Ira Levin: Rosemaryna beba

Nakladnik: Vorto Palabra, 2025.

Naslovnica romana Rosemaryna beba: ©Vorto Palabra

Prevela Martina Pranić

Ira Levin: Rosemaryna beba

Rosemaryna beba – savršen dom

Rosemary i Guy Woodhouse mladi su imućni par koji traži savršeno mjesto za život i osnivanje obitelji. Guy je stariji. Glumac je i premda dobro zarađuje, još se nije dogodila ona savršena uloga koja bi ga lansirala u zvijezde. Nekako uvijek netko drugi dobije tu glavnu ulogu…

Rosemary je veoma, veoma mlada. U supruga gleda s divljenjem i beskompromisnom vjerom. Želja joj je imati savršen dom i u njemu točno troje savršene djece. Ipak, čini joj se da Guy stalno odgađa djecu…

Kad pronađu prvo s njezina popisa – savršen stan u starinskoj zgradi Brafmord, sreći supružnika Woodhouse nema kraja.

„Ne znam jeste li svjesni … ali zgrada Bramford bila je početkom dvadesetog stoljeća na vrlo lošem glasu.“ (str. 25.)

Iako ih prijatelj Hutch dobronamjerno i u šali pokušava upozoriti na zloglasnost te zgrade, njih se dvoje ne obaziru.

„Ne pokušavam reći … da ćete se useliti u Bramford i da će vam ba glave pasti glasovir, da će vas pojesti neke usidjelice ili da ćete se pretvoriti u kamen. Samo kažem da postoje i određene okolnosti koje treba uzeti u obzir, povrh razumne najamnine i kamina koji radi: ta zgrada ima visoku stopu neugodnih incidenata.“ (str. 28.)

I uskoro su useljeni!

Susjedi su uglavnom simpatični starčići i svi im žele dobrodošlicu.

A ponajviše supružnici Castevet. Toliko su prijateljski nastrojeni da to nije normalno. Ili u ovoj zgradi jest?

Rosemaryna beba

Da vas ne zamaram uzrocima, načinima i razlozima, Rosemary je uskoro trudna!

Juhu, prvo od njezine troje savršene djece već je u trbuhu! Naivno misleći da joj žele dobro, objeručke prihvaća pomoć Castevetovih.

Dok ju je privjesak škakljao između grudi, na prstima se vratila do kreveta i uvukla se unutra. Navukla je pokrivač i, sklopivši oči, položila glavu na jastuk. Ležala je duboko dišući i ubrzo zaspala, a ruke su joj na trbuhu štitile embrij duboko u njoj. (str. 139.)

Trudnoća je neobična, a koja nije?

Bol se pojačao. postao je tako neumoljiv da je nešto u Rosemary popustilo – njezina sposobnost da se odupire i uopće se prisjeća osjećaja dobrobiti – tako da je prestala reagirati, prestaa je spominjati bol… Dosad je bol bio nešto u njoj; sad se ona našla u njemu; postao je sama atmosfera, prolazak vremena, cjelina njezina postojanja. Tako otupjela i iscrpljena, počela je više spavati i više jesti – osobito mesa koje je praktički sirovo. (str. 173.)

Pogotovo kad je liječnik uvjerava da je sve u najboljem redu.

Ipak, Rosemary će vrlo brzo shvatiti da joj nisu svi prijatelji i da joj svi ne žele dobro.

U ludoj završnici ovog romana, naučit ćemo kako se majčina ljubav nešto najjače na svijetu. I kako ljudskoj ludosti nema kraja…

Književni i filmski klasik

Još otkad sam pogledala film Rosemaryna beba i automatski se u njega zaljubila (stvarno, ali stvarno volim horore u svakom obliku), želim pročitati roman prema kojem je nastao. I tko zna bih li ga ikada i pročitala da Vorto Palabra nije odlučio ovom književnom klasiku podariti novo ruho.

Poslano – primljeno – pročitano! U roku keks!

Stil pisanja vrlo je jednostavan, rečenice su kratke i jezgrovite. Nema tu bespotrebnih opisa i naklapanja, mada i da ih ima, ne bih se ljutila. Jezik je također jednostavan, rečenice nisu kićene, ali apsolutno sve je rečeno.

Roman je žanrovski jako neobičan, premda stalno ponavljam da je horor. Ono što trebate znati jest da u ovom romanu zapravo ništa nije eksplicitno strašno. Sve je prikriveno, sve može biti i ne mora. Strah je stvoren atmosferom. Otkad saznaje da je trudna, sve oko Rosemary je tjeskoba i bol. Njezini su susjedi toliko naporni, radnja se odvija gotovo isključivo u zatvorenom prostoru pa ambijent zrači klaustrofobijom, neugodom, lošim predosjećajem. Rosemaryna naivnost izvrsno je dočarana i u potpunoj suprotnosti s prepredenošću njezinih susjeda, ali i ne samo njih.

Ovaj nas roman uči da su prijateljska lica često fasada, da je jedina bezuvjetna ljubav ona majčina (nažalost?) te da normalni ljudi jednostavno nisu (toliko) srdačni. 

Ira Levin: Rosemaryna beba

Između sna i jave

Baš kao što na koricama piše, cijeli je roman između sna i jave. Ako zanemarimo film, koji je ipak ponešto rezolutniji u onome što se jest, a što nije dogodilo, mi doista ne znam što je san, a što java. Koliko se radnje zbiva u Rosemarynoj glavi, a koliko u stvarnosti? Na primjer, glasovita scena u kojoj je začeta Rosemaryna beba. Moramo se zapitati, koliko je toga bilo stvarno? Pa još i taj kraj… Uf…

Ovo je jedna od onih knjiga koju je teško opisati običnim riječima. Jednostavno, moćna je. Moćna u svojoj atmosferi snovitosti i nezemaljskoga. U atmosferi zla koja je prisutna, ali nedefinirana. U ozračju straha, straha majke za dijete, a potom i za vlastiti život.

O kraju imam mnogo toga za reći, ali neću. Ako niste gledali film, navalite na roman! Želim da ga doživite u cijeloj njegovoj punini.

Rosemaryna beba jedan je od onih romana koji neće biti nešto najbolje što ste pročitali, ali zrnce njega ostat će u vama dok god ste živi.

Od mene preporuke!

Ostali naslovi ovog autora

Ira Levin (1929.-2007.) bio je američki pisac, najpoznatiji po romanu Rosemaryna beba, remek-djelu horora koji uspijeva, bez praktički ijedne kapi krvi, do kosti prestrašiti svakog čitatelja. Ovaj autor stravu gradi jezivom atmosferom i izvrsnom psihologijom likova.
Neki njegovi romani, a sigurno ste čuli bar za još jedan, jesu Stepfordske supruge, Momci iz Brazila, Smrtonosne zamke…

Napisao je čak i nastavak romana Rosemaryna beba, koji kod nas nije preveden, a zove se Son of Rosemary. Na Goodreadsu piše da je preloš.

Evo i trailera za film snimljen prema ovom romanu, u režiji Romana Polanskog. Film je to koji vjerno prenosi paranoju i tjeskobu svog književnog predloška te do dana današnjeg ostaje jedan od najboljih horora ikad snimljenih.

Gdje kupiti roman Rosemaryna beba

Vorto Palabra, web shop Znanje

Taylor Jenkins Reid: Povratak Carrie Soto

Nakladnik: Vorto Palabra, 2024.

Naslovnica romana Povratak Carrie Soto: ©Vorto Palabra

Prevela Leira Harabalja

Pitam se kakav je osjećaj voljeti tenis bez straha da će te zaboraviti nakon posljednjeg odigranog meča. (str. 172.)

Taylor Jenkins Reid: Povratak Carrie Soto

Povratak Carrie Soto

Trideset i sedmogodišnja Carrie Soto sjedi na tribinama i prati US Open. Ključni je meč, Chan protiv Cortez.

Ako Nicki Chan pobijedi, srušit će Carrien rekord od dvadeset osvojenih Slam turnira.

Kad se prije šest godina umirovila, Carrie Soto bila je jedna od najvećih, ako ne i najveća tenisačica na svijetu.

Otac je odmahnuo rukom. „Suđeno joj je“, rekao je. „…. S tvojom ljepotom i mojom snagom, može biti najbolja tenisačica koju je svijet ikad vidio. Jednog dana o njoj će se pričati priče.“
Majka je zakolutala očima… „Ja bih radije da bude dobra i sretna.“
…“O tome se nikad ne pričaju priče.“
(str. 17.)

Mediji joj nisu bili naklonjeni, publika je u globalu nije obožavala, ali Carrie i njezin reket bili su nezaustavljivi.

Sada, samo šest godina poslije, svijet luduje za simpatičnom Nicki Chan i sve što je Carrie stvarala odricanjem, upornošću i luđačkim radom pada u vodu.

I zato se (nekadašnja) najveća tenisačica svih vremena odluči vratiti!

