Tog 26. prosinca 2004. godine cunami je u Indijskom oceanu, bez najave sustava upozorenja, usmrtio između 230.000 i 280.000 ljudi, od čega su više od jedne trećine bila djeca.
Ostao je zapamćen kao jedna od najsmrtonosnijih i najrazornijih prirodnih katastrofa u modernoj povijesti. Katastrofu je uzrokovao megapotres jačine između 9,1 i 9,3 stupnja po Richteru, s epicentrom u blizini obale Sumatre u Indoneziji, a valovi su razorili i obale Šri Lanke, Indije, Tajlanda, Maldiva pa sve do Somalije.
Ovo je priča o onima koji su otišli, i onima koji su ostali da ih nikada ne zaborave.
Ptice su nestale. Muškarac između nas okreće se i kaže mi da je i on primijetio da nema ptica. str. 132.
Prijateljice
Kad šestogodišnja Marissa izgubi majku, njezin otac, morski biolog, odvodi je na mali tajlandski otok u Andamanskom moru. Marissa ondje upoznaje Arielle i djevojčice postaju prijateljice koje zajedno istražuju čudesa šuma, koralja i plaža.
Arielle je u tom prijateljstvu ona snažnija, samouvjerenija, eksplozivnija. Marissa je suptilnija, znatiželjnija, istraživačica. Ali zajedno, one su jedno tijelo, jedan um i jedan pogled na svijet koji ih okružuje. I sve do dana kada se na tajlandsku obalu obrušio razorni cunami i razdvojio ih.
“U našem jeziku nema mjesta za tugu za prijateljima, niti za ljubav prema njima.”
New York
Godinama kasnije, Marissa živi u New Yorku. Radi posao koji je ne zanima, a noći traži utjehu u krevetima muškaraca za koje se ne može vezati. Grad se sprema za udar uragana Sandy, ali Marissu to ne zanima. Lutajući gradom, prisjeća se prošlosti i uči kako opstati u nesigurnom svijetu, ali svaki pogled na ljude na ulici, vremenske prilike ili naselja oko sebe Marissa gleda Ariellinim očima.
Ali kao i svakog drugog mladića i muškarca s kojim sam bila, mogla sam ga vidjeti samo kroz njezine oči. str. 124.
Dojam o djelu
Kad čitate ovaj roman, onako na prvu, reći ćete da je to roman o prijateljstvu, ali to je zapravo roman o tuzi. I to onoj iskonskoj, neutješnoj, onoj koja nema zaborava, onoj koja s nama živi svaki sat, svaki dan, svaki mjesec i svaku godinu. Onoj koja ne zastarijeva, već se prikazuje u svakom obliku, kao mjesec, kao životinja, koralj, zvijezda ili samo morska mijena.
Tuga je tajna. Tuga je teška. Tuga je nevidljiva, ali je posvuda. Tuga vam izbija zrak iz pluća. str. 71.
Nema stvora ili oblika u prirodi koji Marissu ne podsjeća na Ariellu. To nije samo tuga zbog gubitka prijateljice, već isto tako i tuga za morskom florom i faunom, onim dijelovima kojima prijeti postupno uništenje, za što je većim dijelom odgovoran čovjek.
Pod morem je na taj način hommage umirućim oceanima i šumama ugroženima klimatskim promjenama.
Način na koji Menon opisuje ocean istovremeno je zastrašujući i pun poštovanja. Manta raže u knjizi predstavljaju veličanstvenost, ali i krajnju ranjivost prirode. Ta predivna morska stvorenja koje su Marissa i Ariella oživotvorile dajući im ljudskost nadjenuvši im imena, plijen su ljudi koji ih love i ubijaju bez obzira na vrijeme razmnožavanja, kako bi priskrbili profit.
Knjiga me se baš dojmila iz više razloga. Prvo, neupitno je da je katastrofa koja je dogodila u Indoneziji strašna. Gubitak ljudskih života ne može se mjeriti ni s jednim gubitkom koji čovjek može pojmiti. Uz ljudstvo, tu je i gubitak čitavih prirodnih resursa, biljnog i životinjskog svijeta koji je ondje postojao u suživotu s čovjekom.
Način na koji je Tara Menon dočarala atmosferu oceana, cunamija, razmišljanja ljudi kada su shvatiti da je katastrofa neizbježna, kao i proces tugovanja nakon svega proživljenog čini ovu knjigu izuzetnom.
O autoru
Tara Menon je indijsko-singapurska književnica, književna kritičarka i izvanredna profesorica na Odsjeku za engleski jezik na Sveučilištu Harvard. Svjetsku slavu i veliku pozornost književne javnosti stekla je svojim debitantskim romanom Pod morem(Under Water) koji je preveden na više od 30 jezika.
Na dan majčinog pogreba sedmogodišnja Sarah Leroy na groblju upoznaje Angélique Courtin. Od tog dana dvije su djevojčice nerazdvojne. Premda potpuno različite izgledom i osobnostima, prijateljstvo dviju djevojčica ništa ne može pomutiti sve do srednje škole. Sarah je gotovo obična, tiha i samozatajna djevojčica, pripada bogatijim obiteljima u mjestu, a Angélique je ona koja osvaja ljepotom, dijete samohrane majke koja se bori držati obitelj iznad vode.
Sve te godine bila sam tako beznadno usamljena a da toga nisam bila ni svjesna. Shvatila sam to tek u tom trenutku jer, odjednom, više nisam bila sama. str. 292.
Nestanak
Ostavši sam sa sedmogodišnjom djevojčicom, Sarin otac nakon nekog vremena u njihov dom dovodi mladu ženu s dvojicom sinova. Sarah se silno nada da je dobila potpunu novu obitelj, pomajku i polubraću. Međutim, pomajka ne odobrava Sarino druženje s Angélique, a prelaskom u srednju školu dvije se djevojke počinju sve više udaljavati. Angélique doživljava traumatična iskustva i popušta u školi, Sarah se osamljuje i nema prijateljica. Jedino što voli su more, plivanje i nestajanje u morskim dubinama. Na ljeto, netom prije završetka šesnaestog rođendana, Sarah nestaje i nikad se više ne pojavljuje.
Nisam zaslužila njihovo prijateljstvo. Često sam si to ponavljala navečer u krevetu, uvjerena da će me na kraju izdati. str. 278.
Fanny
Dvadeset godina kasnije, novinarka Fanny, koja se udaljila od sestre Angélique, dobiva zadatak napisati priču o nestanku Sarah Leroy. Nevoljko preuzima zadatak koji joj je uvjet napredovanja i vraća se u rodno mjesto s pokćerkom Lilou koja odrađuje praksu.
Vijesti o Sari svih ovih godina nema, a jedan mladić odrađuje zatvorsku kaznu za njezino ubojstvo.
Ostale su samo rupice od pribadača i potamnjeli četvrtasti obrisi kao jedini vidljivi tragovi onoga što je nekad bila najljepša priča o prijateljstvu kojoj je Fanny imala priliku svjedočiti, a koja je sada nepovratno završila. str. 149.
Dojam o djelu Ljeto kad je nestala Sarah Leroy
Jesu li prijateljstva iz mladosti uistinu najčvršća prijateljstva koja postoje?
Sudeći po romanu Ljeto kada je nestala Sarah Leroy, jesu.
Sarah je nestala, nikad nije pronađena, ali zbog sumnje u njezino ubojstvo jedan je mladić u zatvoru gotovo dvadeset godina. Je li pravda zadovoljena? Pitanje je to za mlilijun dolara.
To je uvod u ovu dirljivu priču o odrastanju kojoj pečat daje žensko prijateljstvo. Nekoliko djevojaka, nazvavši se Odčaranima, splelo je toliko jake, nerazmrsive niti prijateljstva u koje ne može proniknuti ni policija, ni obitelji, ni znatiželja i podozrivost malog mjesta u kojem svi sve promatraju i sve znaju.
