Što se dogodi kada se iskusnom detektivu suprotstavi vrlo inteligentan, poznat i karizmatičan čovjek, cijenjen u svojem zvanju? Washington Poe uvjeren je da je poznati chef, vlasnik Michelinove zvjezdice Jared Keaton, usmrtio svoju kćerku Elizabeth. Jared Keaton optužen je i osuđen zbog indicija kao što su tragovi krvi, ali Elizabethino tijelo nije pronađeno ni nakon šest godina.
Elisabeth
Dok Jared Keaton sjedi u dobro čuvanom zatvoru, u gradsku knjižnicu ušetala je iscrpljena i preplašena mlada djevojka koja tvrdi da je Elisabeth Keaton. Washington Poe je zaprepašten ovom viješću jer je sa sigurnošću ustvrdio da je nađena krv Elisabethina i da nije bilo mogućnosti za grešku. U međuvremenu, Jared šalje poziv Poeu iz zatvora tražeći da ga ovaj posjeti. Poe nema dileme, odlučuje posjetiti Jareda u zatvoru.
Zurio je u laptop. Djevojku koja je pokušala osloboditi Jareda Keatona i potom uništiti Poeov život. str. 280.
Dojam o djelu Crno ljeto
Ovo je jedan od onih krimića u kojem sam uistinu uživala. Manipulativan, iznimno inteligentan čovjek za kojeg detektiv misli da je “čisto zlo” vuče konce čak iz zatvora na koji je osuđen na dugi niz godina. Detektiv mu pokušava parirati i premda je porota povjerovala da je Jared Keaton ubio svoju kćerku, Poe osjeća da je Jared mentalno jači protivnik kojeg ni zatvor neće slomiti.
Kad se nakon šest godina pojavi djevojka koja tvrdi da je Elisabeth i Poe dobije forenzičku potvrdu o tome, na rubu je isprike čovjeku kojeg je prije šest godina poslao u zatvor. Ali cijelo ga vrijeme nešto kopka i ne da mu mira. Udruži se s prijateljicom i neobičnom istražiteljicom Tilly Bradshaw kako bi pronašao rupu u novonastaloj Jaredovoj nevinosti.
I krv se podudara Poe. Prije šest godina optužili ste nedužnog čovjeka. str. 41.
S ovim sam se autorom susrela čitajući Lutkara, ali Crno ljeto još mi je bolja knjiga. Volim inteligentno napisane knjige, a Crno ljeto je baš to. Napeto, dinamično i pametno napisano, pročitajte, nećete požaliti.
Istovremeno, ovo je jedan od boljih opisa ličnosti psihopata koji sam do sada pročitala. Predstavlja čovjeka koji je za javnost bio toliko superioran da su ga mase obožavale, vrlo lukav i karizmatičan, skoro pa nepogrešiv. Ali kao i uvijek kod ovakvih ljudi, ne mogu pobjeći od vlastitog ega.
Testirao ga je. Svaki korak, u nadi da će naći kobnu pogrešku u slijedu događaja s kojima je bio upoznat. str. 323.
O autoru
M. W. Craven rođen je u Carlisleu, a odrastao u Newcastleu. Sa samo šesnaest godina pridružio se vojsci, a poslije završava studij socijalnog rada i radi kao probacijski službenik. Njegov roman Lutkar, prvi iz serijala o detektivu Washingtonu Poeu, dobitnik je nagrade CWA Gold Dagger za najbolji krimi roman. Svaki njegov sljedeći roman, među njima i Crno ljeto, također je nominiran ili dobitnik književnih nagrada.
Kriminalistički roman Lijek djeluje toliko realistično da čitatelji imaju dojam da se radi o stvarnim aferama prikrivanja loših rezultata istraživanja radi zaštite profita i utjecaja novca na znanost. Sve to kako bi se jačao farmaceutski lobi. Autorica je za potrebe pisanja knjige provela opsežno istraživanje o tome kako velike farmaceutske kompanije funkcioniraju pa nije isključeno da se knjiga referira na neke stvarne slučajeve korupcije u zdravstvu.
Svi vjeruju u nju. Jedino ona ne vjeruje u samu sebe. str. 134.
Dublin, 2014.
Radnja započinje u Dublinu 2014. godine na elitnom koledžu St. Edmunds. Dvadesetogodišnji student medicine Theo jedno jutro ustaje iz kreveta i nestaje bez traga ostavivši svoju usnulu djevojku Dani. Theo je bio u grupi studenta koja je, pod vodstvom uglednog profesora, ispitivala, odnosno testirala novi, revolucionarni lijek za Alzheimerovu bolest. Prvi pokazatelji, na jednom malom dijelu populacije, dali su zapanjujuće rezultate. Dani se ne miri s Theovim nestankom ispitujući sve, od obitelji do profesora i studenta, ali Theo kao da je propao u zemlju.
E-mail je napisan na engleskom, a Theo sa svojim ocem nikad nije razgovarao na engleskom. str. 44.
Dublin, 2024.
Deset godina kasnije, Dani se vraća na isti koledž kao profesorica povijesti. Još uvijek je kopka Theov nestanak, a vlastita prošlost na St. Edmundu i dalje je progoni. U međuvremenu, Danina je majka,, oboljela i dementna, smještena u ustanovu odgovarajuće skrbi. Napredak istraživanja lijeka za Alzheimerovu bolest za Dani postaje i osobna priča. Ako lijek uistinu daje rezultate, možda za njezinu majku ima nade. Ali nije sve tako jednostavno. Na sveučilištu nisu spremni otkriti rezultate testiranja…
Dojam o djelu
Lijek je kriminalistički roman u čijoj je pozadini tema korupcije i moći velikih farmaceutskih tvrtki. Knjiga se izravno bavi fiktivnim testiranjem revolucionarnog lijeka za Alzheimerovu bolest. Misterij nestanka studenta na prestižnom sveučilištu autorica je uklopila u medicinska istraživanja i klinička ispitivanja na sveučilištima te sumnju u malverzacije rezultatima ispitivanja.
Ako je bila u krivu u vezi sa svime dosad, možda je u krivu i po pitanju tog lijeka. Možda bi ga mogla dati majci. str. 282.