Trenirat će je tko drugi nego njezin stari trener – i otac, nekoć perspektivni tenisač Javier Soto.

„Ne igraš protiv svojeg protivnika, to shvaćaš, zar ne? … Svaki put kad iziđeš na taj teren, moraš igrati bolje nego prethodni put. … Želim da sljedeći put pobijediš samu sebe. Svakog dana moraš biti bolja nego prethodnog.“ (str. 27.)

Povratak Carrie Soto uskoro postaje vodeća tema svih sportskih emisija, časopisa i programa. Ratna sjekira, kako su je nekad zvali, vraća se u punom sjaju! San joj je osvojiti još makar jedan Slam turnir. I naravno, ono najvažnije, u bar jednom natjecanju pobijediti novu tenisku kraljicu.

Ono što Carrie još uvijek ne zna jest da su ljudi ponekad važniji od rekorda.

I da nije svaki gubitak – gubitak. Naučit će, začudo, da ponekad, i dok gubimo, možemo dobiti puno, puno toga.

Jedna od najdražih autorica

Svaki put kad pišem osvrt na neki njezin roman započnem istom rečenicom. Taylor Jenkins Reid jedna je od mojih najdražih autorica! Sve što napiše pobožno čitam i uvijek se jako, jako veselim njezinim knjigama.

Tako je bilo i sa Carrie Soto. Nisam sigurna kad sam je kupila, ali znam da me neko vrijeme čekala. A onda sam je pročitala u dva-tri dana!

Ako ste voljeli Evelyn Hugo i Daisy Jones, voljet ćete i Carrie, u to nema sumnje. Za razliku od ove dvije (osvrti su na dnu objave), Carrie je nebrušeni dijamant. Nije toliko lijepa, nije zavodljiva, nije nježna… Ona je sportašica, nemilosrdna na terenu i izvan njega. Mediji su je prozvali Ratna sjekira.

Bila sam Ratna sjekira. Bila sam hladna. Bila sam stroj. Naravno, mnoge od njih intrigirala je ideja čiste snage mojeg tijela. Ali nisam bila od žena kakve muškarci žele dovesti kući majci. (str. 67.)

Taylor Jenkins Reid: Povratak Carrie Soto

Ali unutar svoja četiri zida i ona je samo žena. Željela bi voljeti i biti voljena, no svaki joj se put čini da za to nema nikakve šanse. Sve dok… Ma, ustvari, pročitajte sami.

Vratimo se na ove naše gore nabrojane tri junakinje. Već sam prije pisala o tome kako obožavam kad pisci preklapaju svoje junake, a to je napravila i TJR.

Ako niste čitali, možda vam ovo bude teško pratiti, ali, pazite sad. Evelyn Hugo bila je udana za Micka Rivu (iz romana Malibu gori). Njegova kći bila je udana za tipa kojemu je Carrie kratko bila ljubavnica. A u jednom trenutku svoje povratničke turneje, Carrie Soto čita neautoriziranu biografiju benda Daisy Jones i Šestorka. Koliko je to fantastično povezano?!

Treba li vam uopće moja preporuka?

Budimo realni, ne treba vam moja preporuka. Em nisam realna, em – ako ste pročitali makar jedan hit TJR – znate da Povratak Carrie Soto mora biti na vašoj listi za čitanje!

Iako inače ne pratim tenis (muž se iznervira svaki put kad mi mora objašnjavati gemove, mečeve i setove), nisam imala problema s praćenjem dijelova koji govore o tenisu.

Carrie je nekarakteristična junakinja jer nije ljepotica niti nekakva princeza. Ona je snažna, neovisna, hrabra, gruba, uporna i životna. Vlastitim se snagama uspela do prvoga mjesta i prije će umrijeti nego ga prepustiti tamo nekoj vrckastoj Nicki Chan.

„Valjda je to to. Sad više nema natrag.“
„Ne, čini mi se da nema… Ali ti se ne bi povukla ni da možeš, Soto.“
(str. 129.)

Samo što – ni Nicki Chan nije onakva kakvom se čini na prvi pogled.

Iako smješten u svijet sporta, i u ovom romanu ima emocija, topline, bliskost i ljubavi. Carrie i njezin otac čvrsto su povezani obiteljskim i poslovnim vezama. Imamo tu bivšu ljubav čijem je kraju kumovao nesporazum. Imamo i mizogine medije, javnost koja općenito ima love-hate odnos s Carrie te prijateljstva koja se kriju tamo gdje ih najmanje očekujemo.

Bez obzira na to koliko sam bila dobra na terenu, javnosti nikad nisam bila dovoljno dobra.
Nije bilo dovoljno gotovo savršeno igrati tenis. Trebala sam, uz to, biti i šarmantna. I trebalo se doimati kao da je šarm prirodan. …
Ali, budimo realni, Teško je sve uskladiti.
I što sam postajala uspješnija, to je bilo teže.
(str. 53.-54.)

Povratak Carrie Soto zanimljiv je, uzbudljiv i zabavan roman koji nećete moći ispustiti iz ruku. Od mene velike preporuke, pogotovo sad za ljeto! Uživat ćete od početka do kraja i uopće ne sumnjam u to da ćete zavoljeti Carrie!

Taylor Jenkins Reid: Povratak Carrie Soto

Ostali naslovi ove autorice:

Taylor Jenkins Reid (1983.) jedna je od mojih omiljenih autorica i svaki njen roman čitam s jednakim užitkom i svakome se jednako radujem.

Autorica je osam romana – i svi su kod nas prevedeni. Redoslijed pišem ne prema godini objavljivanja, nego od meni najdražeg do onog najslabijeg:

Sedam muževa Evelyn Hugo

Daisy Jones i Šestorka

Malibu gori

Povratak Carrie Soto

Dok nas brak ne rastavi

Ljubav(i) mog života.

Malibu gori i Daisy Jones zapravo su mi vrlo, vrlo izjednačeni kvalitetom i jednako su mi dragi.

Kod nas je još objavljen i Zauvijek, na čekanju, ali taj još nisam pročitala. Stavila sam ga na listu za kupnju za Interliber 2025.

Gdje kupiti roman Povratak Carrie Soto:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Stephen King: Cujo

Nakladnik: Vorto Palabra, 2024.

Naslovnica romana Cujo: ©Vorto Palabra

Prevela Petra Pugar

Stephen King: Cujo

Čudovište Castle Rocka

…U gradić Castle Rock u saveznoj državi Maine došlo je čudovište. … Nije bila riječ o vukodlaku, vampiru, zloduhu, kao ni o bezimenom biću iz uklete šume ili sa snježnih pustopoljina; bio je to običan policajac s mentalnim i seksualnim poteškoćama zvan Frank Dodd. (str. 11.)

Frank Dodd ubojica je koji se prvi put javlja u Kingovu romanu Mrtva zona, a spominje se još u romanima Ono, Potrebne stvari, Cujo te kratkoj priči Uncle Otto’s Truck.

Bio je serijski ubojica i silovatelj žena i djevojčica, a budući da je bio policajac, usporedno s ubojstvima, radio je na istrazi. Simpatično, zar ne?

Šerif George Bannerman vjerojatno ga nikad ne bi ni otkrio da se u očaju nije obratio vidovnjaku Johhnyju Smithu, koji mu je ukazao na Dodda.

Kako Dodd završi, neću vam reći, ali reći ću da u vrijeme radnje Cuja, 1980. godine, već trune u lijesu.

Eh, ali čudovišta nikad ne umiru. Vukodlak, vampir, zloduh, bezimeno biće s pustopoljina. Čudovišta nikad ne umiru. (str. 12.)

Cujo

Cujo je dobar pas. Privržen svojim vlasnicima, a najviše dječaku, Brettu Camberu. Iako izgledom zastrašujući, taj bernardinac od devedeset kilograma pitom je i umiljat. Jednoga dana, u lovu na zeca, upadne u otvor koji skriva špilju punu šišmiša. Jesu li svi bili bijesni ili samo taj jedan, ne znamo.

Znamo da taj jedan ugrize do maloprije dobroćudnog psa i zarazi ga bjesnoćom. Bolest napreduje sporo, no napreduje. U Cuji se bore dobar dečko i zločest dečko. Ovaj potonji pobjeđuje i počinje pokolj u Castle Rocku.

Cujo je zarežao. Duboko iz grla. Zvuk je bio potmuo, gotovo da je odjekivao. Pogledao je Garyja, a u očima mu je bilo nečeg hladnog i proračunatog, od čega se Gary naježio. (str. 45.)

Stephen King: Cujo

Obitelj Trenton

Malo prije Cujine zaraze, u Castle Rock doseljava se tročlana obitelj. Tata Vic, mama Donna i četverogodišnji dječačić Tad. Tad svake noći u svom ormaru vidi čudovište, zbog čega loše spava i muče ga strahovi. Vic i Donna također loše spavaju, ali iz sasvim drugih razloga. Naime, imaju popriličnih bračnih problema, a kao šlag na torti, kvari se i Donnin Ford Pinto.

