Oznaka: vorto palabra

Objavljeno

Stephen King: Potrebne stvari

Nakladnik: Vorto Palabra, 2025.

Naslovnica romana Potrebne stvari: ©Vorto Palabra

Prevela Senka Galenić

Stephen King: Potrebne stvari
AI generated

Castle Rock

Castle Rock gradić je s manje od 2000 stanovnika, no u njemu se događa svašta zanimljivoga, a najviše strašnoga. Poznat nam je iz romana Mrtva zona, Cujo, Tamna polovica, Vreća kostiju, Liseyna priča i Potrebne stvari. Javlja se i u dobrom broju Kingovih pripovijetki, ali suzdržat ću se od nabrajanja.

Što nam se sve tamo dogodilo? Imali smo serijskog ubojicu i silovatelja (Mrtva zona), bijesnog bernardinca (Cujo), podvojenog pisca (Tamna polovica), tugujućeg muža i tugujuću ženu (Vreća kostiju, Liseyna priča). U romanu Potrebne stvari imamo puno toga, ali fokusirajmo se na novu radnju koja je otvorena troja vrata od dućana koji je odnio zagonetni požar.

Nova se trgovina, znakovito, zove Potrebne stvari i jedina je u Castle Rocku koja ima predivnu, modernu, skupu zelenu tendu. Svi građani, pogotovo oni kojima je do toga stalo, već iz tende vide da će to biti neobičan dućan s neobičnim, ali veoma skupim stvarima.

Gospodin Leland Gaunt, vlasnik te nesvakidašnje trgovine, dobro se, međutim razumije u cjenkanje. Sve te prijeko potrebne stvari dobit ćete po izvrsnoj cijeni – točno onoliko koliko imate u novčaniku, plus mala psina nekome od sugrađana.

…u malim mjestima… pa pretpostavljam da ti ne moram objašnjavati kako to izgleda. Svi se međusobno trpe – hajmo to tako reć – ali ustvari uopće nisu sretni jedni s drugima. Neko je  vrijeme sve mirno i tiho, a onda skoče jedan drugome za vrat i eto ti tarapane. (str. 12.)

Što može poći po zlu?

Puno toga, ispostavit će se, a sve će vam biti jasno kad kažem da su Potrebne stvari napisane kako bi se King riješio Castle Rocka. Pisac kaže da ga je gradić počeo previše zanimati i uvlačiti u sebe, a to za pisca nikad nije dobro. Zato je, u ovom romanu, došao čas za razračunavanje s voljenim gradićem.

Potrebne stvari

U uspavanom gradiću Castle Rock baš se ništa zanimljivo ne događa. I zato su, razumije se, svi veoma uzbuđeni kad jednoga dana na jednom starom izlogu ugledaju natpis – Potrebne stvari, otvara se uskoro! Novi dućan postaje tema svih razgovora, počevši od kućanica pa skroz do gradskog šerifa Alana Pangborna.

Upoznajemo široku paletu likova i svi će biti manje ili više važni. Za početak, tu je Leland Gaunt, vlasnik novog dućana.

„Kad imaš posla sa mnom“, rekao je gospodin Gaunt, zamahujući da izvede bacanje, „trebao bi zapamtiti dvije stvari: gospodin Gaunt zna najbolje… i posao nije gotovo sve dok gospodin Gaunt ne kaže da je gotov.“ (str. 261.)

Alan Pangborn je šerif s tužnom obiteljskom pričom iza sebe, ali polako staje na noge, ponajviše u društvu Polly, krojačice koju muči strašan artritis.

Wilma i Nettie odavna su neprijateljice, a bome se ni Henry i Hugh ne slažu najbolje. Puno je prikrivenog nezadovoljstva i gorčine u žiteljima tog gradića, no oni su toga blaženo nesvjesni. Osim gospodina Gaunta, koji, oh, itekako dobro zna kakvi su ljudi i kakva su im srca.

To još nije bio njegov grad, ali će uskoro biti. Već je posjedovao založno pravo na njega. Oni to nisu znali… ali saznat će. Saznat će. (str. 340.)

I tako, dućan se otvara, a prva je mušterija mali Brian. Brian koji tako jako voli bejzbol i ima tako puno sličica slavnih bejzbolaša i… Fali mu točno ta jedna posebna sličica. Gle čuda – gospodin Gaunt ima baš tu – potpisanu! Brian bi sve dao za nju, baš sve. A cijena? Sitnica. Samo osamdeset i pet centi. I jedna mala podvala…

Svijet je pun potrebitih koji ne razumiju da je sve, sve, na prodaju… ako si voljan platiti cijenu. (str. 89.)

Stephen King: Potrebne stvari
AI generated

Potrebne stvari iznova

Potrebne stvari čitala sam davno, ima od toga sigurno dvadeset godina! Bila mi je to prva Kingova knjiga i tu je počela moja ljubav prema svemu što taj čovjek napiše! Potrebne stvari su sve ono što očekujete, ali više i bolje. Prvi put objavljen davne 1991., King kaže da je smatrao da je to jedno od njegovih remek-djela. Kritika ga je, pak, nazvala neuspjelim romanom strave pa King zaključuje da to ipak i nije baš dobar roman.

Dakle, s kritikom se uopće ne slažem jer Potrebne stvari do dana današnjeg meni ostaju  jedan od najboljih Kingovih romana.

Zato što svaki izbor sa sobom nosi određene posljedice. Zato što u Americi možeš imati sve što ti duša poželi, ali samo ako to možeš platiti. Ako ne možeš platiti ili ako odbiješ platiti, zauvijek ćeš ostati u potrebi za time. (str. 457.)

Doista je to roman strave! Ima gotovo osamsto stranica i mali milijun likova. Svi su jako zanimljivi, svi su važni za priču. Svi imaju svoje potrebne stvari, tajne stvari koje ni ne znaju da žele dok ih ne ugledaju u izlogu Gauntovog dućana.

Onog trenutka kad polože oči na tu stvar, spremni su na sve, apsolutno sve, kako bi je dobili. I još strašnije, kako bi je zaštitili.

Pretkraj romana, postaje očito tko je zapravo Gaunt, no Castle Rock tada je već na rubu propasti i nema nikoga tko bi mario. Ispravljam se, skoro nikoga. Šerif Alan Pangborn jedan je od rijetkih koji nije nogom kročio u novu radnju.

Alan se tada sjeti još nečega – nečega što mu je baka često govorila kad je bio mali: Vražji je glas milozvučan, lijepo ga je slušati.(str. 68.)

Jedna od najboljih

Sumirat ću, već sam napisala i previše riječi… Što mogu kada me moj omiljeni autor toliko ponese! Potrebne stvari obavezno stavite na listu za čitanje, posebno ako volite Kinga i ako ih dosad niste čitali. Prije nego sam ih počela iznova čitati, malo sam se bojala da mi se više neće sviđati toliko koliku su mi se sviđale kad sam bila tinejdžerica, ali strah je bio apsolutno suvišan! Roman je izvanredan i toliko sam uživala u čitanju! Lukavost prepredenog gospodina Gaunta, iskonsko zlo koje u njemu leži i čini ga sposobnim trgovati ne samo onime što duboko u sebi želite, nego onim što doslovno trebate. Trenutak u kojem mali Brian kupuje sličicu i vi znate, ZNATE da sve kreće dovraga i da povratka nema. Cijela ta suluda, divlja, neobuzdana atmosfera smaka svijeta na samom kraju romana drži vas prikovanima za papir i jednostavno, koliko god roman bio debeo, čita se u dahu!

Od mene ogromne preporuke! Neopisivo mi je drago što je Vorto Palabra odlučio objaviti novo izdanje ovog romana jer oduvijek sam ga željela (čini se da je to moja potrebna stvar, hehe) imati na polici, a basnoslovno je skup u second-hand knjižarama.

Napokon ga imam, a nisam morala prodati dušu (niti svu zlatninu koju imam) za njega. Ima li veće sreće za knjigoljupca?

Stephen King: Potrebne stvari

Ostali naslovi ovog autora

Nije lak posao navesti sva Kingova djela pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Kao što vidite, puno sam ga čitala, iako, naravno, ima tu još posla. Ove koje nemaju link čitala sam prije bloga, tako da za njih, nažalost, nemam osvrt. Sve vam ih od srca preporučujem, osim Uspavanih ljepotica; taj mi se roman nikako nije svidio i jedva sam ga dovršila.

