Kategorija: Znanje

Objavljeno

Jussi Adler-Olsen: Natrijev klorid

Nakladnik: Znanje, 2026.

Naslovnica knjige Natrijev klorid: ©Znanje

Prevela Marina Kopjar

Jussi Adler Olsen Natrijev klorid

Detektiv Carl Mørck i njegov tim iz Sektora Q, Rose, Assad i Gordon iz odjela za zaboravljene slučajeve kopenhagenske policije, ponovno su u akciji. Natrijev klorid bavi se naizgled nepovezanim slučajevima ubojstava. Ipak, kod svih žrtava ista je poveznica. Hrpica krupne soli uz ubijeno tijelo.

Početak

Na svoj šezdeseti rođendan žena je počinila samoubojstvo. Policija nikad nije riješila slučaj u kojem je smrtno stradao njezin sinčić, ispred automehaničarske radionice, davne 1988. godine. Tada je dječačić bio jedna od žrtava eksplozije. Načelnika Marcusa Jacobsena kopka taj slučaj već više godina i odlučuje ga proslijediti Sektoru Q,

Ubojstva

Carl i ekipa nisu oduševljeni dodijeljenim slučajem, ali kako su oni neobični likovi sami po sebi, pojava soli uz tijela ubijenih zaintrigira ih. Još kad shvate da se ubojstva događaju u točno određenom vremenskom intervalu i da su žrtve odreda nemoralni, neetični ljudi za kojima malo tko žali, njihova je znatiželja sve veća.

Sve su žrtve bile izrazito neempatične i odvratne osobe i ako se pobliže zagledamo u dubinu egoizma i prijezira tih žrtava, mora ti se smučiti. str. 292.

Rođendani zločinaca

Još je nešto što zbunjuje Sektor Q. Sasvim slučajno uočavaju da se ubojstva događaju na datum rođenja diktatora i masovnih ubojica poput Staljina, Sadama Huseina ili Slobodana Miloševića, pa shvaćaju da je poruka mnogo dublja i predstavlja skriveni obrazac suludog ubojice.

Dojam o djelu Natrijev klorid

Ako i niste čitali prethodna Adler-Olsenova djela, Natrijev klorid možete pratiti s lakoćom upravo zbog originalnih likova istražitelja od kojih je Adler-Olsen već stvorio određeni brend.

Knjiga je opsežna i detaljna u upisima likova što se možda na prvu čini presporo, pogotovo za one koji traže brza rješenja, ali to kod Carl Mørcka i njegova tima ne prolazi. Slučajeve rješavaju polako, dedukcijom, a ponekad se umiješa i malo sreće da otkriju komadić slagalice.

Jussi Adler Olsen Natrijev klorid

Svaki član tima svojom osobnošću i originalnošću doprinosi rješavanju slučajeva. I to je super jer nitko tu nije glavni i svatko je jednako važan. Uostalom, iako su istražitelji, oni su svojevrsni marginalci kojih se odriču i kolege iz vlastitih redova.

Natrijev klorid na tragu je prethodnih Adler-Olsenovih romana. Ubojica je neka vrsta izvršitelja božje kazne koji presuđuje nemoralnim, prijetvornim, beskrupuloznim, ukratko – lošim ljudima. Sve žrtve odreda bile su dno dna ljudskog roda. I da nema hrpice soli ostavljene uz svaku žrtvu ubojstva, slučajevi su lako mogli proći kao nesreće ili samoubojstva.

Podignula je staklenu bočicu pred lice i promotrila smrtonosnu tekućinu. Ako se dovoljna količina ubrizga izravno u srce, prestat će raditi. str. 323.

Pa zbog čega je ubojica toliko riskirao, pitamo se, ostavljajući sol na mjestu zločina kao jedinu poveznicu među slučajevima?

Pitanje soli ili posipanja solju najbolje se može pronaći u Bibliji. Sol se posipala da bi se očistio prostor od negativnosti (nešto od toga se primjenjuje i danas), a osobe su se  posipale solju kako bi se očistile od grijeha. Evidentno je da je ubojica, osim što je umno poremećena osoba, i vjerski fanatik koji ima misiju.

U svakom slučaju, Jussi Adler-Olsen neće razočarati ni ovim romanom.  Roman je pisan u vrijeme pandemije koja se također posljedično spominje u knjizi. Nadamo se ekranizaciji još nekih Jussi Adler-Olsenovih romana, pa možda baš i Natrijevog klorida.

O autoru

Jussi Adler-Olsen pojavio se na danskoj književnoj sceni 1997. romanom Kuća abecede. Godine 2007. izlazi mu roman Žena u kavezu, prvi iz serijala o policijskom inspektoru Carlu Morcku i njegovom Sektoru Q, koji je piscu donio svjetsku slavu i književne nagrade. Romani su mu prevedeni u više od 40 zemalja svijeta, a uz druge ekranizacije, Sektor Q inspirirao je nedavno i iznimno hvaljenu Netflixovu seriju Dept. Q.

Dosad smo čitale mnoge njegove romane, a recenziju na Ožiljke prošlosti moožete pročitati klikom na naslov.

Gdje kupiti Natrijev klorid

Znanje

Objavljeno

Tracy Sierra: Sama u noći

Nakladnik: Znanje, 2026.

Naslovnica knjige Sama u noći: ©Znanje

Prevela Ružica Matić

Tracy Sierra Sama u noći

Sami ste u kući s dvoje djece. Vani se sprema oluja. Kuća je stara, trošna. Stavljate djecu na spavanje i u prizemlju čujete tihe korake neznanca. Strava, zar ne?

Sama u noći je psihološki triler koji donosi iznimno napetu priču o preživljavanju, majčinstvu i suočavanju s najgorom noćnom morom svakog roditelja.

Autorica Tracy Sierra radi kao odvjetnica i živi u Novoj Engleskoj u staroj kolonijalnoj kući koja doista ima skrivenu sobu, što joj je poslužilo kao izravna inspiracija za atmosferu romana.

On promatra iz kutova. Krije se u noćnim morama. Rekla je da je gleda dok spava. str. 52.

Majka

Žena, koju autorica namjerno ostavlja neimenovanu, nalazi se sama u staroj kući s dvoje male djece. Vani bjesni snježna mećava. Kada začuje škripu sasvim određene daske na stepenicama, zna da je netko u kući. I taj se netko krije. Primjećuje obris muškarca u sjeni. Preplašena, budi djecu i požuruje ih prema najstarijem dijelu kuće, malenom tajnom prostoru skrivenom iza zida.

On je stvaran čovjek. Stvarna osoba. Što je najgora moguća varijanta. str. 53.