Muškarci… oni znaju što su. Imaju predodžbu onog što jesu. Nikad ne dostignu ideal i to ih slomi, i možda zato toliko muškaraca umre prerano i nesretno, ali oni znaju što znači biti odrastao čovjek. …
Žena, s druge strane – to sam ja učinila – bježi od svojega postojanja.
(str. 103.)

Prije nego ode na poslovni put, još unezvijeren supruginim postupkom, Vic joj savjetuje da auto odveze lokalnom mehaničaru, Joeu Camberu, sasvim slučajno vlasniku psa Cuja.

I tu počinje užas čitavog romana. Donna i mali Tad uskoro se nađu u zamci. Od pomahnitalog ih čudovišta, a donedavno simpatičnog psa, dijeli samo limarija starog Pinta.

Cujo sjedi ispred auta, željan krvi, i čeka.

A u automobilu također pakao – mjesna je bakica još na početku ljeta prorekla da će ovo biti jedno od najvrućih ljeta u Castle Rocku. 

Dobar pas Cujo

Roman Cujo prikovao me uza se od prve stranice i nisam ga puštala do samoga kraja. Ovo je jedan od Kingovih romana u kojima krivac nije nešto nadnaravno, već nešto realno i nažalost, sluđeno bolešću. Iako Cujo nije neko zlo iz svemira, već običan obiteljski pas zaražen bjesnoćom (Or is he? – nastavite čitati), roman mi ima vibru Groblja kućnih ljubimaca, a to mi je jedan od najdražih Kingovih romana.

U Cuji se, kao i u svim romanima ovog autora, događa jako JAKO puno toga. Sve su priče jednako zanimljive i o svakoj bi se dalo napisati 1000 riječi dug osvrt. Naravno, neću vas time maltretirati, samo ću reći da je Cujo zbir hrpe likova koju, u Kingovoj maniri, najprije dobro upoznamo, a onda… No, pa znate.

Svidjela mi se priča o obitelji Camber, koja nosi snažnu poruku o životu s alkoholičarom. Duhovit i jadan bio mi je Gary, a obitelj Trenton odmah osvoji vaša srca.

Kraj je užasan i jako emotivan, ali nekako gorko-sladak. Od početka sam slutila što će se dogoditi pa sam se trudila emocionalno distancirati od likova, ali svejedno vas udari na kraju.

Sad, možda će vama ovo biti užasno i glupo, ali nekako mi se srce najviše slomilo upravo zbog Cuje. Cijeli se život trudio biti dobar pas i voljeti svoje vlasnike.

A onda je postao čudovište.

U mislima je nizala različite mogućnosti, vagala ih, odjednom spoznavši da uopće nije loše malo promijeniti perspektivu. Da je bolno, možda. Ali možda je i korisno. (str. 127.)

Stephen King: Cujo

Kingov multiverzum

Ono što najviše volim u Kingovim romanima jest miješanje njegovih svjetova. Gradić Castle Rock, koji je poprište Cujina masakra, spominje se u puno romana. I ne samo to. Kao što sam rekla na početku, Frank Dodd i ovdje je nešto. Neka sjena, neki zloduh koji se skriva u sjenama i možda, samo možda, orkestrira sudbinom koja je zadesila Cuju. Naime, priča se da je u originalnom Cuji psa trebao obuzeti Doddov duh i on ga tjerati na zločine, ali da je King to prepravio tako da krivac bude bjesnoća. Ipak, ostali su neki znakovi. Sve to spominjanje Dodda, luđački pogled u Cujinim očima… Njegova prepredenost i čudovišnost. Sve to tjera nas da se upitamo što je, na kraju, ušlo u našeg dobrog psa. Bjesnoća ili bijesan duh?

I ono čudovište koje vreba iz Tadova romana… Ljudi moji, ovo nije horor, ali ti dijelovi… Uf, da se digne svaka dlaka na glavi!

Ako vam još uvijek treba blagi poguranac prema ovom romanu, a vjerujem da ne treba, od mene imate sve preporuke!

Drži pažnju od doslovno prve rečenice. Dirljiv je, težak, strašan, topao. Svi su likovi odlično napisani, duboki, gotovo kao pravi.

King je to, ljudi moji. To se čita i ne pita.

Navalite!

Ostali naslovi ovog autora:

Moja ljubav prema romanima Stephena Kinga vječna je i bezuvjetna. Dosad sam pročitala dobar dio njegovih naslova, ali nisam za sve njih pisala osvrte, ponajprije zato jer sam ga počela čitati još u srednjoj školi.

Stephen King: Cujo

Umjesto da pišem popis djela, kojih ima preko pedeset, pišem vam samo ono što sam pročitala:

Prema romanu Cujo 1983. godine snimljen je i film koji sam King smatra ekranizacijom boljom i od hvaljenog Isijavanja.

Gdje kupiti roman Cujo:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Betty Smith: Sutra bit će bolje

Nakladnik: Vorto Palabra, 2024.

Naslovnica romana Sutra bit će bolje: ©Vorto Palabra

Prevela Marta Kovač

Betty Smith: Sutra bit će bolje

Sutra bit će bolje – u obitelji

Sutra bit će bolje poluautobiografski je roman autorice Betty Smith, najpoznatije po romanu Jedno drvo raste u Brooklynu. Koliko je istine utkano u ovaj roman ne znam, ali mogu vam reći o čemu govori.

Glavni je lik Margy Shannon, sramežljiva mlada žena, uvijek optimistična i uglavnom dobro raspoložena. Premda živi u uvjetima za koje bismo danas rekli da su jedan vid obiteljskog zlostavljanja, Margy ne zna za bolje pa je uglavnom zadovoljna.

Odrastajući, Margy je naučila prihvaćati stvari onakvima kakve jesu. Naučila je izvući iz njih najbolje što je mogla. Bila je zahvalna na malim ustupcima i smatrala se sretnom kad bi se nešto dogodilo onako kako je htjela. (str. 40.)

Njezini roditelji siromašni su i uvijek na rubu svađe. Međusobni prezir vidljiv je iz svakodnevne komunikacije; iz malog stana otac sve češće bježi, a majka ga, sve ljuća i nezadovoljnija, uporno čeka.

Govorili su sve brže, sa sve više srdžbe, ubacujući se jedno drugome u riječ. Bilo je to poput prastare predstave u kojoj svaki glumac zna svoje replike do posljednjeg slova…
Uskoro su riječi izgubile značenje. Samo su bijesni tonovi prenosili poruku. Margy je u kutu drhturila od straha.
(str. 35.)

Betty Smith: Sutra bit će bolje

Sutra bit će bolje – u ljubavi

Margy radi relativno dobar posao u jednoj tvrtki, na odjelu za korespondenciju. Šef joj je zanimljiv, ali o njemu čuje brojne priče, a i ne misli da ga je dostojna. Ipak je on šef.

Margy je jednostavna djevojka s jednostavnim željama. Udaja, djeca, vlastiti stančić.

Zato se pomalo na silu zaljubi u susjeda Frankieja Malonea. I on je u nju nekako usiljeno zaljubljen pa stvari idu tokom tadašnjeg vremena. Iako veoma mlada, Margy se odlučuje udati za Frankieja, ponajviše kako bi pobjegla iz obiteljskog doma.

Sutra – sljedeći mjesec – sljedeće godine. U budućnosti je sve trebalo biti bolje. Ali iznenada je budućnost došla. Pretvorila se u ovu kratkotrajnu sadašnjost. Uskoro će postati prošlost, od koje će ostati samo sjećanja. (str. 146.)

Ipak, Margyna nepokolebljiva vjera u to da sutra bit će bolje poljuljana je nedugo nakon udaje. Ali ni to nije najgore što život za nju sprema…

Vjera u bolje sutra

Roman Sutra bit će bolje dugo me (predugo) čekao na polici. Uopće ne znam što me toliko odbijalo. Naslovnica je lijepa, nema puno stranca, slova su velika, a i sadržaj se činio skroz ok.

Moguće da je to pojam „poluautobiografska“… Mislim da mi je samim time ostavljala dojam dosadnjikavosti…

Naravno, čim sam počela čitati, vidjela sam da sam itekako bila u krivu! U pravu su bili svi oni moji dobri Facebook prijatelji koji su mi u hrpi komentara rekli – uzmi Sutra bit će bolje! Čitaj Sutra bit će bolje!

I jesam, opametila sam se! Uzela sam napokon taj predivni, predivni roman i počela… Margyna vjera u bolje sutra rastopila mi je srce, a uvjeti u kojima je odrasla i u kakve se, na kraju, udala, slomili su ga u milijun komadića.

Samo sam naučila kako je moguće jako puno patiti, a svejedno ne umrijeti. Ali što osoba poput mene ima od toga? (str. 245.)

