijateljice, Goran odluči istražiti okolnosti događaja koje su dovele do pronalaska nepoznatog utopljenika. Prati rad mladog policijskog inspektora i nakon kratkog vremena, novinar je korak ispred policijske istrage. Identitet utopljenika vodi ga u različite krajeve Hrvatske te Bosne i Hercegovine, razotkrivajući duboko zakopane tajne povezane s ratnom prošlošću.

Ako se nije ubio, ubio ga je netko drugi. str. 22.

Dojam o djelu Usta puna mora

Po mom mišljenju, ovo je roman o krivnji. I to ne bilo kakvoj, već onoj iskonskoj, koja izjeda čovjeka, ne da mu mira, ne da mu spavati, progoni ga svake minute njegova života. I koliko je god ta krivnja stjecajem okolnosti kolektivna, toliko je i osobna, individualna. Svaki čovjek u svom životu mora donositi izbore. Okolnosti su ponekad jako teške, grube, ratne. Ali kad se ti izbori donesu, stvari su se već dogodile. I tada nema odstupanja, ni povratka nazad. Ostaje samo krivnja.

Usta puna mora napisana su u poznatom Pavičićevom stilu. Sama kriminalistička priča nije tu sama za sebe, već je svojevrsna podloga od koje se grade motivi koje tako dobro prepoznajemo u svim sferama javnog djelovanja:  trgovanje interesima, guranje u politiku na osnovu praznih populističkih slogana, kadriranje podobnih pojedinaca i slično.

Čak ni novinar, glavni lik, nije savršen i bezgrješan pojedinac. Nakon nekoliko ozbiljnih novinarskih gafova, dobiva časni izlaz, odlazak u mirovinu umjesto javne prozivke. Pavičić likom Najeva upozorava na degradaciju novinarske profesije koja dolazi pod motom: Treba preživjeti danas, što znači prihvaćati sve što ti se ponudi, a sutra kako bude.

 Ni drugi likovi u romanu nisu crno-bijeli, već su izrazito obojeni. Svi imaju svoje tajne i svoje nesavršenosti, svoje moralne dileme.  Svi su oni na rubu toga da u jednom trenu eksplodiraju. Samo neki od njih to bolje podnose jer imaju čvršći obraz ispod kojeg se mogu sakriti, a drugi bježe od ljudi i svijeta kako ne bi bili pronađeni.

Pavičić postepeno gradi napetu atmosferu s dinamikom koja ne usporava, koja nas vodi u nova mjesta i nove vremenske okvire. Trag utopljenika širi se na susjednu nam državu i vraća se u ratno vrijeme koje je iza nas, ali događaji i sjećanja ostaju zauvijek.

Ako si ratni heroj, ljudi se pred tobom osjećaju moralno ucijenjeno. str. 178.

Jurica Pavičić Usta puna mora

Usta puna mora dokazuju da prešućene činjenice i zločini kad-tad isplivaju na svjetlo dana jer spokoj nije opcija ondje gdje grižnja savjesti vlada, a krivnja izjeda.

U selo ih je stiglo osam. U tom trenutku u selu nije bilo nikog osim šestero staraca koji su tada bili živi. str. 96.

Bacite pogled na druga Pavičićeva djela:

O autoru

Jurica Pavičić hrvatski je romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar. Literarni ugled stekao je svojim kratkim pričama te trilerima i kriminalističkim romanima u kojima miješa socijalnu analizu s mračnom vizijom ljudske prirode i kompleksnim moralnim situacijama. Dobitnik je više književnih nagrada. Njegov roman Crvena voda (objavljen 2017.) dobio je nakon prijevoda na francuski 2021. godine nagrade Le Points i nagradu Grand Prix de la litterature policiere za najbolji europski kriminalistički roman. Jurica Pavičić rođen 1965. u Splitu, gdje je i danas živi. 

Gdje kupiti roman Usta puna mora

Stilus

dr. Debbie Joffe Ellis: Kako zagrliti dikobraza

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica priručnika Kako zagrliti dikobraza: ©Stilus knjiga

Prevela Julijana Jurković

dr. Debbie Joffe Ellis: Kako zagrliti dikobraza

Kako zagrliti dikobraza

Dikobrazi su ljudi koji na sve što im ne odgovara, kad god se iz nekog razloga osjete ugroženima, dižu svoje metaforičke bodlje i bodu sugovornika.

Ljudi s osobinama dikobraza u načelu se ne razlikuju od drugih ljudi – osim u načinu na koji reagiraju na stvarnu ili zamišljenu prijetnju. Tada se, baš kao i dikobrazi u prirodi, nakostriješe kako bi zastrašili svojeg neprijatelja. (str. 11.)

Već vam je jasno, dikobraz je ona osoba kojoj ništa ne smijete reći jer znate da će vam vratiti stostruko. Dikobraz je ona prijateljica kojoj ne smijete reći da joj haljina ne stoji jer će uzvratiti da ni vama ne stoje te hlače pa eto – hodate uokolo u njima i sramotite se.

Možda je dikobraz vašeg života vaš suprug ili supruga. Majka ili otac. Sin ili kći?

Ova je knjiga moćan alat. …
Podsjeća nas na to da kao ljudi imamo sposobnost oblikovati vlastite stavove i emocije – baš kao i vlastite postupke. Ako tako odlučimo, možemo sačuvati unutarnji mir… Možemo spriječiti nepotrebnu patnju.
(str. 1.)

Priručnik Kako zagrliti dikobraza na sve je spreman. Ma tko god u vašem životu bio ta bodljikava životinjica, na ovih manje od 150 stranica pronaći ćete način za suočavanje s njim.

dr. Debbie Joffe Ellis: Kako zagrliti dikobraza

Poplava priručnika

Iako inače slabo čitam priručnike i prema njima gajim negativne osjećaje, ne mogu reći da mi ponekad ne gode. Na kraju ove objave navela sam priručnike koje smo kolegica i ja dosad čitale pa ako volite ovaj tip literature, svakako pronjuškajte među našim naslovima.

Kako zagrliti dikobraza odabrala sam za čitanje jer je kratak i baš simpatičan. Lako se čita, poglavlja su vrlo kratka, a u njima ima pregršt savjeta. Sviđa mi se što autorica pokušava dati konkretne primjere za nošenje s teškim ljudima.

Jednostavno je, ali vrlo moćno.
Ponašajte se onako kako biste željeli da se ponaša vaše dijete
. (str. 103.)

Nije mi se svidjelo što tek na kraju ističe da bismo – gle čuda – i mi mogli nekome biti bodljikavi praščići. Mislim da je tome trebala posvetiti puno više teksta jer, pazite sad – smatram da je puno važnije popravljati sebe, a ne druge.

Sadašnjost možda nosi odjeke prošlosti – ali može biti i sasvim novi početak. Drugim riječima, iako je važno razumjeti prošlost, ne moramo biti zarobljeni u njoj. Smjer koji ćemo dati sadašnjosti – i budućnosti – ovisi o nama. (str. 112.)