Sama u noći, u skrovištu

Mala odajica, nastala nekad davno pri gradnji kuće, trenutno je skrovište za ženu i njezino dvoje djece. Užasnuta žena pokušava umiriti djecu kako ne bi plakala i ostala mirna. Kada shvati da je otkriven, neznanac malo po malo istražuje prostorije u kući, svjestan da su žrtve negdje sakrivene. Žena intenzivno razmišlja što učiniti. U užasnoj situaciji, u malom klaustrofobičnom prostoru, kroz glavu joj prolaze svakakve misli i odjednom spoznaje da je glas neznanca već negdje čula.

Nadala si se da si samo luda, sve ovo vrijeme, jednim dijelom i dalje si se nadala da si jednostavno prolupala. str.31.

Dojam o djelu

Žena koja je sama po sebi nejaka i bojažljiva pokazuje izuzetnu snalažljivost i hrabrost kako bi zaštitila svoju djecu, onako kako to samo majka može.

Cijeli je roman usmjeren na preživljavanje i psihičku snagu jedne žene da izdrži. A to nije jaka žena. Ona je sitna fotografkinja koja se cijeli život oslanjala na supruga prepuštajući mu sve značajne odluke. Nevoljena od svekra, bez roditelja koji bi joj mogli pomoći, sama se sebi činila slabom, bez inicijative i slabašnog samopouzdanja. Sve do dana kada se dogodila situacija kada su njezina djeca ugrožena.

Atmosfera klaustrofobije i straha koju je autorica vrlo vjerno prenijela, drži vaš nemir konstantnim tijekom čitanja romana. Svi koji su roditelji pokušat će se mentalno staviti u situaciju žene. Biti miran, priseban, umirivati djecu kako bi bila tiha, izdržati… Sve su to granice koje nam kazuju o snazi majčinstva.

Tracy Sierra Sama u noći

 U drugom dijelu romana žena uspije privući pozornost policije, ali nitko ne vjeruje u priču o neznancu koji je lukavo sakrio sve tragove svog postojanja. Dok institucije ocjenjuju mentalno zdravlje žene koja traži pomoć, majka zna da su njezina djeca i dalje u opasnosti.

Roman uskoro dobiva filmsku ekranizaciju. Producent je slavni Ridley Scott, dok je za glavnu ulogu u filmu angažirana glumica Mila Kunis.

Ako ste voljeli kultni filmski  triler Soba panike, svidjet će vam se ovaj roman.

Imala sam osjećaj da je moj muž još ovdje, da pazi na nas. Pokušava se vratiti kući. str. 252.

O autorici

Tracy Sierra rođena je i odrasla u planinama Colorada. Trenutačno živi u Novoj Engleskoj u kući iz kolonijalnog stila, a po zanimanju je odvjetnica. Slobodno vrijeme voli provoditi s obitelji.

Gdje kupiti roman Sama u noći

Znanje

Objavljeno

Nick Spalding: Na drugom kraju svijeta

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Na drugom kraju svijeta: ©Znanje

Prevela Andrea Cvjetković

Nick Spalding: Na drugom kraju svijeta

Na drugom kraju svijeta

Nakon što Jamie na poslu doživi blaži živčani slom i šefu u facu izgovori sve što o njemu misli, logično – dobije otkaz.

Imam jedno pitanje za vas, na koje bih cijenio iskren odgovor, ako biste bili toliko ljubazni: ako doživite živčani slom na poslu i smrtno uvrijedite šefa, što mislite kolike su šanse da zadržite posao? Hajde, budite iskreni. (Jamie, str. 1.)

Istodobno Laura, njegova supruga, kronično nezadovoljna svojim poslom, dobije ponudu koju ne može odbiti. Posao snova u tvornici čokolade i u – Australiji!

I tako se obitelj Newman, u prethodnom nastavku Neprospavane noći proširena kćerkicom Poppy, seli u osunčanu Australiju.

Posljednjih nekoliko dana bilo je divno, ne samo zato što su mi noge vrlo lijepo potamnjele, a kosa postala prirodno lepršava onako kako kod kuće nisam mogla postići s tonom proizvoda za kosu.
Posao je sve što sam oduvijek željela.
Dovraga, posao je sve što sam oduvijek trebala. (Laura, str. 85.)

Laura je oduševljena svime, ponajviše poslom. Jamie je uglavnom užasnut jer se nikako ne uspijeva zaposliti. Sav financijski teret sada nosi Laura i to ozbiljno počinje nagrizati njihov dosada savršen brak.

Zrak između nas postaje leden kad god se potegne pitanje novca. Laura se jedva suzdržava da ne govori o tome, ali vidim da njezina frustracija doseže kritičnu točku.
Zato sam donekle presložio prioritete kad je u pitanju traženje posla. Više se ne radi samo o podizanju mog samopouzdanja, nego o očuvanju našeg braka. (Jamie, str. 138.)

U bezbroj simpatičnih epizoda, u radnju se upliće dvoje staraca s neobičnom sklonošću seksualnim igricama, jedno govno koje odbija otići u kanalizaciju, kupaći kostim s neprikladnom porukom na leđima, goli selfie i još mnogo, mnogo toga što će nasmijati brojne čitatelje, ljubitelje romantičnih komedija.

Nick Spalding: Na drugom kraju svijeta

Nova epizoda o Newmanima

Lauru i Jamieja imali smo prilike upoznati u prethodnim romanima Nicka Spaldinga. Prvi je On voli, ona voli, u kojem pratimo kako su se njih dvoje upoznali i vjenčali. U drugom nastavku, Neprospavane noći, ulazimo u sljedeće poglavlje njihovih života – neplaniranu trudnoću i dolazak kćerkice.

Sada, tri godine kasnije, putujemo u Australiju i po prvi puta, brak Newmanovih upada u krizu, izazvanu Jamiejevom nezaposlenošću. Sve na kraju završi apsolutno sretno, kao što smo i očekivali.

Ova je zemlja možda prepuna užasnih puzajućih stvorenja koja ti mogu odgristi lice, ali šteta koju mogu nanijeti ne može se usporediti s onim što mi ljudi možemo učiniti jedni drugima kad smo dovoljno glupi. (Laura i Jamie, str. 275.)

Roman je simpatičan, ne mogu reći. Nije mi nešto bogzna kako smiješan, ali za dva popodneva u kojima želite pustiti mozak na pašu, to je to. Ovo nije ljubavni roman, već klasična romantična komedija u kojoj pratimo zgodne i nezgode glavnih likova, tu i tamo se nasmijemo i potpuno neopterećeni, na kraju zatvaramo zadnju stranicu.

Čini mi se da je roman Na drugom kraju svijeta idealno štivo za ljeto. Knjiga u jednoj, koktel u drugoj ruci i odlično. Točno ono što vam treba na kraju napornog dana, ako je ovaj tip romana ono što inače volite. Ako baš i ne ljubite romantične komedije, Jamie i Laura mogli bi vam biti mrvicu naporni jer, budimo realni, njihove avanture su, iako zabavne, potpuno nerealne. Ipak, meni su bile dobrodošao odmak od trilera. I nakon njih, s oduševljenjem sam se vratila u zagrljaj svojoj prvoj ljubavi. Ubojstvima, dakako.

