Arhiva donatella di pietrantonio

Nakladnik: Stilus knjiga, 2023.

Naslovnica romana Vraćena: ©Stilus knjiga

Preveo Srećko Jurišić

Vraćena

Neimenovana žena prepričava nam svoje djetinjstvo, a priča počinje kada su je, kao trinaestogodišnjakinju, vratili pravoj obitelji.

Djevojčica nije ni znala da nije dijete svojih roditelja niti je znala zašto je vraćaju natrag, iz velikog grada i bogate kuće u pomalo zaostalo seoce i neimaštinu. U selu postaje poznata kao Vraćena.

Netko je na klupu u koju sam sjela zalijepio nezamjetljiv natpis s nadimkom koji su u mjestu koristili nakon što sam se vratila obitelji. Bila sam Vraćena, vrnuta. Nisam još uvijek poznavala gotovo nikoga, no oni su o meni znali više od mene same, slušali s ogovaranja odraslih. (str. 78.)

Njezina nova, ali prava obitelj sastoji se od šutljivog, nasilnog oca, grube, hladne majke i još petero djece koja su od rođenja rasla u obitelji. To su Sergio, pokvarenjak, zatim onaj drugi, koji nije Sergio, Vincenzo koji s djevojčicom ostvaruje posebnu vezu (ajmo to tako reći), maleni Guiseppe te ona najvažnija, sestra. Adriana. Mlađa, ali vjekovima starija. Oblikovana oskudicom. Djevojčičin i njezin život snažno će se, bezuvjetno i zauvijek ispreplesti nitima koje se ne mogu pokidati.

Njezina me uzbuđenost čudila. Ta žudnja u očima kojima je gutala novčanice. Meni je svaka vrsta gladi bila neznana i živjela sam poput strankinje među gladušima. Privilegij koji sam sa sobom nosila iz prethodnog života činio me različitom… (str. 108.)

Dirljiva podjela života

Roman Vraćena emotivno je putovanje jedne žene koje ne zna tko je niti kome pripada. Do kraja njezina života pratit će je taj osjećaj nedefiniranosti, osjećaj nepostojanja korijenja.

U vrijeme kada me mati prestala dojiti, dvije su obitelji usmeno podijelile moj život, no bez detaljnog dogovora, bez pitanja koliko ću ja plaćati tu njihovu neodređenost. (str. 50./51.)

Jedini korijen i uteg njezina je sestra Adriana, čiju smo priču imali prilike upoznati u romanu Sestrina priča. Čitatelji se nikako ne mogu dogovoriti koji je roman bolji i je li uopće jedan bolji od drugoga, tako da možete vjerovati meni koja mirim obje strane – i Vraćena i Sestrina priča jednako su dobri, kvalitetni i dirljivi romani. Svakako ćete pri čitanju osjetiti puno toga, melankoliju, nostalgiju, tugu, ljubav.

S vremenom sam izgubila i tu nejasnu ideju normalnosti i danas uistinu ne znam koje je mjesto majka. Nedostaje mi kako može nedostajati zdravlje, sklonište, sigurnost. Stalna je to praznina koju poznajem, ali koje se ne mogu riješiti.
(str. 114.)

Život naše pripovjedačice isparan je na dva dijela – onaj bogati, prošli život i ovaj novi, siromašni život koji je otad i ubuduće njen.

Ona je nekad bila jedinica, obasipana pažnjom i ljubavlju roditelja. Išla je u baletnu školu, na more, igrala se i radovala. Sada, ona dijeli krevet sa sestrom koja još uvijek piški preko noći. Njih dvije pak sobu dijele s trojicom odrasle braće. Majka je nezainteresirana, pritisnuta obvezama i bebom, problemi se rješavaju batinama…

Dva života, ni jedan potpuno njezin, obilježit će pripovjedačicu do kraja života. Tragedije i tuga s kojima se suočava u novoj-staroj obitelji ostavit će vječne ožiljke. Sestrina ljubav malo će ih ublažiti.

