Carley Fortune: Sva nova ljeta

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Sva nova ljeta: ©Znanje

Prevela Silvija Čolić

Sva nova ljeta – tada

Nekad davno, dok su još bili klinci, a onda i tinejdžeri, Perzefona Fraser i Sam Florek bili su nerazdvojni. Najprije najbolji prijatelji, a potom i zaljubljeni par. Jedni od onih ljudi koji svoju srodnu dušu pronađu vrlo, vrlo mladi.

Svakog se ljeta Percy vraćala u obiteljsku kolibicu na jezeru, u gradić Barry’s Bay, i družila s braćom Florek. Charlie, stariji, premda privlačan, u njezinim se očima nije mogao mjeriti s mlađim Samom, koji je bio sve ono što Percy nije ni znala da je tražila.

A onda se nešto dogodilo i ona je pobjegla natrag u grad, glavom bez obzira, i nikad se više nije osvrnula.

Prošlo je dvanaest godina. Dvanaest godina otkad sam otišla daleko od mjesta koje mi je bilo poput doma više od ikojeg ikada prije ili poslije. Dvanaest godina otkad sam prvi put skočila na glavu u jezero. Dvanaest godina otkad se moj život spektakularno urušio. Dvanaest godina otkad sam posljednji put vidjela Sama. (str. 6.)

Sva nova ljeta – danas

Dvanaest godina poslije, kao grom iz vedra neba, Charlie nazove Percy javljajući joj loše vijesti.

-Znam, prošlo je puno vremena. Bože, čak i ne znam koliko -, rekao je kao da se ispričava.
No ja sam točno znala koliko. Jer računala sam vrijeme do tada i od tada.
(str. 4.)

Prisiljena vratiti se u gradić koji se svim silama trudila zaboraviti, ona shvaća da joj je sav trud bio uzalud. Niti je zaboravila Barry’s Bay, niti jezero, niti okus Samovih usana.

Kada ga opet vidi, svi se osjećaju vraćaju, a odmah je jasno da ni on nije ravnodušan. No između njih je tajna koju Percy brižljivo čuva, tajna zbog koje mu je dvanaest godina ranije slomila srce.

-Volio sam te -, rekao je.
-Znam -, odvratila sam. …
-Slomila si mi srce. –
-I to znam. –
(str. 180.)

Mogu li se ispraviti pogreške iz prošlosti? Može li se prošlost zaboraviti i ustupiti mjesto sadašnjosti? Je li Percy dovoljno hrabra da Samu prizna što se dogodilo tih davnih dana? Voli li je on još uvijek dovoljno da joj oprosti?

Ova topla priča pokazat će nam da ljubav, ako je prava, nikada neće nestati.

Carley Fortune: Sva nova ljeta

Savršeno ljetno štivo

Od romana Sva nova ljeta nisam imala nikakva očekivanja. Bolje rečeno, bila su stvarno niska, imajući na umu da je nekoliko blogera koje pratim reklo da ih je razočarao.  

Kad sam počela čitati – paf! Odmah sam zaronila u nostalgični svijet Percyna djetinjstva. Roman sam čitala na plaži i pokraj bazena i toliko se uklapao u cijeli taj trenutak mog života! Kupanje, plivanje, skakanje… Kod nje jezero, kod mene (uglavnom) more… Snažna, seksi ljubavna priča dvoje sramežljivih tinejdžera pa zbunjenih odraslih ljudi koji i znaju i ne znaju kako dalje…

…Sam i ja bili smo poput hrpe krhotina nečeg što je nekad vrijedilo, no razbilo se i trebalo je davno biti odbačeno i zaboravljeno, umjesto što više od desetljeća obitava obavijeno veliko tajnom između nas. (str. 212.)

Uživala sam od prve do posljednje stranice!

Sva nova ljeta roman je savršen za ljeto. A možda i za ovu toplu, crvenkastu jesen, koja i sama kao da u sebi nosi zrnce nostalgije…

Pisanje autorice Carley Fortune toliko je atmosferično i blisko čitatelju da gotovo možemo čuti valiće koji zapljuskuju obalu jezera. Možemo vidjeti čamac kako se ljuljuška i namirisati piroge iz restorana u kojem Sam i Percy rade. Imala sam osjećaj da me Sva nova ljeta doista i vraćaju neko tinejdžersko doba bez brige i pameti, doba kada je bitno gdje se kupa dečko koji ti se sviđa i hoće li te (i kada) napokon poljubiti.

Odrastanje, prijateljstvo, ljubav

Sva nova ljeta nisu napeti triler, a ipak sam sa strašću okretala stranice. Zašto?

Vidite, tajna koju Percy čuva i koja joj je gotovo uništila život nama iskusnim čitateljima i nije toliko misteriozna. Većina nas pogodila je, ili bar naslutila otkud puše vjetar. Unatoč tome, čitala sam kao luda. Zanimalo me hoće li Percy napokon smoći snage prevaliti preko usana ono što je godinama muči. Valjda sam željela vidjeti i kako će se Sam ponijeti i je li ljubav stvarno jača od svega.

Izdaje se međusobno ne poništavaju. Samo više bole. (str. 290.)

A ponajviše, željela sam uživati u maglovitoj atmosferi ljeta koja su prošla, u ljubavi koja je bajkovita i stvarna u isto vrijeme i u priči koja na dirljiv način povezuje jučer i danas.

Od mene imate preporuku! Uzmite Sva nova ljeta dok ljeto još nije potpuno pobjeglo! Osjetite to (bablje) sunce na licu i uronite u nježnu priču o ljetu, ljubavi, pogreškama i oprostu.

Carley Fortune: Sva nova ljeta

Ostali naslovi ove autorice:

Carley Fortune kanadska je spisateljica koja je inspiraciju za svoj prvijenac Sva nova ljeta crpila iz vlastitog djetinjstva, kada je s obitelji živjela u kući na jezeru, u gradiću Barry’s Bayu.

Gdje kupiti roman Sva nova ljeta:

Znanje

Sličan ugođaj nezaboravnog ljeta imao mi je i roman Nezaboravno ljeto Mary Jane, a kuća na jezeru i velika tajna odmah su me asocirale na Palaču od papira. Zavirite u naše recenzije ako još uvijek niste čitali te (meni izvrsne) romane!

Kristin Hannah: Slavujeva pjesma

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Slavujeva pjesma: ©Znanje

Prevela Mirjana Čanić

Kristin Hannah: Slavujeva pjesma

Ako sam u ovom svom dugom životu nešto naučila, to je da u ljubavi otkrivamo tko želimo biti, a u ratu – tko jesmo. (str. 1.)

Slavujeva pjesma

Danas, neimenovana žena oprašta se od doma u kojemu je provela pola života.

Na tavanu pronalazi stari kovčeg prepun uspomena i prisjeća se prošlosti…

Francuska, 1939. godina. Vianne Mauriac oprašta se od voljenog supruga koji je mobiliziran i odlazi u rat. Sve joj se čini nevjerojatnim, cijela ta pošast koja je zahvatila Europu. Nacisti, kukasti križevi i tenkovi… Bila je uvjerena da to zlo nikada neće stići u njezin gradić.

No stiglo je. Vianne ostaje sama s kćeri, a u njezinu se kuću doseljava njemački časnik.

Njezin je ljubljeni grad nalikovao nekoć prelijepoj kurtizani, ostarjeloj i omršavjeloj, iznurenoj, napuštenoj. U manje od godinu dana, taj je veličanstveni grad bio otrgnut od svoje suštine beskonačnim topotom njemačkih čizama na ulicama, unakažen zastavama s kukastim križevima koje su se vijorile sa svakog spomenika. (str. 165.)

Viannina mlađa sestra Isabelle izbačena je iz još jedne škole. Dok s tisućama Parižana bježi od vojnika i rata, zaljubljuje se u mladog partizana koji joj slama srce. Brinući se malo ili nimalo za vlastiti život, divlja se Isabelle pridružuje Pokretu otpora. Zadatci koje obavlja isprva su lakši, ali kako se zahuktava rat, tako i Isabelle obavlja sve teže i teže poslove. Vrlo brzo, njezin je život, kao i životi svih onih koje voli, u velikoj opasnosti.

Kako će i koliko rat uništiti živote otuđenih sestara Vianne i Isabelle?

