Kiran Millwood Hargrave: Drugi život

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica romana Drugi život: ©Mozaik knjiga

Prevela Ira Martinović

Kiran Millwood Hargrave: Drugi život
AI generated

Drugi život

Erica je mlada Engleskinja koja davne 1978. godine otputuje u Pariz kako bi se malo nauživala kulture prije početka studija. Na stubama crkve Sacré-Cœure susreće Laure, Parižanku koja živi boemski u punom smislu riječi (vidjet ćete točno na što mislim kad budete čitali knjigu). Laure previše pije, previše puši, starija je od Erice, ali ne toliko da bi bilo bitno. Priprema doktorat na prestižnoj Sorbonnei, održava veze s udanim ženama, ljubomornim ženama, ženama sklonima plaču i dramama.

Sviđala joj se Erica. Naravno da joj se sviđala. Ali nije joj se sviđalo to što joj se sviđala. Nije ju voljela, nije ju mogla voljeti. … Nije to bila ljubav; Laure nije željela živjeti u okvirima takva klišeja. (str. 68.)

Erica je neiskusna, naivna, ono što nam padne na pamet kad kažemo „dobra cura“. Laure je suprotnost. Ipak, njihov susret na stubama ispred crkve pokaže se sudbinskim. U djeliću sekunde među njima plane iskra, iskra koja će zapaliti plamen neslućenih razmjera.

Možda zato što nikad prije nije bila zaljubljena, Erica se osjećala krhko, prozirno, kao da je sve, od buke do svjetlosti, lako moglo probiti njezinu kožu i prodrijeti u nju. (str. 76.)

No njihove različite osobnosti, želje i (zacrtane) budućnosti prijete razdvajanjem i slomljenim srcem.

Odlučila je. Erica je protrnula od zadovoljstva. Srce joj je doslovno poskočilo, napravilo mali salto u njezinim grudima. Odlučila je. (str. 293.)

Tijekom godina, od velegrada Pariza pa do seoceta u Engleskoj, pratimo njihovu fatalnu ljubav. Ljubav koja neće biti ono što su one očekivale. Čak ni ono što mi čitatelji očekujemo…

Kiran Millwood Hargrave: Drugi život
AI generated

Treći

Drugi život treći je roman jedne od mojih omiljenih autorica, Kiran Millwood Hargrave. Dok je prethodna štiva gradila na povijesnim činjenicama, ovdje se ukoštac hvata sa suvremenošću. I moram priznati, odmah na početku, izostalo je oduševljenje koje me zapljusnulo već na prvim rečenicama prethodnih romana, Milosti i Gospodarica pčela (linkovi su na dnu objave).

Roman Drugi život trebao bi biti ljubavna priča između dvije žene, i meni je to sasvim OK. Međutim, ljubavi Erice i Laure nisam povjerovala. Za početak, ni jedna ni druga nisu mi se pretjerano svidjele. Da je kojim slučajem Laure muškarac, rekla bih vam da je riječ o toksičnoj vezi i smatrala bih da Erica treba bježati koliko je noge nose. Laure je žena, a ja se držim iste stvari. Njihova ljubav, doista sudbinska, ipak je toksična i njih dvije nisu jedna za drugu. Erica je, rekla sam, naivna i vrlo mlada. Laure je iskusna i prilično sklona manipulaciji. Ne sviđa mi se to. I kako godine prolaze, njih se dvije spajaju, razdvajaju, spajaju… I uvijek nekako loše djeluju jedna na drugu. Kao da jedna uz drugu postaju ono što nisu.

To je taj drugi život

Ipak, svidjela mi se atmosfera romana. Dosta je onako teška, maglovita, melankolična. Odlično je opisana čežnja između njih dvije, no nije to ona dobra čežnja. Teško mi je opisati vam što mislim… One, jednostavno, nisu dobre zajedno. Cijelo sam vrijeme navijala da to napokon shvate. Da pokušaju izgraditi živote neovisno jedna o drugoj.

I to je ta ideja koja se skriva u naslovu. Pratimo ih godinama, od mladosti pa do sredovječnosti i dalje. Živote koje žive čitavo vrijeme pritišće svijest o drugom životu. O onome što se možda moglo dogoditi, kako se moglo živjeti da su odluke bile drugačije, vremena drugačija, okolina drugačija. Misao o drugom životu lebdi iznad njihove odrasle dobi. Ono vječno pitanje – što bi bilo kad bi bilo.

… znala je da Erica osjeća isto. Da vidi što i ona. Ne samo ono što je pred njima… Ne samo ono što je iza njih… Nego i drugi život, položen preko ovoga poput nečega tanjeg od kože: svilene koprene ili daha. (str. 351.)

Kiran Millwood Hargrave: Drugi život
AI generated

Kiran Millwood Hargrave toliko je talentirana autorica. Fabula romana nije mi sjela, a ipak sam željela čitati dalje. Nešto me vuklo, nije mi dalo spustiti roman, iako sam se prilično često živcirala oko svega. Sve je tako lijepo napisano, iz svake rečenice izvire talent. Slike nam se stvaraju u glavi, uspijevamo zamisliti i Lauren prljavi sobičak, i vrelinu ljetnog dana u kojem su se upoznale, i plažu kojom su šetale…

Najljepše mi je provlačenje umjetnosti cijelim romanom. Jako volim Moneta i njegove lopoče i divno mi je koliko su upleteni u priču. Pariz kao takav i jest grad umjetnosti i autorica divno isprepliće književnost, slikarstvo, čak i glazbu s osjećajima glavnih junakinja.

Preporuka

Ne znam koliko je Drugi život baš priča za široke mase, ali svakako vas potičem na čitanje. Priča je pomalo otrovna, ali jako lijepo napisana. Doživjet ćete, negdje duboko u sebi, tu nostalgiju, tugu, žudnju… Razmišljanje o tome kakav bi bio drugi život. Bi li bio bolji, gori, sretniji, nesretniji…

Kraj mi se jako svidio, skroz je na mjestu i nije mogao biti nego takav, makar po mom mišljenju. I nekako, sviđa mi se što se uloge zamijene. Kao da su Laure i Erica toliko utjecale jedna na drugu da su ostavile djelić sebe u ovoj drugoj, u ženi koju tu toliko voljele.

Kiran Millwood Hargrave: Drugi život
AI generated

Ostali naslovi ove autorice

Kiran Millwood Hargrave (1990.) nagrađivana je britanska pjesnikinja, dramatičarka i autorica romana. Milosti je njezin prvi roman za odrasle; Gospodarica pčela je sljedeći.

Gdje kupiti roman Drugi život

Mozaik knjiga

Petra Dvorakova: Kirurg

Nakladnik: Hena com, 2021.

Naslovnica knjige Kirurg: ©Hena com

Prevela Sanja Miličević Armada

Petra Dvorakova: Kirurg

Kirurg

Prvi put susrećem se s ovom autoricom i moram priznati da me ugodno iznenadila. Vrlo realističnim pristupom Dvorakova oslikava život  običnih ljudi. To su oni koji ne spašavaju svijet, već pokušavaju preživjeti dan. Upravo zato djeluju stvarno i lako se pamte.