Ipak, unatoč tome što joj je život, objektivno, sr*nje, Margy se ne predaje pa je zbog toga ovaj roman, iako tužan i emotivan, u isto vrijeme zabavan, lijep i nježan.

Jako sam sretna što sam s hrpetine romana ipak odabrala ovaj, što sam ga pročitala i načas se izgubila u Brooklynu. Na uličicama kojima život teče unatoč tome kakav je. Iz kojeg migaju svjetla stančića koji kriju isto onoliko ljubavi koliko i tuge i nesreće.

Betty Smith: Sutra bit će bolje

Možda ipak…

Kao što već slutite iz gore napisanog, od srca preporučujem Sutra bit će bolje. Mislim da je ovo jedan od univerzalnih romana, od onih koji se svima svide. Nekom više, nekom manje, ali ipak svima.

U Margynoj sudbini svi ćemo se prepoznati, što je tužno i radosno u isti mah… Ja sam se, na primjer, prepoznala u vječitom optimizmu koji Margy osjeća, ma koliko god stvari postale teške. A u trenutku kad postaju preteške, kad je pitanje ustati ili ostati ležati, naša Margy… Slutite već – ustaje.

Slušajte, htjela bih vam nešto reći. Znam da vam je teško. Ali bolje je kad nešto izgubite, nego kad nemate ništa što biste mogli izgubiti. (str. 256.)

Ovo je priča o ženi koju život UOPĆE nije mazio, ali nekako, našla je u sebi, snage, vjere i hrabrosti za nastaviti dalje i… Početi opet.

Kažu da žalost i bol mogu oplemeniti čovjeka, razmišljala je Margy. To nije točno. Barem ne u mojem slučaju. Kad sam se dobro osjećala, bilo mi je lako pretvarati se da su ljudi dobronamjerni… nakon što pretrpiš zlo, nemaš volje pretvarati se da je sa svijetom sve u redu. (str. 249.)

Kraj mi se posebno svidio. Ne govori ništa, a opet, pun je obećanja. Pun je vjere u bolju, ljepšu budućnost.

Sutra će, valjda, biti bolje.

Ostali naslovi ove autorice:

Betty Smith (1896.-1972.) američka je dramatičarka i autorica nekoliko romana, među kojima je najpoznatiji Jedno drvo raste u Brooklynu, koji je s vremenom postao klasik suvremene američke književnosti.

Gdje kupiti roman Sutra bit će bolje:

Vorto Palabra, web shop Znanje

Volite li čitati biografije i autobiografije, na blogu Mala od knjiga nećete se baš usrećiti, ali evo. Čitala sam memoare Matthewa Perryja, Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar, autobiografiju Pamele Anderson, S ljubavlju, Pamela te fiktivnu biografiju još jedne plave seks-bombe, Marilyn Monroe, dakako, pa virnite na osvrt romana Plavušaautorice Joyce Carol Oates.

Kolegica je čitala Šerbedžijinu autobiografsku prozu Poslije kiše.

Ken Follett: Nikada

Nakladnik: Vorto Palabra

Naslovnica knjige Nikada: ©Vorto Palabra

Prevela Karmela Cindrić

Ken Follett Nikada

Budala je samo budala, ali budala u Bijeloj kući najopasnija je osoba na kugli zemaljskoj. str. 242.

Inspiracija za Nikada

U kratkoj crtici na početku knjige autor nam kazuje da je inspiracija za Nikada došla iz njegovog istraživanja o podrijetlu Prvog svjetskog rata za Pad divova, prvi tom njegove Trilogije stoljeća. Prvi svjetski rat bio je “rat koji nitko nije želio”, odnosno dogodio se zbog nespretnih i kratkovidnih odluka svjetskih sila. U Nikada vidimo svijet na rubu Trećeg svjetskog rata i svjetske vođe pred teškim odlukama zbog vrlo izvjesnog nuklearnog sukoba.

Afrika

Priča počinje u afričkoj pustinji Sahara, tisućama milja od onoga što će postati središte nadolazećeg nuklearnog sukoba. Abdul John Haddad, agent CIA-e, prerušen u trgovca cigaretama, pokušava saznati gdje su skrovišta moćne grupe krijumčara droge. Postupno otkriva da se pod krinkom krijumčara u nekim pustinjskim skrovištima krije i najopasniji odmetnik al-Farabi, odgovoran za brojne ekstremističke napade. Njegova veza iz Američkog veleposlanstva, Tamara, obavještava SAD o opasnom kriminalcu i ubojici koji se krije u pustinji. Lov je započeo.

Abdul se mora povući kako ga ne bi uhvatili. U bijegu mu pomaže lijepa udovica s malenim sinom koja se želi domoći Europe u želji za boljim životom.

Kina

U Kini, visoki dužnosnik Chang Kai, zamjenik ministra za međunarodnu obavještajnu službu, član elite Komunističke partije, pokušava biti glas razuma u vladi starih komunističkih tvrdokornih političara, od kojih je jedan i njegov otac.

Kaia ne doživljavaju ozbiljno zbog njegovog braka s poznatom glumicom koja često kritizira trenutnu političku strukturu.

SAD

U Sjedinjenim Državama, predsjednica Pauline Green pooštrava postojeće ekonomske sankcije protiv Sjeverne Koreje, nakon što je tamo korišteno kinesko oružje protiv američkih snaga koje nadgledaju sukobe između dviju Koreja. Kina ne ostaje dužna i glavni svjetski igrači iz Kine i Sjedinjenih Država pripremaju pozornicu za eskalaciju sukoba od kojih je najopasnija alarmantna prijetnja o mogućoj upotrebi nuklearnog oružja.

Ja moram pružati podršku svima, pomislila je uz osjećaj samosažaljenja. Naravno da moram, ja sam predsjednica. str. 159.

Dojam o romanu Nikada

U romanu pratimo tri narativne niti. Prva se odvija u Africi, druga u Kini, a treća u SAD-u. Odvojene priče postepeno se spajaju i završavaju u strahovitom krešendu. Kako roman teče, stvari se pogoršavaju zapanjujućom brzinom, unatoč diplomatskim naporima, pregovorima i vještinama nekoliko  predsjednika država.

Nikada je upozoravajuća priča o svijetu na rubu Trećeg svjetskog rata. Obveza  supersila da štite svoje saveznike, čak i ako se dočepaju nuklearnog oružja, izaziva zebnju kod čitatelja, ali ga istovremeno i prosvjetljuje istinom o tome kako je tanka granica svjetskog mira.

U situaciji kad nijedna od strana ne želi ustuknuti, postaje sve teže riješiti sukob mirnim putem. Događaji postepeno izmiču kontroli i ne nazire se povoljan kraj ni za jednu stranu.

Osim zanimljivog geopolitičkog zapleta, istaknula bih likove u ovoj knjizi koji nisu glamurozni, savršeni ni besprijekorni u svakom pogledu (čak ni predsjednica SAD-a). Sve su to vrijedni ljudi koji su zapostavili privatne živote radeći za dobrobit nacije. I nikome od njih osobna korist ili ambicija nije na prvom mjestu.

Dajući predsjedničku ulogu ženi, Follett je lukavo dobio poene kod pripadnica ženskog spola, a dvije lijepe ljubavne priče koje se događaju u sjeni političkih zavrzlama dodatno će pridobiti ženski dio čitateljstva.

Knjiga bi, po mom mišljenju, mogla biti i nešto kraća, ali je zanimljiva. Najviše mi se svidio dio koji se odvija u Sahari.

Ken Follett Nikada

O autoru

Ken Follett (1949) britanski je pisac trilera i povijesnih romana. Dosad je prodao više od 100 milijuna primjeraka svojih knjiga. Rođen je u Cardiffu.  Kad je navršio deset godina, obitelj se preselila u London, u kojem je Follett studirao filozofiju i uključio se u politiku. Već 1978., kada mu je objavljen prvi roman “Eye of the Needle”, postao je međunarodno poznat, a i ostali njegovi romani postali su bestseleri.

Gdje kupiti roman Nikada:

Vorto Palabra

Nick Hornby: Hi-Fi

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica knjige Hi-Fi: ©Vorto Palabra

Preveo Vladimir Cvetković Sever

Nick Hornby Hi fi

Hi-Fi nostalgični je podsjetnik na vremena koja više ne postoje. Vremena vinila, frenetičnog sakupljanja i razmjenjivanja ploča, divljenja koricama i zajedničkog “prvog” slušanja najnovijih hitova, danas se sjećaju samo zrelije i malo starije generacije. Kako i ja spadam među njih, čitanje Hi-fi-a samo mi je izmamilo jedan veliki uzdah.

Rob

Rob Fleming, tridesetpetogodišnji vlasnik londonske prodavaonice ploča, glavni je lik romana. Osim što odmah saznajemo da vodi jednu ne baš uspješnu prodavaonicu, saznajemo i da ga je ostavila djevojka Laura. Sjedeći u prodavaonici u kojoj samo tu i tamo netko nešto kupi, Rob ima dosta vremena da introspektivno napravi inventuru vlastitog života, a ona je sve samo ne zadovoljavajuća.