Odčarane su djevojke koje znaju bit ženskog prijateljstva: solidarnost da podmetnu leđa za drugog kada to treba, vjera da je pravda viši cilj i zavjet šutnje godinama koju ne bi prekinuli ni pod prijetnjom smrću. Ljeto kada je nestala Sarah Leroy istražuje samu bit ženskih prijateljstava u mladenačkoj dobi, sve njihove uspone i padove, ljutnje, svađe, radosti, tuge i pomirenja.
Priča je složenija nego što se čini na prvi pogled. Čak u prvih pedesetak stranica ide dosta sporo i malo vas uljuljka i uspava tako da ne očekujete velike potrese u nastavku. A oni se stvarno događaju i onda kada ih čitatelj nije svjestan. Radnja se postepeno zahuktava naizgled bez velikih potresa, ali izaziva tjeskobu i neodređeni nemir kod čitatelja kad otkrije davno prešućene tajne kojima nema svjedoka, osim otvorene morske pučine koja je lijek na ranu glavne junakinje.
Moram se osvrnuti i na muške likove u knjizi. Lik Sarinog oca ostao je nedorečen i nedovoljno poentiran. Mozda on to i ne zaslužuje, ali svejedno, o njemu smo trebali znati nešto više. Ostali muški likovi zbog svojih djela nose teret krivnje, tjeskobe i nepovjerenja prema drugima, formirani na osnovu proživljenog u mladosti.
Roman ukazuje na vršnjačko i seksualno nasilje koje je pokretač traume i patnje glavnih likova. I opet, kao i mnogim situacijama do sada, sustav zakazuje, škola ne prepoznaje traumu, obitelji probleme stavljaju pod tepih, a mlada osoba nema se kome povjeriti. Osim možda prijateljicama.
O autorici
Ljeto kad je nestala Sarah Leroy hvaljeni je roman francuske spisateljice Marie Vareille. Suptilno i s istinskim osjećajem za stvaranje napetosti, Marie Vareille na kriminalističkom zapletu gradi zadivljujuće dojmljivu i dirljivu priču o odrastanju, obiteljskim traumama i posljedicama njihova prešućivanja te snazi prijateljstva. Roman je ovjenčan priznanjima francuske čitateljske publike među kojima su Prix des Lecteurs U (2023.) te Prix de la Librairie Lamartine (2023.). Na hrvatski jezik vjerno ga je prenijela Sandra Karić.
U svemiru postoji jedna knjižnica. U njoj smo svi mi knjige, svaki čovjek, i ondje piše kada smo i zašto rođeni i kada ćemo umrijeti, i sve između toga i komu smo sav svijet. I tvoj je život zapisan … i on će biti velik i dobar. (str. 61.)
Tajni život knjiga
Ploveća knjižnica Jeana Perdua sada se nalazi usidrena u Parizu. Dok Perdu čeka svoje pacijente, ljude koje boli duša i kojima samo knjiga pomoći može, pratimo djevojčicu Françoise koja traži lijek za svoju neobičnu majku.
Katkad ne znamo što bismo mogli preporučiti. Jean Perdu zna. On propiše knjigu iz svoje ploveće knjižnice, dvije ili petnaest, i onda sve bude dobro… (str. 14.-15.)
Dvanaestogodišnja Françoise ili Frankie, kako je majka uporno zove iako se to djevojčici ne sviđa, jednoga dana bojažljivo ulazi u Perduovu knjižaru. Ona vjeruje… Ne, ona zna da su knjige lijek i zna da njezinoj majci hitno treba jedan.
Ljudi čitaju iste knjige, ali svatko iz njih izvlači nešto drugo. To je kao da knjiga čita ljude. (str. 218.)
Sudbonosni susret starog knjižara i živahne djevojčice promijenit će i više od jednoga života.
Tajni život knjiga i likova
Dakle, ova knjiga… Nešto pre-pre-predivno! Počevši od naslovnice koja ujedinjuje sve ono što najviše volim, smeđe nijanse, Pariz i vintage vibes.
A onda sadržaj… Knjige, ljekovitost knjiga, neobični likovi, toplina, emocije, prijateljstvo… Ne mogu vam opisati koliko sam uživala čitajući!
…svaka knjiga od papira nosi u sebi sve ikad sanjane snove i svaki proživljeni život, ona je postala biće od drveta i od naših riječi. Blisko ljudima. A kada dotaknemo papir, i on dotakne nas i prepoznaje nas. I kao drvo koje je nekoć bio, tako nas i knjiga sluša dok čitamo. Ona sluša naša pitanja. I daje odgovore, osobito kad u pravo vrijeme otvorimo pravu knjigu. (str. 68.)
Sve mi se svidjelo, baš sve! Likovi su toliko dobro osmišljeni. Neobični su, dojmljivi, oštećeni, popravljeni… Bez ikakve melodramatike (koju prezirem), autorica piše o knjižaru koji se oporavio nakon nekih svojih osobnih bitaka. O djevojčici koja je toliko mila, pametna i hrabra da je lijek za majčino srce tražila u knjižari. O majci koja – indikativno- ne čita, iako je to točno ono što joj treba. Tu su i Pauline Lahbibi, pomoćnica monsieura Perdua, koja bije neke svoje bitke protiv ljubavi i privlačnosti, za ljubav i privlačnost, gubeći se u dobro zamaskiranom rasizmu Pariza i vlastitim nejasnim željama.
Čak su i sporedni likovi divni.
Bila je laž da se knjižari brinu o knjigama. Oni se brinu o ljudima. (str. 128.)
Knjiga o knjigama
Ne pamtim kad sam zadnji put pročitala roman koji me toliko ugrijao, baš poput sunca. Pun je lijepih rečenica, citata vrijednih zapisivanja. I stil pisanja je prelijep, nježan i prožet emocijama, ali autorica tu i tamo ubaci malo suptilnog humora, baš kako sve ne bi postalo pretjerano dramatično.
Ah, to je bilo prilično lijepo. Tako lijepo da je Françoise osjetila bol u srcu. Vjerojatno su joj to bile strije na duši. Kad ti treba više mjesta za velike osjećaje, onda sreća u početku boli. (str. 204.)
Nisam očekivala ovakvu ljepotu, ali tu sam pogriješila. Kad knjiga govori o knjigama, treba očekivati sve.
Nina George u meni je stekla obožavateljicu i veselim se navaliti na prethodne romane o književnom ljekarniku Perduu.
Ostali naslovi ove autorice
Nina George nagrađivana je njemačka autorica uspješnica Mala pariška knjižara, Ploveća pariška knjižara i Svjetla juga.
Iako ih (očigledno) nisam čitala po redu, voljela bih da jesam, ali to me neće spriječiti u daljnjem čitanju jer sam se apsolutno zaljubila u svijet Monsieura Perdua i njegovih ljekovitih knjiga.
Jedna prkosna, ali bespomoćna maturantica; jedna nerealizirana, nesretna i depresivna razrednica; jedna zaposlena i i umorna mama i jedna brižna sestra glavne su protagonistice ovog romana. Postoje i muškarci, naravno, ali oni su periferni dio koji ovom ženskom kvartetu ne donosi ništa dobra.
Baš mi se svidjela ova „ženska“ knjiga. Likovi su svakodnevne žene, situacije koje nisu ništa nova, tuge koje su tako poznate, naše.
Mlada maturantica nakon prekida s dugogodišnjim dečkom, u očaju i pijanstvu, nesmotreno ulazi u beznačajan flert u kojem se dogodi dijete. Nije to nešto što se ne događa u svijetu u kojem živimo. Ni ljutnja mame koja sama podiže Evu i Saru radeći po cijeli dan, ni pomoć razrednice koja traži razumijevanje kolega u zbornici kako bi Eva ipak maturirala. Sve je to očekivano i ljudski. Sve dok se ne popne jednu stepenicu više.