Pratimo liječnika kirurga opterećenog brojnim problemima na poslu i u privatnom životu. Roman odlično demistificira sindrom bijele kute po kojem su liječnici, pogotovo specijalisti, nedodirljivi. Dapače, Hynek Grábl vrstan je u svom poslu, ali ne uspijeva izboriti poštovanje, dok ga u kući nezadovoljna žena i dvoje tinejdžera izluđuju u tolikoj mjeri da se najradije odmara sam, nakon provedene operacije, u liječničkoj sobi.

Sve se u meni vrti poput ubrzanog filma, stalno iznova, kao omča koja se sve čvršće steže oko mene. str. 85.

Bolnica

Hynek Grábl voli svoj posao. Voli biti kirurg i voli medicinu. Zbog jedne greške u prošlosti mijenja veliku gradsku bolnicu za manju lokalnu, nadajući se da može početi ispočetka. Mrzovoljna žena Marketa bori se s kućom pod hipotekom, problemima u sinovljevoj školi i nezainteresiranim suprugom kojem samo prigovara.

A jedino što mi je u svemu potrebno jest sasvim obična i smiješna utjeha. Ona koja će mi pružiti mogućnost da izdržim, sve dok opet ne izronim na površinu i udahnem. Jer čovjek se u životu ne može trajno držati iznad razine vode. str. 259.

Svaki dan- problemi

Hynek je najsretniji u operacijskoj sali. Ali i tamo ga nerviraju. Spore ili neuke sestre, preplašeni i nestrpljivi pacijenti, primarijus koji od njega očekuje više odgovornosti bez mogućnosti napredovanja. Pa kad se Hynek u bijegu od svih problema povuče u liječničku sobu za odmaranje, ni tamo obično nema mira. I onda se vraćaju stari demoni i, kao utjeha, samo čašica pića da otkloni stres i opusti ga. Ali to je silazna putanja…

Nemojte zaboraviti da se ovdje odmaram za dobro pacijenta, neispavan doktor potencijalni je ubojica. str. 21.

Dojam o knjizi Kirurg

Likovi Petre Dvorakove su toliko životni, ranjivi, nesavršeni i puni mana, da su zapravo autentični. Svakodnevne situacije koje su bliske milijunima ljudi koji žive u brakovima, kao i vrlo ogoljen pogled na bolničko ozračje, daju nam prikaz života s kojim se možemo poistovjetiti.

Situacije su vrlo realne, dijalozi čisti, a likovi nemaju skrivenih motiva. Njihovi su životi puni pogrešnih odabira, ali oni se nekako, svaki put kad potonu, vraćaju na površinu. Posebno je dobro opisan glavni lik, liječnik koji se koprca između svojih životnih promašaja, sklonosti prema alkoholu, obitelji koji ga živcira i krize srednjih godina kada ne može odoljeti šarmu mlade djevojke.

Posebno mi se u knjizi svidio kraj. Obično očekujemo da se na kraju knjige sve nekako posloži i riješi i svi sretno žive do kraja života. U Kirurgu toga nema. Sve što likovi nose sa sobom prati ih čitavom knjigom jer kao i u životu, nema brzih rješenja. Ostaje samo spoznaja da smo mogli napraviti neke druge izbore, a ako već nismo, onda trebamo samo malo utjehe (u obitelji ili sa strane) da se nosimo s ovima koje smo odabrali.

Jako lijepa knjiga.

Petra Dvorakova: Kirurg

O autorici

Petra Dvořáková (Velké Meziříčí, 1977.) češka je spisateljica i scenaristica, a dosad je objavljivala publicistiku, fikciju i knjige za djecu. Diplomirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu Masarykova sveučilišta u Brnu, a budući da je završila medicinsku srednju školu, neko je vrijeme radila i kao medicinska sestra. Iznimno uspješan roman Kirurg objavila je 2019. godine.

Gdje kupiti roman Kirurg

Hena com

Ben Markovits: Ostatak naših života

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica romana Ostatak naših života: ©Mozaik knjiga

Prevela Zrinka Ivanišević

Ben Markovits: Ostatak naših života
AI generated

Ostatak naših života

Toma je prije dvanaest godina prevarila supruga Amy. Budući da mu je kći miljenica tada bila tek šestogodišnjakinja, Tom je odlučio ne poduzeti ništa i ostati.

I rekla je da me htjela naljutiti; samo je željela nekakvu reakciju, samo je to tražila. Ali to baš i nije moj stil. Ako se išta može učiniti da se nešto popravi, ja ću to i pokušati. No u ovom slučaju nisam bio siguran što bi to bilo. Rekla mi je da ja nemam mišljenje ni stav ni o čemu. Ja sam rekao da sve što činim, činim za nju i djecu. (str. 8.)

Odlučio je, isto tako, otići čim mu kćerka ode na fakultet. Dvanaest godina osrednjeg braka, ni dobrog ni lošeg, brzo je prošlo i evo, napokon je došao taj dan. Tom ukrcava kći Miriam u auto, kako bi je odvezao na udaljeno sveučilište. Pozdravlja se sa suprugom i sinom. I vozi.

Otac i kći stižu do njezine studentske sobe, on joj pomaži smjestiti se i odlazi. Miriam vjeruje da otac ide kući. Tom također vjeruje da ide kući. Ali onda… Nastavlja voziti.

To me malo prestrašilo. Možda sam po prvi put shvatio što činim. Ali istovremeno sam mislio, ono, O.K., mali, od sad na dalje si svoj. (str. 82.)

Osim bračnih problema, Toma pritišće i prisilni dopust koji je bio prisiljen uzeti zbog pomalo rasističkih stavova. Vozeći sve dalje, Tom posjećuje prijatelje i poznanike, želeći otići od njih im se približi.

…pa shvatio da ne želim pisati o tuđim iskustvima ni tuđim idejama o svijetu, želim imati vlastite; no nisam zapravo htio ni to. Htio sam samo sjediti i do kraja života čitati knjige. (str. 93./94.)

Bježeći od prošlosti prema budućnosti koju ne uspijeva niti zamisliti, Tomu će se na putu naći nešto neočekivano – sadašnjost.

Ben Markovits: Ostatak naših života

Očekivanja vs. stvarnost

Počevši od naslovnice pa do sažetka na stražnjoj korici romana Ostatak naših života, imala sam prilično visoka očekivanja. Naime, očekivala sam neku vrstu romana ceste. Lika koji putuje američkom pustinjom i traži sebe, pronalazeći mudrost, ljepotu i utjehu u malim situacijama na koje nailazi i krajoliku kojim prolazi.

Nema gotovo ničega što si ne možete učiniti, tako sam mislio. A što god to bilo, vjerojatno ćete preživjeti, a možda čak na kraju biti i sretniji nego prije. Ali to ne čini stvar manje groznom. (str. 146.)

