Olivia Ollie Tennyson cijeli je život podredila manipulativnoj majci. Nakon još jednog otkazanog spoja za Valentinovo, jer je majku opet počelo „stezati u prsima“, Ollie odluči da je dosta.
…donijela sam odluku koja će mi promijeniti život. Ovo je posljednji put da mi majka upravlja životom. Posljednji put, Dosta je bilo. (str. 13.)
Premda osamostaljivanje traži pomno planiranje, skrivanje i takoreći spletkarenje, Ollie, uz pomoć tete Linde i najbolje prijateljice Steph, uspijeva kupiti kuću i odseliti se, teška srca zanemarujući majčinu povrijeđenost, ljutnju i emotivne ucjene.
Ollie se useljava u svoju savršenu kućicu na selu, okruženu predivnom park-šumom. Odlučuje ostvariti veliku želju – ispuniti Listu snova koju je sastavila kada je bila tinejdžerica.
Listu snova počela sam sastavljati kad mi je bilo šesnaest. Na njoj je bilo dvanaest stvari koje sam planirala učiniti kada se napokon zaljubim… S vremenom su se dijelovi liste mijenjali (…), ali uredno sam je selila među zadnje stranice svojih dnevnika svih ovih godina. (str. 21.)
Na toj je listi dvanaest stvari koje je htjela podijeliti s muškarcem svog života. Budući da joj je sada gotovo trideset godina, a tog savršenog muškarca ni na vidiku, Ollie je odlučna u tome da sve s Liste odradi sama.
Osjetila sam žalac tuge što nemam s kime podijeliti ovaj trenutak, a onda sam odmahnula glavom i otresla iz nje taj koncept da nešto moraš s nekim podijeliti da bi se zaista moglo cijeniti. Doživjela sam trenutak čarolije i to je bilo nešto što ću u sebi čuvati kao blago. (str. 84./85.)
Međutim, život nikad ne ide onako kako ga se planira. Ollie se zbližava sa svojim susjedima, ponajviše s djevojčicom Joan i zgodnim rendžerom Samom.
Možda do kraja romana Ollie ipak pronađe ljubav?
Ali, prije toga, mora najprije pronaći sebe…
Kako pronaći sebe?
Odgovor na to pitanje za Ollie je njezina Lista snova. Cijeli se život prilagođavala pretjerano zaštitnički nastrojenoj i sve u svemu, užasnoj majci. Čitajući tih prvih par stranica, došlo mi je da je išamaram. Ponekad je teško povjerovati kakvih sve ljudi ima. I tko se sve naziva majkama… Pokušala sam se staviti u Ollieine cipele i razmisliti što bih ja napravila da se nađem u takvoj situaciji. Iskreno, nisam to mogla ni zamisliti… Vjerujte da mi je malo puklo srce dok sam čitala kako majka manipulira svojom kćeri.
Uglavnom, nakon pomnog planiranja, Ollie se seli u malu kuću u nizu, okruženu šumom. Prvi joj je susjed mrzovoljni starac pun prigovora. Tu je i djevojčica Joan, s kojom se odmah poveže, ali odmah slutimo da će tu biti problema.
I naravno, Sam. Ah, zgodni, mišićavi Sam baš je ono što je Ollie čekala i željela cijelog svog života. No, u trenutku nesmotrenosti – možda hrabrosti – potpisala je sporazum o razdoblju bez muškaraca i sad nema natrag.
Dok po prvi put u životu pokušava ostvariti vlastite želje, naučiti nešto o sebi i otkriti kakva je ona osoba, Ollie polako ispunjava Listu snova učeći da savršen život ne postoji i da su greške neizbježne. Ali uz pomoć pravih prijatelja, ljubavi, hrabrosti i malo smijeha, sve je moguće.
Napravit ću tisuće grešaka, puno puta otići u krivom smjeru, i mogu posve spektakularno propasti, baš kao i svaka druga osoba koja je ikada živjela. A kad se takvo što dogodi, otrest ću se i opet krenuti – prihvaćajući možda nečiju ruku bude li mi trebala – i nastaviti naprijed. (str. 171.)
Šarmantna priča koja će se svima svidjeti
Takva kakva jesi šarmantna je, simpatična priča za koju vjerujem da će se svima svidjeti. Čak i onima kojima to nije primarni žanr, ova topla priča o otkrivanju same sebe uvući će se u srce. Svidjeli su mi se svi likovi, mada mi je Sam bio nepotreban, ali ajde, valjda efekt ne bi bio isti bez tog ljubavnog dijela…
Ono najkvalitetnije u romanu Takva kakva jesi zapravo su sporedni likovi koji vam se instant svide. Luckasti su, zanimljivi, duhoviti i zabavni. Svi imaju svoje mane i manice, ali tako su topli i ljudski, odmah se s njima povežete i često se, kao čitatelji, nađete u želji da saznate što je s njima bilo. Ne s Ollie, za koju već slutite da će pronaći sve što traži, pa i više. Zanima vas što će sve biti sa svim tim običnim, malim, sporednim ljudima koji su zapravo veliki u svojim nastojanjima da pomognu, da se povežu, da nekako pokažu da im je stalo.
Iskreno, heroji većinom ne nose masku i plašt niti imaju velike mišiće… Većinom su to obični ljudi koji jednostavno pronađu hrabrosti učiniti pravu stvar kada je to potrebno. (str. 359.)
Sve u svemu, roman Takva kakva jesi jako mi se svidio. Ima dijelova koji su se malo previše razdužili, u kojima se ništa zanimljivo ne događa, nego radnja teče i prelijeva se ni na što, ali ako se to zanemari, moram iskreno reći da sam uživala u čitanju.
Priča je takva da vas neće umoriti. Lagana je, ali nije glupa ni plošna. Nad njom ćete se zamisliti, ali najviše ćete se ipak smiješiti. I možete je čitati uvijek i svugdje – ljeti na plaži, zimi umotani u toplu dekicu. I Takva kakva jesi na neki je način dekica, ali za srce.
Ostali naslovi ove autorice:
Beth Moran britanska je autorica devet romana. Kod nas je, zasad, preveden samo jedan, Takva kakva jesi.
Poruka iz Ukrajine došla je do mene slučajno. Pomislila sam kako sam malo zasićena stalnim protekom vijesti koje svakodnevno dolaze iz te ratom uništene zemlje i kako to nije štivo koje želim čitati. Međutim, pročitala sam uvod i odjednom je taj čovjek pobudio moj interes. Pokazao se tvrdim orahom kojeg ni najčvršći kamen ne uspijeva probiti.
“Mi nismo započeli ovaj rat. Ali mi ga moramo završiti. I spremni smo na dijalog da to postignemo”, rekao je čovjek koji nikad nije mislio da će postati ratni vođa.(str.3)
Bivši Tv producent i komičar dobio je priliku promijeniti svijet. U knjizi Poruka iz Ukrajine sažeti su najvažniji govori ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog od 2019.-2022.godine.
Tko je Volodimir Zelenski?
Zelenskij je čovjek koji je na čelo države došao kao autsajder nakon što su 2019. Ukrajinci prekorili korumpiranu postsovjetsku elitu glasajući za Zelenskog koji je tada dobio tri četvrtine biračkog tijela u cijeloj zemlji.
Zelenskij je postao predsjednik bez sveobuhvatnog programa, profesionalnog tima i s manjkom političkog iskustva, ali zahvaljujući televizijskom poslu i stalnom kontaktu s ljudima te odličnim komunikacijskim vještinama, dobronamjernošću i smjelošću. Znao je slušati, razmišljati i razgovarati na tri jezika.
Kad je već bilo jasno da je Rusija započela ofenzivu Zelenskij je zapovijedanje vojskom mudro prepustio generalima te vrlo uvažavao procjene gradonačelnika i lokalnih vlasti koji su bili bliže akciji i znali organizirati stvari najbolje na terenu. Činjenica da je zatomio ego i prepustio ratovanje onima koji to znaju bolje od njega, a istovremeno ostao vrlo prepoznatljiva javna figura, osigurala mu je naklonost diljem svijeta.
Poruka knjige
Genocidni rat Vladimira Putina protiv ukrajinskog identiteta, kulture i naroda podsjetio nas je da da je povijest sve samo ne gotova. Ali, ako je Putin stvorio taj rat, Zelenskij ga je ispričao. Ispričao ga je na način koji ne izaziva sažaljenje ili strah već izaziva otpor i vjeru da radi pravu stvar.
Poruka iz Ukrajine je još jedan pokušaj da se ispriča ta priča. Priča o ratu između Davida i Golijata. Velike korumpirane države i naroda koji u svojoj državi želi živjeti na svoj način, ničiji pijuni, ničiji sluge, samo svoji.
Kad bismo barem mogli promijeniti prošlost. Toliko je toga čega bih se u trenu odrekao str.1
I dok srećemo na našim ulicama žene i djecu iz Ukrajine čiji su supuzi i očevi ostali pružati otpor u rodnim gradovima, nemojmo zaboraviti na riječi Volodimira Zelenskog: Branimo svoju neovisnost!
Takva je priroda zagonetke: naizmjenično nudi bol i zadovoljstvo. (str. 14.)
Majstor zagonetki
Mike Brink poznati je zagonetač koji svoju slavu zapravo duguje ozljedi mozga. Naime, igrajući američki nogomet u srednjoj školi, pretrpio je tešku ozljedu mozga i tako, kao jedan od pedesetak ljudi na cijelom svijetu, postao savant – čovjek izvanrednih kognitivnih sposobnosti.
Dobio si dar. Možeš ga ignorirati ili se možeš njime služiti. Ali od njega se ne možeš sakriti. (str. 32.)