Ako volite Kinga, preporučit ću vam još i monografiju Stephen King: svemir najčitanijeg pisca današnjice autora Beva Vincenta. Monografija je izvrsna, obogaćena mnoštvom fotografija, detalja iz Kingovog života te njegovih (i vanjskih) osvrta i tumačenja romana koje je napisao. Mene je oduševila i svaki put prije čitanja nekog njegovog romana, uzmem tu monografiju u ruke i nanovo iščitam što sam pisac, ali i kritičari, imaju reći o naslovu u pitanju.

Sve gore navedene informacije o Castle Rocku i o romanu Potrebne stvari uzela sam i parafrazirala iz te knjige.

Gdje kupiti roman Potrebne stvari

Vorto Palabra, web shop Znanje

Objavljeno

Katie Gutierrez: Više od svega

Nakladnik: Vorto Palabra, 2024.

Naslovnica knjige Više od svega: ©Vorto Palabra

Prevela Leira Harabalja

Katie Gutierrez Više od svega

Više od svega knjiga je koja je prošla malo ispod radara zbog meni nepoznatog razloga. To čudi jer je tema vrlo zanimljiva: bigamija počinjena sa ženske strane (koja se tehnički naziva poliandrija). Pratimo ženu koja je osnovala dvije obitelji na dva različita mjesta i tako živjela godinama bez da su njezini “muževi” išta posumnjali. Ona je godinama uspijevala neometano “hendlati” oba braka boraveći kao uspješna međunarodna bankarica u dvije države više puta mjesečno. Ambicioznu i neovisnu Lore nosila je želja da bude prepoznata kao sposobna i cijenjena žena čiju osobnost ne čine samo majčinstvo i roditeljska uloga.

Lore Rivera

Dolores (Lore) Rivera uspješna je međunarodna bankarica koja živi na granici Teksasa i Meksika. Udana je za Fabiana i ima blizance Gabriela i Matea Riveru. Na poslovnom putovanju u Mexico City, Lori upoznaje zgodnog Andresa Russoa s kojim započinje vezu. Nakon dvije godine veze udaje se za Andresa. Godinu dana nakon toga Russovo tijelo pronađeno je u mjestu gdje živi Lorina prva obitelj, a njezin prvi suprug Fabian osuđen je za ubojstvo drugog.

Kad si posljednji put bila u vezi? Lore se smrzne. Još mu nije rekla izravnu laž, osim one o problemima s primanjima poziva na kućnom telefonu, i ne želi započeti.
str. 186.

Cassie Bowman

Cassie je mlada ambiciozna novinaraka koja vapi za neistraženom, sočnom pričom. Kad naleti na članak u lokalnim novinama o dvostrukom braku jedne žene koji je doveo do ubojstva nevinog čovjeka, Cassie misli da je naišla na zlatnu koku istraživačkog novinarstva. Jedini je problem kako nagovoriti Lore da ispriča svoju priču. Lore već odavno živi povučeno i  ne daje izjave, a Fabian služi dugogodišnju zatvorsku kaznu. Cassie je odlučna iskoristiti ovu sjajnu priliku i odlazi posjetiti Lore…

Lore mi se nikad nije doimala nedužnom. To je bila poanta. str. 404.

Dojam o djelu Više od svega

Djelo je fikcija, ali iz objavljenih intervjua s autoricom pročitala sam da su je fascinirali stvarni slučajevi bigamije i psihologija ljudi koji vode dvostruki život. Zanimljivo je što je Lore u romanu prikazana bez osude i senzacionalizma. Autorica prikazuje Lore kao pristojnu i samozatajnu ženu koja ne odaje okolini svoj život i svoje tajne. Uostalom, toliko štiteći svoju privatnost i uspjela je neometano godinama funkcionirati između dviju obitelji bez posljedica. Moram priznati da mi je smetala autoričina etičnost prema Lore. Na koncu cijele priče, nevin je čovjek izgubio život, a obje obitelji su itekako osjetile posljedice Lorine sebične žudnje za iskustvima koja još nije okusila.

Cijena njezine nepromišljenosti, i ako hoćete egocentičnosti, bila je preskupa. U trenutku kada novinarka dogovara intervju sa sredovječnom Lore, ova vodi miran život umirovljene bankarice, sada u ulogama kućanice i vrtlarice. I sve to nakon što joj je jedan suprug ubijen, a drugi u zatvoru. Čak su i blizanci ostali privrženi Lore (u romanu se naravno vidi zašto je tome tako).

Priču upoznajemo tijekom dvije pripovjedne linije.

Katie Guetierrez Više od svega

Priču nam priča sama Lore, uz bilježenje novinarke. Intervju u sadašnjosti smjenjuje se s epizodama o dvostrukom braku. Dok pratimo Lorin život, istovremeno dobivamo i uvid u život mlade novinarke. Struktura romana vrlo je svjesno oblikovana kako bi postupno otkrivala zagonetku i emocionalnu pozadinu likova.

Više od svega zanimljiv je i intrigantan  roman neuobičajene teme. Osim same bigamije, imamo uvid u dvije različite kulture življenja, jedne u Teksasu, druge u Meksiku, kao i dvije različite obiteljske dinamike. Ako tome dodamo da se radnja događa u osamdesetima prošlog stoljeća kada su roditeljske uloge još vrlo tradicionalne, dobivamo uistinu zanimljivu i neobičnu životnu priču.

Često se pita kakvi su tuđi brakovi iza zatvorenih vrata-Ali brak je hram koji štiti vlastite tajne. str. 120.

Voljela bi da može još jednom pročitati Andresovo posljednje pismo prije nego što ga sakrije. Draga Lore, naš novi dom te čeka. str. 290.

O autorici

Katie Gutierrez magistrirala je umjetnost na sveučilištu Texas State University. Pisala je za Harper’s Bazaar, Washington Post, i još mnoge. Rodila se i odrasla u Teksasu, a sada živi u San Antoniju s mužem i dvoje djece. Više od svega njezin je prvi roman.

Gdje kupiti roman Više od svega

Vorto Palabra

Objavljeno

Ira Levin: Rosemaryna beba

Nakladnik: Vorto Palabra, 2025.

Naslovnica romana Rosemaryna beba: ©Vorto Palabra

Prevela Martina Pranić

Ira Levin: Rosemaryna beba

Rosemaryna beba – savršen dom

Rosemary i Guy Woodhouse mladi su imućni par koji traži savršeno mjesto za život i osnivanje obitelji. Guy je stariji. Glumac je i premda dobro zarađuje, još se nije dogodila ona savršena uloga koja bi ga lansirala u zvijezde. Nekako uvijek netko drugi dobije tu glavnu ulogu…

Rosemary je veoma, veoma mlada. U supruga gleda s divljenjem i beskompromisnom vjerom. Želja joj je imati savršen dom i u njemu točno troje savršene djece. Ipak, čini joj se da Guy stalno odgađa djecu…

Kad pronađu prvo s njezina popisa – savršen stan u starinskoj zgradi Brafmord, sreći supružnika Woodhouse nema kraja.

„Ne znam jeste li svjesni … ali zgrada Bramford bila je početkom dvadesetog stoljeća na vrlo lošem glasu.“ (str. 25.)

Iako ih prijatelj Hutch dobronamjerno i u šali pokušava upozoriti na zloglasnost te zgrade, njih se dvoje ne obaziru.

„Ne pokušavam reći … da ćete se useliti u Bramford i da će vam ba glave pasti glasovir, da će vas pojesti neke usidjelice ili da ćete se pretvoriti u kamen. Samo kažem da postoje i određene okolnosti koje treba uzeti u obzir, povrh razumne najamnine i kamina koji radi: ta zgrada ima visoku stopu neugodnih incidenata.“ (str. 28.)

I uskoro su useljeni!

Susjedi su uglavnom simpatični starčići i svi im žele dobrodošlicu.

A ponajviše supružnici Castevet. Toliko su prijateljski nastrojeni da to nije normalno. Ili u ovoj zgradi jest?

Rosemaryna beba

Da vas ne zamaram uzrocima, načinima i razlozima, Rosemary je uskoro trudna!

Juhu, prvo od njezine troje savršene djece već je u trbuhu! Naivno misleći da joj žele dobro, objeručke prihvaća pomoć Castevetovih.

Dok ju je privjesak škakljao između grudi, na prstima se vratila do kreveta i uvukla se unutra. Navukla je pokrivač i, sklopivši oči, položila glavu na jastuk. Ležala je duboko dišući i ubrzo zaspala, a ruke su joj na trbuhu štitile embrij duboko u njoj. (str. 139.)

