Kategorija: Stilus knjiga

Objavljeno

Nita Prose: Tajna iz dnevnika

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Tajna iz dnevnika: ©Stilus

Prevoditelj: Dražen Čulić

Nita Prose Tajna iz dnevnika

Pred nama je završni dio serijala o sobarici Molly, djevojci koja voli rutinu i strogo određena pravila. Djevojci koja vrijedno radi svoj posao i želi biti svijetu nevidljiva.  U ovom, završnom dijelu, koji mi je za nijansu ipak slabiji od prethodnih, Molly čekaju samo dobre stvari. Naime, Molly se priprema za vlastito vjenčanje, ali pod svjetlo reflektora ipak ne dolazi zbog toga već zbog pljačke u njezinom hotelu, u kojoj je ukradeno nešto za što Molly zna da joj oduvijek pripada.

Pa krenimo.

Skrivena blaga

Molly je glavna sobarica u hotelu Regency Grand. Vješto prati i organizira sva posebna događanja pa ju direktor hotela postavlja kao pratnju televizijskoj ekipi koja dolazi snimiti poznatu emisiju Skrivena blaga. Emisiju vode popularni voditelji Brown i Beagle, poznati kao lovci na antikvitete. Oni potiču gledatelje da prijavljuju vrijedne predmete, sačuvane iz prijašnjih generacija, koje zatim procjenjuju i putem licitacija prodaju.

Bakino nasljeđe

Na nagovor zaručnika, Molly odluči procijeniti dio bakinih antikviteta nadajući se da bi eventualnom prodajom mogla namaknuti novac potreban za vjenčanje i dugove stanodavcu za trošni stan u kojem živi zajedno sa zaručnikom Juanom. Na Mollyno ogromno iznenađenje, ispostavi se da je jedan predmet u njezinoj ostavštini neprocjenjive vrijednosti i tako Molly postaje senzacija pred javnošću koja je percipira kao bogatu nasljednicu.

Kada se koristi za dobro, vjera može pomicati planine, ali kada služi nepravdi, opaka je sila. Budi oprezna u što vjeruješ, Molly. str. 256.

Pljačka

Međutim, na sam dan aukcije dragocjeni predmet biva ukraden, a Molly se nađe u velikoj opasnosti. Kako će se priča dalje raspetljati, vidjet ćete kada zaronite u povijest Mollyne obitelji i pročitate, zajedno s Molly, bakin dnevnik.

Draga Molly, prodaj jaje ili ćeš umrijeti. str. 235.

Dojam o djelu Tajna iz dnevnika

Već sam u uvodu rekla da mi je Tajna iz dnevnika najslabiji dio iz serijala. Nakon izvrsne Sobarice i odličnog Gosta iznenađenja (Tajnu pod imelom nisam čitala) teško je bilo držati istu razinu autentičnosti i neobičnosti koju nam je u prva dva nastavka prezentirao glavni lik. Ipak, Tajna iz dnevnika ima određene kvalitete. Priča je empatična, topla, puna humora i lijepe ljubavne energije između dvoje zaručnika i sve to stoji.

Ono što mi je najviše nedostajalo u ovoj knjizi je zapravo ono što me osvojilo u prvoj knjizi.  To je Mollyn karakter i njezino neobično, ponekad i neprilagođeno ponašanje. Sve je to u ovom nastavku autorica značajno umanjila.  Molly je postala otvorenija, dostupnija ljudima i svijetu, manje sumnjičava, manje oprezna i promišljena. A to jednostavno nije stara Molly koju smo zavoljeli upravo zbog onoga što je bila – naivna, suzdržana djevojka koja nije znala prepoznati geste i mimiku okoline, koja teško čita ljude jer je jednostavno drugačija.

Naravno, tijekom cijelog serijala, Molly je sazrela i u poslu i u ophođenju s ljudima. S druge strane, okolina je shvatila kakav ljudski dragulj ima oko sebe. Jer malo je tako dobrih i poštenih ljudi kakva je Molly. I stvarno sam joj zaželjela svu sreću.

Da bismo razumjeli povijest Mollyne obitelji, važan je dio događanja koji nam priča bakin dnevnik. Uviđamo koliko je jaka bila Mollyna baka, koliko se u životu žrtvovala i što je sve podnijela. Ona je u stvari “srce priče“, kako je to u intervjuu rekla sama Prose. „Već sam nagovijestila njezinu prošlost; u ovoj knjizi vidimo veliko razotkrivanje.“

Nita Prose Tajna iz dnevnika

Pa, dragi knjigoljupci, otkrijte zajedno sa mnom, čitajući Tajnu iz dnevnika, kako je započela, a kako će završiti priča o neobičnoj sobarici čistog srca, poštenog karaktera i nevidljive osobnosti.

Molly moja draga, život je bajka. Čudima nikad kraja. A ljubav-ljubav je najveći od svih darova. str. 342.

O autorici

NITA PROSE autorica je bestselera New York Timesa. Roman Sobarica prodan je u više od dva milijuna primjeraka diljem svijeta, uz romane Gost iznenađenja i Tajna pod imelom . Roman Sobarica, koji je izabrao časopis Good Morning America Book Club, osvojio je nagradu Ned Kelly za međunarodnu kriminalističku fikciju, nagradu Fingerprint za debitantski roman godine, nagradu Anthony za najbolji prvi roman i nagradu Barry za najbolji prvi misterij. Sobarica je također bila finalistica nagrade Edgar za najbolji roman. Gost iznenađenja bio je u užem izboru za nagradu CWA Dagger. 

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Objavljeno

Coco Mellors: Sestre Blue

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica romana Sestre Blue: ©Stilus knjiga

Prevela Andrea Marić

Sestra nije prijateljica. Odakle uopće poriv da se odnos tako primaran i složen kao što je odnos sa sestrom svede na nešto toliko zamjenjivo, toliko banalno, kao što je prijateljstvo? … Pravo sestrinstvo … nije isto što i prijateljstvo. Ne birate jedna drugu… Dio ste jedna druge, od samog početka. (str. 7.)

Coco Mellors: Sestre Blue

Sestre Blue

Avery je najstarija. Trideset i tri su joj godine i opaka je korporacijska odvjetnica. Živi u kući iz snova, ima suprugu iz snova i općenito – živi savršen život.

No, Avery je i bivša ovisnica, ne želi dijete s voljenom ženom i strahovito je opterećena isprva odgojem svojih sestara, a sad i njihovim životima. Sve najstarije sestre mogu razumjeti Avery. Sve najstarije sestre, u većoj ili manjoj mjeri, znaju kako je biti sestra-majka.

Zatim je došla Bonnie. Donedavno perspektivna i slavna boksačica, danas izbacivačica na vratima noćnog kluba. Nakon jedne katastrofalne borbe, pobjegla je od čega je mogla. Jedina je od sestara uživala kakvu-takvu očevu ljubav i potporu. Naime, zbog ljubavi prema boksu, bila je najsličnija sinu kojeg nikad nije dobio.

Treća sestra je Nicole. Već u kratkom sadržaju saznajemo da nje više nema. Najženstvenija od njih četiri, najemotivnija, najmirnija. Obožavana nastavnica, obožavana sestra. Više od svega, željela je jednoga dana imati svoju djecu. Je li ju ta želja na kraju koštala života?

