Ljeto na naslovnicama

Koju vi birate?

Knjige i more

Zadnja dva tjedna bompardiraju nas naslovima koji u sebi imaju inačicu “gotovo je ljeto” rečenice. Budući da ljeto, a čini se da to treba ponoviti većini portala, traje do 23. rujna, a mi se u Dalmaciji ponekad kupamo u moru i početkom jeseni, odlučile smo pokazati da LJETO NIJE GOTOVO. Odabrale smo deset knjiga koje imaju divne, ljetne naslovnice.
Ljeto na naslovnicama – malo je toga ljepše i utješnije od njih, zar ne? More u svim svojim oblicima liječi, pogled na plažu opušta, a pomisao na sunce usrećuje! Zato sljedeći put, kad negdje pročitate da je “kraj ljeta”, izvucite jednu od ovih ljepotica!

Čitati ih možete bilo kad i bilo gdje, ljeto je ionako stanje uma. Sada u njima možemo uživati na plaži, uz more, rijeku ili jezero. Kad dođe zima, mogu nas grijati dozivajući sunčane, slane uspomene na ljeto.

Svjesne smo da ima toliko puno romana svih žanrova koji imaju ljeto na naslovnicama! Kako smo odabrale ovih deset? Smijat ćete se…
Nismo imale nikakav kriterij. Prekopale smo police i što smo našle, to vam predstavljamo.

Valerie Perrin: Troje

Budući da ovaj Troje još nismo stigle pročitati, sadržaj koji stavljamo ovdje preuzele smo sa stranice izdavača. Roman smo odabrale ne samo zbog predivne ljetne naslovnice, nego i zbog hrpe vaših komentara na Facebooku u kojima oduševljeno hvalite njegovu radnju i emocije koje budi u čitateljima.

Nina Beau, Étienne Beaulieu i Adrien Bobin imaju deset godina kad se početkom rujna 1986. upoznaju u dvorištu osnovne škole. Povezuje ih podudarnost – početno slovo njihovih prezimena. No ubrzo postaju nerazdvojni. Zavjetuju se da će jednoga dana napustiti svoj gradić i zajedno otići na studij u Pariz, osnovati bend i nikada se ne razdvajati. No trideset jednu godinu poslije više se ne viđaju i ne razgovaraju.
Godina je 2017. Iz jezera u La Comelleu izvučena je automobilska olupina u kojoj je tijelo. Čini se da postoji posebna veza između troje nerazdvojnih prijatelja iz djetinjstva i pronađene olupine…

T. J. Reid: Malibu gori

Djeca legendarnog pjevača Micka Rive i ove godine priređuju tradicionalnu zabavu za kraj ljeta. Ta zabava najvažniji je i najiščekivaniji događaj sezone i svi žele biti pozvani.
A onda dolazi jedan neželjeni gost i sve kreće kvragu.

Malibu gori savršen je spoj obiteljske drame i povijesne fikcije. Nema toga što mi se nije svidjelo. Od samog uvoda, koji konstatira da „drugi dijelovi SAD-a imaju takve-i-takve-probleme, a Malibu jednostavno gori“, nisam mogla prestati čitati. I obje su paralelne priče jednako dobre. Ona u ajmo reći sadašnjosti, 1983., i ona u prošlosti, kada se June i Mick Riva tek zaljubljuju. Obje su podjednako zanimljive, bolne i lijepe. Obje postavljaju različita pitanja o važnosti obitelji, podrijetla i krvnih veza. O ljubavi, slobodi, samopoštovanju. O rješavanju problema i stalnoj borbi koja čini život. O tome tko smo i što nas definira.
Ovaj je roman ultimativno ljetno štivo koje ćete sigurno voljeti!

Ljeto na naslovnicama

Carley Fortune: Sva nova ljeta

Nekad davno, dok su još bili klinci, a onda i tinejdžeri, Perzefona Fraser i Sam Florek bili su nerazdvojni. Najprije najbolji prijatelji, a potom i zaljubljeni par. Jedni od onih ljudi koji svoju srodnu dušu pronađu vrlo, vrlo mladi. A onda se nešto dogodilo i ona je pobjegla natrag u grad, glavom bez obzira, i nikad se više nije osvrnula.
Dvanaest godina poslije prisiljena je vratiti se u gradić koji nije zaboravila, i vidjeti muškarca kojeg nikad nije prestala voljeti.

Od romana Sva nova ljeta nisam imala nikakva očekivanja. Bolje rečeno, bila su stvarno niska, imajući na umu da je nekoliko blogera koje pratim reklo da ih je razočarao.  
Kad sam počela čitati – paf! Odmah sam zaronila u nostalgični svijet Percyna djetinjstva. Roman sam čitala na plaži i pokraj bazena i toliko se uklapao u cijeli taj trenutak mog života! Kupanje, plivanje, skakanje… Kod nje jezero, kod mene (uglavnom) more… Snažna, seksi ljubavna priča dvoje sramežljivih tinejdžera pa zbunjenih odraslih ljudi koji i znaju i ne znaju kako dalje… Uživala sam od prve do posljednje stranice!

Kiran Milwood Hargrave: Milosti

Badnjak je, 1617. godina, Norveška. Muškarci odlaze na more u ribolov, no u tren oka diže se oluja. Četrdesetak muškaraca gine na moru. More ih vraća u luku danima poslije. Na otoku Vardø ostaju samo žene. Na zabitom otočiću još uvijek, uz dominantno kršćanstvo, postoje ostaci starih vjerovanja. Još uvijek se ljudi pouzdaju u rune i tkalce vjetra, a jedna je žena otišla posebno daleko – obukla je hlače. Crkva šalje svog povjerenika da uvede red.
Na otok pun žena stiže lovac na vještice.

Roman Milosti toliko mi se svidio da sam ga uvrstila na listu najboljih romana pročitanih u 2023. godini! Sve u njemu bilo mi je predivno! Poetski način na koji autorica piše, ljepota riječi i rečenica koje se isprepliću i pripovijedaju o izoliranosti, klaustrofobiji male zajednice, o zloći, ali i o nježnosti i ljubavi… Ako je lov na vještice tema o kojoj volite čitati, ako uživate u snažnim emocijama koje izazivaju nepravda, predrasude i strah od nepoznatog, uzmite Milosti. Vjerujem da nećete požaliti. One su snažno, iskreno, teško, istinski surovo štivo koje se uvlači u čitatelja i ne pušta ga na miru, čak i kad je zadnja korica odavno zatvorena.

Kristin Hannah: Njezina bitka

Jolene Zarkades vojnikinja je nesretnog djetinjstva, a Michael Zarkades odvjetnik koji se u posljednje udaljio od supruge. Roditelji su dviju djevojčica i sve bi im trebalo ići super, no čini se da im je brak pred raspadom. Tada, Jolene i njezina najbolja prijateljica Tami pozvane su na bojište – u Irak. Obje su pilotkinje i uvjeravaju svoje obitelji da će biti daleko od opasnosti. No, Tami ima nešto što Jolene nema – podršku obitelji. Kod Jolene je sasvim druga priča, Michael mrzi svaki spomen na vojsku i rat i odbija iti razgovarati o tome. Ipak, dužnost zove i Jolene odlazi, ostavljajući zbunjenog Michaela da nosi sva četiri kuta kuća.
Tada se dogodi tragedija…

Njezina bitka još je jedan bestseler voljene Kristin Hannah, rado čitane autorice u čije se priče zaljubljuju čitatelji diljem svijeta. Iako me ovaj roman nije oduševio kao ostali njezini koje sam pročitala, pohvaljujem neobičan zaplet, likove o kojima ćete svakako razmišljati i stil pisanja koji – unatoč svim manama – ostaje klasična Hannah, predivan, lagan i liričan.

Ljeto na naslovnicama

Gabrielle Zevin: Sutra, i sutra, i sutra

Sam je četrnaestogodišnjak, a Sadie nešto mlađa. Sadina je sestra u istoj bolnici u kojoj se liječi i Sam nakon teške prometne nesreće u kojoj mu je stradala majka, a on ostao trajni invalid. Dvoje mladih otkriva zajedničku strast: igranje videoigara. U tom digitalnom svijetu razvija se  posebno prijateljstvo koje se naglo prekida, a slučajno se sreću osam godina kasnije kad su već odrasli.

Sutra, i sutra, i sutra roman je koji je dobio izvrsne kritike i dosta je izvanredan. Ovo je knjiga o razvoju videoindustrije, ali je i knjiga o ljubavi. Sadie i Sam uvijek prijatelji, dvoje ljudi koji se beskrajno vole, ali su toliko kompleksni karakteri da teško mogu biti zajedno. Zapravo se radi o velikoj ljubavnoj priči koja je na putu da se realizira, ali uvijek postoje zapreke. 

Laura Spence-Ash: A onda more

Knjiga A onda more nastala je nakon što se autorica zainteresirala za članak objavljen 1998. u The New York Timesu, o skupini odraslih Britanaca koji su se vratili u SAD da bi posjetili obitelji i mjesta gdje su živjeli 1940. godine. Procjenjuje se da je na taj način oko 14.000 djece napustilo svoje domove tijekom Drugog svjetskog rata u Velikoj Britaniji.