Ne čini mi se fer cijelu knjigu posvetiti hendlanju drugim ljudima, a tek dvije-tri stranice hendlanju sa samima sobom.

Ono što želim reći jest – nismo se dužni nositi s frustracijama drugih ljudi i trpjeti ih uime empatije, ljubavi i ne znam čega još. Eto, taj mi se dio nije svidio. Što uvijek mi moramo biti „veća osoba“. Možda se vama baš to i svidi, doista ne znam, ali moje uvjerenje nije takvo. Uglavnom ne želim biti „veća osoba“ i uglavnom se neću lomiti oko drugih ljudi.

Sad kad čitam ovo što sam napisala… Možda sam ja dikobraz?

Uf. Evo do čega je došlo. Idem opet prelistati Kako zagrliti dikobraza…

dr. Debbie Joffe Ellis: Kako zagrliti dikobraza

Ostali naslovi ove autorice

Budući da vjerojatno neću najbolje prevesti životopis ove psihologinje, klikom ovdje doći ćete do njezine web stranice.

Dakle, doktorica Debbie Joffe Ellis licencirana je psihologinja i savjetnica za mentalno zdravlje. Njezin suprug Albert Ellis, za kojeg piše da je bio genijalni psiholog i vizionar, razvio je nekakvu vrstu psihoterapije, Racionalnu emocionalnu bihevioralnu terapiju. Doktorica Ellis mu je do kraja njegova života pomagala u njenom razvijanju i promoviranju, čemu je ostala veoma posvećena i nakon njegove smrti.

Oboje su autori većeg broja naslova. Nešto su pisali samostalno, a nešto zajednički. Kako zagrliti dikobraza njezin je prvi naslov preveden na našim prostorima.

Gdje kupiti priručnik Kako zagrliti dikobraza

Stilus knjiga

Dosad smo čitale sljedeće priručnike:

Alex Aster: Ljeto u gradu

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica romana Ljeto u gradu: ©Stilus knjiga

Prevela Ela Horvat

Alex Aster: Ljeto u gradu

Ljeto u gradu

Elle ima dvadeset i sedam godina i ludo je uspješna filmska scenaristica. Kad od studija dobije zahtjev za pisanjem visokobudžetne romantične komedije, to je prilika o kakvoj je uvijek sanjala! Međutim, postoji caka.  Mora se vratiti u grad koji prezire – New York.

U New Yorku je svaki vikend nova prilika da živiš u filmu. Pića na krovu u sjeni nebodera koji kao da je izrezan po tvojoj mjeri i blista samo za visoko zasićenu i pomno filtriranu fotografiju koju se upravo spremaš objaviti i na kojoj tek sličiš na sebe. (str. 7.)

Tamo se smjesti u bogataški stan koji se trenutno preuređuje i sve bi bilo donekle super, da joj prvi i jedini susjed na tom katu nije Parker Warren, prezgodni milijarder s kojim Elle ima neke neriješene račune iz prošlosti.

Odlazim u krevet pitajući se kako sam dopustila da mi život postane ovoliko dosadan – i kad sam to uopće počela primjećivati. (str. 32.)

Elle ga kao mrzi, no spletom okolnosti stalno su negdje jedno oko drugog. Parkeru treba lažna djevojka na koju se mediji mogu usredotočiti, umjesto da njuškaju oko njegova najnovijeg poslovnog pothvata. Elle očajnički treba inspiraciju, što joj Parker obećava. I tako pada dogovor. Parker će s Elle obići sve zadane njujorške znamenitosti, a ona će mu za to vrijeme na zabavama glumiti do ušiju zaljubljenu djevojku.

Izgradila sam život izvan svog pisanja i izvan stana. Dogodilo se tako naglo, bez upozorenja. Jednog sam se dana probudila i već je oko mene postojao čitav maleni grad.
Više nisam pusti otok.
(str. 195.)

Dogovor je jasan – sve to traje do kraja ljeta.
Nakon toga, svatko ide svojim putem i više ne nikada neće vidjeti.
Ali… Ljeto je, dugo, toplo i zavodljivo.
U tren oka, njihova se igra okreće protiv njih. Ili baš u njihovom smjeru.

Zabavna ljetna romansa

Svaku recenziju ljubavnog romana započnem istim riječima… „Vi znate da nisam ljubitelj ovakvog štiva… Bla bla bla…“ I doista nisam. A od svih ljubića, najgori su mi oni suvremeni. Puna sam predrasuda. Često su mi vulgarni. Rječnik im je ubij, Bože. A ako više puta pročitam riječi na k i p, nego riječ na lj (ljubav, je li), treba mi ogromna snaga volje da takav roman dovršim.

Ljeto u gradu upravo je suvremena romansa i imala sam najniža moguća očekivanja. No, ljeto je, trebalo mi je nešto lagano, pitko i za plažu. Osim toga, Ljeto u gradu ima onako obojene stranice i sve mi je to bilo toliko lijepo da sam pokleknula.

I ljudi moji, baš mi je drago zbog toga! Ovaj je ljubić divan! Šarmantan i zabavan, potpuno nevulgaran. Prava pravcata slow-burn romansa, ali puna strasti, bliskosti i ljubavi!

Promatra me, kao opčinjen, kao da mu iz nekog razloga pričinja radost što me gleda sretnu. (str. 161.)

Ljeto još nije gotovo, pogotovo uz ove vrućine, i ako trebate izlaz iz svoje komfor-zone, odmor od trilera ili ako samo tražite nešto lijepo i vrckasto, navalite na Ljeto u gradu!

Alex Aster: Ljeto u gradu

Glavni likovi

Elle ima svojih problema, bog joj je svjedok. Unatoč njima, nije mi bila nesimpatična. Naravno da me živcirala, neki su joj stavovi skroz glupi, ali nakon što saznate njezinu prošlost, stvari će vam postati jasnije.

Svakoga koga sretnem tretiram kao da je lopov, kao da će me neizbježno izdati budem li toliko glupa da ga pustim u svoju kuću. Opirem se promjeni, volim sjediti čvrsto na mjestu i da je sve oko mene vrlo mirno, da ništa novo ne prođe kroz mrežu koju sam ovila oko svoga malog života, a to znači da me ništa ne može ni povrijediti. (str. 39.)

Jako mi se svidjela njezina majka i način na koji je Elle odgojena. Doduše, kod Elle je sve skrenulo u ekstrem, ali bez toga ne bismo imali priču.

Možda me to ne bi toliko mučilo da me majka nije odgojila tako da uvijek budem nepokolebljivo neovisna. … Da mi nije govorila, otkad sam bila djevojčica, da se nikad ne oslanjam ni na koga drugog i da ne dopuštam ikome drugom da me kontrolira, pogotovo ne muškarcu. (str. 29.)

Parker Warren krasan je mladi momak. Blago majci što ga rodi i tako to. Nema mana, a pun je vrlina. Mlad, zgodan, bogat… Može li bolje? Naravno, našoj Elle to nije dovoljno, odnosno, toga joj je previše, ali njegovo zlatno srce i velike geste ljubavi uvjerit će je da mu ipak dade šansu.