Mike se teško snalazi u međuljudskim odnosima i najdraže mu je društvo njegova kujica Connie. I zagonetke, što ih je više i što su teže, to bolje.
Zato on rješava zagonetke, baš zato, zbog tog osjećaja da svijet ima smisla. (str. 19.)
Jednoga dana prima neočekivan poziv zatvorske psihijatrice koja ga moli da dođe pogledati neobičan crtež jedne zatvorenice. Budući da ga svaka zagonetka neopisivo privlače, Mike pristaje i saznaje da je zatvorenica zloglasna spisateljica Jess Price, koja služi tridesetogodišnju kaznu za brutalno ubojstvo.
Ali Jess Price nije obična pacijentica. Ovdje se događa nešto čudno. Nešto što ne mogu objasniti. Ponekad, dok sam s njom, ja… Uplašim se. I više od toga. Užasnem se. Kao da sam se našla uz nešto veće od sebe. Nešto opasno. (str. 26.)
Drevni misterij
Ubrzo, Mike biva uvučen u misterioznu priču čiji ga tragovi i zagonetke vode od New Yorka preko Praga, od sadašnjosti do davne prošlosti, davnije nego što čitatelj može i naslutiti.
…u stvarnosti nas istina može ozlijediti. Ponekad su tajne s razlogom skrivene. (str. 159.)
Ovaj čuveni genijalac i odgonetač najtežih zagonetki uskoro shvaća da su neke tajne skrivene s razlogom i da neke zagonetke treba ostaviti na miru. Njegova želja da pomogne Jess jača je od opreza, no zaboravlja da i ona ima skrivene motive.
Ali ništa vezano uz Jess Price nije imalo smisla. Tragovi koje je nudila bili su nejasni, obrasci nesuglasni. Možda su te kontradikcije dio zagonetke koju predstavlja. Ona je odredila pravila igre, a ako je itko na ovom svijetu može odigrati, to je Mike Brink. (str. 55.)
Njezina zagonetka tek je prvi korak u otkrivanju drevnog misterija koji bi mogao promijeniti sudbinu cijelog čovječanstva.
Početak
Svoje dojmove o romanu Majstor zagonetki dijelim na dva odlomka jer su me prve dvije trećine oduševile, a onda mi je nekako lagano krenula nizbrdo.
Dakle, te dvije trećine bile su mi uzbudljive i napete toliko da mi se bilo stvarno teško odvojiti od knjige. Zanimalo me što znače zagonetke i mada ih nisam ni pokušala riješiti, značenje koje su im glavni likovi pridavali fasciniralo me i držalo prikovanom za stranice.
Još jučer vjerovao je da odlazi … pomoći genijalnoj ženi u nevolji. … Ali Jess nije bila čudna luđakinja i njezin boravak u zatvoru nije bio slučajan. Jess Price bila je netko tko je pomno i temeljito planirao svoj pristup. Čekala je pravi trenutak. Namamila ga je zagonetkom, zadržala šifriranom porukom. U Jess Price Mike Brink našao je dostojnu protivnicu. Zaista, od početka nije imao šanse. (str. 95./96.)
Onda se u relativno realnu priču počinju uplitati nadnaravni motivi koji me i dalje navlače na čitanje, ali polako počinjem slagati face koje ću objasniti u sljedećem odlomku. Sad ono što mi je bilo super. Božja zagonetka kao temeljna tajna romana zaintrigirala me i o njoj sam željela saznati više. Stara kuća puna tajnih prolaza i artefakata, tvorac (jezivih) lutki iz 19. stoljeća čija pisma čitamo, psihotični bogataš, zatvorenica koja ne govori… Te naravno, klasičan junak kojeg podjednako volimo zbog iznadprosječnih sposobnosti i zbog sasvim prosječnih mana. Što može poći po zlu?
Evo što.
I kraj
Pokušat ću objasniti one face odozgo… Svi već znate da obožavam horore i Kinga i njegovo nadnaravno mi je savršeno. Obožavam i cijeli taj religijsko-misteriozni segment zbog kojeg mi je Da Vincijev kod i dalje jedan od top romana ikad pročitanih. Međutim, u romanu Majstor zagonetki sve mi to nekako slabo funkcionira. Bilo je dijelova koje nisam razumjela, koji su me apsolutno zbunjivali i koji se nikako nisu uklopili u priču. Te prve dvije trećine bile su izvrsne, a onda mi se čini da se i autorica sama pogubila… Jednostavno, nisam vjerovala onome što čitam. Završni dio nije imao snagu, stigao je brzo i bez zavrzlama, čiča-miča gotova je priča. Sam rasplet, svojevrstan epilog, funkcionira i dao se naslutiti i ranije, ali nisam mu povjerovala.
Ukratko, zadnja trećina ovog romana bila mi je nepovezana, nerazumljiva, na trenutke apsurdna. Volim dobre nadnaravne motive, ali oni imaju svoju funkciju. Ovako nabacani, upropastili su relativno zanimljivu i uzbudljivu priču. Autorica je imala izvrsnu ideju koju nije ostvarila onako kako je mogla.
Naravno, to je samo moje mišljenje. Sve recenzije koje sam na temu Majstora zagonetki pročitala čine mi se jako pozitivne pa je najbolje da sami pročitate i vidite u čemu je stvar.
E da, nemojte očekivati ni Nijemu pacijenticu, ni Da Vincijev kod ni prstohvat Stephena Kinga. Onoga tko je to rekao treba natjerati da sve navedeno iznova pročita… Nekoliko puta.
Ostali naslovi ove autorice:
Danielle Trussoni američka je spisateljica i novinarka. Osim romana Majstor zagonetki, autorica je i romana Angelologija, u kojem se također bavi biblijskim motivima (palim anđelima). Oba su joj romana prevedena na više od trideset jezika.
Danielle Trussoni članica je žirija Pulitzerove nagrade za književnost.
Napokon je stigao taj dugoočekivani godišnji odmor! Bilo da ste na moru, u planinama ili jednostavno ostajete doma, sigurno ćete se kad-tad pomisliti – pa, moglo bi se nešto i pročitati! Ako ste knjigoljubac na godišnjem odmoru, vjerojatno ste se unaprijed pripremili praveći listu i trpajući u kofer više knjiga nego odjeće!
Ipak, za one koji još nisu sigurni kojem se kvalitetnom štivu posvetiti na godišnjem odmoru, evo naših 11 prijedloga.
Uvijek se trudimo naći nešto za sve. Tako smo i ovaj put napravile solidan izbor trilera i krimića, ljubavnih romana, priručnika i romana koje je teško svrstati u neku od tih kategorija, a vjerujemo da ćete u njima uživati.
Taylor Jenkins Reid: Daisy Jones i Šestorka
Prijedlog romana za čitanje na godišnjem odmoru otvaramo s Taylor Jenkins Reid. Bilo koji roman ove talentrirane autorice uljepšat će vam ljeto, ali naš je izbor pao na zabavan, ali intenzivan roman Daisy Jones i Šestorka.
Sedamdesetih godina 20. stoljeća, u eri seksa, droge i rock ‘n’ rolla, prelijepa djevojka fantastičnog glasa želi postati netko. I radi to na potpuno pogrešan način – spavajući s različitim, tada slavnim muškarcima, uzimajući sve dostupne droge. Ta djevojka je Daisy Jones. U isto vrijeme, rock-bend Šestorka postaje sve popularniji i poznatiji. Njihov glavni pjevač i tekstopisac je karizmatični Billy Dunne. Uoči prve turneje benda, Billyjeva djevojka Camilla saznaje da je trudna. Pod teretom nenadane slave i očinstva, a s viškom love i ženskog zanimanja, Billyjev život počinje izmicati kontroli.
Daisy Jones i Šestorka roman je koji je teško opisati riječima. To je spoj glazbe, teksta, sličica, mirisa, atmosfere, osjećaja. Idealan je za čitanje u ovim vrućim ljetnim danima koji će samo produbiti doživljaj romana. Vjerujem da je fabulu prezanimljivom učinio i odmak od klasičnog pripovijedanja. Naime, Daisy Jones i Šestorka pisani su u obliku velikog intervjua koji misteriozna autorica vodi s članovima benda tridesetak godina nakon njihova naprasnog raspada usred turneje.
Priču o otoku koji je Odisej ostavio iza sebe odlazeći u Trojanski rat priča nam, ni manje ni više nego Hera, Zeusova supruga i sestra. Otkad su je muževi i sinovi napustili kako bi ratovali neki tuđi rat, Itaka je otok žena. Njihova kraljica iz sjene je Penelopa. Premda nikad ne bi priznala da vlada, ona sve konce drži u svojim rukama. No, Odiseja nema već dugih osamnaest godina. Sve je više prosaca koji opsjedaju palaču, a ona ih, po zakonu gostoljubivosti, ne smije izbaciti. Kao da to nije dovoljno, otok počinju napadati gusari Iliri koji, kad ih se bolje promotri, ipak ne nalikuju na Ilire… Odiseja i dalje nema. Prosci postaju nestrpljivi. Gusari opet napadaju. Jedan je kralj mrtav. Jedna je kraljica u bijegu. Glasovi drevnih boginja osvete i prokletstva postaju sve glasniji…
Itakaje moćno štivo koje vas od prve riječi uvlači u sebe i ne da vam van. Hera je vješta pripovjedačica, oštra, ranjiva i duhovita. Njezina priča je istinita jer kaže – nema što izgubiti.
Nije ovo roman za plažu. Na ovu se kompleksnu priču treba koncentrirati, treba popamtiti sva ta imena i odnose. Tko koga, kad i zašto. Ali neće vam biti žao. Itaka je roman prekrasnih rečenica, savršeno ispripovijedan. Proza je to na kakvu rijetko nailazimo i shvaćam zašto je Claire North nagrađivana spisateljica. Iako ponekad težak, ovaj roman nije naporan. On nam oduzima dah, ne samo ljepotom izraza, već i snagom svih žena koje su postojale u sjeni muškaraca, potiho vodeći bitke, učeći iz poraza, zanemarujući pobjede.