I Lucky, četvrta, najljepša. Dvadeset i šest joj je godina. Kad ona uđe u prostoriju, sve se glave automatski okreću prema tom vrhuncu ženske ljepote. Lucky je manekenka, ovisna o gotovo svemu o čemu možeš biti ovisan.

Izgubljena je, kao što su joj, uostalom, izgubljene i sestre.

Otkad nema Nicky, ne mogu se pronaći. Ni same sebe, niti jedna drugu.

…sestre su bile poput četiriju plavih irisa koji su prerasli zajedničku teglu. … Žudjele su za tim da posuda pukne i one pobjegnu. (str. 193.-194.)

Točno godinu dana nakon Nickyne smrti, otuđena im majka šalje mail u kojem stoji da će prodati stan u kojem su sestre odrasle.

Ostale su tri

Sestre Blue roman su u koji sam se zaljubila na prvi pogled. Počevši od korica, preko sadržaja pa do same priče, znala sam da me čeka knjiška avantura!

Tako je i bilo. Premda mi se moje oduševljenje čini nježnijim nego ono ostalih blogera, za Sestre Blue ne mogu vam dati ništa osim preporuka.

Sve što piše na koricama, istina je (ma koliko da se to rijetko događa)! Roman je doista predivan, potresan i emotivan. Svi mi koji imamo sestru ili sestre, znamo koliko taj odnos može biti težak i kompliciran.

Od djetinjstva, kada smo nerazdvojne, do tinejdžerskog doba, kada se ili mrzimo ili smo najbolje prijateljice. Od mladenaštva, kad jedna drugoj prepričavamo (prve) ljubavne avanture i slomljena srca pa do odraslog doba, kada te razgovore zamjenjuju (ili nadograđuju) razgovori o muževima, djeci, kreditima, stanovima i sličnim odraslim brigama.

 Sreća je što imate jedna drugu… Sestri nikad ne moraš objašnjavati kako si. (str. 119.)

Priča ovog romana donesena je iskreno i stvarno. Patnja koja u trima sestrama ostaje nakon gubitka četvrte, razorna je i opipljiva. I same kažu da je otišla najbolja među njima, i svaka za njen odlazak snosi dio krivnje. Koja, naravno, nije njihova jer krivnje na preostalim sestrama nema, ali osjećajima se ne može racionalno objašnjavati.

Avery, Bonnie i Lucky svjesno uništavaju vlastite živote.

Vjerujem da se sve događa… I točka. … I to je to. Stvari se dogode i mi moramo naučiti živjeti s tim… Ako uspijemo naći neki smisao u svemu tome, odlično, ali čak i kad ne možemo, mi i dalje moramo živjeti s tim. (str. 139.)

Coco Mellors: Sestre Blue

Čemu onda suptilno oduševljenje?

Ha… Teško je objasniti što mi je smetalo u romanu koji svi hvale, pa i ja sama. A smetalo mi je jedno – ni jedna mi se sestra nije istinski svidjela.

Premda su njihovi karakteri dočarani detaljno, kvalitetno i stvarno, i premda svaka ima svojih trenutaka sjaja, nisu mi se svidjele. Ne bih bila prijateljica ni s jednom od njih, osim možda s Nicky – a nje više nema.

Sestre Blue nisu samo izgubljene, one su oštećene teškim djetinjstvom proživljenim u sjeni očeva alkoholizma, razbijanja servisa za jelo i majke koja sve gura pod tepih.

Razumijem. Razumijem da djetinjstvo na svima nama ostavlja neizbrisiv trag, ali nije mi uvjerljivo da su sve tri baš toliko slabe. Osim možda Bonnie, ona je kao bad-ass, ali ni onda ne zna kud i kako sa samom sobom.

…dokle god si živa, nije prekasno da se pronađeš. (str. 11.)

Prevelik fokus na njihovim ovisnostima i načinima na koje si sustavno potkopavaju živote malo  mi je usporavao radnju.

Sestre Blue – preporuka

Sestre Blue jako su ne samo dobar, već i kvalitetan roman pa će svoje ljubitelje pronaći i među onima koji cijene način na koji je nešto napisano. Kao što vidite iz citata koje sam izdvojila, u njemu je mnoštvo lijepih rečenica zbog čega se čita ne lagano, ali čita se srcem.

Ti to možeš… Nemaš tu što drugo nego to učiniti. (str. 274.)

Bila bih luda kada vam ne bih preporučila Sestre Blue. Možda nisu najveselije štivo, ali kraj donosi katarzu i smiraj.

Osjećaji u njemu opisani nisu lagani, ali većini su bliski. Sestrinska ljubav koja nikad ne prestaje, čak i kada se cijeli svijet okrene, svjetlo je koje nas vuče u radnju i vodi nas poglavljima. Čitajući priču čas jedne, čas druge pa treće sestre, upoznajući čak i onu koje više nema, osjećamo njihovu privrženost i ljubav, povezanost koja, premda izblijedjela, nije trajno nestala.

Uzbudljivo je i dojmljivo pratiti kako se sestre, korak po korak, vraćaju jedna drugoj. A zatim i same sebi.

Svakako pročitajte, pogotovo ako ste ljubitelji obiteljskih priča koje se ne čitaju lako.

Neka vas predivne plave korice povuku u priču o sestrama Blue. Možda stvarno, kad zatvorite zadnju stranicu, poželite nazvati svoju seku. Ja jesam.

Coco Mellors: Sestre Blue

I za sve one…

…kojima netko nedostaje. Toliko da ponekad boli.

Ona mi nedostaje i nedostaje i nedostaje… I čekam da taj osjećaj prođe jer svaki drugi osjećaj je prošao, ma kako bio jak, ma kako težak – ali ovaj neće i neće. Život mi se dijeli na onaj prije i ovaj sad. I čini se da to nisam u stanju prihvatiti. Ne mogu prihvatiti da će mi morati nedostajati zauvijek. Nikad neće doći olakšanje. Nikad se nećemo ponovno sresti. … Sve što imam samo je to nedostajanje. I nekako mi je i drago da ne želi prestati jer je ono sad sve što me s njom spaja. (str. 359.-360.)

Ostali naslovi ove autorice

Coco Mellors odrasla je u Londonu i New Yorku. Autorica je hit-romana Cleopatra and Frankenstein te Sestre Blue.

Gdje kupiti roman Sestre Blue

Stilus knjiga

Romani o sestrama, tom odnosu koji je predivan koliko i težak, česti su i svi smo čitali zasigurno desetke.

Evo nekih o kojima ste mogli čitati na blogu Mala od knjiga:

Jennifer Weiner:  Dvije sestre

Karin Slaughter: Lažni svjedok

Karin Slaughter: Dobra kći

Liz Moore: Rijeka svjetla i tame

Donatella Di Pietrantonio: Vraćena

Donatella Di Pietrantonio: Sestrina priča

Barbara O’Neal: Kad smo vjerovali u sirene

Oyinkan Braithwaite: Moja sestra, serijski ubojica

Alison Espach: Bilješke o tvom iznenadnom nestanku

Liane Moriarty: Tri želje

Liane Moriarty: Sve što je Alice zaboravila.