Što sam dobila, ne znam. Možda 30 posto ovog što sam očekivala i 70 posto Tomovih nepovezanih razmišljanja o životu, prošlosti, sadašnjosti…

Roman nije u potpunosti nezabavan. Tu i tamo pojavi se bljesak duhovitosti i cinizma na koji se čitatelj nasmiješi, a to uvijek cijenim. Ni to putovanje na koje se Tom dopola slučajno, a otpola namjerno odvaži nije nezanimljivo. Samo, nešto nedostaje. Nekako mi nedostaje života u svim tim ljudima koje Tom susreće, u svim situacijama koje doživljava… Sve što se događa – jednostavno je ravna crta. Ne osjećam emociju koji bi glavni lik trebao osjećati. Više sam se puta upitala osjeća li i on uopće išta…

Ono što mi se svidjelo i što bi, makar za mene, popravilo roman, jest da je autor išao u smjeru dokumentarne fikcije. Što želim reći? Tijekom svog putovanja, kako bi se približio poznatim i nepoznatim ljudima, Tom izmišlja kako piše knjigu o uličnoj košarci te usput fotografira igrališta i ljude koje tamo susreće.

Tu vidim ogroman potencijal. Zamislite da je ovaj roman proširen tim fotografijama i kratkim crticama s putovanja. O košarci, o ljudima, o različitim životnim pričama… Meni bi to bilo top. Neka vrsta priče u priči, knjige u knjizi. Lakše bih se zbližila s glavnim likom i možda bih mu povjerovala. Ovako, nije me dotaknuo.

Ben Markovits: Ostatak naših života

Finalist za književnu nagradu

Možda se tako ne čini iz mojih riječi, ali razumijem zašto je Ostatak naših života bio u finalu prestižne nagrade Booker. Stvarno razumijem. Autor dobro piše, rečenice su lijepe, jednostavne, nepretenciozne. Pa onda ne znam – možda je čitav roman trebao biti takav – jednostavan i nenakićen, razumljiv, ravan kao osjećaji glavnoga lika. Super mi je bilo to što mi se ni jedan jedini lik nije svidio. Tom i Amy su grozni, brak im je užas i baš mi je tužno-slatko što oboje misle da se tu ima nešto spašavati.

Kraj je zanimljiv i baš me zanima što ćete misliti o njemu kad ga pročitate. Je li on dokaz njihove ljubavi ili prihvaćanja? Je li to ono „tako je, kako je, idemo dalje“ ili je ipak više ono „dok nas smrt ne rastavi“.

Za kraj, ne znam što bih vam još rekla. Ostatak naših života bio mi je ok, ali ništa više od toga. Razumijem njegovu kvalitetu, ali ne mogu reći da sam se baš raspametila od užitka dok sam čitala.

Najbolje vidite sami. Ima svega 200 stranica pa i ako vam se ne svidi, nećete izgubiti previše vremena.

Ostali naslovi ovog autora

Ben Markovits je britansko-američki pisac, autor dvanaest romana. Kod nas je, zasad, preveden samo Ostatak naših života, roman koji je 2025. godine bio finalist za nagradu Booker.

Gdje kupiti roman Ostatak naših života

Mozaik knjiga

Eve Chase: Kuća od stakla

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Kuća od stakla: ©Znanje

Prevela Jelena Svilar

Eve Chase: Kuća od stakla

Kuća od stakla – sadašnjost – Sylvie

Sylvie je žena u četrdesetima, friško razvedena, zbunjena, pomalo otuđena od kćeri tinejdžerice. Cijeli svoj život navikla je izbjegavati teška pitanja i čuvati tajne.

Ako kao dijete naučiš kako potisnuti bolne stvari – za mene je to bilo sve ono što se davno dogodilo u šumi, ona vrsta pitanja zbog kojih će se moja majka ukočiti na mjestu i namrštiti se kao da ju je stisnulo srce – postaneš prokleto dobar u blokiranju stvari. I čuvanju tajni. Samo što tajne, ispostavilo se, ne nestaju u potpunosti. (str. 9.)

Kada joj majka završi u bolnici, prošlost se na nju sruči svom snagom. Osim toga, i kći joj se uvaljuje nevolje pa Sylvie jedva preživljava iz dana u dan.

Nije ni svjesna da stare obiteljske tajne vrebaju iz prikrajka, kako bi se napokon saznale i svijetu pokazale svoje lice, pa bila Sylvie na to spremna ili ne.

Kuća od stakla – davnije – Rita

Rita je mlada guvernanta bogate obitelji Harrington. Upućena u najprljavije tajne te moćne obitelji, prisiljena ih je čuvati i praviti se kao da ništa ne vidi ni ne čuje.

Naša je obiteljska povijest bolna i zamršena, nezgrapna kao hrpa zapetljanog flaksa za pecanje… (str. 97.)

Nakon što Harringtonove zadesi tragedija, obitelj odlazi na selo, na predivno imanje Foxcote kako bi se utješila i zaboravila. No nije sve bajno. Otac odlazi na put, majka pada u apatiju i samo Rita održava kakav-takav privid mira i stabilnosti za dvoje djece, Heru i Teddyja.

To je ono što radim. Što sam oduvijek radila, bacala pregršti šljokica u najdublje, najprljavije sjene. (str. 29.)

A onda, jednog sasvim običnog jutra, pronađena je beba. Predivna, slatka beba, koja Harringtonovima dolazi kao melem na ranu. Umjesto da pozovu policiju, odluče je zadržati. Ali, kako dijete zadržati u tajnosti?

Nedugo zatim, na imanju je pronađeno mrtvo tijelo. Mreža laži koju tka obitelj Harrington, i Rita s njima, postaje sve veća. Hoće li se ikada rasplesti?

Eve Chase: Kuća od stakla

Tajne i laži bogate obitelji

Kad sam roman Kuća od stakla posudila iz knjižnice i predstavila pratiteljima na Facebooku, ostala sam iznenađena time što se velikoj većini nije svidio. Naime, sažetak mi se činio super i imala sam velika očekivanja. Ipak, u ovom slučaju, pratitelji su bili u pravu. Kuća od stakla solidan je roman, ali ni blizu očekivanja koja je postavio sažetak.

Za početak, ne volim kad mi piše da je roman gotički triler, a ispadne obiteljska drama koja se zbiva na zabačenom imanju usred šume. Nije sve što se zbiva u šumi gotičko. Valjda (zamislite da sam umetnula onaj smajlić što sliježe ramenima).

Jedan je pratitelj rekao da je radnja „televisa presenta“. I nisam shvatila što želi reći, do samoga kraja. A onda, uf. Sapunica. Veoma, veoma nerealno. Toliko se toga događalo, no sve je spojeno u jednu poprilično klimavu cjelinu. Ne želim reći da romani inače trebaju biti vjerodostojni sto posto, ali ovako sapuničasti… Nisam oduševljena.

Dakle, što je važnije? Izblebetati istinu da bi se osjećala bolje ili učiniti ono što je ispravno? (str. 138.)