Život možda jest kompliciran, ali ljubav nije. Prilično je jednostavna. Ona je koplje koje probada kroz sve planove, moral i ponos. Probija kroz sve. Ne mari za nered koji za sobom ostavlja. Boli, ali mi to dopuštamo. (str. 247.)

Nakon bezbroj nesporazuma, scena punih strasti, nježnosti, ljutnje i ljubavi, mi čitatelji naći ćemo se uhvaćeni u zabavne povuci-potegni igre ovoga para i Ljeto u gradu nećemo ispuštati iz ruku dok ga ne pročitamo!

A New York kao kulisa… Top!

Ljeto u gradu – ljetni hit

Kao što sam već napomenula, ljeto definitivno nije gotovo! Čeka nas još mnogo vrućih, dugih dana, ma proveli ih na plaži, bazenu ili na kauču pod klimom. Kako biste se rashladili u glavi, a zavrućili u obrazima, svakako uzmite Ljeto u gradu.

Nadam se da ćete se, baš poput mene, zaljubiti u ove likove!
Znate ćete, naravno, da je sve to samo moderna bajka. Da se takve stvari ne događaju. Likovi (uglavnom Elle) će vas ljutiti, no istodobno, sviđat će vam se i za njih ćete navijati. Ipak, unatoč svemu tome, smiješit ćete se kao ludi i u iščekivanju okretati stranice.

Da skratim priču. Nisam fan ljubića, ovaj mi se ekstra-jako svidio!

Da vam ljeto bude vrelije, osmijeh veći, srce ubrzanije – čitajte Ljeto u gradu!

Alex Aster: Ljeto u gradu

Ostali naslovi ove autorice

Alex Aster književni je pseudonim Alexandre Pierson, književnice kolumbijsko-američkog podrijetla.

Ljeto u gradu njezin je prvi kod nas prevedeni roman, ali to nipošto nije jedino što je napisala. Zapravo, najpoznatija je po YA serijalima Lightlark Saga i Emblem Island.

Gdje kupiti roman Ljeto u gradu

Stilus knjiga

Još jedna moderna romansa koja mi se svidjela – Ljubavna obmana u Španjolskoj Elene Armas. Aha, tu je i Ljubav u teoriji Ali Hazelwood, obožavala sam je. Neki romani Sarah Morgan također su mi bili ok.

Suvremeni ljubići koji mi se apsolutno nisu svidjeli definitivno su Kubanska afera Priscille Oliveras, Samo prijatelji Abby Jimenez, Mrski cimer Penelope Ward i Pozivnica te Iskra Vi Keeland.

Lisa See: Otok morskih žena

Nakladnik: Stilus knjiga, 2022.

Naslovnica romana Otok morskih žena: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

Lisa See: Otok morskih žena

Otok morskih žena – danas

Starica sjedi na plaži s jastukom pričvršćenim za stražnjicu i prebire alge koje je more izbacilo na obalu. Naviknuta je na boravak u moru, ali i dok je na kopnu, budno prati sve oko sebe. Jeju je njezin dom, otok poznat po tri obilja: vjetru, kamenu i ženama. (str. 9.)

Starica je Young-sook, jedna od rijetkih preostalih morskih žena na otoku Jejuu. Morske žene, ili haenyeo, od davnina su hraniteljice svojih obitelj. U svim godišnjim dobima, one rone i beru plodove mora.

Ženina je društvena i obiteljska obveza roditi sina koji će produžiti muževljevu lozu. Ali svaka je obitelj iz primorskih sela na Jejuu priželjkivala kćer jer će ona uvijek biti hraniteljica. (str. 50.)

I posao je to samo za žene. Samo su one dovoljno snažne i neustrašive. A more… Ono je vrlo, vrlo opasno. Young-sook puno je toga izgubila na moru i zbog mora.

Svaka žena koja zaroni na leđima nosi mrtvački kovčeg… U tom svijetu, pod morem, vučemo teret teškog života. Svakog dana prelazimo crtu između života i smrti. (str. 27.)

Sada joj prilazi obitelj. Muž je bijelac, žena Korejka, djeca su miješana. Starica gleda i donekle ipak ne odobrava. Jedno od djece, tinejdžerica Clara, upita Young-sook za jednu osobu iz njezine prošlosti. Osobu koja joj je nekad bila sve.

Vraćamo se sedamdeset godina unatrag.

Otok morskih žena – nekad

Godina je 1938. Djevojčica Young-sook upoznaje djevojčicu Mi-ju.

Kad smo je Mi-ja i ja prvi put srele, bile smo sasvim različite. Ja sam bila kao kamenje našeg otoka – neravna, gruba, oštrih rubova, ali i korisna i ozbiljna. Ona je bila poput oblaka – lutalica, promjenjiva oblika, bilo ju je nemoguće uhvatiti ili sasvim shvatiti. (str. 48.)

Nakon neobičnog upoznavanja, brzo postaju najbolje prijateljice, iako su različite da različitije ne mogu biti. Young-sook je nepismena, tamna od sunca, gruba i snažna od života u oskudici otoka. Mi-ja je više gospođica, lice joj je svijetlo, a manire gradske, što ima zahvaliti svom ocu s kojim je živjela u gradu. Mi-ja je siroče, kći kolaboracionista, i to će je obilježiti zauvijek.

Nitko ne bira prijateljice umjesto nas; povezujemo se svojom voljom. Nismo spojene nekim obredom ni odgovornošću da dobijemo sina; same se vezujemo dok smo zajedno. Kada se prvi put susretnemo, zaiskri. Dijelimo smijeh i suze.
(str. 49.)

Obje sanjaju o tome kako će postati haenyeo.

No djetinjstvo prolazi i dolazi doba ozbiljnih odluka i ozbiljnih vremena.

Male zamjerke postaju sve veće.

A onda, na otok dolazi rat. Nezamislivi užasi i zvjerstva.

Nekad na istoj strani, djevojke – danas žene – nepovratno se razdvajaju.

Lisa See: Otok morskih žena

Oda ženama

Otok morskih žena povijesna je saga o toliko puno toga, ali ponajprije o ženama. Haenyeo… One su doista sve. Cijeli je otok uređen kao matrijarhat, gdje se podsmješljivo gleda na muškarce koji cijeli dan sjede pod stablom i razmišljaju. Njihova je jedina zadaća čuvati djecu, žene rade sve ostalo. One rone u nehumanim uvjetima. One žive i umiru pokrivene morem.

One su kćeri, majke, snahe, svekrve. One su prijateljice i zaštitnice.

-Bolje se roditi kao krava nego kao žena. Ma koliko muškarac bio glup ili lijen, njemu je bolje. Ne mora nadgledati obitelj. Ne mora prati odjeću, voditi domaćinstvo, paziti na starije ni brinuti se imaju li djeca što jesti i gdje spavati. Ne mora obavljati teške fizičke poslove, ni u polju ni u moru. Jedina mu je obaveza paziti na djecu i nešto skuhati.
-Negdje drugdje njega bi zvali ženom.
(str. 396.)