Trudnoća je neobična, a koja nije?

Bol se pojačao. postao je tako neumoljiv da je nešto u Rosemary popustilo – njezina sposobnost da se odupire i uopće se prisjeća osjećaja dobrobiti – tako da je prestala reagirati, prestaa je spominjati bol… Dosad je bol bio nešto u njoj; sad se ona našla u njemu; postao je sama atmosfera, prolazak vremena, cjelina njezina postojanja. Tako otupjela i iscrpljena, počela je više spavati i više jesti – osobito mesa koje je praktički sirovo. (str. 173.)

Pogotovo kad je liječnik uvjerava da je sve u najboljem redu.

Ipak, Rosemary će vrlo brzo shvatiti da joj nisu svi prijatelji i da joj svi ne žele dobro.

U ludoj završnici ovog romana, naučit ćemo kako se majčina ljubav nešto najjače na svijetu. I kako ljudskoj ludosti nema kraja…

Književni i filmski klasik

Još otkad sam pogledala film Rosemaryna beba i automatski se u njega zaljubila (stvarno, ali stvarno volim horore u svakom obliku), želim pročitati roman prema kojem je nastao. I tko zna bih li ga ikada i pročitala da Vorto Palabra nije odlučio ovom književnom klasiku podariti novo ruho.

Poslano – primljeno – pročitano! U roku keks!

Stil pisanja vrlo je jednostavan, rečenice su kratke i jezgrovite. Nema tu bespotrebnih opisa i naklapanja, mada i da ih ima, ne bih se ljutila. Jezik je također jednostavan, rečenice nisu kićene, ali apsolutno sve je rečeno.

Roman je žanrovski jako neobičan, premda stalno ponavljam da je horor. Ono što trebate znati jest da u ovom romanu zapravo ništa nije eksplicitno strašno. Sve je prikriveno, sve može biti i ne mora. Strah je stvoren atmosferom. Otkad saznaje da je trudna, sve oko Rosemary je tjeskoba i bol. Njezini su susjedi toliko naporni, radnja se odvija gotovo isključivo u zatvorenom prostoru pa ambijent zrači klaustrofobijom, neugodom, lošim predosjećajem. Rosemaryna naivnost izvrsno je dočarana i u potpunoj suprotnosti s prepredenošću njezinih susjeda, ali i ne samo njih.

Ovaj nas roman uči da su prijateljska lica često fasada, da je jedina bezuvjetna ljubav ona majčina (nažalost?) te da normalni ljudi jednostavno nisu (toliko) srdačni. 

Ira Levin: Rosemaryna beba

Između sna i jave

Baš kao što na koricama piše, cijeli je roman između sna i jave. Ako zanemarimo film, koji je ipak ponešto rezolutniji u onome što se jest, a što nije dogodilo, mi doista ne znam što je san, a što java. Koliko se radnje zbiva u Rosemarynoj glavi, a koliko u stvarnosti? Na primjer, glasovita scena u kojoj je začeta Rosemaryna beba. Moramo se zapitati, koliko je toga bilo stvarno? Pa još i taj kraj… Uf…

Ovo je jedna od onih knjiga koju je teško opisati običnim riječima. Jednostavno, moćna je. Moćna u svojoj atmosferi snovitosti i nezemaljskoga. U atmosferi zla koja je prisutna, ali nedefinirana. U ozračju straha, straha majke za dijete, a potom i za vlastiti život.

O kraju imam mnogo toga za reći, ali neću. Ako niste gledali film, navalite na roman! Želim da ga doživite u cijeloj njegovoj punini.

Rosemaryna beba jedan je od onih romana koji neće biti nešto najbolje što ste pročitali, ali zrnce njega ostat će u vama dok god ste živi.

Od mene preporuke!

Ostali naslovi ovog autora

Ira Levin (1929.-2007.) bio je američki pisac, najpoznatiji po romanu Rosemaryna beba, remek-djelu horora koji uspijeva, bez praktički ijedne kapi krvi, do kosti prestrašiti svakog čitatelja. Ovaj autor stravu gradi jezivom atmosferom i izvrsnom psihologijom likova.
Neki njegovi romani, a sigurno ste čuli bar za još jedan, jesu Stepfordske supruge, Momci iz Brazila, Smrtonosne zamke…

Napisao je čak i nastavak romana Rosemaryna beba, koji kod nas nije preveden, a zove se Son of Rosemary. Na Goodreadsu piše da je preloš.

Evo i trailera za film snimljen prema ovom romanu, u režiji Romana Polanskog. Film je to koji vjerno prenosi paranoju i tjeskobu svog književnog predloška te do dana današnjeg ostaje jedan od najboljih horora ikad snimljenih.

Gdje kupiti roman Rosemaryna beba

Vorto Palabra, web shop Znanje

Objavljeno

Taylor Jenkins Reid: Povratak Carrie Soto

Nakladnik: Vorto Palabra, 2024.

Naslovnica romana Povratak Carrie Soto: ©Vorto Palabra

Prevela Leira Harabalja

Pitam se kakav je osjećaj voljeti tenis bez straha da će te zaboraviti nakon posljednjeg odigranog meča. (str. 172.)

Taylor Jenkins Reid: Povratak Carrie Soto

Povratak Carrie Soto

Trideset i sedmogodišnja Carrie Soto sjedi na tribinama i prati US Open. Ključni je meč, Chan protiv Cortez.

Ako Nicki Chan pobijedi, srušit će Carrien rekord od dvadeset osvojenih Slam turnira.

Kad se prije šest godina umirovila, Carrie Soto bila je jedna od najvećih, ako ne i najveća tenisačica na svijetu.

Otac je odmahnuo rukom. „Suđeno joj je“, rekao je. „…. S tvojom ljepotom i mojom snagom, može biti najbolja tenisačica koju je svijet ikad vidio. Jednog dana o njoj će se pričati priče.“
Majka je zakolutala očima… „Ja bih radije da bude dobra i sretna.“
…“O tome se nikad ne pričaju priče.“ (str. 17.)

Mediji joj nisu bili naklonjeni, publika je u globalu nije obožavala, ali Carrie i njezin reket bili su nezaustavljivi.

Sada, samo šest godina poslije, svijet luduje za simpatičnom Nicki Chan i sve što je Carrie stvarala odricanjem, upornošću i luđačkim radom pada u vodu.

I zato se (nekadašnja) najveća tenisačica svih vremena odluči vratiti!

Trenirat će je tko drugi nego njezin stari trener – i otac, nekoć perspektivni tenisač Javier Soto.

„Ne igraš protiv svojeg protivnika, to shvaćaš, zar ne? … Svaki put kad iziđeš na taj teren, moraš igrati bolje nego prethodni put. … Želim da sljedeći put pobijediš samu sebe. Svakog dana moraš biti bolja nego prethodnog.“ (str. 27.)

Povratak Carrie Soto uskoro postaje vodeća tema svih sportskih emisija, časopisa i programa. Ratna sjekira, kako su je nekad zvali, vraća se u punom sjaju! San joj je osvojiti još makar jedan Slam turnir. I naravno, ono najvažnije, u bar jednom natjecanju pobijediti novu tenisku kraljicu.

Ono što Carrie još uvijek ne zna jest da su ljudi ponekad važniji od rekorda.

I da nije svaki gubitak – gubitak. Naučit će, začudo, da ponekad, i dok gubimo, možemo dobiti puno, puno toga.

Jedna od najdražih autorica

Svaki put kad pišem osvrt na neki njezin roman započnem istom rečenicom. Taylor Jenkins Reid jedna je od mojih najdražih autorica! Sve što napiše pobožno čitam i uvijek se jako, jako veselim njezinim knjigama.

Tako je bilo i sa Carrie Soto. Nisam sigurna kad sam je kupila, ali znam da me neko vrijeme čekala. A onda sam je pročitala u dva-tri dana!

Ako ste voljeli Evelyn Hugo i Daisy Jones, voljet ćete i Carrie, u to nema sumnje. Za razliku od ove dvije (osvrti su na dnu objave), Carrie je nebrušeni dijamant. Nije toliko lijepa, nije zavodljiva, nije nježna… Ona je sportašica, nemilosrdna na terenu i izvan njega. Mediji su je prozvali Ratna sjekira.

Bila sam Ratna sjekira. Bila sam hladna. Bila sam stroj. Naravno, mnoge od njih intrigirala je ideja čiste snage mojeg tijela. Ali nisam bila od žena kakve muškarci žele dovesti kući majci. (str. 67.)

