Kategorija: Hena com

Objavljeno

Annette Bjergfeldt: Putujuće kino gospodina Saita

Nakladnik: Hena com, 2025.

Naslovnica knjige Putujuće kino gospodina Saita: ©Hena com

Preveo Edin Badić

Anette Bjergfeldt Putujuće kino gospodina Saita

Putujuće kino gospodina Saita knjiga je o odrastanju te istovremeno i knjiga o razvoju kinematografije. Pratimo djevojčicu Litu koja s majkom bježi od vojne hunte u Argentini. Utočište nalaze u Betlehemu, na malom vjetrovitom otoku u Novoj Škotskoj. Tamo Lita odrasta, proživljava tinejdžerske i mladenačke godine.  Kako ona raste, tako se razvija i nova umjetnost – film. Pratimo taj razvoj od samih početaka, od pokretnih slika pa preko zvučnih filmova i filmova u boji kakve gledamo danas.

To… je… film, rekla je moja prijateljica na podvodnom jeziku. Još nisam razumjela kako se svijet može projicirati i kretati na običnoj plahti. str. 160.

Bijeg

Fabiola je neobična djevojka. Vrele argentinske krvi, plesačica tanga i  buntovnica, Fabiola je davno, kao dijete, ostavljena na skrb časnim sestrama samostana Magdalene u Buenos Airesu. Fabiola je opsjednuta cipelama i traženjem muškarca kojem bi, pod njezinim stručnim okom, najbolje pristajale cipele. Kad u mladenačkim godinama rodi djevojčicu časne su zaprepaštene, a još više osupnute Fabiolinim političkim angažmanom. Nakon što je uoči vladajući režim i zaprijeti joj istinska opasnost, ona se s kćeri ukrca u prvi trajekt i pobjegne glavom bez obzira.

Betlehem

Prisilno dospjevši na zadnju postaju gdje je trajekt pri dolasku zime mogao pristati, Fabiola i Lita ostaju u Betlehemu, vjetrovitom kanadskom otoku. Fabiola mašta o svjetlima velegrada i otok je za nju samo usputna stanica, ali za Litu, Betlehem je otkriće. Tamo upoznaje prvu prijateljicu, gluhu kći domaćina, Oonu McGregor.  Litino djevojačko oduševljenje životom na otoku postaje sve veće i veće. Dok se Fabiola zapošljava u dućanu cipela, Lita i Oona nestrpljivo očekuju dolazak tajanstvenog gospodina Saita i njegovu magičnu kutiju s pomičnim  slikama.

Većina ljudi na Upper Puffinu bježala je od nečeg. Gladi, ljubavnih briga, vojne službe, degradacije ili prijevare. str. 135.

Dojam o romanu Putujuće kino gospodina Saita

Jako je lijepa ova knjiga. Posebne pohvale prevoditelju Edinu Badiću koji je ljepotom jezika pridonio tome da knjiga odiše toplinom, daškom romantike i nostalgije za nevinim djevojačkim danima. Knjiga me podsjetila na moje djevojaštvo. Prve simpatije (uglavnom neostvarene), oni sitni leptirići i treperenje u grudima, prva prijateljstva, povjeravanje tajni, istraživanje nepoznatog i čuđenje prema svemu u svijetu. Sve sam to prepoznala u djevojčici Liti.

Njezina majka Fabiola je, pak, druga priča. Dobivši dijete sa samo sedamnaest godina, neiživljena Fabiola živi u svijetu tanga, cipela i traženju muškaraca koji bi bili prikladni za nju. Premda izgleda da je odnos majke i kćeri pomalo dalek, one su, opet, na neki način, vezane vrlo čvrstim vezama. Fabiola samo daje prostora Liti da se razvije samostalno kako je to, uostalom, činila i ona sama. Liti je takav odnos otvorio vrata novih prijateljstva i novih spoznaja.

Prateći Litino odrastanje, pratimo i razvoj kinematografije pojavom tajanstvenog gospodina Saita. Kad Lita jednom otkrije magični svijet pokretnih slika, ta je čarolija zaokuplja cijeloga života.