Vraćena – književna senzacija

Na koricama romana Vraćena piše da je ovo „književna senzacija koja se čita na 35 jezika“ i ne mogu se više slagati s time. Priča je toliko drugačija od svega što inače čitamo. Toliko je topla dok čitamo o odnosu sestara i hladna dok čitamo o odnosu s roditeljima. No kao i u autentičnom životu, neke od najpamtljivijih trenutaka imamo upravo u dijelovima kada se toplo i hladno prožimaju. U onim rijetkim situacijama, a ako već ne ljubavi, onda makar razumijevanja i povezanosti s majkom. U shvaćanju da je Adriana i blagoslov i teret.

Kad je već riječ o Adriani, moram reći da mi se ona najviše svidjela. Neodgojena (nije ni čudo), nekulturna i nekultivirana, direktna i stvarna, sve je ono što naša pripovjedačica nije i što je možda mogla biti, da nije dana pa vraćena.

A riječ vraćena pratit će pripovjedačicu dok je živa. Mi čitatelji svakom ćemo rečenicom osjećati tu težinu i tugu s kojom je morala živjeti. Zbunjenost, odbačenost i naposljetku, rezignaciju. Slomit će vam srce kad saznate zašto je vraćena i kad zbrojite i oduzmete sve male tragove o obiteljskoj situaciji koje gledamo kroz dječje oči.

Od mene velike, VELIKE preporuke!

Postala sam siroče dviju živih majki. Jedna me dala dok sam na usnama još uvijek imala tragove njezina mlijeka, druga me vratila natrag u trinaestoj godini života. Bila sam dijete razdvajanja, lažnih ili prešućenih obiteljskih veza, daljine. Nisam više znala čija sam. Niti to znam sada. (str. 122.)

Ostali naslovi ove autorice:

Donatella Di Pietroantonio talijanska je autorica koja se na književnoj sceni pojavila 2011. godine. Vraćena je njezin treći roman, koji je svojevrsna prethodnica romana Sestrina priča.

Po ovom je prvom snimljen i film koji mi se čini jednako dirljiv kao i knjiga.

Gdje kupiti roman Vraćena:

Stilus knjiga

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica knjige Sestrina priča: ©Stilus

Prevoditelj: Srećko Jurišić

Donatella Di Pietrantonio Sestrina priča

Talijanska autorica Donatella Di Pietrantonio slijedi istu nit kao i većina autora talijanske književnosti 20. stoljeća koja glasi: iako je patnja neizostavan dio života, možemo odlučiti da nas ona ne definira.

Sestrina priča knjiga je koja vas ne može ostaviti ravnodušnima. Priča o dvije sestre povezane dubokim sestrinskim ambivalentnim vezama dira u najtanje kutke duše upravo zbog neartikuliranih emocija koje prožimaju cijelu knjigu otkrivajući disfunkcionalne odnose i destruktivne tajne.

Sa sestrom sam podijelila nasljedstvo neizrečenih riječi, nepostojećih gesti, uskraćene topline. I rijetkih, iznenađujućih pažnji. Bile smo kćeri nijedne matere. str. 108.

Jedna koja uči i jedna koja luta

U večernjim satima Adriana dolazi na vrata starije sestre koju nije vidjela godinama. Uz nju je i maleni sinčić Vincenzo, nazvan po pokojnom ujaku. Sestre su kao djevojčice bile nerazdvojne, a onda su se odrastanjem počele gubiti. Adriana cijeli život bez kucanja upada u život svoje sestre, ništa ne objašnjavajući, ni dijete, ni nasilnog muža, ni svakojake poslove koje je radila kako bi preživjela.

Starija sestra, sveučilišna profesorica, bila je godinama predstavljana kao “ona koja uči”. Njezin organiziran i posložen svijet počinje se raspadati dolaskom Adriane i njezina djeteta. Ionako već klizi po rubu nevolje jer njezin brak sa stomatologom Pierom polako, ali sigurno ide prema kraju. Piero je ostavlja i prije nego što stvarno odlazi i ona ne može zaustaviti njegov odlazak.