Nick Spalding: Na drugom kraju svijeta

Ostali naslovi ovog autora

Nick Spalding britanski je autor čiji smo zabavni stil pisanja mogli upoznati u prva dva nastavka priče o Jamieju i Lauri, On voli, ona voli i Neprospavane noći.

Gdje kupiti roman Na drugom kraju svijeta

Znanje

Objavljeno

Carsten Henn: Pekar koji je pekao priče

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica romana Pekar koji je pekao priče: ©Znanje

Preveo Mario Režić

Carsten Henn: Pekar koji je pekao priče

Pekar koji je pekao priče

Sofie je balerina, odnedavna – bivša balerina. Od te kobne ozljede život joj kreće naopako. Brak s koreografom Florianom na klimavim je nogama, a kad u njezinoj ulozi zasja nova balerina, Sofie je shrvana. Spletom okolnosti, zapošljava se u obližnjoj pekari; mislila je da će biti prodavačica, ali ispostavlja se da starom pekaru Giacomu treba pekarica.

Tko peče kruh, mora se naučiti strpljenju. A tko se nauči strpljenju, uspjet će u životu. Danas se sve radi što brže, ali zbog toga ne postaje bolje. (str. 84.)

I tako Sofie polako uči peći kruh, čitavo vrijeme planirajući dati otkaz. No Giacomo nije poput drugih. Priprema kruha kod njega je, na neki način, poput plesa. Sofie se iz dana u dan sve bolje snalazi, iako joj kruh ne uspijeva baš najbolje. Iskusni pekar Giacomo nije vješt samo u pripremanju kruha, njegove riječi i savjeti vezuju Sofie za zatvoreni svijet male pekare, premda joj zbog toga brak upada u još veću krizu.

„Ovo izvana, to je korica“, objasni Giacomo. „A iznutra je meki dio. Kao kod čovjeka.“…
„Nije tako kod svih ljudi.“
„Ali jest tako. Kod svih. Samo se razlikuje debljina kore. A što je deblja kora, to je čovjek neugodniji. Ali svaki čovjek ima svoj meki unutarnji dio.“ (str. 49.)

Osim njih dvoje, svako sa svojim bolima, upoznajemo još i mrzovoljnu Elsu, vremešnu prodavačicu; Floriana, dakako, Sofiena muža koji čini sve kako bi spasio brak i dokazao svoju ljubavi.

Vjerovali ili ne, tu su još i Djevica Marija (da, dobro ste pročitali, Djevica Marija), susjeda Marie koja se malo previše petlja gdje joj nije mjesto te simpatična jazavčarka Motte.

Ako vam ovo nije dovoljno da počnete čitati, onda ne znam…

Miriše na dobro

Jako sam slaba na tople priče, tople poput kruha, koje mirišu na dobro svakom stranicom. Pekar koji je pekao priče jedna je od takvih. Pročitala sam je za dva dana, tanašna je to knjiga, ali toliko je lijepa da se zadrži negdje u vama. Volim ovog autora, još otkad sam pročitala Šetača knjiga (link je na dnu ovog osvrta). Ne mogu si pomoći. Ostavlja mi sličan dojam kao Backman, samo što je kod Henna svega nekako manje. Manje emocija, manje srcedrapajućih sudbina, manje svega onoga što, kad nismo raspoloženi, može ostaviti dojam patetike. Ovdje toga doista nema.

Carsten Henn: Pekar koji je pekao priče

Ponekad je dobro razmišljati o životu kao da je riječ o knjizi. I zapisati se kako bi je trebalo dalje pisati. Da shvatimo kako smo zapravo mi sami ta osoba koja u ruci drži pero. (str. 5.)

Priča je apsolutno divna. Toliko nježna i mirna, kao dobrodošao predah od svih onih silnih ubojstava o kojima inače čitam. Svi su mi likovi dragi, čak i namrgođena, ljutita Elsa čiju priču saznajemo praktički na kraju. Djevica Marija i njezin Isus najzabavniji su dio romana, vidjet ćete, tu ćete se sigurno osmjehnuti.

Lijepih citata je mnogo; puno je i plesa, bilo onog doslovnog, bilo metaforičkog.

Vjerujem da se svi rađamo s dobrim srcem. Ali kod nekih se ono vrlo rano zgazi. Znaš, srca mogu naučiti ispravno kucati samo onda kad druga srca kucaju za njih. (str. 90.)

Mir i spokoj

Sve mi se svidjelo, uživala sam u čitanju i vjerujem da ćete i vi. Nije ovo roman koji će vas prikovati uza se i koji jednostavno „morate pročitati“, ali ako tražite odmor, Pekar koji je pekao priče tu je za vas. Ako trebate mir, spokoj, popodnevnu dokolicu, mirisnu kavu i kolač, nemojte uzeti nešto drugo. Uzmite Pekara, neće vam biti žao.

Obično je ustajala odmah nakon što bi otvorila oči. Ali sada je odabrala nerad.
Kad jednom počneš s tim, više ne možeš prestati. Kad ne radiš ništa, pomisli ona, daješ svijetu vremena da dođe k tebi, a ne strašiš ga iznenadnim pokretima. Svijet je bio plahiji nego što bismo mislili. (str. 53.)

Carsten Henn: Pekar koji je pekao priče
AI generated

Ostali naslovi ovog autora

Carsten Henn njemački je autor rođen 1973. godine. Osim što je pisac, on je i vinski te gastro kritičar. Autor je mnoštva djela, a kod nas je, osim Pekara koji je pekao priče, preveden još i Šetač knjiga.

Gdje kupiti roman Pekar koji je pekao priče

Znanje

Objavljeno

Kristin Hannah: Zimski vrt

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Zimski vrt: ©Znanje

Prevela Sabine Marić

Kristin Hannah: Zimski vrt

Zimski vrt – sadašnjost

Istina koju su razmijenili samo pogledima glasila je da je Anja Whitson bila hladna žena; sva toplina koju je imala bila je usmjerena prema suprugu. Neobično malo stizalo je do njezinih kćeri. (str. 5.)

Meredith i Nina Whitson sestre su koje nikad nije ogrijalo sunce majčine ljubavi, da se pjesnički izrazim. Njihova majka Anja hladna je poput Rusije iz koje je dolazi, iz koje je jednom davno pobjegla, a mi ne znamo ni kako ni zašto. Anja se smekša jedino kad vidi svog supruga, i njezine kćeri osjećaju da za njih ne ostaje ni trunčice ljubavi i podrške.

Otac je njihovo ljepilo, ono što ih drži na okupu. Kad voljeni otac premine, obje mu kćeri daju obećanje. Meredith, posvećena svojim kćerima i suprugu, obećava da će se brinuti za majku. Nina, divlja i nesputana duha, fotografkinja koja se nigdje predugo ne zadržava, obeća da će nagovoriti majku da im do kraja ispriča BAJKU.