Toliko je ljepote u njihovim odnosima, u međusobnom poštovanju, čuvanju, razumijevanju… Ako želite vidjeti što znači boriti se, braniti se, bojati se. Što znači raditi, voljeti, trpjeti, truditi se… Uzmite Otok morskih žena. Ljepota onoga što doista znači žena natjerat će vam suze na oči.

Posveta moru

Otok morskih žena jedinstvena je posveta moru.

More jest bolje od majke. Majku možete voljeti, ali ona bi vas ipak mogla napustiti. More možete voljeti ili mrziti, ali ono će zauvijek biti tu. Zauvijek.
More je bilo središte njezina života. Davalo joj je i uzimalo od nje, ali nikad je nije napustilo.
(str. 101.)

More je još jedan lik, i to glavni. More hrani cijeli otok. More je život i smrt. Majka i neprijatelj. Ali da ga nema, ne bi bilo ni haenyeo. Ne bi bilo njihovih muževa ni djece. Ne bi bilo novca, ne bi bilo škole. More je sve.

U moru je bilo čudesno. Dolje. Gore. Sumbisori. Dolje. Gore. Sumbisori. Usredotočenost na izbjegavanje opasnosti, pronalaženje što više hrane i zaboravljanje svih problema s kopna, to je bio moj pravi život. (str. 358.)

Lisa See: Otok morskih žena

Hvalospjev prijateljstvu

I sad dolazimo do onog najvažnijeg. Svi osvrti na ovaj roman govore isto – ovo je priča o prijateljstvu. Naravno, jest, slažem se, prijateljstvo Young-sook i Mi-je proteže se cijelim romanom i iznimno je važna komponenta priče, ali… Ne znam. Meni je njihovo prijateljstvo bezvezno i ne bih rado imala takvu prijateljicu. Ni kao Young-sook ni kao Mi-ja. One se jesu beskonačno mnogo voljele, ali su isto tako bile i sebične, zavidne, nesklone međusobnom slušanju i pomaganju te iznimno nesklone oprostu. Ovo zadnje, u kontekstu romana, itekako razumijem jer sam i ja takva. Ni ja ne bih oprostila.

Boljelo me to što sam znala da se ne mogu promijeniti i ne mogu oprostiti, bila sam osuđena na gnjev i ogorčenost kao načine odavanja počasti onima koje sam izgubila. (str. 425.)

Iako su sva „nedjela“ na kraju objašnjena, ne mogu se oteti dojmu da je sve trebalo i moglo biti drugačije. Ipak, najemotivniji i najteži dijelovi romana Otok morskih žena proizlaze baš iz očekivanja prijateljica. I srca nam se lome kad ona nisu ispunjena. Zatim gorčina, zamjeranje, tuga, mržnja, ljubav, ponos, prkos… Sve se to kovitla u srcima ovih dviju nekad djevojčica i djevojaka, danas slomljenih žena.

Mi čitatelji puni smo razumijevanja. I osude.

Oči su nam pune suza. Ili možda samo meni…

Ovakva se priča rijetko čita. Roman ovako zahtjevan, a predivan.

Otok morskih žena, na kraju

Ovaj je roman toliko divan da ću ga svima preporučivati, valjda dok sam živa. Definitivno se nalazi na mojoj listi najdražih romana ikad*, ali vjerujte mi, kad sam tek počela čitati, nisam mislila da će se na njoj naći. Isprva mi je bilo dosta teško pohvatati imena i sve te izraze otoka Jejua. To sam savladala, ali onda mi se priča učinila nekako obična. Isprva me nije vukla (znate onaj osjećaj kad vas priča vuče?). Ali bila sam uporna. Znala sam da roman koji toliko ljudi voli mora u sebi imati nešto posebno. I doista ima. Odjednom, našla sam se uronjena u živote likova onako kako su haenyeo uronjene u more. Na pojedinim stranicama nisam mogla disati… A na kraju, kad se sve niti raspletu… Gomila se različitih osjećaja kovitlala u meni. Nisam mogla prihvatiti da je sve gotovo…

Young-sook misli: Mi smo živi mitovi, kojih će uskoro nestati. (str. 314.)

Puno sam toga naučila. Nisam imala pojma da postoje „morske žene“, nisam znala ništa o fascinantnom Jejuu niti njegovoj krvavoj povijesti. Uživat ćete u čitanju, vjerujte mi. Toliko će vas dirnuti sirova snaga tih žena, njihova gruba, od sunca pocrnjela lica, surovost njihovih života i osmijeh i pjesma s kojima su živjele.

Ako još niste, svakako pročitajte Otok morskih žena.

Nikad ga nećete zaboraviti, ostat će zauvijek s vama.

Lisa See: Otok morskih žena

Ostali naslovi ove autorice

Lisa See autorica je sljedećih romana:

  • Sniježnica i tajna lepeza
  • Zaljubljena Peonija
  • Djevojke iz Šangaja
  • San o sreći
  • Otok morskih žena
  • Ženski krug dame Tan.

U knjizi On Gold Mountain donosi priču o životu svoje kinesko-američke obitelji.

Gdje kupiti roman Otok morskih žena

Stilus knjiga

*Najdraži romani ikad:

V.E. Schwab: Nevidljivi život Addie LaRue

Taylor Jenkins Reid: Sedam muževa Evelyn Hugo

Kate Quinn: Aliceina mreža

Valerrie Perin: Svježa voda za cvijeće

Fredrik Backman: Čovjek zvan Ove.

Nita Prose: Tajna iz dnevnika

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Tajna iz dnevnika: ©Stilus

Prevoditelj: Dražen Čulić

Nita Prose Tajna iz dnevnika

Pred nama je završni dio serijala o sobarici Molly, djevojci koja voli rutinu i strogo određena pravila. Djevojci koja vrijedno radi svoj posao i želi biti svijetu nevidljiva.  U ovom, završnom dijelu, koji mi je za nijansu ipak slabiji od prethodnih, Molly čekaju samo dobre stvari. Naime, Molly se priprema za vlastito vjenčanje, ali pod svjetlo reflektora ipak ne dolazi zbog toga već zbog pljačke u njezinom hotelu, u kojoj je ukradeno nešto za što Molly zna da joj oduvijek pripada.

Pa krenimo.

Skrivena blaga

Molly je glavna sobarica u hotelu Regency Grand. Vješto prati i organizira sva posebna događanja pa ju direktor hotela postavlja kao pratnju televizijskoj ekipi koja dolazi snimiti poznatu emisiju Skrivena blaga. Emisiju vode popularni voditelji Brown i Beagle, poznati kao lovci na antikvitete. Oni potiču gledatelje da prijavljuju vrijedne predmete, sačuvane iz prijašnjih generacija, koje zatim procjenjuju i putem licitacija prodaju.

Bakino nasljeđe

Na nagovor zaručnika, Molly odluči procijeniti dio bakinih antikviteta nadajući se da bi eventualnom prodajom mogla namaknuti novac potreban za vjenčanje i dugove stanodavcu za trošni stan u kojem živi zajedno sa zaručnikom Juanom. Na Mollyno ogromno iznenađenje, ispostavi se da je jedan predmet u njezinoj ostavštini neprocjenjive vrijednosti i tako Molly postaje senzacija pred javnošću koja je percipira kao bogatu nasljednicu.