Svakako pročitajte, ako volite zahtjevne romane pisane biranim riječima u kojima ćete uživati.
Na godišnjem odmoru najčešće se čitaju ljubići – ovo je jedan od onih koje sam uporno odgađala, a onda ga nisam mogla prestati čitati!
Catalina Lina Martín vatrena je Španjolka koja živi i radi daleko od domovine, u New Yorku. I uvalila se u veliku nevolju. Sestra joj se udaje, ona je kuma. I sve bi to bilo super da kum nije njezin sretno zaručen bivši dečko Daniel. Dok pokušava naći nekoga tko bi joj odglumio dečka, za taj se nezahvalni zadatak javlja ni manje ni više nego njen prezgodni kolega Aaron Blackford, koji je, usput rečeno, i Linin zakleti neprijatelj. Preko volje, Lina prihvaća Aaronovu pomoć i oni lete u uzavrelu Španjolsku.
Ljubavna obmana u Španjolskoj divan je ljubavni roman! Mislim da je ovo prvi suvremeni ljubić koji sam čitala i u koji sam se zaljubila! Radnja je dosta spora, što sam vidjela da neki blogeri zamjeraju, i stvarno jest. Ali, Bože, kako je sve to lijepo napisano! Točno vidimo što se odvija u glavama glavnih likova, malo pomalo ulazimo u njihove misli i dok pratimo rađanje strasti između njih dvoje, postaje jasno zašto je Ljubavna obmana postala toliki hit među ljubiteljima žanra. Kemija između Line i Aarona opipljiva je i stvarna.
Potvrđujem da je istina ono što piše na koricama. Doista ćete izgarati od želje za čitanjem i dugo će vam, nakon što zatvorite posljednju stranicu, od ove ljubavi biti toplo oko srca.
Kad Orna na stranici za razvedene upozna Gila, ne može reći da je to ljubav na prvi pogled. No premda joj je pomalo odbojan, nastavlja izlaziti s njim jer pokušava zaboraviti svojeg bivšeg supruga Ronana, koji je napustio obitelj i odselio se u Nepal. Kad se Ronan vraća u Izrael sa svojom novom ženom i njezinom djecom, Orna se uplaši da će njezin sin odlučiti živjeti s ocem. Da sredi misli, odluči otići u kratak posjet Gilu, koji je na poslovnom putu u Bukureštu, unatoč znakovima upozorenja da nešto u njegovoj priči jednostavno ne štima.
Tri je roman za zahtjevnije čitatelje, one koji i na godišnjem odmoru žele uposliti svoje moždane vijuge. Isprva se čini da čitamo ljubavnu priču, ali kako stranice odmiču, shvaćamo da je pred nama i napet psihološki triler i karakterna studija triju različitih žena. Što ih povezuje?
Pisan na drugačiji način, smješten u drugačijem gradu, ovaj roman gradi napetst svakom novom rečenicom, iako je jasno tko je kriv i prije nego je došlo do zločina. Dušu dalo za sve ljubitelje kompleksne, izvrsne književnosti!
U izoliranom mjestašcu na sjeveru Italije, okruženom legendama i strašnim pričama, pronađeno je tijelo muškarca, iskopanih očiju. Na poprište stiže iskusna detektivka Teresa Battaglija, a s njom i novak Massimo Marini, kojem je to prvi dan na novom radnom mjestu. Unatoč mještanima koji ne surađuju i mjesnoj policiji koja ne vjeruje u „moderne metode“ rada, Teresa upozorava da je ovo ubojstvo tek prvo i da će ubojica opet napasti. Prije nego se to dogodi, detektivka mora rasplesti mrežu mitova, legendi i istine koja čvrsto steže selo. Rješenje ubojstava leži u prošlosti, u mističnom krajoliku malog Travenìja.
Cvijeće iznad pakla triler je koji me obuzeo od prve stranice! Nakon uvoda u radnju i priče o staroj, zagonetnoj školi koja se poput zastrašujuće vizije uzdiže nad austrijskim seocetom, nisam mogla prestati čitati! I svako je poglavlje bilo sve bolje! Već znate da obožavam legendama ovijene izolirane seoske zajednice – a ovdje baš to imamo u punom sjaju! Ilaria Tuti zaista je vješto splela zločine iz prošlosti i one iz sadašnjosti u vijenac jeze koji će se svidjeti svakom ljubitelju trilera.
Ako vam je dosta vrućine, sunca i znojenja i tražite triler koji će vas odvesti daleko od stvarnosti, u hladnu i mračnu šumu, ovo je pravi roman za vas!
Davina Sawyer mlada je djevojka koja nikad u životu nije bila ništa do li – uzorna. No, vrijeme joj istječe – naime – Davina treba novo srce, a na samom je dnu liste kandidata. Polako se miri s liječničkom prognozom da će živjeti još samo godinu dana. Tada joj umire voljeni djed Adam i ona je neutješna. Međutim, djed joj ostavlja posljednje iznenađenje – kuću koja će biti njezina ako ispuni nekoliko uvjeta. Među njima je i onaj Davini naoko neizvediv – treba se zaljubiti i udati. No, kada stiže u Cannon Beach, mjesto na kojem se nalazi djedova kuća, stvari počinju ići točno u smjeru koji je djed imao na umu. Davina upoznaje lokalnog zločestog dečka Lorenza…
Komadić rajadomaći je ljubavni roman koji se ne srami svojih stranih pandana. Mada, da budem iskrena, nikad nisam čitala domaći ljubavni roman, ali ako su svi ovakvi, čak ću im dati priliku. Dakle, Komadić raja prava je romansa na koju čitatelj ne može ostati hladnokrvan. Čitala sam da su nekima bile potrebne maramice – meni nisu. Ipak, kraj me se duboko dojmio jer ga nisam očekivala. I više sam bila ljuta nego uplakana, što je opet dokaz da Davina i Lorenzo doista znaju kako ući u srce čitatelja. Ne znam kakvi ste s čitanjem ljubavnih romana, ali za Komadić raja od mene imate preporuku. Priča je strastvena, ali ne vulgarna. Nježna, romantična, bolna. Realna i nerealna. Baš kao i sama ljubav.
Ovo je priča o ženi koja se ne zove Jane. Ona ima svoje ime, svoje porijeklo, svoje roditelje, djetinjstvo i mladenaštvo, svoje snove. A nema zapravo ništa. Jer zatočena je na rubu ogromne pustopoljine od čudovišta koje ju je otelo i drži je tamo punih sedam godina. Ono što ta žena jedino ima – to je nada. Nada da će pobjeći.
Zadnje što će izgorjeti briljantna je knjiga ispričana isključivo glasom žrtve. Iznenađenje mi je bilo što je knjigu napisao mlađi muškarac.
Priča je jednostavna, a s tako puna slojeva i one strašne težine nečega između. Ovo je priča o bijelom roblju, traffickingu i neizvjesnosti u koju se upuštaju mlade djevojke koje napuštaju rodni kraj, namamljene raznim obećanjima o dobrom poslu i boljem životu. Ipak, to nije priča samo o ženi. To je i priča o čovjeku kojeg je netko rodio, odgojio i napravio od njega čudovište najstrašnije vrste. Žena koja se ne zove Jane savršeno je napisan lik. Žrtva i ratnica u isto vrijeme. Robinja i heroina.
Obavezno pročitajte! Ova je knjiga moj ljetni favorit!
Dona Bilić, šesnaestogodišnja odbojkašica i odlična učenica, nestaje, a za njezin nestanak sumnjivi su svi u njezinom okruženju. Inspektori Ervin Wolf i Kris Tomić moraju pronaći Donu, ali to nije lagan zadatak jer trebaju pročešljati čitavu jednu generaciju srednjoškolaca, kao i prijatelje i poznanike nestale te njezinih roditelja.
Pored svega, tijekom istrage, i Ervin i Kris bore se sa svojim osobnim problemima i demonima, koji ne smiju utjecati na njihove prosudbe jer je riječ o životu mlade djevojke. Sve to samo dodatno pojačava napetost u vezi s tim misterioznim slučajem.
Na početku se suočavate s mnoštvom likova koje treba povezati i čini vam se da se radi o tipičnom adolescentnom društvu koje se druži, zaljubljuje, zavidi, mrzi, smješta različite spačke, ali kako se radnja intenzivira roman postaje sve teži, mračniji i pun iznenađenja.
Hannah Hall mislila je da ima odličan život. Posao koji je ispunjava, suprug s kojim se odlično slaže i njegova kćerka koja je, istina, u osjetljivim godinama, ali s kojom se trudi naći zajednički jezik i uvjerena je da će uspjeti. Sve do jednog dana kada Hannin suprug Owen netragom nestaje. Prije nego što je nestao, Owen Michaels svojoj je voljenoj ženi uspio dostaviti poruku: Zaštiti je. Unatoč zbunjenosti i strahu, Hannah Hall točno je znala na koga se poruka odnosi: na Bailey, Owenovu šesnaestogodišnju kćer, koja je kao dijete tragično izgubila majku i koja ne želi imati apsolutno ništa sa svojom pomajkom.
Hannah i Bailey započinju grozničavu potragu za Owenom, a isto to čine i agenti FBI-a koji privode Owenova šefa zbog sumnje u investicijski kriminal. Dok Hannini očajnički pozivi ostaju bez odgovora, ona shvaća da njezin muž nije onaj za kojeg se predstavlja i da je ključ za otkrivanje njegova pravog identiteta i stvarnog razloga nestanka upravo Bailey.