Osloniti se na ljude radi utjehe nikad joj se nije činilo prirodnim. Posljednja stvar koju je željela nekom dati je moć da je povrijedi. Samoodržanje je jedina stvar koju je naučila od svoje majke. (str. 39.)

A bajka… Bajka zasigurno čini polovicu romana i toliko je dirljiva i teška da nitko neće ostati ravnodušan. Nisam ni ja.

Zimski vrt – bajka

Njezino ime je Vera, ona je siromašna seoska djevojka, nitko. Ona živi u čarobnom carstvu zvanom Snježna kraljevina, no njezin voljeni svijet nestaje. Zlo je došlo u zemlju, kotrlja se kaldrmom u crnim kočijama koje je poslao mračni, zli vitez koji sve želi uništiti. (str. 7.)

Početak kao i svaki drugi. Siromašna djevojka, princ i zli vitez. Dok Meredith ljutito odbija slušanje bajke za koju vjeruje da joj je donijela samo nesreću, Nina je uporna.

Desetljećima je govorila sama sebi da mamine bajke ne znače ništa; sad je morala priznati da je to bila laž. Obožavala je te priče, a tijekom pričanja slučajno je znala voljeti i mamu. Zato ih je Meredith prestala slušati. Previše je boljelo. (str. 60.)

I dok se čini da majka polako gubi dodir sa stvarnošću, jedino što ih drži na okupu jest bajka. Svaku večer, u potpunom mraku, majka priča o Veri, Aleksandru i ulicama Snježne Kraljevine. Kako priča napreduje, postaje jasno da to uopće nije bajka.

Kakva se to strava dogodila mladoj Veri u dalekoj, hladnoj Rusiji? I… Najvažnije pitanje. Tko je uopće Vera?

Kristin Hannah: Zimski vrt

Još jedna Kristin Hannah

Zimski vrt je roman koji je vrlo, vrlo brzo, valjda na samom početku, došao na sam vrh meni najdražih romana Kristin Hannah. Do sada je to mjesto čvrsto držala Slavujeva pjesma (link na osvrt dolje u popisu romana), ali sada… Ne mogu vam opisati koliko me Zimski vrt najprije zaintrigirao, a onda i opčinio.

Za sve je kriva, rekla bih, bajka. Realni dio, koji se događa u sadašnjosti, zanimljiv je, ali nije ništa posebno. Čak me i razbjesnio, više nego išta drugo. Kakva je to majka koja ne obraća pozornost na svoju djecu, koja im ne daje ljubav i toplinu, već samo ignoriranje i hladnoću?  Postoji li opravdanje za takvu ženu?

Autorica taj pomalo obični dio vješto isprepliće s bajkom. Odmah nam je jasno da u toj bajci nešto ne štima. Na nekim je dijelovima previše stvarna, previše jasna. Majčine reakcije dok je pripovijeda čudne su i plaše nas. Ali kako napreduje, ne možemo prestati čitati. Želimo saznati tko je ta hladna Anja Whitson, kakve veze ima s mladom Verom iz bajke. Zajedno sa sestrama Meredith i Ninom, pratimo večer po večer, dio po dio bajke dok, na kraju, ne dođemo do bolne istine.

Ako je išta naučila od svega ovoga, onda je to da život – i ljubav – mogu nestati u sekundi. Ako ga imaš, trebaš ga držati svom snagom i uživat u svakoj sekundi.
(str. 377.)

Zimski vrt – priča o ženama

Kao i ostali romani ove autorice, i Zimski vrt priča je prvenstveno o ženama. Ono što žene mogu preživjeti, što mogu žrtvovati za one koje vole, to nitko drugi ne može.

 Zatim, ovo je knjiga o obitelji pa o ljubavi.

„U ime čega ćemo nazdraviti?“
„Što kažete na obitelji? … Za one koji su ovdje, one koji su otišli, i one koji su izgubljeni.“ (str. 329.)

Iako postupke majke Anje nisam uspjela razumjeti čak ni nakon otkrića svih tajni, bila sam stvarno sretna što su je kćeri napokon do kraja upoznale, zbližile se s njom i došle do te majčinske nježnosti o kojoj su oduvijek maštale.

Radost i tuga sastavni su dio paketa; trik je bio u tome da osjetiš sve, ali da se samo malo čvršće držiš radosti jer nikad ne znaš kad bi se snažno srce moglo ugasiti. (str. 384.)

 Na kraju ima par situacija koje su, onako, iznenađujuće. Neću spojlati, ali reći ću da nisam plakala skroz do 384. stranice.

Za kraj, ako inače volite emotivne priče koje će vas zaljuljati, nemojte se uopće dvoumiti. Uzmite Zimski vrt i počnite. Utonite u hladnu Snježnu Kraljevinu i pravite društvo Meredith, Nini i njihovoj majci u otkrivanju istine, snage, hrabrosti, obitelji i ljubavi.

Kristin Hannah: Zimski vrt

Ostali naslovi ove autorice

Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.

Kod nas su, u nakladi Znanja, dosad objavljeni sljedeći naslovi:

Gdje kupiti roman Zimski vrt

Znanje

Objavljeno

Anders Roslund: Bježi

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Bježi: ©Znanje

Prevela Sandra Ljubas

Anders Roslund Bježi

Novi roman Andersa Roslunda Bježi pravi je zatvorski krimić. Prvi je dio nešto sporiji, a kada to progurate, počinje uzbudljiva potraga za mladićem koji je nekad davno nestao iz zatvora i svi su mislili da je pobjegao.

Naravno, i u ovom su romanu glavni protagonisti kriminalac Piet Hoffman i policijski inspektor (ovaj put u mirovini) Ewert Grens. Njih dvojica odlučni su otkriti što se u stvari dogodilo mladom prijestupniku kojeg su svi znali kao Velikog Brata.

Piet

Piet Hoffmann odslužuje dugu zatvorsku kaznu. Osuđen za posjedovanje droge nakon što je pomogao kriminalističkom inspektoru Ewertu Grensu da se infiltrira u narko-bandu. Jednolični zatvorski dani naglo se mijenjaju dolaskom novog zatvorenika Brace.

Njegov stariji brat bio je najbolji prijatelj Pieta Hoffmana kad su bili mladi. Veliki Brat bio je taj koji je jedne noći nestao bez traga, a Braco svu krivnju svaljuje na Pieta.

Nakon što počinje Braco počne zlostavljati Pieta, ovaj shvaća da mora otkriti što se ustvari dogodilo Velikom Bratu. A kad mu Bracini ljudi zaprijete ubojstvom obitelji, Piet zatraži pomoć inspektora Ewerta.