Eva i Nikolina
Eva je učenica, a Nikolina razrednica. Eva, maturantica, neposredno pred kraj školske godine otkrije da je trudna. Dugogodišnja veza s Karlom nije završila kako se nadala. Eva je razočarana i očajna, ali to znaju samo njezine prijateljice. Njezina slika na društvenim mrežama i dalje je spoj smijeha, zabave i divljih tuluma. Ipak, suočena sa zaostacima u školi i mogućim padom razreda, povjerava razrednici da je trudna.
I sad će baš ona dobiti dijete. To ne bi trebalo biti tako, krivo je i nepošteno i nema boga koji će ovo izvesti na dobro. str. 41.
Una i Sara
Una je zaposlena i umorna samohrana mama koja odgaja dvije djevojke. Nema razumijevanja za Evinu trudnoću, ali brižna ju Evina sestra, Sara, umiruje. Nakon svađe, Eva napušta obitelj, a slamku spasa pruža joj razrednica koja nudi sobu u vlastitom domu. Tamo je za Evu uredila sobu za djevojčice.
Trbuh je velik, ali je velika i beba, i soba ta djevojčicu nudi malen prostor za uzmak. str. 113.
Dojam o djelu
Najzanimljive su mi u ovom romanu, ako ostavimo po strani trudnu maturanticu, dvije žene. Rastavljena razrednica s nebrojenim pokušajima začeća djeteta, što je i presudilo krahu njezina braka, i umorna samohrana majka, opterećena egzistencijalnim problemima i nedovoljnom prisutnošću u životu svojih kćeri.
Za profesoricu, primanje djevojke u svoj dom kako bi sačekala rođenje djeteta, predstavlja sve ono propušteno i nerealizirano u vlastitom životu. Želju za djetetom i dugogodišnju čežnju za majčinstvom kompenzirat će prisustvom bebe u vlastitom domu. A onaj umišljaj, ali nikad neizrečena želja, da joj djevojka povjeri dijete na skrb kao rješenje svojih problema, tinja u Nikolini cijelim romanom. I nije joj za zamjeriti. Tu čežnju za djetetom znaju sve one žene koje je nisu ostvarile.
S druge strane Una, Evina majka, nema ni trenutka praznog hoda. Nije sretna sa situacijom u kojoj se našla Eva i nepromišljeno potakne Evu da ode iz kuće. Una je cijeli život usmjerena na održivost svoje male obiteljske zajednice, ali je zaboravila da je odgoj i prisutnost, i razgovor, i slušanje, i rješavanje problema. Ali ona uviđa svoje greške. Bez obzira na sve nedostatke, ona je mama.
Svakako, Soba za djevojčice nudi vrlo zanimljivu priču i napetu psihološku analizu ženskih likova. One upravljaju svojim odlukama, bez obzira na to koliko su te odluke u određenom trenutku dobre ili loše za njih. Ženski su likovi jaki jer su spremni snositi posljedice za svoje pogreške.
Dobiješ stan, dobiješ finu cimericu koja te služi i hrani radi, ne znam, vlastita dobra, čega li? Jesi li se zapitala što je toj ženi na umu, zašto ona to radi. str. 70.
O autorici
Korana Svilar (Zadar, 1982.) književnica je, nastavnica hrvatskog jezika u zagrebačkoj XII. gimnaziji, prevoditeljica i kulturna djelatnica. Supruga je i majka trima djevojčicama, a pomajka jednoj. Iako je napisala već nekoliko zapaženih knjiga kao Korana Serdarević, ovo je prva knjiga koju potpisuje kao Korana Svilar.
Koliko nam se fatalnih ljubavi dogodi tijekom jednog životnog vijeka? Nekome jedna ili nijedna, nekome dvije, tri ili više? Čovjek je biće stvoreno da voli, da doživi prekrasnu, uzvišenu emociju sreće i pripadanja, ali isto tako i biće patnje i emocije, najdublje boli koju život može donijeti.
Autorica kaže da je Slomljena zemlja primarno roman o ljubavi. I da, to je istina. Ne samo o ljubavi prema muškarcu, ženi, djetetu, već o ljubavi prema mjestu gdje živiš, dišeš, postojiš.
Slomljena zemlja kombinacija je ljubavne drame, žene rastrgane ljubavlju prema dvojici muškaraca, i pravosudnog procesa u kojem se jednom muškarcu sudi za ubojstvo.
„Farmer je mrtav“, obavještava nas autorica na početku knjige i stoga znamo da je nešto jako pošlo po zlu u malom selu Dorset tijekom 1960-ih.
Beth
Beth je farmerica koja živi sa suprugom Frankom na seoskoj farmi u Dorsetu. Supružnici su potpuno obuzeti brigom oko imanja i svakodnevnim poslovima koji im ne daju vremena razmišljati o prošlosti i tajnama koje nikad ne izgovaraju naglas. Frank je stamen, ali blag čovjek. Beth je žena koja je nekad maštala o studiju i književnosti, a sada je zadovoljna farmerica posvećena obitelji. Njihov mir narušen je kada se u mjesto vraća Bethina prva ljubav iz mladosti, Gabriel.
Istina je ono što govore: u posljednjem svjesnom trenutku možeš proživjeti cijeli život. Ponovno smo dječak i djevojčica pred kojima je cijela budućnost, veličanstveni trak svjetlosti i čudesna ljepota bezbroj noći pod zvijezdama. str. 3.
Gabriel
Gabriel se nakon deset godina vraća u rodno mjesto nakon dogovornog razvoda. S njim je devetogodišnji sinčić Leo. Kao plodan pisac, Gabriel se želi skrasiti te u miru pisati i odgajati Lea. Susret s Beth počinje nesretno. Bethin šogor Jimmy upuca Leovog psa koji je nasrnuo na njihove ovce, i taj će pucanj promijeniti tijek života nekoliko obitelji.
Ništa me nije moglo pripremiti na agoniju promatranja voljenog čovjeka kako okružen dvojicom zatvorskih čuvara sjedi u povišenom odjeljku za optuženike i čeka svoju presudu. str. 15.
Dojam o djelu
Priča o ženi i dvojici muškaraca koji su ljubav njezina života ne može vas ostaviti ravnodušnima. Prvi je ljubav iz mladosti s naglim, nerazjašnjenim prekidom, ali nikad zaboravljen; drugi je onaj koji je oduvijek tu, pouzdan, odan, brižan.
Kad se ljubav iz mladosti, Gabriel, vrati u rodno mjesto i uz to dovede sinčića, Beth se isprva približava oprezno, prepuna pitanja i nepoznanica, ali polako, u njezinom se oklopu nedodirljivosti javljaju prve pukotine.
Istovremeno, u selu rastu napetosti. Gabriela većina mještana dočekuje na nož, ali ne i Bethin suprug. Prijeke naravi i situacije u kojima kumuje alkohol dovode do toga da na površinu izlaze opasne tajne i ljubomora iz prošlosti – ovoga puta sa smrtonosnim posljedicama.
Jedan je čovjek mrtav, to saznajemo odmah na početku knjige, a drugome se sudi za ubojstvo. Bethino srce slomljeno je zbog dvojice muškaraca koje voli, ali i zbog djece, Bethinog nikad preboljenog sina sina Bobbyja i Gabrielovog sina Lea, s kojim se jako povezala.
Beth je žena koju je život zapljusnuo teškim gubitcima. Farma i pomalo monoton, svakodnevni posao oko brige za stoku, postali su spasonosno utočište. Beth je potisnula misli, krivnje, patnje i zaokupila se radom, ali nikad nije zaboravila.
Frank i Beth vlastite traume nikad nisu proradili, razgovarali, doveli na površinu. Njihove su tuge čelični zidovi koje su podigli kako bi se sakrili od neukrotive, stalno prisutne patnje.