Roman počinje malo sporije, ali kako potraga za Owenom napreduje, jasno vam je da su u igri mnogo opasnije stvari od pronevjere u informatičkoj korporaciji. I taman kad pomislite da će se rasplesti Owenov nestanak, pred Hannu je stavljena teška odluka.
Možda zato što inače volim ovu autoricu, ali knjiga mi se jako svidjela. Ovaj put, za razliku od knjiga Lovačka družina ili Popis uzvanika, autorica je dokazala da može stvoriti jednako dobar, sugestivan i zanimljiv roman koji se događa u jednom jedinom prostoru u obliku gradske, viktorijanske, klaustrofobične vile ili kako je autorica naziva penthouse.
Upoznajemo zanimljivu šaradu likova nastanjenih u toj zgradi: dvije djevojke Mimi i Camille, decentnu Sophie koja jako drži do svog izgleda i njezinog znatno starijeg supruga Jacquesa. Tu su i Nicolas, mladi poslovni čovjek; Antoin, koji je sklon alkoholu te njegova djevojka, i na kraju, Benjamin Daniels, mladi istraživački novinar. Pozornica je tu kao da ju je osmislila Agatha Christie.
U Pariz dolazi Jess, Benova polusestra, nakon što je dala otkaz kao konobarica. Jess je u potrazi za boljim poslom i životom. Javljajući Benu da dolazi, dobiva upute i adresu, ali došavši pred kuću otkriva da Benu nema ni traga. Svakim satom bez Bena, Jess sve više zadire u njegov svijet i nailazi na sve više pitanja.
Mala smrtroman je nešto sporijeg tempa, uz atmosferu mahnitosti u ponašanju stanara i zlokobnog pečata stare vile, dobivate roman u kojem je svatko osumnjičenik pa roman želite što prije pročitati. Taman ono što želimo od štiva na godišnjem odmoru!
Knjiga koja spada u kategoriju priručnika za samopomoć ugodno me iznenadila. Mislim da se apsolutno svatko može pronaći u ovoj knjizi. Svi mi u životu radimo različite kompromise i ustupke, često na štetu vlastitog interesa, dobrobiti, a ponekad čak i zdravlja. Kad nam voda dođe do grla i kad nam je razina stresa prevelika, tada dolazi do pucanja na svim životnim frontovima.
Problem nastaje kada u pretjeranom nastojanju da ugodimo drugima zanemarimo svoje potrebe i želje, žrtvujući tako vlastito zadovoljstvo i sreću.
Britanska psihoterapeutkinja Emma Reed Turrell opisuje „četiri vrste ugađača ljudima“ – osobe kojima je uvijek lakše reći DA, nego objasniti zašto NE – nudeći praktične i ohrabrujuće savjete o tome kako bolje razumjeti i zaustaviti ugađačko ponašanje kada ono počne negativno utjecati na našu mentalnu i fizičku dobrobit. Njezini savjeti pomoći će vam da se oslobodite obrazaca tog nezdravog ponašanja te da se na ispravan način počnete brinuti o drugima – kako biste se naposljetku mogli bolje brinuti o sebi.
Vjerovali ili ne, ovo je naša treća godina u kojoj vam preporučujemo različita štiva za ljetno čitanje! Ako među ovim prijedlozima niste našli ništa za sebe, pogledajte 10 ljetnih knjiga u hladu ispod bora i 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru (OK, sad i mi vidimo da nismo prekreativne u smišljanju naslova ?).
Nadamo se da su vam se svidjeli naši prijedlozi i da će neki od ovih romana biti i vaš ljetni izbor!
Lijepo nam se odmorite, uživajte, zabavljajte se i čitajte i naravno, pišite nam ovdje u komentarima, na Facebooku i na Instagramu, koje je vaše najdraže ljetno štivo. Što biste nam vi preporučili? ☀️⛱️?️?
Priču o otoku koji je Odisej ostavio iza sebe odlazeći u Trojanski rat priča nam, ni manje ni više nego Hera, Zeusova supruga i sestra.
Poslušajte moj glas: glas one koju su lišili časti…, glas one koja više nema što izgubiti jer su joj pjesnici već sve oduzeli, one koja jedina može reći istinu. Poslušajte glas one koja će rastvoriti veo vremena i ispričati priče koje samo žene mogu ispričati. Stoga me slijedite do zapadnog otočja, u Odisejeve odaje, i slušajte. (str. 14.)
Mada joj je zabranjeno miješati se u živote smrtnika, čak i samo viriti u njih, u Heri se krije zrnce prkosa. I ne samo to. U svijetu ljudi rijetke su kraljice i premda Penelopa nije njena omiljena kraljica, Hera će se potruditi pomoći joj i usmjeriti je na, recimo, pravi put. Herin glas je duboko ciničan i pun crnog humora. Ona je kraljica koja nije poštovana, supruga koja nije voljena, pomajka koja nije uvažena. Svaka njezina riječ odiše umorom, tugom, ali i slobodom, lukavošću, duhovitošću. Hera nam govori, mi se smijuckamo i istodobno vrtimo glavom u nevjerici. Njen opak jezik ne štedi nikoga. Ni Parisa, koji je manje poludio za Heleninom ljepotom, a više za lijepo zaobljenom stražnjicom. Ni Telemaha, koji je obično mizogino razmaženo derište. Ni Odiseja, koji iz godine u godinu stenje ispod ili iznad nimfe Kalipso, ne sjećajući se zakonite supruge.
Itaka – Penelopa
Otkad su je muževi i sinovi napustili kako bi ratovali neki tuđi rat, Itaka je otok žena. Njihova kraljica iz sjene je Penelopa.
To je Penelopa, Odisejeva žena, gospodarica palače, kraljica Itake i, drže mnogi, ništa drugo doli uzrok jada i svađe. Smatra da je nepravedno optužuju, ali za razuvjeravanje bi joj bilo potrebno više daha nego što ljudska pluća mogu proizvesti. (str. 25.)
Premda nikad ne bi priznala da vlada, ona sve konce drži u svojim rukama. No, Odiseja nema već dugih osamnaest godina. Sve je više prosaca koji opsjedaju palaču, a ona ih, po zakonu gostoljubivosti, ne smije izbaciti. Iz noći u noć tka posmrtno platno za svekra joj Laerta koji je, uzgred budi rečeno, još uvijek živ. Pokušava sina Telemaha naučiti pravim vrijednostima što nije lako jer je ovaj zadojen pjesmama o ocu mu junaku. Iz godine u godinu sve je više prosaca, sve je više troškova koje kraljica mora podmiriti pa se počinju širiti priče kako je negdje na Itaci skriveno Odisejevo blago.
Kao da to nije dovoljno, otok počinju napadati gusari Iliri koji, kad ih se bolje promotri, ipak ne nalikuju na Ilire…
Odiseja i dalje nema. Prosci postaju nestrpljivi. Gusari opet napadaju. Jedan je kralj mrtav. Jedna je kraljica u bijegu.
Čujete li i vi kako iz Hada bruje glasovi drevnih erinija, boginja osvete i prokletstva?
Nova Penelopa
Svi znamo tko je bila Penelopa, Odisejeva vjerna žena, simbol čestitosti i strpljivosti. U romanu Itaka ona je sve to, ali nekako više i manje, istodobno. Realnija je – nakon osamnaest godina više se ni ne nada Odisejevom povratku. Svjesna je da je većina vidi kao ucviljenu udovicu koja se ne može oprostiti od sjene voljenog supruga, no ona, u mraku svoje spavaće sobe, okružena vjernim sluškinjama, duboko promišlja o prevrtljivosti ljubavi.
„Vjenčali smo se kad mi je bilo šesnaest. Bio je dobar, bilo nam je dobro. Bila sam jako sretna što su me udali za njega umjesto… umjesto bilo koga drugog zapravo. -sjećam se kako sam na očevu dvoru promatrala muškarce iz Grčke, misleći: ‘Pa … slava Heri, mogla sam proći znatno gore.’ Zar je to ljubav?“ (str. 130.-131.)
Penelopa je pametna, oh, kako je pametna. Možda je ona, a ne Odisej, trebala postati sinonim za lukavost. Spremna je na sve ishode. Uvijek ima plan. Izlazi na kraj s proscima, s narodom, s rođakinjom koja dolazi na otok zadati joj ništa doli još muka. Penelopin mozak uvijek radi, važe što je bolje. Bez prekida planira, istodobno se praveći glupom kako se slika o slaboj udovici na koju ne treba obraćati pažnju nikad ne bi poljuljala.
Ali Penelopa, iako s ognjem u glasu, govori odmjereno i oprezno. Već je promislila što će reći u sličnom trenutku, iako nije potpuno sigurna je li ovo taj trenutak, no spremila se za tisuću sličnih trenutaka, tisuću sličnih raspleta niti o kojoj joj visi život, osmislila plan unutar plana, pripremila se za katastrofu. (str. 303.)
Žensko pismo iz pradavnih vremena
Penelopa, sluškinje, sve itačke žene, prisiljene su postati junakinje. Nema muškaraca da ih brane, a ovi što su tu, zabavljeni su pićem, podrugivanjem, svađama, zavlačenjem ruku pod suknje služavki i prisjećanjima na davne bitke u kojima su sudjelovali.
Takav je svijet u kojem živimo. Nismo junakinje. Ne odabiremo biti velikima, nemamo moći nad vlastitim sudbinama. Ono malo što nam se nudi jest odabir između dvaju zala, možemo odabrati tek ono najmanje, znajući da ni u jednom slučaju nećemo izaći neokrznute, da ćemo uvijek završiti krvave na podu. Nemaš izbora. Izbor ti je oduzet. (str. 229.)