Ja sam bijedni kriminalac, sam za sebe, i svaki sam dan riskirao život da se infiltriram, razotkrijem nekoga i zatrem sve one organizacije kojima svi vaši posebno obučeni i visoko plaćeni elitni policajci nisu mogli ni primirisati. str. 85.

Ewert

Ewert je umirovljen nakon što je u prethodnom slučaju jedva preživio. Njegovi su kontakti skromni, uglavnom dvoje sustanara i Peitova obitelj. Kad shvati da su Piet i njegova obitelj ozbiljno ugroženi, Evert se odlučuje aktivirati.

Stvorenje koje pedantno čisti svoju ćeliju jer mu je ona dom. Netko tko ni za čim više ne čezne. str. 31.

Dojam o djelu Bježi

I u ovom romanu nastavlja se neobično prijateljstvo između kriminalca i policijskog inspektora. Njih dvojica su već puno toga zajedno prošli pa ako ste čitali prethodne Roslundove romane, upoznat ćete pravu prirodu njihova odnosa.

Dok je Piet zgodan, mišićav i opasan, onakav kakav bi fizički i sam autor htio biti, njegov pandan je punašniji, stariji i vječno umorni inspektor, što je bliže onome kakav je autor stvarno (iz autorova intervjua švedskim novinama).

Bježi je roman s puno preokreta, iako se većina knjige događa u zatvorskom okruženju. Upoznajemo zatvorenike, čuvare i pomoćno osoblje i svatko od njih doprinosi napetosti nekom svojom osobnom pričom. I ovaj se put Roslund dotiče maloljetničkih bandi i njihove rasprostranjenosti u Švedskoj što je, izgleda, gorući problem koji Švedska ne uspijeva učinkovito riješiti. Također ukazuje na korumpiranost zatvorskog i pravosudnog sustava u zemlji koja se zaklinje na legalnost sustava. Ali kao i svugdje: u svakom zrnu ima kukolja.

U svakom slučaju, nakon nešto sporijeg početka, radnja se postepeno zahuktava i Bježi je na kraju sasvim solidan kriminalistički roman.

Evo podsjetnika na nekoliko prethodnih Roslundovih romana:

Anders Roslund Bježi

O autoru

Anders Roslund švedski je novinar i pisac koji se proslavio romanima napisanim u suradnji s bivšim kriminalcem Börgeom Hellströmom. Osnivač je i bivši voditelj Kulturnyheterna (Vijesti iz kulture) na SVT-u, švedskoj nacionalnoj televiziji. Dugi niz godina radio je kao novinar, specijaliziran za kriminalistička i društvena pitanja, te kao glavni urednik u Rapportu i Aktuelltu, dva glavna informativna programa na SVT-u.

Gdje kupiti roman Bježi

Znanje

Objavljeno

Madeline Martin: Špijunka iz knjižnice

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Špijunka iz knjižnice: ©Znanje

Prevela Jelena Pelin

Možda nas knjige baš zato privlače… da nam pokažu put kad mislimo daje onaj kojim idemo isuviše mračan. (str. 21.)

Madeline Martin: Špijunka iz knjižnice

Špijunka iz knjižnice

Dvije žene. Dvije države. Jedan rat, jedan cilj. I knjige.

Dovoljno da privuče mene, a mislim i mnoge od vas. Još kad vam kažem da je Špijunka iz knjižnice roman inspiriran stvarnim knjižničarima koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili obavještajci, ne možete ne pročitati, zar ne?

Dakle, priča ide ovako. Ava je stisnuta, pomalo bojažljiva knjižničarka u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu. Budući da posjeduje set neobičnih vještina vezanih uz rad na mikrofilmu, američka joj vojska nudi rad za tajnu službu  u Lisabonu.

Ava Harper voljela je miris starih knjiga više od ičega na svijetu. … Te žute mirisne stranice skrivaju priče o prošlosti i vječno znanje. (str. 3.)

Elaine zapravo nije Elaine, ali prisiljena je zadržati to ime. Život u okupiranoj Francuskoj sve je samo ne dobar. Konstantna glad i neprekidni strah, osvrtanje oko ramena, pažljivo biranje riječi život je na koji su prisiljeni svi koji nisu kolaboracionisti. Pridružujući se pokretu otpora, Elaine žrtvuje veliki dio svog prijašnjeg života kako bi radila na tiskarskom stroju i potajno distribuirala zabranjene novine.

Nemogućnost da odigra svoju ulogu protiv nacista činila joj se izdajom i da nije dovoljno dobra da se pridruži muškarcima i ženama u njihovoj hrabroj borbi.
Sada joj nitko ne može reći ne… (str. 26.)

Neočekivano spašavanje i šifrirana poruka spojit će ove dvije žene neraskidivom vezom, nitima koje nisu mogle ni zamisliti.

Madeline Martin: Špijunka iz knjižnice

Volim ratne romane

Ne mogu se oteti dojmu da ste me već prokužili i kad god je priča o Drugom svjetskom ratu, znate da ću vam je preporučiti. Naprosto ne mogu odoljeti! Takve mi priče imaju posebnu čar, ne zato što se govori o ratu, nego zato što je rat samo podloga za ljudske priče. Priče o hrabrosti, ustrajnosti, upornosti i ljubavi. Ljubavi prema muškarcu ili ženi, ali prije svega ljubavlju prema domovini i pravdi.

Isto je i s romanom Špijunka iz knjižnice. Prvih pedesetak stranica bilo mi je dosadnjikavo i nisam se uspijevala povezati ni s Avom, ni s Elaine, ali kasnije, kako priča napreduje, veoma sam uživala.

Lagan za čitanje, ovaj roman prilično teške teme uvlači nas u svijet hrabrih žena i muškaraca koji su bili spremni dati sve kako bi potkopali neprijateljski režim i spasili svoju domovinu iz ralja neprijatelja. Radnja mi je, prema kraju, bila vrlo dirljiva, no ne dovoljno da bih pustila suzu. To nije ni plus ni minus, samo napominjem.

Jako mi se svidjela, naravno, pouka romana. Knjige u sebi čuvaju povijest i pokušavaju pomoći ljudima da ne ponavljaju uvijek iste greške.

Želim reći da je sadašnjost u kojoj živimo prošlost u budućnosti. …to pismo je obrazovanje za buduće generacije i pouka da učimo iz pogrešaka. I da nikad ne dopustimo da se takva zlodjela ponove. (str. 156.)

Ne ide im, naravno, ali isto je lijepo što je ta važna uloga napisane riječi prepoznata i istaknuta.

Sve u svemu, bez puno filozofiranja, roman mi se svidio i iako nije štivo koje ću dugo pamtiti, preporučujem vam ga.

Špijunka iz knjižnice jedno je od onih cozy štiva koja se mogu čitati uvijek, ali ipak najbolje sjednu u kišnu jesen ili hladnu zimu.