Evo kako ne treba planirati karijeru: a) prekinuti s djevojkom, b) napustiti faks, c) zaposliti se u trgovini ploča, d) prodavati ploče ostatak života. str. 25.

Laura odlazi

Kad Laura obznani da odlazi zbog Robove destruktivnosti i samosažaljenja, Rob ne mijenja obrasce ponašanja. Kolotečina u kojoj je živio zadnjih pet- šest godina nastavlja se, posao ide loše, prodaja je slaba, a malo po malo počinju ga živcirati i dva zaposlenika koji su mu zapravo prijatelji po glazbi.

Ima Rob svoje sitne kaprice koji su utjecali na nepopularnost prodavaonice. Ne želi prodati album čija mu glazba nije draga bez obzira na želju kupca. Uz to, prodavaonica je potpuno zapuštena, pretrpana i vrlo neprivlačna. Kao da je Robu stalo da ništa ne proda, a to je gotovo istina. On nikad nije istinski želio biti prodavač, želio je samo slušati glazbu.

Moja genijalnost, ako to tako mogu nazvati, leži u kombiniranju cijele gomile osrednjih vještina unutar jednog kompaktnog okvira. str. 27.

Bivše ljubavi

U jalovom pokušaju da ispravi svoj odnos sa ženama, a s obzirom da su mu sve veze propale, Rob se prisjeća bivših ljubavi, prije Laure. Ali ni to mu nije dovoljno. Odluči ih sve nazvati i susresti se s njima ponovno kako bi, ovaj put, ispravio neke stvari.

Nakon susreta s bivšim djevojkama, Rob nije ništa pametniji. Čak ni nakon površne veze s Marie, glazbenicom koja pjeva po pubovima, Rob je još uvijek inatljivi, nezreli dječak. Hoće li Rob konačno sazrjeti i iz životnih neuspjeha nešto i naučiti? Da biste to saznali, morate pročitati ovu knjigu.

Dojam o djelu

Glazba je univerzalna poruka koja nosi ovu knjigu. Ona nam pomaže da prođemo baš sva sretna i nesretna stanja u životu. Najviše nam je oslonac u mladosti, dok se slušajući razne žanrove zapravo tražimo i formiramo svoj kako glazbeni, tako i životni stil. Ljudi obično poslije tog mladenačkog perioda odrastu i krenu dalje. Ali ne i Rob.

On kao da se začahurio u svoj mali svemir koji za njega predstavlja glazba. Njegova prodavaonica ploča zapravo je alibi od suočavanja sa životom. Nesiguran kako se nositi s prekidom, a uz to je vrlo neprilagodljiv i rigidan kad su u pitanju kako glazbeni tako i ljubavni ukusi, Rob s velikom dozom samoironije i crnog humora secira svoj život, koji se čak i njemu samome čini promašenim. U trenutku malodušja, uvijek se vraća svojoj ogromnoj kolekciji ploča, ali ni u tome više ne nalazi utjehu.

U trenutku samosažaljenja pribjegava autodestruktivnosti prisjećajući se svih boli koje su mu prouzročili prekidi s djevojkama. Otužno stanje njegove prodavaonice istovremeno je i stanje njegova uma. Kako nema reda u glavi, tako mu je nered i u životu. A da bi se izdigao iz svega, Rob mora sazreti.

Hoće li uspjeti, ostavljam da pročitate. Mene je knjiga zabavila, pisana iskreno bez samohvale ili patetike.  Pružila mi je reminiscenciju na vlastitu mladost uz natruhe nostalgije.

Nick Hornby Hi fi

O piscu

Hi-Fi treći je prijevod Nicka Hornbyja u izdanju naklade Vorto Palabra, nakon romana Sve zbog jednog dječaka i Baš kao ti, a specifični žargon i (samo)ironično-duhovite dijaloge vjerno dočarava prevoditelj Vladimir Cvetković Sever. Nick Hornby (1957.) engleski je romanopisac, esejist, kolumnist i scenarist čiji su rad i kreativnost većinom inspirirani pop kulturom, glazbom i sportom. Autor je više bestselera prema kojima su snimljeni i kultni filmovi poput: “Sve zbog jednog dječaka”, “High Fidelity”/”Dućan snova” i “Nogometna groznica”.

Gdje kupiti:

Vorto Palabra

Robert Bloch: Psiho

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica romana Psiho: ©Vorto Palabra

Prevela Martina Pranić

Svima se ponekad može desiti da malo poludimo. (str. 42.)

Robert Bloch: Psiho

Psiho

Mary Crane počinila je zločin. Bježeći, skrene na krivu cestu i završi u Motelu Bates. Motel vodi neobičan, ali naoko simpatičan debeljko Norman.

Da je bila religiozna, u tom bi se trenutku pomolila. No budući da nije, osjetila je tek čudan osjećaj – kako se to ono zove – predodređenosti. Kao da joj je sve što se dogodilo bilo u neku ruku suđeno. Skrenuti na krivu cestu, doći ovamo, upoznati onoga jadnog čovjeka… (str. 44.-45.)

Kada je pozove na večeru, povjeri joj da mu je psihički bolesna majka na katu. U govoru koji malo-pomalo postaje sumanut, Norman istodobno i napada i brani majčino ponašanje. Mary shvaća da je itekako pogriješila došavši na večeru u Normanovu usamljenu kućicu i odahne kad se vrati u unajmljenu sobicu u motelu.

Ovdje je sve bilo uredno i podređeno pravilima; stvari su se mijenjale samo ondje, vani. A većina tih promjena predstavljala je potencijalnu prijetnju. (str. 7.-8.)

Ono što Mary ne zna jest da se Norman, nakon što ju kavalirski otprati do sobe, zadržava u motelu. Mary odlazi pod tuš i ostalo je, što se kaže, povijest.

Robert Bloch: Psiho

Norman i njegova majka

Već na prvu jasno je da Norman i njegova majka imaju poremećen odnos. On i dalje živi u kući koja je ista kao i onog dana kad ju je majka prvi put uredila. Ništa nikad nije promijenjeno, ništa nije renovirano. Majka mu oduvijek brani bilo kakav odnos sa ženama pa Norman niti ne zna kako se ponašati u njihovoj blizini.

Uvijek mu je zadavala pravila, ali to nije značilo da ih je on uvijek morao poštivati. Majke su ponekad pretjerano posesivne, ali ne dopuštaju sva djeca da ih netko posjeduje. (str. 11.)

Ponekad svjestan toksične okoline u kojoj se nalazi, Norman svako toliko odlučuje biti hrabriji i suprotstaviti se majčinim ludim prohtjevima.

Sva ta panika, sav taj strah, sav užas, mučnina i odbojnost, ustupili su mjesto ovoj odlučnosti koja je sve to nadišla. Ono što se dogodilo bilo je tragično, neopisivo jezivo, ali to se više nikad neće ponoviti. Osjećao se kao nov čovjek – kao svoj vlastiti čovjek. (str. 57.)

No preslab je on da bi se za sebe izborio pa slijedi i prikriva majčine tragove do uzbudljivog raspleta koji će nam pomutiti razum, čak i ako već otprije znamo najvažniji plot-twist romana Psiho.  

Robert Bloch: Psiho

Psiho – klasik s punim pravom

Psiho je kultni roman američke književnosti čiju fabulu poznaju gotovo svi, zahvaljujući ponajprije filmskoj hitčini Psiho, koju je režirao ni manje ni više nego majstor od zanata – Alfred Hitchcock. Scena Maryina tuširana urezala se u mozak i onih najhrabrijih te postala sinonim za pravi horor-element. Izvorno objavljen davne 1959., kod nas je objavljen tek sad, gotovo 65 godina kasnije i ne mogu se ne zapitati – što se čekalo? Ovaj će roman sasvim sigurno imati vojsku obožavatelja, a to smo svi mi koji volimo jezive priče u svom primarnom obliku. Bez puno krvi, ali s pričom dovoljno bolesnom da nam se od nje okrene želudac.

Meni je ovo prvi susret sa Psihom, film nisam gledala. I zbog tog mi je jako drago, jer Norman i njegova majka udaraju drito u glavu! Budući da nisam znala što točno očekivati, oborili su me s nogu!

Psiho je pisan jednostavnim jezikom, stilom na granici duhovitosti i morbidnosti te time upotpunjuje sasvim neobičan, pomaknut dojam ovog romana. Mrvicu me čak podsjeća na Shirley Jackson i njezine horore (Oduvijek živimo u dvorcu, Prokletstvo kuće Hill), jer i ona piše s tolikom lakoćom, kao da opisuje jutarnji doručak, a ne duhove, otrove i ostale jezive komponente koje klasik tog žanra treba imati.