Godina je 1940. Dok njemačke bombe padaju u neposrednoj blizini Londona, mlada radnička obitelj Millie i Reginalda Thompsona donosi tešku odluku. Svoju kćer Beatrix odluče poslati u SAD kako bi je zaštitili od ratnih zbivanja. Jedanestogodišnja Beatrix zajedno sa skupinom djece prelazi Atlantik gdje je čeka obitelj Gregory – Nancy i Ethan – te njihovi sinovi William i Gerald.

Iako se djelomično odvija tijekom Drugog svjetskog rata, priča nije tipična povijesna fikcija. Rekla bih da je A onda more prvo knjiga o odrastanju, o kompromisima koje život stavlja pred nas kako bismo zaštitili one koje volimo. Knjiga o obitelji. I knjiga o ljubavi. Ova dirljiva obiteljska saga kojoj je glavni lik djevojčica/mlada žena Beatrix, potresna je priča o gubitku, nadi i životu koji se  događa od rođenja do smrti i svega između.

Louise Nealon: Djevojka koja je gledala zvijezde

Djevojka koja je gledala zvijezde roman je prvijenac mlade irske spisateljice. Priča govori o Debbie koja živi s majkom Maeve, plahom ženom fokusiranom na svoj mali svijet i snove te neobičnim ujakom koji živi u kamp kućici. Premda su svi likovi vrlo osebujni, očito je da ih veže velika ljubav. Život je to na obiteljskoj mliječnoj farmi četrdeset minuta i cijeli jedan svijet daleko od Dublina.
Stoga je odlazak na Trinity College u Dublinu za Debbie tjelesni, psihološki i kulturološki šok. A onda se dogodi tragedija koja poremeti život čitave Debbiene male obitelji…

Roman mi se jako svidio zbog nespretne, zbrčkane, vrlo iskrene djevojke koja se ne snalazi u velikom sveučilišnom gradu. Priča je to puna osjećaja, u kojoj će se mnogi od nas pronaći. Ali ona nije samo laganica koju ćete progutati u jedno popodne. Puno je toga u njoj što plaši, rastužuje i boli…

Ljetni kolaž

Charlotte McConaghy: Posljednji let

Posljednji let prati mladu Franny koja je ornitologinja. Za bavljenje i proučavanje ptica ne treba joj nikakva diploma jer je ona u stvari ni nema. Treba joj samo neizmjerna ljubav prema pticama, a toga Franny ima u izobilju. Stvari na Zemlji nisu dobre. Kako je globalno zatopljenje raslo, a razina mora se dizala mnoge su životinjske i biljne vrste nestale. Franny je odlučna u praćenju posljednje migracije arktičkih čigri od  Grenlanda na Antarktiku. Nakon što stigne na Grenland, nagovara lokalne ribare da je prime na brod. Kako vrijeme odmiče jasno je da Franny ima i druge razloge zbog kojih se otisnula na ovo daleko putovanje. Posljednji let njezina je životna priča.

Posljednji let jedna je od najljepših ljubavnih priča koju sam ikad pročitala. Upravo zato što je neobična, intimna, drugačija i ničemu slična, osvojila me na prvo čitanje. Još k tome, kad se sve to događa u svijetlu zemaljske kataklizme izumiranja većine životinjskih vrsta, knjiga dobiva jedan drugačiji, potpuno osobni pečat. Žena na rubu živčanog sloma koja se bori za spas malenih arktičkih čigri i priča o ljubavi koja traje i koja je veća od života, osvojit će zasigurno srca mnogih čitatelja.

Alison Espach: Bilješke o tvom iznenadnom nestanku

Šesnaestogodišnja Kathy bila je sve ono što je njezina trinaestogodišnja sestra Sally željela poslati. Lijepa, uspješna, elokventna, sveprisutna na školskim zabavama, zapamćena na priredbama. Kathy je bila zvjezdica koju su baš svi primjećivali. Za introvertnu, racionalnu i pouzdanu Sally nije bilo dileme. Sestra je njezina nit vodilja kroz život. No život nije idiličan. Život je grub, surov i neizbježan. Kad Kathy ode, Sallyin se život nastavlja.

Bilješke o tvom iznenadnom nestanku roman je nakon kojeg ostanete s pročitanom knjigom u ruci i razmišljate o tome kako nam jedan trenutak može obilježiti čitav život. I nakon što se on dogodi, više nikad ništa nije isto. Zatim razmišljate o tome kako je život niz sretnih trenutaka i samo jednog nesretnog koji nas određuje.
Knjiga je izuzetno emotivna. Dirljiva i potresna istovremeno i na neobičan način lijepa. 

Ljeto na naslovnicama – uhvaćena uspomena

Vrlo skoro, duge tople dane zamijenit će najprije kišica, zatim dugi rukavi, potpom kaputi i prve pahulje.

Ima li ljepše zahvale ljetu od čitanja – i to onih knjiga koje nismo stigli progutati dok smo bili na odmoru, na plaži, uz more… I ima li toplijeg podsjetnika na to godišnje doba od naslovnica na kojima se pliva, trči po pijesku ili zamišljeno gleda prema velikom morskom plavetnilu?

Ljeto može biti uhvaćeno bilo gdje, najčešće u našim mislima i srcima, ali zar nije krasno uzeti knjige i… Uroniti u ljeto na naslovnicama…

Ljeto na naslovnicama

Gdje kupiti ove divne ljetne naslovnice:

Znanje

Stilus

Mozaik knjiga

Sonatina

Ako vam se sviđaju ljetne preporuke, nikako nemojte preskočiti naše objave Što čitati na godišnjem odmoru?, 10 ljetnih knjiga u hladu ispod bora te 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru.

Jurica Pavičić: Žigice

Nakladnik: Stilus, 2024.

Naslovnica knjige Žigice: ©Stilus

Jurica Pavičić Žigice

Novi roman Žigice

Svakim novim romanom Jurica Pavičić dokazuje nam da može više i bolje. Nakon romana Mater Dolorosa, novi roman Žigice željno sam očekivala. Ni ovaj put Pavičić nije razočarao, dapače. Žigice su, kao što je nakladnik istaknuo, istodobno mediteranski noir, obiteljska drama i kronika društva, ali za mene još nešto više.

Za mene (kao i sve one koji su se rodili u drugoj polovini prošlog stoljeća), roman je reminiscencija na dane kada su moji roditelji i apsolutno svi u mojoj okolini živjeli su na isti način.

Srednja radnička klasa ili, što bi rekli, običan narod; poneki zanatlija, majstor i puno uredskih službenika i činovnika (zanimanja u koja su spadali i moji roditelji) živjeli su u takozvanim neboderima. Nekad su te zgrade bile i ležeće, obične peterokatnice, ali mi smo ih besmisleno zvali neboderi.
Oni najslabijeg imovinskog stanja, puki proleteri, živjeli su u barakama ili potleušicama izrađenima uz tvornice, kako bi odmah nakon napornog osmosatnog radnog dana iskoračili iz tvornice i ušli u svoje barake.

Upravo o jednom takvom naselju baraka i potleušica, isprela se priča koju Jurica Pavičić tako realistično ocrtava.

Nije se to moralo dogoditi. Ali se dogodilo tog četvrtka u noći. str. 9.

Požar

Trebala je to biti tek mala paljevina na strogo izoliranom području, ali vjetar je naglo promijenio smjer. Iz južnog kišovitog lebića koji je donosio vlažni zrak, naglo je prešlo u jednu od marčanih bura na koju nas svake godine vrijedno upozoravaju pučki meteorolozi. Pospani, noćni, Split probudio se ujutro s pogledom na purpurni, vatrom osvijetljeni Mosor. Požar koji je nosila bura došao je jako blizu kućama u predgrađu.

Tko je jednom potpalio požar, vrlo će vjerovatno to učiniti i drugi put. str. 52.

Na zgarištu

Sve službe, vatrogasci, policija i volonteri izašli su na teren kako bi savladali vatrenu stihiju. I uspjeli su na kraju. Ali osim što je buktinja požderala uzobalnu padinu Mosora, uzela je  i jedan ljudski život zbog čega se istraga o požaru pretvara u istragu o ubojstvu.  Vatrogasni inspektor Stanko nema dvojbi. Požar je podmetnut. Na zgarištu su pronađene odbačene žigice.

Petar

Mladi je inspektor na zgarištu, nedaleko kuće davno osuđenog piromana. Pobješnjela svjetina zaziva linč, ali Petar je oprezan. Zašto bi netko palio tako blizu svog doma, još k tome mjesto na kojem je desetak napuštenih, beskorisnih baraka, relikt davno propale tvornice, otišle u stečaj.

Petar je znao da u istrazi koji put čovjek mora imati i sreće. A snimka koju je gledao bila je njegov bljesak slučajne, nezaslužene sreće. str. 80.

Mladen

Mladen Božiković zaljubljenik je u planinu. Svaki kamen, travka ili korov na obližnjim brdima poznat mu je kao i vrludave staze kojima se služe planinari. Mnoge od njih je kao aktivni planinar i sam markirao. Planina je njegov bijeg od problema, mjesto gdje odmara dušu i um i meditira. Međutim, danas Mladen nije miran.  Na požarištu je stradala i njegova djedovina.

I to taman kada je umrla stara Bosa, posljednja stanovnica ubogih baraka. Ta je zemlja konačno trebala pripasti Mladenu. Tako je zapisano još od djedova. To je njegova, Nikotova zemlja. Zemlja njegovih predaka. A sad je izgorjela i zemlja i barake i slučajna namjernica koja se tu nesretno zatekla.

I to sve zato što je vjetar neplanirano promijenio smjer.