Ima li života nakon rata ili ga on nepovratno oštećuje, toliko da je, kada sve završi, nemoguće nastaviti dalje?

-Znaš li što sam shvatila u logorima? …
Da mi ne mogu dotaknuti srce. Nisu uspjeli promijeniti moju dušu. Moje tijelo… to su slomili prvoga dana, ali ne i moje srce. Što god da ti je učinio, učinio je tvome tijelu. A tijelo će zacijeliti.
(str. 460.)

Dvije sestre, dva različita života

Vianne i Isabelle oduvijek su različite. Još od djetinjstva, otkad im je umrla majka, a otac ih napustio iz nekih svojih razloga, sestre su se, umjesto zbližavanja, potpuno udaljile.

Vianne je poštovala pravila, a Isabelle ih je kršila. Čak i dok su bile djevojčice, dok su tugovale, drukčije su izražavale osjećaje. Vianne je utihnula nakon majčine smrti, … dok je Isabelle bjesnjela, bježala i tražila pažnju. Majka je obećala da će jednoga dana biti najbolje prijateljice. Sada se, više nego ikad, to činilo nevjerojatnim. (str. 98.)

Kristin Hannah: Slavujeva pjesma

I zato, kada u jeku rata neobuzdana Isabelle stiže na vrata Viannina pitomog kućerka, slutimo da će razlike ovih sestara biti jedan od glavnih pokretača radnje. Isabelle želi nešto napraviti, želi se boriti, no Vianne mora misliti na kćer i želi šutjeti, želi se skriti i biti nevidljiva do kraja rata. Kada se k njima doseljava nacistički vojnik, Isabelle je revoltirana. Vianne pak, svjesna da se zlo vrlo lako dogodi, prihvaća njega i svako zrnce dobrote koje joj ponudi. Shvaća da ljudi nisu samo dobri i zli te da postoji mnoštvo onoga između. Iako s ljubavlju i vječnim strahom očekuje suprugov povratak iz rata, mladi joj se vojnik sve češće uvlači u misli.

Gadne se stvari događaju, madame. Nemoguće stvari. Učio sam da budem vojnik, da se borim za svoju zemlju i da se moja obitelj ponosi mnome. Bio je to častan odabir. Što će misliti o nama kad se vratimo? Što će misliti o meni? (str. 278.)

Dirljiva priča o ljubavi i ratu

Iako nisam čitala puno romana ove autorice, shvaćam zašto je milijuni čitatelja toliko vole. I dok me prethodno pročitani roman Njezina bitka i nije nešto oduševio, Vučja djevojčica i ovaj sad, Slavujeva pjesma, jako su mi se svidjeli.

Slavujevoj pjesmi doista ne nalazim mana. Čak me malo podsjetila na moj najdraži ratni roman Aliceina mreža, a kad to kažem, onda znate da je stvarno i više nego dobar.

Priča o dvjema sestrama i načinima na koje pridonose ratu jako je emotivna i iako nećete plakati, nekoliko ćete puta progutati knedlu koja će vam se stvoriti u grlu. Radnja je dirljiva, ali zapravo, ne izvještačeno i zato je životna i sa svime što se događa lako se možemo povezati. Odnosno, lako se možemo zamisliti u cipelama naših glavnih junakinja, bilo da stremimo sigurnosti i šutnji kao Vianne, ili da smo ratoborni i neobuzdani, kao Isabelle.

Kristin Hannah: Slavujeva pjesma

Slavujeva pjesma, nezaobilazno, nosi i snažnu anti-ratnu poruku.

-Teško je zaboraviti… I nikad neću oprostiti.
-Ali ljubav mora biti snažnija od mržnje. Ili za nas nema budućnosti.
(str. 445.)

Ona nam govori ono što svi odavno znamo, ali uvijek se valja podsjetiti – rat ne utječe samo na vojnike. Rad dotiče sve. Žene koje čekaju očeve, muževe, braću da se vrate s fronta. Djecu koja gube djetinjstvo. One koji pomažu iz sjene. I one koji šute i samo se trude preživjeti.

E tu se sad, dakako, postavlja pitanje. Što smo sve spremni napraviti za domovinu? Što smo spremni napraviti za ljude koje volimo? I ono najvažnije – kome ćemo prije priteći u pomoć? Domovini ili voljenoj osobi? Jer ponekad… Ponekad to dvoje stoji na različitim stranama.

Najbolji dio – tajnovita žena s početka

Ono što je mene odmah uvuklo u priču je tajnovita žena koju susrećemo na početku i koja nam pripovijeda svoj život. Jasno nam je da je ona jedna od sestara, no koja? Želeći saznati tko nam priča strašnu priču o Drugom svjetskom ratu, počela sam čitati i… Nisam uspjela stati.

Slavujeva pjesma pročitana je učas. Pred očima su mi promicale pitoreskne slike francuskog sela, okrutnosti rata, prijateljstvo, obitelj, ljubav.

Neke priče nemaju sretan kraj. Čak ni one ljubavne. Možda pogotovo ove ljubavne. (str. 413.)

Roman na ponajbolji način ujedinjuje sve navedeno. Nema preživljavanja bez ljubavi, ona je glavni pokretač svega. Isprepliće se s tragedijom – jer što je rat doli tragedija? I tako ujedinjena, ta dva motiva pričaju nam emotivnu, tešku, napetu, toplu i predivnu priču o ljudima koji su dali najviše od sebe onda kada je to najviše trebalo.

Od mene preporuka!

I ako ste nježnijeg srca, svakako pripremite maramice!

Kristin Hannah: Slavujeva pjesma

Ostali naslovi ove autorice:

Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.

Kako se ne bih ponavljala, klikom na osvrt njezina prethodno objavljenog romana Vučja djevojčica doći ćete i do popisa romana koje je ova plodna autorica dosad napisala.

Gdje kupiti roman Slavujeva pjesma:

Znanje

Ako volite romane koji govore o Drugom svjetskom ratu, ne propustite naše osvrte na sljedeće romane:

Kate Quinn: Aliceina mreža, Lovkinja, Zagonetka ruže, Dijamantno oko

Leila Meacham: Vilin konjic

David Benioff: Grad lopova

Madeline Martin: Posljednja knjižara u Londonu

Tess Sharpe: Sva moja lica

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Sva moja lica: ©Znanje

Prevela Sandra Nikoletić

Tess Sharpe: Sva moja lica

Sva moja lica

Nora O’Malley naizgled je sasvim obična tinejdžerica koja tog jutra dolazi u banku uplatiti novac. U pomalo je kompliciranom i trenutno vrlo napetom odnosu s vršnjacima Wesom i Iris, koji joj prave društvo. A tada, sve se dodatno zapliće kada u banku upadaju dvojica pljačkaša.

Nori je vrlo, ali vrlo brzo jasno da to ni po čemu nije obična pljačka te da razbojnici imaju neki drugi cilj.

Mama mi je običavala govoriti: Daš li čovjeku ono što želi, jest će ti iz ruke. To je još primjenjivije u slučaju pljačkaša banaka čiji se plan potpuno izjalovio. (str. 20.)

Kako joj je jasno – to je tajna. A ona započinje majkom kriminalkom koja je Noru cijelog djetinjstva učila samo dvije stvari – varati i krasti.

Ja, ja sam rođena da budem prevarantica. Stigla sam na ovaj svijet s laži na usnama, sposobnošću da se smješkam i očaram, baš kao i moja majka. Ljudi to zovu šaromom.  Vrlo korisna vještina. Umjeti pročitati ljude i smjesta im se upravo zrcalno prilagoditi. To nije dar ni prokletstvo. To je oruđe. (str. 23.)

Izvodile su svoje prevare na bezbroj maštovitih načina i sada će Nora morati zaroniti duboko u svoju prošlost kako bi našla izlaz iz opasne situacije u kojoj se našla. I nije njoj do sebe – više od svega želi spasiti Iris i Wesa, dvoje od troje ljudi koje voli najviše na svijetu.

Prisjećajući se svih djevojčica koje je nekada bila, Nora u svega nekoliko sati saznaje tko je danas.

Ali, nije Nora jedina koja se drži prošlosti. Jedan mračan lik, dio njezina djetinjstva, vreba iz mraka i čeka pogrešan korak.