Tijekom radnje knjige autorica ispituje moralnu dimenziju i propituje način financiranja sveučilišta, sponzorske ugovore, suradnje koje imaju čelnici fakulteta s farmaceutskom industrijom i još mnogo toga.
Koledž St. Edmunds autorica je opisala kao sukus dvaju poznatih irskih sveučilišta, Trinity Collegea u Dablinu i Maynooth University u Maynoothu.
Trinity College sam svojevremeno osobno posjetila pa sam se uvjerila u vjerodostojnost same pozadine priče. Njegove povijesne kamene zgrade, zatvorena dvorišta, stroga hijerarhija, sivo-bijela unutrašnjost, stil koji je književnosti poznat kao Dark Academia, savršeno odgovara stvarnom izgledu pojedinih povijesnih dijelova dublinskih kampusa.
Tim više što je i autorica diplomirala na istom koledžu, dalo je čitateljima osjećaj autentičnosti i prepoznatljivosti.
Problem korupcije u zdravstvu, sumnje u rad farmaceutske industrije, izvrsna pozadina prestižnog sveučilišnog kampusa, misterij nestanka briljantnog studenta, sve je to autorica ukomponirala u zanimljiv roman čija radnja djeluje vrlo autentično. A to je ono što nas pomalo straši.
Jo Spain irska je spisateljica i scenaristica. Join prvi roman, S našim blagoslovom, našao se u užem izboru natječaja Richard and Judy Search for a Bestseller, dok joj je prvi psihološki triler, Priznanje, bio bestseler broj jedan u Irskoj. U izdanju Znanja objavljen je i njezin bestseler Ispod površine. Jo živi u Dublinu s mužem i četvero djece.
Sylvie je žena u četrdesetima, friško razvedena, zbunjena, pomalo otuđena od kćeri tinejdžerice. Cijeli svoj život navikla je izbjegavati teška pitanja i čuvati tajne.
Ako kao dijete naučiš kako potisnuti bolne stvari – za mene je to bilo sve ono što se davno dogodilo u šumi, ona vrsta pitanja zbog kojih će se moja majka ukočiti na mjestu i namrštiti se kao da ju je stisnulo srce – postaneš prokleto dobar u blokiranju stvari. I čuvanju tajni. Samo što tajne, ispostavilo se, ne nestaju u potpunosti. (str. 9.)
Kada joj majka završi u bolnici, prošlost se na nju sruči svom snagom. Osim toga, i kći joj se uvaljuje nevolje pa Sylvie jedva preživljava iz dana u dan.
Nije ni svjesna da stare obiteljske tajne vrebaju iz prikrajka, kako bi se napokon saznale i svijetu pokazale svoje lice, pa bila Sylvie na to spremna ili ne.
Kuća od stakla – davnije – Rita
Rita je mlada guvernanta bogate obitelji Harrington. Upućena u najprljavije tajne te moćne obitelji, prisiljena ih je čuvati i praviti se kao da ništa ne vidi ni ne čuje.
Naša je obiteljska povijest bolna i zamršena, nezgrapna kao hrpa zapetljanog flaksa za pecanje… (str. 97.)
Nakon što Harringtonove zadesi tragedija, obitelj odlazi na selo, na predivno imanje Foxcote kako bi se utješila i zaboravila. No nije sve bajno. Otac odlazi na put, majka pada u apatiju i samo Rita održava kakav-takav privid mira i stabilnosti za dvoje djece, Heru i Teddyja.
To je ono što radim. Što sam oduvijek radila, bacala pregršti šljokica u najdublje, najprljavije sjene. (str. 29.)
A onda, jednog sasvim običnog jutra, pronađena je beba. Predivna, slatka beba, koja Harringtonovima dolazi kao melem na ranu. Umjesto da pozovu policiju, odluče je zadržati. Ali, kako dijete zadržati u tajnosti?
Nedugo zatim, na imanju je pronađeno mrtvo tijelo. Mreža laži koju tka obitelj Harrington, i Rita s njima, postaje sve veća. Hoće li se ikada rasplesti?
Tajne i laži bogate obitelji
Kad sam roman Kuća od stakla posudila iz knjižnice i predstavila pratiteljima na Facebooku, ostala sam iznenađena time što se velikoj većini nije svidio. Naime, sažetak mi se činio super i imala sam velika očekivanja. Ipak, u ovom slučaju, pratitelji su bili u pravu. Kuća od stakla solidan je roman, ali ni blizu očekivanja koja je postavio sažetak.
Za početak, ne volim kad mi piše da je roman gotički triler, a ispadne obiteljska drama koja se zbiva na zabačenom imanju usred šume. Nije sve što se zbiva u šumi gotičko. Valjda (zamislite da sam umetnula onaj smajlić što sliježe ramenima).
Jedan je pratitelj rekao da je radnja „televisa presenta“. I nisam shvatila što želi reći, do samoga kraja. A onda, uf. Sapunica. Veoma, veoma nerealno. Toliko se toga događalo, no sve je spojeno u jednu poprilično klimavu cjelinu. Ne želim reći da romani inače trebaju biti vjerodostojni sto posto, ali ovako sapuničasti… Nisam oduševljena.
Dakle, što je važnije? Izblebetati istinu da bi se osjećala bolje ili učiniti ono što je ispravno? (str. 138.)
Popis razloga
Autorica je imala dobru ideju, to priznajem. Čak sam i znatiželjna prema njezinim ostalim romanima, iako mi se Kuća od stakla nije pretjerano svidjela. Bolje reći, nije bila ono što sam očekivala. E sad, valjda kvaliteta nekog štiva ovisi o našim preferencijama. Zato ću ovaj roman ipak preporučiti, ali ne svima. Preporuka onima koji vole ili traže:
lagano štivo za odmoriti glavu
radnju koja je slična meksičkim sapunicama, samo bez „yo soy tu madre“
dramatične obiteljske tajne koje nisu toliko strašne koliko ih likovi napušu
zapetljane odnose između majki i kćeri
misterije koji to nisu
radnju koja će vas zaokupiti, ali ne toliko da se ne uspijevate vratiti stvarnom životu
jednostavne likove koji će vas zanimati, ali se za njih nećete vezati.
Prava „istina“ nije o tom krvavom ljetu, nego o naslijeđu malih djela ljubavi… – o onome što je nanovo stvoreno, a ne o onome što je izgubljeno. (str. 288.)