Povratkom Gabriela u Bethin život drsko je ušao dašak vjetra, romantična reminiscencija, svježina koju je odavno zaboravila. Ali kao što Beth pamti prošlost, tako to čini i selo. I ne zaboravlja. I optužuje.
Slomljena zemlja roman je prepun dubokih, nesavršenih likova, roman istovremeno i tuge i nade, veličanstvena saga o ljubavi koja ne očekuje ni zahvalnost, ni nagradu. Saga o ljubavi koja opstaje, iako je boli svaki udah.
O autoru
Clare Leslie Hall novinarka je i spisateljica koja živi u Dorsetu. Roman Slomljena zemlja nastao je pod snažnim utjecajem njoj omiljenog engleskog pisca Leslieja Polesa Hartleyja, posebno njegove knjige The Go-Between koja se poput Slomljene zemlje bavi zabranjenom ljubavlju i njezinim katastrofalnim posljedicama. Njezina nova knjiga pobudila je toliko zanimanja da se planira i ekranizacija.
Meghann Dontess odvjetnica je specijalizirana za razvode i to dovoljno govori o njezinom stavu prema ljubavi. Jednom davno napravila je nešto što ju je koštalo sestrine ljubavi i blizine. Danas živi sama, neprekidno radi, sa sestrom Claire čuje se tu i tamo, ali nikad niti ne dotaknu važne teme.
Njezina prošlost nije bila zbirka sjećanja kroz koja se treba probiti; ta je prošlost bila poput golemog kovčega Samsonite s jednim potrganim kotačićem. Meghann je to već davno shvatila. Mogla ga je samo vući za sobom. (str. 13.)
Claire Cavenaugh ima gotovo sve da bi bila onako prosječno sretna. A onda se zaljubi, i to po prvi put, sa svojih trideset i pet godina!
Ova je ljubav bila dar koji je dobila, ljubav koju je prestala tražiti i u koju je zamalo prestala vjerovati. Sada joj neće okrenuti leđa zato što se boji. Majčinstvo ju je naučilo jednu stvar – ljubav zahtijeva odvažnost. A strah je jednostavno dolazi zajedno u tom paketu. (str. 121.)
Claire na vjenčanje poziva i sestru Meg, iako je na samu pomisao već boli glava. Meg svim silama pokušava držati zatvorena usta, ali jasno je da, osim što ne vjeruje u ljubav, ne vjeruje ni sestrinom budućem mužu.
Voljeti katkad znači vjerovati ljudima da znaju sami donijeti odluku. Drugim riječima, znači začepiti usta. (str. 136.)
Dan vjenčanja pomalo se približava, sestre su sve više zajedno i malo pomalo, gotovo da postaju obitelj.
A onda se neke stvari dogode. Je li ljubav između sestara jača od svega? Mogu li jedna drugoj oprostiti sve ono što si godinama zamjeraju? Mogu li biti tu jedna za drugu, pod svaku cijenu?
Kako biste dobili odgovore, morat ćete pročitati ovaj dirljivi roman koji nas podsjeća zašto toliko volimo Kristin Hannah.
Napokon
Nakon romana Njezina bitka i Žene (osvrti su na dnu objave), koji mi se baš i nisu svidjeli, napokon čitam roman koji je klasična Kristin Hannah! Između sestara oduševio me i pričom, i emocijama, baš svime! Inače jako volim trop otuđenih sestara, a u ovom romanu to je toliko divno napisano da nisam mogla nego čitati bez odmora, bez treptanja i onda, dakako, pustiti suzu-dvije. Tek toliko da cijela plaža zna kako čitam nešto super i za svaku preporuku.
To je priča našeg života, Meg. Zar se nikada ne umoriš od toga? Jednoj od nas uvijek je žao zbog nečega… (str. 164.)
Sve, baš sve mi se svidjelo. I Meg i Claire odlično su okarakterizirane. Predstavljene su nam kao sasvim obične žene; možda su one mi ili naša sestra, prijateljica, majka. Duhovite su i premda otuđene, vidi se da se vole. To mi je bilo tako savršeno opisano! Znači, rijetko se viđaju, rijetko se čuju, a opet, njihova ljubav jasno se vidi.
Djevojke su rasle uz nekonvencionalnu majku u isto tako neobičnom (ajmo reći) domu. Majka je jedan od bitnijih likova u romanu i premda će vam biti užasna i osuđivat ćete je, isto će vas ponekad pomalo nasmijati. Onako gorko-slatko. Gotovo kao i cijeli roman.
Claire je od mame naslijedila vjerovanje da će vas prije ili kasnije ljubav napustiti, odšetati iz vašeg života. Meg je u naslijeđe dobila nešto sasvim drugo: Ona uopće nije vjerovala u ljubav. (str. 208.)
Mi između sestara
Meg je starija i uvijek je bila tu za Claire, čak i kad je trebalo ići protiv sebe. Cijeli si život zamjera zbog pogreške koja je meni, kao čitatelju, bila neznatna i stvarno nije bila ni blizu vrijedna tolikog udaljavanja sestara, pogotovo nakon svega što su zajedno prošle. No, prijeći ćemo preko tog klimavog dijela jer već smo se zaljubili i u sestre i u sve ostale likove, pogotovo u hrpu Clairenih prijateljica. Žene su to svaka sa svojim setom problema, ali bezrezervno su tu jedna za drugu. One su sve ono što je Claire htjela imati s Meg i uf… Baš mi je bilo tužno kada je prisustvo tih prijateljica podcrtalo ogromne razlike u životu sestara. I ostali su sporedni likovi divni i, osim majke koju volimo mrziti, nema nitko tko će nam biti odbojan.
Roman Između sestara nije neko revolucionarno štivo, ali meni je bio divan! Znala sam što će se dogoditi pretkraj i prije nego se to počelo događati, ali svejedno sam napeto pratila rasplet i nadala se najboljem. Uživala sam u svakoj stranici i bio mi je pravo ljetno štivo! Najtužniji sam dio čitala na plaži. Sva ta gužva nije me omela u šmrcanju; suze sam brisala suprugovom majicom i ne mogu vam opisati pogled koji mi je uputio kad je shvatio što radim. Čovjek još uvijek, nakon petnaest zajedničkih godina, ne može shvatiti da zasuzim zbog knjige… A ovo je Kristin Hannah! Suze su bile gotovo zagarantirane!
Ukratko, roman je prelijep i od mene imate ogromne preporuke! Pogotovo ako imate sestru. Znam da se niste slagale u nekom periodu života, ali isto tako znam da je veza među sestrama neraskidiva. Baš kao ona između Meg i Claire. Ova mi je knjiga bila pravo čitateljsko zadovoljstvo i od srca vam je preporučujem!
Ostali naslovi ove autorice
Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.
Kod nas su, u nakladi Znanja, dosad objavljeni sljedeći naslovi:
Za roman Ovdje počinje šuma čula sam valjda dva sata prije nego sam ga dobila. Negdje na društvenim mrežama pročitala sam predivnu recenziju o tome kako predratna Hrvatska nije svakome bila med i mlijeko i kako nisu svi kupovali stanove i ljetovali, nego da je bilo i sirotinje, o kojoj se puno manje govori. Nekako me baš dotakao taj osvrt i poželjela sam pročitati roman. Onda mi je stigla dostava i ostalo je povijest. Počela sam čitati već sutradan.
Osim na ovu sretnu slučajnost, osvrnula bih se na još nešto. Ako pratite knjiške stranice po društvenim mrežama, onda ste sigurno vidjeli da je roman Ovdje počinje šuma dobio i neke loše kritike. Onda je druga struja kritičara uskočila pa se počela prepirati s ovim prvima… Nisam baš skroz upućena, nisam se detaljno ni zanimala, ali bilo mi je zanimljivo kako nikad prije nisam čula za Moniku Herceg (moja sramota), a sad mi neprestano iskače po zidu. Što htjedoh reći? E da… Nisam pročitala službene recenzije ni jedne ni druge strane. Iznijet ću vam isključivo svoje mišljenje, a ono ukratko glasi – NEMOJTE PROPUSTITI!