Takav je i Bloch ili prije bih rekla Norman, jer većinu romana gledamo njegovim očima.

Ubojstvo je jeziva stvar. Čak i ako vam nisu baš sve na broju, to vam je barem jasno. (str. 110.)

Vidimo da s njim nešto ozbiljno ne štima, pogotovo iz monologa koje vodi sam sa sobom. Jasno nam je da ga je posesivna, manijakalna majka oštetila, ali nismo ni svjesni u kolikoj mjeri.

A onda kraj! Kakav kraj!

Svakako pročitajte, čak i ako ste gledali film! Ni on vas ne može pripremiti na Normana i Majku.

Nismo svi onoliko zdravi kao što se predstavljamo. (str. 208.)

Ostali naslovi ovog autora:

Robert Bloch (1917.-1994.) američki je pisac najpoznatiji po romanu Psiho, koji je u film pretočio čuveni Alfred Hitchcock. Blochova su djela puna misterije, trilera i horora što ga čini omiljenim autorom ljubitelja tih žanrova.

Osim romana Psiho, autor je i brojnih drugih romana i priča, kao što su The House od Psycho, The Scarf, The Night of Reaper itd.

Gdje kupiti roman Psiho:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Nakladnik: Vorto Palabra, 2019.

Naslovnica romana Groblje kućnih ljubimaca: ©Vorto Palabra

Preveo: Ivan Zorić

ovo nije san. Bog mi pomogao, ovo nije san. Ovo se zbilja događa. (str. 84.)

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Uvod – riječima Stephena Kinga

„Kad me pitaju (a često me to pitaju) za koju od svojih knjiga smatram da najviše zastrašuje, odgovaram brzo i bez razmišljanja: Groblje kućnih ljubimaca. Možda to nije knjiga koja najviše plaši čitatelje… no ono što nas plaši, kao i ono što nas nasmijava, razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Sve što znam je da sam Groblje kućnih ljubimaca gurnuo ladicu, misleći kako sam napokon pretjerao.“

Ovo je ono što sam King u uvodu kaže za ovaj roman. Ne mogu se ne složiti, ovo je jedan od onih romana strave koji vam se uvuče u mozak pa vas iznutra kljucka. Jeza koju izaziva mala je pa mislite da je možete zanemariti, ali kao i kamenčić u cipeli, cijelo je vrijeme osjećate. A kad navečer legnete u krevet, nikako se ne uspijevate riješiti tog neobičnog osjećaja. Nije strah, znate da ono što se u ovom romanu događa nije stvarno. No jedan se dio vašeg mozga počinje pitati, što bih ja napravila/napravio da se nađem u situaciji glavnog lika, Louisa Creeda. Bismo li znali da svaki naš korak vodi dublje u pakao pa stali na vrijeme ili bismo samo… Nastavili koračati?

…a kad je stigao do odmorišta, iznenada ga zahvati takav predosjećaj užasa i tmine da zastane – zastane u mjestu – i iznenađeno se osvrne oko sebe, pitajući se što ga je to moglo obuzeti. … Koža na Louisovim rukama i leđima jako se naježila.
Što nije u redu? zapita se, zbunjen i uplašen.
(str. 37.)

Evo pišem ovu recenziju mjesec dana nakon čitanja i dok listam stranice tražeći citate, osjećam kako mi srce počinje kucati brže.

Groblje kućnih ljubimaca dolazi na sam vrh moje liste omiljenih Kingovih romana.

Groblje kućnih ljubimaca

Louis Creed seli se sa svojom obitelji iz užurbanog Chicaga u ruralni Maine, svima poznato mjesto radnje iz brojnih Kingovih horora. Louis će biti liječnik na lokalnom sveučilištu, a njegova će se supruga Rachel brinuti za djecu, kćerkicu Ellie i sinčića Gagea.

Obitelj tako useljava u veliku, staru kuću oko koje se prostire ogromna livada. Susjed Jud, vitalni starac koji tu živi od pamtivijeka, upozorava ih na opasnu cestu koja se pruža rubom posjeda. Naime, na toj su cesti stradali brojni kućni ljubimci, a nažalost, događalo se da stradaju i djeca.

Stari ih Jud upozorava na još jedan dio posjeda, tajanstvenu stazicu koja se vodi duboko u šumu.  

-Staza vodi u šumu otprilike dva kilometra. Djeca koja žive oko ceste br. 15 i Srednje ceste uredno je održavaju zato što se koriste njome. … Uredno je održavaju cijelo ljeto. Znaju da je ovdje. Ne znaju svi odrasli u gradu da je to tamo – mnogi znaju, naravno, ali ne svi, ni blizu svi – ali sva djeca znaju. Kladio bih se u to.
-Što ne znaju da je tamo?
-Groblje kućnih ljubimaca.
(str. 30.)

Ono što Louis još ne zna, ali uskoro će saznati, jest da iza groblja kućnih ljubimaca leži nešto puno strašnije.

Za obitelj Creed uskoro počinju užasi, sve jedan gori od drugoga.

Izbezumljeno ćete listati želeći što prije doći do kraja. A onda ćete mrziti roman što je završio. Možda ćete još jednom pročitati epilog.

Tako je to sa svim uvrnutim knjigama. Toliko su dobre da ih želimo i ne želimo pročitati do kraja.

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Groblje kućnih ljubimaca – vrh Kingova stvaralaštva

Vjerovali ili ne, odgađala sam čitanje ovog romana godinama, naprosto zato što je moj i kao, mogu ga pročitati kad god poželim. A onda, vrag mi nije dao mira i ponijela sam je na odmor.

Bože, koja knjiga! Ne samo da sam je pročitala u stvarno, stvarno malo vremena, nego je i jedna od onih koja se utisne u mozak i u njemu ostaje zauvijek.

Namjerno vam u sažetku nisam rekla više. Naime, ako još niste čitali Groblje kućnih ljubimaca, puno je bolje da ne znate što će se dogoditi. Neću reći da nema preokreta, ima, ali nisu oni toliko bitni. Bitan je način na koji King piše. Kako nam daje naslutiti stravu koja će se tek dogoditi pa je onda sljedećim rečenicama briše. I mi čitatelji više ne znamo što je san, a što java. Ne znamo što se dogodilo, a što nije. Nadamo se najboljem no naravno, srce nam je slomljeno već sljedećim poglavljem.

Ma, neću filozofirati! Pre, pre, predobra knjiga!

Jeziva je i na stvarnoj i na nadnaravnoj razini. Ono što je u njoj najužasnije jest što vas stavlja u kožu glavnog lika, Louisa Creeda. Kad mu se život počne raspadati, sve njegove odluke su pogrešne. Svaki je njegov postupak gori od prethodnoga. Sva sranja koja mu se događaju nagovještaj su nečega još goreg, još mračnijeg, a on ide naprijed zanemarujući sva upozorenja i zdrav razum.

Ali podsvjesno znate – i vi biste tako postupili.

Još uvijek razmišljam bih li ja krenula Louisovim stopama da me život baci u noćnu moru koju je obitelj Creed proživjela…  

Možda nauči nešto o tome što smrt zbilja jest, vrijeme kad prestaje bol i počnu lijepe uspomene. To nije kraj života, nego kraj patnje. (str. 161.)

Još samo par riječi

Svi već znate da sam veliki obožavatelj Kingovih romana, a Groblje kućnih ljubimaca popelo se na sam vrh mog popisa najdražih njegovih romana.

Teško je objasniti zašto, ali stavit ću vam ovaj citat. Oduševio me jer kao da utjelovljuje bit onoga o čemu roman govori. Koliko tame čovjek može podnijeti bez da poludi?  

Vjerojatno je pogrešno misliti da postoji granica užasa koji ljudski um može doživjeti. Čak naprotiv, kao da neki eksponencijalni faktor stupa na snagu kako pada sve dublja i dublja tama – koliko god mi to ne želimo priznati, ljudska iskustva uvelike podupiru ideju da, kad noćna mora postane dovoljno mračna, jedan užas rađa drugi, jedno slučajno zlo izaziva drugo, često još veće zlo, dok na kraju tama sve ne prekrije. A najstrašnije je pitanje koliko užasa ljudski um može podnijeti… (str. 219.)

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Ostali naslovi ovog autora:

Stephen King neprikosnoveni je kralj suvremenog horora kojeg ne treba posebno predstavljati. Autor je više od pedeset naslova, a njegova je spisateljska karijera počela romanom Carrie, objavljenim 1973. godine.

Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Roman Groblje kućnih ljubimaca više je puta ekraniziran. Stavljam vam trailer filma iz 2019., koji sam i pogledala i iskreno – bezveze je.

Gdje kupiti roman Groblje kućnih ljubimaca:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Joyce Carol Oates: Plavuša

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica romana Plavuša: ©Vorto Palabra

Prevela Martina Pranić

Zato sam i tako dobra u hitnim slučajevima. Ili sam barem bila.
S onim se normalnim, svakodnevnim životom nikako nisam znala nositi.
(str. 56.)

