Nakladnik Hena com, Zagreb 2017.
Naslovnica knjige Poslije kiše: ©Hena com, Biblioteka Verbarij
Poslije kiše- autobiografska proza
Knjiga Poslije kiše jedan je vrlo iskren roman. Rade Šerbedžija u ovoj autobiografskoj prozi vrlo emotivno, toplo i bez zadrške opisuje svoj život od trenutka kada je s obitelji otišao u SAD jer više nije mogao biti dio balkanskog miljea u kojemu „ ili si naš ili si njihov“. Međutim, dolaskom u Ameriku shvaća da koliko se god trudio, učio jezik, navike i kulturu, uvijek ostaje stranac. I, za sve one koji su (priznajem, i ja sam bila jedna od takvih) pomislili: Pa dobro, koga ima ovaj Rade tamo u Americi da ga tako gura?, daje jednostavne i prekrasne opise zgoda i nezgoda kroz koje prolazi jedna višenacionalna ( hrvatsko-srpsko-bolivijska ) obitelj koja se otisne u bilo koju zemlju na svijetu.
Stranac se ne može sakriti. On se ne razlikuje samo po stranom naglasku. On nosi sa sobom svoj nespokoj. Ugrađenu tugu i posebnu odsutnost. str. 11.
Život tamo i život ovdje- nekad
Knjiga počinje problemima koji nastaju u izbjegličkom uredu kod izdavanja zelene karte za obitelj pa nastavlja ucjenama na audicijama za filmske uloge, reminiscencijama na djetinjstvo i život kod djeda u Lici, filmskim ulogama i prijateljima s Akademije, druženjima na setovima snimanja filmova i mnogo toga, ali s jednom stalnom poveznicom, a to je žal za nekim drugim, prošlim vremenima od kojih ostaju samo nostalgična sjećanja…
Uistinu, pitam se, često sam se pitao na svom putu- gdje je to naš dom? Ipak, nakon svega ili uza sve to, dom je u meni. Nitko mi ga ne može oduzeti, a ni ja ga ne mogu napustiti. str. 60-61.
Rade priča o ljudima, gradovima, poznanstvima, uspomenama, obitelji, ljubavi. O ljubavi ponajviše. I sve to s onim toplim bećarskim šarmom kojem ni kroz pisanu riječ ne možete odoljeti. Prebacuje se Rade s teme na temu, s priče na priču, situaciju na situaciju, ali mu ništa ne zamjerate jer tako je to i u našim životima. Mi nikad ne radimo samo jedan posao ili aktivnost, već uvijek više njih i uz to balansiramo između supružnika, djece, roditelja, prijatelja.
Boemska balkanska duša
Puno je tuge koju Rade Šerbedžija nosi u sebi. Puno gorčine i nepravde. Ali, unatoč tome on ide dalje. Oprašta svima koji su ga negdje i nekad uvrijedili, optuživali i odbacivali. Velik je čovjek i široka balkanska duša.
Ponekad mi se čini da sam u svom mirenju svjetova ipak otišao predaleko i da zaboravljam što ne bi trebao zaboravljati i opraštam kome ne bi trebalo opraštati. Str. 26
Dojam o knjizi
Poslije kiše drugi je autobiografski romana Rade Šerbedžije i tematikom se naslanja na prvi memoarski roman Do posljednjeg daha, izdan 2010. god. Čitajući roman Poslije kiše, shvaćate da Rade nije samo vrstan glumac već i odličan književnik, umjetnik u svakom smislu riječi. Uz njegovu knjigu Poslije kiše uživate od početka do kraja. Žao mi je jedino što mi nije ranije došla u ruke, ali, eto, možda je došla u pravi čas.
Rade Šerbedžija
Jedan je od naših najpoznatijih glumaca. Nakon niza glumačkih godina, sjajnih filmskih i kazališnih uloga, ulaska čak i u glazbene vode, okušao se i kao književnik i to, po mom sudu, vrlo uspješno. Objavio je i dvije zbirke pjesama: Promjenljivi i Crno, crveno. Bio je predavač scenskog govora i glume na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu te izvanredni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, a zajedno sa suprugom Lenkom voditelj je kazališta Ulysses na Brijunima. U njemu skuplja sve one kojima ne smeta različitost, nacija, vjera, kako je to jednom rekao Dušan Jovanović, kazališni redatelj i književnik.
Rade Šerbedžija rođen je u mjestu Bunić kod Korenice, 27. srpnja 1946. godine.