Ostali naslovi ove autorice
Eve Chase novinarka je i autorica nekoliko gotičkih romana, misterijama o obiteljskim tajnama toliko mračnima da bi ih mogle uništiti. Kod nas je prevedena samo Kuća od stakla, a ostali romani su Black Rabbit Hall, The Birdcage i The Vanishing of Audrey Wilde.
Što pročitati, a da je slično ovome? Prva mi na pamet pada Urareva kći Kate Morton, zatim Zlo mjesto Minke Kent, Zaključana Rachel Hawkins, Gallant V.E. Schwab, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa… Naravno, nisu baš slične-slične, ali neki se motivi prožimaju pa ako želite, bacite oko i na te naše recenzije.
Zbirka pripovijetki Mračnije od tame King je u svom najboljem izdanju! Ima dosta stranica, ali jako se brzo čita. Priče su prezanimljive; neke su nadnaravne, neke nisu. Neke su strašnije od drugih. Jedne vas ostave s knedlom u grlu, a u drugima vam uopće nije jasno što se dogodilo. King je jedan od mojih omiljenih pisaca, ako ne i omiljeni. Uvijek sam se klela u njegove romane, no kratka mu forma leži čak i bolje. Nema nepotrebnih zapetljavanja, nema viška likova. Zaplet je jednostavan, ali vrlo, vrlo zanimljiv.
Zbirka je to od dvanaest priča i premda su Čegrtuše ona krunska, meni se više ističe Ružan san Dannyja Caughlina, ne samo po obujmu, već i po kvaliteti te „onom nečem“ što budi u čitatelja.
Ali krenimo redom.
AI generated
Prvih šest
Dvojica nadarenih tipusa priča nam o dvojici najboljih prijatelja, osrednjih umjetnika, koji se s jednog zajedničkog lova vraćaju… pa… nadareni. Što se dogodilo dok su bili u šumi?
„U mojem gradiću u Maineu postoji izraz za takve prijatelje. Držali smo se skupa.“ Da, bilo je tako, a zajedno su čuvali i tajne. (str. 3.)
Peti korak vrlo je kratka pripovijetka šokantnog završetka. Treptat ćete u nevjerici. Imamo alkoholičara koji traži osobu koja bi mu pomogla s petim korakom. Potrebno je Bogu, sebi i nekome ljudskom biću priznati točnu narav vlastitih grijeha.
Čudak Willie također završava baš u Kingovom stilu. Vrlo, vrlo efektno. Imamo djeda kojeg nitko u obitelji baš ne preferira, osim malog unuka Willieja.
Četvrta je meni najdraža, Ružan san Dannyja Caughlina. Danny je školski domar koji jedne noći usne strašan san. Onda napravi veliku pogrešku – ode provjeriti je li san stvaran. A onda sve krene nizbrdo.
Osjeća se poput zadnje budale. Kako je samo točno da niti jedno dobro djelo ne završi bez kazne. (str. 122.)
Finn je priča o momku koji doista nema sreće, ma što njegova baka tvrdila.
Njegov je pokojni otac rekao da se Finn rodio pod nepovoljnom zvijezdom. Baka … imala je drukčije mišljenje. Rekla je Finnu da za svaki primjer nesreće koji mu priredi, Bog osigurava dva primjera sreće. (str. 276.)
Na polovici smo. Nadam se da sam vas zainteresirala. Sljedeća nam je Na cesti za Slide Inn. Odlična je jer je kompletno nedefinirana. Ne znamo više od pola informacija koje su nam potrebne da probavimo priču, ali u njoj svejedno uživamo. Pratimo obitelj koja u starom Buicku putuje prema teti na samrti. Umjesto autocestom, kreću starom cestom kojom je djed nekoć davno putovao. Što može poći po krivu? Spoiler alert – SVE!
Mračnije od tame – druga polovica
Crveni ekran neobična je priča koja bi možda malo mogla naljutiti žene koje tu i tamo pobjesne na svoje muževe, a Stručnjak za turbulencije jedna je od onih neobično optimističnih (ajmo reći), koje nas tjeraju da se zapitamo kakvi sve ljudi žive među nama i o čemu se sve brinu, a da to niti ne znamo.
„Vidim da nosiš križić.“ Ona ga dodiruje. „Uvijek ga nosim.“ „Naravno. Ali nije lako vjerovati, zar ne?“ (str. 273.)
AI generated
Laurie nije ono što mislite. Jednoga dana, slučajno nabasa na nešto strašno. Kratka priča, nije loša, ali nije ni nezaboravna.
Čegrtuše bi trebale biti središnjica zbirke. Govore o liku koji nam je već poznat iz romana Cujo. On je Vic Trenton, tata maloga Tada i muž hrabre Donne. Sad već u poznijim godinama, dolazi na odmor u Rattlesnake Key (Otočić čegrtuša) gdje upoznaje neobičnu Allie koja svoje blizance vozi u dvojnim kolicima. Priča je jeziva i dirljiva u jednom. Klasični King, kažem vam.
Svijet je pun čegrtuša. Ponekad čovjek na njih nagazi, ali ga ne ugrizu. Ponekad ih prekorači. ali ga svejedno ugrizu. (str. 414.)
Završne dvije, Sanjači i Čovjek s Odgovorima, strašne su svaka na svoj način. Sanjači nam govore da se ne igramo sa snovima, a Čovjek s Odgovorima da je ponekad, možda čak i uvijek, bolje ne znati sve odgovore. Pogotovo kad se oni tiču naše budućnosti.
U redu je željeti nešto što nemaš. Čovjek s time nauči živjeti. Tako tješim samoga sebe i u to najvećim dijelom vjerujem. (str. 70.)
Dojmovi uvijek isti
A što da vam kažem? Jedan je King! Zbirka Mračnije od tame bila mi je top i naravno da vam je preporučujem! Kao što sam već nekoliko puta rekla, ni sama ne mogu vjerovati koliko je King zapravo dobar u pisanju pripovijetki! U pogovoru nam objašnjava kako su priče nastale, a i to kako je sama zbirka dobila naslov. Što god taj čovjek napiše, mogla bih čitati zauvijek! Mislim čak da, kad bih morala odabrati samo jednog pisca za čitanje do kraja života, to bi bio on!
