Kategorija: Znanje

Objavljeno

Anders Roslund: Bježi

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Bježi: ©Znanje

Prevela Sandra Ljubas

Anders Roslund Bježi

Novi roman Andersa Roslunda Bježi pravi je zatvorski krimić. Prvi je dio nešto sporiji, a kada to progurate, počinje uzbudljiva potraga za mladićem koji je nekad davno nestao iz zatvora i svi su mislili da je pobjegao.

Naravno, i u ovom su romanu glavni protagonisti kriminalac Piet Hoffman i policijski inspektor (ovaj put u mirovini) Ewert Grens. Njih dvojica odlučni su otkriti što se u stvari dogodilo mladom prijestupniku kojeg su svi znali kao Velikog Brata.

Piet

Piet Hoffmann odslužuje dugu zatvorsku kaznu. Osuđen za posjedovanje droge nakon što je pomogao kriminalističkom inspektoru Ewertu Grensu da se infiltrira u narko-bandu. Jednolični zatvorski dani naglo se mijenjaju dolaskom novog zatvorenika Brace.

Njegov stariji brat bio je najbolji prijatelj Pieta Hoffmana kad su bili mladi. Veliki Brat bio je taj koji je jedne noći nestao bez traga, a Braco svu krivnju svaljuje na Pieta.

Nakon što počinje Braco počne zlostavljati Pieta, ovaj shvaća da mora otkriti što se ustvari dogodilo Velikom Bratu. A kad mu Bracini ljudi zaprijete ubojstvom obitelji, Piet zatraži pomoć inspektora Ewerta.

Ja sam bijedni kriminalac, sam za sebe, i svaki sam dan riskirao život da se infiltriram, razotkrijem nekoga i zatrem sve one organizacije kojima svi vaši posebno obučeni i visoko plaćeni elitni policajci nisu mogli ni primirisati. str. 85.

Ewert

Ewert je umirovljen nakon što je u prethodnom slučaju jedva preživio. Njegovi su kontakti skromni, uglavnom dvoje sustanara i Peitova obitelj. Kad shvati da su Piet i njegova obitelj ozbiljno ugroženi, Evert se odlučuje aktivirati.

Stvorenje koje pedantno čisti svoju ćeliju jer mu je ona dom. Netko tko ni za čim više ne čezne. str. 31.

Dojam o djelu Bježi

I u ovom romanu nastavlja se neobično prijateljstvo između kriminalca i policijskog inspektora. Njih dvojica su već puno toga zajedno prošli pa ako ste čitali prethodne Roslundove romane, upoznat ćete pravu prirodu njihova odnosa.

Dok je Piet zgodan, mišićav i opasan, onakav kakav bi fizički i sam autor htio biti, njegov pandan je punašniji, stariji i vječno umorni inspektor, što je bliže onome kakav je autor stvarno (iz autorova intervjua švedskim novinama).

Bježi je roman s puno preokreta, iako se većina knjige događa u zatvorskom okruženju. Upoznajemo zatvorenike, čuvare i pomoćno osoblje i svatko od njih doprinosi napetosti nekom svojom osobnom pričom. I ovaj se put Roslund dotiče maloljetničkih bandi i njihove rasprostranjenosti u Švedskoj što je, izgleda, gorući problem koji Švedska ne uspijeva učinkovito riješiti. Također ukazuje na korumpiranost zatvorskog i pravosudnog sustava u zemlji koja se zaklinje na legalnost sustava. Ali kao i svugdje: u svakom zrnu ima kukolja.

U svakom slučaju, nakon nešto sporijeg početka, radnja se postepeno zahuktava i Bježi je na kraju sasvim solidan kriminalistički roman.

Evo podsjetnika na nekoliko prethodnih Roslundovih romana:

Anders Roslund Bježi

O autoru

Anders Roslund švedski je novinar i pisac koji se proslavio romanima napisanim u suradnji s bivšim kriminalcem Börgeom Hellströmom. Osnivač je i bivši voditelj Kulturnyheterna (Vijesti iz kulture) na SVT-u, švedskoj nacionalnoj televiziji. Dugi niz godina radio je kao novinar, specijaliziran za kriminalistička i društvena pitanja, te kao glavni urednik u Rapportu i Aktuelltu, dva glavna informativna programa na SVT-u.

Gdje kupiti roman Bježi

Znanje

Objavljeno

Madeline Martin: Špijunka iz knjižnice

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Špijunka iz knjižnice: ©Znanje

Prevela Jelena Pelin

Možda nas knjige baš zato privlače… da nam pokažu put kad mislimo daje onaj kojim idemo isuviše mračan. (str. 21.)

Madeline Martin: Špijunka iz knjižnice

Špijunka iz knjižnice

Dvije žene. Dvije države. Jedan rat, jedan cilj. I knjige.

Dovoljno da privuče mene, a mislim i mnoge od vas. Još kad vam kažem da je Špijunka iz knjižnice roman inspiriran stvarnim knjižničarima koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili obavještajci, ne možete ne pročitati, zar ne?

Dakle, priča ide ovako. Ava je stisnuta, pomalo bojažljiva knjižničarka u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu. Budući da posjeduje set neobičnih vještina vezanih uz rad na mikrofilmu, američka joj vojska nudi rad za tajnu službu  u Lisabonu.

Ava Harper voljela je miris starih knjiga više od ičega na svijetu. … Te žute mirisne stranice skrivaju priče o prošlosti i vječno znanje. (str. 3.)

Elaine zapravo nije Elaine, ali prisiljena je zadržati to ime. Život u okupiranoj Francuskoj sve je samo ne dobar. Konstantna glad i neprekidni strah, osvrtanje oko ramena, pažljivo biranje riječi život je na koji su prisiljeni svi koji nisu kolaboracionisti. Pridružujući se pokretu otpora, Elaine žrtvuje veliki dio svog prijašnjeg života kako bi radila na tiskarskom stroju i potajno distribuirala zabranjene novine.

Nemogućnost da odigra svoju ulogu protiv nacista činila joj se izdajom i da nije dovoljno dobra da se pridruži muškarcima i ženama u njihovoj hrabroj borbi.
Sada joj nitko ne može reći ne… (str. 26.)

Neočekivano spašavanje i šifrirana poruka spojit će ove dvije žene neraskidivom vezom, nitima koje nisu mogle ni zamisliti.

Madeline Martin: Špijunka iz knjižnice

Volim ratne romane

Ne mogu se oteti dojmu da ste me već prokužili i kad god je priča o Drugom svjetskom ratu, znate da ću vam je preporučiti. Naprosto ne mogu odoljeti! Takve mi priče imaju posebnu čar, ne zato što se govori o ratu, nego zato što je rat samo podloga za ljudske priče. Priče o hrabrosti, ustrajnosti, upornosti i ljubavi. Ljubavi prema muškarcu ili ženi, ali prije svega ljubavlju prema domovini i pravdi.

Isto je i s romanom Špijunka iz knjižnice. Prvih pedesetak stranica bilo mi je dosadnjikavo i nisam se uspijevala povezati ni s Avom, ni s Elaine, ali kasnije, kako priča napreduje, veoma sam uživala.