Taylor Jenkins Reid: Povratak Carrie Soto

Ali unutar svoja četiri zida i ona je samo žena. Željela bi voljeti i biti voljena, no svaki joj se put čini da za to nema nikakve šanse. Sve dok… Ma, ustvari, pročitajte sami.

Vratimo se na ove naše gore nabrojane tri junakinje. Već sam prije pisala o tome kako obožavam kad pisci preklapaju svoje junake, a to je napravila i TJR.

Ako niste čitali, možda vam ovo bude teško pratiti, ali, pazite sad. Evelyn Hugo bila je udana za Micka Rivu (iz romana Malibu gori). Njegova kći bila je udana za tipa kojemu je Carrie kratko bila ljubavnica. A u jednom trenutku svoje povratničke turneje, Carrie Soto čita neautoriziranu biografiju benda Daisy Jones i Šestorka. Koliko je to fantastično povezano?!

Treba li vam uopće moja preporuka?

Budimo realni, ne treba vam moja preporuka. Em nisam realna, em – ako ste pročitali makar jedan hit TJR – znate da Povratak Carrie Soto mora biti na vašoj listi za čitanje!

Iako inače ne pratim tenis (muž se iznervira svaki put kad mi mora objašnjavati gemove, mečeve i setove), nisam imala problema s praćenjem dijelova koji govore o tenisu.

Carrie je nekarakteristična junakinja jer nije ljepotica niti nekakva princeza. Ona je snažna, neovisna, hrabra, gruba, uporna i životna. Vlastitim se snagama uspela do prvoga mjesta i prije će umrijeti nego ga prepustiti tamo nekoj vrckastoj Nicki Chan.

„Valjda je to to. Sad više nema natrag.“
„Ne, čini mi se da nema… Ali ti se ne bi povukla ni da možeš, Soto.“ (str. 129.)

Samo što – ni Nicki Chan nije onakva kakvom se čini na prvi pogled.

Iako smješten u svijet sporta, i u ovom romanu ima emocija, topline, bliskost i ljubavi. Carrie i njezin otac čvrsto su povezani obiteljskim i poslovnim vezama. Imamo tu bivšu ljubav čijem je kraju kumovao nesporazum. Imamo i mizogine medije, javnost koja općenito ima love-hate odnos s Carrie te prijateljstva koja se kriju tamo gdje ih najmanje očekujemo.

Bez obzira na to koliko sam bila dobra na terenu, javnosti nikad nisam bila dovoljno dobra.
Nije bilo dovoljno gotovo savršeno igrati tenis. Trebala sam, uz to, biti i šarmantna. I trebalo se doimati kao da je šarm prirodan. …
Ali, budimo realni, Teško je sve uskladiti.
I što sam postajala uspješnija, to je bilo teže. (str. 53.-54.)

Povratak Carrie Soto zanimljiv je, uzbudljiv i zabavan roman koji nećete moći ispustiti iz ruku. Od mene velike preporuke, pogotovo sad za ljeto! Uživat ćete od početka do kraja i uopće ne sumnjam u to da ćete zavoljeti Carrie!

Taylor Jenkins Reid: Povratak Carrie Soto

Ostali naslovi ove autorice:

Taylor Jenkins Reid (1983.) jedna je od mojih omiljenih autorica i svaki njen roman čitam s jednakim užitkom i svakome se jednako radujem.

Autorica je osam romana – i svi su kod nas prevedeni. Redoslijed pišem ne prema godini objavljivanja, nego od meni najdražeg do onog najslabijeg:

Sedam muževa Evelyn Hugo

Daisy Jones i Šestorka

Malibu gori

Povratak Carrie Soto

Dok nas brak ne rastavi

Ljubav(i) mog života.

Malibu gori i Daisy Jones zapravo su mi vrlo, vrlo izjednačeni kvalitetom i jednako su mi dragi.

Kod nas je još objavljen i Zauvijek, na čekanju, ali taj još nisam pročitala. Stavila sam ga na listu za kupnju za Interliber 2025.

Gdje kupiti roman Povratak Carrie Soto:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Objavljeno

Stephen King: Cujo

Nakladnik: Vorto Palabra, 2024.

Naslovnica romana Cujo: ©Vorto Palabra

Prevela Petra Pugar

Stephen King: Cujo

Čudovište Castle Rocka

…U gradić Castle Rock u saveznoj državi Maine došlo je čudovište. … Nije bila riječ o vukodlaku, vampiru, zloduhu, kao ni o bezimenom biću iz uklete šume ili sa snježnih pustopoljina; bio je to običan policajac s mentalnim i seksualnim poteškoćama zvan Frank Dodd. (str. 11.)

Frank Dodd ubojica je koji se prvi put javlja u Kingovu romanu Mrtva zona, a spominje se još u romanima Ono, Potrebne stvari, Cujo te kratkoj priči Uncle Otto’s Truck.

Bio je serijski ubojica i silovatelj žena i djevojčica, a budući da je bio policajac, usporedno s ubojstvima, radio je na istrazi. Simpatično, zar ne?

Šerif George Bannerman vjerojatno ga nikad ne bi ni otkrio da se u očaju nije obratio vidovnjaku Johhnyju Smithu, koji mu je ukazao na Dodda.

Kako Dodd završi, neću vam reći, ali reći ću da u vrijeme radnje Cuja, 1980. godine, već trune u lijesu.

Eh, ali čudovišta nikad ne umiru. Vukodlak, vampir, zloduh, bezimeno biće s pustopoljina. Čudovišta nikad ne umiru. (str. 12.)

Cujo

Cujo je dobar pas. Privržen svojim vlasnicima, a najviše dječaku, Brettu Camberu. Iako izgledom zastrašujući, taj bernardinac od devedeset kilograma pitom je i umiljat. Jednoga dana, u lovu na zeca, upadne u otvor koji skriva špilju punu šišmiša. Jesu li svi bili bijesni ili samo taj jedan, ne znamo.

Znamo da taj jedan ugrize do maloprije dobroćudnog psa i zarazi ga bjesnoćom. Bolest napreduje sporo, no napreduje. U Cuji se bore dobar dečko i zločest dečko. Ovaj potonji pobjeđuje i počinje pokolj u Castle Rocku.

Cujo je zarežao. Duboko iz grla. Zvuk je bio potmuo, gotovo da je odjekivao. Pogledao je Garyja, a u očima mu je bilo nečeg hladnog i proračunatog, od čega se Gary naježio. (str. 45.)

Stephen King: Cujo

Obitelj Trenton

Malo prije Cujine zaraze, u Castle Rock doseljava se tročlana obitelj. Tata Vic, mama Donna i četverogodišnji dječačić Tad. Tad svake noći u svom ormaru vidi čudovište, zbog čega loše spava i muče ga strahovi. Vic i Donna također loše spavaju, ali iz sasvim drugih razloga. Naime, imaju popriličnih bračnih problema, a kao šlag na torti, kvari se i Donnin Ford Pinto.

Muškarci… oni znaju što su. Imaju predodžbu onog što jesu. Nikad ne dostignu ideal i to ih slomi, i možda zato toliko muškaraca umre prerano i nesretno, ali oni znaju što znači biti odrastao čovjek. …
Žena, s druge strane – to sam ja učinila – bježi od svojega postojanja. (str. 103.)

Prije nego ode na poslovni put, još unezvijeren supruginim postupkom, Vic joj savjetuje da auto odveze lokalnom mehaničaru, Joeu Camberu, sasvim slučajno vlasniku psa Cuja.

I tu počinje užas čitavog romana. Donna i mali Tad uskoro se nađu u zamci. Od pomahnitalog ih čudovišta, a donedavno simpatičnog psa, dijeli samo limarija starog Pinta.

Cujo sjedi ispred auta, željan krvi, i čeka.

A u automobilu također pakao – mjesna je bakica još na početku ljeta prorekla da će ovo biti jedno od najvrućih ljeta u Castle Rocku. 

Dobar pas Cujo

Roman Cujo prikovao me uza se od prve stranice i nisam ga puštala do samoga kraja. Ovo je jedan od Kingovih romana u kojima krivac nije nešto nadnaravno, već nešto realno i nažalost, sluđeno bolešću. Iako Cujo nije neko zlo iz svemira, već običan obiteljski pas zaražen bjesnoćom (Or is he? – nastavite čitati), roman mi ima vibru Groblja kućnih ljubimaca, a to mi je jedan od najdražih Kingovih romana.