Ništa im-ni posao, ni karijera, ni novci-nije toliko važno kao ono zbog čega su ovdje. Planina. Planina koju je on spalio. str. 244.

Dojam o djelu Žigice

Jurica Pavičić i ovaj put radnju smješta u mediteranski milje Splita i njegove okolice.

Jadranski požari nepoznatih piromana koji se događaju sporadično u ljetnim mjesecima, a posebno onaj katastrofalani iz ljeta 2017. u okolici Splita, začetak je ideje je koja je tinjala u Pavičićevu umu pri pisanju Žigica.

U prvom dijelu romana radi se o klasičnom krimiću, a zatim se u drugom dijelu Pavičić odmiče od klasične policijske istrage i bazira se na istinskoj ljudskoj drami čovjeka koji se spletom okolnosti našao u bezizlaznoj imovinsko-pravnoj situaciji. Imovinski interes stavlja tog čovjeka u ulogu osumnjičenika za golemi požar.

Pavičić, i sam zaljubljenik u prirodu, hodač, šetač, čovjek koji promatra krš, makiju i planinsku golet s divljenjem i obožavanjem, unio je emociju u svaki opožareni djelić Mosora u romanu.

Ta iskonska, duboka ljubav prema prirodi u svakom obliku posebna je vrijednost romana.

Druga vrijednost je sama priča. Naizgled jednostavna. Običan čovjek, neprimjetan, iz funkcionalne obitelji, brižan otac i suprug, donosi dvojbenu moralnu odluku kako bi financijski pomogao svoje bližnje. Rješenje koje izabire neizostavno ga vodi u zločin, ali taj je zločin potpomognut dubokim političkim i uhljebskim strukturama koji u svemu nalaze svoj interes.

I ti ljudi iz sjene, korumpirani i moćni, često se izvuku bez posljedica.

Svjestan je toga i mladi policajac Petar (lik koji ponovno vraća povjerenje u našu policiju). Svjesna je toga i osumnjičenikova supruga koja razumije i uzrok i posljedicu tog suludog čina. Svjestan je toga donekle i osumnjičenikov sin. Ali to su mali ljudi. Oni veliki nevidljivi su. Ali i njih ponekad sustigne ruka pravde.

Roman Žigice respektabilni je hrvatski krimić koji svakako vrijedi pročitati. Potresan i emotivan, sadržajno dojmljiv i vjerodostojan, držat će vašu pažnju cijelo vrijeme čitanja, a još dugo nakon njega razmišljat ćete o institucijama i ljudima koji se nalaze u vrhuški društvene moći u ovoj zemlji.

Jurica Pavičić Žigice

O autoru

Jurica Pavičić je hrvatski romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar. Literarni ugled stekao je svojim kratkim pričama te trilerima i kriminalističkim romanima u kojima miješa socijalnu analizu s mračnom vizijom ljudske prirode i kompleksnim moralnim situacijama. Dobitnik je više književnih nagrada. Njegov roman Crvena voda (objavljen 2017.) dobio je nakon prijevoda na francuski 2021., nagradu Grand Prix za najbolji europski kriminalistički roman. Žigice su njegov posljednji objavljeni roman.

Gdje kupiti:

Stilus

Emilia Hart: Weywardice

Nakladnik: Stilus knjiga, 2024.

Naslovnica romana Weywardice: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

Emilia Hart: Weywardice

Vještica. Riječ klizi niz usne kao zmija, silazi s jezika gusta i crna kao katran. … tu su riječ izmislili muškarci, riječ koja daje moć onima koji je izgovaraju, ne onima koje opisuje. Riječ koja podiže vješala i lomače, žive žene pretvara u trupla.
(Altha, str. 149.)

Weywardice, 1619. – Altha

Altha je u zatvoru, optužena za ubojstvo muškarca kojeg je pregazilo krdo vlastitih krava. Sa svih strana optužuju je da je vještica. Uglavnom muškarci.
Jer Altha je, baš poput svoje majke, neobična žena. Danas bi se reklo – liječnica. No ona je puno više od toga. Kao i mnoge Weywardice prije nje, Altha ima poseban odnos s prirodom. Ona je može čuti i osjetiti. Zauzvrat, i priroda sluša nju. Posebno vrane.

Nije da tvrdim kako ja znam mnogo o dušama. Nisam učena žena, znam samo ono čemu me naučila majka, kao što je nju naučila njezina. Ali znam razlikovati dobro od zla, svjetlo od tame.
I poznajem vraga.
Vidjela sam ga.
(Altha, str. 127.)

Weywardice, 1942. – Violet

Violet raste u domu punom hladnoće i otuđenosti, čvrsto stegnuta uzdama doličnosti koje drži njezin bešćutni otac. Željna znanja, učenja, slobode, Violet čezne za tim da ode što dalje od grandioznog dvorca u kojem živi. Proganjaju je šaputanja sluga o tome kako joj je majka bila čudakinja koja je prije smrti poludjela toliko da ju se moralo držati zaključanom. Peku je pogledi svih koje susretne jer je i ona, čini se, na majku. Bliža s prirodom nego će ijedan muškarac njezine krvi ikada biti.

Za oca je kljova – i sve drugo u Hallu njoj slično – bila samo trofej. Plemenite životinje ne treba proučavati ili štovati, nego ih samo pobijediti.
Njih dvoje nikada neće razumjeti jedno drugo.
(Violet, str. 72.)

Weywardice, 2019. – Kate

Kate od pratetke koju je jedva poznavala nasljeđuje seljačku kolibicu u zabačenom mjestašcu Crows Beck.

… i ugledala je selo, Crows Beck, s druge strane padine. Krasan pogled. Ali nešto u njemu ju je rastužilo. Kao da gleda u zatvor. Divan, zeleni zatvor, ptice pjevaju i vretenca svjetlucaju, teče jantarni potočić, ali ipak je to zatvor. (Kate, str. 20.)

Kad nema druge nego usred noći pobjeći od nasilnog partnera, Kate se skrije upravo u tu kolibicu. Dugo potiskivan dio njezina bića procvjeta okružen prirodom i neobičnom aurom pokojne pratetke, no nevolje za Kate nisu gotove. Ljubomorni joj je muškarac na tragu jer sa sobom je, bježeći, ponijela nešto njegovo.

Emilia Hart: Weywardice

Jesu li sve žene vještice?

Roman Weywardice toliko je dobar da vam, iskreno, ni ne treba moja preporuka. Dovoljno je pogledati naslovnicu i pročitati sažetak i već znate da vas čeka poslastica! Ipak, možda ćete pomisliti da ste pročitali već dovoljno romana o snažnim ženama i vješticama (i upitati se kako je moguće da se ta dva motiva uvijek isprepliću, čak toliko da su gotovo postali sinonimi – makar u književnosti). Možda ćete zaključiti da se na tu temu ništa novo nema za reći, ali vjerujte mi, Weywardice su nešto posebno.

Čitala sam određen broj romana na ovu temu. Tu su Vještičji sat Chrisa Bohjaliana, Milosti Kiran Milwood Hargrave i Rogus Ivane Šojat. I svi su fantastični, no Weywardice se odlikuju posebnim stilom pisanja koji i ono najružnije lako prikazuje na poetičan način.

Radnjom dominiraju mračni motivi – vještice, napitci, vrane, dvorac i nasilje. A opet, priča je toliko lijepa i teško je povjerovati da je ovo roman prvijenac autorice Emilije Hart. Čak i kad se događaju gadne stvari, autorica ih oslikava riječima iz kojih, iza užasa, i dalje osjetimo sunce kako sja, čujemo pjesmu ptica i osjetimo miris zemlje koja nas okružuje.

Poglavlja su kratka, no vrlo efektna i teško ćete prestati čitati, jednom kad vas priča uvuče u sebe i kad se zalaufate. A tek pa sve počne sjedati na svoje mjesto… Jamčim vam roman koji ćete stvarno pamtiti!

Vau, kakva priča!

Istog trenutka kad sam raspakirala paket koji nam je poslala ekipica iz Stilusa, znala sam, ma znala sam da su Weywardice priča koja će rasturiti! Odmah sam je uzela na čitanje jer tako lijepe korice moraju u sebi skrivati još ljepšu i bogatiju priču! I doista je bilo tako. Weywardice su sve ono obećano na naslovnici! I „Trijumfalno!“ i „Bestseler“.

Već od uvodnog citata koji tumači naslov romana, jasno vam je da u ruke uzimate nešto dirljivo, sudbonosno i strašno i  predivno.
A onda počinje…

Priča triju žena koje dijele istu krv, istu magiju i sudbinu očarava od prvog retka. I ne zna se čija je bolja, Althina, Violetina ili Kateina. Isprva su sve nejasne. Pitamo se što se događa i kako su njih tri povezane. Ali onda, poput rijeke koja na svom putu prema moru nema ni jednu jedinu prepreku (osim jedne jedine pogreške u prijevodu koja me ekstra naživcirala), predivna storija o Weywardicama nastavlja teći, otkrivajući sve njihove tajne, moći, spletke, želje i strahove.

Mnogo toga izdaleka izgleda drukčije. Istina je kao ružnoća: mora joj se prići blizu da bi je se vidjelo. (Altha, str. 175.)