Tko će itačkim ženama pomoći obraniti otok od gusara koji to nisu? Tko će Penelopi pomoći u odbijanju prosaca, u odgađanju rata koji dolazi?
Žene sve, kao i tisućama godina prije i poslije, moraju same.
Naoružati se i oružjem i pameću. Pomoliti se Heri, Artemidi ili Ateni i pokušati spasiti ono što se spasiti da. Otok. Kraljevstvo. Živote.
Itaka – moćno štivo nenadmašne ljepote izraza
Itaka je moćno štivo koje vas od prve riječi uvlači u sebe i ne da vam van. Hera je vješta pripovjedačica, oštra, ranjiva i duhovita. Njezina priča je istinita jer kaže – nema što izgubiti.
Nije ovo roman za plažu. Na ovu se kompleksnu priču treba koncentrirati, treba popamtiti sva ta imena i odnose. Tko koga, kad i zašto. Ali neće vam biti žao. Itaka je roman prekrasnih rečenica, savršeno ispripovijedan. Proza je to na kakvu rijetko nailazimo i shvaćam zašto je Claire North nagrađivana spisateljica. Iako ponekad težak, ovaj roman nije naporan. On nam oduzima dah, ne samo ljepotom izraza, već i snagom svih žena koje su postojale u sjeni muškaraca, potiho vodeći bitke, učeći iz poraza, zanemarujući pobjede.
Ono što mi se najviše svidjelo nije priča jer jako volim Odiseja i ne želim da ga se prikazuje kao kurviša, kukavicu i pokvarenjaka. Najviše mi se svidjela Hera, pripovjedačica. Gotovo da sam mogla čuti podsmješljiv, ciničan glas kako me vodi pričom. Stalno u strahu od Zeusa, a uporno čineći svoje, Hera je glavni lik u sjeni koji ovu priču čini novom, posebnom i zbilja, zbilja dojmljivom.
Savjetujem da svakako pročitate, ako volite zahtjevne romane pisane biranim riječima u kojima ćete uživati.
Ostali naslovi ove autorice:
Claire North pseudonim je Catherine Webb, autorice nominirane za Medalju Carnegie. Svi njeni dosad objavljeni romani, poput The first fifteen lives of Harry August, Touch i The sudden appearance of hope hvaljeni su i od kritike i od publike.
Priča o Penelopi, puno starija i poznatija od ove jest Penelopeja Margareth Atwood. Sjećam se da sam je čitala na faksu i da mi se jako svidjela. Ako volite grčku mitologiju ispričanu iz nove perspektive, svakako posegnite za Atwoodicom. Roman je kratak i brzo se čita, a Penelopa je, baš kao i u romanu Itaka, drugačija od vjerne i skromne žene na koju nas je naučio Homer.
„Iznesi me sa smećem“, često bi govorio. „Kad umrem, iznesi me sa smećem. Bit ću mrtav, pa će mi ionako biti svejedno. Ti ćeš plakati kao kišna godina“, pa bi se nasmijao, a i ja bih se nasmijala jer smo oboje znali da ne bih plakala kao kišna godina. Nikada ne plačem. (str. 11.)
Te je riječi otac uputio Sally malo prije smrti. A ona ga je poslušala. I tu kreće priča.
Naime, Sally je četrdeset dvogodišnja žena nevješta u socijalizaciji. Njezin joj je otac, ugledni psihijatar, objasnio da je to zato što nema socijalnu inteligenciju. Sally je, doista, neobična.
Znam da ne razmišljam kao drugi ljudi, ali ako ih uspijevam izbjegavati, zašto je to onda uopće važno? Tada mi je rekao da sam jedinstvena. Ne smeta mi to. Nazivali su me brojnim imenima, ali ja se zovem Sally. Barem je to ime koje su mi tata i mama nadjenuli. (str. 20.)
Nakon što, zbog onoga što je učinila s očevim tijelom, dođe u centar pažnje medija i cjelokupne javnosti, na površinu isplivaju duboko zakopane tajne iz Sallyna najranijeg djetinjstva.
Upoznata tek s djelićima istine, iz oporučno ostavljenih očevih pisama, povučena i izolirana Sally saznaje stravične okolnosti svog rođenja.
Pokušavajući izaći na kraj sa zastrašujućim događajima iz prošlosti, Sally iskoračuje u vanjski svijet. Pronalazi prijatelje, druži se, seli se, kupuje modernu odjeću, priređuje zabave…
Voljela sam gledati ljude i njihove uzbudljive živote, njihove strastvene ljubavne veze, nesretne obitelji i mračne tajne. Ironično je, moglo bi se reći, jer u stvarnom životu ne volim ljude. (str. 13.)
Međutim, prošlost rijetko kada ostaje u prošlosti…
Kada se u njezino susjedstvo doseli sumnjivi muškarac, i kada joj na kućnu adresu stigne mračan podsjetnik na djetinjstvo, muke za Sally Diamond tek počinju.
Triler vrijedan čitanja
Neobična Sally Diamond roman je koji vas u sebe uvlači prvom rečenicom i ne možete prestati čitati dok ne dođete do kraja. A onda, čitate opet. One dijelove koji vam nisu sjeli, one u koje ne želite povjerovati, one koje na silu želite izmijeniti.
Sally Diamond heroina je kakvu rijetko susrećemo, ali je zauvijek pamtimo. Nije ona nešto posebno ni simpatična niti ćete je zavoljeti od prve rečenice – barem ja nisam. Ona je drugačija, baš kako naslov i kaže – neobična. Ne zna s ljudima niti oni znaju s njom. Ne razumije osnovne emocije niti društvene norme. Odrasla u izoliranoj kući s ekscentričnim ocem, računamo, dobro je i ispala.
A onda, pismo po pismo, poglavlje po poglavlje, otkrivamo sve veći užas koji je Sally pretvorio u to što ona jest.
Ljutnja je sekundarna emocija. Bijes može nastati kao posljedica straha ili bilo koje emocije koja podrazumijeva ranjivost ili bespomoćnost. Ali sad si odrasla osoba… Na raspolaganju su ti razne mogućnosti. Imaš mogućnost izražavanja i odlaska. A to su dva najvažnija sredstva. (str. 282.)
No nije samo Sally glas koji nas vodi ovom poremećenom, kompleksnom, moćnom pričom.
Tu je i Peter, lik za kojeg znamo da je nešto veliko i važno za priču, ali svaka nas njegova riječ odbija i ne želimo povjerovati da će se njegova i Sallyna priča ukrstiti.
Teško je reći bilo što više o radnji jer vam stvarno ne želim spoilati ogroman užitak čitanja koji će u vama pobuditi ovaj roman. Istaknut ću samo neke teme koje se protežu radnjom, a koje su maestralno spojene u psihološki triler koji nije sličan ni jednom u moru onih koji se bave istim temama. Tu su zlostavljanje, nasljedno (ili naslijeđeno) zlo, mučenje, neravnopravnost spolova, dominacija muškaraca, nasilje svih vrsta…
Neobična Sally Diamond je definitivno roman za svaku TBR listu.
Zlo rađa zlo
Iskreno, u ovom mi se romanu sve svidjelo i sve me dotaklo. Cijela Sally koji mi je do kraja bila odbojna, ali sam za nju navijala. Cijela radnja koja je na trenutke bila stvarno užasna i roman sam morala odložiti na koji sat i posvetiti se nečem vedrijem. Ipak, ono što me se najviše dojmilo, što će mi dugo ostati u mislima i što ću teško zaboraviti jest kraj romana.
Nije to kraj na koji smo navikli. Kraj je to koji Sally nije zaslužila. Koji čitatelji nisu zaslužili. Šokantan i beskrajno tužan. Iznenadio me, frustrirao i emotivno iscrpio, ako tri stranice to uopće mogu napraviti. Međutim, svaka riječ je na mjestu. Kraj je toliko savršen u svojoj težini da se čak nisam imala snage ni naljutiti na autoricu.
Kao što sam rekla, u masi romana s istom ili sličnom temom, Neobična Sally Diamond doista se ističe. Nije to još jedan psihološki triler koji će vas malo prestrašiti, ali zabaviti. Roman je to za osjećanje, poneki tupi pogled u prazno i promišljanje o zlu. Zlu koje jedan čovjek može nanijeti drugom. Nasilju koje muškarac može nanijeti ženi. Mržnji koja postaje ljubav, ljubavi koja postaje mržnja. Zlu koje rađa zlo, koje nastavlja zlo, koje nikad ne prestaje.
Da završim u vedrijem tonu – Neobična Sally Diamond vrijedi svake minute koju ćete u nju uložiti. Od srca vam je preporučujem!
Ostali naslovi ove autorice:
Liz Nugent irska je spisateljica, autorica pet romana. Za posljednji, Neobična Sally Diamond, kritika kaže da je najbolji dosad.
Kao što sam podnaslov govori, knjiga Zločesta djeca ne postoje donosi nam vodič za roditelje za odgoj samopouzdanog i samosvjesnog djeteta prema RIE metodi. Autorica Janet Lansbury savjete crpi iz osobnog iskustva i učenja svoje mentorice Magde Gerber, utemeljiteljice RIE metode.
RIE metoda odgoja
Osnivačica metode je Magda Gerber. RIE roditeljstvo svoje viđenje djece temelji na radikalnom konceptu.
Djeca su potpuna bića- svjesna sebe i okoline, intuitivna i komunikativna. Prirodno su sklona učenju, istraživanju i metodama ispitivanja vlastitih hipoteza, rješavanja problema i razumijevanja jezika i apstraktnih metoda. str. 9.
Janet Lansbury oduševila se konceptom koji propagira Magda Gerber. Prihvatila je njezino učenje i kao njezina sljedbenica popularizirala ga diljem svijeta.