Popis razloga

Autorica je imala dobru ideju, to priznajem. Čak sam i znatiželjna prema njezinim ostalim romanima, iako mi se Kuća od stakla nije pretjerano svidjela. Bolje reći, nije bila ono što sam očekivala. E sad, valjda kvaliteta nekog štiva ovisi o našim preferencijama. Zato ću ovaj roman ipak preporučiti, ali ne svima. Preporuka onima koji vole ili traže:

  • lagano štivo za odmoriti glavu
  • radnju koja je slična meksičkim sapunicama, samo bez „yo soy tu madre“
  • dramatične obiteljske tajne koje nisu toliko strašne koliko ih likovi napušu
  • zapetljane odnose između majki i kćeri
  • misterije koji to nisu
  • radnju koja će vas zaokupiti, ali ne toliko da se ne uspijevate vratiti stvarnom životu
  • jednostavne likove koji će vas zanimati, ali se za njih nećete vezati.

Prava „istina“ nije o tom krvavom ljetu, nego o naslijeđu malih djela ljubavi… – o onome što je nanovo stvoreno, a ne o onome što je izgubljeno. (str. 288.)

Eve Chase: Kuća od stakla

Ostali naslovi ove autorice

Eve Chase novinarka je i autorica nekoliko gotičkih romana, misterijama o obiteljskim tajnama toliko mračnima da bi ih mogle uništiti. Kod nas je prevedena samo Kuća od stakla, a ostali romani su Black Rabbit Hall, The Birdcage i The Vanishing of Audrey Wilde.

Gdje kupiti roman Kuća od stakla

Znanje

Što pročitati, a da je slično ovome? Prva mi na pamet pada Urareva kći Kate Morton, zatim Zlo mjesto Minke Kent, Zaključana Rachel Hawkins, Gallant V.E. Schwab, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa… Naravno, nisu baš slične-slične, ali neki se motivi prožimaju pa ako želite, bacite oko i na te naše recenzije.

Tara Menon: Pod morem

Nakladnik: Stilus, 2026.

Naslovnica knjige Pod morem: ©Stilus

Preveo Dražen Čulić

Tara Menon Pod morem

Tog 26. prosinca 2004. godine cunami je u Indijskom oceanu, bez najave sustava upozorenja, usmrtio između 230.000 i 280.000 ljudi, od čega su više od jedne trećine bila djeca.

Ostao je zapamćen kao jedna od najsmrtonosnijih i najrazornijih prirodnih katastrofa u modernoj povijesti. Katastrofu je uzrokovao megapotres jačine između 9,1 i 9,3 stupnja po Richteru, s epicentrom u blizini obale Sumatre u Indoneziji, a valovi su razorili i obale Šri Lanke, Indije, Tajlanda, Maldiva pa sve do Somalije.

Ovo je priča o onima koji su otišli, i onima koji su ostali da ih nikada ne zaborave.

Ptice su nestale. Muškarac između nas okreće se i kaže mi da je i on primijetio da nema ptica. str. 132.

Prijateljice

Kad šestogodišnja Marissa izgubi majku, njezin otac, morski biolog, odvodi je na mali tajlandski otok u Andamanskom moru. Marissa ondje upoznaje Arielle i djevojčice postaju prijateljice koje zajedno istražuju čudesa šuma, koralja i plaža.

Arielle je u tom prijateljstvu ona snažnija, samouvjerenija, eksplozivnija. Marissa je suptilnija, znatiželjnija, istraživačica. Ali zajedno, one su jedno tijelo, jedan um i jedan pogled na svijet koji ih okružuje.
I sve do dana kada se na tajlandsku obalu obrušio razorni cunami i razdvojio ih.

“U našem jeziku nema mjesta za tugu za prijateljima, niti za ljubav prema njima.”

New York

Godinama kasnije, Marissa živi u New Yorku. Radi posao koji je ne zanima, a noći traži utjehu u krevetima muškaraca za koje se ne može vezati. Grad se sprema za udar uragana Sandy, ali Marissu to ne zanima. Lutajući gradom, prisjeća se  prošlosti i uči kako opstati u nesigurnom svijetu, ali svaki pogled na ljude na ulici, vremenske prilike ili naselja oko sebe Marissa gleda Ariellinim očima.

Ali kao i svakog drugog mladića i muškarca s kojim sam bila, mogla sam ga vidjeti samo kroz njezine oči. str. 124.

Dojam o djelu

Kad čitate ovaj roman, onako na prvu, reći ćete da je to roman o prijateljstvu, ali to je zapravo roman o tuzi. I to onoj iskonskoj, neutješnoj, onoj koja nema zaborava, onoj koja s nama živi svaki sat, svaki dan, svaki mjesec i svaku godinu. Onoj koja ne zastarijeva, već se prikazuje u svakom obliku, kao mjesec, kao životinja, koralj, zvijezda ili samo morska mijena.

Tuga je tajna. Tuga je teška. Tuga je nevidljiva, ali je posvuda. Tuga vam izbija zrak iz pluća. str. 71.

Nema stvora ili oblika u prirodi koji Marissu ne podsjeća na Ariellu. To nije samo tuga zbog gubitka prijateljice, već isto tako i tuga za morskom florom i faunom, onim dijelovima kojima prijeti postupno uništenje, za što je većim dijelom odgovoran čovjek.

Pod morem je na taj način hommage umirućim oceanima i šumama ugroženima klimatskim promjenama.

Način na koji Menon opisuje ocean istovremeno je zastrašujući i pun poštovanja. Manta raže u knjizi predstavljaju veličanstvenost, ali i krajnju ranjivost prirode. Ta predivna morska stvorenja koje su Marissa i Ariella oživotvorile dajući im ljudskost nadjenuvši im imena, plijen su ljudi koji ih love i ubijaju bez obzira na vrijeme razmnožavanja, kako bi priskrbili profit.

Tara Menon Pod morem

Knjiga me se baš dojmila iz više razloga. Prvo, neupitno je da je katastrofa koja je dogodila u Indoneziji strašna. Gubitak ljudskih života ne može se mjeriti ni s jednim gubitkom koji čovjek može pojmiti. Uz ljudstvo, tu je i gubitak čitavih prirodnih resursa, biljnog i životinjskog svijeta koji je ondje postojao u suživotu s čovjekom.

Način na koji je Tara Menon dočarala atmosferu oceana, cunamija, razmišljanja ljudi kada su shvatiti da je katastrofa neizbježna, kao i proces tugovanja nakon svega proživljenog čini ovu knjigu izuzetnom.

O autoru

Tara Menon je indijsko-singapurska književnica, književna kritičarka i izvanredna profesorica na Odsjeku za engleski jezik na Sveučilištu Harvard. Svjetsku slavu i veliku pozornost književne javnosti stekla je svojim debitantskim romanom Pod morem (Under Water) koji je preveden na više od 30 jezika.