U Cuji se, kao i u svim romanima ovog autora, događa jako JAKO puno toga. Sve su priče jednako zanimljive i o svakoj bi se dalo napisati 1000 riječi dug osvrt. Naravno, neću vas time maltretirati, samo ću reći da je Cujo zbir hrpe likova koju, u Kingovoj maniri, najprije dobro upoznamo, a onda… No, pa znate.

Svidjela mi se priča o obitelji Camber, koja nosi snažnu poruku o životu s alkoholičarom. Duhovit i jadan bio mi je Gary, a obitelj Trenton odmah osvoji vaša srca.

Kraj je užasan i jako emotivan, ali nekako gorko-sladak. Od početka sam slutila što će se dogoditi pa sam se trudila emocionalno distancirati od likova, ali svejedno vas udari na kraju.

Sad, možda će vama ovo biti užasno i glupo, ali nekako mi se srce najviše slomilo upravo zbog Cuje. Cijeli se život trudio biti dobar pas i voljeti svoje vlasnike.

A onda je postao čudovište.

U mislima je nizala različite mogućnosti, vagala ih, odjednom spoznavši da uopće nije loše malo promijeniti perspektivu. Da je bolno, možda. Ali možda je i korisno. (str. 127.)

Stephen King: Cujo

Kingov multiverzum

Ono što najviše volim u Kingovim romanima jest miješanje njegovih svjetova. Gradić Castle Rock, koji je poprište Cujina masakra, spominje se u puno romana. I ne samo to. Kao što sam rekla na početku, Frank Dodd i ovdje je nešto. Neka sjena, neki zloduh koji se skriva u sjenama i možda, samo možda, orkestrira sudbinom koja je zadesila Cuju. Naime, priča se da je u originalnom Cuji psa trebao obuzeti Doddov duh i on ga tjerati na zločine, ali da je King to prepravio tako da krivac bude bjesnoća. Ipak, ostali su neki znakovi. Sve to spominjanje Dodda, luđački pogled u Cujinim očima… Njegova prepredenost i čudovišnost. Sve to tjera nas da se upitamo što je, na kraju, ušlo u našeg dobrog psa. Bjesnoća ili bijesan duh?

I ono čudovište koje vreba iz Tadova romana… Ljudi moji, ovo nije horor, ali ti dijelovi… Uf, da se digne svaka dlaka na glavi!

Ako vam još uvijek treba blagi poguranac prema ovom romanu, a vjerujem da ne treba, od mene imate sve preporuke!

Drži pažnju od doslovno prve rečenice. Dirljiv je, težak, strašan, topao. Svi su likovi odlično napisani, duboki, gotovo kao pravi.

King je to, ljudi moji. To se čita i ne pita.

Navalite!

Ostali naslovi ovog autora:

Moja ljubav prema romanima Stephena Kinga vječna je i bezuvjetna. Dosad sam pročitala dobar dio njegovih naslova, ali nisam za sve njih pisala osvrte, ponajprije zato jer sam ga počela čitati još u srednjoj školi.

Stephen King: Cujo

Umjesto da pišem popis djela, kojih ima preko pedeset, pišem vam samo ono što sam pročitala:

Prema romanu Cujo 1983. godine snimljen je i film koji sam King smatra ekranizacijom boljom i od hvaljenog Isijavanja.

Gdje kupiti roman Cujo:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Objavljeno

Betty Smith: Sutra bit će bolje

Nakladnik: Vorto Palabra, 2024.

Naslovnica romana Sutra bit će bolje: ©Vorto Palabra

Prevela Marta Kovač

Betty Smith: Sutra bit će bolje

Sutra bit će bolje – u obitelji

Sutra bit će bolje poluautobiografski je roman autorice Betty Smith, najpoznatije po romanu Jedno drvo raste u Brooklynu. Koliko je istine utkano u ovaj roman ne znam, ali mogu vam reći o čemu govori.

Glavni je lik Margy Shannon, sramežljiva mlada žena, uvijek optimistična i uglavnom dobro raspoložena. Premda živi u uvjetima za koje bismo danas rekli da su jedan vid obiteljskog zlostavljanja, Margy ne zna za bolje pa je uglavnom zadovoljna.

Odrastajući, Margy je naučila prihvaćati stvari onakvima kakve jesu. Naučila je izvući iz njih najbolje što je mogla. Bila je zahvalna na malim ustupcima i smatrala se sretnom kad bi se nešto dogodilo onako kako je htjela. (str. 40.)

Njezini roditelji siromašni su i uvijek na rubu svađe. Međusobni prezir vidljiv je iz svakodnevne komunikacije; iz malog stana otac sve češće bježi, a majka ga, sve ljuća i nezadovoljnija, uporno čeka.

Govorili su sve brže, sa sve više srdžbe, ubacujući se jedno drugome u riječ. Bilo je to poput prastare predstave u kojoj svaki glumac zna svoje replike do posljednjeg slova…
Uskoro su riječi izgubile značenje. Samo su bijesni tonovi prenosili poruku. Margy je u kutu drhturila od straha. (str. 35.)

Betty Smith: Sutra bit će bolje

Sutra bit će bolje – u ljubavi

Margy radi relativno dobar posao u jednoj tvrtki, na odjelu za korespondenciju. Šef joj je zanimljiv, ali o njemu čuje brojne priče, a i ne misli da ga je dostojna. Ipak je on šef.

Margy je jednostavna djevojka s jednostavnim željama. Udaja, djeca, vlastiti stančić.

Zato se pomalo na silu zaljubi u susjeda Frankieja Malonea. I on je u nju nekako usiljeno zaljubljen pa stvari idu tokom tadašnjeg vremena. Iako veoma mlada, Margy se odlučuje udati za Frankieja, ponajviše kako bi pobjegla iz obiteljskog doma.

Sutra – sljedeći mjesec – sljedeće godine. U budućnosti je sve trebalo biti bolje. Ali iznenada je budućnost došla. Pretvorila se u ovu kratkotrajnu sadašnjost. Uskoro će postati prošlost, od koje će ostati samo sjećanja. (str. 146.)

Ipak, Margyna nepokolebljiva vjera u to da sutra bit će bolje poljuljana je nedugo nakon udaje. Ali ni to nije najgore što život za nju sprema…

Vjera u bolje sutra

Roman Sutra bit će bolje dugo me (predugo) čekao na polici. Uopće ne znam što me toliko odbijalo. Naslovnica je lijepa, nema puno stranca, slova su velika, a i sadržaj se činio skroz ok.

Moguće da je to pojam „poluautobiografska“… Mislim da mi je samim time ostavljala dojam dosadnjikavosti…

Naravno, čim sam počela čitati, vidjela sam da sam itekako bila u krivu! U pravu su bili svi oni moji dobri Facebook prijatelji koji su mi u hrpi komentara rekli – uzmi Sutra bit će bolje! Čitaj Sutra bit će bolje!

I jesam, opametila sam se! Uzela sam napokon taj predivni, predivni roman i počela… Margyna vjera u bolje sutra rastopila mi je srce, a uvjeti u kojima je odrasla i u kakve se, na kraju, udala, slomili su ga u milijun komadića.

Samo sam naučila kako je moguće jako puno patiti, a svejedno ne umrijeti. Ali što osoba poput mene ima od toga? (str. 245.)

Ipak, unatoč tome što joj je život, objektivno, sr*nje, Margy se ne predaje pa je zbog toga ovaj roman, iako tužan i emotivan, u isto vrijeme zabavan, lijep i nježan.

Jako sam sretna što sam s hrpetine romana ipak odabrala ovaj, što sam ga pročitala i načas se izgubila u Brooklynu. Na uličicama kojima život teče unatoč tome kakav je. Iz kojeg migaju svjetla stančića koji kriju isto onoliko ljubavi koliko i tuge i nesreće.

Betty Smith: Sutra bit će bolje

Možda ipak…

Kao što već slutite iz gore napisanog, od srca preporučujem Sutra bit će bolje. Mislim da je ovo jedan od univerzalnih romana, od onih koji se svima svide. Nekom više, nekom manje, ali ipak svima.

U Margynoj sudbini svi ćemo se prepoznati, što je tužno i radosno u isti mah… Ja sam se, na primjer, prepoznala u vječitom optimizmu koji Margy osjeća, ma koliko god stvari postale teške. A u trenutku kad postaju preteške, kad je pitanje ustati ili ostati ležati, naša Margy… Slutite već – ustaje.