Zločesta djeca ne postoje jednostavnim riječima nudi savjete roditeljima čija će djeca uskoro biti (ili već jesu) u onoj kritičnoj fazi razvoja. Odnosi se to na djecu do tri godine koja imaju prirodnu potrebu ispitivati granice roditeljskog strpljenja i ljubavi.
Knjiga nudi mnoga zanimljiva poglavlja: Zašto djeca ispipavaju granice, Disciplina na osobnoj razini, Zašto djeca ne slijede naše upute, Kako uspijevam ostati mirna kad moja djeca polude, Najčešće pogreške u postizanju discipline…
Dojam o knjizi
S obzirom da sam prosvjetna djelatnica i još k tome pedagog, ne mogu reći da mi je knjiga ponudila nekakav revolucionarni koncept. Mislim da može pomoći mladim roditeljima kao smjernica u odgoju djece do treće godine života, kada djeca počinju ispitivati svoje i roditeljske granice.
Roditeljstvo je jedna od rijetkih uloga u kojoj nema prethodnog učenja. Za izazove koji su pred vama nitko vas ne može pripremiti. Jednostavno se nađete u toj ulozi i ovisno o vašim vještinama, kompetencijama, prethodnim iskustvima i savjetima, odgajate to malo biće.
Uz to, svatko je dijete svijet za sebe pa nema smisla držati se nekih univerzalnih koncepata.
Ono što je najvažnije je roditeljska ljubav i shvaćanje da je to malo biće osoba koja ima svoje zahtjeve. A naše je da te zahtjeve usmjerimo, ne odlažemo rješavanje, učinimo razumljivim i kroz igru, dosljednim rječnikom i postupcima, odredimo granice djetetu i držimo se granica koje smo postavili. Igra, komunikacija, pohvala i poštovanje moraju biti utkani u odgoj djeteta od najranije dobi. Smanjimo im bavljenje ekranima i bavimo se njima pa će autoritet nad djetetom počivati na ljubavi, a ne na kazni ili strahu.
Autorica je knjigu napisala temeljeći je na pismima čitatelja vezanih za nedoumice u odgoju male djece, na koje je odgovarala nudeći savjete na osnovu svojih iskustava.
o autoru
Janet Lansbury, autorica jednog od najpoznatijih priručnika RIE metode odgoja, Zločesta djeca ne postoje, jedinstvena je stručnjakinja za roditeljstvo. Svoje savjete roditeljima Lansbury crpi iz vlastitog dugogodišnjeg iskustva i izravnog rada sa stotinama roditelja i njihovom djecom, kao i učenja svoje mentorice Magde Gerber, poznate svjetske stručnjakinje za odgoj male djece te utemeljiteljice popularne RIE metode.
Mogla bih se kladiti da ste za ovom knjigom posegnuli iz jednog od sljedeća tri razloga: 1. Doživjeli ste toksičnu pozitivnost i zlo vam je od nje. 2. Ne znate što je toksična pozitivnost, ali zvuči vam intrigantno. 3. Nemate pojma kako bi pozitivnosti uopće mogla biti toksična i zanima vas kakvu ću to apsolutnu blasfemiju u ovoj knjizi iznijeti. (str. 9.)
Svakom se od nas u životu nekada dogodilo nešto ružno. Htjeli smo (ili nismo) to podijeliti sa svojim bližnjima. A onda smo bivali zatečeni ovim ili sličnim reakcijama: Moglo je biti i gore. Budi zahvalna na naučenom. Sve se događa s razlogom. Život ti nikad neće dati više nego što možeš podnijeti. Samo budi pozitivna!
Priručnik Toksična pozitivnost bavi se baš takvim situacijama. Autorica Whitney Goodman pokušava nas naučiti kako pravilno reagirati u situacijama kada nam netko govori o svojim problemima. Pokušava nam ukazati na to zašto pozitivnost ponekad može biti toksična, odnosno, zašto se ljudi od prisilne pozitive često osjećaju lošije, a ne bolje.
U mnoštvu poglavlja prepoznala sam sebe – i sama se, kad nekoga tješim, u nedostatku boljih riječi znam poslužiti floskulama. Kad i meni sve krene naopako, mantram si iste gluposti. Pogledaj to s vedrije strane. Nije svako zlo za zlo. Ima ljudi kojima je i gore. Ti primjeri isprazne pozitivnosti svuda su oko nas, a zajedničko im je jedno – NE POMAŽU. Ono što je super jest što nam autorica ne navodi samo u čemu griješimo; ona nam daje i primjere koje bismo mogli iskoristiti umjesto ovih bezveznih, gore navedenih. Mogli bismo, na primjer, nekoga samo slušati. Mogli bismo reći da je sigurno teško i da razumijemo kako se osjeća. Mogli bismo ne reći ništa, ali biti tu kad zatreba.
Što je toksična pozitivnost?
Pritisak da budemo sretni i izgledamo sretno nikad nije bio veći. U svemu moramo pronaći nešto dobro, pozitivan spin, opravdan razlog. Izbacite sve negativne ljude iz života; oni vam kvare raspoloženje. Smijte se više. Samo dobre vibracije. Živite, smijte se, volite. … I tako bez kraja i konca. (str. 38.)
Toksična pozitivnost svuda je oko nas. Ako mi nismo ti koji je širimo, onda je zasigurno usmjerena na nas. Jako mi se svidjelo što autorica koristi iskustva svojih pacijenata kako bi nam pokazala što nam takva vrsta pozitivnosti zapravo čini. Ona nas često zapravo posramljuje jer nas uvjerava da nismo dovoljno dobri. Jer ako samo malo jače vjerujemo, ako se samo malo jače potrudimo, ako smo samo malo bolji, uporniji, POZITIVNIJI, sve će se riješiti.
Neće, naravno da neće. Neki se problemi, poput tuge zbog smrti voljene osobe, ne mogu riješiti time da jače vjerujemo. Nikakva vjera neće poništiti nečiju smrt.
Autorica nas uči da jednostavno trebamo prihvatiti svoje osjećaje.
Biti čovjek znači napraviti mjesta za pozitivno, negativno i sve ono između toga. (str. 48.)
Svi smo mi samo ljudi. Ne možemo i ne trebamo konstantno biti sretni. Ako nas nešto rastužuje, autorica tumači da trebamo proživjeti i preživjeti tu tugu. Ne ju maskirati u beskorisne afirmacije – boljet će i ako svakoga dana ponavljamo da imamo na čemu biti zahvalni.
Naravno da imamo, ali zahvalnost zbog jednog ne briše tugu zbog drugog.
Nema negativnih osjećaja. Svi su naši. I dovoljno smo dobri i kad smo sretni i kad nismo.
Život je katkad naprosto težak. (str. 184.)
Pričajući o toksičnoj pozitivnosti, neke autoričine riječi možemo doživjeti kao hladan tuš, no to ne mijenja njihovu istinitost.
Ispričat ću vam jednu crticu iz svog života. Do nedavno, vjerovala sam u „hipotezu o pravednom svijetu“ (tako je naziva autorica). Dakle, jednostavnim rječnikom, vjerovala sam da će onaj tko je dobar, pošten, tko pomaže ljudima, tko je tako slino voljen živjeti dugim, dobrim, kvalitetnim životom do, no, smrti u dubokoj starosti.
Ali, ŽIVOT JE KATKAD NAPROSTO TEŽAK i rijetko je kada pravedan. Ne umiru samo oni koji su „loši ljudi“. Ta spoznaja došla je s preranom smrću nekoga koga sam doista voljela i nema te floskule koja će olakšati bol. Ne pomaže nikakav Božji plan, niti zahvalnost zbog nečeg drugog, niti osmijeh, niti afirmacija.
Autorica od nas traži da prigrlimo te „negativne“ osjećaje – tugu, bijes, ljutnju, jad, osjećaj nepravde. Tvrdi da ćemo, tek kada ih prihvatimo i osjetimo, biti sposobni krenuti naprijed.
Jako mi se svidjela ta njena vježba i već sam je nekoliko puta prakticirala. Nema negativnih osjećaja. Kad osjetim neki neugodan osjećaj, više ne koristim pozitivnost kako bih ga se riješili ili još gore, kako bih ga potisnula (u tome sam majstorica).
Sada, ja zastanem. Ako mogu, pustim sve što radim. Udahnem. Dopustim si suze, ako su tu. Odem u šetnju. Razmislim i objasnim sebi zašto se tako osjećam.
Bude bolje. Možda ne onoliko koliko je bolje kad se zaokupim nečim i tugu potpuno potisnem, ali još uvijek čvrsto vjerujem u ovo – ako nešto previše potiskujemo, kad-tad izbit će van milijun puta ružnije, snažnije i gore.
Preporuka
Toksična pozitivnost meni je bila knjiga koja otvara oči. Bavi se teškim temama, ali ne nabacuje samo naše greške, već nam daje i konkretne savjete kojima možemo poboljšati svoje reakcije na nešto i svoje interakcije s drugima.
Naravno da ćemo koji put blebnuti nešto krivo, ali autorica nas uvjerava – Nema veze, ljudi smo. Griješimo. Pokušat ćemo ponovo.
Kad prihvatite da ste ljudsko biće, da niste savršeni i da ne trebate to od sebe očekivati, doslovce će vam pasti teret s leđa. (str. 169.)
Nisu sva poglavlja teška. Simpatična je čitava priča o jadanju, o visokim i niskim razinama jadanja, o dobrobiti kukanja, o tome kako biti učinkovita podrška drugome te kako dijeliti svoje osjećaje.
Vjerujem da je ovo knjiga koju bi svatko trebao pročitati. Poglavlja nisu povezana pa se može držati kraj kreveta ili negdje kraj kauča te svako toliko možemo zaviriti u nju tražeći savjet za nošenje s drugima ili sa sobom samima.