Gdje kupiti roman Pod morem

Stilus

Marie Vareille: Ljeto kada je nestala Sarah Leroy

Nakladnik: Sonatina, 2026.

Naslovnica knjige Ljeto kada je nestala Sarah Leroy: ©Sonatina

Prevela Sandra Karić

Marie Vareille Ljeto kad je nestala Sarah Leroy

Sarah

Na dan majčinog pogreba sedmogodišnja Sarah Leroy na groblju upoznaje Angélique Courtin. Od tog dana dvije su djevojčice nerazdvojne. Premda potpuno različite izgledom i osobnostima, prijateljstvo dviju djevojčica ništa ne može pomutiti sve do srednje škole. Sarah je gotovo obična, tiha i samozatajna djevojčica, pripada bogatijim obiteljima u mjestu, a  Angélique je ona koja osvaja ljepotom, dijete samohrane majke koja se bori držati obitelj iznad vode.

Sve te godine bila sam tako beznadno usamljena a da toga nisam bila ni svjesna. Shvatila sam to tek u tom trenutku jer, odjednom, više nisam bila sama. str. 292.

Nestanak

Ostavši sam sa sedmogodišnjom djevojčicom, Sarin otac nakon nekog vremena u njihov dom dovodi mladu ženu s dvojicom sinova. Sarah se silno nada da je dobila potpunu novu obitelj, pomajku i polubraću. Međutim, pomajka ne odobrava Sarino druženje s Angélique, a prelaskom u srednju školu dvije se djevojke počinju sve više udaljavati. Angélique doživljava traumatična iskustva i popušta u školi, Sarah se osamljuje i nema prijateljica. Jedino što voli su more, plivanje i nestajanje u morskim dubinama. Na ljeto, netom prije završetka šesnaestog rođendana, Sarah nestaje i nikad se više ne pojavljuje.

Nisam zaslužila njihovo prijateljstvo. Često sam si to ponavljala navečer u krevetu, uvjerena da će me na kraju izdati. str. 278.

Fanny

Dvadeset godina kasnije, novinarka Fanny, koja se udaljila od sestre Angélique, dobiva zadatak napisati priču o nestanku Sarah Leroy. Nevoljko preuzima zadatak koji joj je uvjet napredovanja i vraća se u rodno mjesto s pokćerkom Lilou koja odrađuje praksu.

Vijesti o Sari svih ovih godina nema, a jedan mladić odrađuje zatvorsku kaznu za njezino ubojstvo.

Ostale su samo rupice od pribadača i potamnjeli četvrtasti obrisi kao jedini vidljivi tragovi onoga što je nekad bila najljepša priča o prijateljstvu kojoj je Fanny imala priliku svjedočiti, a koja je sada nepovratno završila. str. 149.

Dojam o djelu Ljeto kad je nestala Sarah Leroy

Jesu li prijateljstva iz mladosti uistinu najčvršća prijateljstva koja postoje?

Sudeći po romanu Ljeto kada je nestala Sarah Leroy, jesu.

Sarah je nestala, nikad nije pronađena, ali zbog sumnje u njezino ubojstvo jedan je mladić u zatvoru gotovo dvadeset godina. Je li pravda zadovoljena? Pitanje je to za mlilijun dolara.

To je uvod u ovu dirljivu priču o odrastanju kojoj pečat daje žensko prijateljstvo. Nekoliko djevojaka, nazvavši se Odčaranima, splelo je toliko jake, nerazmrsive niti prijateljstva  u koje ne može proniknuti ni policija, ni obitelji, ni znatiželja i podozrivost malog mjesta u kojem svi sve promatraju i sve znaju.

Odčarane su djevojke koje znaju bit ženskog prijateljstva: solidarnost da podmetnu leđa za drugog kada to treba, vjera da je pravda viši cilj i zavjet šutnje godinama koju ne bi prekinuli ni pod prijetnjom smrću. Ljeto kada je nestala Sarah Leroy istražuje samu bit ženskih prijateljstava u mladenačkoj dobi, sve njihove uspone i padove, ljutnje, svađe, radosti, tuge  i pomirenja.

Marie Vareille Ljeto kad je nestala Sarah Leroy

Priča je složenija nego što se čini na prvi pogled. Čak u prvih pedesetak stranica ide dosta sporo i malo vas uljuljka i uspava tako da ne očekujete velike potrese u nastavku. A oni se stvarno događaju i onda kada ih čitatelj nije svjestan. Radnja se postepeno zahuktava naizgled bez velikih potresa, ali izaziva  tjeskobu i neodređeni nemir kod čitatelja kad otkrije davno prešućene tajne kojima nema svjedoka, osim otvorene morske pučine koja je lijek na ranu glavne junakinje.

Moram se osvrnuti i na muške likove u knjizi. Lik Sarinog oca ostao je nedorečen i nedovoljno poentiran. Mozda on to i ne zaslužuje, ali svejedno, o njemu smo trebali znati nešto više. Ostali muški likovi zbog svojih djela nose teret krivnje, tjeskobe i nepovjerenja prema drugima, formirani na osnovu proživljenog u mladosti.

Roman ukazuje na vršnjačko i seksualno nasilje koje je pokretač traume i patnje glavnih likova. I opet, kao i mnogim situacijama do sada, sustav zakazuje, škola ne prepoznaje traumu, obitelji probleme stavljaju pod tepih, a mlada osoba nema se kome povjeriti. Osim možda prijateljicama.

O autorici

Ljeto kad je nestala Sarah Leroy hvaljeni je roman francuske spisateljice Marie Vareille. Suptilno i s istinskim osjećajem za stvaranje napetosti, Marie Vareille na kriminalističkom zapletu gradi zadivljujuće dojmljivu i dirljivu priču o odrastanju, obiteljskim traumama i posljedicama njihova prešućivanja te snazi prijateljstva. Roman je ovjenčan priznanjima francuske čitateljske publike među kojima su Prix des Lecteurs U (2023.) te Prix de la Librairie Lamartine (2023.). Na hrvatski jezik vjerno ga je prenijela Sandra Karić.

Gdje kupiti

Sonatina

Nina George: Tajni život knjiga

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Tajni život knjiga: ©Mozaik knjiga

Prevela Branka Grubić

U svemiru postoji jedna knjižnica. U njoj smo svi mi knjige, svaki čovjek, i ondje piše kada smo i zašto rođeni i kada ćemo umrijeti, i sve između toga i komu smo sav svijet. I tvoj je život zapisan … i on će biti velik i dobar. (str. 61.)

Nina George: Tajni život knjiga

Tajni život knjiga

Ploveća knjižnica Jeana Perdua sada se nalazi usidrena u Parizu. Dok Perdu čeka svoje pacijente, ljude koje boli duša i kojima samo knjiga pomoći može, pratimo djevojčicu Françoise koja traži lijek za svoju neobičnu majku.

Katkad ne znamo što bismo mogli preporučiti. Jean Perdu zna. On propiše knjigu iz svoje ploveće knjižnice, dvije ili petnaest, i onda sve bude dobro… (str. 14.-15.)