Slušajte, htjela bih vam nešto reći. Znam da vam je teško. Ali bolje je kad nešto izgubite, nego kad nemate ništa što biste mogli izgubiti. (str. 256.)

Ovo je priča o ženi koju život UOPĆE nije mazio, ali nekako, našla je u sebi, snage, vjere i hrabrosti za nastaviti dalje i… Početi opet.

Kažu da žalost i bol mogu oplemeniti čovjeka, razmišljala je Margy. To nije točno. Barem ne u mojem slučaju. Kad sam se dobro osjećala, bilo mi je lako pretvarati se da su ljudi dobronamjerni… nakon što pretrpiš zlo, nemaš volje pretvarati se da je sa svijetom sve u redu. (str. 249.)

Kraj mi se posebno svidio. Ne govori ništa, a opet, pun je obećanja. Pun je vjere u bolju, ljepšu budućnost.

Sutra će, valjda, biti bolje.

Ostali naslovi ove autorice:

Betty Smith (1896.-1972.) američka je dramatičarka i autorica nekoliko romana, među kojima je najpoznatiji Jedno drvo raste u Brooklynu, koji je s vremenom postao klasik suvremene američke književnosti.

Gdje kupiti roman Sutra bit će bolje:

Vorto Palabra, web shop Znanje

Volite li čitati biografije i autobiografije, na blogu Mala od knjiga nećete se baš usrećiti, ali evo. Čitala sam memoare Matthewa Perryja, Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar, autobiografiju Pamele Anderson, S ljubavlju, Pamela te fiktivnu biografiju još jedne plave seks-bombe, Marilyn Monroe, dakako, pa virnite na osvrt romana Plavuša, autorice Joyce Carol Oates.

Kolegica je čitala Šerbedžijinu autobiografsku prozu Poslije kiše.

Objavljeno

Ken Follett: Nikada

Nakladnik: Vorto Palabra

Naslovnica knjige Nikada: ©Vorto Palabra

Prevela Karmela Cindrić

Ken Follett Nikada

Budala je samo budala, ali budala u Bijeloj kući najopasnija je osoba na kugli zemaljskoj. str. 242.

Inspiracija za Nikada

U kratkoj crtici na početku knjige autor nam kazuje da je inspiracija za Nikada došla iz njegovog istraživanja o podrijetlu Prvog svjetskog rata za Pad divova, prvi tom njegove Trilogije stoljeća. Prvi svjetski rat bio je “rat koji nitko nije želio”, odnosno dogodio se zbog nespretnih i kratkovidnih odluka svjetskih sila. U Nikada vidimo svijet na rubu Trećeg svjetskog rata i svjetske vođe pred teškim odlukama zbog vrlo izvjesnog nuklearnog sukoba.

Afrika

Priča počinje u afričkoj pustinji Sahara, tisućama milja od onoga što će postati središte nadolazećeg nuklearnog sukoba. Abdul John Haddad, agent CIA-e, prerušen u trgovca cigaretama, pokušava saznati gdje su skrovišta moćne grupe krijumčara droge. Postupno otkriva da se pod krinkom krijumčara u nekim pustinjskim skrovištima krije i najopasniji odmetnik al-Farabi, odgovoran za brojne ekstremističke napade. Njegova veza iz Američkog veleposlanstva, Tamara, obavještava SAD o opasnom kriminalcu i ubojici koji se krije u pustinji. Lov je započeo.

Abdul se mora povući kako ga ne bi uhvatili. U bijegu mu pomaže lijepa udovica s malenim sinom koja se želi domoći Europe u želji za boljim životom.

Kina

U Kini, visoki dužnosnik Chang Kai, zamjenik ministra za međunarodnu obavještajnu službu, član elite Komunističke partije, pokušava biti glas razuma u vladi starih komunističkih tvrdokornih političara, od kojih je jedan i njegov otac.

Kaia ne doživljavaju ozbiljno zbog njegovog braka s poznatom glumicom koja često kritizira trenutnu političku strukturu.

SAD

U Sjedinjenim Državama, predsjednica Pauline Green pooštrava postojeće ekonomske sankcije protiv Sjeverne Koreje, nakon što je tamo korišteno kinesko oružje protiv američkih snaga koje nadgledaju sukobe između dviju Koreja. Kina ne ostaje dužna i glavni svjetski igrači iz Kine i Sjedinjenih Država pripremaju pozornicu za eskalaciju sukoba od kojih je najopasnija alarmantna prijetnja o mogućoj upotrebi nuklearnog oružja.

Ja moram pružati podršku svima, pomislila je uz osjećaj samosažaljenja. Naravno da moram, ja sam predsjednica. str. 159.

Dojam o romanu Nikada

U romanu pratimo tri narativne niti. Prva se odvija u Africi, druga u Kini, a treća u SAD-u. Odvojene priče postepeno se spajaju i završavaju u strahovitom krešendu. Kako roman teče, stvari se pogoršavaju zapanjujućom brzinom, unatoč diplomatskim naporima, pregovorima i vještinama nekoliko  predsjednika država.

Nikada je upozoravajuća priča o svijetu na rubu Trećeg svjetskog rata. Obveza  supersila da štite svoje saveznike, čak i ako se dočepaju nuklearnog oružja, izaziva zebnju kod čitatelja, ali ga istovremeno i prosvjetljuje istinom o tome kako je tanka granica svjetskog mira.

U situaciji kad nijedna od strana ne želi ustuknuti, postaje sve teže riješiti sukob mirnim putem. Događaji postepeno izmiču kontroli i ne nazire se povoljan kraj ni za jednu stranu.

Osim zanimljivog geopolitičkog zapleta, istaknula bih likove u ovoj knjizi koji nisu glamurozni, savršeni ni besprijekorni u svakom pogledu (čak ni predsjednica SAD-a). Sve su to vrijedni ljudi koji su zapostavili privatne živote radeći za dobrobit nacije. I nikome od njih osobna korist ili ambicija nije na prvom mjestu.

Dajući predsjedničku ulogu ženi, Follett je lukavo dobio poene kod pripadnica ženskog spola, a dvije lijepe ljubavne priče koje se događaju u sjeni političkih zavrzlama dodatno će pridobiti ženski dio čitateljstva.

Knjiga bi, po mom mišljenju, mogla biti i nešto kraća, ali je zanimljiva. Najviše mi se svidio dio koji se odvija u Sahari.

Ken Follett Nikada

O autoru

Ken Follett (1949) britanski je pisac trilera i povijesnih romana. Dosad je prodao više od 100 milijuna primjeraka svojih knjiga. Rođen je u Cardiffu.  Kad je navršio deset godina, obitelj se preselila u London, u kojem je Follett studirao filozofiju i uključio se u politiku. Već 1978., kada mu je objavljen prvi roman “Eye of the Needle”, postao je međunarodno poznat, a i ostali njegovi romani postali su bestseleri.

Gdje kupiti roman Nikada:

Vorto Palabra

Objavljeno

Nick Hornby: Hi-Fi

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica knjige Hi-Fi: ©Vorto Palabra

Preveo Vladimir Cvetković Sever

Nick Hornby Hi fi

Hi-Fi nostalgični je podsjetnik na vremena koja više ne postoje. Vremena vinila, frenetičnog sakupljanja i razmjenjivanja ploča, divljenja koricama i zajedničkog “prvog” slušanja najnovijih hitova, danas se sjećaju samo zrelije i malo starije generacije. Kako i ja spadam među njih, čitanje Hi-fi-a samo mi je izmamilo jedan veliki uzdah.

Rob

Rob Fleming, tridesetpetogodišnji vlasnik londonske prodavaonice ploča, glavni je lik romana. Osim što odmah saznajemo da vodi jednu ne baš uspješnu prodavaonicu, saznajemo i da ga je ostavila djevojka Laura. Sjedeći u prodavaonici u kojoj samo tu i tamo netko nešto kupi, Rob ima dosta vremena da introspektivno napravi inventuru vlastitog života, a ona je sve samo ne zadovoljavajuća.

Evo kako ne treba planirati karijeru: a) prekinuti s djevojkom, b) napustiti faks, c) zaposliti se u trgovini ploča, d) prodavati ploče ostatak života. str. 25.

Laura odlazi

Kad Laura obznani da odlazi zbog Robove destruktivnosti i samosažaljenja, Rob ne mijenja obrasce ponašanja. Kolotečina u kojoj je živio zadnjih pet- šest godina nastavlja se, posao ide loše, prodaja je slaba, a malo po malo počinju ga živcirati i dva zaposlenika koji su mu zapravo prijatelji po glazbi.