Vjerujem da će se svidjeti većini čitatelja i da će većina vas uživati, baš poput mene.

Ostali naslovi ove autorice

Madeline Martin domaća je čitateljska publika imala priliku upoznati romanom Posljednja knjižara u Londonu. Taj mi se roman više svidio nego Špijunka iz knjižnice, ponajviše zato što sam se stvarno bila uživjela u radnju i jako me dirnuo.

Madeline Martin: Špijunka iz knjižnice

Gdje kupiti roman Špijunka iz knjižnice

Znanje

Volite li čitati o ljudskim sudbinama u ozračju Drugog svjetskog rata, nikako ne propustite sljedeće romane:

Kate Quinn: Aliceina mreža, Lovkinja, Zagonetka ruže, Dijamantno oko

Leila Meacham: Vilin konjic

David Benioff: Grad lopova

Marius Gabriel: Parižanke, Dizajner

Kristin Hannah: Slavujeva pjesma

Objavljeno

Karine Tuil: Odluka

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica romana Odluka: ©Znanje

Prevela Mirna Šimat

…jedini ODGOVOR onima koji vam suprotstavljaju smrt jest život – uvijek je život. (str. 262.)

Karine Tuil: Odluka

Odluka

Mjesto radnje – Francuska.

Vrijeme radnje – 2016. godina, nedugo nakon terorističkog napada na časopis Charlie Hebdo.

Istražna sutkinja Alma Revel prisiljena je donijeti odluku. Pustiti na slobodu ili zatvoriti mladog Abdeljalila, francuskog državljanina uhićenog na povratku iz Sirije.

Prije tri mjeseca sam u okviru svojih dužnosti donijela odluku koja mi se činila pravedna, ali je dovela do dramatičnih posljedica. Za mene, moju obitelj. Za moju zemlju. (str. 9.)

Prateći zapise njegovih razgovora s istražiteljima i istražnim sucima, čini nam se da je Abdeljalil doista nevin i pogrešno uhićen. Ta on samo želi boraviti sa svojom obitelji. Odlazak u Siriju bio je pogreška. Nije se htio pridružiti Islamskoj državi. Ne planira nikakve napade. Samo želi izaći iz zatvora. Želi se vratiti svojima…

…nijedna optužba nikad nije dokaz ni za što. (str. 151.)

Alma ima dovoljno svojih problema i bez problema mladog možebitnog terorista. Više od dvadeset godina udana je za pisca koji se nije maknuo dalje od prvog hit-romana. Njihov brak ne da je u krizi, nego broji zadnje dane. Pogotovo kad saznamo da Alma ima ljubavnika – i to ne bilo koga, već Adbeljalilovog branitelja glavom i bradom.

Jasno vam je da će se sve zakomplicirati, ali ni ne slutite u kojoj mjeri.

To je mentalna tortura: jesam li donijela dobru odluku? I što je dobra odluka? Dobra za koga? Optuženog? Društvo? Moju savjest? (str. 101.)

Odluka koju Alma donosi promijenit će život ne samo njenim bližnjima, nego i cijeloj Francuskoj…

Optužba pa Odluka

Karine Tuil poznata je po tome što se bavi neobičnim, zakučastim temama koje izazivaju kontroverze s obje strane stajališta. Njezin prvi roman Optužba bavi se silovanjem i pitanjem – kada spolni odnos između dvoje ljudi postaje silovanje. Ona promišlja o pitanju pristanka i riječi NE. Njezino hladnokrvno pisanje i ne-stajanje na stranu niti žrtve niti počinitelja upečatljivo je i dojmljivo.

Ista je stvar i u romanu Odluka. Na jednoj je strani Alma. Lik, moram priznati, nesimpatičan i krut. Posao je umnogome određuje – ona ni ne smije biti nonšalantna, previše spontana ili zabavna. Njezine odluke oblikuju francusko društvo i politiku.

I muž i ljubavnik su joj grozni i tu ću stati, ostalo o njima sudite sami.

Almin je suparnik vrlo, vrlo mladi mogući terorist. Otišao je u Siriju, iz neutvrđenih razloga, malo se tamo pridružio Islamskoj državi i sad se malo vratio natrag u Francusku.

Zašto se vratio? Je li indoktriniran? Ako ga Alma pusti, hoće li izvesti terorističkih napad? Ako ga pak zatvori, je li zatvorila nevinog čovjeka?

I tako se mi dvoumimo. Čitamo perspektive oba lika. Promišljamo o moralu. O terorizmu. O opasnostima suvremenog života…

Karine Tuil: Odluka

Kad nasilje preplavi vašu svakodnevicu, ono napreduje i širi se cijelim vašim bićem, određuje vaše stanje i utječe na vaš život. (str. 119.)

Je li opravdano zatvoriti nevinu osobu, da se možda spriječi smrt desetina ili stotina drugih?

Znam što ja mislim, ali Odluka izvrsno dočarava Alminu dvojbu.

Preporuka

Roman Odluka jako mi se svidio! Počevši od stila pisanja pa preko teške i zahtjevne teme do gotovo samoga kraja, osjećala sam da čitam nešto stvarno kvalitetno. Možda čak i važno.

Označila sam bezbroj citata, napisanih jednostavno i razumljivo, ali koji kao da u sebi sadrže iskonsku istinu svijeta. Kao na primjer ovaj:

…drže li se ljudi toliko grčevito svojih mržnji, to je zato što predosjećaju da će se, ako ih puste, naći sami lice u lice sa svojom boli. (str. 77.)

Sam kraj, odnosno epilog, nije mi se svidio i smanjio mi je ukupnu ocjenu romana. Naprosto mi u ovako realnom i prizemnom romanu djeluje odveć sanjivo i izmaštano. Bez veze…

Osim tih zadnjih pet-šest stranica, roman me stvarno držao budnom i zainteresiranom. Sviđa mi se kako propitkuje ljudske odluke te pitanje krivnje. Sviđa mi se kako je prikazan Almin posao – uvijek si kriv, uvijek nosiš teret. Bilo da si pustio krivu ili zatvorio nevinu osobu, odluka je uvijek tvoja i uvijek je – pogrešna.

To je trenutak kojeg se svi bojimo: prijelaz s mira u dramu i možemo biti do mile volje pripremljeni na tu mogućnost, uvijek smo razoružani kad do nje dođe. Cijelog života pokušavaš držati nesreću podalje od sebe … a jednog dana primimo poziv i shvatimo da je gotovo, uhvaćeni smo u mrežu. (str. 212.)

Roman je, već sam rekla, napisan jednostavnim jezikom iako je tema komplicirana i puna dvojbi. Lako se čita, iako traži čitatelja koji će ne samo uroniti u priču, već usput i istraživati. Čitala sam, vjerujte mi, držeći roman u jednoj, a mobitel u drugoj ruci kako bih mogla pratiti, to jest razumjeti samu radnju.