Naučila sam puno o posljedicama toksične pozitivnosti na mentalno zdravlje. Prihvatila sam da ne moramo iz svega izvući nešto dobro. Shvatila sam da je nekad loše samo loše i da nema magične pomoći za izvlačenje iz teških osjećaja. Osvijestila sam da nisu svi ljudi pravi za nas i da od nas odlaze ne nužno zato što su loši, nego ih nitko nije naučio kako se boriti s težinom života.
P. S. Što se tiče ovog zadnjega, još uvijek držim i da su neki ljudi ipak samo kreteni. I ako nas ne mogu podnijeti kad smo loše, ne zaslužuju nas ni u našem najboljem izdanju.
Ako možete, svakako pročitajte!
Ostali naslovi ove autorice:
Whitney Goodman američka je psihoterapeutkinja koja vodi popularan Instagram profil @sitwithwhit. Vlasnica je privatne terapeutske prakse, a iskustva svojih klijenata pokušala nam je približiti u priručniku Toksična pozitivnost.
Knjige koje su različite od ove, ali me ipak nekako na nju podsjećaju su Knjiga utjeheMatta Haiga i GrupaChristie Tate. Ako se borite, i oružje od knjiga ponekad pomaže pa bacite oko i na ove recenzije.
Kao dijete, voljela sam starije muškarce i mislim da su oni voljeli mene. … Ipak, ono što mi se najviše sviđa kod starijih muškaraca (…) jest činjenica da su stariji muškarci sačinjeni od žudnje. (str. 9./10.)
Vladimir
Priču o Vladimiru pripovijeda nam neimenovana profesorica književnosti u kasnim pedesetima. Njezin je život trenutno uzdrman skandalom koji potresa sveučilište na kojem rade i ona i suprug John – profesor kojeg grupa studentica optužuje za seksualno iskorištavanje i zloporabu moći.
Sada su, čini se, mlade žene posve izgubile vlastito htijenje u romantičnim ispreplitanjima. Sada je moj suprug zlorabio svoju moć, bez obzira na to što je moć bila i razlog zbog kojeg su ga željele. (str. 19.)
Ono što javnost ne zna jest da ona i suprug već godinama žive u otvorenom braku i da je ona za sve te veze i vezice u načelu znala.
Dok studenti, uprava pa i ona sama propitkuju njezinu ulogu u takozvanom seks-skandalu, na sveučilište dolaze novi kolege, četrdesetogodišnji Vladimir i supruga mu Cynthia.
Htjela sam s njim biti što intimnija, duboko intimna, od trenutka kada sam ga vidjela prekriženih nogu u odrazu na prozorskom staklu. Kao da se preda mnom otvorio posve novi svijet ili, ako ne baš svijet, onda barem rupa, bez dna – kontinuirano iskustvo stimulirajućeg delirija padanja. (str. 22.)
Profesorica od prvog pogleda na Vladimira za njim žudi. Neprestano na njega misli kontemplirajući o svojim godinama i njegovoj mladosti. Zanosi se mislima na njegovo tijelo, njegov um i njegove knjige. Zamišlja situacije u kojima se on nalazi i u koje upada.
Sviđala mi se njegova žena, sviđala mi se njegova kći, sviđalo mi se njegovo pisanje, sviđala mi se njegova osobnost. Što sam uopće umišljala da mogu postići? Istini za volju, kad mi se god mašta otisnula do zamišljanja samog čina, fizički mi je kontakt postajao odbojan. Samo sam željela razmišljati o njemu… (str. 89.)
A onda, na um joj pada luda, očajnička, hrabra pomisao.
Žensko pismo
Vladimir je roman u kojem se malo toga događa, no ne možete ga prestati čitati. A proza… Ah, ta proza! Predivne rečenice predivno spletene od najfinijih riječi. Lirski opisi osjećaja koji struje profesoričinim tijelom, melodija njezinih misli usmjerenih na Vladimira, maglovite reminiscencije na ljubav i majčinstvo… I sama sam počela govoriti tehnikom struje svijesti, kad su sve rečenice spletene tako da ostaju u mislima i dugo nakon što pročitamo tekst.
Crni humor je još jedna jaka strana ovog romana. Profesorica o sebi i stanju u svijetu razmišlja na ciničan način žene koja je već sve vidjela i ništa je ne može iznenaditi. Tako i jest, dok ne ugleda Vladimirov odraz u mutnom staklu, njegovu ruku na naslonu kauča i nogu prekriženu tako da otkriva uzorak čarape.
I dok sam u zrcalu gledala mrežu bora oko očiju, naborane vilice i smežurani prostor između ključnih kostiju, osjetila sam očaj koji je proizlazio iz ideje da više nikada nikoga neću moći osvojiti. … To je istina, zar ne, to da više nikada neću osjetiti moć nad drugim ljudskim bićem dok sam živa? (str. 184.)
Opsjednuta je svojim godinama, tjelesnom težinom, borama i večernjom rutinom za kožu lica. Uvjerena da je prestara za bilo kakvu tjelesnost, ali svim je silama na nju usmjerena. Ona je žena, mjestimice bezvremena, mjestimice prestara. Djetinjasta i potpuno ozbiljna. Ona je žena koju mrzimo, žena koja nas živcira, koju ne razumijemo. No, prije svega, ona je ŽENA. Sa svim svojim sumnjama, žudnjama, čežnjama, željama. Sa svom svojom duhovnošću i tjelesnošću. Umanjuje se i uzvisuje. Želi napredovati, ali i zadržati supruga. Želi biti bolja od muškaraca, ali želi im se svidjeti.
Ona je dvojaka, dvosmislena. Sve i ništa. I luda i pametna.
A zbog obrata na kraju i vama će se učiniti da ste ludi.
Vladimir kao osoba i odraz
Vladimir nije triler, nije krimić, nije ljubić. To je unutarnji tok misli sredovječne žene, omiljene profesorice, otuđene supruge, književnice upitne kvalitete, osporavane, negirane. Ali i dalje žive.
Vladimir je onaj roman o kojem se mogu pisati znanstveni radovi. Roman u kojem sve nešto znači i možete ga pročitati nekoliko puta, a da svaki put bude drugačiji i da u njemu otkrijete neki novi sloj koji će vas užasnuti ili fascinirati.
Meni je, primjerice, tek pred kraj knjige postalo jasno da ona ne želi Vladimira. Ona voli njegov odraz, svoje misli o njemu, svoja maštanja i zapažanja. Pravi Vladimir može i ne mora biti takav, njoj čak do toga i nije stalo. Ona je ono što Pupačić naziva „zaljubljena u ljubav“. Voli misao o Vladimiru, voli sebe kakva je kad misli o njemu, kada ga želi, kada ga treba.
Neću pisati previše svojih zapažanja jer želim da i vi uživate u ovoj ludoj knjizi isto onoliko koliko sam i ja uživala. Vladimir će vas protresti, uznemiriti surovošću izrâza i oduševiti ljepotom istih.
Iako isprva težak za čitanje jer traži angažiranog čitatelja, meni je bio otkriće.
Ostali naslovi ove autorice:
Vladimir je roman prvijenac autorice Julije May Jonas i izazvao je ogroman interes publike diljem svijeta.
Kraj je godine i red je da ju dovršimo zbrojem svega što smo pročitale i o čemu smo pisale u godini na izmaku. Bilo je teško odlučiti se za samo deset najboljih, ali evo ih – top 10 knjiga koje smo pročitale u 2022. godini! Ima svih žanrova, trilera, krimi-romana, drama, horora. Tu su čak i jedni memoari! Svi su ovi romani u nama izazvali mnoštvo različitih emocija i jedni su od oni kojih se ne zaboravljaju!
Stephen King: Tajne Salema
Pisac Ben Mears vraća se u Salem, gradić u kojem je nekoć živio. U zlokobnom zdanju koje se nad gradićem nadvija, Marstenovoj kući, nada se pronaći inspiraciju za novi roman, ali i oslobođenje od svojih dječjih trauma. Dolaskom u Salem, Ben je iznenađen i pomalo šokiran time što je kuća njegovih noćnih mora prodana. U nju se useljavaju čudni ljudi i u Salemu se počinju događati neizrecivi užasi.
Tajne Salema željela sam pročitati otkad sam za njih saznala, no praktički do kraja godine nije bilo hrvatskog izdanja. A onda, Vorto Palabra iznenađuje sve nas Kingove ljubitelje i za kraj godine dobivamo savršen poklon! Taman sam ga pročitala na vrijeme za ulazak na listu top 10 knjiga iz 2022. godine! Tajne Salema sve su ono što očekujete – jedan od najstrašnijih romana o vampirima uopće!
Christie Tate studentica je prava, upravo proglašena najboljom na svojoj godini. To je ne sprječava da se satima vozika bez cilja priželjkujući si smrt i moleći za nju. Saznajemo ponešto o njezinom poremećaju u prehrani s kojim se bori od djetinjstva, o čežnji za ljubavlju, intimnošću i prihvaćanjem, o usamljenosti koja je pritišće tolikom snagom da Christie ponekad ne može ni disati. Ne zna što i kako dalje. Ni ima li uopće dalje. Tada Christie saznaje za doktora Rosena i njegovu psihoterapijsku grupu.
Grupa je knjiga koja me fascinirala od prve stranice. Pisana kao najbolja fikcija, istodobno i zabavna i uznemirujuća, tjera vas da pogledate duboko u sebe, iskopate svoje traume i izliječite ih, a sve to u samo tristotinjak stranica!