Kao što sam rekla, najviše mi se svidjela pripovijetka Ružan san. Ima oko 200 stranica, pravi mali roman, i ono što budi u čitatelju nije jeza potaknuta nečim nadnaravnim, nego onim svakodnevnim. To je užasna borba malo, običnog čovjeka da dokaže svoju nevinost onome tko mu već prejudicira krivnju i od svoga stava ne odustaje. Priča je savršena i ostaje u mislima jako, jako dugo. Jer svi se možemo zamisliti u ulozi sirotog Dannyja, koji nije ništa kriv, ali svi dokazi poput kvrgavog kažiprsta upereni su baš u njega.
Mračnije od tame, bez zafrkancije, izvanredna je zbirka koju svaki pravi ljubitelj Stephena Kinga mora imati! Isto tako, ovo je jedna od onih zbirki u kojoj će uživati čak i oni koji (bogohulim) nisu njegovi fanovi.
Od mene preogromne preporuke! Pišem ovaj osvrt gotovo mjesec dana nakon čitanja, a još uvijek mogu prepričati sve pripovijetke, čak i one koje me nisu zapanjile. Savršena zbirka, ugrabite je čim prije i počnite! Veselim se u vaše ime!
AI generated
Ostali naslovi ovog autora
Nije lak posao navesti sva Kingova djela pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:
Kao što vidite, puno sam ga čitala, iako, naravno, ima tu još posla. Ove koje nemaju link čitala sam prije bloga, tako da za njih, nažalost, nemam osvrt. Sve vam ih od srca preporučujem, osim Uspavanih ljepotica; taj mi se roman nikako nije svidio i jedva sam ga dovršila.
Ako volite Kinga, preporučit ću vam još i monografiju Stephen King: svemir najčitanijeg pisca današnjice autora Beva Vincenta. Monografija je izvrsna, obogaćena mnoštvom fotografija, detalja iz Kingovog života te njegovih (i vanjskih) osvrta i tumačenja romana koje je napisao. Mene je oduševila i svaki put prije čitanja nekog njegovog romana, uzmem tu monografiju u ruke i nanovo iščitam što sam pisac, ali i kritičari, imaju reći o naslovu u pitanju.
Koliko nam se fatalnih ljubavi dogodi tijekom jednog životnog vijeka? Nekome jedna ili nijedna, nekome dvije, tri ili više? Čovjek je biće stvoreno da voli, da doživi prekrasnu, uzvišenu emociju sreće i pripadanja, ali isto tako i biće patnje i emocije, najdublje boli koju život može donijeti.
Autorica kaže da je Slomljena zemlja primarno roman o ljubavi. I da, to je istina. Ne samo o ljubavi prema muškarcu, ženi, djetetu, već o ljubavi prema mjestu gdje živiš, dišeš, postojiš.
Slomljena zemlja kombinacija je ljubavne drame, žene rastrgane ljubavlju prema dvojici muškaraca, i pravosudnog procesa u kojem se jednom muškarcu sudi za ubojstvo.
„Farmer je mrtav“, obavještava nas autorica na početku knjige i stoga znamo da je nešto jako pošlo po zlu u malom selu Dorset tijekom 1960-ih.
Beth
Beth je farmerica koja živi sa suprugom Frankom na seoskoj farmi u Dorsetu. Supružnici su potpuno obuzeti brigom oko imanja i svakodnevnim poslovima koji im ne daju vremena razmišljati o prošlosti i tajnama koje nikad ne izgovaraju naglas. Frank je stamen, ali blag čovjek. Beth je žena koja je nekad maštala o studiju i književnosti, a sada je zadovoljna farmerica posvećena obitelji. Njihov mir narušen je kada se u mjesto vraća Bethina prva ljubav iz mladosti, Gabriel.
Istina je ono što govore: u posljednjem svjesnom trenutku možeš proživjeti cijeli život. Ponovno smo dječak i djevojčica pred kojima je cijela budućnost, veličanstveni trak svjetlosti i čudesna ljepota bezbroj noći pod zvijezdama. str. 3.
Gabriel
Gabriel se nakon deset godina vraća u rodno mjesto nakon dogovornog razvoda. S njim je devetogodišnji sinčić Leo. Kao plodan pisac, Gabriel se želi skrasiti te u miru pisati i odgajati Lea. Susret s Beth počinje nesretno. Bethin šogor Jimmy upuca Leovog psa koji je nasrnuo na njihove ovce, i taj će pucanj promijeniti tijek života nekoliko obitelji.
Ništa me nije moglo pripremiti na agoniju promatranja voljenog čovjeka kako okružen dvojicom zatvorskih čuvara sjedi u povišenom odjeljku za optuženike i čeka svoju presudu. str. 15.
Dojam o djelu
Priča o ženi i dvojici muškaraca koji su ljubav njezina života ne može vas ostaviti ravnodušnima. Prvi je ljubav iz mladosti s naglim, nerazjašnjenim prekidom, ali nikad zaboravljen; drugi je onaj koji je oduvijek tu, pouzdan, odan, brižan.
Kad se ljubav iz mladosti, Gabriel, vrati u rodno mjesto i uz to dovede sinčića, Beth se isprva približava oprezno, prepuna pitanja i nepoznanica, ali polako, u njezinom se oklopu nedodirljivosti javljaju prve pukotine.
Istovremeno, u selu rastu napetosti. Gabriela većina mještana dočekuje na nož, ali ne i Bethin suprug. Prijeke naravi i situacije u kojima kumuje alkohol dovode do toga da na površinu izlaze opasne tajne i ljubomora iz prošlosti – ovoga puta sa smrtonosnim posljedicama.
Jedan je čovjek mrtav, to saznajemo odmah na početku knjige, a drugome se sudi za ubojstvo. Bethino srce slomljeno je zbog dvojice muškaraca koje voli, ali i zbog djece, Bethinog nikad preboljenog sina sina Bobbyja i Gabrielovog sina Lea, s kojim se jako povezala.
Beth je žena koju je život zapljusnuo teškim gubitcima. Farma i pomalo monoton, svakodnevni posao oko brige za stoku, postali su spasonosno utočište. Beth je potisnula misli, krivnje, patnje i zaokupila se radom, ali nikad nije zaboravila.