A ova bi pljačka mogla biti baš to – veliki pogrešan korak koji će Noru odvući natrag u pakao iz kojeg je došla i koji taji – gotovo svima koje voli.

Osvježavajuće i jako, jako pitko

Sva moja lica roman je koji sam dobila davno, ima skoro godina dana. Zašto ga nisam ranije uzela za čitanje? Nemam pojma, ali znam da sam ga pročitala u treptaju oka! Zabavan, lagan, osvježavajući – Sva moja lica roman je nepravedno zapostavljen! Uopće se ne sjećam da sam o njemu ikad išta pročitala, a evo, jako mi se svidio i imate moje preporuke!

Za početak, stil pisanja je odličan! Glavni je lik tinejdžerica Nora pa je i sam jezik potpuno prilagođen mladima. Nema nepotrebnih komplikacija, nema opisa. Nema lamentacija likova koje se protežu sa stranice na stranicu i čine da vam se sklapaju oči…

Tess Sharpe: Sva moja lica

Toliko mrzim onu izreku što te ne ubije, čini te jačom. Kakvo sranje. Ponekad je ono što te ne ubije gore. Ponekad bi bilo bolje da te ubije. Ponekad te ono što te ne ubije tako slomi da se moraš neprekidno boriti kako bi preživio s onim što je ostalo. (str. 25.)

Čitava se radnja odvija u manje od 24 sata. Poglavlja su kratka, brzo se izmjenjuju, a pozornost nam drži (i ne pušta!) Norino skakanje u prošlost, u dane kada nije bila Nora. Kao što sam već rekla, Sva moja lica sva su Norina lica, jer ona je bila puno djevojčica. A neke od tih curica uvalile su se u prave probleme i naučile Noru svemu što ona danas zna.

Te djevojčice, koje se sastoje od svega tri riječi (vidjet ćete kad budete čitali) i koje jesu i nisu Nora, naučile su je hrabrosti, požrtvovnosti, laganju, šutnji, manipulaciji… Sve su to vještine koje se nadamo da nam nikad neće trebati, ali evo – ponekad se dogodi sasvim slučajna pljačka banke u kojoj nam sve to može dobro doći…

-Što ja obično govorim o nedaćama?
-Ako si pametna, čine te boljom.
(str. 215.)

Teške teme

Sva moja lica mješavina su obiteljske drame i trilera za mlade. Nakon svih onih ubijanja koja redovito čitam, ovaj mi je roman došao kao ogromno osvježenje. Pun humora i zafrkancije, on istodobno progovara o temama koje su bliske ne samo svijetu mladih, nego i onih malo starijih. Majka prevarantica i užasni očevi samo su neke od njih.

Na pristupačan, ali i dubok način, Sva moja lica pričaju nam o tome kako zlostavljanje nisu samo modrice i ozljede koje se vide na koži. Zlostavljanje je puno toga – manipulacija, laži, izvrtanje istine, ucjenjivanje, stav „pretrpi, preživjet ćeš“… Načini na koje roditelji uništavaju svoju djecu mnogobrojni su i svi podjednako okrutni. Ipak, ovaj roman nije obojen crnilom. Iz svake rečenice izbija nada i osmijeh. Volimo Noru, Wesa i Iris te navijamo za njih svim srcem. To troje mladih ljudi tako su lijepo portretirani – mladi, ali bogati iznutra i moramo biti na njihovoj strani, nema nam druge.

Sva moja lica uzbudljiv je roman koji ćete pročitati u hipu. Neobičan je, drugačiji, težak i optimističan istodobno pa se nadam da će i vama, kao i meni, nakon čitanja ostati sladak okus u ustima.

Svakako preporučujem – uvijek – a posebno za ove divne ljetne dane! Ova će vas priča osvježiti poput najfinijeg koktela! 

P. S. Znam da je već hladno i čini se kao da ljeta nikada nije ni bilo. Ipak, ovaj sam osvrt pisala u vrijeme najvećih srpanjskih vrućina i zadnje mi se rečenice jako sviđaju, zato ih ostavljam. Iako nam sada više treba topao čaj, a ne osvježavajući koktel…

Tess Sharpe: Sva moja lica

Ostali romani ove autorice:

Tess Sharpe kaže da su joj knjige spasile život dok je bila tinejdžerica, zato se danas u svojim romanima bavi baš temom odrastanja. Sva moja lica prvi su njen u nas preveden roman.

Gdje kupiti roman Sva moja lica:

Znanje

Nisam dosad još čitala ovako lagan, duhovit, ali i dubok roman. Ipak, budući da su tema tinejdžeri, navodim još neke YA romane koje sam čitala i za koje sam pisala osvrte:

Elena Armas: Ljubavni eksperiment u Americi

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica roman Ljubavni eksperiment u Americi: ©Znanje

Prevela Ana Silić

Elena Armas: Ljubavni eksperiment u Americi

Ljubavni eksperiment u Americi

Rosie Graham u problemima je do grla. Nedavno je dala otkaz kako bi se posvetila pisanju ljubavnih romana, no otada nije napisala ni retka. Osim toga, u njenom se stanu, bez šale, na stropu otvorila ogromna rupa kroz koju je vidjela stvari koje… Koje je bolje što prije potisnuti.

Rosie se tako useljava u stančić svoje najbolje prijateljice Line koja je trenutno na medenom mjesecu. Lina i Aaron presladak su par koji smo imali priliku upoznati u prethodnom romanu Elene Armas, Ljubavna obmana u Španjolskoj.

No vratimo se na Rosie koja, usput budi rečeno, nije rekla prijateljici da će se useliti pa je ova stan na korištenje dala svom bratiću Lucasu.

A Rosie i Lucas imaju prošlost… Toliko tajnu da Lucas za nju niti ne zna, ali Rosie itekako zna jer ju je sama izmaštala u svojoj glavi, pomalo ga uhodeći na društvenim mrežama. I možda je, ali samo možda i samo malo zaljubljena u tog predivno građenog surfera divljih kovrča i nevjerojatna osmijeha.

Uglavnom, taman dok se ona smješta u prijateljičinu garsonijeru, na vratima se pojavljuje Lucas.

Jer ovaj čovjek nije bio slučajni uljez, niti poremećena osoba koja je slučajno naišla na stan moje najbolje prijateljice.
Taj čovjek zbog kojeg sam pozvala policiju bio je Linin bratić.
(Rosie, str. 15.)

Ljubavni eksperiment počinje

Nakon nespretna početka, njih se dvoje dogovaraju da će sljedećih šest tjedana dijeliti stančić, ali ne samo to. Lucas odlučuje pomoći Rosie da probije spisateljsku blokadu izvodeći je na eksperimentalne spojeve koji će joj vratiti inspiraciju za pisanje novog hit-romana.

A rok je sve bliže – još samo osam tjedana – i svaki dan koji prođe bez ijedne napisane riječi i bez mogućnosti da doprem do onoga što je sve donedavno bilo u meni, čini da se osjećam kao da sve propada. Kao da ja propadam. (Rosie, str. 65.)

I tu bi priči bio kraj da se već od prvog susreta njih dvoje luđački ne privlače.

No, oboje imaju neke glupe zamisli o tome zašto ne bi trebali biti skupa.

Bio sam dobro koliko sam mogao biti. Jer ovo je moj novi život. Pritom nisam mislio na život u New Yorku, nego na ovo. Na buđenja u hladnom znoju, s bolnim i napetim mišićima koji su radili protiv mene, a donedavno sam bio na vrhuncu snage. (Lucas, str. 74.)

Hoće li pobijediti razum ili osjećaji lako je pretpostaviti, ali i simpatično za čitati pa zato Ljubavni eksperiment u Americi uzimamo u ruke kada nam treba štivo koje će nam ugrijati srce i opustiti živce.

Elena Armas: Ljubavni eksperiment u Americi

Ljubavna obmana vs Ljubavni eksperiment

Ljubavni eksperiment u Americi nova je simpatična romantična komedija autorice Elene Armas. Njezin sam stil zavoljela čitajući Ljubavnu obmanu u Španjolskoj koja mi je bila jedan od najzabavnijih ikad pročitanih ljubavnih romana! Isto samo očekivala i od Ljubavne obmane koja, premda isto vrlo duhovita, nije dostigla svoju prethodnicu.