Ima Rob svoje sitne kaprice koji su utjecali na nepopularnost prodavaonice. Ne želi prodati album čija mu glazba nije draga bez obzira na želju kupca. Uz to, prodavaonica je potpuno zapuštena, pretrpana i vrlo neprivlačna. Kao da je Robu stalo da ništa ne proda, a to je gotovo istina. On nikad nije istinski želio biti prodavač, želio je samo slušati glazbu.

Moja genijalnost, ako to tako mogu nazvati, leži u kombiniranju cijele gomile osrednjih vještina unutar jednog kompaktnog okvira. str. 27.

Bivše ljubavi

U jalovom pokušaju da ispravi svoj odnos sa ženama, a s obzirom da su mu sve veze propale, Rob se prisjeća bivših ljubavi, prije Laure. Ali ni to mu nije dovoljno. Odluči ih sve nazvati i susresti se s njima ponovno kako bi, ovaj put, ispravio neke stvari.

Nakon susreta s bivšim djevojkama, Rob nije ništa pametniji. Čak ni nakon površne veze s Marie, glazbenicom koja pjeva po pubovima, Rob je još uvijek inatljivi, nezreli dječak. Hoće li Rob konačno sazrjeti i iz životnih neuspjeha nešto i naučiti? Da biste to saznali, morate pročitati ovu knjigu.

Dojam o djelu

Glazba je univerzalna poruka koja nosi ovu knjigu. Ona nam pomaže da prođemo baš sva sretna i nesretna stanja u životu. Najviše nam je oslonac u mladosti, dok se slušajući razne žanrove zapravo tražimo i formiramo svoj kako glazbeni, tako i životni stil. Ljudi obično poslije tog mladenačkog perioda odrastu i krenu dalje. Ali ne i Rob.

On kao da se začahurio u svoj mali svemir koji za njega predstavlja glazba. Njegova prodavaonica ploča zapravo je alibi od suočavanja sa životom. Nesiguran kako se nositi s prekidom, a uz to je vrlo neprilagodljiv i rigidan kad su u pitanju kako glazbeni tako i ljubavni ukusi, Rob s velikom dozom samoironije i crnog humora secira svoj život, koji se čak i njemu samome čini promašenim. U trenutku malodušja, uvijek se vraća svojoj ogromnoj kolekciji ploča, ali ni u tome više ne nalazi utjehu.

U trenutku samosažaljenja pribjegava autodestruktivnosti prisjećajući se svih boli koje su mu prouzročili prekidi s djevojkama. Otužno stanje njegove prodavaonice istovremeno je i stanje njegova uma. Kako nema reda u glavi, tako mu je nered i u životu. A da bi se izdigao iz svega, Rob mora sazreti.

Hoće li uspjeti, ostavljam da pročitate. Mene je knjiga zabavila, pisana iskreno bez samohvale ili patetike.  Pružila mi je reminiscenciju na vlastitu mladost uz natruhe nostalgije.

Nick Hornby Hi fi

O piscu

Hi-Fi treći je prijevod Nicka Hornbyja u izdanju naklade Vorto Palabra, nakon romana Sve zbog jednog dječaka i Baš kao ti, a specifični žargon i (samo)ironično-duhovite dijaloge vjerno dočarava prevoditelj Vladimir Cvetković Sever. Nick Hornby (1957.) engleski je romanopisac, esejist, kolumnist i scenarist čiji su rad i kreativnost većinom inspirirani pop kulturom, glazbom i sportom. Autor je više bestselera prema kojima su snimljeni i kultni filmovi poput: “Sve zbog jednog dječaka”, “High Fidelity”/”Dućan snova” i “Nogometna groznica”.

Gdje kupiti:

Vorto Palabra

Objavljeno

Robert Bloch: Psiho

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica romana Psiho: ©Vorto Palabra

Prevela Martina Pranić

Svima se ponekad može desiti da malo poludimo. (str. 42.)

Robert Bloch: Psiho

Psiho

Mary Crane počinila je zločin. Bježeći, skrene na krivu cestu i završi u Motelu Bates. Motel vodi neobičan, ali naoko simpatičan debeljko Norman.

Da je bila religiozna, u tom bi se trenutku pomolila. No budući da nije, osjetila je tek čudan osjećaj – kako se to ono zove – predodređenosti. Kao da joj je sve što se dogodilo bilo u neku ruku suđeno. Skrenuti na krivu cestu, doći ovamo, upoznati onoga jadnog čovjeka… (str. 44.-45.)

Kada je pozove na večeru, povjeri joj da mu je psihički bolesna majka na katu. U govoru koji malo-pomalo postaje sumanut, Norman istodobno i napada i brani majčino ponašanje. Mary shvaća da je itekako pogriješila došavši na večeru u Normanovu usamljenu kućicu i odahne kad se vrati u unajmljenu sobicu u motelu.

Ovdje je sve bilo uredno i podređeno pravilima; stvari su se mijenjale samo ondje, vani. A većina tih promjena predstavljala je potencijalnu prijetnju. (str. 7.-8.)

Ono što Mary ne zna jest da se Norman, nakon što ju kavalirski otprati do sobe, zadržava u motelu. Mary odlazi pod tuš i ostalo je, što se kaže, povijest.

Robert Bloch: Psiho

Norman i njegova majka

Već na prvu jasno je da Norman i njegova majka imaju poremećen odnos. On i dalje živi u kući koja je ista kao i onog dana kad ju je majka prvi put uredila. Ništa nikad nije promijenjeno, ništa nije renovirano. Majka mu oduvijek brani bilo kakav odnos sa ženama pa Norman niti ne zna kako se ponašati u njihovoj blizini.

Uvijek mu je zadavala pravila, ali to nije značilo da ih je on uvijek morao poštivati. Majke su ponekad pretjerano posesivne, ali ne dopuštaju sva djeca da ih netko posjeduje. (str. 11.)

Ponekad svjestan toksične okoline u kojoj se nalazi, Norman svako toliko odlučuje biti hrabriji i suprotstaviti se majčinim ludim prohtjevima.

Sva ta panika, sav taj strah, sav užas, mučnina i odbojnost, ustupili su mjesto ovoj odlučnosti koja je sve to nadišla. Ono što se dogodilo bilo je tragično, neopisivo jezivo, ali to se više nikad neće ponoviti. Osjećao se kao nov čovjek – kao svoj vlastiti čovjek. (str. 57.)

No preslab je on da bi se za sebe izborio pa slijedi i prikriva majčine tragove do uzbudljivog raspleta koji će nam pomutiti razum, čak i ako već otprije znamo najvažniji plot-twist romana Psiho.  

Robert Bloch: Psiho

Psiho – klasik s punim pravom

Psiho je kultni roman američke književnosti čiju fabulu poznaju gotovo svi, zahvaljujući ponajprije filmskoj hitčini Psiho, koju je režirao ni manje ni više nego majstor od zanata – Alfred Hitchcock. Scena Maryina tuširana urezala se u mozak i onih najhrabrijih te postala sinonim za pravi horor-element. Izvorno objavljen davne 1959., kod nas je objavljen tek sad, gotovo 65 godina kasnije i ne mogu se ne zapitati – što se čekalo? Ovaj će roman sasvim sigurno imati vojsku obožavatelja, a to smo svi mi koji volimo jezive priče u svom primarnom obliku. Bez puno krvi, ali s pričom dovoljno bolesnom da nam se od nje okrene želudac.

Meni je ovo prvi susret sa Psihom, film nisam gledala. I zbog tog mi je jako drago, jer Norman i njegova majka udaraju drito u glavu! Budući da nisam znala što točno očekivati, oborili su me s nogu!

Psiho je pisan jednostavnim jezikom, stilom na granici duhovitosti i morbidnosti te time upotpunjuje sasvim neobičan, pomaknut dojam ovog romana. Mrvicu me čak podsjeća na Shirley Jackson i njezine horore (Oduvijek živimo u dvorcu, Prokletstvo kuće Hill), jer i ona piše s tolikom lakoćom, kao da opisuje jutarnji doručak, a ne duhove, otrove i ostale jezive komponente koje klasik tog žanra treba imati.

Takav je i Bloch ili prije bih rekla Norman, jer većinu romana gledamo njegovim očima.

Ubojstvo je jeziva stvar. Čak i ako vam nisu baš sve na broju, to vam je barem jasno. (str. 110.)