Objavljeno

Yangsze Choo: Žena lisica

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Žena lisica: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

yaangsze Choo Žena lisica

Kult lisice

Uvijek me interesiralo koja je unutarnja motivacija autora da napiše knjigu o određenom ljudskom ili životinjskom liku. Autorica je u bilješki sve objasnila. Lik lisice možda je jedan od najambivalentnijih životinjskih likova. S jedne strane obožavana i štovana kao božanstvo u istočnim kulturama, u zapadnoj civilizaciji lisica je poznatija kao svojeglava, lukava i samozatajna životinja koja uglavnom sama obitava u šumskim vrletima.

Ovo je priča o lisici koja može mijenjati oblik iz lisice u ženu i obratno, a polazište joj je u dnevnom kultu lisica koji se proširio iz Kine u Koreju i Japan. U njemu, lisice su spominjane kao nadnaravna bića.

U sjevernoj se Kini lisica, jež, lasica, štakor i zmija nazivaju wudamen, a svrstavaju se u Pet velikih kućanstava- kao niži bogovi bogatstva i napretka. str. 23.

Evo okosnice priče.

Smrznuta kurtizana

Vrijeme je posljednjih godina vladavine dinastije Qing. Narod se dijeli na obični puk i one imućnije koji u svoje bogate hareme dovode mlade kurtizane. Mlada žena za koju se pretpostavlja da je pobjegla iz jednog takvog harema nađena je smrznuta na pragu seoskog konačišta. Istragu preuzima umirovljeni detektiv, nekad policajac, Bao. U mjestu se širi glasina da je žena možda bila lisica u ženskom obliku.

Ljudi govore da su lisice pokvarene žene. str. 8.

Sluškinja

U međuvremenu, u domaćinstvo obitelji koja posjeduje čuvenu ljekarnu stiže privlačna mlada sluškinja imenom Snow (Snježna).  Iako je njezina uloga da bude ispomoć starijoj ženi, mlada žena ima skrivene motive radi kojih je stigla u taj gradić. Tamo je, naime, posljednji put viđen fotograf za kojeg Snow sumnja da je skrivio smrt njezinog djeteta. Vlasnica ljekarne shvaća da je njezina sluškinja vrlo neobična djevojka. Ipak, nada se da će ona pratiti ponašanje njezinog problematičnog unuka.

Već sam vam rekla prvo pravilo lisica: ne govori o lisicama. str. 180.

Dojam o djelu

Žena lisica vrlo je opsežan roman čiji se sadržaj na prvi pogled čini jednostavan. Tema je osvetnički pohod majke koja traži odgovornog za smrt svoga djeteta. Takav sažetak ne bi opravdao ovoliki broj stranica, ali knjiga je posve nešto drugo.

Radi se o duhovnom hodočašću u čijim se korijenima miješaju taoizam, budizam i narodne priče. Istražujući za ovaj roman, autorica je pročitala mnoge priče o lisicama. Neke od njih daju naslutiti da su ta stvorenja vodila bogat i raznolik život. Žena lisica prvenstveno je žena lisica iz legende, sposobna se relativno lako prebacivati ​​između lisičjih i ljudskih oblika.

Priču nam priča naizmjenično žena lisica i detektiv Bao. Iako se na početku čini da oni nemaju dodirnih točaka, žena lisica sasvim se dobro snalazi u svijetu ljudi, dok je Bao također vrlo neobičan. Naime, kao dijete, prisustvovao je seansi u svetištu lisica i nakon toga ima vrlo razvijen špurijus kako prepoznati lisice. Uz to, Bao je dobio moć prepoznati tko laže, a tko govori istinu što predstavlja posebno transcedentalno iskustvo.

Iako roman na kraju skreće u kriminalističke vode, njegove su osnovne poruke daleko od rješavanja zločina. To su položaj žena u Kini početkom 20. stoljeća (ženama su se još podvezivala stopala), sudaranje materijalnog i duhovnog svijeta u svakodnevnim životima te neprestana potraga za autentičnošću ispričana na gotovo limbički način u kojem čitatelj dobiva mnogo dvosmislenih opažanja, nastanjujući prostor „između” postojanja i tako tjerajući čitatelja da napusti uobičajene načine gledanja živo-neživo.

Roman je također nježna meditacija o ljubavi, bezgranične ljubavi majke prema djetetu i svijesti o vlastitom identitetu.

Pomagati drugima, onako usput, jedna je od odlika kreposne lisice. Druge uključuju suzdržavanje od laganja, pranja novca i ubijanja ljudi. str. 129.

Yangsze Choo Žena lisica

Knjiga je neobična, prikladna za one koji vole istraživati neke nove svjetove ili bar čitati o duhovnim iskustvima o kojima imamo puno pitanja, a nudi nam se tako malo odgovora. Zapravo, sve je u našoj imaginaciji.

O autorici

Yangsze Choo spisateljica je s liste bestselera New York Timesa iz četvrtog naraštaja Malezijaca kineskog porijekla. Diplomiravši na Harvardu, radila je kao poslovna savjetnica prije nego što je napisala svoj književni prvijenac Ghost Bride koji je nedavno pretvoren i u originalnu Netflixovu seriju. Živi u Kaliforniji.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Objavljeno

Emilia Hart: Sirene

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica romana Sirene: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

Emilia Hart: Sirene

Sirene

Roman Sirene, kao i prethodni hit iste autorice Weywardice, pratimo u tri vremenska slijeda.

Godine 1800. upoznajemo sestre blizanke, Mary i Elizu, koje se spletom nesretnih okolnosti i slučajnog nedjela nađu na kažnjeničkom brodu za Australiju.

Ali nije znala za tu prvu noć, kada su iskrcali zatvorenice, pa onda pustili zatvorenike na njih, kada su plač i jauci odjekivali kroz mrak. Niti za „ženske tvornice“, u koje su muškarci dolazili birati osuđenice da im budu sluškinje ili supruge. …
Kurve. Tako su gledali na te žene – a neke su bile tek djevojke. (str. 107.)

Druga je godina 1998., kada usamljena tinejdžerica Jess razumijevanje i utjehu pronalazi u mladom nastavniku likovne kulture. Jess pati od rijetke alergije i koža joj se počinje pretvarati u nešto slično krljušti na najmanji dodir vode.

Možda postoji neko racionalno objašnjenje, možda sve nekako ipak ima smisla. Ali onaj drugi, glasniji dio mene osjeća da nešto nije u redu, da roditelji nešto kriju od mene. I što više pokušavam potisnuti taj osjećaj, progutati ga, on raste sve veći i veći, buja u mojoj utrobi kao parazit. (str. 100.)

Lucy je naša pripovjedačica iz 2019. godine. Napala je dečka koji joj se nekad sviđao i bježi s fakulteta, svjesna da je samo pitanje trenutka kada će biti izbačena.

Ali kamo bi mogla krenuti? Ne može se vratiti kući roditeljima. To bi značilo reći im da je ona, Lucy, dobra djevojka, nekog napala. Još gore, to bi značilo reći im zašto… Ne, nikada to ne bi mogla. Ali onda, tko? Tko će joj pomoći… (str. 19.)

Skriva se u kuću svoje starije sestre Jess, ali nje nema.

Kako prolaze dani, do Lucy dopiru glasine o muškarcima koji nestaju u moru. O glasovima iz valova.