Znam da je glupo uspoređivati dva romana, ali vidjela sam da ih puno blogera uspoređuje pa, rekoh, kud svi Turci… Neki više vole Ljubavni eksperiment, ali ja se priklanjam onima koji su na strani Ljubavne obmane. Naime, Aaron i Lina bili su mi puno zanimljiviji par nego Rosie i Lucas. Bili su mi puno životniji i u njihovoj sam priči osjećala više kemije.

Možda će vaši dojmovi biti drugačiji pa, ako volite romantične komedijice, dajte šansu i Ljubavnom eksperimentu.

Nikad se ne zna, možda se i zaljubite.

Zabavna romantična komedija

Ljubavni eksperiment u Americi zabavan je roman, ali ne mogu reći da me u potpunosti osvojio. Kao što sam već rekla, glavni me likovi nisu uhvatili u svoju mrežu. Nekako, nisam se s njima povezala i možda su me mrvicu živcirali. Rosie je… A ne znam… Definitivno previše nešto. Prenježna, presmotana, pre-nešto.

Jer ja sam Rosie. Poznata sam po sabranosti. Ja planiram, racionaliziram, duboko udahnem i prilagodim se bez histerije. Ja sam pouzdana prijateljica i kći.
(Rosie, str. 88.)

Lucas je toliko savršen da mi je to potpuno bezveze. Naprosto nisam povjerovala u to da je stvaran. I njih dvoje previše dramatiziraju oko svojih problema, ona pogotovo. Kao da su djeca. Ali ok, roman je, mašta je, razumijem.

Kao rođeni cinik, velike geste na kraju romana bile su mi smiješne i cringe i nisam ostala zadivljena. Možda mrvicu naživcirana.

Osim svega ovoga što sam nabrojala, a pri čemu bi se dalo zaključiti da mi se roman nije svidio, iznenadit će vas kad kažem da tome uopće nije tako.

Naime, Ljubavni eksperiment opustio me i zabavio. Lagan je za čitanje, recimo na plaži ili na nekim praznicima, kad se traži mozak na pašu. I ne smatram da svi likovi moraju biti kao pravi ljudi, dapače. Knjige i volimo jer nas vode na neko ljepše, bolje i jednostavnije mjesto.

A ima i lijepu poruku pa sam mu zato u svom dnevniku čitanja dala visoku četvorku.

Život je prekratak, previše krhak, da bismo čuvali tajne i živjeli u poluistinama. Makar mislili da time štitimo one koje volimo. Ili sebe. Svoje srce. Jer stvarnost je takva da bez iskrenosti, bez istine, nikada ne možemo istinski živjeti.
(Rosie, str. 374.)

Svakako preporučujem, ali onima koji vole ljubiće. I onima kojima treba odmor od trilera. Za to je dušu dala!

Elena Armas: Ljubavni eksperiment u Americi

Ostali naslovi ove autorice:

Elenu Armas hrvatsko je čitateljstvo upoznalo (i zaljubilo se u njeno pisanje) prijevodom njena prvijenca Ljubavna obmana u Španjolskoj

Gdje kupiti roman Ljubavni eksperiment u Americi:

Znanje

Sarah Hall:  Kako izgaramo

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Kako izgaramo: ©Znanje

Prevoditelj: Silvija Čolić

Sarah Hall kako izgaramo

Kako izgaramo jedna je ozbiljna knjiga. Neće vas zabaviti, opustiti ni relaksirati. Naprotiv, knjiga je to koja teškom temom progovara o smislu života, iskušenjima koja život nosi i emociji ljubavi, zbog koje sve što radimo ima smisla.

Kako izgaramo uvrštena je u sto knjiga koje se preporučuje pročitati u 2024. godini (književna kritičarka Tanja Tolić).

Prvo sam bila zbunjena prijevodom naslova (u originalu Burntcoat) koji u knjizi predstavlja zgradu, odnosno umjetnički paviljon ili atelje. Čitajući knjigu postajalo mi je sve jasnije zbog čega se knjiga zove Kako izgaramo. Zbog tog osjećaja jasnoće odajem priznanje prevoditeljici.

Edith

Edith Harkness upoznajemo u dobi od 59 godina, kada je već ozbiljno načeta bolešću i svjesna da joj je kraj blizu. Edith živi u Burntcoutu. To je ružna zgrada koju u konačnici nitko nije htio kupiti. Zgrada služi Edith kao stan i kao atelje jer je ona poznata kiparica koja je pobrala brojne nagrade. Njezine umjetničke instalacije izazivaju kako ushite, tako i  provokaciju u javnosti.

Moguće je da cijeli život učimo živjeti. str. 86.

Djetinjstvo

Čitavo Edithino djetinjstvo provedeno je u sjeni majčine bolesti. Njezina majka Noemi, poznata spisateljica, doživjela je moždani udar od kojeg se nikad nije potpuno oporavila. Nakon što je otac otišao i Edith ostala sama s majkom, njih dvije žive u neobičnoj simbiozi u kojoj kći preuzima ulogu roditelja, a majka djeteta. I tako dugi niz godina. Sve dok majka nije odselila, a Edith otišla na umjetničko usavršavanje u Japan.

Odrasla sam uz ženu koja je bila sjena onakve majke kakva bi trebala biti, ženu posuđene osobnosti majke koje sam se sjećala iz djetinjstva. str. 72.

Japan

Usavršavanje koje je Edith pohađala u Japanu govori o rijetko poznatoj tehnici obrade drva spaljivanjem. Tehnika ‘shou sugi ban’ proces je ​​ugljeniziranja cedra, čime ga se čini vodootpornim. Na taj način jača se sama struktura drva. Japanci smatraju da se tako čuva integritet drveta i povećava njegovu ljepotu.

Ljubavnici

Edith se upušta u seksualnu vezu s Halitom, vlasnikom malog restorana. Igrom slučaja, njihovo se druženje pretvara u ozbiljniju vezu, nakon zatvaranja svih javnih prostora pojavom pandemije. Edith i Halit su stjecajem okolnosti upućeni na zajedničko življenje, a zapravo se ne poznaju. Postepeno, njihova priča o ljubavi u pozadini smrtonosne epidemije prelazi granice same bolesti.

Dojam o djelu

Kako izgaramo obiteljska je drama. Neuljepšana, životna, teška, ali knjiga koja daje jasnoću.

Glavna junakinja, koja nam u prvom licu priča svoju životnu priču, osjeća da je život svrhovit samo kroz kreaciju koju ostavljamo iza sebe. U njenom slučaju, njezina je kreacija i životna i umjetnička.

Na umjetničkoj polju Edith je pobrala mnoge lovorike, ali na onom životnom priča nam priču koja je veća od nje same. Njezina je kreacija ljubav, ne samo prema voljenom biću, već prema čovjeku koji je teško obolio i kojemu ne mogu pomoći ni medicina mi institucije.

Edith, koja sagorijeva metaforički kao i drvo koje obrađuje, brigom za ljubavnika postaje sve čvršća i čvršća, svjesna da je i njezina luč života počela lagano dogorijevati.

Ovo je knjiga o jednom neobičnom životu, životu punom kreativne ljepote, senzualnosti. Priča o uživanju u malim trenutcima radosti. Priča o patnji, boli i emotivnim ranama koje život nosi.

Edith je žena koja svoju bol i patnju iskazuje svojim radovima. Njezine kreacije vrište u tišini, nemoćne promijeniti svijet na putu novog razaranja . Zadnje djelo koje izrađuje ogromna je struktura tipa anđela sjevera, nacionalni spomenik mrtvima, instalacija koja će trajati dugo nakon njezine smrti.

Metafora koju knjiga nosi istovremena je za živa bića i čovjeka i drvo. Da bi trajali, trebaju prvo sagorjeti.

Knjiga postavlja mnoga pitanja: Koliko nam življenje uz teško oboljelog člana obitelji mijenja vlastiti život? Koliko smo se spremni žrtvovati za bližnje, a koliko za ljude koje ne poznajemo? Jesmo li moralni ako se nismo u stanju brinuti za teško oboljelog člana obitelji i mnoga druga.

Sarah Hall Kako izgaramo

O autoru:

Sarah Hall ovaj je roman počela pisati prvog dana prvog lockdowna 2020. godine, s ciljem da obilježi apokalipsu nastalu nakon pandemije corona virusa. Kako izgaramo njezin je šesti roman.