Joyce Carol Oates: Plavuša

Najpoznatija plavuša na svijetu

Marilyn Monroe jedna je od najpoznatijih pin-up djevojaka na svijetu. Jedna je od najljepših žena na svijetu i jedna od najslavnijih američkih glumica svih vremena. Poznata je podjednako i po svojim filmovima i po brojnim skandalima, od kojih je svakako najmisteriozniji i najzanimljiviji onaj o vezi s američkim predsjednikom JFK-em. Njezinu smrt, 4. kolovoza 1962., prate brojne zagonetke, a i dan-danas predu se priče o tome je li ona bila samoubojstvo ili okrutan način na koji je Bijela kuća čistila svoje neželjene tragove.

Mit o Marilyn Monroe bio je poseban jer se u njemu spajaju tri ženske persone: na samom početku, tu je Norma Jeane Baker, ona zdrava i normalna djevojka naivna, ranjiva srca. …
Druga je persona Marilyn Monroe, pin-up djevojka, starleta, seks-simbol i boginja s filmskog platna. Ona je umjetna tvorevina holivudskog studijskog sustava…
Treća persona, Plavuša, simbol je čistog i djevičanskog stvorenja iz bajki i vjerskih parabola.
(uvod, str. 10.-11.)

U romanu Plavuša, u Americi objavljenim 2000. godine, spisateljica Joyce Carol Oates bavi se životom ove filmske i seks ikone. Od djetinjstva do smrti, od odrastanja u sirotištu i transformacije u Marilyn Monroe preko nesretnih brakova, slavnih uloga do mnogih ljubavnika i neostvarene želje za majčinstvom. Brutalan, ali dirljiv stil ove autorice daje glas ženi koju su mnogi voljeli gledati, no rijetki su je zaista vidjeli. Premda autorica odmah na početku naglašava da je ovo čista fikcija tek klimavo utemeljena na stvarnosti, čitatelj ne može, a da se ne zapita – koliko je stvarna Marilyn Monroe koja nam se razotkriva na preko 800 stranica ovog, rekla bih, književnog remek-djela.

Plavuša je roman koji ne smijete propustiti!

Zapamti to, Norma Jeane – treba umrijeti u pravom trenutku.(str. 81.)

Plavuša

Norma Jeane Baker prekrasna je djevojčica za koju se brine baka jer joj je majka malčice neuravnotežena. Za šesti joj rođendan majka pokazuje sliku slavnog holivudskog glumca  za kojeg tvrdi da joj je otac. Ipak, do kraja svog kratkog života Norma Jeane oca nije upoznala niti je ikad saznala tko je on zapravo.

Nakon nezgode iz koje saznajemo da joj je majka psihički bolesna, malena Norma Jeane živi najprije u sirotištu, a potom u udomiteljskim obiteljima. Budući da je previše lijepa za svoje dobro te pomalo naivna i lakomislena, udomiteljica odlučuje da je vrijeme za udaju. I tako se Norma Jeane, u nježnoj dobi od 16 godina, udaje po prvi put.

…djevojčice nisu dovoljno snažne; djevojčice nisu dovoljno velike; tvoje je tijelo krhko i lomljivo, poput lutkina; tvoje tijelo jest lutka; tvoje tijelo služi drugima da mu se dive i maze ga; tvoje će tijelo koristiti drugi, a ne ti; tvoje je tijelo slasno voće u koje drugi mogu zagristi i u njemu uživati; tvoje tijelo postoji za druge, a ne za tebe. (str. 66.)

Brak traje kratko, a Norma Jeane postaje najprije fotomodel, a onda i glumica. Muškarci Studija za koji radi osmišljavaju cijelu novu osobu – putenu, seksi, maznu Marilyn Monroe!

Rekla sam sama sebi Moj novi život! Moj novi život je započeo! Započeo je danas!
Rekla sam sama sebi Ovo je tek početak, dvadeset jedna mi je godina i ja sam MARILYN MONROE
(str. 261.)

Čak joj se i ime mrmlja kao u seksualnom pozivu, mmmmm…

Norma Jeane Baker polako nestaje i ustupa mjesto novoj blond personi, onoj po kojoj je ostala upisana u vječnost, glasovitoj Marilyn Monroe!

Ali kad gubiš sebe, katastrofa je neizbježna…

Joyce Carol Oates: Plavuša

Niska očekivanja

Odmah ću na početku reći iskreno – od romana Plavuša nisam imala nikakva očekivanja. Uzela sam ga na čitanje čim sam ga dobila, ni sama ne znajući zašto… Sada, nakon čitanja, moje oduševljenje ovim šokantnim i grubim, a opet nježnim i toplim štivom ne prestaje!

Vidi se da je autorica napravila dobar posao do u tančine istražujući i raslojavajući svaki dio života djevojčice, djevojke i žene koja je postala kultna holivudska zvijezda Marilyn Monroe.

Njezin problem nije bio u tome što je bila glupa plavuša, već u tome što nije bila plavuša i što nije bila glupa. (str. 278.)

Način na koji Oates oblikuje poglavlja fascinantan je koliko i težak za čitanje. Na stranu to što roman ima 850 stranica. Sastoji se od poglavlja koja piše sveznajući pripovjedač, od poglavlja koja nam pripovijeda sama glumica, zatim stihova njenih pjesama te njezinih dnevničkih zapisa… Kako Norma Jeane sve više postaje Marilyn Monroe, tako je njezino pripovijedanje sve nepouzdanije i ne možemo joj vjerovati ni jednu jedinu riječ. Bilo zbog droge, srama ili fantazije u kojoj živi, priče koje nam Marilyn servira pune su rupa. I dok se pred nama otvara, u svom najranjivijim stanju ona nešto taji. Umjesto tijelom zavodi nas riječima pa smo šokirani kad iz usta nekog drugog čujemo nepatvorenu istinu.

Muškarci

On ne voli mene. Voli neku blond stvar u svojoj glavi. Ne mene. (str. 689.)

Život ove zapanjujuće, kako je roman naziva – Blond Glumice, obilježili su muškarci i to je općepoznata stvar. Počevši od oca koji je i danas zagonetka, preko triju muževa koji su je obilježili svaki na svoj način pa do „the ljubavnika“, američkog predsjednika JFK-a, Marilyn nije imala sreće u ljubavi. Emotivno su teška i iscrpljujuća poglavlja o sastanku u avijariju gospodina Z.-a, o pobačaju toliko željenog djeteta, o tome kako su je „kao komad mesa donijeli predsjedniku“ itd.

Koliko god izmišljen sadržaj ovoga romana bio, ne možemo se oteti dojmu da tu nečeg ipak ima. Možda je bilo, ako ne ovako, onda barem slično, i to je ono što boli. Vidite, neki ulomci doista bole i čovjek (žena) se na njih ježi. Onaj kada uplašena djevojčica trči po zgradi i traži pomoć. Onaj kad mlada krvava žena traži WC. I svakako onaj u kojem Plavuša ravnodušno priča o tome kako se uspela na sam vrh.

Muškarci su vladali Hollywoodom, a muškarce je trebalo zadovoljiti. To nije bila neka duboka istina. Bila je to banalna, a samim time i pouzdana istina. (str. 339.)

Joyce Carol Oates: Plavuša

Svega je bilo previše

No najpoznatija plavuša na svijetu nije imala sreće ni sama sa sobom. Previše se davala poslu, previše je osjećala, previše je željno htjela postati normalna – supruga i majka. Sve njoj i sve na njoj bilo je jednostavno previše.

Istina je bila da je njezin život bio ispunjen napornim radom, tjeskobnim radom, radom zbog kojeg noću nije spavala od brige, radom kakvim se još nikad nije bavila … dok je oko drugoga … neprestano motri. (str. 242.-243.)

Bila je nesigurna u svoj um, nesigurna u svoje tijelo. Nije se vidjela onakvom kakvom su je vidjeli svi ostali. Bila je zahtjevna, hirovita, ponekad okrutna. Najviše od svega, bila je slomljena. Je li se slomila još dok je bila Norma Jeane ili ju je dokrajčio Hollywood nije u potpunosti jasno, mada se meni čini da svako poglavlje romana Plavuša prikazuje jedan novi lom, jednu novu pukotinu u savršenom blond oklopu žene koja nikad nije uspjela pronaći samu sebe, onu pravu sebe.

Nikad svoje lice i tijelo nisam doživljavala iznutra (gdje je sve obamrlo, kao u snu), samo kroza zrcalo, gdje je postojala oštrina i jasnoća. Na taj sam način uspijevala vidjeti sebe. (str. 51.)

Smrt je dočekala početkom kolovoza 1962., gola i sama, okružena mnoštvom tableta koja se zadnjih mjeseci života uglavnom održavala na površini. Jesu li je one, naposljetku, povukle na dno, ili im je u tome netko pomogao, ostat će vječni misterij.