Sama knjiga  govori nam o osjećaju pripadanja nekome i negdje. Lita je našla mjesto koje zove dom i mjesto kojem pripada. Dolaskom na otok, Lita upoznaje mnogo neobičnih, ekscentričnih ljudi. Upoznaje otok, i tišinu, i huk valova i vjetra i borbu za preživljavanje otočkih ribara i seljaka. Događaju se i ljubavi, rođenja i smrti, ali otočani sve to doživljavaju kao kotač života koji se okreće malo na jednu, malo na drugu stranu, u neprekidnom slijedu.

Anette Bjergfeldt Putujuće kino gospodina Saita

Lijepo mi je što su likovi u knjizi živopisni, potpuno nesavršeni, puni svakodnevnih ljudskih slabosti, ali nikako nisu površno doneseni. Predstavljeni su na izrazito topao, emocionalno obojen i često humorističan način. Također, dojmio me se pacifistički pogled na rat samih stanovnika otoka  koji se odbijaju opredijeliti i u gospodinu Saitu gledaju isključivo čovjeka, a ne Japanca i neprijatelja.

Putujuće kino gospodina Saita topla je i nostalgična priča o životu ljudi kakvih danas, u posvemašnjoj brzini i užurbanosti, ima sve manje. To su oni ljudi koji vrijeme ne mjere satima i sekundama, već jednostavno danima koje proživljavaju u smislu i punoći.

Film koji je upravo izišao, izazvao je salvu oduševljenja u Betlehemu. Bio je u BOJI. str. 223.

O autorici

Annette Bjergfeldt danska je pjevačica, kantautorica, spisateljica i slikarica. Iznimno uspješna u glazbenim vodama, dvaput je bila nominirana za nagradu Grammy te čak trinaest puta za Danish Music Award. Romanom Putujuće kino gospodina Saita (2023.) potvrdila je status jedne od najzanimljivijih suvremenih danskih autorica.

Na neki način u životu se krećemo svatko sa svojim putujućim kinom. str. 434.

Gdje kupiti:

Hena com

Objavljeno

Ante Tomić: Nada

Nakladnik: Hena com, 2024.

Naslovnica romana Nada: ©Hena com

Ante Tomić: Nada

Nada

Priča započinje mladim sirijskim izbjeglicom koji se, nakon brodoloma, nasuče na jednom malom hrvatskom otoku. Otočić je poznat po svojoj zaštitnici, svetoj Margareti, kojoj se od davnina utječu parovi bez djece. Jozefina i Mijo tu su kako bi molili za dijete. Hodočastili su svim poznatim i nepoznatim svetištima, ali ništa nije pomoglo. Sveta je Margareta njihova zadnja nada.

„Nekako u trećoj godini braka, kad smo shvatili da od djece, unatoč našim usrdnim nastojanjima, nema ništa, zavjetovali smo se prvo svetom Anti“, počela je Jozefina. …
„Sveti Ante je najbolji. S njim ne možeš da pogrešiš“, kimnula je Rada. „On za sve pomaže, za ljubav, brak, decu, putnike, siromašne, bolesne, opsednute…“
„Sveti Ante je univerzalan kao gedora“, sažeo je zgodnom prispodobom šef austrijskog pogona za obradu metala.
„Svetac džoker“, dobacio je Vinko… (str. 12.)

Nesretni par unajmio je apartman kod Rade i Vinka, Srpkinje i nekadašnjeg vojnika hrvatske vojske što za ovu priču nije toliko bitno, osim u jednom poglavlju.

U paleti živopisnih likova, imamo i Krstu, policajca koji ovo ljeto odlučuje prodavati ćevape kako bi popunio kućni budžet, njegovu ženu Željku koja, iznenađujuće, slika vrlo lijepe akvarele te njihovu kći Silviju. Nije važno, ali nije zgorega reći da djevojka ima lijepe, pune grudi koje će također biti jedan od bitnijih faktora raspleta romana Nada.