Frank i Beth vlastite traume nikad nisu proradili, razgovarali, doveli na površinu. Njihove su tuge čelični zidovi koje su podigli kako bi se sakrili od neukrotive, stalno prisutne patnje.
Povratkom Gabriela u Bethin život drsko je ušao dašak vjetra, romantična reminiscencija, svježina koju je odavno zaboravila. Ali kao što Beth pamti prošlost, tako to čini i selo. I ne zaboravlja. I optužuje.
Slomljena zemlja roman je prepun dubokih, nesavršenih likova, roman istovremeno i tuge i nade, veličanstvena saga o ljubavi koja ne očekuje ni zahvalnost, ni nagradu. Saga o ljubavi koja opstaje, iako je boli svaki udah.
O autoru
Clare Leslie Hall novinarka je i spisateljica koja živi u Dorsetu. Roman Slomljena zemlja nastao je pod snažnim utjecajem njoj omiljenog engleskog pisca Leslieja Polesa Hartleyja, posebno njegove knjige The Go-Between koja se poput Slomljene zemlje bavi zabranjenom ljubavlju i njezinim katastrofalnim posljedicama. Njezina nova knjiga pobudila je toliko zanimanja da se planira i ekranizacija.
Meghann Dontess odvjetnica je specijalizirana za razvode i to dovoljno govori o njezinom stavu prema ljubavi. Jednom davno napravila je nešto što ju je koštalo sestrine ljubavi i blizine. Danas živi sama, neprekidno radi, sa sestrom Claire čuje se tu i tamo, ali nikad niti ne dotaknu važne teme.
Njezina prošlost nije bila zbirka sjećanja kroz koja se treba probiti; ta je prošlost bila poput golemog kovčega Samsonite s jednim potrganim kotačićem. Meghann je to već davno shvatila. Mogla ga je samo vući za sobom. (str. 13.)
Claire Cavenaugh ima gotovo sve da bi bila onako prosječno sretna. A onda se zaljubi, i to po prvi put, sa svojih trideset i pet godina!
Ova je ljubav bila dar koji je dobila, ljubav koju je prestala tražiti i u koju je zamalo prestala vjerovati. Sada joj neće okrenuti leđa zato što se boji. Majčinstvo ju je naučilo jednu stvar – ljubav zahtijeva odvažnost. A strah je jednostavno dolazi zajedno u tom paketu. (str. 121.)
Claire na vjenčanje poziva i sestru Meg, iako je na samu pomisao već boli glava. Meg svim silama pokušava držati zatvorena usta, ali jasno je da, osim što ne vjeruje u ljubav, ne vjeruje ni sestrinom budućem mužu.
Voljeti katkad znači vjerovati ljudima da znaju sami donijeti odluku. Drugim riječima, znači začepiti usta. (str. 136.)
Dan vjenčanja pomalo se približava, sestre su sve više zajedno i malo pomalo, gotovo da postaju obitelj.
A onda se neke stvari dogode. Je li ljubav između sestara jača od svega? Mogu li jedna drugoj oprostiti sve ono što si godinama zamjeraju? Mogu li biti tu jedna za drugu, pod svaku cijenu?
Kako biste dobili odgovore, morat ćete pročitati ovaj dirljivi roman koji nas podsjeća zašto toliko volimo Kristin Hannah.
Napokon
Nakon romana Njezina bitka i Žene (osvrti su na dnu objave), koji mi se baš i nisu svidjeli, napokon čitam roman koji je klasična Kristin Hannah! Između sestara oduševio me i pričom, i emocijama, baš svime! Inače jako volim trop otuđenih sestara, a u ovom romanu to je toliko divno napisano da nisam mogla nego čitati bez odmora, bez treptanja i onda, dakako, pustiti suzu-dvije. Tek toliko da cijela plaža zna kako čitam nešto super i za svaku preporuku.
To je priča našeg života, Meg. Zar se nikada ne umoriš od toga? Jednoj od nas uvijek je žao zbog nečega… (str. 164.)
Sve, baš sve mi se svidjelo. I Meg i Claire odlično su okarakterizirane. Predstavljene su nam kao sasvim obične žene; možda su one mi ili naša sestra, prijateljica, majka. Duhovite su i premda otuđene, vidi se da se vole. To mi je bilo tako savršeno opisano! Znači, rijetko se viđaju, rijetko se čuju, a opet, njihova ljubav jasno se vidi.
Djevojke su rasle uz nekonvencionalnu majku u isto tako neobičnom (ajmo reći) domu. Majka je jedan od bitnijih likova u romanu i premda će vam biti užasna i osuđivat ćete je, isto će vas ponekad pomalo nasmijati. Onako gorko-slatko. Gotovo kao i cijeli roman.
Claire je od mame naslijedila vjerovanje da će vas prije ili kasnije ljubav napustiti, odšetati iz vašeg života. Meg je u naslijeđe dobila nešto sasvim drugo: Ona uopće nije vjerovala u ljubav. (str. 208.)
Mi između sestara
Meg je starija i uvijek je bila tu za Claire, čak i kad je trebalo ići protiv sebe. Cijeli si život zamjera zbog pogreške koja je meni, kao čitatelju, bila neznatna i stvarno nije bila ni blizu vrijedna tolikog udaljavanja sestara, pogotovo nakon svega što su zajedno prošle. No, prijeći ćemo preko tog klimavog dijela jer već smo se zaljubili i u sestre i u sve ostale likove, pogotovo u hrpu Clairenih prijateljica. Žene su to svaka sa svojim setom problema, ali bezrezervno su tu jedna za drugu. One su sve ono što je Claire htjela imati s Meg i uf… Baš mi je bilo tužno kada je prisustvo tih prijateljica podcrtalo ogromne razlike u životu sestara. I ostali su sporedni likovi divni i, osim majke koju volimo mrziti, nema nitko tko će nam biti odbojan.
Roman Između sestara nije neko revolucionarno štivo, ali meni je bio divan! Znala sam što će se dogoditi pretkraj i prije nego se to počelo događati, ali svejedno sam napeto pratila rasplet i nadala se najboljem. Uživala sam u svakoj stranici i bio mi je pravo ljetno štivo! Najtužniji sam dio čitala na plaži. Sva ta gužva nije me omela u šmrcanju; suze sam brisala suprugovom majicom i ne mogu vam opisati pogled koji mi je uputio kad je shvatio što radim. Čovjek još uvijek, nakon petnaest zajedničkih godina, ne može shvatiti da zasuzim zbog knjige… A ovo je Kristin Hannah! Suze su bile gotovo zagarantirane!