Jer ne postoji smisao života izvan filmske priče.
I ne postoji filmska priča izvan zamračene kinodvorane.
(str. 27.)

Ostali naslovi ove autorice

Joyce Carol Oates hvaljena je američka spisateljica rođena 1938. godine. Inspiraciju za djelo o Marilyn Monroe dobila je kada je ugledala sliku mlade, nevine, ozarene petnaestogodišnje tada Norme Jeane Baker, pobjednice na natjecanju ljepote u Kaliforniji 1941. godine. Roman Plavuša objavljen je 2000. godine i odmah nominiran za mnoštvo književnih nagrada.

Plavuša je prvo njezino djelo prevedeno na hrvatski jezik.

Prema ovom je romanu snimljen i Netflixov film istoimenog naslova:

Gdje kupiti roman Plavuša

Vorto Palabra, web shop Znanje

Stephen King: Posljednje uporište, drugi dio

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica romana Posljednje uporište: ©Vorto Palabra

Prevela: Martina Pranić

Stephen King: Posljednje uporište, drugi dio

Posljednje uporište

Nakon što smo u prethodnom dijelu upoznali likove i njihove pozadinske priče, sada već možemo naslutiti tko će se prikloniti kojoj strani. Već nam postaje jasno koji će likovi stajati na strani Majke Abigail, a koji na strani mračnog lika kojemu je ime, zašto više tajiti, Randall Flagg.

Ljepota vjerske zaluđenosti krije se u činjenici da ona može baš sve objasniti. Kada čovjek jednom prihvati boga (ili Sotonu) kao glavni uzrok svega što se događa u svijetu smrtnika, ništa više nije prepušteno slučaju… kao ni promjeni. (str. 47.)

Dok oni na strani dobra svoje posljednje uporište grade u Boulderu, gradiću u kojem, neobične li slučajnosti, ima mnogo manje leševa nego u svim ostalim mjestima kroz koja su prošli. Na njihovom je čelu Majka Abigail, stara crnkinja koju Flagg plaši koliko i njih, možda čak i više. No Bog joj je dao zadatak i Majka Abigail će ga ispuniti.

Na drugoj strani, u Las Vegasu (grad grijeha, kako simbolično!) i Randall Flagg okuplja svoju vojsku.
Doduše, njih za njega ne veže privrženost niti viša svrha, već pravi, iskonski strah. Jer mračni lik zna kako natjerati ljude da mu služe. Bespogovorno.

Bili su oni prilično simpatični ljudi i sve to, ali u njima nije bilo puno ljubavi. Zato što su bili prezauzeti strahom. Ljubav nije dobro uspijevala na mjestu gdje je postojao samo strah, kao što ni biljke nisu dobro uspijevale na mjestu gdje je uvijek bio mrak. (str. 458.-459.)

Randall Flagg

Randall Flagg u prvom je dijelu romana Posljednje uporište tek natruha zla. Mračni lik, Pješak koji noću putuje cestom u svojim izlizanim kaubojskim čizmama. Od njega vas podilazi hladna jeza, on je u svakoj noćnoj mori. Stvarna je prijetnja u koju je teško povjerovati jer nema lice, ono je tek tama.

…oni uglavnom ne bi uspjeli prepoznati tog Flagga ni kad bi ga sreli na ulici… osim ako on ne bi htio da ga primijete. Možda bi ga osjetili – kao hladnu jezu…, kao iznenadnu vrućinu kao u naletu groznice, ili kao oštar i prodoran bol u ušima… No ti su ljudi bili u krivu ako su mislili da on ima dvije glave, šest očiju ili velike šiljate rogove koji mu rastu iz sljepoočnica. On vjerojatno nije izgledao mnogo drugačije od čovjeka koji im je nekoć donosio mlijeko ili poštu. (str. 84.)

U ovom dijelu, Flagg dobiva puno više prostora. On je sada predvodnik grupe koja će stati nasuprot Majke Abigail i naših junaka.

Stephen King: Posljednje uporište, drugi dio

Zanimljivo je spomenuti da je Posljednje uporište prvo, ali ne i posljednje pojavljivanje R.F.-a u Kingovoj književnosti. Kao personifikacija zla, zli čarobnjak, Legija i Sotonin izaslanik pojavljuje se još i u popularnom serijalu Kula tmine te romanima Zmajeve oči i Hearts in Atlantis.

King ga savršeno opisuje biranim riječima, a strašnijim ga čini to što Flagg zapravo nema neki izgled. On je više osjećaj, a manje fizički lik, premda je to vjerojatno nekada bio.

Nadam se da će vas, kao i mene, oduševiti sjajan kraj koji, vjerovali ili ne, nije bio u originalnom izdanju. Taj je epilog izrezan i prvi je put objavljen 1990., u ovom izdanju koje mi danas imamo u rukama.

Posljednje uporište I & II

Nekoliko sam puta spomenula da ovo izdanje romana Posljednje uporište ima stvarno puno stranica. Međutim, ni u jednom jedinom trenutku ova postapokaliptična priča nije dosadna ni naporna. Dapače, uživala sam u svakoj stranici!

Prvi dio bavi se supergripom, visoko zaraznim sojem bolesti koji je s lica zemlje izbrisao preko 90 posto stanovništva. Isto tako, dok pred našim očima prolaze slike uništenja koje je bolest ostavila, slike leševa, napuštenih automobila i zgrada u kojima više nitko ne živi, upoznajemo preživjele. Stu, Frannie, Larry, Glen, Tom Cullen, likovi su u koje ćemo se zaljubiti svakom stranicom. Za njih ćemo navijati, uz njih se smijati, za njih strepiti.

Drugi dio, koji je po mom mišljenju jači nego prvi, bavi se grupiranjem likova oko dobra i zla, Majke Abigail i Randalla Flagga.

Nitko od nas ne želi vidjeti znamenje i pretkazanja, ma koliko voljeli priče o duhovima i sablasne filmove. Nitko od nas noću zapravo ne želi vidjeti zvijezdu na istoku ili vatreni stup. Želimo mir, racionalnost i rutinu. Ako moramo vidjeti Boga … podsjetit će nas da za svakog boga postoji vrag – a naš vrag mogao bi biti bliže nego što se usuđujemo pomisliti. (str. 245.)

Počinje brutalnom scenom Smećara i Klinca, čija je ekranizacija proglašena jednom od najbrutalnijih Kingovih scena ikad snimljenih. Kad vas to prvo poglavlje navuče, gotovi ste.

Novi likovi, poput dječaka Joea i Nadine Cross bude vašu znatiželju jer osjećate da su važni za priču, a scene u kojima sudjeluju… Ne mogu reći da su jezive, ali nešto ćete definitivno osjetiti.

Čak se i neki stari likovi okreću u smjeru koji ih je vukao od početka.

Izdaja, laži, podmuklost, sve su to podpriče one glavne, o borbi dobra i zla.

Tko će se kome prikloniti?

Tko će preživjeti?

Jer znamo, King je to. Dobrota i poštenje nisu jamci preživljavanja.

Stephen King: Posljednje uporište, drugi dio

I još samo kratko:

Ako volite Kinga, način na koji piše, način na koji do u detalje razlaže sudbine svojih likova, Posljednje uporište je to, nema dalje.

Ovaj roman nije horor, u dvije-tri brutalne scene svedena je sva strava. Ovo je više roman atmosfere, zla koje se širi i koje treba zaustaviti. Ovo je roman likova, običnih ljudi prepunih mana koji se nalaze na raskrižju dobra i zla.

Kao ljubitelj lika i djela samog autora, vodit ću se njegovim riječima pa reći da Posljednje uporište možda nije njegov najbolji roman, ali je definitivno jedan od onih koji se pamte. Toliko sam sretna što sam ga imala priliku pročitati među prvima i što vam imam priliku dati svoju preporuku. Stvarno sam obožavatelj Kingova stvaralaštva i vjerujem da Posljednje uporište na najbolji način prezentira sav njegov talent. Svaka scena ostat će vam urezana u mozgu, likovi će naći put do vaših srca, i vjerujte mi, past će vam na pamet svaki put kad netko u vašoj blizini kihne ili zakašlje. Barem je meni tako. Još uvijek…

Mjesto na kojem zauzmeš uporište nikada nije važno. Važno je samo da si ondje… i da i dalje stojiš na nogama. (str. 599.)

Stephen King: Posljednje uporište, drugi dio

Ostali naslovi ovog autora:

Ako se vratite na recenziju prvog dijela romana Posljednje uporište, doći ćete do popisa recenzija romana Stephena Kinga koje smo do sada objavile na blogu Mala od knjiga.

Gdje kupiti roman Posljednje uporište:

Posljednje uporište može se kupiti isključivo u paketu u kojem se nalaze oba dijela.
Roman je objavila izdavačka kuća Vorto Palabra, a ovdje je link na web shop Znanja.