„Sve je u redu. I ja sam trkač.“
„Stvarno?… Dugoprugaš ili kratkoprugaš?“
„Ovisi.“
„Ovisi o čemu?“
„Ovisi o policiji. Nekad je duže, nekad kraće.“ (str. 89.)

Recimo još da na otočiću prisilno ljetuje šezdesetogodišnji Nenad, bogataš koji je upravo ostao bez zadnje pare, te njegova djevojka, trostruko mlađa Gabi.

Svi će se oni zbrajati, oduzimati, naganjati, bježati, svađati i miriti dok na kraju i mi i oni ne dođemo do zaključka zašto se roman zove baš Nada.

Ante Tomić: Nada

Ljetni klasik

Nada je toliko zabavan, smiješan, jednostavan i dirljiv roman koji će, nadam se, jednoga dana postati ljetni klasik. Gdje god se okrenemo, ljudi će u rukama držati ovu knjižicu plavo-bijelih korica i smješkati se od uha do uha. Na ručnicima, ležaljkama, uz more, uz rijeku, u kafiću, ne zidiću… Ovo je jedna od onih laganih, a toliko toplih priča koja ostaje s vama i dugo nakon što ste proživjeli rasplet.

Likovi su divni, ali nisu (jedino) oni ono u što se zaljubite. Čitava ta atmosfera otoka, otočkog života i piz**rija koje Tomić nabaca na svega 170 stranica, sposobna je razgaliti i najtvrđe, najhladnije srce.

Nema toga što mi se nije svidjelo! Od likova koji su toliko životni da mi se čini da žive i u mom mjestu, od apsurdnih situacija koje samo valjda kod Tomića zvuče kao da su ne samo moguće, nego evo – upravo se negdje i događaju. Pa do emocija… Teških, lakih, bizarnih…

Sve je u Nadi pravo i ljudski, lišeno licemjerja i zlobe. Svi se nadaju da će drugome biti dobro. Nitko nikoga ne osuđuje. Svi se svima rugaju, ali onako, prijateljski, bez zle krvi.

Uživala sam doslovno od prve do posljednje stranice!

I premda Nada nije Čudo u Poskokovoj Dragi, koje će mi zauvijek ostati nešto najbolje proizišlo iz Tomićeva pera, svakako vam je od srca preporučujem!

Ta nada… Pun je roman. Izvire sa svake stranice, ta čudesna i vječna nada. Nemoguće je na nju ostati imun.

Tko bi mislio da će mi ovaj tanki romančić toliko uljepšati ljeto?

Ante Tomić: Nada

Ostali naslovi ovog autora

Ante Tomić jedan je od najpoznatijih suvremenih hrvatskih književnika i jedan od mojih najdražih. Njegovi su romani urnebesno smiješni i na njih se čitatelj doista glasno, grohotom smije. Meni najbolji, najsmješniji, naj-sve njegov roman je Čudo u Poskokovoj Dragi koji, ako već niste, apsolutno morate pročitati. Na neke sam dijelove piškila od smijeha!

Rođen je 1970. godine i živi u Splitu.

Njegova dosad objavljena djela su sljedeća:

  • Zaboravio sam gdje sam parkirao, zbirka priča
  • Što je muškarac bez brkova, roman – Odličan, svi ga znate, makar kao film. Roman je puno duhovitiji, a i završi drugačije, gorko-slatko, i svakako ga preporučujem.
  • Smotra folklora, knjiga feljtona
  • Ništa nas ne smije iznenaditi, roman
  • Veliki šoping, priče
  • Klasa optimist, knjiga feljtona
  • Ljubav, struja voda i telefon, roman – Odličan, preporučujem, jako sam se smijala!
  • Građanin pokorni, priče
  • Dečko koji obećava, kolumne
  • Čudo u Poskokovoj Dragi, roman – Najbolji ikad, umrijet ćete od smijeha, pogotovo kad pročitate recepte Poskokovih za palentu!
  • Nisam pametan kolumne
  • Punoglavci, roman
  • Veličanstveni Poskokovi, roman – Ok je, ali ni blizu Poskokovoj Dragi. Najbolji je dio kad se svi hvale svojim sinovima, pa se hvali i biskup.
  • Nada, roman.