Dok je jedna sestra pobjegla na studij, druga je odustala od škole i započela turbulentnu vezu s mladim ribarom. I jedna i druga pronašle su utočište negdje drugdje, u bijegu odrastanja u siromaštvu, čudne, neurotične i daleke matere i rigidnog, patrijarhalnog oca zlostavljača. Ali ništa što su učinile ili postigle nije im bila karta za sretniji život. Dapače, njihovi životi puni su pogrešaka i razočaranja, krivih prosudbi, krivih ljubavi i usamljeničkih dolina. Jedino što im je preostalo njih su dvije. Same na svijetu. Sestre.

S Andrianom sam barem bila na istoj razini, obje prepuštene same sebi, same na svijetu, sestre. Obje smo imale sigurnu prisutnost druge u dnu boli koju si nikad nismo priznale. str. 56.

Dojam o djelu Sestrina priča

Starija sestra, sveučilišna profesorica, žena je bez imena jer joj se ime ne spominje nigdje u knjizi. Ne dajući joj ime, spisateljica joj na neki način oduzima identitet, integritet i korijene. Ali ne može joj oduzeti sjećanja. Ona je ta koja je otišla kako bi počela iz početka, ali se stalno osvrće i promišlja. Ne može pobjeći od svog djetinjstva, surovog odrastanja i siromaštva koje ju je kao dijete oblikovalo. Druga sestra otišla je ne osvrćući se. Bez krivnje i kajanja. Bez ljubavi i žaljenja.

Godinama kasnije, starija sestra i dalje bježi, od roditelja, sestre, supruga. Bježi čak u drugu državu, povlači se u prošlost gdje je sustižu sjećanja. Razdvojena od svih svojom odlukom, počinje živjeti još jedan potpuno novi život, ali to joj nije suđeno.

Jedan poziv vraća je u život koji je napustila. A to je sestrin poziv upomoć.

Iako različite, dvije sestre ujedinjene u patnji i samoći nemaju izbora. Patnja je zapisana u njihov genetski kod. Jedini njihov izbor one su same.

Knjiga je izvanredna. Dvije sestre stalno na točki zbližavanja i odbijanja, emotivno vrlo disonantne, predodređene su jedna na drugu. Jedna se srami druge, izbjegava je, zatajit će je ako treba. A onda u krajnjem času, kad su stvari biti ili ne biti, sve je jasno. Prošlost koja je na neki način okaljala njihove živote zove ih ponovno u pomirenje jer je to jednostavno suđeno.

Svako poglavlje u ovoj knjizi odiše prošaptanim emocijama koje se ne smiju naglas izreći. Izrazi kao što su volim te, trebaš mi, nedostaješ mi, nikad se ne izgovaraju. Osjećaji pripadnosti obitelji, roditeljima, braći, sestri, mjestu toliko su zatomljeni da se ne smiju pokazati. Ono što gotovo svi likovi u ovoj knjizi u svakom svom dahu pokazuju bolna je usamljenost kojoj nema lijeka.

Svakako pročitajte Sestrinu priču. Ovoj knjizi prethodi knjiga Vraćena koja je isto jako dobra, ali Sestrina priča ipak mi je bolja.

Sve sam ih izgubila: Piera, majku, Adrianu. Bilo je nečeg u meni što je prizivalo napuštanja. str. 100.

O autorici

Donatella Di Pietrantonio autorica je čiji su romani prevedeni na više od trideset jezika i finalistica prestižne nagrade Strega. Romanom Sestrina priča preplavljuje nas emocijama i donosi priču o obitelji, ljubavi i vezama koje nas oblikuju, vraćajući nas svijetu i junakinjama književne senzacije Vraćena.

Gdje kupiti roman Sestrina priča: