Nakladnik: Znanje, 2022.
Naslovnica romana Šetač knjiga: ©Znanje
Prevela: Vanda Kušpilić
Šetač knjiga
Carl Kollhoff stari je knjižar koji točno zna što tko želi pročitati i zato ga mušterije najviše vole.
Prvo, dobra knjiga toliko je zabavlja da je čita u krevetu sve dok joj se oči ne sklope. Drugo, na barem tri, ili još bolje četiri mjesta natjera joj suzu iz oka. Treće, nikad nema manje od tri stotine stranica, ali nikad ni više od tristo osamdeset, i četvrto, njezine korice nisu zelene. Knjigama sa zelenim koricama ne može se vjerovati. (str. 2.)
To, naravno, smeta njegovoj novoj šefici Sabini koja samo čeka starčevu pogrešku kako bi ga otpustila. Isprva se čini da se to nikad neće dogoditi jer Carla svi vole – a posebno one mušterije kojima knjige donosi na kućni prag. Ti svakodnevni „kućni posjeti“ Carla pretvaraju u šetača knjiga, čime se bezgranično ponosi.
Ja sam poput kazaljke sata. Čovjek bi mogao pomisliti da je to tužno, jer ona stalno prevaljuje isti put i neprestano stiže ondje odakle je krenula. Ali upravo je suprotno, ona uživa u toj zacrtanosti svoje staze i cilja, u sigurnosti što ne može ići krivim putem, što je uvijek od koristi i točna. (str. 29.)
S mušterijama kojima donosi knjige Carl razvija neraskidivo prijateljstvo premda ne zna niti kako se zovu – sve ih naziva prema dragim likovima iz knjiga.
Jer knjige su njegov život i ispunjavaju svaku sekundu njegova vremena.
Knjige su uvijek htjele da ih čita. Kao što biseri žele da ih se nosi, jer tako postaju ljepši, ili kao što životinje žele da ih se gladi kako bi se osjećale voljeno. (str. 24.)
Uskoro, Carlu se u šetnjama pridružuje devetogodišnja djevojčica Šaša, u kabanici žutoj poput sunca koja nije slična ni jednom jedinom književnom liku.
Nizom nesretnih okolnosti, šetač knjiga ipak dobiva otkaz, no nije ni svjestan koliko znači ljudima kojima je donosio knjige.
Carl, Šaša i – knjiga
Šetač knjiga Carlov je nadimak koji mu daje Šaša – njegova vjerna pratiteljica koja ga je, dok se nije ohrabrila i prišla mu, svakodnevno pogledom pratila s prozora. Njih dvoje presladak su duo koji vas istodobno tjera da se smiješite i da šmrckate, ovisno o situaciji u koju se uvaljuju.
Oni su iskonski dobri, onako kako to mogu biti samo starci i djeca.
Carl si je dao u zadatak da ne laže. Kad jednom pustiš laž u svijet, više je nikad ne možeš uhvatiti. (str. 18.)
Treći najvažniji lik je knjiga. Ona povezuje, hrabri, tjera nas da osjećamo, da se mijenjamo, da tražimo sebe i naposljetku – da se pronađemo. Knjiga je bila ona koja je sve naše spojila u jednu veliku cjelinu, u prijateljstvo koje traje do kraja života i duže.
Po običaju, kada je nešto toliko dobro, ne nalazim riječi za preporuku pa ćete mi morati vjerovati na riječ. Možda vas na čitanje, osim mojih riječi, potakne i to što priča o knjižaru Carlu malo nalikuje na onu o mrgudu Oveu.
Za sve nas koji volimo knjige, Šetač knjiga postaje neizostavan dio tbr liste i predivan dodatak kućnoj biblioteci koji nas neprekidno podsjeća da smo svi nekome najvažniji.
Priča koja grije srce
Šetač knjiga jedan je od onih romana koji vas već prvom stranicom uvuku u sebe. Čitatelj se trenutačno zaljubljuje u likove, u priču, čak i u živopisno mjesto radnje čijim ulicama odjekuju koraci starčića koji raznosi knjige.
Iskreno, ne znam u koga sam se zaljubila više. U Carla, čovjeka koji živi knjige i za knjige. U Šašu, simpatičnu djevojčicu ozbiljnu za svoje godine. Ili u Carlove vjerne mušterije koji su samo na prvi pogled ekscentrični. Na drugi, oni u sebi kriju priču koja ih je zatvorila u kuće i koja im ne da disati. Sve dok Carl i Šaša stvari ne preuzmu u svoje ruke.
Jer Carl možda zna što ljudi ŽELE, ali Šaša svakako zna ono što TREBAJU čitati.
Znaš, ljudi sve više zaboravljaju čitati. A između korica su ljudi, njihove priče. U svakoj knjizi je jedno srce koje počne kucati kad je čitamo, jer se naše srce povezuje s tim srcem. (str. 39.)
Šetač knjiga je baš ona topla, dirljiva, predivna knjiga koju trebamo u ovo hladno, zimsko, post-blagdansko vrijeme. Ona nas uči da smo svi važni, da smo svi povezani i da jedni drugima značimo više nego što to možemo i zamisliti. Ne mogu niti opisati koliko sam uživala u čitanju!
I baš kao što prvi citat kaže, ovaj roman ima gotovo sve odlike savršenog štiva – vuče nas na čitanje dok ne zaspimo, ima dva ili tri mjesta na koja ćemo pustiti suzicu, manje od 380 stranica i zadnje – nema zelene korice!
…u životu ne može biti previše sreće. A ona je u posljednjim trenucima možda važnija nego ikad prije. (str. 101.)
Ostali naslovi ovog autora:
Carsten Henn njemački je autor rođen 1973. godine. Osim što je pisac, on je i vinski te gastro kritičar. Autor je mnoštva djela, a kod nas je preveden, zasad, samo Šetač knjiga.