Gdje kupiti roman Nada:

Hena com, web shop Znanje

Objavljeno

Elif Shafak: I nebom teku rijeke

Nakladnik: Hena com, 2024.

Naslovnica knjige I nebom teku rijeke: © Hena com

Prevela Mirna Čubranić

Elif Shafak I nebom teku rijeke

Tri sudbine, dvije rijeke, jedna kapljica vode.

Svaka nam knjiga dođe u pravom trenutku. Ovo je knjiga koju nisam požurivala. Pustila sam je da dođe sama. I nebom teku rijeke neko sam vrijeme osluškivala, pustila da se razlije mojim mislima kao voda koju naslov nosi i prilazila joj oprezno, osluškujući trenutak kad će mi reći: Uzmi me. Ne predmnijevam da mogu protumačiti ovakvu duboku i neobičnu knjigu koja zadire u mitologiju, povijest i znanost. Jedino što mogu je reći – kada mi je napokon ova knjiga došla, bila sam spremna za nju.

Arthur

U viktorijanskom Londonu, na rubu crne Temze, u siromašnoj obitelji kaljužara rodio se Arthur. Ono što ga razlikuje od mnoštva uboge siročadi na obalama Temze njegovo je izvanredno pamćenje.

Arthur pamti sve što pročita jedinstvenim fotografskim darom, rijetko viđenim. Čak i njegov nezainteresirani otac shvaća da Arthur posjeduje rijedak dar te mu osigura mjesto šegrta u tiskari. Tu se Arthuru otvara neslućeni svijet pisanih riječi čiji je on doživotni zarobljenik. Knjige mu otvaraju svijet daleko izvan sirotinjskih četvrti, a njegova fiksacija jednom knjigom i neobičnim nepoznatim pismom šalje ga u daleku zemlju kojoj se uvijek vraća.

Narin

Godina je 2014. Jezidi su narod koji živi na obalama Tigrista, u mjestu koje će ubrzo biti potopljeno zbog izgradnje velike brane. Tu zatječemo djevojčicu Narin i njezinu nepismenu, ali cijenjenu baku rašljaricu. Slijedeći tradiciju svog naroda, obitelj za Narin priprema veliko slavlje, povodom krštenja djevojčice, ne sluteći da se su se ratne tenzije među onima koji su do tada bili dobri susjedi već opasno zaoštrile.

Zaleekhah

Godina je 2018. Mlada se znanstvenica Zaleekhah nakon bračnog neuspjeha odluči iseliti iz doma koji je dijelila sa suprugom. Zaleekhah odlazi živjeti na neobično mjesto. Novo mjesto za stanovanje je brod na Temzi. Na zgražanje roditelja i uz radoznalost susjeda, Zaleekhah odlučuje biti sama žena na brodu. Imaju li Zaleekhah i Narin kakve veze s Arthurom ? Naravno da imaju. Poveznica je uvijek i ponovno voda.

Dojam o djelu

Voda pamti. Ljudi su ti koji zaboravljaju. Ovo su rečenice u kojima je sažeta radnja ove knjige. Voda kao globalna povezanost među narodima, različitim svjetonazorima, prilikama, okolnostima i životima, vodi nas različitim putevima nekoliko zapanjujućih priča povezanih jednom običnom kapljicom vode. I kao što mi na ovim prostorima, kada stavimo prst u more, znamo reći da nas ta ogromna vodena površina povezuje sa cijelim svijetom, ne razmišljajući o istinitosti te tvrdnje, tako i autorica, prateći malu kapljicu koja meandrira stoljećima, povezuje različita vremenska razdoblja i likove.