Ukratko, roman je prelijep i od mene imate ogromne preporuke! Pogotovo ako imate sestru. Znam da se niste slagale u nekom periodu života, ali isto tako znam da je veza među sestrama neraskidiva. Baš kao ona između Meg i Claire. Ova mi je knjiga bila pravo čitateljsko zadovoljstvo i od srca vam je preporučujem!
Ostali naslovi ove autorice
Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.
Kod nas su, u nakladi Znanja, dosad objavljeni sljedeći naslovi:
Detektiv Carl Mørck i njegov tim iz Sektora Q, Rose, Assad i Gordon iz odjela za zaboravljene slučajeve kopenhagenske policije, ponovno su u akciji. Natrijev klorid bavi se naizgled nepovezanim slučajevima ubojstava. Ipak, kod svih žrtava ista je poveznica. Hrpica krupne soli uz ubijeno tijelo.
Početak
Na svoj šezdeseti rođendan žena je počinila samoubojstvo. Policija nikad nije riješila slučaj u kojem je smrtno stradao njezin sinčić, ispred automehaničarske radionice, davne 1988. godine. Tada je dječačić bio jedna od žrtava eksplozije. Načelnika Marcusa Jacobsena kopka taj slučaj već više godina i odlučuje ga proslijediti Sektoru Q,
Ubojstva
Carl i ekipa nisu oduševljeni dodijeljenim slučajem, ali kako su oni neobični likovi sami po sebi, pojava soli uz tijela ubijenih zaintrigira ih. Još kad shvate da se ubojstva događaju u točno određenom vremenskom intervalu i da su žrtve odreda nemoralni, neetični ljudi za kojima malo tko žali, njihova je znatiželja sve veća.
Sve su žrtve bile izrazito neempatične i odvratne osobe i ako se pobliže zagledamo u dubinu egoizma i prijezira tih žrtava, mora ti se smučiti. str. 292.
Rođendani zločinaca
Još je nešto što zbunjuje Sektor Q. Sasvim slučajno uočavaju da se ubojstva događaju na datum rođenja diktatora i masovnih ubojica poput Staljina, Sadama Huseina ili Slobodana Miloševića, pa shvaćaju da je poruka mnogo dublja i predstavlja skriveni obrazac suludog ubojice.
Dojam o djelu Natrijev klorid
Ako i niste čitali prethodna Adler-Olsenova djela, Natrijev klorid možete pratiti s lakoćom upravo zbog originalnih likova istražitelja od kojih je Adler-Olsen već stvorio određeni brend.
Knjiga je opsežna i detaljna u upisima likova što se možda na prvu čini presporo, pogotovo za one koji traže brza rješenja, ali to kod Carl Mørcka i njegova tima ne prolazi. Slučajeve rješavaju polako, dedukcijom, a ponekad se umiješa i malo sreće da otkriju komadić slagalice.
Svaki član tima svojom osobnošću i originalnošću doprinosi rješavanju slučajeva. I to je super jer nitko tu nije glavni i svatko je jednako važan. Uostalom, iako su istražitelji, oni su svojevrsni marginalci kojih se odriču i kolege iz vlastitih redova.
Natrijev klorid na tragu je prethodnih Adler-Olsenovih romana. Ubojica je neka vrsta izvršitelja božje kazne koji presuđuje nemoralnim, prijetvornim, beskrupuloznim, ukratko – lošim ljudima. Sve žrtve odreda bile su dno dna ljudskog roda. I da nema hrpice soli ostavljene uz svaku žrtvu ubojstva, slučajevi su lako mogli proći kao nesreće ili samoubojstva.
Podignula je staklenu bočicu pred lice i promotrila smrtonosnu tekućinu. Ako se dovoljna količina ubrizga izravno u srce, prestat će raditi. str. 323.
Pa zbog čega je ubojica toliko riskirao, pitamo se, ostavljajući sol na mjestu zločina kao jedinu poveznicu među slučajevima?
Pitanje soli ili posipanja solju najbolje se može pronaći u Bibliji. Sol se posipala da bi se očistio prostor od negativnosti (nešto od toga se primjenjuje i danas), a osobe su se posipale solju kako bi se očistile od grijeha. Evidentno je da je ubojica, osim što je umno poremećena osoba, i vjerski fanatik koji ima misiju.
U svakom slučaju, Jussi Adler-Olsen neće razočarati ni ovim romanom. Roman je pisan u vrijeme pandemije koja se također posljedično spominje u knjizi. Nadamo se ekranizaciji još nekih Jussi Adler-Olsenovih romana, pa možda baš i Natrijevog klorida.
O autoru
Jussi Adler-Olsen pojavio se na danskoj književnoj sceni 1997. romanom Kuća abecede. Godine 2007. izlazi mu roman Žena u kavezu, prvi iz serijala o policijskom inspektoru Carlu Morcku i njegovom Sektoru Q, koji je piscu donio svjetsku slavu i književne nagrade. Romani su mu prevedeni u više od 40 zemalja svijeta, a uz druge ekranizacije, Sektor Q inspirirao je nedavno i iznimno hvaljenu Netflixovu seriju Dept. Q.
Dosad smo čitale mnoge njegove romane, a recenziju na Ožiljke prošlostimoožete pročitati klikom na naslov.
Sami ste u kući s dvoje djece. Vani se sprema oluja. Kuća je stara, trošna. Stavljate djecu na spavanje i u prizemlju čujete tihe korake neznanca. Strava, zar ne?
Sama u noći je psihološki triler koji donosi iznimno napetu priču o preživljavanju, majčinstvu i suočavanju s najgorom noćnom morom svakog roditelja.
Autorica Tracy Sierra radi kao odvjetnica i živi u Novoj Engleskoj u staroj kolonijalnoj kući koja doista ima skrivenu sobu, što joj je poslužilo kao izravna inspiracija za atmosferu romana.
On promatra iz kutova. Krije se u noćnim morama. Rekla je da je gleda dok spava. str. 52.