Kada se koristi za dobro, vjera može pomicati planine, ali kada služi nepravdi, opaka je sila. Budi oprezna u što vjeruješ, Molly. str. 256.

Pljačka

Međutim, na sam dan aukcije dragocjeni predmet biva ukraden, a Molly se nađe u velikoj opasnosti. Kako će se priča dalje raspetljati, vidjet ćete kada zaronite u povijest Mollyne obitelji i pročitate, zajedno s Molly, bakin dnevnik.

Draga Molly, prodaj jaje ili ćeš umrijeti. str. 235.

Dojam o djelu Tajna iz dnevnika

Već sam u uvodu rekla da mi je Tajna iz dnevnika najslabiji dio iz serijala. Nakon izvrsne Sobarice i odličnog Gosta iznenađenja (Tajnu pod imelom nisam čitala) teško je bilo držati istu razinu autentičnosti i neobičnosti koju nam je u prva dva nastavka prezentirao glavni lik. Ipak, Tajna iz dnevnika ima određene kvalitete. Priča je empatična, topla, puna humora i lijepe ljubavne energije između dvoje zaručnika i sve to stoji.

Ono što mi je najviše nedostajalo u ovoj knjizi je zapravo ono što me osvojilo u prvoj knjizi.  To je Mollyn karakter i njezino neobično, ponekad i neprilagođeno ponašanje. Sve je to u ovom nastavku autorica značajno umanjila.  Molly je postala otvorenija, dostupnija ljudima i svijetu, manje sumnjičava, manje oprezna i promišljena. A to jednostavno nije stara Molly koju smo zavoljeli upravo zbog onoga što je bila – naivna, suzdržana djevojka koja nije znala prepoznati geste i mimiku okoline, koja teško čita ljude jer je jednostavno drugačija.

Naravno, tijekom cijelog serijala, Molly je sazrela i u poslu i u ophođenju s ljudima. S druge strane, okolina je shvatila kakav ljudski dragulj ima oko sebe. Jer malo je tako dobrih i poštenih ljudi kakva je Molly. I stvarno sam joj zaželjela svu sreću.

Da bismo razumjeli povijest Mollyne obitelji, važan je dio događanja koji nam priča bakin dnevnik. Uviđamo koliko je jaka bila Mollyna baka, koliko se u životu žrtvovala i što je sve podnijela. Ona je u stvari “srce priče“, kako je to u intervjuu rekla sama Prose. „Već sam nagovijestila njezinu prošlost; u ovoj knjizi vidimo veliko razotkrivanje.“

Nita Prose Tajna iz dnevnika

Pa, dragi knjigoljupci, otkrijte zajedno sa mnom, čitajući Tajnu iz dnevnika, kako je započela, a kako će završiti priča o neobičnoj sobarici čistog srca, poštenog karaktera i nevidljive osobnosti.

Molly moja draga, život je bajka. Čudima nikad kraja. A ljubav-ljubav je najveći od svih darova. str. 342.

O autorici

NITA PROSE autorica je bestselera New York Timesa. Roman Sobarica prodan je u više od dva milijuna primjeraka diljem svijeta, uz romane Gost iznenađenjaTajna pod imelom . Roman Sobarica, koji je izabrao časopis Good Morning America Book Club, osvojio je nagradu Ned Kelly za međunarodnu kriminalističku fikciju, nagradu Fingerprint za debitantski roman godine, nagradu Anthony za najbolji prvi roman i nagradu Barry za najbolji prvi misterij. Sobarica je također bila finalistica nagrade Edgar za najbolji roman. Gost iznenađenja bio je u užem izboru za nagradu CWA Dagger. 

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Coco Mellors: Sestre Blue

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica romana Sestre Blue: ©Stilus knjiga

Prevela Andrea Marić

Sestra nije prijateljica. Odakle uopće poriv da se odnos tako primaran i složen kao što je odnos sa sestrom svede na nešto toliko zamjenjivo, toliko banalno, kao što je prijateljstvo? … Pravo sestrinstvo … nije isto što i prijateljstvo. Ne birate jedna drugu… Dio ste jedna druge, od samog početka. (str. 7.)

Coco Mellors: Sestre Blue

Sestre Blue

Avery je najstarija. Trideset i tri su joj godine i opaka je korporacijska odvjetnica. Živi u kući iz snova, ima suprugu iz snova i općenito – živi savršen život.

No, Avery je i bivša ovisnica, ne želi dijete s voljenom ženom i strahovito je opterećena isprva odgojem svojih sestara, a sad i njihovim životima. Sve najstarije sestre mogu razumjeti Avery. Sve najstarije sestre, u većoj ili manjoj mjeri, znaju kako je biti sestra-majka.

Zatim je došla Bonnie. Donedavno perspektivna i slavna boksačica, danas izbacivačica na vratima noćnog kluba. Nakon jedne katastrofalne borbe, pobjegla je od čega je mogla. Jedina je od sestara uživala kakvu-takvu očevu ljubav i potporu. Naime, zbog ljubavi prema boksu, bila je najsličnija sinu kojeg nikad nije dobio.

Treća sestra je Nicole. Već u kratkom sadržaju saznajemo da nje više nema. Najženstvenija od njih četiri, najemotivnija, najmirnija. Obožavana nastavnica, obožavana sestra. Više od svega, željela je jednoga dana imati svoju djecu. Je li ju ta želja na kraju koštala života?

I Lucky, četvrta, najljepša. Dvadeset i šest joj je godina. Kad ona uđe u prostoriju, sve se glave automatski okreću prema tom vrhuncu ženske ljepote. Lucky je manekenka, ovisna o gotovo svemu o čemu možeš biti ovisan.

Izgubljena je, kao što su joj, uostalom, izgubljene i sestre.

Otkad nema Nicky, ne mogu se pronaći. Ni same sebe, niti jedna drugu.

…sestre su bile poput četiriju plavih irisa koji su prerasli zajedničku teglu. … Žudjele su za tim da posuda pukne i one pobjegnu. (str. 193.-194.)

Točno godinu dana nakon Nickyne smrti, otuđena im majka šalje mail u kojem stoji da će prodati stan u kojem su sestre odrasle.

Ostale su tri

Sestre Blue roman su u koji sam se zaljubila na prvi pogled. Počevši od korica, preko sadržaja pa do same priče, znala sam da me čeka knjiška avantura!

Tako je i bilo. Premda mi se moje oduševljenje čini nježnijim nego ono ostalih blogera, za Sestre Blue ne mogu vam dati ništa osim preporuka.

Sve što piše na koricama, istina je (ma koliko da se to rijetko događa)! Roman je doista predivan, potresan i emotivan. Svi mi koji imamo sestru ili sestre, znamo koliko taj odnos može biti težak i kompliciran.