Gdje kupiti:

Znanje

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Stvarni život: ©Znanje

Prevela Maja Ručević

Priče služe tome da se u njih stavi sve što nas plaši, tako smo sigurni da se to neće dogoditi u stvarnom životu. (str. 6.)

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Stvarni život

Demo je naselje nazvano tako jer je trebalo biti demo-verzija prosperitetnog i ugodnog naselja, a postalo je otrcano i otužno. Tamo, u jednoj naoko običnoj kući, žive djevojčica, njezin mlađi brat, majka i otac.

Djevojčica je naša pripovjedačica. Ima deset godina i najviše na svijetu voli svog malog bracu Gilesa i njegov predivni, nevini osmijeh. Polako ulazimo u priču dok nas djevojčica upoznaje sa svojom obitelji.

Otac je tiranin, nasilnik, lovac, čiji zastrašujući hobi u kući ima i posebnu sobu. Sobu leševa, u koju na počasna mjesta stavlja sve zvijeri koje je ubio i čijim se prepariranim tijelima ponosi.

Moja se majka bojala mog oca. I mislim da je … to otprilike sve što mogu reći o majci. … Ne znam je li postojala prije nego je upoznala njega. Pretpostavljam da jest. Sigurno je sličila nekom primitivnom … obliku života. … A s godinama, u dodiru s mojim ocem, to ne bogznašto malo-pomalo ispunilo se strahom. (str. 3.)

 Majka je ameba ispunjena strahom. Mari samo za vrt i svoje koze.

Sve je to manje bitno dok djevojčica ima svog voljenog brata.

A onda, jednog sunčanog i po svemu vedrog dana, stravična nesreća sve mijenja. Nešto zlo i mračno nastanjuje se u Gilesu. Više se ne smije, a djevojčica gubi sve što je voljela.

Smrt je stanovala kod nas. I promatrala me svojim staklenim očima. Pogledom mi je grizla zatiljak, uživala u slatkastom mirisu mog malog brata. (str. 33.)

Tijekom sljedećih pet godina, koje prolaze poput treptaja oka zrcaleći se u kratkim, oštrim poglavljima, djevojka pokušava spasiti brata od zla koje u njemu neumorno buja…

No, stvarni život nije bajka. On je strašan, hladan i uništava najslabije, baš poput njena oca koji tek čeka da pokaže svoju najokrutniju stranu.

Stvarni život je brutalan!

Roman Stvarni život kupila sam sasvim slučajno. Naime, auto mi je bio na servisu pa sam, čekajući, šetala po Konzumu i ugledala punu kutiju knjiga po 5 eura! I to ne mala KDS izdanja, nego ona prava. Bacila sam oko na par romana pa odabrala Stvarni život i Daleku zemlju autorice Melisse Albert. Nju još nisam pročitala i, najiskrenije, ne znam kad ću, ali sadržaj Stvarnog života toliko me vukao i nisam mogla odoljeti.

Joj, koliko NISAM pogriješila!

Roman je sjajan! Brutalan, strašan, mračan. Nisam mogla prestati čitati. Ima svega dvjestotinjak stranica, font je velik, a poglavlja kratka pa se pročita u jedno popodne! Ali, ljudi, kakvo popodne!

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Magija je mrtva. To je priča za malu djecu. A ja više nisam bila dijete. (str. 85.)

Uživala sam i užasavala se svake riječi. Ono što nam je spisateljica ponudila na ovim stranicama priča je koja se pamti, koja ostaje u mozgu još dugo nakon čitanja. Može se čitati i kao najnapetiji triler i kao teška, razorna obiteljska drama koja smrdi na krv, iskonsko zlo i duboki, paralizirajući strah.

Obuzeo me strašan umor. Pitala sam se je li sve to uopće vrijedno muke, možda sam premalena, preslaba da bih se suočila s tim odvratnim kaosom koji je preplavio moj život. Željela sam spavati i nikad se ne probuditi iz sna. (str. 132.)

Ipak, što je najbolje od svega, ispod sve te okrutnosti, nasilja i boli plamti ljubav toliko snažna da tjera djevojčicu, našu glavnu junakinju, na borbu protiv te surove stvarnosti.

Ima stvari koje jednostavno ne možemo prihvatiti jer ćemo u suprotnome umrijeti. A meni se nije umiralo. (str. 143.)

Velika, ali velika preporuka

Nemam vam još puno toga reći, osim da je Stvarni život roman koji je baš pozitivno iznenadio. Budući da uopće nisam čula za njega prije nego sam ga kupila, imala sam nikakva ili vrlo niska očekivanja. Na kraju, pročitala sam ga u dahu.

Ima ljudi koji će vam naoblačiti nebo, koji će vam ukrasti veselje, koji će vam sjesti na ramena kako bi vas spriječili u letu. Njih ostavite daleko od sebe. (str. 13.)

Ne znam kakvi ste s temama obiteljskog nasilja i općenito temama koje su surove i zvjerske, ali ako su vam se svidjeli romani Smola, Kći kralja močvare, Vrisak i tišina, Drago dijete, svidjet će vam se i ovaj.

Ono što znam da se nekima nije svidjelo jesu kratke, hladne rečenice koje kao da onemogućavaju povezivanje s glavnom junakinjom, neimenovanom djevojčicom/djevojkom. Međutim, meni je to bilo vrhunski odrađeno. Baš zbog tih rečenica koje su doslovno žarile mozak, shvaćala sam stvarni život te djevojčice. Ne ono što se projicira prema vani, već ono što je unutra, u njoj, unutar „sasvim obične“ kućice u nerazvijenom predgrađu.

Kraj mi je bio očekivan, ali odličan. Zraka sunca u nepreglednoj tami.

Pročitat ću ga, sasvim sigurno, još jednom. Najmanje još jednom.

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Ostali naslovi ove autorice:

Stvarni život roman je prvijenac autorice Adeline Dieudonne, koji je dobio čak 14 književnih nagrada, među kojima se ističe nagrada Fnac za roman godine.

Gdje kupiti roman Stvarni život:

Znanje

David Benioff: Grad lopova

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Grad lopova: ©Znanje

Prevoditelj: Iva Šrot

David Benioff Grad lopova

Grad lopova

Grad lopova jedna je od onih priča koju ćete zauvijek pamtiti. Premda se radi o ratnom romanu, nije mu svrha pripovijedati o ljudskim žrtvama koje svaki rat nosi sa sobom bez obzira na kojoj su strani zaraćene vojske. Knjiga je to o onima koji će iskoristiti svu svoju domišljatost, hrabrost i ludost kako bi se izvukli iz nametnute im realnosti i sačuvali živu glavu.

Moji mi ljudi govore da u Lenjingradu nema jaja, ali ja vjerujem da u Lenjingradu ima svega, čak i sada, samo su mi potrebni pravi ljudi da ih pronađu. Dvojica lopova. str. 45.

Lev i Kolja

Dva mladića, spojena igrom slučaja – Lev, sramežljivi tinejdžer i zaljubljenik u šah i Kolja, umjetnik i povremeni pisac, a zapravo vojnik Crvene armije, proputovat će ratom opustošenom unutrašnjosti Rusije po neobičnom zadatku. Sve što pri tom doživljavaju predstavlja svakodnevnu borbu za preživljavanje tamo gdje su šanse da živi dočekate sutrašnje jutro manje od makova zrna.

Susret u ćeliji

Nakon što je šesnaestogodišnji Židov Lev bačen u ćeliju zbog krađe noža preminulom njemačkom padobrancu, u istu ćeliju ruske vlasti smještaju i kozačkog mladića Kolju pod optužbom da je dezerter. Kako bi se spasili od pogubljenja, pristaju na nagodbu s ruskim generalom koji za tjedan dana udaje kćer. Trebaju pronaći tucet jaja potrebnih za svatovsku tortu generalove kćeri.

Premda se to čini naoko jednostavan zadatak, stvarnost je puno surovija. U gradu razorenom ratom ne samo da nema jaja, već nema hrane uopće pa su krađe, otimačine i ubojstva svakodnevna pojava.