Lagan za čitanje, ovaj roman prilično teške teme uvlači nas u svijet hrabrih žena i muškaraca koji su bili spremni dati sve kako bi potkopali neprijateljski režim i spasili svoju domovinu iz ralja neprijatelja. Radnja mi je, prema kraju, bila vrlo dirljiva, no ne dovoljno da bih pustila suzu. To nije ni plus ni minus, samo napominjem.

Jako mi se svidjela, naravno, pouka romana. Knjige u sebi čuvaju povijest i pokušavaju pomoći ljudima da ne ponavljaju uvijek iste greške.

Želim reći da je sadašnjost u kojoj živimo prošlost u budućnosti. …to pismo je obrazovanje za buduće generacije i pouka da učimo iz pogrešaka. I da nikad ne dopustimo da se takva zlodjela ponove. (str. 156.)

Ne ide im, naravno, ali isto je lijepo što je ta važna uloga napisane riječi prepoznata i istaknuta.

Sve u svemu, bez puno filozofiranja, roman mi se svidio i iako nije štivo koje ću dugo pamtiti, preporučujem vam ga.

Špijunka iz knjižnice jedno je od onih cozy štiva koja se mogu čitati uvijek, ali ipak najbolje sjednu u kišnu jesen ili hladnu zimu.

Vjerujem da će se svidjeti većini čitatelja i da će većina vas uživati, baš poput mene.

Ostali naslovi ove autorice

Madeline Martin domaća je čitateljska publika imala priliku upoznati romanom Posljednja knjižara u Londonu. Taj mi se roman više svidio nego Špijunka iz knjižnice, ponajviše zato što sam se stvarno bila uživjela u radnju i jako me dirnuo.

Madeline Martin: Špijunka iz knjižnice

Gdje kupiti roman Špijunka iz knjižnice

Znanje

Volite li čitati o ljudskim sudbinama u ozračju Drugog svjetskog rata, nikako ne propustite sljedeće romane:

Kate Quinn: Aliceina mreža, Lovkinja, Zagonetka ruže, Dijamantno oko

Leila Meacham: Vilin konjic

David Benioff: Grad lopova

Marius Gabriel: Parižanke, Dizajner

Kristin Hannah: Slavujeva pjesma

Objavljeno

Karine Tuil: Odluka

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica romana Odluka: ©Znanje

Prevela Mirna Šimat

…jedini ODGOVOR onima koji vam suprotstavljaju smrt jest život – uvijek je život. (str. 262.)

Karine Tuil: Odluka

Odluka

Mjesto radnje – Francuska.

Vrijeme radnje – 2016. godina, nedugo nakon terorističkog napada na časopis Charlie Hebdo.

Istražna sutkinja Alma Revel prisiljena je donijeti odluku. Pustiti na slobodu ili zatvoriti mladog Abdeljalila, francuskog državljanina uhićenog na povratku iz Sirije.

Prije tri mjeseca sam u okviru svojih dužnosti donijela odluku koja mi se činila pravedna, ali je dovela do dramatičnih posljedica. Za mene, moju obitelj. Za moju zemlju. (str. 9.)

Prateći zapise njegovih razgovora s istražiteljima i istražnim sucima, čini nam se da je Abdeljalil doista nevin i pogrešno uhićen. Ta on samo želi boraviti sa svojom obitelji. Odlazak u Siriju bio je pogreška. Nije se htio pridružiti Islamskoj državi. Ne planira nikakve napade. Samo želi izaći iz zatvora. Želi se vratiti svojima…

…nijedna optužba nikad nije dokaz ni za što. (str. 151.)

Alma ima dovoljno svojih problema i bez problema mladog možebitnog terorista. Više od dvadeset godina udana je za pisca koji se nije maknuo dalje od prvog hit-romana. Njihov brak ne da je u krizi, nego broji zadnje dane. Pogotovo kad saznamo da Alma ima ljubavnika – i to ne bilo koga, već Adbeljalilovog branitelja glavom i bradom.

Jasno vam je da će se sve zakomplicirati, ali ni ne slutite u kojoj mjeri.

To je mentalna tortura: jesam li donijela dobru odluku? I što je dobra odluka? Dobra za koga? Optuženog? Društvo? Moju savjest? (str. 101.)

Odluka koju Alma donosi promijenit će život ne samo njenim bližnjima, nego i cijeloj Francuskoj…

Optužba pa Odluka

Karine Tuil poznata je po tome što se bavi neobičnim, zakučastim temama koje izazivaju kontroverze s obje strane stajališta. Njezin prvi roman Optužba bavi se silovanjem i pitanjem – kada spolni odnos između dvoje ljudi postaje silovanje. Ona promišlja o pitanju pristanka i riječi NE. Njezino hladnokrvno pisanje i ne-stajanje na stranu niti žrtve niti počinitelja upečatljivo je i dojmljivo.

Ista je stvar i u romanu Odluka. Na jednoj je strani Alma. Lik, moram priznati, nesimpatičan i krut. Posao je umnogome određuje – ona ni ne smije biti nonšalantna, previše spontana ili zabavna. Njezine odluke oblikuju francusko društvo i politiku.

I muž i ljubavnik su joj grozni i tu ću stati, ostalo o njima sudite sami.

Almin je suparnik vrlo, vrlo mladi mogući terorist. Otišao je u Siriju, iz neutvrđenih razloga, malo se tamo pridružio Islamskoj državi i sad se malo vratio natrag u Francusku.

Zašto se vratio? Je li indoktriniran? Ako ga Alma pusti, hoće li izvesti terorističkih napad? Ako ga pak zatvori, je li zatvorila nevinog čovjeka?

I tako se mi dvoumimo. Čitamo perspektive oba lika. Promišljamo o moralu. O terorizmu. O opasnostima suvremenog života…

Karine Tuil: Odluka

Kad nasilje preplavi vašu svakodnevicu, ono napreduje i širi se cijelim vašim bićem, određuje vaše stanje i utječe na vaš život. (str. 119.)

Je li opravdano zatvoriti nevinu osobu, da se možda spriječi smrt desetina ili stotina drugih?

Znam što ja mislim, ali Odluka izvrsno dočarava Alminu dvojbu.

Preporuka

Roman Odluka jako mi se svidio! Počevši od stila pisanja pa preko teške i zahtjevne teme do gotovo samoga kraja, osjećala sam da čitam nešto stvarno kvalitetno. Možda čak i važno.

Označila sam bezbroj citata, napisanih jednostavno i razumljivo, ali koji kao da u sebi sadrže iskonsku istinu svijeta. Kao na primjer ovaj:

…drže li se ljudi toliko grčevito svojih mržnji, to je zato što predosjećaju da će se, ako ih puste, naći sami lice u lice sa svojom boli. (str. 77.)