U kući pronalazi dnevnik koji je Jess vodila kao tinejdžerica i počinje ga čitati…

Savršena naslovnica

Sirene sam očajnički priželjkivala ne samo zato što sam obožavala Weywardice, nego i jer je naslovnica toliko savršena, toliko lijepa da nas malo zaboli srce pri samom pogledu na nju.

I čim sam je dobila, odmah sam prionula na čitanje!

Negdje do pola, bila sam oduševljena! Sve mi se sviđalo – mistika vezana uz bića iz dubina, tajanstveni nestanci muškaraca. Pa sam se pitala, gdje je nestala Jess? Što kriju Lucyni roditelji? Što piše u Jessinu dnevniku? Željela sam saznati kako su sestre blizanke s početka 19. stoljeća povezane sa sestrama u sadašnjosti. I naravno, pitanje svih pitanja – kako će spisateljica u realističnu priču ubaciti sirene?

Nije da ja vjerujem u to. Ali znam ljude koji kažu da su ih čuli, kada su bili na plaži noću. … Glasove, iz valova. Ženske glasove. (str. 110.)

A onda – plot twist, ali ne u knjizi, nego u meni. Druga polovina romana… Nisam oduševljena.

Jednostavno, imam osjećaj da se autorica pogubila u vlastitoj priči.

Emilia Hart: Sirene

Čitati ili ne čitati?

Ah, rijetke su knjige za koje ću vam reći – ne čitati. Sirene su čisto ok, u dnevniku čitanja dala sam im četvorku – možda sam malo povisila ocjenu zbog naslovnice. Lijepo su napisane, priča o muškarcima koji iz nekog razloga nestaju zove na čitanje. Zatim, priča o blizankama koje se nalaze na brodu koji kažnjenice prevozi u Australiju predivna je i samo bi se od nje mogla napisati odlična knjiga.

Lucy osjeti kako je počinje peckati pri dnu kralježnice. Možda je to podsjetnik na ono što voda može učiniti njezinoj koži. Zamišlja kako je valovi oblizuju kao jezici, skidaju joj meso s kostiju dok ne ostanu gole, blještavobijele. (str. 42.)

Emilia Hart imala je toliko toga, sve te izvrsne ideje od kojih je mogla napisati štivo o kojem ćemo misliti i pričati još godinama. Za razliku od svog romana prvijenca, u Sirenama u tome nije uspjela. Na kraju svega, dobili smo poprilično mlaku priču koja, kada se sva tri vremenska slijeda spoje, ostajemo – smijem li reći – nezadovoljeni. Fabula naprasno završava najobičnijim mogućim raspletom.

Osim toga, nisam sigurna što mislim o fantastičnom dijelu priče. Jasno mi je zašto se krenulo u tom smjeru, ali meni nikako ne funkcionira. Puno je toga ostalo nedorečeno i mislim da je, od ovako dobre ideje, roman trebao biti puno jači i efektniji. A i izostala mi je sva ta ženska snaga koja se spominje na koricama.

Ipak, uza sve ovo što sam napisala, vjerujem da će mnoštvo čitatelja ipak biti oduševljeno romanom Sirene. Ukusi su doista različiti i zato nemojte dopustiti da vas obeshrabrim.

Uronite neustrašivo u hladne dubine oceana i pročitajte Sirene. Možda vama budu jedan od najboljih romana ove godine!

Ostali naslovi ove autorice:

Emilia Hart našoj je publici postala poznata svojim prvijencem, hit-romanom Weywardice. One su poharale ljestvice najprodavanijih naslova diljem svijeta, a dobile su i dvije Goodreads nagrade – onu za najbolji povijesni roman  te onu za najbolji debitantski roman.

Sirene su njezin drugi objavljeni roman.

Gdje kupiti roman Sirene:

Stilus knjiga

Objavljeno

Anna Solyom: Na kavi s mačkom

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Na kavi s mačkom: ©Stilus knjiga

Prevela Julijana Jurković

Anna Solyom na kavi s mačkom

Knjiga Na kavi s mačkom zahvala je svima koji udomljavaju životinje, brinu se od njima i pomažu im jer su koristi za nas, ljude, mnogostruke. Autorica se knjigom zahvaljuje svima koji ne čine zlo životinjama. Jer život je svetinja. Kafić za mačke uistinu postoji. Nalazi se u Barceloni. Dvije razigrane mačke iz tog kafića koje je autorica nazvala Kapučino i Sudbina, vrlo različitih karaktera, bile su autoričine muze za pisanje ove kratke knjižice.

Nismo mi ti koji biramo mačku koja nam se sviđa, mačka je ta koja bira čovjeka s kojim želi dijeliti svoj život. str. 93.

Nagore

Nakon niza životnih promašaja, Nagore se iz Londona vraća u Barcelonu. Prekid s dečkom, roditelji koji je pritišću jer je neudana četrdesetogodišnjakinja bez posla, stanarina koju mora platiti, sve to muči Nagore i ne da joj mirno spavati. Na nagovor prijateljice, pristaje raditi u Cat caffeu, a to je za Nagore najgori posao na svijetu jer – istinski mrzi mačke.

Tamo gdje mačke vladaju

Nagorein očaj naveo ju je da potpiše jednomjesečni probni ugovor. Nakon kaotičnog početka, Nagore upoznaje sedam mačaka koje zapravo stanuju u kafiću i o kojima se, osim klasičnog rada u kafiću, mora brinuti. U kratkom vremenu Nagore prolazi nevjerojatno iskustvo učenja umijeća života. Shvaća da nije riječ o mačkama, već o njoj samoj. Međuljudski odnosi zahtijevaju napor na koji Nagore nije spremna, ali mačke ništa ne pitaju, one su jednostavno tu. I slušaju.

Pomislila je kako možda ipak nije stvar u mačkama koje je mrzila. Već u njezinu starom načinu života njezinoj ulozi žrtve, njezinim strahovima i beskonačnim vrtlozima negativnih navika i misli. str. 133.

Dojam o djelu Na kavi s mačkom

Na kavi s mačkom nije priča o mačkama. Ovo je priča o čovjeku i životinji. Priča o svemu onome što nam životinje mogu pružiti i nesebično pružaju bez da mi to tražimo od njih, a često puta bez da smo te dobrobiti uopće svjesni. Svi vi koji volite životinje, ovi koji ste prema njima indiferentni, pa čak i vi kojima kućni ljubimci idu na živce, molim vas, pročitajte ovu knjigu.

Ona je studija o umijeću življenja. Kazuje nam kako je moguće i, kad smo sasvim na dnu, posložiti svoj život na osnovu nekoliko jednostavnih koraka. Autorica je te korake zgodno osvijestila preko mačjih razmišljanja. Mačke su u ovoj knjizi zapravo terapeuti – za razliku od raznih stručnjaka psihologa, psihoterapeuta i ostalih koji bi nam davali skupe savjete o životu, mačke su potpuno besplatni savjetodavci.

I ne samo mačke. To je uloga svih životinja o kojima čovjek brine. Ali isto je tako činjenica koliko u životu dajemo, toliko nam život (u ovom slučaju mačke) vraća. Nagore je to naučila.

Zanimljivo je da se autorica, osim što je spisateljica, bavi fizioterapijom, mindfulnessom  i drugim tehnikama usklađivanja uma i tijela.