Dvanaestogodišnja Françoise ili Frankie, kako je majka uporno zove iako se to djevojčici ne sviđa, jednoga dana bojažljivo ulazi u Perduovu knjižaru. Ona vjeruje… Ne, ona zna da su knjige lijek i zna da njezinoj majci hitno treba jedan.

Ljudi čitaju iste knjige, ali svatko iz njih izvlači nešto drugo. To je kao da knjiga čita ljude. (str. 218.)

Sudbonosni susret starog knjižara i živahne djevojčice promijenit će i više od jednoga života.

Tajni život knjiga i likova

Dakle, ova knjiga… Nešto pre-pre-predivno! Počevši od naslovnice koja ujedinjuje sve ono što najviše volim, smeđe nijanse, Pariz i vintage vibes.

A onda sadržaj… Knjige, ljekovitost knjiga, neobični likovi, toplina, emocije, prijateljstvo… Ne mogu vam opisati koliko sam uživala čitajući!

…svaka knjiga od papira nosi u sebi sve ikad sanjane snove i svaki proživljeni život, ona je postala biće od drveta i od naših riječi. Blisko ljudima. A kada dotaknemo papir, i on dotakne nas i prepoznaje nas. I kao drvo koje je nekoć bio, tako nas i knjiga sluša dok čitamo. Ona sluša naša pitanja. I daje odgovore, osobito kad u pravo vrijeme otvorimo pravu knjigu. (str. 68.)

Nina George: Tajni život knjiga

Sve mi se svidjelo, baš sve! Likovi su toliko dobro osmišljeni. Neobični su, dojmljivi, oštećeni, popravljeni… Bez ikakve melodramatike (koju prezirem), autorica piše o knjižaru koji se oporavio nakon nekih svojih osobnih bitaka. O djevojčici koja je toliko mila, pametna i hrabra da je lijek za majčino srce tražila u knjižari. O majci koja – indikativno- ne čita, iako je to točno ono što joj treba. Tu su i Pauline Lahbibi, pomoćnica monsieura Perdua, koja bije neke svoje bitke protiv ljubavi i privlačnosti, za ljubav i privlačnost, gubeći se u dobro zamaskiranom rasizmu Pariza i vlastitim nejasnim željama.

Čak su i sporedni likovi divni.

Bila je laž da se knjižari brinu o knjigama. Oni se brinu o ljudima. (str. 128.)

Knjiga o knjigama

Ne pamtim kad sam zadnji put pročitala roman koji me toliko ugrijao, baš poput sunca. Pun je lijepih rečenica, citata vrijednih zapisivanja. I stil pisanja je prelijep, nježan i prožet emocijama, ali autorica tu i tamo ubaci malo suptilnog humora, baš kako sve ne bi postalo pretjerano dramatično.

Ah, to je bilo prilično lijepo. Tako lijepo da je Françoise osjetila bol u srcu. Vjerojatno su joj to bile strije na duši. Kad ti treba više mjesta za velike osjećaje, onda sreća u početku boli. (str. 204.)

Nisam očekivala ovakvu ljepotu, ali tu sam pogriješila. Kad knjiga govori o knjigama, treba očekivati sve.

Nina George u meni je stekla obožavateljicu i veselim se navaliti na prethodne romane o književnom ljekarniku Perduu.

Nina George: Tajni život knjiga

Ostali naslovi ove autorice

Nina George nagrađivana je njemačka autorica uspješnica Mala pariška knjižara, Ploveća pariška knjižara i Svjetla juga.

Iako ih (očigledno) nisam čitala po redu, voljela bih da jesam, ali to me neće spriječiti u daljnjem čitanju jer sam se apsolutno zaljubila u svijet Monsieura Perdua i njegovih ljekovitih knjiga.

Gdje kupiti roman Tajni život knjiga

Mozaik knjiga

U objavi Nešto novo, nešto staro imate podnaslov Knjige o knjigama pa ako volite čitati romane u kojima su same knjige likovi, bacite oko.

Korana Svilar: Soba za djevojčice

Nakladnik: Fraktura, 2024.

Naslovnica knjige Soba za djevojčice: ©Fraktura

Korana Svilar Soba za djevojčice

Jedna prkosna, ali bespomoćna maturantica; jedna nerealizirana, nesretna i depresivna razrednica; jedna zaposlena i i umorna mama i jedna brižna sestra glavne su protagonistice ovog romana. Postoje i muškarci, naravno, ali oni su periferni dio koji ovom ženskom kvartetu ne donosi ništa dobra.

Baš mi se svidjela ova „ženska“ knjiga. Likovi su svakodnevne žene, situacije koje nisu ništa nova, tuge koje su tako poznate, naše.

Mlada maturantica nakon prekida s dugogodišnjim dečkom, u očaju i pijanstvu,  nesmotreno ulazi u beznačajan flert u kojem se dogodi dijete. Nije to nešto što se ne događa u svijetu u kojem živimo. Ni ljutnja mame koja sama podiže Evu i Saru radeći po cijeli dan, ni pomoć razrednice koja traži razumijevanje kolega u zbornici kako bi Eva ipak maturirala. Sve je to očekivano i ljudski. Sve dok se ne popne jednu stepenicu više.

Eva i Nikolina

Eva je učenica, a Nikolina razrednica. Eva, maturantica, neposredno pred kraj školske godine otkrije da je trudna. Dugogodišnja veza s Karlom nije završila kako se nadala. Eva je razočarana i očajna, ali to znaju samo njezine prijateljice. Njezina slika na društvenim mrežama i dalje je spoj smijeha, zabave i divljih tuluma. Ipak, suočena sa zaostacima u školi i mogućim padom razreda, povjerava razrednici da je trudna.

I sad će baš ona dobiti dijete. To ne bi trebalo biti tako, krivo je i nepošteno i nema boga koji će ovo izvesti na dobro. str. 41.

Una i Sara

Una je zaposlena i umorna samohrana mama koja odgaja dvije djevojke. Nema razumijevanja za Evinu trudnoću, ali brižna ju Evina sestra, Sara, umiruje. Nakon svađe, Eva napušta obitelj, a slamku spasa pruža joj razrednica koja nudi sobu u vlastitom domu. Tamo je za Evu uredila sobu za djevojčice.

Trbuh je velik, ali je velika i beba, i soba ta djevojčicu nudi malen prostor za uzmak. str. 113.

Dojam o djelu

Najzanimljive su mi u ovom romanu, ako ostavimo po strani trudnu maturanticu, dvije žene. Rastavljena razrednica s nebrojenim pokušajima začeća djeteta,  što je i presudilo krahu njezina braka,  i umorna samohrana majka, opterećena egzistencijalnim problemima i nedovoljnom prisutnošću u životu svojih kćeri.