Surovost zemlje i neimaštine nasuprot dječjoj imaginaciji mrvičicu mi bacaju na Črnu mati Kristiana Novaka, a čini mi se da je opisana obiteljska dinamika pomalo slična onoj u Pupčanoj vrpci Lucije Tunković. I tamo su letjeli tanjuri, i tamo je opisano predratno djetinjstvo. Koliko volim Novaka znaju već i vrapci na grani, a jako mi se svidjela i Pupčana vrpca.
Tako da, Ovdje počinje šuma – definitivno! Nemojte se bojati prljavštine, nesreće i smrada koji se prelijevaju sa stranica. Bezimene likove ove priče o rođenju i odrastanju nećete zaboraviti.
Ovdje počinje šuma
Obitelj čine dijete, majka, otac, baba i đed. Otac je slabo prisutan, najprije je u ratu, potom je na poslu, a nekako između toga… Također nije prisutan. Majka je pobjegla iz jednog nasilja i bijede u isto. Možda u malo bolje.
Ako sanjaš da kupuješ kuću, netko će umrijeti. Ako sanjaš da gradiš kuću, nekoga ćeš pokopati. Tako vjeruje majka, ali ništa ne govori. (str. 12.)
Trebalo je biti bolje, trebali su sagraditi kuću, no došao je rat. Umjesto u novu kuću, obitelj je otišla u izbjeglištvo. Iz prakuće u tuđu kuću, u vlažnu, hladnu potleušicu.
Noću, kad svi spavaju, kuća žvače glasno sjećanja koja su ponijeli u dvjema vrećama za krumpir i kutiji od cipela. Učini im se tada da kuća cvili, da se glasaju prozori, da propuštaju jezik mrzlog vjetra. (str. 27.)
Đed je nasilnik. Nikad se ne kupa. Smrdi. Sve je puno mirisa. Dok čitate, teško dišete. Borite se za udah. Đed baca tanjure, šalice, sve što mu dođe pod ruku.
Baba se isto nikad ne kupa. Baba ne pere odjeću. Majka je na jedvite jade ponekad izriba u kablu vode. Ali baba priča. Baba djetetu priča i u djetetovoj glavi bujaju sve te priče. U djetetovoj glavi buja šuma, i životinje, i sav onaj užas života koji dijete ne razumije.
Rastvaram usta, a iz usta izlaze mravi, štriga-rige, paukovi, izlaze i stonoge, gujavice. … Onda propjevam. Pa se i šuma u meni umiri. (str. 172.)
Dijete je djevojčica, ali još je dovoljno mala da se osjeća samo kao dijete. Šišaju je nakratko jer je s kratkom kosom lakše. Oblači samo odjeću iz Caritasa. Uvijek veću, da se duže nosi. Uvijek neutralnih boja, ni ženskih ni muških.
Predivni užas
Ovdje počinje šuma roman je toliko jednostavno napisan, ali toliko teško sjedne na dušu. Autorica opisuje sve, ali gledano dječjim očima. Naime, sve nam pripovijeda dijete. Kratkim rečenicama, lišenim ukrasa… Ali toliko efektnima da, vrlo često, moramo prestati čitati. Vidi se da je autorica pjesnikinja. Riječi teku lijepo, prirodno, neminovno. Takve su kakve su. Život je takav kakav je. Može se samo izreći, ispričati. Kao što ga baba priča, a dijete upija. I onda prenosi u naše žedne uši i oči.
Rat se provlači gotovo od početka do kraja romana. I nije riječ samo o jednom ratu, baba i đed doživjeli su i više od jednoga.
Kad se začuje uzbuna, majka i baba se ni ne trznu. Dijete osluškuje, ali poslije ni ono više ne trza. Što nam Bog da, kaže majka. Nije da se imaju kamo sakriti. Jedino kuća zadrhti svaki put kad začuje sirene, strese se iz temelja. (str. 42.)
Ono što nam dijete pripovijeda iz svoje perspektive… Ono ne zna što sve to znači, ali mi znamo, mi slutimo. Ovdje počinje šuma užasan je roman. Toliko lijep i surov. Toliko emotivan, ali nenakićen. Poglavlja su kratka, fragmenti neke veće cjeline. Svako to poglavlje pričica je za sebe. Pričica o duboko disfunkcionalnoj obitelji kojoj je siromaština oduzela svaku priliku za ljubav, za nježnost.
Mogla bih, ali neću
O ocu, a pogotovo o đedu ne bih puno govorila. Otac je gotovo ništa, lik koji stoji sa strane i više smeta nego koristi. O đedu ćete sve i sami saznati, neću vam oduzimati taj gušt.
Ali majka i baba, s njima i dijete. Taj ženski dio sagiba svoje kosti i nosi sve. Nosi priču, nosi preživljavanje. Sve su prošle, sve su pretrpjele, trpe i dan-danas. Ali ustraju.
A majka rukom miješa, kuha, mijesi, presađuje…Rukom pere veš, krumpir oguli, pitu razvije… Rukom majka drži kuću da se ne sruši, drži babu, drži oca, drži đeda. (str. 179.)
I nije to nešto pohvalno, nemojte se zavaravati. I majka i baba su disfunkcionalne, ali one se jedine trude. Dijete jedino zbog njih zna što je (minimalna) toplina. Baba sa svojim pričama, i majka s rijetkim osmijesima.
O svim bih vam likovima mogla dugo pisati, ali neću. Tako bih voljela da uzmete roman Ovdje počinje šuma i sami se izborite sa svime. S konstantnom neugodom, s mirisima, s boli. Premda kratak, sumnjam da ćete ga pročitati u jedno popodne. Više sam ga puta odlagala i malo se od njega odmarala. Unatoč tome, slutim da je nekako važan.
Od srca vam ga preporučujem. Ako ćete sad ljeti, možete, možda vašem srcu bude lakše. Ako ćete najesen, izvrsno. Doživljaj će biti potpun. Samo ga nemojte preskočiti.
Ovdje počinje šuma jedan mi je od najboljih romana pročitanih u 2026. godini. Tegoban, nemilosrdan. Tek s natruhom male nade na samom kraju. Vrijedi svake minute koju ćete u njega uložiti.
Ostali naslovi ove autorice
Monika Herceg rođena je 1990. godine u Sisku. Objavila je sve odreda nagrađivane knjige poezije Početne koordinate, Lovostaj te Vrijeme prije jezika. Autorica je izvođenih i nagrađenih dramskih tekstova. Ovdje počinje šuma njezin je prvi roman.
Na linku pročitajte kratki intervju s autoricom, a dostupno je i par poglavlja iz romana. Ako vas ja nisam uspjela nagovoriti na čitanje, ona sigurno hoće.
Kako bi vam skratile muke pri odabiru štiva za godišnji odmor, vaše Male napravile su popis deset romana koje ne smijete propustiti! Što čitamo ovog ljeta, pitate se? Svašta, ekipa, svašta. Od ljubavnih romana koji će dodatno začiniti ionako vruće dane, preko trilera i krimića koji će vas prikovati uza se, pa sve do smiješnih zgoda i emotivnih odnosa unutar obitelji.
Bilo da ste negdje na obali, da se brčkate u bazenu ili tek sjedite na kauču sa šalicom kave u ruci, uronite u svoju knjigu i uživajte! Nadamo se da će se na ovom popisu pronaći nešto baš za vas!
AI generated
Alex Aster: Ljeto u gradu
Objavu “Što čitamo ovog ljeta” bilo bi gotovo blasfemično početi bilo čim drugim osim očitim – ljetnim ljubavnom romanom!