Mačke su profesionalni spavači koji znaju koristiti san kako bi preboljeli traumu. str. 105.

Ako vas zanimaju knjige o mačkama i njihovom prijateljstvu s ljudima, pogledajte i ove naslove:

Mačak koji je poučavao zen

Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka

Frankie-životna filozofija jednog mačka

Putni zapisi jednog mačka

Anna Solyom Na kavi s mačkom

O autorici

Anna Solyom rođena je u Budimpešti. Živi u Barceloni sa svojim prijateljem, piscem Francescom Mirallesom. Godine 2012. objavila je svoju prvu knjigu, Filosofia del cuscino (Párnafilozófia, in ungherese), nakon koje je 2020. uslijedio bestseler Na kavi s mačkom.

Gdje kupiti knjigu Na kavi s mačkom:

Stilus

Objavljeno

Donatella Di Pietrantonio: Vraćena

Nakladnik: Stilus knjiga, 2023.

Naslovnica romana Vraćena: ©Stilus knjiga

Preveo Srećko Jurišić

Donatella Di Pietrantonio: Vraćena

Vraćena

Neimenovana žena prepričava nam svoje djetinjstvo, a priča počinje kada su je, kao trinaestogodišnjakinju, vratili pravoj obitelji.

Djevojčica nije ni znala da nije dijete svojih roditelja niti je znala zašto je vraćaju natrag, iz velikog grada i bogate kuće u pomalo zaostalo seoce i neimaštinu. U selu postaje poznata kao Vraćena.

Netko je na klupu u koju sam sjela zalijepio nezamjetljiv natpis s nadimkom koji su u mjestu koristili nakon što sam se vratila obitelji. Bila sam Vraćena, vrnuta. Nisam još uvijek poznavala gotovo nikoga, no oni su o meni znali više od mene same, slušali s ogovaranja odraslih. (str. 78.)

Njezina nova, ali prava obitelj sastoji se od šutljivog, nasilnog oca, grube, hladne majke i još petero djece koja su od rođenja rasla u obitelji. To su Sergio, pokvarenjak, zatim onaj drugi, koji nije Sergio, Vincenzo koji s djevojčicom ostvaruje posebnu vezu (ajmo to tako reći), maleni Guiseppe te ona najvažnija, sestra. Adriana. Mlađa, ali vjekovima starija. Oblikovana oskudicom. Djevojčičin i njezin život snažno će se, bezuvjetno i zauvijek ispreplesti nitima koje se ne mogu pokidati.

Njezina me uzbuđenost čudila. Ta žudnja u očima kojima je gutala novčanice. Meni je svaka vrsta gladi bila neznana i živjela sam poput strankinje među gladušima. Privilegij koji sam sa sobom nosila iz prethodnog života činio me različitom… (str. 108.)

Donatella Di Pietrantonio: Vraćena

Dirljiva podjela života

Roman Vraćena emotivno je putovanje jedne žene koje ne zna tko je niti kome pripada. Do kraja njezina života pratit će je taj osjećaj nedefiniranosti, osjećaj nepostojanja korijenja.

U vrijeme kada me mati prestala dojiti, dvije su obitelji usmeno podijelile moj život, no bez detaljnog dogovora, bez pitanja koliko ću ja plaćati tu njihovu neodređenost. (str. 50./51.)

Jedini korijen i uteg njezina je sestra Adriana, čiju smo priču imali prilike upoznati u romanu Sestrina priča. Čitatelji se nikako ne mogu dogovoriti koji je roman bolji i je li uopće jedan bolji od drugoga, tako da možete vjerovati meni koja mirim obje strane – i Vraćena i Sestrina priča jednako su dobri, kvalitetni i dirljivi romani. Svakako ćete pri čitanju osjetiti puno toga, melankoliju, nostalgiju, tugu, ljubav.

S vremenom sam izgubila i tu nejasnu ideju normalnosti i danas uistinu ne znam koje je mjesto majka. Nedostaje mi kako može nedostajati zdravlje, sklonište, sigurnost. Stalna je to praznina koju poznajem, ali koje se ne mogu riješiti.
(str. 114.)

Život naše pripovjedačice isparan je na dva dijela – onaj bogati, prošli život i ovaj novi, siromašni život koji je otad i ubuduće njen.

Ona je nekad bila jedinica, obasipana pažnjom i ljubavlju roditelja. Išla je u baletnu školu, na more, igrala se i radovala. Sada, ona dijeli krevet sa sestrom koja još uvijek piški preko noći. Njih dvije pak sobu dijele s trojicom odrasle braće. Majka je nezainteresirana, pritisnuta obvezama i bebom, problemi se rješavaju batinama…

Dva života, ni jedan potpuno njezin, obilježit će pripovjedačicu do kraja života. Tragedije i tuga s kojima se suočava u novoj-staroj obitelji ostavit će vječne ožiljke. Sestrina ljubav malo će ih ublažiti.

Donatella Di Pietrantonio: Vraćena

Vraćena – književna senzacija

Na koricama romana Vraćena piše da je ovo „književna senzacija koja se čita na 35 jezika“ i ne mogu se više slagati s time. Priča je toliko drugačija od svega što inače čitamo. Toliko je topla dok čitamo o odnosu sestara i hladna dok čitamo o odnosu s roditeljima. No kao i u autentičnom životu, neke od najpamtljivijih trenutaka imamo upravo u dijelovima kada se toplo i hladno prožimaju. U onim rijetkim situacijama, a ako već ne ljubavi, onda makar razumijevanja i povezanosti s majkom. U shvaćanju da je Adriana i blagoslov i teret.

Kad je već riječ o Adriani, moram reći da mi se ona najviše svidjela. Neodgojena (nije ni čudo), nekulturna i nekultivirana, direktna i stvarna, sve je ono što naša pripovjedačica nije i što je možda mogla biti, da nije dana pa vraćena.

A riječ vraćena pratit će pripovjedačicu dok je živa. Mi čitatelji svakom ćemo rečenicom osjećati tu težinu i tugu s kojom je morala živjeti. Zbunjenost, odbačenost i naposljetku, rezignaciju. Slomit će vam srce kad saznate zašto je vraćena i kad zbrojite i oduzmete sve male tragove o obiteljskoj situaciji koje gledamo kroz dječje oči.

Od mene velike, VELIKE preporuke!  

Postala sam siroče dviju živih majki. Jedna me dala dok sam na usnama još uvijek imala tragove njezina mlijeka, druga me vratila natrag u trinaestoj godini života. Bila sam dijete razdvajanja, lažnih ili prešućenih obiteljskih veza, daljine. Nisam više znala čija sam. Niti to znam sada. (str. 122.)

Ostali naslovi ove autorice:

Donatella Di Pietroantonio talijanska je autorica koja se na književnoj sceni pojavila 2011. godine. Vraćena je njezin treći roman, koji je svojevrsna prethodnica romana Sestrina priča.

Po ovom je prvom snimljen i film koji mi se čini jednako dirljiv kao i knjiga.

Gdje kupiti roman Vraćena:

Stilus knjiga

Objavljeno

Bella Mackie: Kakav način umiranja

Nakladnik: Stilus, 2024.