Lev i Kolja kreću u potragu po gradu lopova

Putujući razorenom zemljom u potrazi za tucetom jaja, Lav i Kolja bježe od svakakvih užasa. Nagledaju se strašnih ubojstava, čak i kanibalizma te posvemašnjeg ludila u nedostatku hrane. Okamenjeni užasima rata, predah nalaze u ruskom selu s utamničenim ruskim djevojkama. Ali svaki privid normalnosti nestaje dolaskom jutra kada Nijemci ulaze u selo. Bježeći, momci upoznaju hrabre ruske vojnike. Zaljubljivog Leva posebno se dojmi snajperistica Vika. Ali rat nije mjesto na kojem možete naći ljubav.

To je, shvatio sam, bio njegov veliki talent-opasnost ga je smirivala. str. 64.

Dojam o djelu

Grad lopova, osim što je napeta priča o ratnim zbivanjima za vrijeme Drugog svjetskog rata i intimna priča o pretvaranju nesigurnog dječaka u muškarca, priča je o razvijanju jednog istinskog prijateljstva koje se ni u kakvim drugim okolnostima ne bi dogodilo.

Dvojica prijatelja, koji se ni po godinama ni po odgoju i odrastanju vjerojatno nikad ne bi sreli, svjedoče užasima rata pružajući jedan drugome emocionalnu, psihičku, duhovnu i tjelesnu podršku u svim suludim situacijama na koje nailaze i koje samo rat može oživotvoriti.

Priča koja se odvija u nepunih sedam dana obilježila je živote dvaju mladića kao da su proživjeli čitav jedan vijek. Mladići koje je rat zatekao između dvije suprotstavljene sile nemaju nikakvih drugih želja osim preživjeti. Lev, naivan i sramežljiv dječak, izrastao je u samo sedam dana u samouvjerenog i mudrog mladića koji taktički zna nadjačati protivnika. Kolja, kozački šarmer i miljenik žena, naizgled čvrst i siguran u sebe, pokazao je svoju emocionalnu, poetsku stranu kao nesuđeni spisatelj.

Na osnovu sjećanja svog djeda, autor David Benioff napisao je roman koji je toliko dirljiv i toliko strašan sa životnim primjerima o tome kako rat oduzima ljudskost. Koliko god je zastrašujući, istodobno je duboko emocionalan i ujedno duhovit, s filozofskim crticama o životu i svijetu.

Roman krasi jedinstven stil u kojem čitatelj ima mogućnost zastati, osmjehnuti se, vratiti se u neratna vremena, kada se na uglovima raspravljalo o umjetnosti i filozofiji, udahnuti zrak i vratiti se ponovno u sasvim neuobičajenu ratnu priču. Priču koja je prava književna senzacija.

Moja velika preporuka za Grad lopova.

David Benioff Grad lopova

O autoru:

David Benioff široj je publici poznat kao renomirani filmski scenarist.
Rođen je u New Yorku kao David Friedman, a kasnije je uzeo majčino djevojačko prezime Benioff.
Magisterij je položio na University of California u Irvine-e iz kreativnog pisanja.
Njegova prva uspješnica, “The 25th Hour”, pretvorena je u popularan film, nakon čega su uslijedili daljnji uspjesi ispisani scenarijem za megaspektakl “Troju” i “Wolverine” te adaptacijom “Goniča zmajeva” za filmsko platno. U braku je i ima troje djece.

Gdje kupiti roman Grad lopova:

Znanje

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige S ljubavlju, Pamela: ©Znanje

Prevela Dunja Dernej

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

S mojom pričom
može se poistovjetiti –
djevojka iz male sredine
koja se nekako zapetljala
u vlastitom snu.
(str. 12.)

S ljubavlju, Pamela

Prvo na što svi pomislimo kad čujemo ime „Pamela Anderson“ jest – seks bomba. To i mora biti tako. Čitava njezina karijera stvorena je na stereotipu glupe sisate plavuše. U zvijezde je lansirana 1990-ih godina, u mega popularnoj seriji Baywatch u kojoj je glumila predivnu spasiteljicu s plaže koja cijeli dan u slow-motionu trčkara plažom, a grudi joj zaigrano, tek mrvicu sputane crvenim kupaćim kostimom, skakuću gore-dolje. Pamela Anderson jedna je i od najpoznatijih Playboyevih zečica i krasila je više od jedne duplerice.

Povijest se često izmjenjuje kako bi se od čudovišta napravili junaci. Ili obrnuto. S vremenom istina uvijek izađe na vidjelo. (str. 17.)

U memoarima S ljubavlju, Pamela ova nam glumica i aktivistica pokušava iznijeti svoju pravu priču. Pokušava nam pokazati da je više od svoga tijela i pruža nam istinitu priču o svom životu i uspjehu.

Od traumatičnog djetinjstva, preko Playboyeve vile do povratka na rodni otok Vancouver, Pamela prozom, ali i začuđujuće zanimljivom poezijom, oslikava svoj život i postupke koji su je doveli upravo ondje gdje danas jest.

I,
bit ćete dobro.
Da je bar to meni netko rekao.
I da jesu
da sam
im bar vjerovala.
(str. 14.)

Uvodna pjesma

Prije čitanja, o Pamelinoj sam autobiografiji čula sve najbolje. Čula sam da je ovom knjigom dokazala da nije priglupa plavuša, da je dokazala da je pametna i sposobna te da se u njoj krije puno više od osrednje glumice s izvanrednim tijelom. Pisalo se da je S ljubavlju, Pamela emotivna proza i još emotivnija poezija. Da ova seks bomba zna i pisati. Da je užitak za čitanje.

Znala sam da imam čudnije talente od ljepote… (str. 87.)

Osim toga, moja je prijateljica bila oduševljena njezinim dokumentarcem Pamela’s garden of Eden. Rekla mi je da je otkrila jednu potpuno novu Pamelu, sasvim drugačiju od one kakvom je mediji prikazuju, a javnost doživljava.

Zato sam, dakako, bila ekstra uzbuđena kada sam napokon našla vremena za čitanje. I počelo je, priznajem, jako JAKO dobro. Uvodna pjesma u kojoj sažima čitavo svoje postojanje veoma mi se svidjela i priznajem – i ja sam pomislila sve ono s početka ovog ulomka. Da, Pamela zna pisati! Da, ovo je tako dobro i pitko i emotivno.

A onda… Više nije bilo takvo.

Biti slavna osoba bilo je poput
Neobične bolesti
Koju ne možeš isprati.
(str. 121.)

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

… i sve ono kasnije

Osim te uvodne pjesme, malo mi se toga zapravo svidjelo. Nije stvar u tome da su ovi memoari loši. Dapače, vrlo se lako i brzo čitaju. Na samom početku, u poglavljima koja se bave njezinim djetinjstvom, čitatelj doista uživa. Rečenice su jednostavne, slikovite, pomalo naivne. Svakako čudne, ali još ih prihvaćate. Mislite (ja sam mislila) – piše iz perspektive djeteta. Opisuje ono što ju je ranilo, nepovratno oštetilo.

Nisam nikome mnogo govorila o svom kućnom životu. To je bilo osjetljivo i duboko sam u sebi razumjela da nam je jednostavno takva sudbina. Bila sam zahvalna na onome što imamo. Ne bih mogla preživjeti svoj odrasli život bez snage koju sam rano naučila skupiti. (str. 39.)

A onda Pamela odraste. A rečenice su i dalje… Ha, držat ću se riječi „naivne“. I tu mi je sve postalo pomalo iritantno. Možda kvaliteta memoara S ljubavlju, Pamela naprosto ovisi o čitatelju. Ja sam realna. Cinična na način koji i mene samu ponekad živcira. Nisam žena s ljubičastim oblacima u očima. I kad Pamela opisuje svoj uspjeh, svoje poziranje za Playboy, posjet Playboyevoj vili, a to zvuči kao šetnja po rajskoj cvjetnoj livadi, kao životni san svake djevojčice… Ma daj me nemoj! Nemojte me krivo shvatiti, neka svatko radi što hoće, ali nemojmo se zavaravati. Kad vas polugole fotografira čitava svita, teško da samo zatvorite oči i prestanete biti sramežljivi. A tako ste STRAAAAŠNO sramežljivi i bojažljivi.

Nemojmo se zavaravati.