Majka
Žena, koju autorica namjerno ostavlja neimenovanu, nalazi se sama u staroj kući s dvoje male djece. Vani bjesni snježna mećava. Kada začuje škripu sasvim određene daske na stepenicama, zna da je netko u kući. I taj se netko krije. Primjećuje obris muškarca u sjeni. Preplašena, budi djecu i požuruje ih prema najstarijem dijelu kuće, malenom tajnom prostoru skrivenom iza zida.
On je stvaran čovjek. Stvarna osoba. Što je najgora moguća varijanta. str. 53.
Sama u noći, u skrovištu
Mala odajica, nastala nekad davno pri gradnji kuće, trenutno je skrovište za ženu i njezino dvoje djece. Užasnuta žena pokušava umiriti djecu kako ne bi plakala i ostala mirna. Kada shvati da je otkriven, neznanac malo po malo istražuje prostorije u kući, svjestan da su žrtve negdje sakrivene. Žena intenzivno razmišlja što učiniti. U užasnoj situaciji, u malom klaustrofobičnom prostoru, kroz glavu joj prolaze svakakve misli i odjednom spoznaje da je glas neznanca već negdje čula.
Nadala si se da si samo luda, sve ovo vrijeme, jednim dijelom i dalje si se nadala da si jednostavno prolupala. str.31.
Dojam o djelu
Žena koja je sama po sebi nejaka i bojažljiva pokazuje izuzetnu snalažljivost i hrabrost kako bi zaštitila svoju djecu, onako kako to samo majka može.
Cijeli je roman usmjeren na preživljavanje i psihičku snagu jedne žene da izdrži. A to nije jaka žena. Ona je sitna fotografkinja koja se cijeli život oslanjala na supruga prepuštajući mu sve značajne odluke. Nevoljena od svekra, bez roditelja koji bi joj mogli pomoći, sama se sebi činila slabom, bez inicijative i slabašnog samopouzdanja. Sve do dana kada se dogodila situacija kada su njezina djeca ugrožena.
Atmosfera klaustrofobije i straha koju je autorica vrlo vjerno prenijela, drži vaš nemir konstantnim tijekom čitanja romana. Svi koji su roditelji pokušat će se mentalno staviti u situaciju žene. Biti miran, priseban, umirivati djecu kako bi bila tiha, izdržati… Sve su to granice koje nam kazuju o snazi majčinstva.
U drugom dijelu romana žena uspije privući pozornost policije, ali nitko ne vjeruje u priču o neznancu koji je lukavo sakrio sve tragove svog postojanja. Dok institucije ocjenjuju mentalno zdravlje žene koja traži pomoć, majka zna da su njezina djeca i dalje u opasnosti.
Roman uskoro dobiva filmsku ekranizaciju. Producent je slavni Ridley Scott, dok je za glavnu ulogu u filmu angažirana glumica Mila Kunis.
Ako ste voljeli kultni filmski triler Soba panike, svidjet će vam se ovaj roman.
Imala sam osjećaj da je moj muž još ovdje, da pazi na nas. Pokušava se vratiti kući. str. 252.
O autorici
Tracy Sierra rođena je i odrasla u planinama Colorada. Trenutačno živi u Novoj Engleskoj u kući iz kolonijalnog stila, a po zanimanju je odvjetnica. Slobodno vrijeme voli provoditi s obitelji.
Nakon što Jamie na poslu doživi blaži živčani slom i šefu u facu izgovori sve što o njemu misli, logično – dobije otkaz.
Imam jedno pitanje za vas, na koje bih cijenio iskren odgovor, ako biste bili toliko ljubazni: ako doživite živčani slom na poslu i smrtno uvrijedite šefa, što mislite kolike su šanse da zadržite posao? Hajde, budite iskreni. (Jamie, str. 1.)
Istodobno Laura, njegova supruga, kronično nezadovoljna svojim poslom, dobije ponudu koju ne može odbiti. Posao snova u tvornici čokolade i u – Australiji!
I tako se obitelj Newman, u prethodnom nastavku Neprospavane noći proširena kćerkicom Poppy, seli u osunčanu Australiju.
Posljednjih nekoliko dana bilo je divno, ne samo zato što su mi noge vrlo lijepo potamnjele, a kosa postala prirodno lepršava onako kako kod kuće nisam mogla postići s tonom proizvoda za kosu. Posao je sve što sam oduvijek željela. Dovraga, posao je sve što sam oduvijek trebala. (Laura, str. 85.)
Laura je oduševljena svime, ponajviše poslom. Jamie je uglavnom užasnut jer se nikako ne uspijeva zaposliti. Sav financijski teret sada nosi Laura i to ozbiljno počinje nagrizati njihov dosada savršen brak.
Zrak između nas postaje leden kad god se potegne pitanje novca. Laura se jedva suzdržava da ne govori o tome, ali vidim da njezina frustracija doseže kritičnu točku. Zato sam donekle presložio prioritete kad je u pitanju traženje posla. Više se ne radi samo o podizanju mog samopouzdanja, nego o očuvanju našeg braka. (Jamie, str. 138.)
U bezbroj simpatičnih epizoda, u radnju se upliće dvoje staraca s neobičnom sklonošću seksualnim igricama, jedno govno koje odbija otići u kanalizaciju, kupaći kostim s neprikladnom porukom na leđima, goli selfie i još mnogo, mnogo toga što će nasmijati brojne čitatelje, ljubitelje romantičnih komedija.
Nova epizoda o Newmanima
Lauru i Jamieja imali smo prilike upoznati u prethodnim romanima Nicka Spaldinga. Prvi je On voli, ona voli, u kojem pratimo kako su se njih dvoje upoznali i vjenčali. U drugom nastavku, Neprospavane noći, ulazimo u sljedeće poglavlje njihovih života – neplaniranu trudnoću i dolazak kćerkice.
Sada, tri godine kasnije, putujemo u Australiju i po prvi puta, brak Newmanovih upada u krizu, izazvanu Jamiejevom nezaposlenošću. Sve na kraju završi apsolutno sretno, kao što smo i očekivali.
Ova je zemlja možda prepuna užasnih puzajućih stvorenja koja ti mogu odgristi lice, ali šteta koju mogu nanijeti ne može se usporediti s onim što mi ljudi možemo učiniti jedni drugima kad smo dovoljno glupi. (Laura i Jamie, str. 275.)