Za profesoricu, primanje djevojke u svoj dom kako bi sačekala rođenje djeteta, predstavlja sve ono propušteno i nerealizirano u vlastitom životu. Želju za djetetom i dugogodišnju čežnju za majčinstvom kompenzirat će prisustvom bebe u vlastitom domu. A onaj umišljaj, ali nikad neizrečena želja, da joj djevojka povjeri dijete na skrb kao rješenje svojih problema, tinja u Nikolini cijelim romanom. I nije joj za zamjeriti. Tu čežnju za djetetom znaju sve one žene koje je nisu ostvarile.

S druge strane Una, Evina majka, nema ni trenutka praznog hoda. Nije sretna sa situacijom u kojoj se našla Eva i nepromišljeno potakne Evu da ode iz kuće. Una je cijeli život usmjerena na održivost svoje male obiteljske zajednice, ali  je zaboravila da je odgoj i prisutnost, i  razgovor, i slušanje, i rješavanje problema. Ali ona uviđa svoje greške. Bez obzira na sve nedostatke, ona je mama.

Korana Svilar Soba za djevojčice

Svakako, Soba za djevojčice nudi vrlo zanimljivu priču i napetu psihološku analizu ženskih likova.  One upravljaju svojim odlukama, bez obzira na to koliko su te odluke u određenom trenutku dobre ili loše  za njih. Ženski su likovi jaki jer su spremni snositi posljedice za svoje pogreške.

Dobiješ stan, dobiješ finu cimericu koja te služi i hrani radi, ne znam, vlastita dobra, čega li? Jesi li se zapitala što je toj ženi na umu, zašto ona to radi. str. 70.

O autorici

Korana Svilar (Zadar, 1982.) književnica je, nastavnica hrvatskog jezika u zagrebačkoj XII. gimnaziji, prevoditeljica i kulturna djelatnica. Supruga je i majka trima djevojčicama, a pomajka jednoj. Iako je napisala već nekoliko zapaženih knjiga kao Korana Serdarević, ovo je prva knjiga koju potpisuje kao Korana Svilar.

Gdje kupiti roman Soba za djevojčice

Fraktura

Clare Leslie Hall: Slomljena zemlja

Nakladnik: Znanje, 2026.

Naslovnica knjige Slomljena zemlja: ©Znanje

Preveo Drago Štajduhar

Clare Leslie Hall Slomljena zemlja

Koliko nam se fatalnih ljubavi dogodi tijekom jednog životnog vijeka? Nekome jedna ili nijedna, nekome dvije, tri ili više? Čovjek je biće stvoreno da voli, da doživi prekrasnu, uzvišenu emociju sreće i pripadanja, ali isto tako i biće patnje i emocije, najdublje boli koju život može donijeti.

Autorica kaže da je Slomljena zemlja primarno roman o ljubavi. I da, to je istina. Ne samo o ljubavi prema muškarcu, ženi, djetetu, već o ljubavi prema mjestu gdje živiš, dišeš, postojiš.

Slomljena zemlja kombinacija je ljubavne drame, žene rastrgane ljubavlju prema dvojici muškaraca, i pravosudnog procesa u kojem se jednom muškarcu sudi za ubojstvo.

 „Farmer je mrtav“, obavještava nas autorica na početku knjige i stoga znamo da je nešto jako pošlo po zlu u malom selu Dorset tijekom 1960-ih.

Beth

Beth je farmerica koja živi sa suprugom Frankom na seoskoj farmi u Dorsetu. Supružnici su  potpuno obuzeti brigom oko imanja i svakodnevnim poslovima koji im ne daju vremena razmišljati o prošlosti i tajnama koje nikad ne izgovaraju naglas. Frank je stamen, ali blag čovjek. Beth je žena koja je nekad maštala o studiju i književnosti, a sada je zadovoljna farmerica posvećena obitelji. Njihov mir narušen je kada se u mjesto vraća Bethina prva ljubav iz mladosti, Gabriel.

Istina je ono što govore: u posljednjem svjesnom trenutku možeš proživjeti cijeli život. Ponovno smo dječak i djevojčica pred kojima je cijela budućnost, veličanstveni trak svjetlosti i čudesna ljepota bezbroj noći pod zvijezdama. str. 3.

Gabriel

Gabriel se nakon deset godina vraća u rodno mjesto nakon dogovornog razvoda. S njim je devetogodišnji sinčić Leo. Kao plodan pisac, Gabriel se želi skrasiti te u miru pisati i odgajati Lea. Susret s Beth počinje nesretno. Bethin šogor Jimmy upuca Leovog psa koji je nasrnuo na njihove ovce, i taj će pucanj promijeniti tijek života nekoliko obitelji.

Ništa me nije moglo pripremiti na agoniju promatranja voljenog čovjeka kako okružen dvojicom zatvorskih čuvara sjedi u povišenom odjeljku za optuženike i čeka svoju presudu. str. 15.

Dojam o djelu

Priča o ženi i dvojici muškaraca koji su ljubav njezina života ne može vas ostaviti ravnodušnima. Prvi je ljubav iz mladosti s naglim, nerazjašnjenim prekidom, ali nikad zaboravljen; drugi je onaj koji je oduvijek tu, pouzdan, odan, brižan.

Kad se ljubav iz mladosti, Gabriel, vrati  u rodno mjesto i uz to dovede sinčića, Beth se isprva približava oprezno, prepuna pitanja i nepoznanica, ali polako, u njezinom se oklopu nedodirljivosti javljaju prve pukotine.

Istovremeno, u selu rastu napetosti. Gabriela većina mještana dočekuje na nož, ali ne i Bethin suprug. Prijeke naravi i situacije u kojima kumuje alkohol dovode do toga da na površinu izlaze opasne tajne i ljubomora iz prošlosti – ovoga puta sa smrtonosnim posljedicama.

Jedan je čovjek mrtav, to saznajemo odmah na početku knjige, a drugome se sudi za ubojstvo. Bethino srce slomljeno je zbog dvojice muškaraca koje voli, ali i zbog djece, Bethinog nikad preboljenog sina sina Bobbyja i Gabrielovog sina Lea, s kojim se jako povezala.

Beth je žena koju je život zapljusnuo teškim gubitcima. Farma i pomalo monoton, svakodnevni posao oko brige za stoku, postali su spasonosno utočište. Beth je potisnula misli, krivnje, patnje i zaokupila se radom, ali nikad nije zaboravila.

Frank i Beth vlastite traume nikad nisu proradili, razgovarali, doveli na površinu. Njihove su tuge čelični zidovi koje su podigli kako bi se sakrili od neukrotive, stalno prisutne patnje.

Povratkom Gabriela u Bethin život drsko je ušao dašak vjetra, romantična reminiscencija, svježina koju je odavno zaboravila. Ali kao što Beth pamti prošlost, tako to čini i selo. I ne zaboravlja. I optužuje.

Clare Leslie Hall Slomljena zemlja

Slomljena zemlja roman je prepun dubokih, nesavršenih likova, roman istovremeno i tuge i nade, veličanstvena saga o  ljubavi koja ne očekuje ni zahvalnost, ni nagradu. Saga o  ljubavi koja opstaje, iako je boli svaki udah.