Naslovnica knjige Kakav način umiranja: ©Stilus

Prevela Tea Tosenberger Lubar

Bella Mackie: Kakav način umiranja

Kakav način umiranja

Kakav način umiranja kombinacija je crne komedije i kriminalističkog romana kakvu rijetko viđamo. Priča koja je jednako mračna i u istoj mjeri smiješna, sa zdravom dozom humora i britkosti, neuobičajena je kombinacija koja vas osvoji na prvo čitanje.

Roman govori o jednoj vrlo nefunkcionalnoj i toksičnoj obitelji na čelu koje je bogati  i ljigavi Anthony Wistern, šezdesetogodišnjak čiju obitelj osim njega čine Olivija, Anthonyjeva žena i njegovo četvero odrasle djece, jednako nepodnošljive i nesimpatične kao i on sam.

Anthony

U trenutku kada započinjemo čitanje saznajemo da je Anthony već mrtav čovjek. Nakon nerazjašnjene smrti koja se dogodila na proslavi šezdesetog rođendana, Anthony se javlja iz zagrobnog života. Tamo se nalazi u redu čekanja za mirni smrtni odlazak u međuprostor koji je sličan birokratskom čistilištu. To je mjesto gdje morate zaslužiti kartu za eventualni odlazak dalje, u raj ili gdje već trebate biti. Da bi se dogodio taj zadnji korak, Anthony mora biti siguran kako je umro, a on to još uvijek ne zna.

Uspješno sam izbjegao zamornu svađu sa suprugom, ali sat vremena poslije bio sam mrtav. Život je neobičan slijed uspona i padova. str. 13.

Obitelj

U međuvremenu, dok čeka da se rasvijetle okolnosti njegove smrti (radi ili se o nesreći ili ubojstvu), Anthony iz zagrobnog života promatra ponašanje svoje obitelji. Događa se upravo ono što je i sam predmnijevao. Njegova obitelj počinje bespoštednu borbu za nasljedstvo.

Trebala bi nam pripasti prilično lijepa svota. Neslužbeno, naravno. str. 336.

Istražiteljica

Upoznajemo istražiteljicu kojoj tek na kraju knjige saznajemo ime. Radi se o mladoj djevojci, aktivnoj na društvenim mrežama, koja je nakon neugodnih poslovnih iskustava s obitelji Wistern odlučila raskrinkati obitelj. Sigurna da će otkriti tko je ubojica, na sve se načine želi približiti obitelji Wistern, ali njezina uplitanja nisu dobrodošla u pokojnikovoj obitelji.

Toga sam dana osjetila nekakvu svrhu kakvu nikada prije nisam iskusila. Što ako bismo uz pomoć društvenih mreža mogli sami rješavati zločine. str. 92.

Dojam o djelu

Format u kojem je knjiga napisana doista je specifičan jer izmjenjuje živuće i umrle protagoniste.

Upoznajemo dekadentnu bogatu obitelj vrlo niskih moralnih skrupula, a njen niti jedan član ne izaziva simpatije čitatelja. To bi nas trebalo odbiti od čitanja, ali ne, događa se upravo suprotno! Knjigu čitamo s osmijehom na usnama, beskrajno uživajući u spoju crnog humora, ironičnih upadica te obiteljske drame s elementima kaosa i urnebesnih sličica iz zagrobnog života.

I dok vam se čini da bi netko tko je umro i osvijestio svoje postojanje u zagrobnom životu trebao osjećati bar mrvu kajanja i grizodušja zbog prljavih poslova, financijskih prevara raskalašenog života,  to se, naravno,  ne događa. Dolaskom u prijemnu kancelariju zagrobnog života, za Anthonyja nevolje tek počinju.

Jedini lik čije ponašanje donekle možemo razumjeti jest istražiteljica. Radi se o mladoj djevojci koja želi raskrinkati omraženu obitelj zbog neugodnosti iz prošlosti, a da bi to postigla, služi se jedinim mogućim sredstvom koji joj je dostupno, a to su društvene mreže. Naravno, i njezine su akcije svedene na brojna pretjerivanja tako da mi je na kraju poprilično išla na živce.

Eto, na kraju, nakon što romanom prodefiliraju stvarno nesimpatični likovi, Bella Mackie napisala je jednu skroz dobru, netipičnu knjigu. Iako mi je njezin prvi roman Kako ubiti vlastitu obitelj bio nešto bolji, i ovaj svakako zaslužuje pozornost čitatelja. Dobro ćete se zabaviti.

Bella Mackie: Kakav način umiranja

O autorici:

Bella Mackie britanska je novinarka i spisateljica. Surađivala je s medijima kao što su Guardian i Vice News, a trenutačno piše kolumnu za Vogue.

Autorica je svjetskog bestselera Kako ubiti vlastitu obitelj, prodanog u više od milijun primjeraka. Bila je članica žirija jedne od najprestižnijih nagrada namijenjenih spisateljicama – Woman’s Prize. Njezina djela prevode se diljem svijeta, na više od 25 jezika. Živi i radi u Londonu.

Gdje kupiti:

Stilus

Objavljeno

Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka

Napisala Justine Solomons-Moat

Ilustrirala Lulu Mayo

Nakladnik: Stilus knjiga, 2024.

Naslovnica knjige Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka

Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka

Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka prelijepa je zbirka priča o ženama koje su mijenjale svijet – i o njihovim mačkama. Od Audrey Hepburn do Taylor Swift, od glumica preko književnica, slikarica i znanstvenica… Zanimljiva je slučajnost kako je svaka od njih, bar u jednom trenutku života, imala mačku.

Neke od njih imale su mačke kao ljubimice, neke su se brinule o mačkama lutalicama. Drugima su pak mačke bile inspiracija za brojna umjetnička djela koja i dan danas svjedoče o neobičnoj ljubavi između žena i tih pametnih životinja.

Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka

Štivo za sve mačkoljupce

U trideset i dvije divno ilustrirane kratke priče, saznajemo na koje su sve načine mačke utjecale na svoje žene. Ali i ne samo to. Tu su i zanimljivosti o ovim krznenim ljepoticama, test koji možete riješiti i otkriti koja je pasmina vaša idealna ljubimica te duhoviti razlozi zašto su baš mačke idealne družice.

Iza svake žene stoji sjajna mačka simpatična je zbirka koja se pročita u jedan sat, ali ona i nije napisana kao nešto što se čita odjednom.

Za svakog mačkoljupca, ona je must-have na policama! Ona je nešto što će ih zbližiti s voljenim ljubimcem te potaknuti na još veću ljubav i brigu prema krznenim prijateljicama.

Nažalost (u ovom slučaju), nisam ljubiteljica mačaka pa se nisam u potpunosti raznježila čitajući, ali imam prijateljicu koja se od svoje mace ne odvaja i ova će zbirka uskoro krasiti njezine police.

Bilo štivo za veliku ženu, ili onu malu koja će to tek postati, ova prelijepa knjiga sjajan je poklon kojim ne možete pogriješiti.

Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka

Ostali naslovi ovih autorica:

O Justine Solomons-Moat nisam uspjela ništa iskopati, ali Lulu Mayo ima svoju web-stranicu na kojoj možete vidjeti njezine divne radove.