Od djetinjstva, kada smo nerazdvojne, do tinejdžerskog doba, kada se ili mrzimo ili smo najbolje prijateljice. Od mladenaštva, kad jedna drugoj prepričavamo (prve) ljubavne avanture i slomljena srca pa do odraslog doba, kada te razgovore zamjenjuju (ili nadograđuju) razgovori o muževima, djeci, kreditima, stanovima i sličnim odraslim brigama.

 Sreća je što imate jedna drugu… Sestri nikad ne moraš objašnjavati kako si. (str. 119.)

Priča ovog romana donesena je iskreno i stvarno. Patnja koja u trima sestrama ostaje nakon gubitka četvrte, razorna je i opipljiva. I same kažu da je otišla najbolja među njima, i svaka za njen odlazak snosi dio krivnje. Koja, naravno, nije njihova jer krivnje na preostalim sestrama nema, ali osjećajima se ne može racionalno objašnjavati.

Avery, Bonnie i Lucky svjesno uništavaju vlastite živote.

Vjerujem da se sve događa… I točka. … I to je to. Stvari se dogode i mi moramo naučiti živjeti s tim… Ako uspijemo naći neki smisao u svemu tome, odlično, ali čak i kad ne možemo, mi i dalje moramo živjeti s tim. (str. 139.)

Coco Mellors: Sestre Blue

Čemu onda suptilno oduševljenje?

Ha… Teško je objasniti što mi je smetalo u romanu koji svi hvale, pa i ja sama. A smetalo mi je jedno – ni jedna mi se sestra nije istinski svidjela.

Premda su njihovi karakteri dočarani detaljno, kvalitetno i stvarno, i premda svaka ima svojih trenutaka sjaja, nisu mi se svidjele. Ne bih bila prijateljica ni s jednom od njih, osim možda s Nicky – a nje više nema.

Sestre Blue nisu samo izgubljene, one su oštećene teškim djetinjstvom proživljenim u sjeni očeva alkoholizma, razbijanja servisa za jelo i majke koja sve gura pod tepih.

Razumijem. Razumijem da djetinjstvo na svima nama ostavlja neizbrisiv trag, ali nije mi uvjerljivo da su sve tri baš toliko slabe. Osim možda Bonnie, ona je kao bad-ass, ali ni onda ne zna kud i kako sa samom sobom.

…dokle god si živa, nije prekasno da se pronađeš. (str. 11.)

Prevelik fokus na njihovim ovisnostima i načinima na koje si sustavno potkopavaju živote malo  mi je usporavao radnju.

Sestre Blue – preporuka

Sestre Blue jako su ne samo dobar, već i kvalitetan roman pa će svoje ljubitelje pronaći i među onima koji cijene način na koji je nešto napisano. Kao što vidite iz citata koje sam izdvojila, u njemu je mnoštvo lijepih rečenica zbog čega se čita ne lagano, ali čita se srcem.

Ti to možeš… Nemaš tu što drugo nego to učiniti. (str. 274.)

Bila bih luda kada vam ne bih preporučila Sestre Blue. Možda nisu najveselije štivo, ali kraj donosi katarzu i smiraj.

Osjećaji u njemu opisani nisu lagani, ali većini su bliski. Sestrinska ljubav koja nikad ne prestaje, čak i kada se cijeli svijet okrene, svjetlo je koje nas vuče u radnju i vodi nas poglavljima. Čitajući priču čas jedne, čas druge pa treće sestre, upoznajući čak i onu koje više nema, osjećamo njihovu privrženost i ljubav, povezanost koja, premda izblijedjela, nije trajno nestala.

Uzbudljivo je i dojmljivo pratiti kako se sestre, korak po korak, vraćaju jedna drugoj. A zatim i same sebi.

Svakako pročitajte, pogotovo ako ste ljubitelji obiteljskih priča koje se ne čitaju lako.

Neka vas predivne plave korice povuku u priču o sestrama Blue. Možda stvarno, kad zatvorite zadnju stranicu, poželite nazvati svoju seku. Ja jesam.

Coco Mellors: Sestre Blue

I za sve one…

…kojima netko nedostaje. Toliko da ponekad boli.

Ona mi nedostaje i nedostaje i nedostaje… I čekam da taj osjećaj prođe jer svaki drugi osjećaj je prošao, ma kako bio jak, ma kako težak – ali ovaj neće i neće. Život mi se dijeli na onaj prije i ovaj sad. I čini se da to nisam u stanju prihvatiti. Ne mogu prihvatiti da će mi morati nedostajati zauvijek. Nikad neće doći olakšanje. Nikad se nećemo ponovno sresti. … Sve što imam samo je to nedostajanje. I nekako mi je i drago da ne želi prestati jer je ono sad sve što me s njom spaja. (str. 359.-360.)

Ostali naslovi ove autorice

Coco Mellors odrasla je u Londonu i New Yorku. Autorica je hit-romana Cleopatra and Frankenstein te Sestre Blue.

Gdje kupiti roman Sestre Blue

Stilus knjiga

Romani o sestrama, tom odnosu koji je predivan koliko i težak, česti su i svi smo čitali zasigurno desetke.

Evo nekih o kojima ste mogli čitati na blogu Mala od knjiga:

Jennifer Weiner:  Dvije sestre

Karin Slaughter: Lažni svjedok

Karin Slaughter: Dobra kći

Liz Moore: Rijeka svjetla i tame

Donatella Di Pietrantonio: Vraćena

Donatella Di Pietrantonio: Sestrina priča

Barbara O’Neal: Kad smo vjerovali u sirene

Oyinkan Braithwaite: Moja sestra, serijski ubojica

Alison Espach: Bilješke o tvom iznenadnom nestanku

Liane Moriarty: Tri želje

Liane Moriarty: Sve što je Alice zaboravila.

Yangsze Choo: Žena lisica

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Žena lisica: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

yaangsze Choo Žena lisica

Kult lisice

Uvijek me interesiralo koja je unutarnja motivacija autora da napiše knjigu o određenom ljudskom ili životinjskom liku. Autorica je u bilješki sve objasnila. Lik lisice možda je jedan od najambivalentnijih životinjskih likova. S jedne strane obožavana i štovana kao božanstvo u istočnim kulturama, u zapadnoj civilizaciji lisica je poznatija kao svojeglava, lukava i samozatajna životinja koja uglavnom sama obitava u šumskim vrletima.

Ovo je priča o lisici koja može mijenjati oblik iz lisice u ženu i obratno, a polazište joj je u dnevnom kultu lisica koji se proširio iz Kine u Koreju i Japan. U njemu, lisice su spominjane kao nadnaravna bića.

U sjevernoj se Kini lisica, jež, lasica, štakor i zmija nazivaju wudamen, a svrstavaju se u Pet velikih kućanstava- kao niži bogovi bogatstva i napretka. str. 23.

Evo okosnice priče.