Roman je simpatičan, ne mogu reći. Nije mi nešto bogzna kako smiješan, ali za dva popodneva u kojima želite pustiti mozak na pašu, to je to. Ovo nije ljubavni roman, već klasična romantična komedija u kojoj pratimo zgodne i nezgode glavnih likova, tu i tamo se nasmijemo i potpuno neopterećeni, na kraju zatvaramo zadnju stranicu.
Čini mi se da je roman Na drugom kraju svijeta idealno štivo za ljeto. Knjiga u jednoj, koktel u drugoj ruci i odlično. Točno ono što vam treba na kraju napornog dana, ako je ovaj tip romana ono što inače volite. Ako baš i ne ljubite romantične komedije, Jamie i Laura mogli bi vam biti mrvicu naporni jer, budimo realni, njihove avanture su, iako zabavne, potpuno nerealne. Ipak, meni su bile dobrodošao odmak od trilera. I nakon njih, s oduševljenjem sam se vratila u zagrljaj svojoj prvoj ljubavi. Ubojstvima, dakako.
Ostali naslovi ovog autora
Nick Spalding britanski je autor čiji smo zabavni stil pisanja mogli upoznati u prva dva nastavka priče o Jamieju i Lauri, On voli, ona voli i Neprospavane noći.
Sofie je balerina, odnedavna – bivša balerina. Od te kobne ozljede život joj kreće naopako. Brak s koreografom Florianom na klimavim je nogama, a kad u njezinoj ulozi zasja nova balerina, Sofie je shrvana. Spletom okolnosti, zapošljava se u obližnjoj pekari; mislila je da će biti prodavačica, ali ispostavlja se da starom pekaru Giacomu treba pekarica.
Tko peče kruh, mora se naučiti strpljenju. A tko se nauči strpljenju, uspjet će u životu. Danas se sve radi što brže, ali zbog toga ne postaje bolje. (str. 84.)
I tako Sofie polako uči peći kruh, čitavo vrijeme planirajući dati otkaz. No Giacomo nije poput drugih. Priprema kruha kod njega je, na neki način, poput plesa. Sofie se iz dana u dan sve bolje snalazi, iako joj kruh ne uspijeva baš najbolje. Iskusni pekar Giacomo nije vješt samo u pripremanju kruha, njegove riječi i savjeti vezuju Sofie za zatvoreni svijet male pekare, premda joj zbog toga brak upada u još veću krizu.
„Ovo izvana, to je korica“, objasni Giacomo. „A iznutra je meki dio. Kao kod čovjeka.“… „Nije tako kod svih ljudi.“ „Ali jest tako. Kod svih. Samo se razlikuje debljina kore. A što je deblja kora, to je čovjek neugodniji. Ali svaki čovjek ima svoj meki unutarnji dio.“ (str. 49.)
Osim njih dvoje, svako sa svojim bolima, upoznajemo još i mrzovoljnu Elsu, vremešnu prodavačicu; Floriana, dakako, Sofiena muža koji čini sve kako bi spasio brak i dokazao svoju ljubavi.
Vjerovali ili ne, tu su još i Djevica Marija (da, dobro ste pročitali, Djevica Marija), susjeda Marie koja se malo previše petlja gdje joj nije mjesto te simpatična jazavčarka Motte.
Ako vam ovo nije dovoljno da počnete čitati, onda ne znam…
Miriše na dobro
Jako sam slaba na tople priče, tople poput kruha, koje mirišu na dobro svakom stranicom. Pekar koji je pekao priče jedna je od takvih. Pročitala sam je za dva dana, tanašna je to knjiga, ali toliko je lijepa da se zadrži negdje u vama. Volim ovog autora, još otkad sam pročitala Šetača knjiga (link je na dnu ovog osvrta). Ne mogu si pomoći. Ostavlja mi sličan dojam kao Backman, samo što je kod Henna svega nekako manje. Manje emocija, manje srcedrapajućih sudbina, manje svega onoga što, kad nismo raspoloženi, može ostaviti dojam patetike. Ovdje toga doista nema.
Ponekad je dobro razmišljati o životu kao da je riječ o knjizi. I zapisati se kako bi je trebalo dalje pisati. Da shvatimo kako smo zapravo mi sami ta osoba koja u ruci drži pero. (str. 5.)
Priča je apsolutno divna. Toliko nježna i mirna, kao dobrodošao predah od svih onih silnih ubojstava o kojima inače čitam. Svi su mi likovi dragi, čak i namrgođena, ljutita Elsa čiju priču saznajemo praktički na kraju. Djevica Marija i njezin Isus najzabavniji su dio romana, vidjet ćete, tu ćete se sigurno osmjehnuti.
Lijepih citata je mnogo; puno je i plesa, bilo onog doslovnog, bilo metaforičkog.
Vjerujem da se svi rađamo s dobrim srcem. Ali kod nekih se ono vrlo rano zgazi. Znaš, srca mogu naučiti ispravno kucati samo onda kad druga srca kucaju za njih. (str. 90.)
Mir i spokoj
Sve mi se svidjelo, uživala sam u čitanju i vjerujem da ćete i vi. Nije ovo roman koji će vas prikovati uza se i koji jednostavno „morate pročitati“, ali ako tražite odmor, Pekar koji je pekao priče tu je za vas. Ako trebate mir, spokoj, popodnevnu dokolicu, mirisnu kavu i kolač, nemojte uzeti nešto drugo. Uzmite Pekara, neće vam biti žao.
Obično je ustajala odmah nakon što bi otvorila oči. Ali sada je odabrala nerad. Kad jednom počneš s tim, više ne možeš prestati. Kad ne radiš ništa, pomisli ona, daješ svijetu vremena da dođe k tebi, a ne strašiš ga iznenadnim pokretima. Svijet je bio plahiji nego što bismo mislili. (str. 53.)
AI generated
Ostali naslovi ovog autora
Carsten Henn njemački je autor rođen 1973. godine. Osim što je pisac, on je i vinski te gastro kritičar. Autor je mnoštva djela, a kod nas je, osim Pekara koji je pekao priče, preveden još i Šetač knjiga.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