Elle ima dvadeset i sedam godina i ludo je uspješna filmska scenaristica. Poslom odlazi u New York gdje se smjesti u bogataški stan koji se trenutno preuređuje i sve bi bilo donekle super, da joj prvi i jedini susjed na tom katu nije Parker Warren, prezgodni milijarder s kojim Elle ima neke neriješene račune iz prošlosti. Spleteom okolnosti, dogovore se da će, dok je Elle u gradu, glumiti da su par. Što može poći po zlu, zar ne?
Ovaj je ljubić divan! Šarmantan i zabavan, potpuno nevulgaran. Prava pravcata slow-burn romansa, ali puna strasti, bliskosti i ljubavi! Nadam se da ćete se, baš poput mene, zaljubiti u ove likove! Znate ćete, naravno, da je sve to samo moderna bajka. Da se takve stvari ne događaju. Ipak, unatoč svemu tome, smiješit ćete se kao ludi i u iščekivanju okretati stranice. Da vam ljeto bude vrelije, osmijeh veći, srce ubrzanije – čitajte Ljeto u gradu!
Serijal o detektivu Lucasu Davenportu počinje 1989. i prati detektiva minneapolske policije koji istražuje serijske ubojice. Serijal sadrži više od 30 knjiga. Prva knjiga je Pravila lova. Lucas je netipičan istražitelj koji ne igra po pravilima struke i ima određenu dozu neposluha i nonšalancije prema nadređenima što ga stavlja u kategoriju policajca koji radi po svom nahođenju i intuiciji.
Pravila lova krimić je koji ne zahtjeva veliki mentalni napor u čitanju, a Lucas Davenport je dovoljno zanimljiv lik da knjiga drži pažnju čitatelja. U ovom romanu Lucas istražuje ubojicu žena koji ne ostavlja nikakve tragove, pomno bira trenutak i žrtve, ali ostavlja svoj potpis na žrtvama, s porukama za istražitelje, uvjeren u svoju nedodirljivost. Policajci mu daju ime Mahniti.
Ako ste voljeli trilogiju Crvena kraljica, svidjet će vam se novi bestseler Juana Gómez-Jurada Sve gori. Savez triju naizgled nespojivih žena uzdrmat će svijet u kojem uvijek pobjeđuju isti. Radnja prati tri žene: majku koja želi spasiti kćeri, ratnu veteranku i ekscentričnu vješticu. Zajedno se bore protiv korupcije i moćnika, ali ne bez žrtava.
Sve gori mračan je, emocionalno nabijen roman s crno humornim dosjetkama koji daju svježinu romanu. Iako je malo deblji (oko 460 stranica), vrlo brzo se čita pa nećete ni osjetiti kako listate stranice jer će vas zaokupiti eksplozivna radnja nalik na moderan akcijski triler.
Silom domaćica je izvrsna komedija koja će vas nasmijati svakom novom splitskom”bazom”. Eda Vujević poznata je splitska novinarka i književnica. Silom domaćica zbirka je kolumni objavljivanih u Slobodnoj Dalmaciji, koja pričaju o svakodnevnom životu splitske obitelji. Eda je, inače, majka repera Vojka V koji je kao sin jedinac bio “prisiljen” napisati recenziju. To je, naravno, šala, ali da je osim Vojka i Eda duhovita i britka, uvjerila sam se čitajući ovu knjigu.
Bez filtera i s puno duha donijela je autorica svakodnevicu svoje obitelji koju čine suprug (Zakoniti), sin (Jedinac), nevistica i unuk (princ Prijestolonasljednik). Između ostalog, saznat ćete što sve treba napraviti kad nešto “zašteka” u stanu i zašto je “zovi čovika” najvažnija rečenica u prosječnom hrvatskom kućanstvu.
Ponekad nam u životu treba samo dobra komedija, a Silom domaćica upravo je to.
Puno je razloga zašto mi se svidjela ova knjiga. Radi se o ljubavnoj priči koja to zapravo nije. Susret dvoje ljudi koji se nikako nije trebao dogoditi ostao je u natruhama sjećanja jednog i drugog protagonista čitavih dvadeset godina . I dok su i on i ona nastavili svoje živote, čekanje onog trenutka kada će se ponovno sresti obilježilo je njihove živote.
Ona, kći balkanskog mafijaškog bosa, pronicljivog i inteligentnog, poznatog policiji, ali nikad procesuiranog; i on, novinar, policajac, špijun ili agent, svakako nešto od toga, susreću se u trenutku kada on dolazi na njezino imanje intervjuirati njezina oca. Kratka romansa dvoje ljudi na suprotnim stranama, svjesnih da su prepreke njihovoj vezi prevelike, toliko je lijepo, toplo i jednostavno napisana da me baš osvojila.
Autorica piše pod pseudonimom Ana Maya, i sama je zagonetna. Jedino što je odaje je dobro poznavanje prilika u bivšoj državi pa nagađamo da je s ovih, balkanskih prostora.
Da objava “Što čitamo ovog ljeta” ne bi bila samo nabrajanje laganog štiva, evo i nešto za ozbiljnije čitače. Plivač je fascinantna životna i sportska drama Alfreda Nakachea, vrhunskog sportaša, koji je predstavljao Francusku na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936., a potom i u Londonu 1948. godine. Tragičan život višestrukog prvaka Francuske i europskog rekordera u ovom biografskom, gotovo dokumentarnom romanu, odlično je prenio novinar Pierre Assouline.
Između tih dvaju sportskih trijumfa, Alfred se suočio s najtežim životnim iskušenjem. Zavidan na Nakacheaove sportske uspjehe, najveći rival, Jacques Cartonnet, koji se pridružio francuskim kolaboracionistima, prokazuje Alfreda kao Židova i člana pokreta otpora. Nakache je deportiran sa suprugom Paule i kćeri Annie najprije u jedan, a zatim i u nekoliko različitih logora smrti. Od Auschwitza do Buchenwalda, kroz strahote marša smrti, preživio je zahvaljujući iznimnoj snazi volje i sportskom duhu.
Ovo je roman koji morate pročitati jer je sama Nakacheova sudbina dramatičnija od bilo kakve fikcije. Dobio je nadimak „Plivač iz Auschwitza“.
Simon i Vicky naizgled su savršen bračni par. On je profesor prava na ugledom sveučilištu, a ona radi u prihvatilištu za žene, žrtve nasilja. S tom pretpostavkom bacamo se na čitanje ovog izvrsnog trilera koji mi je pravo osvježenje u moru uvijek istih romana, istih zapleta, istih preokreta. Ono što ću sad reći neka vam bude misao vodila tijekom čitanja – i Simon i Vicky lažu.
Pogledaj pažljivije neka ovog ljeta bude obavezna stavka na vašem popisu za čitanje! Vjerujte mi, uživat ćete! Likovi su super jer su užasni, ali simpatični pa čak donekle i navijate za njih. Ali pisac, fascinantno, u neku ruku upravlja i osjećajima čitatelja. Vidite, čak i kad ne volite neki lik, kad vam se čini patetičan i cmoljav, to ima svoje razloge. Apsolutno sam oduševljena ovim romanom jer me podsjeća na trilere i krimiće koje sam čitala kad sam bila mlađa i koji su bili toliko dobro napisani da vam se u glavi stvori „BUM“ kad napokon dođete do kraja.
Troje je roman koji je još uvijek i na mome popisu “što čitamo ovog ljeta”. Sadržaj ću preuzeti sa stranice izdavača, a ispod ću vam ukratko reći zašto, iako ga još nisam pročitala, smatram da je ovo top roman za ljeto. Odnosno, za bilo kad, jer ako ste dosad čitali Valerie Perrin, onda znate koliko je super sve što ona napiše!