Smrznuta kurtizana

Vrijeme je posljednjih godina vladavine dinastije Qing. Narod se dijeli na obični puk i one imućnije koji u svoje bogate hareme dovode mlade kurtizane. Mlada žena za koju se pretpostavlja da je pobjegla iz jednog takvog harema nađena je smrznuta na pragu seoskog konačišta. Istragu preuzima umirovljeni detektiv, nekad policajac, Bao. U mjestu se širi glasina da je žena možda bila lisica u ženskom obliku.

Ljudi govore da su lisice pokvarene žene. str. 8.

Sluškinja

U međuvremenu, u domaćinstvo obitelji koja posjeduje čuvenu ljekarnu stiže privlačna mlada sluškinja imenom Snow (Snježna).  Iako je njezina uloga da bude ispomoć starijoj ženi, mlada žena ima skrivene motive radi kojih je stigla u taj gradić. Tamo je, naime, posljednji put viđen fotograf za kojeg Snow sumnja da je skrivio smrt njezinog djeteta. Vlasnica ljekarne shvaća da je njezina sluškinja vrlo neobična djevojka. Ipak, nada se da će ona pratiti ponašanje njezinog problematičnog unuka.

Već sam vam rekla prvo pravilo lisica: ne govori o lisicama. str. 180.

Dojam o djelu

Žena lisica vrlo je opsežan roman čiji se sadržaj na prvi pogled čini jednostavan. Tema je osvetnički pohod majke koja traži odgovornog za smrt svoga djeteta. Takav sažetak ne bi opravdao ovoliki broj stranica, ali knjiga je posve nešto drugo.

Radi se o duhovnom hodočašću u čijim se korijenima miješaju taoizam, budizam i narodne priče. Istražujući za ovaj roman, autorica je pročitala mnoge priče o lisicama. Neke od njih daju naslutiti da su ta stvorenja vodila bogat i raznolik život. Žena lisica prvenstveno je žena lisica iz legende, sposobna se relativno lako prebacivati ​​između lisičjih i ljudskih oblika.

Priču nam priča naizmjenično žena lisica i detektiv Bao. Iako se na početku čini da oni nemaju dodirnih točaka, žena lisica sasvim se dobro snalazi u svijetu ljudi, dok je Bao također vrlo neobičan. Naime, kao dijete, prisustvovao je seansi u svetištu lisica i nakon toga ima vrlo razvijen špurijus kako prepoznati lisice. Uz to, Bao je dobio moć prepoznati tko laže, a tko govori istinu što predstavlja posebno transcedentalno iskustvo.

Iako roman na kraju skreće u kriminalističke vode, njegove su osnovne poruke daleko od rješavanja zločina. To su položaj žena u Kini početkom 20. stoljeća (ženama su se još podvezivala stopala), sudaranje materijalnog i duhovnog svijeta u svakodnevnim životima te neprestana potraga za autentičnošću ispričana na gotovo limbički način u kojem čitatelj dobiva mnogo dvosmislenih opažanja, nastanjujući prostor „između” postojanja i tako tjerajući čitatelja da napusti uobičajene načine gledanja živo-neživo.

Roman je također nježna meditacija o ljubavi, bezgranične ljubavi majke prema djetetu i svijesti o vlastitom identitetu.

Pomagati drugima, onako usput, jedna je od odlika kreposne lisice. Druge uključuju suzdržavanje od laganja, pranja novca i ubijanja ljudi. str. 129.

Yangsze Choo Žena lisica

Knjiga je neobična, prikladna za one koji vole istraživati neke nove svjetove ili bar čitati o duhovnim iskustvima o kojima imamo puno pitanja, a nudi nam se tako malo odgovora. Zapravo, sve je u našoj imaginaciji.

O autorici

Yangsze Choo spisateljica je s liste bestselera New York Timesa iz četvrtog naraštaja Malezijaca kineskog porijekla. Diplomiravši na Harvardu, radila je kao poslovna savjetnica prije nego što je napisala svoj književni prvijenac Ghost Bride koji je nedavno pretvoren i u originalnu Netflixovu seriju. Živi u Kaliforniji.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Emilia Hart: Sirene

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica romana Sirene: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

Emilia Hart: Sirene

Sirene

Roman Sirene, kao i prethodni hit iste autorice Weywardice, pratimo u tri vremenska slijeda.

Godine 1800. upoznajemo sestre blizanke, Mary i Elizu, koje se spletom nesretnih okolnosti i slučajnog nedjela nađu na kažnjeničkom brodu za Australiju.

Ali nije znala za tu prvu noć, kada su iskrcali zatvorenice, pa onda pustili zatvorenike na njih, kada su plač i jauci odjekivali kroz mrak. Niti za „ženske tvornice“, u koje su muškarci dolazili birati osuđenice da im budu sluškinje ili supruge. …
Kurve. Tako su gledali na te žene – a neke su bile tek djevojke.
(str. 107.)

Druga je godina 1998., kada usamljena tinejdžerica Jess razumijevanje i utjehu pronalazi u mladom nastavniku likovne kulture. Jess pati od rijetke alergije i koža joj se počinje pretvarati u nešto slično krljušti na najmanji dodir vode.

Možda postoji neko racionalno objašnjenje, možda sve nekako ipak ima smisla. Ali onaj drugi, glasniji dio mene osjeća da nešto nije u redu, da roditelji nešto kriju od mene. I što više pokušavam potisnuti taj osjećaj, progutati ga, on raste sve veći i veći, buja u mojoj utrobi kao parazit. (str. 100.)

Lucy je naša pripovjedačica iz 2019. godine. Napala je dečka koji joj se nekad sviđao i bježi s fakulteta, svjesna da je samo pitanje trenutka kada će biti izbačena.

Ali kamo bi mogla krenuti? Ne može se vratiti kući roditeljima. To bi značilo reći im da je ona, Lucy, dobra djevojka, nekog napala. Još gore, to bi značilo reći im zašto… Ne, nikada to ne bi mogla. Ali onda, tko? Tko će joj pomoći… (str. 19.)

Skriva se u kuću svoje starije sestre Jess, ali nje nema.

Kako prolaze dani, do Lucy dopiru glasine o muškarcima koji nestaju u moru. O glasovima iz valova.

U kući pronalazi dnevnik koji je Jess vodila kao tinejdžerica i počinje ga čitati…

Savršena naslovnica

Sirene sam očajnički priželjkivala ne samo zato što sam obožavala Weywardice, nego i jer je naslovnica toliko savršena, toliko lijepa da nas malo zaboli srce pri samom pogledu na nju.

I čim sam je dobila, odmah sam prionula na čitanje!

Negdje do pola, bila sam oduševljena! Sve mi se sviđalo – mistika vezana uz bića iz dubina, tajanstveni nestanci muškaraca. Pa sam se pitala, gdje je nestala Jess? Što kriju Lucyni roditelji? Što piše u Jessinu dnevniku? Željela sam saznati kako su sestre blizanke s početka 19. stoljeća povezane sa sestrama u sadašnjosti. I naravno, pitanje svih pitanja – kako će spisateljica u realističnu priču ubaciti sirene?

Nije da ja vjerujem u to. Ali znam ljude koji kažu da su ih čuli, kada su bili na plaži noću. … Glasove, iz valova. Ženske glasove. (str. 110.)