Gdje kupiti knjigu Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka:

Stilus knjiga

Ah, priče o mačkama! Ima ih mnoštvo, a neke od njih čitale smo i recenzirale (više kolegca nego ja).

Objavljeno

Marius Gabriel: Parižanke

Nakladnik: Stilus, 2019.

Naslovnica romana Parižanke: ©Stilus

Prevela Sanja Ščibajlo

Marius Gabriel: Parižanke

Mrvicu povijesti kao uvod – nemojte preskočiti

Roman Parižanke, osim svojom pričom, oduševio me povijesnim činjenicama utkanima u radnju. Od tri Parižanke, tri žene koje vode priču, dvije su bile stvarne i – veoma poznate.

Poznatija od te dvije svakako je Coco Chanel. Slavna francuska dizajnerica, proslavljena parfemima, kostimićima i malom crnom haljinom, nacizam je, bar tako piše po bespućima interneta, doista vidjela kao sredstvo da se domogne svojih ciljeva. Zbog ljubovanja s nacističkim oficirom i općenito pozitivnog odnosa prema nacizmu mnoge je godine provela u izgnanstvu u Švicarskoj. Njezina prva kolekcija nakon Drugog svjetskog rata u Francuskoj je bila bespoštedno napadnuta, ali uskoro uspjela je povratiti mjesto na vrhu modnog svijeta. Više od trideset godina provela je živeći u slavnom hotelu Ritz.

Ne možeš sakriti tajne pred hotelskim osobljem. Ali sjajna stvar u vezi Ritza bila je ta da su te tajne vjerno čuvali, da te nikada nisu prodali ni izdali. Bila je to odlika svakog doista vrhunskog poduzeća. (str. 16.)

Arletty je bila slavna francuska glumica za koju ja, evo priznajem, do ovog romana nikada nisam čula. Kao što je navedeno u Parižankama, glumila je u filmovima koji se danas smatraju remek-djelima, s puno strasti i seksipila, što tada nije bilo baš, pa… konvencionalno. Zaljubila se u nacističkog bojnika i tu vezu nije skrivala zbog čega je bila osuđena za kolaboraciju. Od tog se udarca njezina karijera nikad nije oporavila.

„Zaljubila sam se.“
„Zaljubila! …u nacističkog časnika! … Ti ne samo što si izdala mene – izdala si svoju zemlju.“
„Nikada nisam imala dara za domoljublje.“ (str. 212.)

Treća žena, ovaj put izmišljena, zove se Olivia. Isprva slikarica, ratne okolnosti natjeraju je na posao sobarice u slavnom Ritzu.

Ali ona je bila strastveno zaljubljena, a muškarac kojega je voljela nije razmišljao o bježanju iz svoga grada ili svoje domovine. Zato je ostala. (str. 84.)

Parižanke

Olivia Olsen Amerikanka je koja u Parizu, prijestolnici umjetnosti, želi postati slavna slikarica. No Drugi svjetski rat bjesni Europom i grad romantike uskoro postaje grad okićen zastavama s kukastim križevima. Olivia je zaljubljena i ne želi se vratiti u Ameriku. Silom prilika zapošljava se u Ritzu, blještavom hotelu za bogate i bogatije.

Ritz je … bio složeni svemir sačinjen od dvaju svjetova. U jednom su gosti živjeli šarmantnim životima, okruženi ljepotom, nedotaknuti neispunjenim potrebama ili tjeskobom. U drugom se osoblje mučilo radeći dan i noć kako bi takvo stanje ostalo nepromijenjeno. (str. 52.)

Marius Gabriel: Parižanke

Uskoro postaje nezamjenjiva, no u hotel se useljavaju zapovjednici, generali i ostali pod Hitlerovim zapovjedništvom.

Ton koji su zauzeli podsjetio ju je na dobroćudna čudovišta iz švedskih bajki koje su joj pričali dok je bila dijete – priče o čudovištima koja bi vas posadila sebi na koljeno, ali čija bi se nasmijana usta rastvorila širom i odgrizla vam glavu. (str. 198.)

Goneći osobnu osvetu, Olivia se odlučuje za špijunažu vojnog vrha. Upoznaje Coco Chanel i Arletty, koje obje, na teritoriju luksuznog hotela, vode svoje privatne bitke.

…ovaj rat neće biti nalik ostalima, neće se voditi na udaljenim bojištima. Bit će to rat u kojem će strojevi sijati bombe po bespomoćnim gradovima, po ženama i djeci. (str. 70.)

Parižanke – povijest odjevena u elegantno ruho

Parižanke su roman koji mi je preporučilo mnoštvo prijatelja na Facebooku tako da sam znala da me čeka nešto jako dobro! Budući da volim povijesne romane ratne tematike, ali da u svemu tome ima i malo ljubavi i špijunaže, Parižanke su me osvojile gotovo odmah. Još kad sam, nakon čitanja, saznala da je pola radnje istina i da se priča zapravo plete oko činjenica… Mojoj sreći nije bilo kraja!

Ovaj me roman zapravo dosta podsjeća na Slavujevu pjesmu Kristin Hannah. Imamo Francusku pod opsadom, okupatore koju uzimaju tuđe. Bila to kuća ili žena… Snažne ženske likove koji pokazuju kako se ne bore samo oni koji nose puške. Ponekad, čini se, istinska snaga i hrabrost ne leže u oružju, nego u spretnosti, upornosti i, zašto ne, ljepoti.

Nemam većih zamjerki, dapače, rado ću čitati i drugi roman ovog autora, Dizajner, koji me odavno čeka na polici. Samo ću spomenuti da bih voljela da je autor Olivijine patnje dočarao malo… pa neću reći detaljnije jer detalja svakako ima. Reći ću ljudskije jer, iako je njezina žrtva bila velika i brutalna, nije me dublje dotakla. Kao je su zadnja poglavlja napisana pomalo hladno i s distancom – mislim, tako se meni učinilo, možda vama neće.

Sve ostalo jako mi se svidjelo. Najdraža mi je bila Arletty, njezina tužna životna priča, njezin inat i način na koji se probijala svijetom. Puno je griješila, ali njoj, za razliku od mnogih drugih, nije bilo oprošteno.

Parižanke se, vjerujem, mogu čitati u bilo koje godišnje doba. U proljeće na terasi, ljeti na nekoj vrućoj plaži. Ali, po mom skromnom mišljenju, najbolje su za kasnu jesen i ranu zimu. Deka, vatra, kiša ili snijeg. A u ruci one. Tri žene, tri Parižanke i priča u kojoj ćete se izgubiti.

Marius Gabriel: Parižanke

Ostali naslovi ovog autora:

Marius Gabriel autor je za kojeg je ženski časopis Cosmopolitan napisao da će „vas primorati na čitanje, sve dok vam ne zagori večera“. Seksističku preporuku na stranu, ovaj je pisac napisao čak 33 ljubavna romana, čime je financirao svoje poslijediplomsko istraživanje. Osim toga, autor je i nekoliko povijesnih romana, a kod nas su prevedeni Dizajner i Parižanke.

Gdje kupiti roman Parižanke:

Stilus – trenutno nije dostupna, ali stavljam link na Stilusov webshop, možda se jednom pojavi.