Oduševljena sam, a i to je malo reći!
Ne postoje riječi kojima bih vam dovoljno nahvalila i preporučila ovaj roman. Mogu vam samo reći da ga MORATE pročitati! Mogu vam reći još i da stranice kriju puno boli i straha, ali i povezanosti i rasta. Weywardice su posveta ženama, ali i ne samo njima. Ovo je priča za sve one koji vjeruju u poštovanje, ljubav, hrabrost, snagu i prirodu.

Emilia Hart: Weywardice

Ostali naslovi ove autorice:

Weywardice su prvi roman talentirane autorice Emilie Hart.

Suvišno je i reći da uzbuđeno čekamo njezine buduće romane!

Gdje kupiti roman Weywardice:

Stilus knjiga

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Nakladnik: Stilus, 2024.

Naslovnica romana Ženski krug dame Tan: ©Stilus

Preveo Dražen Čulić

Veliki liječnik Sun Simiao zapisao je: „Žene je deset puna teže liječiti od muškaraca“. … Moja je rođakinja sjajno liječila žene jer je s njima dijelila gubitke i radosti koje ovaj svijet nudi ženama. (str. 9.)

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Ženski krug dame Tan – povijesni okvir

Dvije stvari treba znati prije čitanja samog romana. Prva je da doista postoji knjiga Raznovrsni zapisi žene liječnice koju je sastavila Tan Yunxsian, upravo ona dama Tan iz naslova. To nam u svojoj bilješci govori sama autorica, i već na početku znate da će Ženski krug dame Tan biti fascinantan roman koji nećete zaboraviti.

Druga stvar koju je dobro znati jest običaj vezanja stopala, poznat kao lotosova stopala. Kad djevojčica iz imućne obitelji, ili iz one obitelji koja svojoj kćeri priželjkuje dobru (bogatu) udaju, napuni pet godina, počinje povezivanje stopala. To uglavnom rade majke ili sluškinje, ako su majke previše meka srca i osjetljive na bol djece.

Što manja stopala, to je vrijednost žene veća.

Iskreno, pojma nisam imala da se to radi kako bi žena bila privlačna mužu. Mada, kad razmislim, sasvim je logično…

On spušta moje stopalo na svoj dlan. Gladi svilu. Divi se vezu… Prinosi moje stopalo u papuči do nosa da može uživati u mirisu. Uglavnom je onako kako su mi uvijek govorili. Moja su stopala fizički dokaz bola koji sam podnijela da mu omogućim zadovoljstvo do kojeg mu je toliko stalo. (str. 121.)

U romanu postoji nekoliko opisa povezivanja stopala koji su zadivljujući i zastrašujući u isto vrijeme. Puno sam toga naučila i sam običaj zainteresirao me toliko da sam ga i dodatno istraživala. Slike su u najmanju ruku šokantne. Teško mi je i zamisliti da su to žene svojevoljno radile, ali – žene puno toga rade za ljepotu i privlačnost…

Ženski krug dame Tan

Život žene u Kini 15. stoljeća dijeli se na četiri razdoblja. Mliječni dani – djetinjstvo. Dani podignute kose – djevojaštvo i priprema za udaju. Dani riže i soli – razdoblje rađanja i majčinstva te dana tihog sjedenja – starost, udovištvo i čekanje ponovnog sjedinjenja s mužem u smrti.

Prije tisuću godina u prošlosti, za tisuću godina u budućnosti – ma gdje živjeli ili koliko bogati bili – četiri su faze ženskog života iste… Ti si mala djevojčica, još si u mliječnim danima. Kada navršiš petnaest godina, ući ćeš u dane podignute kose. (str. 13.)

Tan Yunxian upoznajemo u njezinim mliječnim danima i slijedimo je do dana tihog sjedenja. Neobičan je to i tegoban put, kako za nju, tako i za nas. Jer za sve žene tog doba vrijede pravila konfucionizma.

Bile životinje ili žene, vlasništvo smo muškarca. Mi žene postojimo da bismo mu dale nasljednike, da ga hranimo, odijevamo i zabavljamo. Nemoj to nikada zaboraviti. (str. 16.)

Mladu Tan Yunxian baka i djed liječnici, napredni ugledni članovi društva, uče svojim vještinama. Pogotovo baka koja se specijalizirala za liječenje ženskih bolesti jer liječiti ženu deset je puta teže nego liječiti muškarca. Kad se Yunxian uda za bogata mladića iz fine obitelji, svekrva joj zabranjuje liječenje žena. Djevojka se mora usredotočiti na ispunjenje svoje najvažnije uloge – mora roditi sina. No, toliko željeni sin nikako ne dolazi…

Nemam prijatelja, boležljiva sam. Svekrva mi je zabranila … pomagati ženama i djevojčicama iz ove kuće. Većinu tih udaraca mogu preživjeti, ali neću prestati biti ono što sam i tko sam – čak i ako to znači skrivati se i liječiti potajno. (str. 125.)

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Saga o ženi

… shvatim da sam rodila djevojčicu – užasno razočaranje za obitelj, udarac za liječnika i njegov ugled, neuspjeh za mene. Sljedeće što me oneraspoloži jest spoznaja da ću sve to morati opet proživljavati. I opet. Dok ne rodim sina.
(str. 137.)

Ovaj je roman saga o jednoj ženi. On je životni put žene koja je imala blagoslov i prokletstvo biti rođena u utjecajnoj obitelji. Svi zakoni koje je dama Tan morala ispoštovati, sve žrtve koje je morala podnijeti, sve uvrede koje je morala prešutjeti i tajne koje je morala sačuvati vuku nas dalje, tjeraju nas da okrećemo stranicu za stranicom premda ovo nije ni triler ni krimić. Iako, imamo sumnjivu smrt. Imamo i trovanje. Podmetanja, laži, prevare, ljubavnike i ljubavnice.

Ženski krug dame Tan najbolje je od svih žanrova.

Toliko bih vam toga mogla i željela reći, ali kontroliram se kako vam ne bih upropastila čisti užitak čitanja ove ljepotice.

Najbolja knjiga u ožujku 2024.

Moj čitateljski ožujak bio je slab – samo pet knjiga. Međutim, Ženski krug dame Tan već je od prvih rečenica postao ono najposebnije, najdojmljivije i sve naj-naj što ću pročitati u tom mjesecu. I ne samo to nego i, čini mi se, bit će jedan od top deset romana u 2024. godini.

Pročitala sam negdje da je ova priča čudesna i ona doista jest takva! Premda pratimo jedan život od prvih do gotovo posljednjih dana, Ženski krug nije ni na trenutak dosadan. Svaka je rečenica prelijepa. Svako poglavlje u sebi nosi neki dio iznimnog života liječnice 15. stoljeća, žene koja je pomirila tradiciju i suvremenost. Svaki događaj pršti od emocija i nemoćni smo pred životnošću onoga što čitamo. Od prve sam stranice, a iskreno se nadam da će tako biti i vama, utonula u tradiciju Kine, u boli i tugu tih žena, ali i u njihovo prijateljstvo, odanost i međusobnu ljubav i poštovanje.

Imala sam sreću u životu, od djetinjstva su me okruživale žene koje su pazile na mene. Sada je na meni red da taj krug proširim… (str. 313.)

Nadam se da svaka od nas žena, baš poput dame Tan, ima svoj ženski krug koji na nas pazi, koji nas uči, gura dalje i ne pušta nas da padnemo, na koliko blizu tog pada bile.

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Ostali naslovi ove autorice:          

Lisa See autorica je sljedećih romana:

  • Sniježnica i tajna lepeza
  • Djevojke iz Šangaja
  • San o sreći
  • Otok morskih žena.

U knjizi On Gold Mountain donosi priču o životu svoje kinesko-američke obitelji.

Gdje kupiti roman Ženski krug dame Tan:

Stilus

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica priručnika Osjećajte se lakše: ©Stilus

Prevela: Ela Horvat

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Osjećajte se lakše

Osjećajte se lakše inspirativni je priručnik mladog autora Diaga Pereza koji piše pod pseudonimom Yung Pueblo, što znači „mladi narod“. Tim nas pseudonimom želi uputiti na nadolazeći rast i dozrijevanje čovječanstva te najaviti vrijeme u kojem će ljudi prijeći iz vladavine neznanja u stanje prihvaćanja međupovezanosti (str. 20.)

Iako se svatko iscjeljuje drugačije, jer je svaka od naših emocionalnih povijesti jedinstvena, postalo mi je jasno da ozdravljenje postoji i da je dostupno svakome tko ga traži. Samoozdravljenje je moguće otpuštanjem prošlosti i povezivanjem sa sadašnjošću, a sve kako biste mogli proširiti svoju budućnost. (str. 19.)

U uvodu nam govori o onome što ga je potaklo na pisanje, a to je ovisnost u koju je upao i koje se svim silama želio riješiti. Na putu prema ozdravljenju, shvatio je koliko ga je obilježilo njegovo djetinjstvo. Život doseljenika iz Ekvadora u SAD-u, u stalnom siromaštvu i strahu, borba roditelja kako bi djeci osigurali budućnost… Sve to stvorilo je u njemu unutarnju tugu i napetost, a smatrao je da mu zabavljanje i droga pomažu u otpuštanju tih osjećaja.

Kada se odlučio očistiti, počeo je meditirati, ali i ne samo to. Prakticirajući nekoliko različitih metoda, krenuo je putem ozdravljenja. Iz svega onoga što je na tom putu naučio, nastala je ova knjiga.

