Nakladnik: Znanje, 2025.
Naslovnica romana Pekar koji je pekao priče: ©Znanje
Preveo Mario Režić
Pekar koji je pekao priče
Sofie je balerina, odnedavna – bivša balerina. Od te kobne ozljede život joj kreće naopako. Brak s koreografom Florianom na klimavim je nogama, a kad u njezinoj ulozi zasja nova balerina, Sofie je shrvana. Spletom okolnosti, zapošljava se u obližnjoj pekari; mislila je da će biti prodavačica, ali ispostavlja se da starom pekaru Giacomu treba pekarica.
Tko peče kruh, mora se naučiti strpljenju. A tko se nauči strpljenju, uspjet će u životu. Danas se sve radi što brže, ali zbog toga ne postaje bolje. (str. 84.)
I tako Sofie polako uči peći kruh, čitavo vrijeme planirajući dati otkaz. No Giacomo nije poput drugih. Priprema kruha kod njega je, na neki način, poput plesa. Sofie se iz dana u dan sve bolje snalazi, iako joj kruh ne uspijeva baš najbolje. Iskusni pekar Giacomo nije vješt samo u pripremanju kruha, njegove riječi i savjeti vezuju Sofie za zatvoreni svijet male pekare, premda joj zbog toga brak upada u još veću krizu.
„Ovo izvana, to je korica“, objasni Giacomo. „A iznutra je meki dio. Kao kod čovjeka.“…
„Nije tako kod svih ljudi.“
„Ali jest tako. Kod svih. Samo se razlikuje debljina kore. A što je deblja kora, to je čovjek neugodniji. Ali svaki čovjek ima svoj meki unutarnji dio.“ (str. 49.)
Osim njih dvoje, svako sa svojim bolima, upoznajemo još i mrzovoljnu Elsu, vremešnu prodavačicu; Floriana, dakako, Sofiena muža koji čini sve kako bi spasio brak i dokazao svoju ljubavi.
Vjerovali ili ne, tu su još i Djevica Marija (da, dobro ste pročitali, Djevica Marija), susjeda Marie koja se malo previše petlja gdje joj nije mjesto te simpatična jazavčarka Motte.
Ako vam ovo nije dovoljno da počnete čitati, onda ne znam…
Miriše na dobro
Jako sam slaba na tople priče, tople poput kruha, koje mirišu na dobro svakom stranicom. Pekar koji je pekao priče jedna je od takvih. Pročitala sam je za dva dana, tanašna je to knjiga, ali toliko je lijepa da se zadrži negdje u vama. Volim ovog autora, još otkad sam pročitala Šetača knjiga (link je na dnu ovog osvrta). Ne mogu si pomoći. Ostavlja mi sličan dojam kao Backman, samo što je kod Henna svega nekako manje. Manje emocija, manje srcedrapajućih sudbina, manje svega onoga što, kad nismo raspoloženi, može ostaviti dojam patetike. Ovdje toga doista nema.
Ponekad je dobro razmišljati o životu kao da je riječ o knjizi. I zapisati se kako bi je trebalo dalje pisati. Da shvatimo kako smo zapravo mi sami ta osoba koja u ruci drži pero. (str. 5.)
Priča je apsolutno divna. Toliko nježna i mirna, kao dobrodošao predah od svih onih silnih ubojstava o kojima inače čitam. Svi su mi likovi dragi, čak i namrgođena, ljutita Elsa čiju priču saznajemo praktički na kraju. Djevica Marija i njezin Isus najzabavniji su dio romana, vidjet ćete, tu ćete se sigurno osmjehnuti.
Lijepih citata je mnogo; puno je i plesa, bilo onog doslovnog, bilo metaforičkog.
Vjerujem da se svi rađamo s dobrim srcem. Ali kod nekih se ono vrlo rano zgazi. Znaš, srca mogu naučiti ispravno kucati samo onda kad druga srca kucaju za njih. (str. 90.)
Mir i spokoj
Sve mi se svidjelo, uživala sam u čitanju i vjerujem da ćete i vi. Nije ovo roman koji će vas prikovati uza se i koji jednostavno „morate pročitati“, ali ako tražite odmor, Pekar koji je pekao priče tu je za vas. Ako trebate mir, spokoj, popodnevnu dokolicu, mirisnu kavu i kolač, nemojte uzeti nešto drugo. Uzmite Pekara, neće vam biti žao.
Obično je ustajala odmah nakon što bi otvorila oči. Ali sada je odabrala nerad.
Kad jednom počneš s tim, više ne možeš prestati. Kad ne radiš ništa, pomisli ona, daješ svijetu vremena da dođe k tebi, a ne strašiš ga iznenadnim pokretima. Svijet je bio plahiji nego što bismo mislili. (str. 53.)
Ostali naslovi ovog autora
Carsten Henn njemački je autor rođen 1973. godine. Osim što je pisac, on je i vinski te gastro kritičar. Autor je mnoštva djela, a kod nas je, osim Pekara koji je pekao priče, preveden još i Šetač knjiga.