Ako volite romane koji govore o Drugom svjetskom ratu, ne propustite naše osvrte na sljedeće romane:

Kate Quinn: Aliceina mreža, Lovkinja, Zagonetka ruže, Dijamantno oko

Leila Meacham: Vilin konjic

David Benioff: Grad lopova

Madeline Martin: Posljednja knjižara u Londonu

Objavljeno

Michael Cunningham: Dan

Nakladnik: Stilus knjiga

Naslovnica romana Dan: ©Stilus knjiga

Preveo Srećko Jurišić

Michael Cunningham: Dan

Dan

Roman Dan govori o jednom danu, 5. travnja, tri godine zaredom.

Godine 2019. upoznajemo supružnike Isabel i Dana, njihovu djecu Nathana i Violet te Isabelina brata Robbieja koji živi u potkrovlju njihove kućice. Naizgled sretna obitelj, no iz kratkih poglavlja koja isprva kao da govore ni o čemu, uviđamo pukotine u savršenom oklopu.

Činjenica je i da ih Robbie možda voli više nego što su oni u stanju voljeti jedno drugo. Tu je i činjenica da je Isabel i Danu suđeno da jedno drugome slome srce od dana kada su se sreli… (str. 40.)

Svi članovi obitelji najiskrenije i najdublje vole upravo Robbieja, no on se uskoro mora iseliti.

Isabel je nesretna. Duboko, istinski nesretna.

Isabel zamišlja kako godinama sjedi na stubama. Trebala bi biti lik u kakvu europskom filmu: Žena na Stubama. Žena paralizirana vlastitom sebičnošću i trivijalnošću, žena koja zna da je trebala voljeti vlastiti život više nego što ga je voljela, no to joj nije uspijevalo… (str. 32.)

Dan, sad već ofucali roker, mašta o povratku na rock-scenu. Mašta o onoj jednoj pjesmi koja će mu preokrenuti karijeru koju nikad u stvari i nije imao.

Isabel i Robbie slažu se oko Danova povratka na scenu. Nemaju tajni (vjeruju da nemaju tajni), no postoje neke teme o kojima ne razgovaraju, a mnoge se tiču Dana. (str. 39.)

Dolazi 2020. Korona, izolacija, lockdown. Isabel i Dan, potpuno otuđeni, jedva koegzistiraju.

Kad su joj Danovi porazi ili, još gore, njegove pobjede, postale nesnosnije nego njene vlastite? (str. 153.)

Robbie je zapeo na Islandu, potpuno sam. Ili uglavnom sam, društvo mu pravi lik iz mašte. Nathan i Violet gube se u svijetu odrastanja i maniji odraslih.

Sve odlazi k vragu 2021. Obitelj se nosi s gubitkom. Raspadaju se i sastavljaju i tako cijelo vrijeme. Idu dalje, na ovaj ili onaj način.

Michael Cunningham: Dan

Dan – Isabel

Dan je težak roman koji svakako neće imati širu publiku, ali zato će ga oni kojima sjedne vrlo, vrlo dugo pamtiti. Iako inače ovi tjeskobni romani nisu nešto u čemu uživam, Dan me vrlo brzo uvukao u sebe baš tom klaustrofobijom koja curi sa svake njegove stranice. Ovo je roman koji ima sedam likova. SEDAM LIKOVA. I srž čovjeka donosi bolje nego neki s puno više svega (likova, stranica, doslovno svega). Ovo je roman ogoljen do svoje biti. Jednostavan za čitanje, ali nimalo lak jer je tu toliko slojeva.

Najbolja je Isabel. Ona je zapravo nositeljica radnje. Nije ona lik koji zavolimo, za koji se vežemo i za koji navijamo, Bože sačuvaj.

Isabel je lik koji nas nervira ako smo racionalisti i koji sažalijevamo ako smo emotivci. Ona je jadna, toliko jadna. No u odnosu na čovječanstvo u cjelini, ona je sretnica. I svjesna je tog konflikta u sebi.

Nije sigurna kada je prestala biti središnji lik u vlastitoj priči i umjesto toga postala pohlepna i ogorčena sestra, vlastita mračna blizanka, ona koja je sve dobila, ali i dalje grinta: Nedovoljno. (str. 57.)

Ima sve, a nema. Izvana ima sve, ali iznutra je nešto prazno, nešto je trulo.

Isabel se srami svoje tuge. Srami se što se srami vlastite tuge, ona koja ima i ljubav i novac. … Razmišlja o tome da je dekadentna nesreća možda i gora od zbiljskog, opravdanog očaja. Dekadentno je, jasno joj je, uopće postaviti to pitanje. (str. 58.)

Trebala bi biti sretna, srami se toga što nije sretna, ona koja ima i ljubav i novac i kuću i obitelj. No ponekad, dok sama sjedi na stubama, mašta kako bi bilo pobjeći od svega toga i potražiti istinsku sreću.

Rečenice kojima je Isabel stvorena toliko su stvarne i snažno nas obavijaju. Toliko snažno da prestajemo disati. Radnja je preintenzivna iako je nema. Ništa se ne događa, a mi ne dišemo.

Michael Cunningham: Dan

Mučan prikaz ljudske naravi

Iako u romanu Dan nema ničega od čega bi vam bilo mučno, moj se želudac nekoliko puta itekako stisnuo. Nije ovaj pisac bez razloga dobitnik Pulitzera, to sigurno. Mada Dan nije za široke mase, vjerujem da svaki čitatelj u njemu može pronaći literarnu vrijednost. Teško je riječima opisati nešto neopisivo, a Cunningham to uspijeva. Nakon čitanja, osjećala sam se kao da mi nešto preteško sjedi na grudima. Svi su toliko nesretni i taj jad se poput guste tekućine slijeva po rečenicama. Likovi su izvrsno doneseni, kao da su s vama u dnevnom boravku. Njihova krivnja, bol, tuga, neizbježnost titraju negdje izvan vašeg vidnog polja, ali tu su.

Je li u biti ikada kasno? … Postane li situacija ikada zaista nepopravljiva? Ako da, kada? Kako znaš, kako itko zna kada je prešao iz truda da se nešto spasi u trenutak kada je već kasno? (str. 155.)

Suprotstavljeni tom crnilu, bore se bratsko-sestrinska povezanost, ljubav prema djeci i prijateljstvo.

„Ali žene su uvijek pametnije. Zar ne?“
„Mislim da mislimo da će naša priča biti drugačija. Mislimo da nismo kao druge žene.“ (str. 237.)

Ovom bih romanu bila dala ocjenu 5, ali kraj je malo zbrljan i nisam bila oduševljena razvojem male Violet. To mi je diglo tlak pa sam spustila ocjenu.

Ipak, naravno, moje preporuke imate jer ovo definitivno nije jedan od onih romana koje pročitate, zatvorite pa zaboravite. Dan vas zasigurno progoni dulje.

Ostali naslovi ovog autora:

Michael Cunningham autor je više romana, a na hrvatski su jezik prevedeni Dom na kraju svijeta, Meso i krv, Sati i U smiraj dana.

Za roman Sati, u kojem je jedan od glavnih likova slavna Virginia Woolf, dobio je Pulitzerovu nagradu.

Što se tiče dobitnika te nagrade, čitala sam Edith Wharton i Andrewa Seana Greera te njihove romane Doba nevinosti i Less.

Gdje kupiti roman Dan:

Stilus knjiga