Nina Beau, Étienne Beaulieu i Adrien Bobin imaju deset godina kad se početkom rujna 1986. upoznaju u dvorištu osnovne škole u La Comelleu, gradiću u francuskoj provinciji. Povezuje ih podudarnost – početno slovo njihovih prezimena. No ubrzo postaju nerazdvojni. Zavjetuju se da će jednoga dana napustiti svoj gradić i zajedno otići na studij u Pariz, osnovati bend i nikada se ne razdvajati. No trideset jednu godinu poslije više se ne viđaju, ne razgovaraju, glazbena pratnja njihove priče iznenada je utihnula…
Ovaj sam roman stavila na svoju ljetnu listu ponajprije zbog naslovnice, a onda i zato što ima jako puno stranica i jednostavno trebam biti na godišnjem odmoru da bih ga pročitala pažljivo kako zaslužuje. Već sam komentirala Troje s vama na društvenim mrežama i rekli ste mi da vam je to čak najbolji roman ove autorice, stoga se izuzetno veselim čitanju!
Ah, Kristin Hannah… Jedna od mojih omiljenih autorica. Kako bismo se malo odmaknuli od laganog štiva, Troje i Između sestara donijet će nam emocije i dubinu koju trebamo. Premda ni ja još nisam pročitala ovu priču, vjerujem da će se (ne samo naslovnicom), savršeno uklopiti u ljetne dane na plaži, kada je sunce nisko, a nebo prošarano najljepšim bojama sutona.
O čemu se radi? Prije mnogo godina Meghann Dontess donijela je pogrešnu odluku kojom je sve izgubila, uključujući i ljubav sestre Claire. Danas je Meghann uspješna odvjetnica koja ne vjeruje u intimnost – sve dok ne upozna onog jednog posebnog muškarca koji je može navesti da promijeni mišljenje. Claire Cavenaugh zaljubljuje se prvi put u životu. Kako se približava dan vjenčanja, ona se priprema suočiti s odlučnom starijom sestrom. Kad se nađu nakon gotovo dva desetljeća razdvojenosti, te dvije žene koje vjeruju da nemaju ništa zajedničko, pokušat će postati ono što nikada nisu bile: obitelj. P.S. Pripremimo maramice.
Ovaj serijal prati ajmo reći braću Eaton, mrzovoljne seksi kauboje, sportaše i tako to. Prvi nam roman nosi Rhett Eaton i njegova takozvana dadilja Summer. Drugi nastavak, meni najdraži, čine najstariji brat Cade i – ovaj put – prava dadilja njegova sina, Willa. A treći dio nose Jasper, nešto kao posvojeni sin Eatonovih i nježna balerina Sloane.
Dakle, vau! Nakon što mi se jako svidio prvi nastavak, Bez premca, jedva sam čekala da i ostatak serijala uvali svoje zgodne kaubojske guze na moju policu! Bez srca i Bez dahadobila sam istodobno i čitala ih jedan za drugim i eto! Baš sam sretna, jako su mi se svidjeli, uživala sam u čitanju! Istodobno, jako sam tužna jer sljedeća dva nastavka još nisu prevedena, a imam ogromna očekivanja.
Uglavnom, imam osjećaj da će cijeli serijal biti top i baš se radujem! Već dugo nisam našla ljubavne romane koji su po mome guštu, pogotovo ne one suvremene. I baš mi je drago da sam naišla na ove kauboje! Ovo je točno ono što nam treba da vrući ljetni dani postaju još vrući!
I, jeste li bacili ono na naš popis? Kako vam se čini? Ima li nešto što i vas privlači, nešto što će se definitivno naći i na vašem čitateljskom meniju?
Ako je vaša lista ljetnog štiva već napravljena, pišite nam preporuke, dobrih knjiga nikad dosta!
A između čitanja – kupanje, sladoled, večernje šetnje, roštilji i pokoji zalazak sunca s knjigom u ruci. Zvuči kao plan, zar ne?
Roman Gospodarica pčela izgrađen je na djeliću stvarnog života, fenomenu plesne kuge koji se pojavio 1518. godine u Strasbourgu. Naizgled ničim izazvane, žene su padale u plesni trans i plesale danima, noćima, bez stajanja.
Prva među njima bila je, tako piše Frau Troffea.
Hoćeš li čuti zašto one žene plešu? Plešu zato što nema drugog načina za spasenje. Ti i Mutter rekle ste mi puno puta: Strasbourg klizi u pakao. A mi, žene, nosimo sav teret toga. Ili smo podčinjene, ili smo protjerane, i uvijek, uvijek smo proklete. Molitve nam ne mogu pomoći, svećenici nam neće pomoći. (str. 159.)
Do dana današnjega, nije razjašnjeno zašto su žene plesale. Ne postoji nikakvo objašnjenje. Ono što se zna jest da su plesale, a zatim zbog tog plesa bile kažnjavanje ili su umirale.
Gospodarica pčela
U isto vrijeme, dok Frau Troffea počinje svoju plesnu maniju kojoj će se do kraja mjeseca pridružiti stotine žena, u selu nedaleko od Strasbourga živi Lisbet. U visokoj je trudnoći, živi sa suprugom i svekrvom, a život s njima sve je osim jednostavan. Lisbet se brine o pčelama – one su razlog zbog kojeg ta obitelj živi ipak u malo boljim uvjetima nego ostale obitelji.
Njezina povezanost s pčelama nadnaravne je prirode, pa čim se nađe ondje, odmah se sve u njoj složi na svoje mjesto, kao zvijezde koje se poredaju u sretne konstelacije. (str, 24.)
AI generated
Zatim, život im se svima okreće naglavce. Budući da Crkva smatra da pčele uzimaju nektar s crkvenih cvjetova, odluči položiti pravo na sve što pčele daju Lisbetinog obitelji – med i vosak. Lisbetin suprug Henne odlazi iz kuće razriješiti taj spor.
Lisbet i svekrva Sophey ostaju čekati Henninu sestru, ženu koja je posljednjih sedam godina u planinama okajavala zločin o kojem se nitko ne usudi govoriti. Što je to Agnethe napravila, toliko strašno da je morala sedam godina trpjeti pokoru?
A onda pogleda u Agnetheino lice, u te čvrsto stisnute usnice, i shvati da ondje nema straha: naprotiv, oči joj sjaje od ljutnje. Lisbet pomisli da je možda bila u krivu, da Agnethe nije zec, nego lisica. (str. 38.)
Dok na ulicama grada bjesni plesna manija, pod krovom gdje žive Lisbeth, Agnethe i Sophey bjesne tajne, laži, prevare i strasti. Najbolje bi bilo da ostanu skrivene.
Lisbet – gospodarica pčela
Lisbet je žena koja je bila uvjerena da se udala iz ljubavi, dok njezin brak nije stavljen na veliku kušnju. U velikom strahu za dijete u svom trbuhu, ona izbjegava vezati se, čak i misliti na njega. Njezin je položaj u suprugovoj kući loš, no Lisbet je nadarena za pčelarstvo. Njezin odnos s pčelama poseban je, gotovo magičan, i zahvaljujući njoj njihove su košnice svakoga dana pune slatkoga meda.
…pčele su samo svoje. To je prvo što su je one naučile, čak i dok ih je mamila u košnice. Pčele nisu bedasta stvorenja, one imaju vlastiti um… (str. 76.)
Kad se Agnethe vrati kući, ćelava, ozlijeđena, ostarjela, Lisbet shvaća da postoji toliko toga što ne zna o muževoj obitelji. Pokušava se zbližiti sa šogoricom, no ona krije tajne koje nisu nimalo bezazlene. A Lisbet je znatiželjna. I pametna. I pronicljiva.