Sam kraj, odnosno epilog, nije mi se svidio i smanjio mi je ukupnu ocjenu romana. Naprosto mi u ovako realnom i prizemnom romanu djeluje odveć sanjivo i izmaštano. Bez veze…

Osim tih zadnjih pet-šest stranica, roman me stvarno držao budnom i zainteresiranom. Sviđa mi se kako propitkuje ljudske odluke te pitanje krivnje. Sviđa mi se kako je prikazan Almin posao – uvijek si kriv, uvijek nosiš teret. Bilo da si pustio krivu ili zatvorio nevinu osobu, odluka je uvijek tvoja i uvijek je – pogrešna.

To je trenutak kojeg se svi bojimo: prijelaz s mira u dramu i možemo biti do mile volje pripremljeni na tu mogućnost, uvijek smo razoružani kad do nje dođe. Cijelog života pokušavaš držati nesreću podalje od sebe … a jednog dana primimo poziv i shvatimo da je gotovo, uhvaćeni smo u mrežu. (str. 212.)

Roman je, već sam rekla, napisan jednostavnim jezikom iako je tema komplicirana i puna dvojbi. Lako se čita, iako traži čitatelja koji će ne samo uroniti u priču, već usput i istraživati. Čitala sam, vjerujte mi, držeći roman u jednoj, a mobitel u drugoj ruci kako bih mogla pratiti, to jest razumjeti samu radnju.

Volite li pametne, izvrsno napisane romane koji će vas natjerati na preispitivanje vlastitih uvjerenja, Odluka je svakako roman za vas i nemojte ga propustiti!

Karine Tuil: Odluka

Ostali naslovi ove autorice

Karine Tuil francuska je spisateljica. U svojim romanima piše o suprotnostima unutar čovjeka te o licemjerju suvremenog društva.

Naša ju je čitateljska publika imala priliku upoznati romanom Optužba.

Gdje kupiti roman Odluka

Znanje

Objavljeno

Stephen King: Ako ima krvi

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica zbirke Ako ima krvi: ©Znanje

Preveo Damir Biličić

Ljudi iz medija imaju izreku: Ako ima krvi, prilog ide prvi. Razlog je to što ljude najviše zanimaju ružne vijesti. Ubojstva. Eksplozije. Sudari. Potresi. Plimni valovi. Ljudi vole takve stvari… (str. 257.)

Stephen King: Ako ima krvi

Ako ima krvi

Zbirka Ako ima krvi sastoji se od četiri fenomenalne pripovijetke čija me kvaliteta malo pogurala prema poganoj pomisli da King možda ipak nije kralj romana, nego… Kratke forme.

Svaku sam pripovijetku doslovno progutala i presretna sam što sam baš ovu zbirku odabrala kao prvo štivo u novoj, 2026. godini!

Sad ću vam ukratko prepričati svaku priču, bez spojlera, i svoje dojmove, a vi što prije uzmite ovu zbirku i bacite se na čitanje! Ako volite Kinga i njegove nadnaravne elemente upletene u stvarni život, to je to!

Telefon gospodina Harrigana

Prva pripovijetka, Telefon gospodina Harrigana, govori o mladiću Craigu koji pokloni mobitel starcu za kojeg obavlja sitne posliće, gospodinu Harriganu. Starac je uglavnom neugodan, ali on i Craig dobro se slažu, čak se i vole.

Meni je sve to bilo zanimljivo, osobito pomisao da je g. Harrigan, koji nema prijenosno računalo, pa čak ni televizor, nekoć bio vlasnik telekomunikacijske tvrtke… Bio je, kako je to nazivao moj tata, ludit, što znači (među ostalim) čovjek koji ne voli naprave. (str. 7.)

Kad gospodin Harrigan umre, mladić je veoma potresen pa u lijes sa starcem, kao oproštaj i neku vrstu uspomene, stavlja i taj mobitel koji mu je onomad kupio.

U jednom trenutku, suočen s izazovima odrastanja, mladić nazove broj gospodina Harrigana, više iz utjehe nego bilo čega drugoga. Ono što se događa dalje… Uf…

E, pa, ako duhovi i postoje … mogla bih se okladiti da svi baš nisu sveti. (str. 81.)

Ova nas priča izvrsno uvodi u zbirku. Jeziva je, ali na jednoj vrlo prizemnoj razini. Na primjer… Svatko je od nas ostao bez voljene osobe. U novije vrijeme, te su osobe imale mobitele, zar ne? Koliko ste puta nazvali broj te osobe? Koliko ste puta u sebi gajili neku blesavu nadu da će vam se ta osoba javiti? Koliko ste se puta BOJALI da će vam se ta osoba javiti?

Priča je zamišljena savršeno, izvedena još bolje. Nikad je neću zaboraviti i definitivno ću je još koji put pročitati!

Henry Thoreau rekao je da nismo vlasnici stvari, nego da smo mi u njihovu vlasništvu. Svaka stvar, svaki predmet … samo je dodatno opterećenje za naša pleća. (str. 21.)

Chuckov život

Prema ovoj noveli snimljen je i film za koji se ozbiljno šuškalo da je kandidat za Oscara. Kakav je film, ne znam, nisam gledala. Priča, s druge strane – pročitana – odlična! Najveća joj je mana što je kratka.

Zanimljiv je koncept kojim je napisana – od trećeg čina k prvome. Sam King nije bio siguran hoće li čitatelji pohvatati radnju obrnutog smjera i hoće li uspjeti sve povezati, ali nije problem. Ako sam mogla ja, može bilo tko, samo treba donekle budno pratiti događaje. Pouka koju priča šalje topla je, dirljiva, ohrabrujuća i moćna.

Radnja počinje u naizgled apokaliptičnom svijetu. Nema interneta, nestaje i struje. U tlu se otvaraju rupe. Pola se Kalifornije odronilo u more. Nepovezano sa svim tim događajima, po cijelo se gradu pojavljuju plakati na kojima stoji HVALA, CHUCK!

U drugom činu pratimo muškarca Chucka, računovođu koji pleše na ulici. A u završnom, odnosno početnom činu (kako se uzme), Chuck je tek dječak koji će uskoro saznati zašto se kaže da je znatiželja ubila mačku.

Ali sjećat će se – s vremena na vrijeme – kako je zastao, spustio aktovku i počeo se ljuljati u ritmu bubnjeva, te će misliti da je Bog stvorio svijet upravo zbog toga. Samo toga. (str. 135.)

Stephen King: Ako ima krvi

Ako ima krvi

Središnja, i najduža, pripovijetka Ako ima krvi vraća nas jednom od omiljenih Kingovih likova, Holly Gibney. Nakon strašne eksplozije u jednoj školi, Holly primjećuje nešto čudno na novinaru koji se prvi zatekao na mjestu događaja.

Puka slučajnost, misli si Holly, no tijelom joj ipak struji jeza, pa ponovno misli na to kako je moguće da na ovome svijetu postoje sile koje pokreću ljude kako god im se prohtije… (str. 240.)

Pokušava samu sebe uvjeriti da joj se pričinja, ali Holly ima iskustva s „uljezima“. Malo pomalo, raspliće strašne okolnosti koje prate jednog te istog novinara. Ili on prati njih?