Vidimo da s njim nešto ozbiljno ne štima, pogotovo iz monologa koje vodi sam sa sobom. Jasno nam je da ga je posesivna, manijakalna majka oštetila, ali nismo ni svjesni u kolikoj mjeri.

A onda kraj! Kakav kraj!

Svakako pročitajte, čak i ako ste gledali film! Ni on vas ne može pripremiti na Normana i Majku.

Nismo svi onoliko zdravi kao što se predstavljamo. (str. 208.)

Ostali naslovi ovog autora:

Robert Bloch (1917.-1994.) američki je pisac najpoznatiji po romanu Psiho, koji je u film pretočio čuveni Alfred Hitchcock. Blochova su djela puna misterije, trilera i horora što ga čini omiljenim autorom ljubitelja tih žanrova.

Osim romana Psiho, autor je i brojnih drugih romana i priča, kao što su The House od Psycho, The Scarf, The Night of Reaper itd.

Gdje kupiti roman Psiho:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Objavljeno

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Nakladnik: Vorto Palabra, 2019.

Naslovnica romana Groblje kućnih ljubimaca: ©Vorto Palabra

Preveo: Ivan Zorić

…ovo nije san. Bog mi pomogao, ovo nije san. Ovo se zbilja događa. (str. 84.)

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Uvod – riječima Stephena Kinga

„Kad me pitaju (a često me to pitaju) za koju od svojih knjiga smatram da najviše zastrašuje, odgovaram brzo i bez razmišljanja: Groblje kućnih ljubimaca. Možda to nije knjiga koja najviše plaši čitatelje… no ono što nas plaši, kao i ono što nas nasmijava, razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Sve što znam je da sam Groblje kućnih ljubimaca gurnuo ladicu, misleći kako sam napokon pretjerao.“

Ovo je ono što sam King u uvodu kaže za ovaj roman. Ne mogu se ne složiti, ovo je jedan od onih romana strave koji vam se uvuče u mozak pa vas iznutra kljucka. Jeza koju izaziva mala je pa mislite da je možete zanemariti, ali kao i kamenčić u cipeli, cijelo je vrijeme osjećate. A kad navečer legnete u krevet, nikako se ne uspijevate riješiti tog neobičnog osjećaja. Nije strah, znate da ono što se u ovom romanu događa nije stvarno. No jedan se dio vašeg mozga počinje pitati, što bih ja napravila/napravio da se nađem u situaciji glavnog lika, Louisa Creeda. Bismo li znali da svaki naš korak vodi dublje u pakao pa stali na vrijeme ili bismo samo… Nastavili koračati?

…a kad je stigao do odmorišta, iznenada ga zahvati takav predosjećaj užasa i tmine da zastane – zastane u mjestu – i iznenađeno se osvrne oko sebe, pitajući se što ga je to moglo obuzeti. … Koža na Louisovim rukama i leđima jako se naježila.
Što nije u redu? zapita se, zbunjen i uplašen. (str. 37.)

Evo pišem ovu recenziju mjesec dana nakon čitanja i dok listam stranice tražeći citate, osjećam kako mi srce počinje kucati brže.

Groblje kućnih ljubimaca dolazi na sam vrh moje liste omiljenih Kingovih romana.

Groblje kućnih ljubimaca

Louis Creed seli se sa svojom obitelji iz užurbanog Chicaga u ruralni Maine, svima poznato mjesto radnje iz brojnih Kingovih horora. Louis će biti liječnik na lokalnom sveučilištu, a njegova će se supruga Rachel brinuti za djecu, kćerkicu Ellie i sinčića Gagea.

Obitelj tako useljava u veliku, staru kuću oko koje se prostire ogromna livada. Susjed Jud, vitalni starac koji tu živi od pamtivijeka, upozorava ih na opasnu cestu koja se pruža rubom posjeda. Naime, na toj su cesti stradali brojni kućni ljubimci, a nažalost, događalo se da stradaju i djeca.

Stari ih Jud upozorava na još jedan dio posjeda, tajanstvenu stazicu koja se vodi duboko u šumu.  

-Staza vodi u šumu otprilike dva kilometra. Djeca koja žive oko ceste br. 15 i Srednje ceste uredno je održavaju zato što se koriste njome. … Uredno je održavaju cijelo ljeto. Znaju da je ovdje. Ne znaju svi odrasli u gradu da je to tamo – mnogi znaju, naravno, ali ne svi, ni blizu svi – ali sva djeca znaju. Kladio bih se u to.
-Što ne znaju da je tamo?
-Groblje kućnih ljubimaca. (str. 30.)

Ono što Louis još ne zna, ali uskoro će saznati, jest da iza groblja kućnih ljubimaca leži nešto puno strašnije.

Za obitelj Creed uskoro počinju užasi, sve jedan gori od drugoga.

Izbezumljeno ćete listati želeći što prije doći do kraja. A onda ćete mrziti roman što je završio. Možda ćete još jednom pročitati epilog.

Tako je to sa svim uvrnutim knjigama. Toliko su dobre da ih želimo i ne želimo pročitati do kraja.

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Groblje kućnih ljubimaca – vrh Kingova stvaralaštva

Vjerovali ili ne, odgađala sam čitanje ovog romana godinama, naprosto zato što je moj i kao, mogu ga pročitati kad god poželim. A onda, vrag mi nije dao mira i ponijela sam je na odmor.

Bože, koja knjiga! Ne samo da sam je pročitala u stvarno, stvarno malo vremena, nego je i jedna od onih koja se utisne u mozak i u njemu ostaje zauvijek.

Namjerno vam u sažetku nisam rekla više. Naime, ako još niste čitali Groblje kućnih ljubimaca, puno je bolje da ne znate što će se dogoditi. Neću reći da nema preokreta, ima, ali nisu oni toliko bitni. Bitan je način na koji King piše. Kako nam daje naslutiti stravu koja će se tek dogoditi pa je onda sljedećim rečenicama briše. I mi čitatelji više ne znamo što je san, a što java. Ne znamo što se dogodilo, a što nije. Nadamo se najboljem no naravno, srce nam je slomljeno već sljedećim poglavljem.

Ma, neću filozofirati! Pre, pre, predobra knjiga!

Jeziva je i na stvarnoj i na nadnaravnoj razini. Ono što je u njoj najužasnije jest što vas stavlja u kožu glavnog lika, Louisa Creeda. Kad mu se život počne raspadati, sve njegove odluke su pogrešne. Svaki je njegov postupak gori od prethodnoga. Sva sranja koja mu se događaju nagovještaj su nečega još goreg, još mračnijeg, a on ide naprijed zanemarujući sva upozorenja i zdrav razum.

Ali podsvjesno znate – i vi biste tako postupili.

Još uvijek razmišljam bih li ja krenula Louisovim stopama da me život baci u noćnu moru koju je obitelj Creed proživjela…  

Možda nauči nešto o tome što smrt zbilja jest, vrijeme kad prestaje bol i počnu lijepe uspomene. To nije kraj života, nego kraj patnje. (str. 161.)

Još samo par riječi

Svi već znate da sam veliki obožavatelj Kingovih romana, a Groblje kućnih ljubimaca popelo se na sam vrh mog popisa najdražih njegovih romana.

Teško je objasniti zašto, ali stavit ću vam ovaj citat. Oduševio me jer kao da utjelovljuje bit onoga o čemu roman govori. Koliko tame čovjek može podnijeti bez da poludi?  

Vjerojatno je pogrešno misliti da postoji granica užasa koji ljudski um može doživjeti. Čak naprotiv, kao da neki eksponencijalni faktor stupa na snagu kako pada sve dublja i dublja tama – koliko god mi to ne želimo priznati, ljudska iskustva uvelike podupiru ideju da, kad noćna mora postane dovoljno mračna, jedan užas rađa drugi, jedno slučajno zlo izaziva drugo, često još veće zlo, dok na kraju tama sve ne prekrije. A najstrašnije je pitanje koliko užasa ljudski um može podnijeti… (str. 219.)

Stephen King: Groblje kućnih ljubimaca

Ostali naslovi ovog autora:

Stephen King neprikosnoveni je kralj suvremenog horora kojeg ne treba posebno predstavljati. Autor je više od pedeset naslova, a njegova je spisateljska karijera počela romanom Carrie, objavljenim 1973. godine.

Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Roman Groblje kućnih ljubimaca više je puta ekraniziran. Stavljam vam trailer filma iz 2019., koji sam i pogledala i iskreno – bezveze je.

Gdje kupiti roman Groblje kućnih ljubimaca:

Vorto Palabra, webshop Znanje