O autoru

Clare Leslie Hall novinarka je i spisateljica koja živi u Dorsetu. Roman Slomljena zemlja nastao je pod snažnim utjecajem njoj omiljenog engleskog pisca Leslieja Polesa Hartleyja, posebno njegove knjige The Go-Between koja se poput Slomljene zemlje bavi zabranjenom ljubavlju i njezinim katastrofalnim posljedicama. Njezina nova knjiga pobudila je toliko zanimanja da se planira i ekranizacija.

Gdje kupiti roman Slomljena zemlja

Znanje

Romani pomali slični ovome su klasik Roberta Jamesa Wallera Mostovi okruga Madison i malo manje slavan Ljubav(i) mog života autorice Taylor Jenkins Reid.

Kristin Hannah: Između sestara

Nakladnik: Znanje, 2026.

Naslovnica romana Između sestara: ©Znanje

Prevela Mirjana Valent

Kristin Hannah: Između sestara

Između sestara

Meghann Dontess odvjetnica je specijalizirana za razvode i to dovoljno govori o njezinom stavu prema ljubavi. Jednom davno napravila je nešto što ju je koštalo sestrine ljubavi i blizine. Danas živi sama, neprekidno radi, sa sestrom Claire čuje se tu i tamo, ali nikad niti ne dotaknu važne teme.

Njezina prošlost nije bila zbirka sjećanja kroz koja se treba probiti; ta je prošlost bila poput golemog kovčega Samsonite s jednim potrganim kotačićem. Meghann je to već davno shvatila. Mogla ga je samo vući za sobom. (str. 13.)

Claire Cavenaugh ima gotovo sve da bi bila onako prosječno sretna. A onda se zaljubi, i to po prvi put, sa svojih trideset i pet godina!

Ova je ljubav bila dar koji je dobila, ljubav koju je prestala tražiti i u koju je zamalo prestala vjerovati. Sada joj neće okrenuti leđa zato što se boji. Majčinstvo ju je naučilo jednu stvar – ljubav zahtijeva odvažnost. A strah je jednostavno dolazi zajedno u tom paketu. (str. 121.)

Claire na vjenčanje poziva i sestru Meg, iako je na samu pomisao već boli glava. Meg svim silama pokušava držati zatvorena usta, ali jasno je da, osim što ne vjeruje u ljubav, ne vjeruje ni sestrinom budućem mužu.

Voljeti katkad znači vjerovati ljudima da znaju sami donijeti odluku. Drugim riječima, znači začepiti usta. (str. 136.)

Dan vjenčanja pomalo se približava, sestre su sve više zajedno i malo pomalo, gotovo da postaju obitelj.

A onda se neke stvari dogode. Je li ljubav između sestara jača od svega? Mogu li jedna drugoj oprostiti sve ono što si godinama zamjeraju? Mogu li biti tu jedna za drugu, pod svaku cijenu?

Kako biste dobili odgovore, morat ćete pročitati ovaj dirljivi roman koji nas podsjeća zašto toliko volimo Kristin Hannah.

Kristin Hannah: Između sestara

Napokon

Nakon romana Njezina bitka i Žene (osvrti su na dnu objave), koji mi se baš i nisu svidjeli, napokon čitam roman koji je klasična Kristin Hannah! Između sestara oduševio me i pričom, i emocijama, baš svime! Inače jako volim trop otuđenih sestara, a u ovom romanu to je toliko divno napisano da nisam mogla nego čitati bez odmora, bez treptanja i onda, dakako, pustiti suzu-dvije. Tek toliko da cijela plaža zna kako čitam nešto super i za svaku preporuku.

To je priča našeg života, Meg. Zar se nikada ne umoriš od toga? Jednoj od nas uvijek je žao zbog nečega… (str. 164.)

Sve, baš sve mi se svidjelo. I Meg i Claire odlično su okarakterizirane. Predstavljene su nam kao sasvim obične žene; možda su one mi ili naša sestra, prijateljica, majka. Duhovite su i premda otuđene, vidi se da se vole. To mi je bilo tako savršeno opisano! Znači, rijetko se viđaju, rijetko se čuju, a opet, njihova ljubav jasno se vidi.

Djevojke su rasle uz nekonvencionalnu majku u isto tako neobičnom (ajmo reći) domu. Majka je jedan od bitnijih likova u romanu i premda će vam biti užasna i osuđivat ćete je, isto će vas ponekad pomalo nasmijati. Onako gorko-slatko. Gotovo kao i cijeli roman.

Claire je od mame naslijedila vjerovanje da će vas prije ili kasnije ljubav napustiti, odšetati iz vašeg života. Meg je u naslijeđe dobila nešto sasvim drugo: Ona uopće nije vjerovala u ljubav. (str. 208.)

Kristin Hannah: Između sestara

Mi između sestara

Meg je starija i uvijek je bila tu za Claire, čak i kad je trebalo ići protiv sebe. Cijeli si život zamjera zbog pogreške koja je meni, kao čitatelju, bila neznatna i stvarno nije bila ni blizu vrijedna tolikog udaljavanja sestara, pogotovo nakon svega što su zajedno prošle. No, prijeći ćemo preko tog klimavog dijela jer već smo se zaljubili i u sestre i u sve ostale likove, pogotovo u hrpu Clairenih prijateljica. Žene su to svaka sa svojim setom problema, ali bezrezervno su tu jedna za drugu. One su sve ono što je Claire htjela imati s Meg i uf… Baš mi je bilo tužno kada je prisustvo tih prijateljica podcrtalo ogromne razlike u životu sestara. I ostali su sporedni likovi divni i, osim majke koju volimo mrziti, nema nitko tko će nam biti odbojan.

Roman Između sestara nije neko revolucionarno štivo, ali meni je bio divan! Znala sam što će se dogoditi pretkraj i prije nego se to počelo događati, ali svejedno sam napeto pratila rasplet i nadala se najboljem. Uživala sam u svakoj stranici i bio mi je pravo ljetno štivo! Najtužniji sam dio čitala na plaži. Sva ta gužva nije me omela u šmrcanju; suze sam brisala suprugovom majicom i ne mogu vam opisati pogled koji mi je uputio kad je shvatio što radim. Čovjek još uvijek, nakon petnaest zajedničkih godina, ne može shvatiti da zasuzim zbog knjige… A ovo je Kristin Hannah! Suze su bile gotovo zagarantirane!

Ukratko, roman je prelijep i od mene imate ogromne preporuke! Pogotovo ako imate sestru. Znam da se niste slagale u nekom periodu života, ali isto tako znam da je veza među sestrama neraskidiva. Baš kao ona između Meg i Claire. Ova mi je knjiga bila pravo čitateljsko zadovoljstvo i od srca vam je preporučujem! 

Ostali naslovi ove autorice

Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.

Kod nas su, u nakladi Znanja, dosad objavljeni sljedeći naslovi:

A ja ću ih, jednoga dana, sve imati na polici.

Gdje kupiti roman Između sestara

Znanje