AI generated
Jako volim
U pisanje Kiran Millwood Hargrave zaljubila sam se čitajući njezin prvi kod nas preveden roman, Milosti (link na dnu osvrta). Način na koji piše toliko je lijep i poetičan; svaka je rečenica na mjestu i bez obzira sviđa li vam se tema, uživate u čitanju. Gospodarica pčela možda je čak i bolja nego Milosti. Motivi su isti. Žene, snaga, zajedništvo, prijateljstvo, ljubav. A zatim muškarci, Crkva, patrijarhat, podčinjavanje, kazne.
Autorica je na sitnom komadiću povijesti, na apsurdu koji bi bio zaboravljen da je objašnjen, izgradila čitavu jednu priču o ljubavi, patnji i boli. Gospodarica pčela roman je koji vas opčini i uvuče od sebe već od prvoga poglavlja. Nakon što pročitate o ženama koje su ubijale vlastitu novorođenčad kako bi u kući bilo manje usta koja treba hraniti, znate da vam se priča neće svidjeti. Ali isto tako znate da ćete se u nju zaljubiti.
Kod Kiran Millwood Hargrave, čini mi se, nema samo crnog ili samo bijelog. Kod nje je sve toliko duboko promiješano da ne znamo gdje završava zlo, a počinje dobro. I premda sam, moram priznati, vrlo brzo naslutila veliku Agnethinu tajnu koja ju je poslala na brutalno pokajanje, nije mi to umanjilo užitak čitanja. Ovo je jedan od onih romana, makar meni, koji se pamti. Koji ponosno stoji na polici i čeka ponovno čitanje jer – definitivno će ga biti.
Gospodarica pčela najbolji je roman koji sam pročitala u svibnju i već vidim, bit će u užoj konkurenciji za roman 2026. godine. Nadam se da je to dovoljna preporuka. Svakako, svakako pročitajte!
AI generated
Ostali naslovi ove autorice
Kiran Millwood Hargrave (1990.) nagrađivana je britanska pjesnikinja, dramatičarka i autorica romana. Milosti je njezin prvi roman za odrasle; Gospodarica pčela je sljedeći.
Istina koju su razmijenili samo pogledima glasila je da je Anja Whitson bila hladna žena; sva toplina koju je imala bila je usmjerena prema suprugu. Neobično malo stizalo je do njezinih kćeri. (str. 5.)
Meredith i Nina Whitson sestre su koje nikad nije ogrijalo sunce majčine ljubavi, da se pjesnički izrazim. Njihova majka Anja hladna je poput Rusije iz koje je dolazi, iz koje je jednom davno pobjegla, a mi ne znamo ni kako ni zašto. Anja se smekša jedino kad vidi svog supruga, i njezine kćeri osjećaju da za njih ne ostaje ni trunčice ljubavi i podrške.
Otac je njihovo ljepilo, ono što ih drži na okupu. Kad voljeni otac premine, obje mu kćeri daju obećanje. Meredith, posvećena svojim kćerima i suprugu, obećava da će se brinuti za majku. Nina, divlja i nesputana duha, fotografkinja koja se nigdje predugo ne zadržava, obeća da će nagovoriti majku da im do kraja ispriča BAJKU.
Osloniti se na ljude radi utjehe nikad joj se nije činilo prirodnim. Posljednja stvar koju je željela nekom dati je moć da je povrijedi. Samoodržanje je jedina stvar koju je naučila od svoje majke. (str. 39.)
A bajka… Bajka zasigurno čini polovicu romana i toliko je dirljiva i teška da nitko neće ostati ravnodušan. Nisam ni ja.
Zimski vrt – bajka
Njezino ime je Vera, ona je siromašna seoska djevojka, nitko. Ona živi u čarobnom carstvu zvanom Snježna kraljevina, no njezin voljeni svijet nestaje. Zlo je došlo u zemlju, kotrlja se kaldrmom u crnim kočijama koje je poslao mračni, zli vitez koji sve želi uništiti. (str. 7.)
Početak kao i svaki drugi. Siromašna djevojka, princ i zli vitez. Dok Meredith ljutito odbija slušanje bajke za koju vjeruje da joj je donijela samo nesreću, Nina je uporna.
Desetljećima je govorila sama sebi da mamine bajke ne znače ništa; sad je morala priznati da je to bila laž. Obožavala je te priče, a tijekom pričanja slučajno je znala voljeti i mamu. Zato ih je Meredith prestala slušati. Previše je boljelo. (str. 60.)
I dok se čini da majka polako gubi dodir sa stvarnošću, jedino što ih drži na okupu jest bajka. Svaku večer, u potpunom mraku, majka priča o Veri, Aleksandru i ulicama Snježne Kraljevine. Kako priča napreduje, postaje jasno da to uopće nije bajka.
Kakva se to strava dogodila mladoj Veri u dalekoj, hladnoj Rusiji? I… Najvažnije pitanje. Tko je uopće Vera?
Još jedna Kristin Hannah
Zimski vrt je roman koji je vrlo, vrlo brzo, valjda na samom početku, došao na sam vrh meni najdražih romana Kristin Hannah. Do sada je to mjesto čvrsto držala Slavujeva pjesma (link na osvrt dolje u popisu romana), ali sada… Ne mogu vam opisati koliko me Zimski vrt najprije zaintrigirao, a onda i opčinio.
Za sve je kriva, rekla bih, bajka. Realni dio, koji se događa u sadašnjosti, zanimljiv je, ali nije ništa posebno. Čak me i razbjesnio, više nego išta drugo. Kakva je to majka koja ne obraća pozornost na svoju djecu, koja im ne daje ljubav i toplinu, već samo ignoriranje i hladnoću? Postoji li opravdanje za takvu ženu?
Autorica taj pomalo obični dio vješto isprepliće s bajkom. Odmah nam je jasno da u toj bajci nešto ne štima. Na nekim je dijelovima previše stvarna, previše jasna. Majčine reakcije dok je pripovijeda čudne su i plaše nas. Ali kako napreduje, ne možemo prestati čitati. Želimo saznati tko je ta hladna Anja Whitson, kakve veze ima s mladom Verom iz bajke. Zajedno sa sestrama Meredith i Ninom, pratimo večer po večer, dio po dio bajke dok, na kraju, ne dođemo do bolne istine.
Ako je išta naučila od svega ovoga, onda je to da život – i ljubav – mogu nestati u sekundi. Ako ga imaš, trebaš ga držati svom snagom i uživat u svakoj sekundi. (str. 377.)
Zimski vrt – priča o ženama
Kao i ostali romani ove autorice, i Zimski vrt priča je prvenstveno o ženama. Ono što žene mogu preživjeti, što mogu žrtvovati za one koje vole, to nitko drugi ne može.
Zatim, ovo je knjiga o obitelji pa o ljubavi.
„U ime čega ćemo nazdraviti?“ „Što kažete na obitelji? … Za one koji su ovdje, one koji su otišli, i one koji su izgubljeni.“ (str. 329.)
Iako postupke majke Anje nisam uspjela razumjeti čak ni nakon otkrića svih tajni, bila sam stvarno sretna što su je kćeri napokon do kraja upoznale, zbližile se s njom i došle do te majčinske nježnosti o kojoj su oduvijek maštale.
Radost i tuga sastavni su dio paketa; trik je bio u tome da osjetiš sve, ali da se samo malo čvršće držiš radosti jer nikad ne znaš kad bi se snažno srce moglo ugasiti. (str. 384.)
Na kraju ima par situacija koje su, onako, iznenađujuće. Neću spojlati, ali reći ću da nisam plakala skroz do 384. stranice.
Za kraj, ako inače volite emotivne priče koje će vas zaljuljati, nemojte se uopće dvoumiti. Uzmite Zimski vrt i počnite. Utonite u hladnu Snježnu Kraljevinu i pravite društvo Meredith, Nini i njihovoj majci u otkrivanju istine, snage, hrabrosti, obitelji i ljubavi.
Ostali naslovi ove autorice
Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.
Kod nas su, u nakladi Znanja, dosad objavljeni sljedeći naslovi:
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