Volite li pametne, izvrsno napisane romane koji će vas natjerati na preispitivanje vlastitih uvjerenja, Odluka je svakako roman za vas i nemojte ga propustiti!

Karine Tuil: Odluka

Ostali naslovi ove autorice

Karine Tuil francuska je spisateljica. U svojim romanima piše o suprotnostima unutar čovjeka te o licemjerju suvremenog društva.

Naša ju je čitateljska publika imala priliku upoznati romanom Optužba.

Gdje kupiti roman Odluka

Znanje

Objavljeno

Stephen King: Ako ima krvi

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica zbirke Ako ima krvi: ©Znanje

Preveo Damir Biličić

Ljudi iz medija imaju izreku: Ako ima krvi, prilog ide prvi. Razlog je to što ljude najviše zanimaju ružne vijesti. Ubojstva. Eksplozije. Sudari. Potresi. Plimni valovi. Ljudi vole takve stvari… (str. 257.)

Stephen King: Ako ima krvi

Ako ima krvi

Zbirka Ako ima krvi sastoji se od četiri fenomenalne pripovijetke čija me kvaliteta malo pogurala prema poganoj pomisli da King možda ipak nije kralj romana, nego… Kratke forme.

Svaku sam pripovijetku doslovno progutala i presretna sam što sam baš ovu zbirku odabrala kao prvo štivo u novoj, 2026. godini!

Sad ću vam ukratko prepričati svaku priču, bez spojlera, i svoje dojmove, a vi što prije uzmite ovu zbirku i bacite se na čitanje! Ako volite Kinga i njegove nadnaravne elemente upletene u stvarni život, to je to!

Telefon gospodina Harrigana

Prva pripovijetka, Telefon gospodina Harrigana, govori o mladiću Craigu koji pokloni mobitel starcu za kojeg obavlja sitne posliće, gospodinu Harriganu. Starac je uglavnom neugodan, ali on i Craig dobro se slažu, čak se i vole.

Meni je sve to bilo zanimljivo, osobito pomisao da je g. Harrigan, koji nema prijenosno računalo, pa čak ni televizor, nekoć bio vlasnik telekomunikacijske tvrtke… Bio je, kako je to nazivao moj tata, ludit, što znači (među ostalim) čovjek koji ne voli naprave. (str. 7.)

Kad gospodin Harrigan umre, mladić je veoma potresen pa u lijes sa starcem, kao oproštaj i neku vrstu uspomene, stavlja i taj mobitel koji mu je onomad kupio.

U jednom trenutku, suočen s izazovima odrastanja, mladić nazove broj gospodina Harrigana, više iz utjehe nego bilo čega drugoga. Ono što se događa dalje… Uf…

E, pa, ako duhovi i postoje … mogla bih se okladiti da svi baš nisu sveti. (str. 81.)

Ova nas priča izvrsno uvodi u zbirku. Jeziva je, ali na jednoj vrlo prizemnoj razini. Na primjer… Svatko je od nas ostao bez voljene osobe. U novije vrijeme, te su osobe imale mobitele, zar ne? Koliko ste puta nazvali broj te osobe? Koliko ste puta u sebi gajili neku blesavu nadu da će vam se ta osoba javiti? Koliko ste se puta BOJALI da će vam se ta osoba javiti?

Priča je zamišljena savršeno, izvedena još bolje. Nikad je neću zaboraviti i definitivno ću je još koji put pročitati!

Henry Thoreau rekao je da nismo vlasnici stvari, nego da smo mi u njihovu vlasništvu. Svaka stvar, svaki predmet … samo je dodatno opterećenje za naša pleća. (str. 21.)

Chuckov život

Prema ovoj noveli snimljen je i film za koji se ozbiljno šuškalo da je kandidat za Oscara. Kakav je film, ne znam, nisam gledala. Priča, s druge strane – pročitana – odlična! Najveća joj je mana što je kratka.

Zanimljiv je koncept kojim je napisana – od trećeg čina k prvome. Sam King nije bio siguran hoće li čitatelji pohvatati radnju obrnutog smjera i hoće li uspjeti sve povezati, ali nije problem. Ako sam mogla ja, može bilo tko, samo treba donekle budno pratiti događaje. Pouka koju priča šalje topla je, dirljiva, ohrabrujuća i moćna.

Radnja počinje u naizgled apokaliptičnom svijetu. Nema interneta, nestaje i struje. U tlu se otvaraju rupe. Pola se Kalifornije odronilo u more. Nepovezano sa svim tim događajima, po cijelo se gradu pojavljuju plakati na kojima stoji HVALA, CHUCK!

U drugom činu pratimo muškarca Chucka, računovođu koji pleše na ulici. A u završnom, odnosno početnom činu (kako se uzme), Chuck je tek dječak koji će uskoro saznati zašto se kaže da je znatiželja ubila mačku.

Ali sjećat će se – s vremena na vrijeme – kako je zastao, spustio aktovku i počeo se ljuljati u ritmu bubnjeva, te će misliti da je Bog stvorio svijet upravo zbog toga. Samo toga. (str. 135.)

Stephen King: Ako ima krvi

Ako ima krvi

Središnja, i najduža, pripovijetka Ako ima krvi vraća nas jednom od omiljenih Kingovih likova, Holly Gibney. Nakon strašne eksplozije u jednoj školi, Holly primjećuje nešto čudno na novinaru koji se prvi zatekao na mjestu događaja.

Puka slučajnost, misli si Holly, no tijelom joj ipak struji jeza, pa ponovno misli na to kako je moguće da na ovome svijetu postoje sile koje pokreću ljude kako god im se prohtije… (str. 240.)

Pokušava samu sebe uvjeriti da joj se pričinja, ali Holly ima iskustva s „uljezima“. Malo pomalo, raspliće strašne okolnosti koje prate jednog te istog novinara. Ili on prati njih?

Ja mislim da je to neka ptica… Velika ptica, sva razbarušena, čupava i ledenosiva. Leti amo-tamo, posvuda. … Uleti im u glavu, a nakon što obavi zlodjelo, jednostavno odleti. (str. 177.)

Preprepredobra priča! Volim Holly, volim sve u čemu ona sudjeluje. Ova je pripovijetka najkingovskija i najviše mi se sviđa. Komotno je mogla imati sto stranica više i biti samostalan roman.

Štakor

Ova mi se priča možda najmanje sviđa, ali ne mogu uprijeti prstom u razlog. Govori o piscu koji napokon dobije inspiraciju pa se zatvara u staru očevu kolibu u šumi kako bi napisao roman. Zatim sve kreće nekako nizbrdo. Pisac se prehladi, osjeća da mu inspiracija klizi kroz prste te počinje ogromno nevrijeme koje ga gotovo fizički odsiječe od ostatka svijeta. Onako u bunilu, učini mu se da sklapa savez sa štakorom kojem je pružio utočište od oluje.