Nitko od nas ne zna Pamelin stvarni život, daleko od toga. Ali svi znamo glavne dijelove koje su mediji itekako dobro popratili. Ona nam sama daje nov pogled na sve to, dodaje i neke situacije koje javnosti nisu poznate, ali nekako mi to sve zvuči suhoparno i bez emocija. Određeni su dijelovi kao ravna crta na onom aparatu koji mjeri otkucaje srca.

Htjela bih reći još samo nešto što me živciralo pa ću se onda okrenuti k onom što mi se ipak svidjelo. Dakle, moj dojam nije da je Pamela ovom knjigom pokazala koliko je pametna i koliko zna pisati. Meni se čini da ona većim dijelom samo lupeta i TRUDI se da to zvuči super pametno, dojmljivo i emotivno, ali previše truda ima kontraefekt. Nisam povjerovala. Neke su rečenice toliko isforsirane da su mi se oči okretale oko glave od silnog kolutanja.

Nisam bila sigurna koliko puta srce može biti slomljeno. Valjda koliko god je puta potrebno. (str. 234.)

Volite li memoare?

Ajmo sad na pozitivno.

Dijelovi koji su u stihu zanimljivi su i imaju duha. Najviše sam citata izvukla baš iz tih dijelova. Fora mi je što tu i tamo iz teksta izvire humor pa mi se čini da bi Pamela, u stvarnosti, mogla biti simpa i duhovita žena.

Sviđa mi se njezina silna ljubav prema sinovima, za koju se stvarno vidi da je iskonska, duboka i prava. Jako je lijepo što s ljubavlju i poštovanjem piše o bivšem suprugu Tommyju Leeju. I sama priznaje da su muškarci njezina propast, ali i to da je njega od svih voljela najviše.

Muškarci su moja propast. I probala sam ih svakakve. Zajednički nazivnik sam ja. Shvaćam da ratujem samo sa sobom kad se radi o ljubavi. (str. 244.)

Oprostite na tome što sam pisala puno, razvezala sam, možda nepotrebno.

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

Na kraju, pitam vas – volite li memoare? Ako da, nemojte se plašiti mojih riječi, uzmite knjigu S ljubavlju, Pamela. Možda se ugodno iznenadite. Čini mi se da bi ona mogla biti jedna od  knjiga uz koje će mnogi provesti ljeto. Mislim da je dobar izbor za plažu, sunce i more.

Završavam ovaj osvrt riječima kojima je ona završila svoje memoare.

Čini se da ništa nije nemoguće.
Samo nas izbjegava.
Niste sami u ovome.
Nastavite tražiti.
Uvijek postoji planina za penjanje.
S ljubavlju,
Pamela
(str. 261.)

Ostali naslovi ove autorice:

Pamela Anderson (1967.) američka je glumica najpoznatija po ulozi C.J. Parker u hit-seriji Baywatch. Svoj poprilično turbulentan život pokušala je javnosti približiti autobiografijom S ljubavlju, Pamela, no svi će poznavatelji njezina lika i djela lako uočiti da je podosta toga i preskočila.

Mislim da je neke dijelove bolje ostaviti neizrečene…
Neka ostanu nemoćni.
(str. 231.)

Udavala se šest puta, no često ističe da je njezina najveća ljubav njezin prvi suprug Tommy Lee Jones, s kojim je, u trogodišnjem braku, dobila dvojicu sinova na koje je silno ponosna.

U novije vrijeme, Pamela se kani glume, a više se posvećuje zaštiti prirode.

Veoma je popularan i njezin dokumentarac Pamela’s garden of Eden, u kojem pratimo njezin život na otoku Vancouver, gdje se bavi restauracijom imanja koje je naslijedila od svoje bake.
Evo i trailera:

Osim toga, na temelju njezina života, snimljena je i serija Pam&Tommy za koju sama Pamela nema riječi hvale. Smatra da je ona nastala samo kako bi ljude podsjetila na kućni seks-video koji su ona i Tommy snimili i koji ih je, kako kaže, vjerojatno i koštao braka.

Gdje kupiti knjigu S ljubavlju, Pamela:

Znanje

Volite li čitati biografije i autobiografije, na blogu Mala od knjiga nećete se baš usrećiti, ali evo. Čitala sam memoare Matthewa Perryja, Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar te fiktivnu biografiju još jedne plave seks-bombe, Marilyn Monroe, dakako, pa virnite na osvrt romana Plavuša, autorice Joyce Carol Oates.

Kolegica je čitala Šerbedžijinu autobiografsku prozu Poslije kiše.

Harlan Coben: Velika iluzija

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Velika iluzija: ©Znanje

Prevoditelj: Vojko Plovanić

Harlan Coben Velika iluzija

Knjiga je prevedena kao Velika iluzija, dok je izvorni naziv “Fool me Once” (Namagarči me samo jednom). Mislim da je u ovom slučaju prevedeni naslov bolji od originala jer je sve što pročitate i sve što mislite da se događa u ovoj knjizi velika iluzija. U novom izdanju, knjiga je naslovljena atraktivnom naslovnicom iz istoimene serije.

Coben se još jednom pokazao kao majstor kaosa koji se iz totalne zapetljanije postepeno otpetljava i čuva zadnji trik za sam kraj romana, baš kao mađioničar svoju najbolju točku u velikom finalu.

Maya postaje udovica

Na samom početku knjige upoznajemo Mayu, bivšu vojnu pilotkinju, na sahrani supruga Joea, nedavno ubijenog u Central Parku. Dvojica maskiranih napadača zaskočila su Mayu i Joea i ustrijelila ga pred Mayinim očima. Maya se spasila bijegom, još uvijek iscrpljena od vojne službe i stresnih odluka koje je morala donijeti. Pod kontrolom psihijatra i s dijagnosticiranim PTSP-em, Maya se nastavlja brinuti o dvogodišnjoj kćeri Lily. Ali Joeva  bogata i moćna obitelj Burkett ne želi da Maya sama odgaja Lily.

Željela je Joeu reći nešto duboko, nešto što bi i jednom i drugom zaokružilo priču, ali riječi nisu dolazile. str. 9.

Maya postavlja kameru

Prijateljica Mayi poklanja skrivenu kameru kako bi nadgledala dadilju koja brine o njezinoj dvogodišnjoj kćeri Lily. Pregledavajući snimke, užasnuta Maya ugleda ubijenog supruga kako se igra s Lily. U želji da sazna što se događa i gubi li pamet, Maya shvaća da svi putevi vode do obitelji Burkett. A tamo su Joeva majka Judith, pokojnikov brat Neil i sestra Caroline. Počinje istraživati cijelu obitelj, pogotovo jer je i Joeov brat Andrew prije više godina preminuo u sumnjivim okolnostima.

Prva misao bila joj je vrlo jednostavna, instinktivna i primitivna: ubij neprijatelja. str. 139.

Policija ne vjeruje Mayi

Dok Maya istražuje Burkettove, i nju istražuje policija. Roger Kierce, detektiv za ubojstva NYPD-a koji vodi istragu Joeova ubojstva, uvjeren je da Maya zna više nego što govori. Previše je smrti oko Maye. Prije četiri mjeseca ubijena je i Mayina sestra koja je radila kod Burkettovih i njezina smrt nije do kraja razjašnjenja. Dok Maya prati Burkettove, a detektiv Mayu, još se nekoliko igrača uključuje u samu igru i smrtonosno klupko tek se počinje zapetljavati…

Dojam o knjizi Velika iluzija

Kao i uvijek kad je riječ o Cobenu, ne možete pogoditi u kojem će se smjeru rasplesti radnja romana. Po mom mišljenju, to je  najveći Cobenov adut. 

Roman Velika iluzija, po kojem je snimljena i vrlo popularna serija, vrlo je napet, a radnja  zagonetna i puna obrata. Joeva  bogata obitelj prepuna je tajni i zataškavanja, kao i sve bogate obitelji koje su se održale na vlasti spregom novca i moći,  te razgranale paukovu mrežu u političkim i menadžerskom krugovima. Već od početka jasno je da je obitelj Burkett zbila redove i njihov je oklop teško probiti. Nasuprot zatvorenih i nedodirljivih Burkettovih, autor stavlja otpuštenu vojnikinju.