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Ljubav prema sebi

Ono što mi se najviše svidjelo u ovom priručniku zapravo je poezija, kratke pjesme na tragu Rupi Kaur u kojima autor na jedan zanimljiv, kratak i nadahnjujući način izriče istine koje mi već znamo, ali ih možda nismo dovoljno osvijestili.

ne manjka ljudi koje ćeš
smatrati fizički lijepima
ali naći onoga tko odgovara
zrelosti za kojom tragaš
posvećenosti rastu
humoru koji te krijepi
i koga tvoj zagrljaj prepoznaje
neobično je rijetko (str. 144.)

Sviđaju mi se poruke kojima priručnik obiluje. Lijepo je i nekako toplo truditi se uvjeriti ljude da zaslužuju ljubav, da mogu krenuti dalje, da se mogu oporaviti od svega što život nosi.

Ozdravljenje počinje tako da upoznate sebe i da se zavolite. Kad vidite i osjetite koliko toga nosite, shvatit ćete da je došlo vrijeme da neke stvari počnete otpuštati od sebe. (str. 60.)

Neke zablude današnjeg vremena autor se trudi protumačiti na svoj način pa mi je i to bilo fora. Na primjer, zamjena shvaćanja ljubavi prema sebi s ugađanjem sebi kupnjom različitih stvari. Ili fokusiranje na to da su drugi krivi za sve naše probleme. A tu je i ona klasična zabluda – ako ti je nešto suđeno, samo će doći. Yung Pueblo pokušava objasniti zašto tome nije baš tako i zašto se trebamo fokusirati na sebe. Na traženje krivca u sebi i opraštanje tom istom krivcu – samom sebi.

Postoji onaj trop koji kruži internetom – „Ono što ti je suđeno, samo će ti doći“ – ali život nikad nije tako jednostavan. Karika koja nedostaje u ovo slagalici jest to da će život nastaviti biti težak, a vi ćete spriječiti sami sebe da uživate u dobrim stvarima… (str. 43.)

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Dobra ideja, ali…

Ideja samog priručnika jako je dobra, ali nekako mi nije najbolje ostvarena.

Ako usporedimo s izvrsnim priručnicima koje sam prije čitala, kao što su Grupa Christie Tate i Toksična pozitivnost Whitney Goodman, ovdje nešto kao da nedostaje. Na primjer, autor se često referira na posebnu vrstu meditacije, vipassana meditaciju, koju prakticira zajedno sa svojom suprugom. Međutim, o toj nam meditaciji ne daje nikakve informacije pa iako je pomogla njemu, nama svakako neće jer ne samo da nam ne daje osnove prakticiranja, nego nam čak ne kaže ni što je.

Ne daje nam nikakve primjere dobre prakse koje bismo i mi mogli uključiti u svoj život i svoje ozdravljenje. Samo govori što treba. A to uglavnom svi mi znamo.

I ja znam da bih trebala prestati pušiti. Da bih trebala otpustiti neke stare zamjerke.

Svi smo svjesni da će nam biti bolje ako si oprostimo, ako budemo zahvalni i tako dalje.

Osjećajte se lakše ne daje ni jedan jedini primjer kako se približiti tom putu ozdravljenja kojim je autor kročio. To je nešto što mi je vrlo smetalo dok sam čitala i itekako je utjecalo na moj završni dojam o tekstu.

A sad, kako bih popravila doživljaj i vama i sebi, evo još malo stihova koji stvarno diraju.

ako je bol bila duboka
morat ćeš je otpustiti
mnogo puta (str. 85.)

Ostali naslovi ovog autora:

Yung Pueblo (što doslovno znači „mladi ljudi“) umjetnički je pseudonim američkog autora Diaga Pereza.
Njegove dvije zbirke poezije, Inward i Clarity & Connection bile su iznimno dobro prihvaćene među kritikom i publikom.
Priručnik Osjećajte se lakše prva je njegova knjiga prevedena na hrvatski jezik.
Pratiti ga možete na Instagramu, gdje redovito objavljuje svoju poeziju.

Gdje kupiti priručnik Osjećajte se lakše:

Stilus

Alex Hay: Sluškinje

Nakladnik: Stilus knjiga, 2023.

Naslovnica knjige Sluškinje: ©Stilus

Prevoditelj: Tea Tosenberger Lubar

Alex Hay Sluškinje

Roman Sluškinje urnebesna je priča o ogromnoj pljački koju je isplanirala i provela nekolicina žena, sluškinja, u najraskošnijoj kući u Mayfairu. Ali da bismo došli do pljačke (koja se odvija tek u zadnjoj trećini knjige), trebamo krenuti od plana. A da bi za neku realizaciju krenuli od plana, trebamo imati motiv, naum, viziju i cilj. Sve je to imala gospođa King.

Gospodarica – gospođica de Vries

Na samom početku romana otkrivamo da gospođica de Vries, koja nakon očeve smrti nasljeđuje ogromnu zgradu, odlučuje organizirati kostimirani bal. Njezina je namjera skrenuti pozornost na svoje bogatstvo i biti uočena u otmjenim krugovima, a po mogućnosti pronaći i ženika.

Željela je upravljati na samom vrhu hijerarhije u božanskim visinama društva.
str. 20.

Gospođa King

Gospođa King, domaćica pokojnog gospodina de Vriesa, uhvaćena je kako noć prije ulazi u odaje za mušku poslugu. Momentalno dobiva otkaz bez preporuke za buduće zaposlenje. Čini se da je gospođa King imala dobar posao. Zašto je riskirala ulazeći u muške odaje?

Namještenici i posluga, skloni gospođi King, uznemireni su njezinim otpuštanjem, ali ne i sama gospođa King. Jer ona ima drugi plan. Samo, da bi izvela ono što je naumila, trebaju joj pomoćnici i suradnici.

Pretpostavila je da će se kuća jednostavno lišiti svog blaga, da će ga se rado odreći. Nije bilo tako. str. 310.

Sluškinje okupljaju tim

Kuća obitelji Stanhope mjesto je prepuno blaga, svjetlucavog simbola bogatstva i moći, ali i mračnih tajni. Sve je to predmet interesa gospođe King. Namjera joj je ogoliti tu kuću do zadnjeg zlatnika ili umjetnine koju kuća posjeduje. Isto tako, želi otkriti sve tajne koje kuća ima, a neke od njih ona već naslućuje. Jedino što nema dokaza. Dokazi su u kući.

Sljedbenice i suradnice gospođe King čudnovata su ekipa žena. Vladarica crnog tržišta, nerealizirana glumica, zlostavljana pomoćnica i servirka, krojačica koja sanja o boljem životu, akrobatske plesačice… Svaka od njih ima  svoj motiv zbog kojeg želi opljačkati ovu kuću.

Ja nisam pauk, rekla je gospođa King smireno.
Onda si muha, rekao je starac. str. 136.

Dojam o djelu Sluškinje

Jako mi se svidjela ova knjiga. Priča o tome kako se marginalizirano i obespravljeno osoblje odlučuje osvetiti toliko je zabavna da vam je, dok čitate, cijelo vrijeme smiješak na usnama.

Pozornica na kojoj se odvija radnja podsjeća na Downton Abbey (komentar na poleđini knjige), ali mene još više na Dickensovog Olivera Twista, i to na starog spletkaroša i lopova Fagina. Svakako je savršena kombinacija realističnog gradskog podzemlja, siromašnih kvartova u kojima žive beskućnici, besposličari i opasni likovi te velikaških obitelji na drugoj strani grada, neosjetljivih na život puka.

Zanimljiv je odnos između gospođe de Vries i   gospođe King. To je na trenutke odnos pun razumijevanja za situaciju u kojoj se nalazi ona druga. Njihova komunikacija nema težinu u izgovorenim riječima već u gestama, neizrečenim mislima i iznenađujućim postupcima. Unutarnja suzdržanost voditeljica priče, gospođe King i gospođice de Vries, učinila je da sam knjigu željela pročitati u jednom danu. Cijelo vrijeme slutite da je pljačka zapravo odgovor, odnosno reakcija na  nešto krucijalno, veliko.

Gospođa King smislila je jako odvažan plan, plan koji će ujediniti marginalizirane žene u noći veličanstvenog bala. A izvest će ga točno pred očima svojih bivših poslodavaca. Kradljivice, sluškinje, međusobno se oslovljavaju s “gospođo” što je još jedna od urnebesnih pojedinosti u ovom romanu. O pozadinskim pričama žena koje okuplja gospođa King znamo vrlo malo. One se otkrivaju u samoj priči, ali vrlo polako. informacije dobivamo na kapaljku. I to daje draž ovom romanu. Svatko ima svoj motiv za izvođenje ove operacije. A motivi su vrlo zanimljivi.

Sluškinje su zapravo roman o klasi i moći.  Roman o osveti koja kažnjava beskrupuloznu pohlepu i nemoral jednog čovjeka koji je na taj način stekao bogatstvo. Ali ima onih koji smatraju da im dio toga kolača pripada. Što rođenjem, što marljivim radom. Oni koji su ostali bez ikakvih prava čekaju svoju priliku. I smišljaju briljantan plan.

U svakom slučaju, nadam se da će se ova knjiga ubrzo ekranizirati.

Ako već niste stavili Sluškinje na svoju must-read listu, obavezno to učinite!

Velika preporuka!

Alex Hay sluškinje

O autoru

Alex Hay odrastao je u Cambridgeu i Cardiffu. Studirao je povijest, a doktorirao na temu ženske moći na kraljevskim dvorovima. Sluškinje su njegov povijesni prvijenac za koji je osvojio nagradu Caledonia.