Ja mislim da je to neka ptica… Velika ptica, sva razbarušena, čupava i ledenosiva. Leti amo-tamo, posvuda. … Uleti im u glavu, a nakon što obavi zlodjelo, jednostavno odleti. (str. 177.)

Preprepredobra priča! Volim Holly, volim sve u čemu ona sudjeluje. Ova je pripovijetka najkingovskija i najviše mi se sviđa. Komotno je mogla imati sto stranica više i biti samostalan roman.

Štakor

Ova mi se priča možda najmanje sviđa, ali ne mogu uprijeti prstom u razlog. Govori o piscu koji napokon dobije inspiraciju pa se zatvara u staru očevu kolibu u šumi kako bi napisao roman. Zatim sve kreće nekako nizbrdo. Pisac se prehladi, osjeća da mu inspiracija klizi kroz prste te počinje ogromno nevrijeme koje ga gotovo fizički odsiječe od ostatka svijeta. Onako u bunilu, učini mu se da sklapa savez sa štakorom kojem je pružio utočište od oluje.

Nije bilo nikoga. A onda, kad se već spremao zatvoriti vrata, spustio je pogled i ugledao štakora. Vjerojatno smeđeg, ne baš divovskoga, ali dosta velikoga. … Smeđe-crno krzno bilo je prekriveno minijaturnim komadićima lišća i grančica, te sićušnim kuglicama krvi. (str. 411.)

Ali je li mu se to samo učinilo?

S Kingom se nikad ne zna. Ali, štakor ispuni svoj dio pogodbe. Hoće li i pisac ispuniti svoj?

Možda mi se ova pripovijetka najmanje svidjela jer je spora i sve se počinje događati pred sam kraj. To ipak ne znači da mi se nije svidjela, samo, eto, ipak ne bih voljela da je roman.

Zbirka Ako ima krvi

 Uvijek sam mislila da je King romanopisac, ali čitajući ovu zbirku, shvaćam koliko mu kratka forma zapravo godi! Nema onog (nepotrebnog) zapetljavanja radnje koje mu se ponekad dogodi. Ovdje sve ide tako dobro, tako glatko, tako savršeno! Jedva jedvice čekam pročitati još jednu njegovu zbirku, Godišnja doba, za koju ste mi u komentarima na Facebooku rekli da je također izvrsna!

Od mene velike preporuke za Ako ima krvi, nećete pogriješiti!

Stephen King: Ako ima krvi

Ostali naslovi ovog autora

Nije lak posao navesti sva Kingova djela pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Gdje kupiti zbirku Ako ima krvi

Znanje

Objavljeno

Yrsa Sigurđardóttir: Lutka

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Lutka: ©Znanje

Prevela Vanja Veršić

Yrsa Sigurđardóttir:Lutka

Novi roman islandske autorice Yrse Sigurđardóttir još je jednom ovu književnicu stavio na pijedestal majstorice pripovijedanja. Lutka je izvrstan, napet i vrlo složen roman. Radnja ide u nekoliko smjerova koji se približavaju jedan drugom sve do zaključnog raspleta, doslovno na zadnjoj stranici romana.

Prije pet godina – lutka u moru

Djevojčica i majka nalaze se, igrom slučaja, na susjedovom ribarskom brodu kada se u mrežu umjesto očekivanog ulova zaplete obična lutka. Majčin je prvi poriv da je baci natrag u more, ali kći je preklinje da je zadrže. Majka popušta, a taj naizgled bezazlen čin pokazat će se kobnim. Majka će do jutra biti mrtva, a lutka će nestati.

Vrata su se polagano otvorila i bila je uvjerena da se lutka u kadi nacerila kada je Disa vidjela osobu koja je stajala na vratima. str. 17.

Kamperi

Mladi par turista odlučuje istražiti Island, sretni zbog jeftinog aranžmana koji su dobili. Ali kampiranje na osamljenim mjestima pretvara se u noćnu moru. Jedan farmer nekoliko dana kasnije pronalazi šator i ostatke opreme, ali djevojci i mladiću nema ni traga.

Sadašnjost

Policijski inspektor Huldar nalazi se na svojem najomraženijem mjestu, brodu, usred nemirnog mora, u potrazi za mogućim ljudskim ostacima. No identifikacija kostiju pronađenih na morskom dnu pokazuje se težom nego što se isprva činilo. Uz posmrtne ostatke, istražitelji u moru nalaze nekoliko tenisica koje ukazuju na to da se radi o dvoje ljudi.

Istovremeno, u Huldarovu postaju upućena je dječja psihologinja Freya kako bi bila nazočna ispitivanju maloljetnika iz popravnog doma koji sumnjiči odgojitelja za bludne radnje.

U kutiji je bila dječja lutka. Ako se to uopće moglo nazvati lutkom – imala je rasčupanu kosu na polovici glave, dok je druga polovica bila bez kose, ramena i noge bile su joj prekrivene priljepcima i mrtvim morskim glistama. str. 232.

Dojam o knjizi Lutka

Različiti slučajevi, naoko nepovezani, imaju jednu zajednički vodilju koja ide prema djevojčici koja je jednom poželjela zadržati lutku. Lutka je međuvremenu nestala, a i djevojčici se gubi svaki trag. Istražitelji pokušavaju doći do osoba s kojima se djevojčica Rose (koja je sada tinejdžerica) družila, ali Rose je uvijek korak ispred. Zadnji trg Rosinog prebivališta vodi u skvotersko naselje kod postarijeg ovisnika. Kakva je veza između njega i Rose? Ono što Rose uporno ponavlja svima koji je žele čuti jest da su njezini roditelji ubijeni.

Lutka je kriminalistički roman u kojem sam baš uživala. Radnja nije jednostavna, dapače vrlo je složena. Čini se da se radi o više nepovezanih slučajeva, ali kako čitate jasno vam je da su svi ti slučajevi povezani oko jedne djevojčice. Autorica vrlo polako otkriva poveznice.

Glavne likove, detektiva Huldara, njegovu šeficu Erlu i i psihologinju Freyju, poznajemo iz prijašnjih autoričinih djela i oni se uvijek kreću u zanimljivoj toplo-hladnoj interakciji.

Yrsa Sigurđardóttir:Lutka

Sama radnja je zgusnuta i napeta, a cijela knjiga izuzetno atmosferična s izraženim osjećajima tjeskobe, kako kod istražitelja tako i kod ostalih likova. Autorica izvrsno opisuje složene traume likova, potisnute tajne i mračnu stranu ljudske psihe. 

Uz to, saznajemo više o načinu života ljudi u slabo naseljenim mjestima na Islandu, u izrazito lošim vremenskim prilikama, ljudima koji žive u kontejnerima, skvoterima i narkomanima. S druge strane, imamo uvid u funkcioniranje socijalnog sustava, dječjih domova i  udomiteljskih obitelji na Islandu.

Motiv lutke i način kako ga je autorica utkala u radnju, fenomenalan je. Lutka kao simbol nevinosti i djetinjstva u ovom romanu postaje morbidni objekt, onaj koji donosi zlo. Autorica koristi ovaj simbol odrastanja u značenju koje sugerira na nesretno djetinjstvo i mladost.