A onda – plot twist, ali ne u knjizi, nego u meni. Druga polovina romana… Nisam oduševljena.

Jednostavno, imam osjećaj da se autorica pogubila u vlastitoj priči.

Emilia Hart: Sirene

Čitati ili ne čitati?

Ah, rijetke su knjige za koje ću vam reći – ne čitati. Sirene su čisto ok, u dnevniku čitanja dala sam im četvorku – možda sam malo povisila ocjenu zbog naslovnice. Lijepo su napisane, priča o muškarcima koji iz nekog razloga nestaju zove na čitanje. Zatim, priča o blizankama koje se nalaze na brodu koji kažnjenice prevozi u Australiju predivna je i samo bi se od nje mogla napisati odlična knjiga.

Lucy osjeti kako je počinje peckati pri dnu kralježnice. Možda je to podsjetnik na ono što voda može učiniti njezinoj koži. Zamišlja kako je valovi oblizuju kao jezici, skidaju joj meso s kostiju dok ne ostanu gole, blještavobijele. (str. 42.)

Emilia Hart imala je toliko toga, sve te izvrsne ideje od kojih je mogla napisati štivo o kojem ćemo misliti i pričati još godinama. Za razliku od svog romana prvijenca, u Sirenama u tome nije uspjela. Na kraju svega, dobili smo poprilično mlaku priču koja, kada se sva tri vremenska slijeda spoje, ostajemo – smijem li reći – nezadovoljeni. Fabula naprasno završava najobičnijim mogućim raspletom.

Osim toga, nisam sigurna što mislim o fantastičnom dijelu priče. Jasno mi je zašto se krenulo u tom smjeru, ali meni nikako ne funkcionira. Puno je toga ostalo nedorečeno i mislim da je, od ovako dobre ideje, roman trebao biti puno jači i efektniji. A i izostala mi je sva ta ženska snaga koja se spominje na koricama.

Ipak, uza sve ovo što sam napisala, vjerujem da će mnoštvo čitatelja ipak biti oduševljeno romanom Sirene. Ukusi su doista različiti i zato nemojte dopustiti da vas obeshrabrim.

Uronite neustrašivo u hladne dubine oceana i pročitajte Sirene. Možda vama budu jedan od najboljih romana ove godine!

Ostali naslovi ove autorice:

Emilia Hart našoj je publici postala poznata svojim prvijencem, hit-romanom Weywardice. One su poharale ljestvice najprodavanijih naslova diljem svijeta, a dobile su i dvije Goodreads nagrade – onu za najbolji povijesni roman  te onu za najbolji debitantski roman.

Sirene su njezin drugi objavljeni roman.

Gdje kupiti roman Sirene:

Stilus knjiga

Anna Solyom: Na kavi s mačkom

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Na kavi s mačkom: ©Stilus knjiga

Prevela Julijana Jurković

Anna Solyom na kavi s mačkom

Knjiga Na kavi s mačkom zahvala je svima koji udomljavaju životinje, brinu se od njima i pomažu im jer su koristi za nas, ljude, mnogostruke. Autorica se knjigom zahvaljuje svima koji ne čine zlo životinjama. Jer život je svetinja. Kafić za mačke uistinu postoji. Nalazi se u Barceloni. Dvije razigrane mačke iz tog kafića koje je autorica nazvala Kapučino i Sudbina, vrlo različitih karaktera, bile su autoričine muze za pisanje ove kratke knjižice.

Nismo mi ti koji biramo mačku koja nam se sviđa, mačka je ta koja bira čovjeka s kojim želi dijeliti svoj život. str. 93.

Nagore

Nakon niza životnih promašaja, Nagore se iz Londona vraća u Barcelonu. Prekid s dečkom, roditelji koji je pritišću jer je neudana četrdesetogodišnjakinja bez posla, stanarina koju mora platiti, sve to muči Nagore i ne da joj mirno spavati. Na nagovor prijateljice, pristaje raditi u Cat caffeu, a to je za Nagore najgori posao na svijetu jer – istinski mrzi mačke.

Tamo gdje mačke vladaju

Nagorein očaj naveo ju je da potpiše jednomjesečni probni ugovor. Nakon kaotičnog početka, Nagore upoznaje sedam mačaka koje zapravo stanuju u kafiću i o kojima se, osim klasičnog rada u kafiću, mora brinuti. U kratkom vremenu Nagore prolazi nevjerojatno iskustvo učenja umijeća života. Shvaća da nije riječ o mačkama, već o njoj samoj. Međuljudski odnosi zahtijevaju napor na koji Nagore nije spremna, ali mačke ništa ne pitaju, one su jednostavno tu. I slušaju.

Pomislila je kako možda ipak nije stvar u mačkama koje je mrzila. Već u njezinu starom načinu života njezinoj ulozi žrtve, njezinim strahovima i beskonačnim vrtlozima negativnih navika i misli. str. 133.

Dojam o djelu Na kavi s mačkom

Na kavi s mačkom nije priča o mačkama. Ovo je priča o čovjeku i životinji. Priča o svemu onome što nam životinje mogu pružiti i nesebično pružaju bez da mi to tražimo od njih, a često puta bez da smo te dobrobiti uopće svjesni. Svi vi koji volite životinje, ovi koji ste prema njima indiferentni, pa čak i vi kojima kućni ljubimci idu na živce, molim vas, pročitajte ovu knjigu.

Ona je studija o umijeću življenja. Kazuje nam kako je moguće i, kad smo sasvim na dnu, posložiti svoj život na osnovu nekoliko jednostavnih koraka. Autorica je te korake zgodno osvijestila preko mačjih razmišljanja. Mačke su u ovoj knjizi zapravo terapeuti – za razliku od raznih stručnjaka psihologa, psihoterapeuta i ostalih koji bi nam davali skupe savjete o životu, mačke su potpuno besplatni savjetodavci.

I ne samo mačke. To je uloga svih životinja o kojima čovjek brine. Ali isto je tako činjenica koliko u životu dajemo, toliko nam život (u ovom slučaju mačke) vraća. Nagore je to naučila.

Zanimljivo je da se autorica, osim što je spisateljica, bavi fizioterapijom, mindfulnessom  i drugim tehnikama usklađivanja uma i tijela.

Mačke su profesionalni spavači koji znaju koristiti san kako bi preboljeli traumu. str. 105.

Ako vas zanimaju knjige o mačkama i njihovom prijateljstvu s ljudima, pogledajte i ove naslove:

Mačak koji je poučavao zen

Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka

Frankie-životna filozofija jednog mačka

Putni zapisi jednog mačka

Anna Solyom Na kavi s mačkom

O autorici

Anna Solyom rođena je u Budimpešti. Živi u Barceloni sa svojim prijateljem, piscem Francescom Mirallesom. Godine 2012. objavila je svoju prvu knjigu, Filosofia del cuscino (Párnafilozófia, in ungherese), nakon koje je 2020. uslijedio bestseler Na kavi s mačkom.

Gdje kupiti knjigu Na kavi s mačkom:

Stilus