Nije bilo nikoga. A onda, kad se već spremao zatvoriti vrata, spustio je pogled i ugledao štakora. Vjerojatno smeđeg, ne baš divovskoga, ali dosta velikoga. … Smeđe-crno krzno bilo je prekriveno minijaturnim komadićima lišća i grančica, te sićušnim kuglicama krvi. (str. 411.)

Ali je li mu se to samo učinilo?

S Kingom se nikad ne zna. Ali, štakor ispuni svoj dio pogodbe. Hoće li i pisac ispuniti svoj?

Možda mi se ova pripovijetka najmanje svidjela jer je spora i sve se počinje događati pred sam kraj. To ipak ne znači da mi se nije svidjela, samo, eto, ipak ne bih voljela da je roman.

Zbirka Ako ima krvi

 Uvijek sam mislila da je King romanopisac, ali čitajući ovu zbirku, shvaćam koliko mu kratka forma zapravo godi! Nema onog (nepotrebnog) zapetljavanja radnje koje mu se ponekad dogodi. Ovdje sve ide tako dobro, tako glatko, tako savršeno! Jedva jedvice čekam pročitati još jednu njegovu zbirku, Godišnja doba, za koju ste mi u komentarima na Facebooku rekli da je također izvrsna!

Od mene velike preporuke za Ako ima krvi, nećete pogriješiti!

Stephen King: Ako ima krvi

Ostali naslovi ovog autora

Nije lak posao navesti sva Kingova djela pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Gdje kupiti zbirku Ako ima krvi

Znanje

Objavljeno

Yrsa Sigurđardóttir: Lutka

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Lutka: ©Znanje

Prevela Vanja Veršić

Yrsa Sigurđardóttir:Lutka

Novi roman islandske autorice Yrse Sigurđardóttir još je jednom ovu književnicu stavio na pijedestal majstorice pripovijedanja. Lutka je izvrstan, napet i vrlo složen roman. Radnja ide u nekoliko smjerova koji se približavaju jedan drugom sve do zaključnog raspleta, doslovno na zadnjoj stranici romana.

Prije pet godina – lutka u moru

Djevojčica i majka nalaze se, igrom slučaja, na susjedovom ribarskom brodu kada se u mrežu umjesto očekivanog ulova zaplete obična lutka. Majčin je prvi poriv da je baci natrag u more, ali kći je preklinje da je zadrže. Majka popušta, a taj naizgled bezazlen čin pokazat će se kobnim. Majka će do jutra biti mrtva, a lutka će nestati.

Vrata su se polagano otvorila i bila je uvjerena da se lutka u kadi nacerila kada je Disa vidjela osobu koja je stajala na vratima. str. 17.

Kamperi

Mladi par turista odlučuje istražiti Island, sretni zbog jeftinog aranžmana koji su dobili. Ali kampiranje na osamljenim mjestima pretvara se u noćnu moru. Jedan farmer nekoliko dana kasnije pronalazi šator i ostatke opreme, ali djevojci i mladiću nema ni traga.

Sadašnjost

Policijski inspektor Huldar nalazi se na svojem najomraženijem mjestu, brodu, usred nemirnog mora, u potrazi za mogućim ljudskim ostacima. No identifikacija kostiju pronađenih na morskom dnu pokazuje se težom nego što se isprva činilo. Uz posmrtne ostatke, istražitelji u moru nalaze nekoliko tenisica koje ukazuju na to da se radi o dvoje ljudi.

Istovremeno, u Huldarovu postaju upućena je dječja psihologinja Freya kako bi bila nazočna ispitivanju maloljetnika iz popravnog doma koji sumnjiči odgojitelja za bludne radnje.

U kutiji je bila dječja lutka. Ako se to uopće moglo nazvati lutkom – imala je rasčupanu kosu na polovici glave, dok je druga polovica bila bez kose, ramena i noge bile su joj prekrivene priljepcima i mrtvim morskim glistama. str. 232.

Dojam o knjizi Lutka

Različiti slučajevi, naoko nepovezani, imaju jednu zajednički vodilju koja ide prema djevojčici koja je jednom poželjela zadržati lutku. Lutka je međuvremenu nestala, a i djevojčici se gubi svaki trag. Istražitelji pokušavaju doći do osoba s kojima se djevojčica Rose (koja je sada tinejdžerica) družila, ali Rose je uvijek korak ispred. Zadnji trg Rosinog prebivališta vodi u skvotersko naselje kod postarijeg ovisnika. Kakva je veza između njega i Rose? Ono što Rose uporno ponavlja svima koji je žele čuti jest da su njezini roditelji ubijeni.

Lutka je kriminalistički roman u kojem sam baš uživala. Radnja nije jednostavna, dapače vrlo je složena. Čini se da se radi o više nepovezanih slučajeva, ali kako čitate jasno vam je da su svi ti slučajevi povezani oko jedne djevojčice. Autorica vrlo polako otkriva poveznice.

Glavne likove, detektiva Huldara, njegovu šeficu Erlu i i psihologinju Freyju, poznajemo iz prijašnjih autoričinih djela i oni se uvijek kreću u zanimljivoj toplo-hladnoj interakciji.

Yrsa Sigurđardóttir:Lutka

Sama radnja je zgusnuta i napeta, a cijela knjiga izuzetno atmosferična s izraženim osjećajima tjeskobe, kako kod istražitelja tako i kod ostalih likova. Autorica izvrsno opisuje složene traume likova, potisnute tajne i mračnu stranu ljudske psihe. 

Uz to, saznajemo više o načinu života ljudi u slabo naseljenim mjestima na Islandu, u izrazito lošim vremenskim prilikama, ljudima koji žive u kontejnerima, skvoterima i narkomanima. S druge strane, imamo uvid u funkcioniranje socijalnog sustava, dječjih domova i  udomiteljskih obitelji na Islandu.

Motiv lutke i način kako ga je autorica utkala u radnju, fenomenalan je. Lutka kao simbol nevinosti i djetinjstva u ovom romanu postaje morbidni objekt, onaj koji donosi zlo. Autorica koristi ovaj simbol odrastanja u značenju koje sugerira na nesretno djetinjstvo i mladost.

Ako tražite nordijski triler koji će vas prikovati za fotelju, s Lutkom nećete pogriješiti.

Ukoliko se želite malo bolje upoznati s ovom autoricom, stavljam podsjetnik na roman Oprost.

O autorici

Yrsa Sigurđardóttir (1963.) nagrađivana je islandska autorica kriminalističkih romana. Od 2005. do danas objavila je nekoliko samostalnih trilera i serijala, a knjige su joj prevedene na više od trideset jezika. Uz DNK, Vrtlog, Oprost i Bezdan, Lutka je peti roman u njezinu fantastičnom serijalu Kuća za djecu.

Gdje kupiti knjigu Lutka

Znanje