Ako tražite nordijski triler koji će vas prikovati za fotelju, s Lutkom nećete pogriješiti.

Ukoliko se želite malo bolje upoznati s ovom autoricom, stavljam podsjetnik na roman Oprost.

O autorici

Yrsa Sigurđardóttir (1963.) nagrađivana je islandska autorica kriminalističkih romana. Od 2005. do danas objavila je nekoliko samostalnih trilera i serijala, a knjige su joj prevedene na više od trideset jezika. Uz DNK, Vrtlog, Oprost i Bezdan, Lutka je peti roman u njezinu fantastičnom serijalu Kuća za djecu.

Gdje kupiti knjigu Lutka

Znanje

Objavljeno

Holly Ringland: Sedam tajni Esther Wilding

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Sedam tajni Esther Wilding: ©Znanje

Prevela Mirta Jambrović

Holly Ringland Sedam tajni Ester Wilding

Sedam tajni Esther Wilding

Sedam tajni Esther Wilding knjiga je o boli, knjiga o čežnji za onim što je bilo, knjiga o gubitku. Dan kada je njezina sestra nestala, dan je koji je promijenio Estherin život. I nikad više ništa nije bilo isto. Esther nigdje ne nalazi utjehu, ali počinje nalaziti tragove priče koje je Aura ostavila u svome dnevniku. Oni je vode od Tasmanije do Kopenhagena i Fejorskih (Farskih) otoka.

Od prvog udaha ona i Aura bile su djeca mora i neba: Aura rođena u ljeto, u isto vrijeme kad i mladunčad tuljana, a Esther u zimi, kad su se izlijegali mali labudovi. str. 66.

Sestre

Aura Wilding hodala je obalom prema moru i nakon toga više nije viđena. Pronađene su samo njene stvari na obali. Roditelji i mlađa sestra Esther teško se mire s Aurinim nestankom. Pogotovo Esther jer ne shvaća zbog čega se njezina sestra promijenila nekoliko godina prije nestanka. Roditelji Freya i Jack uvukli su se nakon Aurinog nestanka u svoje ljušture kojima se čuvaju od boli. Esther odlazi od roditelja kako bi zatomila svoju bol, no nakon godinu dana na njihov se poziv ponovno vraća u rodni dom kako bi obilježila godišnjicu Aurina nestanka.

Esther

Esther odnosno Starry (kako je zove njezina obitelj) živi konobareći daleko od obitelji jer su njezine traume nakon nestanka sestre preduboke. Ulazi u površne veze s muškarcima i nastoji samo „odrađivati“ dane. Tu letargiju prekida poziv da se vrati kući na primanje za obitelj i prijatelje u čast Aure. Dolaskom kući, stare se rane ponovno otvaraju jer nitko ne zna zašto si je Aura odlučila oduzeti život. Esther pronalazi sestrin dnevnik i u njemu priče koje je istovremeno zbunjuju i bude joj maštu. To su priče o ženama, vodi i preobražaju. Dio su Aurina diplomskog rada prožetog folklorom i mitologijom. Esther odluči otputovati u Dansku gdje je Aura studirala,  kako bi saznala što se dogodilo njezinoj sestri.

Ti si je najbolje poznavala. Ti ćeš uspjeti saznati. Što god bilo to što nam nikako nije mogla reći. str. 82.

Dojam o djelu

Možda nitko nije toliko slojevito napisao knjigu o gubitku kako je to učinila Holly Ringland. Knjiga je istovremeno doživljena trauma i putovanje u svrhu iscjeljenja kako bi se trauma prebrodila i saznali odgovori. Cijelu tu priču prati bajkovita priroda skandinavskog otočja, prepuna mitologije i legendi koja daje posebni touch cijelom putovanju. Priče o selkijama ili tuljanima koji mogu odbaciti kožu i poprimiti ljudski oblik, okosnica su legende koja je opčinila Auru i koju ona ispisuje kroz sedam koža.

Prva koža: Smrt. Ako želiš promjenu, zavitlaj mačem, podigni glas.
Druga koža: Obračun. On će ti dati cvijeće da zaboraviš. Ti posij sjeme da zapamtiš. Str. 90.

Holy Ringland Sedam tajni Ester Wilding

Prvi dio knjige dosta mi je zbunjujući zbog velikog broja likova, neobičnih okolnosti, mjesta radnje i repetitivnih dijelova kojima nisam baš vidjela smisla. Ali kako knjiga teče, vi ste najprije sudionik, a onda i aktivan akter Estherine boli. Shvaćate da je njezin svijet (a tako i svijet nas čitatelja) u kaosu i želite što prije razriješiti enigmu Aurina nestanka. Ali, ne. Ne ide to tako brzo.

Dolaskom u Dansku, Esther put vodi na Fejorske otoke. Time nije ništa bliže Aurinu nestanku, ali počinje razumjeti njezin sanjiv i i ekspresivan svijet (prepun tetovaža). Naime Aura je, osim što je pisala dnevnik, dala tetovirati sedam rečenica (koža) čije značenje Esther polako otkriva simbolično ljušteći kože, sloj po sloj.

Knjiga je potraga za istinom, prepuna ožiljaka i samodestrukcije. Ta potreba za kažnjavanjem sebe svojstvena je podjednako jednoj i drugoj sestri. Emocije koje osjećamo polako upijamo čitajući i stvari nam konačno postaju jasne. Ipak, sve se to moglo jako dobro odraditi i na kojih dvjestotinjak stranica manje. Sporost radnje i veliki broj stranica mali su minus u inače odlično zamišljenoj temi. Kože koje odbacujemo i koje nas oslobađaju izvrsna su metafora života.

O autorici

 Holly Ringland autorica je svjetskog bestselera Izgubljeno cvijeće Alice Hart, koji je preveden u više od 30 zemalja te adaptiran u TV seriju sa Sigourney Weaver i Alycijom Debnam Carey u glavnim ulogama. Njezin je roman 2019. godine osvojio i najveću australsku književnu nagradu. Holly je odrasla u Australiji, a od 2020. živi na jugoistoku Queenslanda, gdje je napisala svoj roman Sedam tajni Esther Wilding.

Gdje kupiti roman Sedam tajni Esther Wilding

Znanje

Volite li romane u kojima se životi žena na neki način isprepliću i poistovjećuju sa životinjama ili nadnaravnim bićima, svakako bacite oko na sljedeće osvrte:

Yangsze Choo: Žena lisica

Emilia Hart: Sirene.

Objavljeno

Harriet Constable: Violinistica

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Violinistica: © Znanje

Prevela Lidija Milenkov Ečimović

Harriet Constable Violinistica

Violinistica

Violinistica je fikcionalna proza temeljena na stvarnoj povijesnoj ličnosti Anni Mariji della Pieta (1696.–1782.) koja je bila je jedna od najpoznatijih glazbenica u Ospedale della Pietà, venecijanskom sirotištu za djevojke s izvanrednim glazbenim obrazovanjem.