Gdje kupiti:

Stilus

Ako volite čitati o sluškinjama, kućnim pomoćnicama, sobarica i inom osoblju, svakako pročitajte naše osvrte na romane Sobarica i Gost iznenađenja Nite Prose i Kućna pomoćnica Freide McFadden.

Nita Prose: Gost iznenađenja

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Gost iznenađenja: ©Stilus

Preveo Dražen Čulić

Kada je nešto prljavo, samo je jedno ispravno… A to je očistiti to. (str. 152.)

Nita Prose: Gost iznenađenja

Gost iznenađenja

Molly Gray mlada je žena s istančanim smislom za čistoću i pristojnost. Svemu što zna, pa tako i pristojnosti i čišćenju, naučila ju je njezina pokojna baka, u čije se savjete Molly i dan danas uzda. Molly se mrvicu teže snalazi u društvu i teško čita ljude, no njezine su se socijalne vještine umnogome popravile od napetih događaja ispričanih u romanu Sobarica.

Tako Molly danas ima gotovo savršen život. U sretnoj je ljubavnoj vezi i napredovala je do položaja glavne sobarice u veličanstvenom Regency Grand Hotelu.  

Oduvijek sam se mučila shvatiti pravo značenje riječi koje izgovaraju drugi, ali popravila sam se u čitanju ljudi, čak i neznanaca, zato znam na što ste pomislili. Pomislili ste da je moj posao nevažan i da se svog položaja trebam sramiti, a ne biti ponosna na njega. Daleko sam ja od toga da vam namećem mišljenje, ali PMSM (to znači: po mojem skromnom mišljenju), sasvim ste u krivu. (str. 10.)

Sve se poremeti kada u hotel stigne slavni, ali tajanstveni pisac krimića J. D. Grimthorpe. I ne samo da stiže u hotel, nego se, pred mnoštvom novinara, sruši mrtav. Njegovu smrt istražuje detektivka Stark, Mollyna stara protivnica.

„Detektivko, imate li poruku za ubojicu?“ …
„Istina se može kriti neko vrijeme, ali neće ostati zauvijek zakopana. Neka to dobro zapamti.“
(str. 143.)

Dok smrt misterioznog pisca prijeti uništiti reputaciju Mollyna voljenog hotela, ona i ostatak osoblja kreću u rješavanje još jedne zagonetke. Međutim, ono što nitko ne zna jest to da Molly u svojoj prošlosti krije tajnu koja bi mogla biti ključ za rješavanje ubojstva i pronalazak ubojice.

Mene iskustvo uči … da su tajne sklone kažnjavati one koji ih čuvaju. (str. 113.)

Molly i gost iznenađenja

Gost iznenađenja nastavak je avantura mlade sobarice Molly Gray i nadam se da će njezina priča postati serijal. U naivnu sam se sobaricu zaljubila na prvo čitanje i ta se ljubav nastavlja i u ovom romanu. Naime, pribojavala sam se da će, kad se počne snalaziti u međuljudskim odnosima, Molly izgubiti šarm, ali to se nije dogodilo. Jednako je draga, simpatična, zanimljiva i duhovita kao i u Sobarici. Uz napetu priču o ubojstvu koje se iznenađujuće isprepliće s Mollynom dosad nam nepoznatom prošlošću, autorica nam pripovijeda i dirljivu priču o neprilagođenoj djevojčici koja se najbolje snalazi u svijetu čišćenja i kojoj je baka najbolja prijateljica.

Nita Prose: Gost iznenađenja

Ono što na čitatelja djeluje kao katarza jest Mollyn rast i razvoj. Pred našim očima ona od naivne djevojke i mete poruge postaje ne samo najbolja u svom poslu (i s, psssst, poslovnom ponudom kojoj (ne) može odoljeti), nego i žena sretno zaljubljena, neprestano okružena prijateljima.   

Ono sam što sam. Molly. Molly, sa svim svojim slabostima i manama. I svim svojim vrlinama. (str. 240.)

Moglo je to ispasti svakako. Osnažena Molly mogla je prestati biti onaj drugačiji, neobičan lik koji smo svi zavoljeli. Ipak, Nita Prose vješta je spisateljica i izvukla je iz Molly ono najbolje, a da ju nije promijenila (upropastila). Stvarno se veselim čitati kako jedan od meni omiljenih likova postaje bolji, ali i zadržava sve one simpatične osobine koje ga čine takvim kakav jest.

Roman koji ima sve

Gost iznenađenja roman je koji u sebi ima sve. Zagonetno ubojstvo, tajnu iz prošlosti, ubojicu koji svima uporno izmiče i čudesnu glavnu junakinju za koju navijamo svim srcem! Uz nekoliko preokreta, dirljivih trenutaka uz koje ćemo šmrcnuti te neizostavne feel-good epizode, nećemo ni trepnuti, a već ćemo zatvoriti zadnju stranicu. S lakoćom čitamo Mollynu priču, ali ona nije banalna ni jednostavna. Napisana je jezikom i stilom koji se lako razumiju, u obliku Mollynog obraćanja nama čitateljima, pa nju i njezine prijatelje osjećamo kao jedne od nas. Vrlo se lako povezujemo s likovima i njihovim radostima i tugama i vjerujte mi, kad sam pročitala ovih niti 300 stranica novog poglavlja Mollyne priče, osjećala sam baš kao da sam pročitala nešto dobro.

Ali sada vidim. Vidim jasno kao nikad prije – da čovjek može istovremeno biti čovjek i čudovište. (str. 180.)

Moju preporuku imate, pogotovo ako volite romane u kojima su glavni likovi na neki način drugačiji i neobični, ali obojeni toplinom, ljudskošću i meni jako važno – humorom. Serijal o Molly pomalo me podsjeća na serijal o klubu seniorskih istražitelja ubojstva Richarda Osmana pa ako ste voljeli te romane, definitivno ćete voljeti i ovaj roman.

Gost iznenađenja neće nas isprepadati niti šokirati. Naprotiv, zbog njega ćemo još i više zavoljeti čitanje i avanturu koju nam ono pruža. Neki od nas više će cijeniti male ljude i njihove „male“ poslove. Neki će od nas s više strpljenja odgajati svoju djecu. Neki će, jednostavno, duboko udahnuti i nasmiješiti se jer dobri ljudi zaslužuju svoj sretan kraj, a naša ga je draga Molly dobila.
Zasad, hihihihi.

Uglavnom, jako se, JAKO veselim trećem nastavku!

Nita Prose: Gost iznenađenja

Ostali naslovi ove autorice:

Nita Prose autorica je romana Sobarica koji je postao veliki književni hit, ovjenčan brojnim nagradama i preveden u više od četrdeset zemalja. Gost iznenađenja nastavak je romana Sobarica.

Gdje kupiti roman Gost iznenađenja:

Stilus

Donatella Di Pietrantonio: Sestrina priča

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica knjige Sestrina priča: ©Stilus

Prevoditelj: Srećko Jurišić

Donatella Di Pietrantonio Sestrina priča

Talijanska autorica Donatella Di Pietrantonio slijedi istu nit kao i većina autora talijanske književnosti 20. stoljeća koja glasi: iako je patnja neizostavan dio života, možemo odlučiti da nas ona ne definira.

Sestrina priča knjiga je koja vas ne može ostaviti ravnodušnima. Priča o dvije sestre povezane dubokim sestrinskim ambivalentnim vezama dira u najtanje kutke duše upravo zbog neartikuliranih emocija koje prožimaju cijelu knjigu otkrivajući disfunkcionalne odnose i destruktivne tajne.

Sa sestrom sam podijelila nasljedstvo neizrečenih riječi, nepostojećih gesti, uskraćene topline. I rijetkih, iznenađujućih pažnji. Bile smo kćeri nijedne matere. str. 108.

Jedna koja uči i jedna koja luta

U večernjim satima Adriana dolazi na vrata starije sestre koju nije vidjela godinama. Uz nju je i maleni sinčić Vincenzo, nazvan po pokojnom ujaku. Sestre su kao djevojčice bile nerazdvojne, a onda su se odrastanjem počele gubiti. Adriana cijeli život bez kucanja upada u život svoje sestre, ništa ne objašnjavajući, ni dijete, ni nasilnog muža, ni svakojake poslove koje je radila kako bi preživjela.

Starija sestra, sveučilišna profesorica, bila je godinama predstavljana kao “ona koja uči”. Njezin organiziran i posložen svijet počinje se raspadati dolaskom Adriane i njezina djeteta. Ionako već klizi po rubu nevolje jer njezin brak sa stomatologom Pierom polako, ali sigurno ide prema kraju. Piero je ostavlja i prije nego što stvarno odlazi i ona ne može zaustaviti njegov odlazak.

Dok je jedna sestra pobjegla na studij, druga je odustala od škole i započela turbulentnu vezu s mladim ribarom. I jedna i druga pronašle su utočište negdje drugdje, u bijegu odrastanja u siromaštvu, čudne, neurotične i daleke matere i rigidnog, patrijarhalnog oca zlostavljača. Ali ništa što su učinile ili postigle nije im bila karta za sretniji život. Dapače, njihovi životi puni su pogrešaka i razočaranja, krivih prosudbi, krivih ljubavi i usamljeničkih dolina. Jedino što im je preostalo njih su dvije. Same na svijetu. Sestre.