Nakladnik: Znanje
Paula McLain: Kad zvijezde potamne
Mlada detektivka Anna Hart proživljava osobnu tragediju od koje se ne može i ne želi oporaviti. Mučena krivnjom, boli, osjećajima napuštenosti i odbačenosti, vraća se u gradić Mendocino, jedino mjesto kože može nazvati domom. Međutim, Anna tamo ne nalazi ni mir ni utjehu. U Mendocinu je upravo nestala prelijepa tinejdžerica Cameron Curtis. Idilični je gradić izbezumljen… Anna se uključuje u potragu za nestalom Cameron, a na površinu počinju izvirati davno zakopani duhovi.
Roman Kada zvijezde potamneobuzeo me od prve stranice. Jedan je od rijetkih romana koji je u meni pobudio onaj neki osjećaj treperenja – htjela sam ga što prije pročitati i, u isto vrijeme, nikad ne završiti. Toliko je dobar! Ne samo da je stil pisanja savršen – poetičan, nježan, ranjiv, dirljiv i veoma emotivan, nego su i rečenice pametne, oblikovane tako da u vama probude jezu i zavuku vam se duboko ispod kože.
Nakladnik: Znanje
Jasper DeWitt: Pacijent
Dječji psihijatar Parker H. u nizu online objava bilježi mučno iskustvo koje je proživio na svom prvom poslu. Godinama prije, dok je još bio mlad, nadobudan i arogantan, Parker H. dobio je posao u Državnom sanatoriju, derutnoj zgradi u kojoj se liječe siromašni psihijatrijski slučajevi. Čim stiže u sanatorij, upozoren je na pacijenta Joea koji se tu liječi više od dvadeset godina. Ono što će Parker doživjeti liječeći Joea bit će jezivije od svega što možete zamisliti…
Ne mogu vam opisati količinu jeze i straha, da – pravog, istinskog straha, koji su u meni ostali nakon čitanja… Pacijentasam pročitala u jednoj večeri i kad sam zatvorila posljednju stranicu, znala sam da te noći za mene nema spavanja. Sjenke koje su vrebale u mraku plesale su oko mene, uvlačile se ispod pokrivača i podizale moj puls na tisuću! Ovo je pravi, punokrvni horor koji nećete zaboraviti.
Nakladnik: Znanje
Dinko Mihovilović: Doručak
Mia Elez uspješna je liječnica, supruga liječnika i majka troje djece. Čini se da ima savršen život, baš onakav kakav je planirala od trenutka kada je napustila SOS Dječje selo u kojem je odrasla. Preko niza seansi s misterioznom Tisom Kolar, saznajemo sve o Mijinom životu. No isto tako, kako seanse idu svome kraju, ispod završnog premaza boje na savršenoj slici otkrivamo pukotine, mrlje koje Mia više ne može sakriti.
Doručak je roman koji uzimate u ruke očekujući razbibrigu i dovršavanje u jedno popodne jer broji svega 160 stranica. Možda vas malčice pokoleba sažetak, možda naslutite da se između korica krije nešto kompleksnija priča, no ni ne slutite silinu emocija koje će se na vas sručiti kad pročitate posljednju rečenicu. Nakon što pojedete Doručak, držat će vas sitima jako, jako dugo. Nećete ga moći izbaciti iz glave. Dinko Mihovilović jedini je domaći autor na našem popisu top 10 knjiga pročitanih u 2022., ali vrijedi trostruko!
Nakladnik: Hena com
Miranda Cowley Heller: Palača od papira
Elle Bishop djevojčica je rastavljenih roditelja. U najosjetljivijim godinama doživljava i nezaboravnu prvu ljubav i traumatično iskustvo kao žrtva zlostavljanja. Pedeset godina kasnije, ona prvu ljubav još nije zaboravila. Ovo je priča o onome kako je bilo i onome kako je moglo biti. Elle je u sretnom braku s Peterom koji staložen, pun razumijevanja, osoba koja stoji čvrsto na zemlji. Jonas je čežnja. Nedovršena ljubav iz mladosti koja godinama tinja, tinja, raste i raste poput kapi vode koje su s godinama punile čašu dok se nije počela prelijevati.
Palača od papira mogla bi se čitatelju učiniti kao priča o ljubavnom trokutu, ali to je roman koji daje puno više. Elle mora odlučiti: sigurna luka ili uzavrelo more? Privlačno je i jedno i drugo…
Nakladnik: Znanje
Cilla i Rolf Borjlind: Slatko snivaj vrbo mala
Na centralnom kolodvoru u glavnom gradu Švedske neopisiva je gužva. Nitko ne primjećuje dijete koje je tu potpuno samo. Osim Muriel, beskućnice. Mršava, uplakana djevojčica zove se Folami i izbjegla je iz Nigerije nakon što je doživjela zlostavljanja i mnoge strahote. Folami traži svog brata i rođaka iz istog sela. Muriel joj pruži utočište u kolibi u šumi te potraži pomoć kod bivšeg beskućnika, nekad kriminalističkog inspektora, Toma Stiltona. U isto vrijeme, policija istražuje ubojstvo nepoznatog tinejdžera koji je pronađen zakopan u Smålandu s prerezanim vratom. U neposrednoj blizini tijela pronađen je bodež koji povezuje ubojstvo s kriminalnom scenom u Rumunjskoj .Trag bodeža vodi ih u bukureštansko podzemlje.
Svaka preporuka za ovaj odličan krimić! Ako ste u prilici, dobro bi bilo najprije čitati prethodne romane u kojima se objašnjava zbog čega se Tom Stilon odlučio neko vrijeme biti beskućnik. Ali, naravno, Slatko snivaj vrbo mala može se čitati samostalno.
Nakladnik: Znanje
Nita Prose: Sobarica
Izvrsno napisan roman Sobaricapovest će vas na jedinstveno putovanje. Putovanje čiste duše. Spoznaje da nije uvijek sve jasno, crno ili bijelo. Ponekad su stvari i sive.
Molly Gray, 25-ogodišnja je djevojka koja radi kao sobarica u prestižnom Regency Grand hotelu. Ona je sve samo ne obična osoba. Drugačija je od većine hotelskog osoblja jer se nigdje ne uklapa, nema bliskih prijatelja i ne zanimaju je hotelski tračevi. Čak se na trenutke čini malo i autistična jer ne zna prepoznati izraze lica, geste, mimiku, a njezina nesocijaliziranost pospješuje da djeluje hladno i distancirano. Ali sve se mijenja onog dana kada Molly otkrije mrtvo tijelo ozloglašena gosta, Charlesa Blacka. Molly odluči slijediti intuiciju i saznati tko je u stvari bio Charles Black. Ali na taj način i sama postaje osoba interesantna policijskim istražiteljima.
Priča je to o neobičnoj ženi koja se oslanja samo na sebe u surovom svijetu koji je okružuje. Njezina naivnost vam ponekad strašno ide na živce (bar meni), ali ovo je knjiga sa snažnim glavnim likom koji ćete pamtiti i koja svakako zaslužuje mjesto u top 10 knjiga 2022. godine!
Nakladnik: Stilus
Valerie Perrin: Svježa voda za cvijeće
Svježa voda za cvijeće uistinu je predivna knjiga. To je knjiga o ženi, knjiga o muškarcu i knjiga o djetetu. Knjiga o životu i smrt.
Violette Toussaint naizgled je obična žena, ali to nikako nije. Čuvarica je groblja u malome mjestu u Burgundiji. Svakodnevna briga o grobovima, razgovori s ožalošćenima, prodaja cvijeća i održavanje spomenika njezina su svakodnevnica. No jednoga dana njezinu svakodnevnicu prekida detektiv Julien Seul koji dolazi na groblje s urnom svoje pokojne majke koju, prema majčinoj oporuci, mora položiti na grob potpunog neznanca.
Dugo nisam pročitala knjigu koja je istovremeno tako lijepa, a tako tužna. Knjiga koja vas ispuni vjerom o postojanju višeg nauma, plana zašto se stvari događaju upravo na taj način. Autorica je poetičnim, pitkim jezikom opisala male stvari koje život čine vrijednim življenja i to na mjestu koje samo naizgled pripada mrtvima.
Nakladnik: Sonatina
You-jeong Jeong: Dobri sin
Dobri sin je roman koji je istovremeno i metafora i glavni lik. Ovisno o vašoj percepciji. U svakom slučaju, radi se o maestralno napisanom trileru južnokorejske spisateljice You-jeong Jeong, poznate autorice psiholoških trilera i romana.
Mladi student prava , Yu-jin, probudi se u svojoj sobi obliven krvlju. Nejasno se sjeća događaja od proteklog dana i svađe s majkom nakon koje je sinoć izašao vani. Uskoro u kući otkriva mrtvu majku. Slijede sati psihotičnog i uvrnutog razmišljanja i zaključaka. Nakon što je odsustvo majke primijećeno, u kuću dolaze policajci, zatim tetka, liječnica koja kontrolira Yu-jinovo stanje. Sve su to susreti visoke napetosti, puni tjeskobe i nelagode svih sudionika.
Roman je izvrstan! Ni sami niste sigurni u vjerodostojnost sjećanja glavnog junaka i stalno se nadate da njegova maglovita sjećanja koja prekidaju trenutci lucidnosti nisu istinita. A mrtva se tijela pojavljuju jedno za drugim. Roman je mračan, uznemirujući, ali definitivno ga vrijedi pročitati.
Nakladnik: Hena com
Top 10 knjiga za kraj 2022. godine!
Nadamo se da vam se svidio naš izbor top 10 knjiga koje smo pročitale u ovoj godini! Sve su one knjige za pamćenje i vrijedi ih imati na policama! Nadamo se da ćete vi i vaši bližnji uživati u čitanju i u 2023. godini te da će se na vašim popisima naći bar neka s ove naše liste.
Puno sreće, zdravlja, ljubavi i čitanja u 2023. godini želi vam vaša Mala od knjiga!
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