Radnja je smještena u godinu 1696., kada je Venecija imala najveću ekonomsku i političku moć, što je omogućilo razvijanje umjetnosti i znanosti.

Anna Maria i članice Figlie di coro, slavnog orkestra sirotišta Ospedale della Pieta, bile su vrhunske glazbenice. Postoje dokazi koji sugeriraju da su članice orkestra pomagale u stvaranju glazbe slavnom Antoniju Vivaldiju.

Jednog dana, u ne tako dalekoj budućnosti Anna Maria della Pieta bit će Netko. str. 42.

Dijete u otvoru

Mala je djevojčica ostavljena kao beba u otvoru sirotišta Ospedale koje vode časne sestre. Tek rođene bebe mahom su ostavljale u otvoru neudane mlade djevojke, siromašne nadničarke i prostitutke koje su zatrudnjele i nisu se mogle brinuti o djetetu.

Ospedale je, osim sirotišta, istodobno bila i glazbena škola, poznata po izvanrednim glazbenicama.
Anna Maria vrlo rano pokazuje talent za violinu; njezin sluh, intuicija i gotovo opsesivna predanost izdvajaju je među ostalim djevojčicama. Na jednoj glazbenoj audiciji u sirotištu njezin talent uočava poznati maestro.

Nju ćeš odnijeti u Pietau. Za dva tjedna, kad malo ojačaš. Ali, ni dana kasnije. Ako previše naraste neće stati u otvor. str. 8.

Ulazak u red najboljih

Anna Maria zna da je njezino mjesto među najboljima. Ali njezin put do tamo pun je trnja. Maestro je hladan i distanciran, prepun egoističnih zahtjeva. Anna Maria ne neposustaje jer je violina njezin život. Svirajući violinu ona vidi boje, vidi mirise i okuse, vidi glazbu, vidi Veneciju i vanjski svijet.

Nakon napornih, svakodnevnih vježbi, Anna Maria postaje, kao najmlađa violinistica sa samo trinaest godina, prva violina Ospedale orkestra Figlie di coro. Ali njezin napredak košta je prijateljstava u sirotištu, a kako napreduje i uz glazbu počinje i komponirati, osjeća zavist samog maestra koji ne želi da neki glazbenik, još k tome i žena, bude bolji od njega samog.

Svaka od nas je posebna. Sve imamo talent veći nego što većina ljudi može uopće sanjati. Zaslužile smo biti ovdje. str. 318.

Dojam o djelu

Vrijedan je napor autorice da neke, pomalo zaboravljene povijesne osobe izvuče iz zaborava. O Anni Mariji della Pieta nema puno podataka. Ono što znamo je da je bila Vivaldijeva učenica i članica Figlie di coro, koje su činile najtalentiranije djevojke, glazbenice iz sirotišta Ospedale della Pietà.

Premda je na prvu ovo roman o vrlo talentiranoj djevojci, zapravo je roman o jednoj ambiciji koju ništa ne može zaustaviti. Tolika odricanja, teško i naporno vježbanje pod paskom genijalnog, ali zahtjevnog i sebičnog učitelja, a sve kako bi bila najbolja, ne može vas ostaviti ravnodušnim. U redu je da čovjek ima zdravu ambiciju i želju da napreduje, ali Anna Maria je za to morala platiti visoku cijenu. Pitanje je što je važnije: biti prvi i biti najbolji ili biti čovjek.

Na trenutke mi je lik Anne Marije vrlo dvojben. Ali, s obzirom na okolnosti u kojima je rođena i kako je odgajana, sve joj opraštamo. Premda… Cijena uspjeha je previsoka.

Harriet Constable Violinistica

Figlie di coro

Članice Figlie di coro bile su vrhunske glazbenice.  Djevojke su svirale iza žice tako da ih publika nije mogla vidjeti, već samo čuti. Ta slika žena u zlatnom kavezu, žena s maskama kojima je identitet samo glazba bez ikakvog drugog znaka njihove osobnosti, slika je dekadentnog umjetničkog svijeta Venecije pod maskama koja dopušta ljudima različite uloge. A sve su to uloge u kojima je dominantan muškarac.

Ne znamo je li Anna Maria uistinu skladala kao što to implicira autorica, ali ako i jest, i ako je to njezin učitelj Vivaldi znao, dobro se potrudio da prisvoji njezine kompozicije i objavi ih kao svoje.

O autoru

Harriet Constable je novinarka, filmska producentica i spisateljica s prebivalištem u Londonu. Njezini novinarski članci i dokumentarna djela objavljivana su u časopisima kao što su New York Times, BBC, Guardian, The Times, Financial Times, NPR, i The Economist. Diplomirala je novinarstvo u ljetnoj školi na sveučilištu Columbia, stipendistica je organizacije Pulitzer Center te članica društva umjetnika Royal Society of Arts.

Gdje kupiti roman Violinistica

Znanje

Objavljeno

Abraham Verghese: Obećanje vode

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Obećanje vode: ©Znanje

Preveo Drago Štajduhar

Abraham Verghese Obećanje vode

Obećanje vode prati razdoblje razdoblje od 1900. do 1977. godine, a radnja se događa u Keralu, u južnoj Indiji. Glavni je lik djevojčica Marriamma koju upoznajemo u dobi od dvanaest godina, neposredno prije vlastitog vjenčanja. Njezinu sudbinu, obitelj, potomke i rodbinu pratimo tijekom šestotinjak stranica ove epske sage. Knjiga je intimno putovanje nevjerojatnim krajolicima i kulturom u kojima upoznajemo narode, starosjedioce i kolonijalne osvajače, a svima njima poveznica je voda.

Sve su vode povezane i jedino su zemlje i ljudi u diskontinuitetu. str. 77.

Velika Ammachi

Kada dvanaestogodišnjakinja iz kršćanske zajednice u Kerali odlazi brodom na vjenčanje gdje će prvi put upoznati svojeg četrdesetogodišnjeg supruga, zna da je to nešto što se od nje očekuje jer je dio njihove kulture i običaja. Udaje se za čovjeka udovca koji već ima malog sina i kojem postaje pomajka. Puna zebnje zbog ulaska u novi dom, Marriamma ni ne sluti da je pred njom plodan i neobičan životni put u kojem će mnogo godina biti glava obitelji nazvana Velika Ammachi (velika majka).

 Dvanaest joj je godina i ujutro će se udati. str. 3.

Prokletstvo

Nakon udaje, u suprugovu domu, Marriamma čuje za prokletstvo vode, odnosnu obiteljsku tradiciju utapanja, obično sinova, koja dohvati skoro svaku generaciju. Kako se ta priča obnavlja, svi se potomci boje vode, ne žele učiti plivati, zaobilaze je.