S Andrianom sam barem bila na istoj razini, obje prepuštene same sebi, same na svijetu, sestre. Obje smo imale sigurnu prisutnost druge u dnu boli koju si nikad nismo priznale. str. 56.

Dojam o djelu Sestrina priča

Starija sestra, sveučilišna profesorica, žena je bez imena jer joj se ime ne spominje nigdje u knjizi. Ne dajući joj ime, spisateljica joj na neki način oduzima identitet, integritet i korijene. Ali ne može joj oduzeti sjećanja. Ona je ta koja je otišla kako bi počela iz početka, ali se stalno osvrće i promišlja. Ne može pobjeći od svog djetinjstva, surovog odrastanja i siromaštva koje ju je kao dijete oblikovalo. Druga sestra otišla je ne osvrćući se. Bez krivnje i kajanja. Bez ljubavi i žaljenja.

Godinama kasnije, starija sestra i dalje bježi, od roditelja, sestre, supruga. Bježi čak u drugu državu, povlači se u prošlost gdje je sustižu sjećanja. Razdvojena od svih svojom odlukom, počinje živjeti još jedan potpuno novi život, ali to joj nije suđeno.

Jedan poziv vraća je u život koji je napustila. A to je sestrin poziv upomoć.

Iako različite, dvije sestre ujedinjene u patnji i samoći nemaju izbora. Patnja je zapisana u njihov genetski kod.  Jedini njihov izbor one su same.

Knjiga je izvanredna. Dvije sestre stalno na točki zbližavanja i odbijanja, emotivno vrlo disonantne, predodređene su jedna na drugu.  Jedna se srami druge, izbjegava je, zatajit će je ako treba. A onda u krajnjem času, kad su stvari biti ili ne biti, sve je jasno. Prošlost koja je na neki način okaljala njihove živote zove ih ponovno u pomirenje jer je to jednostavno suđeno.

Svako poglavlje u ovoj knjizi odiše prošaptanim emocijama koje se ne smiju naglas izreći. Izrazi kao što su volim te, trebaš mi, nedostaješ mi, nikad se ne izgovaraju. Osjećaji pripadnosti obitelji, roditeljima, braći, sestri, mjestu toliko su zatomljeni da se ne smiju pokazati. Ono što gotovo svi likovi u ovoj knjizi u svakom svom dahu pokazuju bolna je usamljenost kojoj nema lijeka.

Svakako pročitajte Sestrinu priču. Ovoj knjizi prethodi knjiga Vraćena koja je isto jako dobra, ali Sestrina priča ipak mi je bolja.

Sve sam ih izgubila: Piera, majku, Adrianu. Bilo je nečeg u meni što je prizivalo napuštanja. str. 100.

Donatella Di Pietrantonio Sestrina priča

O autorici

Donatella Di Pietrantonio autorica je čiji su romani prevedeni na više od trideset jezika i finalistica prestižne nagrade Strega. Romanom Sestrina priča preplavljuje nas emocijama i donosi priču o obitelji, ljubavi i vezama koje nas oblikuju, vraćajući nas svijetu i junakinjama književne senzacije Vraćena.

Gdje kupiti roman Sestrina priča:

Stilus knjiga

Motiv sestra nije rijedak pa tako na blogu možete pronaći i recenzije sljedećih naslova, koji se također bave sestrinskim odnosom:

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica knjige Mačak koji je poučavao zen: ©Stilus

Prevela Lada Furlan Zaborac

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Mačak koji je poučavao zen

Mačak koji je poučavao zen prelijepa je knjiga-slikovnica koja nas na jednostavan i razumljiv način uči tajnama zena. Prati jednog gradskog mačka, sasvim običnog, ali ipak u potpunosti neobičnog. Naime, zove se Mačak, najbolji prijatelj mu je Štakor i traga za razumijevanjem svijeta.

Kad sazna za drevno stablo bora na čijim se granama može spoznati svijet, odlazi u potragu.

Putem susreće brojne životinje, svaku sa svojim problemima. Tu su Zec, Majmun, Vrana i Tigar. Svi oni nešto nauče od Mačka, ali i Mačak nešto nauči od njih.

Dobrota i zahvalnost dvije su osobine
koje mi je bilo teško naučiti, ali one nam mogu pomoći na mnogo načina.
Ne koštaju ništa,
ali njihova je vrijednost neizreciva.
(str. 35.)

Pri kraju putovanja, Mačak susreće Mačića koji ga uči najveću od svih lekcija.

Naučio sam da je ono što želimo rijetko ono što trebamo.
I da ono što nam treba gotovo nikad nije ono što želimo.
(str. 160.)

Prvi susret

Moram priznati, ova je posebna knjiga moj prvi, ali definitivno ne i zadnji susret s Jamesom Norburyjem. Kupila me na prvi pogled predivnim, bogatim koricama, ali ono što se skriva između njih zapravo je pravo blago.

Za ljepotu ilustracija nemam riječi, smirit će vas sam pogled na njih, a još kad se latite čitanja… Čisti zen, pomiješan s divljenjem prema bogatstvu i slikovnog i pisanog izražaja.

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Možda … svatko od nas ima vlastiti dar koji može ponuditi svijetu,
koji bismo trebali cijeniti umjesto da priželjkujemo
darove koje drugi posjeduju.
(str. 74.)

Ono što mi se najviše svidjelo zapravo je jednostavnost riječi kojima nam autor prenosi važne poruke. Baš zato, knjigu Mačak koji je poučavao zen mogu čitati svi, i djeca i odrasli. Moj mali šestogodišnji prijatelj „čitao“ ju je prije mene – listao ju je, gledao slike i sam smišljao priču. Onda sam mu je ja čitala naglas pa smo pričali što smo sve iz nje naučili. On je ideje povezivao sa svojim dječjim svijetom, ja sa svojim odraslim i eto, što se kaže, zabave za cijelu obitelj.

Ali prijatelji su kao čarolija. …
Kad podijeliš nešto s dobrim prijateljem,
na neki način dobiješ više nego da si sve zadržao za sebe.
(str. 137.)

Feel-good bajka

Mačak koji je poučavao zen ne može se žanrovski definirati, ali ja bih ga svrstala negdje u feel-good bajke, negdje u priče pune personifikacija nakon kojih se osjećamo dobro, nježno, mirno.

Norbury ima talent cijelu priču pisati kao stazu, a mi je čitatelji pratimo skupljajući mrvice mudrosti i, zajedno s Mačkom, tražeći stablo razumijevanja. Kao što Mačak uči upoznajući druge i slušajući njihove probleme, tako učimo i mi. Učimo kako se boriti s bijesom i anksioznošću, kako cijeniti svaki trenutak u životu, kako prihvatiti vlastitu sudbinu, ma kakva ona bila.

Bolje je započeti putovanje, pogriješiti i promijeniti
smjer kojim ideš, nego čekati da sve bude savršeno
pa nikada i ne početi.
(str. 123.)

Kad dođete do kraja, kad pročitate autorovu završnu napomenu i sve sjedne na svoje mjesto, shvatit ćete da se sada bogatiji za jedno zen-iskustvo. Iz mnogih pričica koje sačinjavaju toplu cjelinu ponešto ste naučili. Malo ste hrabriji. Bolje se osjećate. Smiješite se.

Gotovo kao da ste se… Ne znam… Popeli na granu posebnog, drevnog bora i… Počeli razumijevati.

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Ostali naslovi ovog autora:

James Norbury pisac je i likovni umjetnik koji, naravno, ilustrira i vlastite knjige. Najpoznatiji je po svojim hitovima Veliki Panda i Sićušni Zmaj te Putovanje Velikog Pande i Sićušnog Zmaja, kojima se uvukao u srca bezbroj djece, ali i odraslih. Njegove knjige, premda počivaju na stilu slikovnica, namijenjene su čitateljima svih dobi jer će ih svaka dob shvatiti drugačije. Mali će uživati u predivnim slikama, veliki u još ljepšim porukama.

Sam autor kaže da je, nakon turbulentnog razdoblja svog života, počeo proučavati duhovnost, napose budizam koji, uvidio je, ima mnoštvo lijepih ideja koje mogu pomoći ljudima i promijeniti ih. Na tragu tog učenja, počeo je pisati svoje knjige koje su, kao što danas znamo, postale i više nego uspješne.

Gdje kupiti knjigu Mačak koji je poučavao zen:

Stilus

Nešto novo, nešto staro – jesenski intermezzo za čitanje

Ako vas je jesen zatekla pomalo nespremne, bez popisa za čitanje i inspiracije za sljedeće štivo, vaša je Mala pripremila par svojih preporuka kako bi vam olakšala prelazak iz babljeg ljeta u pravu, kišnu, prohladnu jesen.

Nemojte zaboraviti da nam se bliži i Interliber (7.11.-12.11.) pa se nadamo da će vam ove preporuke poslužiti i kao popis za kupnju.

Ovaj smo put objavu pisale na malo drugačiji način – nismo se odlučile za desetak romana pa pisale o njima. Odlučile smo sve dosad pročitano podijeliti na kategorije i za svaku vam tu kategoriju preporučiti nekoliko knjiga koje su nam ostavile dojam i za koje vjerujemo da vam neće biti žao ako ih pročitate. Za većinu preporuka već smo pisale recenzije pa ako vas zanimaju detalji, brzo klik na naslov. On će vas odvesti na široku recenziju u kojoj možete pročitati sadržaj romana i naš dojam o njemu.

