Nakladnik: Vorto Palabra, 2021.
Naslovnica romana Ponoćna knjižnica: ©Vorto Palabra
Između života i smrti nalazi se knjižnica… A u toj knjižnici police se protežu u beskraj. Svaka knjiga prilika je da iskusiš neki od života kojima si mogla živjeti. Da vidiš kako bi to bilo, da si donijela neke druge odluke… Bi li išta učinila drugačije, kad bi dobila priliku poništiti ono zbog čega žališ? (str. 40.)
Ponoćna knjižnica
Nora Seed depresivna je trideset petogodišnja djevojka koja je mogla toliko toga, ali od svega je odustala. Živi u malom stanu s mačkom Voltaireom i radi u prodavaonici glazbala. Kada isti dan dobije otkaz i voljenog mačka pronađe mrtvog, Nora zaključuje da joj ništa ne ide, da ništa nema i da ju nitko ne voli. Shrvana usamljenošću i tugom, napravi glupost nakon koje se nađe u Ponoćnoj knjižnici.
Ali ovo nije stvarnost u onom smislu u kojem je ti razumiješ. U nedostatku bolje riječi, ovo je ono između. Nije život. nije smrt. Nije stvarni svijet u uobičajenom smislu. Ali nije ni san. … Ukratko, ovo je Ponoćna knjižnica. (str. 43.)
Tamo je dočekuje gospođa Elm, njezina davna školska knjižničarka koja joj je, jednom davno, iskazala potporu, razumijevanje i privrženost. Njih dvije okružene su knjigama – posebnim knjigama.
Sve su one neka verzija Norinog života, kojim živi negdje u paralelnom svemiru. Sve odluke koje je Nora ikad donijela i svi rezultati tih odluka nalaze se unutar knjiga predanih na bezbrojnim policama Ponoćne knjižnice.
Što bi bilo da je Nora nastavila trenirati plivanje? Da se udala za bivšeg dečka, umjesto da je otkazala vjenčanje? Da je nastavila pjevati u rock-bandu?
Nora je dobila priliku saznati sve to.
I dok prelazi iz knjige u knjigu, dok proživljava život za životom, Nora će naučiti da nije toliko stvar u odlukama koliko u njoj samoj.
I da ni jedan život neće biti onaj pravi, dok god ga se boji živjeti.
No, jedna je stvar otpočetka jasna. Dok god je Nora živa u stvarnosti, bit će živa i u Knjižnici.
A Nora je, sjetimo se, napravila glupost…
Nora, više nismo u Kansasu…
Nora je lik koji mi nikako nije bio simpatičan i s kojim se nisam mogla povezati, no sigurna sam da većini čitatelja neće biti tako. Živcirale su me njezina slabost i rezignacija, no do kraja romana uspjela se nekako uvući u moje srce. Nora je napisana tako da se svi mi prepoznamo u njoj, i oni čvršći i oni slabiji. Isprva je potpuni pesimist, čak joj i šef daje otkaz jer se „dućanom vuče ko krepana mačka i tjera mušterije“.
„Ali pod pritiskom postajemo to što jesmo. Počneš kao komad ugljena, a pritisak te pretvori u dijamant.“
Nije ispravila njegovo neznanje o dijamantima. Nije mu rekla da je ugljen, iako se baš kao i dijamant sastoji od ugljika, previše nečist da bi se pretvorio u dijamant, pod kakvim god pritiskom. Ako pitate znanost, počnete li kao ugljen, tako ćete i završiti. Možda je to bila pouka o stvarnom životu. (str. 19.-20.)
Nora je suvremena žena okružena suvremenim problemima – usamljenošću, nemogućnošću da ostvari smislenu ljubavnu vezu, otuđenošću od obitelji… Putujući kroz Norine moguće živote, saznajemo zbog čega je takva kakva jest.
Mislim da tvoj problem nije bila trema. Ni strah od vjenčanja. Mislim da je tvoj problem strah od života. (str. 25.)
Malo pomalo, Nora skuplja zrnca mudrosti rasuta multiverzumom svojih života i primjenjuje ih na ono najbolje – na svoj pravi, stvarni život. Nora raste i mijenja se; napokon uviđa da je odgovorna samo i jedino sebi i da, koliko god to otrcano bilo, pojedinac čini razliku.
Prilika za novi početak
Ponoćna knjižnica roman je koji sam uzela nakon poduže čitalačke pauze i, budući da nije žanr koji inače čitam, bio je dobrodošao odmak iz zone komfora. Iako sam se bojala da će biti previše blebetanja o samopomoći i samoostvarenju (a to mrzim), roman me veoma ugodno iznenadio. Ponoćna knjižnica najobičnija je fikcija, i mislim to u najpozitivnijem mogućem smislu. Predivno napisana fikcija čije se pojedine stranice doista mogu čitati kao vodič kroz život, ali bez one pretenciozne note koju takvi priručnici inače imaju.
U ovom romanu pročitat ćemo neke predivne stvari. Uronit ćemo u knjigu kajanja koju svatko od nas sigurno ima i izroniti iz nje jači nego ikad. Naučit ćemo da se zbog nekih stvari ne isplati kajati jer, s nama ili bez nas, stvari su nekad naprosto takve kakve jesu. Ma što god mi odlučili i napravili, neke stvari uvijek ostaju iste. I zato se ne treba kajati.
Ono što je mene naučila Ponoćna knjižnica, i na tome joj neizmjerno hvala, jest da smo mi odgovorni za to kakav je naš život. Ako nismo sretni u ovom životu, male su šanse da bismo bili sretni u bilo kojem drugom. Svi naši mogući životi čine nam se savršeniji od ovog koji trenutno živimo, ali da smo zaista u njima, bili bismo u stanju vidjeti pukotine i mrlje zbog kojih bismo opet bili nesretni. Sreća je u nama, a ne u onome što smo mogli ili trebali. Sreća je iskoristiti ovo sad. Uzeti ovaj život koji živimo i učiniti ga najboljim što možemo.
Ako ste trenutno na nekom čudnom mjestu i dobro bi vam došlo malo potpore, uzmite Ponoćnu knjižnicu. Prepustite se iscjeljujućim rečenicama Matta Haiga i uronite u Norin zbrčkani život koji ipak, unatoč svemu – ima smisao.
Ostali naslovi ovog autora:
Matt Haig britanski je autor uspješnica kao što su Kako zaustaviti vrijeme, Zapisi o nervoznom planetu, Knjiga utjehe, Zašto ostati živ te najnovije Ponoćna knjižnica.
Autor je i nekoliko romana za djecu, a kod nas su prevedeni Djevojčica koja je spasila Božić i Dječak zvan Božić.