Mariamma ne vjeruje puno pričama, uzda se u vjeru u Boga i dobar život sa znatno starijim suprugom. Život je na Parambilu čudesan. Pun boja, životinja, ljudi,  tradicije, običaja. Stanovnici su siromašni i neuki ljudi koji vrijedno rade na zemlji i poljima. Istina, zemlja obično nije njihova, već kolonijalnih osvajača, ali ljudi su naučeni da se hrabro nose sa svojim problemima.  Međutim, kad se dogodi prva smrt, Marriamma skoro poklekne, ali vjera i nada koju ima u Boga daju joj snagu da preuzme na svoja pleća mnoga iskušenja.

Sve su vode povezane i njihov je svijet beskonačan. A on stoji na njegovom rubu. str. 43.

Abraham Verghese Obećanje vode

Dojam o djelu Obećanje vode

U knjizi se smjenjuju životni ciklusi kao što se smjenjuju godišnja doba. Obećanje vode romaneskna je saga o jednoj obitelji koja živi uz vodu, a ona je i prokletstvo i nit života i maya, opsjena, koja čuči u umovima stanovnika čekajući koga će sljedećeg voda odnijeti.

Život koji nije lagan, kastinske podjele, vladavina manjine i zemlja u koju je potrebno uložiti mnogo truda da bi ubrali plodove, sve su to teme koje se provlače ovom epopejom.
A najveća je tema obitelj kao stup, obitelj koja pada i uvijek se ponovno diže i jaka žena na čelu te obitelji. Likovi su arhetipski – otac, suprug, materijalno skrbi za obitelj teškim radom, a žena drži ognjište, obitelj, brine o djeci i u ovom slučaju, o cijelom imanju, uključujući i osobe iz drugih kastinskih struktura koji su radnici na imanju. Iako autor ne daje direktnu kritiku kastinskom sustavu, emocionalnim pričama i sudbinama likova proteže se nepravda i nehumanost kastinske podjele.

Britanski kolonizatori i siromaštvo naroda

Vrijeme koje knjiga prati svjedočanstvo je teškog života običnih ljudi pod vladavinom britanskih kolonizatora. Narod je nepismen, nedovoljno educiran, sela su bez struje, a u blizini se nalaze lazareti s kolonijama gubavaca. Marriamma rađa kćerku s Down sindromom, ali ne zna ništa o tom poremećaju sve dok ne prođe mnogo godina. Zna samo da je njezina beba Mol uvijek sretna beba.

Kako njezino zanimanje za medicinu raste i ona postaje educiranija, mnoge teme i tabui to više nisu. Marriamma shvaća da za sve postoji uzrok i posljedica koja se može medicinski objasniti. A samim tim saznanjem, nestaje i strah od vode i postaje jasnije shvaćanje o povezanosti vode kao elementa života.

Knjiga je puna emocionalnih rana koje nose likovi. Ali nećete pročitati da se ijedan lik žali. Oni su naučili nositi svoje rane u srcu kao što svakodnevno nose duboke krčage vode na glavama. A nijedan od njih nije heroj. To su sve odreda obični ljudi. Upravo zbog toga su i vjerodostojni.

Kako je tako malen otok ovladao polovicom svijeta, to je ono što želim znati.
str. 326.

O autoru

Abraham Verghese profesor je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Stanford, SAD. Njegova prva knjiga My Own Country, koja govori o AIDS-u u ruralnom Tennesseeju, ušla je u završni izbor za nagradu Nacionalnog kruga književnih kritičara za 1994. i imala filmsku adaptaciju u istoimenom filmu u režiji Mire Nair. Druga knjiga, The Tennis Partner, proglašena je nacionalnim bestselerom po izboru New York Timesa. Vrata suza, njegov treći roman, na listi bestselera New York Timesa bio je više od 110 tjedana. Njegov najnoviji roman Obećanje vode također oslikava autorovu strast prema znanosti i medicini, kao i fascinaciju poviješću i duhom vremena koji oblikuje ljudske sudbine.

Gdje kupiti:

Znanje

Još jedan roman o vodi koji mi je ostao u sjećanju jest I nebom teku rijeke Elif Shafak.

Abraham Verghese Obećanje vode
Objavljeno

Jodi Picoult: Da si barem tu

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Da si barem tu: ©Znanje

Prevela Morana Panjkota

jodi Picoult Da si barem tu

Da si barem tu roman je koji je u meni izazvao dvojake osjećaje. Razumjela sam potrebu da se obradi tema koja se bavi utjecajem covid pandemije na tjelesno i psihičko zdravlje čovjeka, ali me sama realizacija nije oduševila. Već sam prije čitala Knjigu o dva puta iste autorice pa sam vidjela da je sklona raditi nagle obrate u sadržaju, što se uglavnom događalo u završnom dijelu knjige. U ovom romanu već se na sredini romana autorica odlučila za potpuni zaokret koji radnju usmjerava u sasvim drugom smjeru.

Putovanje

New York upravo zahvaća epidemija covida koju još nitko ozbiljno ne shvaća. Diana O’Toole s zaručnikom Finnom planira romantično putovanje na otočje Galapagos, nadajući se da će je Finn tamo zaprositi. Diana je suradnica u Sotheby’su, poznatoj aukcijskoj kući i pred njom je prilično izgledno promaknuće, dok je Finn mladi kirurg, specijalist u obližnjoj bolnici.

Karte su kupljene, prtljaga spremna, a Diana je uzela slobodne dane. Još se čeka da Finn dobije slobodno na poslu, ali Finn ne može napustiti grad. Broj oboljelih od covida rapidno raste i Finnova dežurstva gotovo su cjelodnevna. Zajedno odlučuju da je najbolje da Diana otputuje sama i tako se makne od izloženosti virusu, a novac za boravak ionako je već potrošen.

Galapagos 

Dolazak na Galapagos vrlo je kaotičan za Dianu. Sve kreće po zlu: prtljaga joj je izgubljena na aerodromu, signala za mobitel nema, hotel je zatvoren, a otok se postepeno izolira u strahu od pandemije. Kad je mislila da je izgubljena, Diana upoznaje lokalnu obitelj koja joj pruža privremeno utočište. Nakon toga, malo po malo, tjedni provedeni na otoku pokazali su se možda najljepše provedenim vremenom u Dianinom životu. Osjećajući malu grižnju savjesti, Diana piše razglednice Finnu kako bi mu bar malo dočarala ljepotu otoka i ljudi koje je upoznala. Sve do jednog dana kada, plivajući predaleko u azurnom moru, Diana shvati da se nema snage vratiti i da će se vjerojatno utopiti…

Možeš li mi stisnuti ruku?
Možeš li micati prstima?
Znaš li gdje si? str. 198.

Dojam o djelu

Da si barem tu neobičan je roman i nisam sigurna da mi se svidio smjer u kojem se priča razvila. U prvom dijelu dobili smo bajku, a u drugom otrježnjenje.

Dva potpuno različita dijela romana intrigantna su po svojoj strukturi. Roman je duboka prilika za samorefleksiju i razmišljanje o rastezljivosti ljudskih granica. Roman preispituje odluke koje činimo u važnim životnim situacijama i način na koji naša psiha reagira na stresne  i nepredviđene situacije.