Kao glavni lik, Coben u radnju uvodi emocionalno ranjivu i oštećenu vojnikinju koja dobiva nečasni otpust zbog krivo donesene odluke i koja boluje od PTSP-a. Na taj način, Coben sugerira da Maya nema dovoljno kapaciteta da istraži što se stvarno događa.

Ali Maya s velikom tvrdoglavošću nastavlja istraživanje iz jednostavnog razloga – nema što izgubiti. Sama završnica romana šokantna je i neočekivana, ali na svoj način genijalna i razumljiva.

Ako ste u napasti prvo pogledati seriju, a zatim pročitati knjigu – sugeriram – NEMOJTE! Knjiga pruža puno više od serije. Moja mala zamjerka knjizi je nedovoljno opisan lik detektiva Rogera Kiercea kojem je u seriji dana puno veća osobnost i značaj nego u knjizi.

S obzirom da volim Harlana Cobena, meni je knjiga odlična. Možda je nećete predugo pamtiti, ali zabavit će vas, zaintrigirati i šokirati na samom kraju. Za mene, dovoljno.

Ako se želite još malo bolje upoznati s ovim piscem, pročitajte recenziju romana Utočište.

Harlan Coben Velika iluzija

O autoru

Harlan Coben (1962.) izdavački je fenomen. Njegovi romani prodani su u više od 60 milijuna primjeraka i zauzeli su vrhove ljestvica bestselera diljem svijeta. U svojim psihološkim trilerima tematizira problematiku američkog suvremenog društva, uz mnoštvo akcije i napetosti koji često završavaju s dvostrukim ili trostrukim obratima.

Gdje kupiti knjigu Velika iluzija:

Znanje

Kristen Loesch: Porculanska lutka

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Porculanska lutka: ©Znanje

Prevela Mirta Jambrović

Kristen Loesch: Porculanska lutka

U nekom dalekom kraljevstvu, u nekoj davnoj zemlji, živjela djevojčica što izgledaše baš kao njezina porculanska lutka. Ista hrđavozlatna kosa. Iste crne oči. Čak i majka te djevojčice jedva razlikovaše nju i lutku. … ni ona više nije umjela razlikovati sebe i nju. Toliko dugo da više nije bila sigurna je li ona djevojčica; je li ona ta koja je stvarna. (str. 1./2.)

Porculanska lutka, 1991.

Rosie je doktorandica na Oxfordu. Ima pomalo uštogljenog zaručnika Richarda, majku alkoholičarku i pažljivo skrivenu, duboko zakopanu krvavu prošlost.

Naime, Rosie i njezina majka ne tako davno pobjegle su iz Rusije pred mecima mafijaškog ubojice i otada su prisiljene skrivati se. Ili nisu? Rosie, pravim imenom Raisa, više ni sama ne zna što je istina, a što laž. A kad majka umre i ostavi joj bilježnicu punu bajki koje više zastrašuju nego smiruju, Raisa poželi otkriti nešto više o svojoj prošlosti.

…uvijek sam mrzila njezine priče. Nakon što mama zaviri u čašicu, jedino one postaju življe, dok se sve ostalo na njoj prigušuje. Neobične male vinjete, bajke u malom, često s prizvukom noćnih mora. (str. 11.)

Aleksej Ivanov, proslavljeni povjesničar i disidentski pisac, vraća se u rodnu Rusiju. Potrebni su mu suradnici pa se Rosie javlja na njegov oglas. Uskoro s njim odlazi u Rusiju, odlučna ne samo otkriti tko je ona, već i tko je ubojica zbog kojeg je ostala bez voljenog oca i sestre.

„Počet će boljeti“, kaže, „povratak kući. Zato što ćeš tada susresti nekadašnju sebe. A jedna mora ubiti drugu.“ (str. 58.)

Porculanska lutka, davnije

Mlada Tonja živi kao ptica u zlatnom kavezu. Bogata je, ili joj je barem muž Dimitrij bogat. No stvari u njihovom braku nisu onakve kakvima bi trebale biti.

Nema kamo otići, nigdje ne mora biti.
Je li ovo sloboda? Ili prostran kavez?
(str. 31.)

Jednog dana, zorom tražeći utjehu od rijeke Neve, začuje gorljiv glas mladog boljševika Valentina Andrejeva. Ruska revolucija donosi prevrat cijeloj zemlji, no Tonja, Valentin i Dimitrij zahvaćeni su njome na sasvim drugi način.

Rosie istražuje svoj život, Tonjin život i život svih onih ljudi koji povezuju njih dvije. Ako su uopće ikako i povezane jer ono što će Rosie saznati poljuljat će do temelja sve ono što je znala i čega se sjećala. Istina je negdje u majčinim mračnim pričama, na zidovima nekoć bogataškog stana, u ruskoj zemlji natopljenoj krvlju.

Kristen Loesch: Porculanska lutka

Ljubav na prvi pogled

Već na prvi pogled, prije čitanja, Porculanska lutka osvaja predivnom, prelijepom naslovnicom. Toliko je lijepa da odmah želite započeti s čitanjem, ali i kratki sadržaj i više nego obećava. Tako da, čim sam u ruke dobila ovu ljepoticu, odlučeno je – ona se čita sljedeća!

I doista, Porculanska lutka lijepa je i iznutra koliko izvana! Priča je predivna – mračna, a čarobna. Prelijeva se iz prošlosti u sadašnjost i obrnuto. Svatko je netko drugi i svi su nekako povezani. Čitanje ovog romana je poput odgonetavanja najzapetljanijeg obiteljskog stabla. Ako ste ljubitelj takvog nečega, voljet ćete ovaj roman.

Na neki mi je način draže kad je očito da je nešto loše: krv posvuda, majka jeca, policija se dovikuje, a otisci cipela mafijaškog ubojice po cijelome su stanu.
No ovo ne podnosim. Kad znaš da nešto nije kako treba, ali ne možeš dokučiti što.
(str. 114.)

Čitajući ovaj roman, kao i Ženski krug dame Tan prije njega, shvatila sam da sam veliki obožavatelj obiteljskih saga. Povijesnih romana koji se čitaju poput najboljeg trilera. Raskošnih priča koje bubre životom, tugom i radošću, ljubavlju i iskonskom mržnjom. Čini mi se da me ovakva štiva zapravo oduševljavaju više nego ono što sam mislila da volim najviše – trileri. Tako da, Porculanska lutka u meni je pobudila onaj iskonski užitak u čitanju, kad jedva čekate doći do kraja i, u isto vrijeme, nikad ne želite završiti. A onda neminovno dođe kraj i…

Nešto nedostaje.

Petica, ali…

U svom dnevniku čitanja dala sam ovom neobičnom romanu peticu, no, kao što vidi iz prethodne rečenice, kraj nije iste kvalitete kao i ostatak priče. Odnosno, završetak je mrvicu zbrčkan i imam dojam da ga je autorica napisala na brzinu, zaboravljajući bolje povezati niti koje su nas uporno i čvrsto vukle na čitanje. Ni godine mi nisu sjele pa mi je zato kraj bio pomalo neuvjerljiv.

Ipak, nemojte dopustiti da moje riječi ili ovaj zbrzan kraj utječu na vašu odluku i da vas, ne daj Bože, odgovore od čitanja. Porculanska lutka vrijedna je vašeg vremena. Pronaći ćete tu prelijepu ljubavnu priču, izdaju, okrutnost i licemjerje. Nevinu pogrešku koja vodi u težak život i još goru smrt.

Meni su se, više od svega, svidjele bajke. Kad Raisa iz majčine bilježnice čita tamne, zloslutne retke pitajući se što se u njima krije, gotovo se naježite. Onda pretkraj, kad se Tonja prisjeti istine o sebi, kad je miris vrati u dane koje je duboko potisnula, vrtjet ćete glavom u nevjerici.

Bez obzira na to jeste li naslutili rasplet ili vas je potpuno iznenadio, vjerujem da će Porculanska lutka biti jedan od romana koji ćete pamtiti i koji će se naći na mnogim listama najboljih romana pročitanih u 2024. godini.

… sjeti se da u ovoj zemlji ne biraš između dobra i zla, nego između života i smrti. (str. 212.)

Kristen Loesch: Porculanska lutka

Ostali naslovi ove autorice:

Porculanska lutka debitantski je roman autorice Kristen Loesch.

Gdje kupiti roman Porculanska lutka:

Znanje