Začinite svoju jesen našim preporukama! Napravite jesenski intermezzo – stanku za čitanje uz topli čaj i romon kiše.
Imamo nešto novo, nešto staro. Nešto posuđeno – ako knjige posuđujete iz knjižnice. Nešto plavo, za plave naslovnice.

I sretan brak između nas čitatelja i ovih odličnih naslova može početi!

jesenski intermezzo

Ove jeseni naš najdraži žanr – trileri

Već smo vam tisuću puta spomenule da najviše volimo čitati trilere. Logično je, zato, početi naš popis jesenskih preporuka baš tim žanrom. Nećemo, naravno, preporučiti baš sve trilere koje smo pročitale, ali ovih nekoliko definitivno zaslužuje vašu pozornost.

Za početak, ne propustite Kućnu pomoćnicu Freide McFadden, roman o tome kako svi imaju tajne. A neke su, dakako, opasnije od drugih.
Svakako uzmite i jedan od ovih teških, brutalnih romana koji će vas još dugo ostaviti u nevjerici i neugodnom meškoljenju. Zadnje što će izgorjeti Willa Deana bavi se odnosom žrtve i počinitelja, Prvi dan proljeća Nancy Tucker ostavit će gorak okus u ustima baveći se djetetom-ubojicom. Prema romanu Drago dijete Romyja Hausmanna Netflix je snimio i seriju za koju kažu da je odlična, baš poput svog književnog predloška.

Neobični glavni likovi, koje ili odmah zavolite ili ih se do kraja grozite, odlika su romana Neobična Sally Diamond, Sobarica i Kako ubiti vlastitu obitelj. Crni humor jedna je od glavnih odlika tih romana i definitivno ono nešto što ih razlikuje od drugih i čini ih nezaboravnima!

Spooktober – strašni listopad

Ovo je kategorija koja bi se mogla nadovezati na prethodnu, ali mi je razdvajamo jer ljubitelji dobrog horora znaju u čemu je razlika. Krajem listopada neki obilježavaju Helloween i tu strašnu noć vole obilježiti i čitanjem isto tako strašne književnosti.

Kakve bismo bile da odmah na početku ne spomenemo kralja horora – jednog i jedinog Stephena Kinga! Ni s jednim njegovim romanom mećete pogriješiti, a nama su posebni najnoviji Posljednje uporište, koji broji 1200 stranica i prati grupu preživjelih nakon supergripe koja je izbrisala preko 90 posto stanovništva. Dakako, neizostavni su i klasici kao Isijavanje, Groblje kućnih ljubimaca i Tajne Salema uz koje ćete se, te najstrašnije noći u godini, osvrtati preko ramena.

Osim Kinga, u sjećanju su nam ostali i roman Teddy, koji jezu izaziva ne samo radnjom nego i jezivim crtežima kojima je ta fabula obogaćena. Nemojmo zaboraviti ni Skrovište koje je jednu vašu Malu dobrano isprepadalo.

Svi znamo da je rijetko što strašnije od uklete kuće. Prokletstvo kuće Hill točno je ono što trebate ako vam takve stvari ubrzavaju otkucaje srca. Književni je to klasik koji i dan danas oduševljava poklonike žanra!

jesenski intermezzo

Domaći autori

Svake se jeseni obilježava i Mjesec hrvatske knjige pa ne možemo ne spomenuti i domaće autore. Ako vam ove jeseni treba magije, uzmite Mladenku kostonogu autora Želimira Periša. Smijat ćete se, plakati, ostati zapanjeni ljepotom riječi i majstorskim pisanjem ovog nedovoljno hvaljenog zadarskog autora.
Možda ste više raspoloženi za neobične, potresne, zanimljive ljudske sudbine. Nećete pogriješiti ako uzmete Nedovršenu Marine Gudelj, Pedeset cigareta za Elenu Marine Vujčić, Horror vacui Staše Aras i Mater Dolorosa Jurice Pavičića.

Tu su i izvrstan, dirljiv i strašan Pacijent iz sobe 19 Zorana Žmirića te Doručak Dinka Mihovilovića. Možda biste ipak nešto duhovito i šarmantno? Onda svakako Pavelova prava ljubav Zorana Pilića.

Moj osobni favorit uvijek je Kristian Novak, a dok čekamo čitanje njegovog najnovijeg romana Slučaj vlastite pogibelji, nećete pogriješiti ako se posvetite romanima Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši. Djela su to, bez pretjerivanja, koja se nalaze na samom vrhu hrvatske književnosti.

Knjige o knjigama

Volite li pak čitati o knjigama (a tko ne voli), svoj jesenski intermezzo obogatite čitanjem romana Posljednja knjižara u Londonu Madeline Martin i Šetač knjiga Carstena Henna. U ovoj prvoj pratimo sudbinu male knjižere i ljudi kojih se oko nje okupljaju u vihoru Drugog svjetskog rata. Ova druga nam, pak, govori o neobičnom knjižaru i njegovoj maloj pomoćnici Šaši.
Tu su i završni dio izvrsne trilogije Šutnja bijeloga grada, Gospodari vremena, autorice Eve Saenz de Urturi i neizostavna Misery Stephena Kinga. Spomenut ćemo i onu ultimativnu knjigu o knjigama, Kradljivicu knjiga, koja nas je sve dotakla u srce pričom o djevojčici, ratu i čitanju koju priča sama Smrt.

Romani su to u kojima, uz likove, i knjige imaju jednu od glavnih uloga! A za nas zaljubljenike u književnost, rijetko je koja tema bolja!

jesenski intermezzo

Ove jeseni – putujemo

Ne znam kako vi, ali mi definitivno ne putujemo onoliko često koliko bismo htjele! Zato – tu su naše drage prijateljice, knjige. Čitajući, možete otići gdje god želite i super se provesti! Za početak, predlažemo vam hladnije krajeve. Rusiju i Maga iz Kremlja, Island u serijalu Yrse Sigurdardotirr i Norvešku u novom hit-romanu Milosti.

Više volite istraživati neobične običaje i ljepote Japana, Južne i Sjeverne (da, da) Koreje? Tu su romani Putni zapisi jednog mačka, Posljednji izgnanici i Dobri sin. Jedan će vas raznježiti, jedan vrlo vjerojatno rasplakati, a ovaj treći… Ooooo, i njega ćete se sjećati.

Put po Americi trajao bi i godinama, ali mi ćemo predložiti samo dva smjera – šetnju po Mostovima u okrugu Madison i plovidbu po rijeci Mississippi u Ovoj blagoj zemlji.

A pri povratku u Europu, ne zaboravite skočiti na Itaku, otok koji je Odisej napustio prije gotovo dvadeset godina i sada ga vode žene. Napose jedna, Penelopa, i ovaj je roman baš njezina priča.

Putujući Europom, neizostavan je i Mali vinograd u Provansi u kojem ćete, ako ništa, naučiti praviti najbolji rosé na svijetu.

Šarmantno i od pomoći

Knjige ovdje nabrojane možda se i ne mogu svesti pod zajednički nazivnik. Ipak, za kraj smo htjele izdvojiti i nešto lagano, šarmantno i od pomoći. Odlučile smo se za popularnu psihologiju koja nam se jako, jako svidjela jer je pisana laganim jezikom, a funkcionalna. To su Toksična pozitivnost koja nas uči da NE MORA SVE UVIJEK BITI DOBRO. Zatim Grupa za koju imamo samo riječi hvale i vjerujemo da je to knjiga koju baš svaka žena mora pročitati.

Takva kakva jesi je i šarmantna i, na trenutke, self-help. Govori o djevojci koja se, nakon godina majčine manipulacije, odvaži živjeti sama i jednostavno živjeti život.

Kako biti Parižanka jako je duhovit ženski vodič koji nam, uz veliku dozu samoironije, nudi pogled u svijet Parižanki, tih najsavršenijih od svih žena.

Ljubavna obmana u Španjolskoj seksi je ljubić koji se svidio čak i nama koje nismo ljubiteljice istih. Kemija između glavnih likova je opipljiva i premda je sam roman možda prikladniji za ljeto i plažu, vjerujemo da je vruća romansa uvijek dobrodošla.

jesenski intermezzo

Je li jesenski intermezzo već počeo?

Ovu smo objavu, uz jesenski intermezzo, nazvale još i Nešto novo, nešto staro. Zašto? Mislile smo da bi bilo lijepo prisjetiti se i nekih malo starijih romana koje jako volimo. Preporučile smo i nekoliko noviteta, onih koje smo već stigle pročitati, a na slike smo stavili i još neke romane o kojima ovdje nije bilo riječi, ali smatrale smo da bi vam i oni mogli biti zanimljivi.

Nadamo se da se vaša čitalačka jesen već razbuktala i da uživate u mnoštvu divnih knjiga, pogotovo sada kada su topli dani iza nas.

Veselimo se i vašim preporukama za jesensko čitanje, zato nam se slobodno javite u komentarima i recite nam – kojim književnim ljepotama vi uljepšavate svoju jesen?

Gdje kupiti sve navedene romane:

Za većinu preporuka u ovoj objavi već postoje napisane recenzije i unutar njih nalaze se točne web-adrese za kupnju.

Ovdje stavljamo samo webshopove nakladničkih kuća koje su objavile gore navedene knjige.

Znanje i Vorto Palabra

Stilus

Mozaik knjiga

Hena com

Fraktura