Sama ideja je zanimljiva, ali knjiga je bila nepotrebno detaljna i spora, pogotovo u drugom dijelu. Autorici priznajem da dobro zna pokazati ljudske emocije u najrazličitijim stanjima i prilikama. Priča nas vraća u rane dane pandemije, u koje se zapravo nitko ne želi vratiti, ali možemo razumjeti strah, neizvjesnost i zbunjenost koju je osjećala Diana i nemoć koju je osjećao Finn gubeći pacijente kao dežurni liječnik u bolnici. Sve je to već proživljeno i nerado se vraćam tom sadržaju.

Roman je naravno fikcija, ali prikazuje stvarno proživljeno iskustvo većine nas koji smo preboljeli covid.

Nakon tog iskustva, mislim da ljudi ipak više žele čitati bajku.

Ti si u pustolovini, podsjećam samu sebe. str. 29.

Jodi Picoult Da si barem tu

O autorici

Jodi Picoult autorica je 27 romana, s 40 milijuna prodanih primjeraka diljem svijeta. Dvanaest puta su se njezine knjige nalazile na prvom mjestu liste bestselera New York Timesa, uključujući i Knjigu o dva puta. Pet je romana ekranizirano, a Između redaka, koji je napisala s kćeri Samanthom van Leer, adaptiran je u mjuzikl.

Gdje kupiti roman Da si barem tu

Znanje

Objavljeno

Samuel Bjork: Otok vrana

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Otok vrana: ©Znanje

Preveo Luka Miličević

Samuel Bjork Otok vrana

Nakon prve knjige Putujem sama, Otok vrana najbolja mi je Bjorkova knjiga. Otok vrana pravi je nordijski noir, a opet nije tako mračna i puna bizarnih detalja kao Vuk ili Dječak koji je volio jelene.

U ovoj knjizi autor se iz gradskog miljea seli na slikoviti otok Hidru (što je i naslov originala) uz norvešku obalu u blizini Trondheima. Živopisnost otoka, lokalna zajednica koja se dobro poznaje, uvježbani tim istražitelja, sve je to pridonijelo dobrom osjećaju uz čitanje ove knjige. Knjiga me nije iznevjerila. Otok vrana uistinu je dobar roman.

Hidra

Kako joj je predah od osobnih trauma i policijskog posla bio veoma potreban, Mia se povukla na slikoviti otok Hidru u nadi da će pronaći mir. Otok je osvojio ljepotom prirode i ljudima koji su jako međusobno povezani, ali i pričama koje otok prenosi. Već po dolasku, Mia čuje priču o dječaku Jonathanu koji je netragom nestao prije tri godine. Tada je otočka zajednica poduzela sve da se dječak pronađe, ali bez uspjeha. Uskoro se Jonathanovo ime ponovno spominje.

Četiri mogućnosti:
Jonathan je doživio nesreću.
Jonathan je ubijen.
Jonathan je otet i mrtav je.
Jonathan je otet i živ je. str. 53.

Vrane

Na oltar mjesne crkve netko je objesio tri mrtve vrane, a Jonathanovo je ime ispisano krvlju u brodici na obali. Tu je pronađeno tijelo brutalno ubijene tinejdžerice Jessice Bakken. U isto vrijeme, Mia dobiva zamolbu mlade Sofije, Jonathanove prijateljice, da istraži Jonathanov nestanak.  Mia prihvaća zadatak, ali postepeno shvaća da su slučajevi povezani i uključuje Holgera u istragu. Holger i Mia ponovno se ujedinjuju i istražuju slučajeve. Napetost na otoku raste, a pritisak da se slučajevi riješe sve je veći. Mia i Holger Munch ubrzo otkrivaju da naizgled idiličan otok krije daleko više mračnih tajni koje neki lokalni stanovnici vješto skrivaju.

Promatračnice za ptice.
To mu se činilo kao najbolje mjesto za čekanje. Iz počiniteljeve perspektive.
str. 377.

Dojam o djelu

Otok vrana vrlo je dobro strukturirana priča. Nije brze radnje, napetost se gradi postupno kako s vremenom upoznajemo stanovnike i odnose u maloj otočkoj zajednici. Sporedni su likovi kompleksni i nijedan nije napisan plošno, kao uostalom ni likovi istražitelja. Mia i Holger standarno su dobri, s iznimkom što je u ovom romanu Mia znatno omekšala, kao da se pomirila sa sudbinom, ne razmišlja više o suicidu i žalu za sestrom kao u prethodnim romanima. Nestali dječak, a zatim ubijena tinejdžerica, zaokupljaju u potpunosti Mijinu pažnju. Holger je, kao i uvijek, sklon pomoći Miji bez obzira na to bio na dužnosti ili ne.

Radnja je dosta realistična i podsjeća na ambijent iz najboljih skandinavskih serija. Mia i Holger moraju se snaći u labirintu skrivenih tajni, duboko zakopanih. U radnji ima i malo okultnih, misterioznih znakova te poslanica iz Biblije koje su samo mistični touch na događaje na otoku Hidru.

Simbolika vrana kao vjesnika smrti daje nagovještaj nečeg zlosutnog i misterioznog. Uz to, autor koristi udaljenost i i izoliranost otoka prekrivenog maglom kao lirsku metaforu, kako bi naglasio unutarnje stanje same Mije pri dolasku na otok. Mijina su razmišljanja jako introspektivna i emocionalno nabijena. Nakon nekog vremena, Mia se malo pomalo psihički stabilizira u kontaktu s lokalnom zajednicom. Vlastitu emocionalnu zbrku ostavlja po strani i baca se na rješavanje nestanka dječaka, a zatim i smrti tinejdžerice.

Knjiga je dosta opširna, gotovo petsto stranica, ali to ne osjećate jer ste lako uvučeni u radnju. Poglavlja su kratka i drže pažnju pa samo čitanje stvarno ne predstavlja problem.

Opisi otoka jako su lijepi tako da možete mentalno putovati na udaljeni norveški otok, zamišljajući ljepotu i intenzitet prirode na izoliranom otoku koji predstavlja mali ornitološki raj.

Što se tiče samog autora, zanimljiva mi je njegova usredotočenost, da ne kažem opsjednutost životinjama koje su uvijek personifikacija određenog značenja. U ovoj knjizi to su vrane, a u prethodnima sova, vuk, jelen.

Ako želite čitati i druge Bjorkove knjige, stavljam redom kod nas prevedene:

Samuel Bjork Otok vrana

O autoru:

Samuel Bjork pseudonim je pod kojim Frode Sander Oien piše svoje krimi romane. Njegov prvi krimić, Putujem sama (2013.), postigao je svjetski uspjeh, osvojio cijenjenu norvešku Nagradu knjižara i bio glavni hit u najvećem švedskom knjiškom klubu 2014. Uslijedili su bestseleri Sova i Dječak koji je volio jelene. Vuk je prednastavak romana Putujem sama, u kojem upoznajemo mladu Miju Krüger i Holgera Muncha, a Otok vrana njegov je najnoviji roman u izdanju nakladničke kuće Znanje.

Gdje kupiti roman Otok vrana:

Znanje