Poveznica triju glavnih likova u knjizi s jednim od najranijih ikad pronađenih književnih djela, Epom o Gilgamešu, toliko je maestralno napravljena da čitajući roman shvaćate kako su upravo oni rubni, obespravljeni i marginalizirani likovi glavni nositelji sjećanja koje prenosi voda.

Elif Shafak koristi teoriju da voda zadržava sjećanja. Bez obzira jesmo li skloni vjerovati toj teoriji ili ne, knjiga je prekrasan kaledioskop ljudskih sudbina povezanih kapljicom vode.

Druga je teorija o putujućim dušama koje se rađaju ponovno noseći nasljeđe potrage za smislom. Na taj način upoznajemo osobe koje ne bi imale poveznicu da ih ne povezuje voda u bilo kojem obliku, u cikličkim intervalima.

Elif Shafak I nebom teku rijeke

Roman je duhovno iskustvo ispričano kapljicom vode koja kruži i kruži (podsjetio me malo na Rilkeovu poemu o krugovima koji se šire). Voda je duhovni otisak koji se triangulira vremenskim intervalim koji počinju prije više tisuća godina, u palači kralja Ašurbanipala, u mističnom gradu Ninivi, u Mezopotamiji.

Arthur, koji je vrlo osebujan lik, inspiriran je stvarnim povijesnim likom, Georgeom Smithom iz 19. stoljeća, koji je bio čudo od djeteta.

Dalje, lik Narin priča nam priču o narodu Jezida, nastanjenim na području Iraka, Sirije, Armenije, Turske i Irana. Narod je to koji je doživio genocid od strane ISIS-ovih fundamentalista zbog svoje vjere i nacionalne svijesti. To je dio svjetske povijesti o kojoj obični čitatelji, u koje spadam i ja, vjerojatno nikad nisu čuli.

Zaključak

Za napisati ovakvu knjigu bio je nužan ogroman spisateljski rad koji uključuje kopanje po arhivima, povijesnim i znanstvenim činjenicama, mitologijama i legendama koje pričaju pokoljenja svojoj djeci i unucima. Sve je to istražila Elif Shafak pripremajući ovu knjigu i zbog toga joj kapa do poda.

Ako nakon čitanja knjige želite malo tišine u kontemplaciji, I nebom teku rijeke savršena je upravo za to. Ako je još čitate u blizini neke vode, jezera, rijeke ili mora osjećat ćete se iscijeljeni.

o autoru

Elif Shafak nagrađivana je britansko-turska spisateljica i pripovjedačica. Objavila je 21 knjigu, od čega 13 romana. Knjige su joj prevedene na 58 jezika. Dobitnica je Međunarodne književne nagrade „Halldór Laxness“ za svoj doprinos „obnovi umjetnosti pripovijedanja“. Shafak je 2024. nagrađena Medaljom predsjednika Britanske akademije za “njezin izvanredan opus koji pokazuje nevjerojatan međukulturni raspon.” Doktorica je političkih znanosti, magistrirala je ženske studije i diplomirala u području međunarodnih odnosa na Srednjoistočnom tehničkom sveučilištu u Ankari, a otkako je u romanu “Kopile Istanbula” progovorila o temi genocida nad Armencima, ne baš bezazlen pravni postupak turskih vlasti nagnao ju je da napusti domovinu; posljednjih deset godina s obitelji živi u Londonu.

Gdje kupiti:

Hena com

Objavljeno

Alena Mornštajnova: Studeni

Nakladnik: Hena com, 2023.

Naslovnica knjige Studeni: ©Hena com

Prevela Sanja Miličević Armada

Alena Mornštajnova Studeni

Studeni – moglo je biti ovako!

Studeni je roman koji se nalazi u sferi spekulativne fikcije, odnosno pretpostavke autorice kako bi izgledala budućnost njenog naroda da se nisu dogodile promjene u njezinoj domovini ključne 1989. i da je Češka ostala iza željezne zavjese. U romanu kroz distopijski okvir pratimo mladu obitelj koja je postala žrtvom vojnog režima kakav se, na sreću, nije dogodio u Češkoj, ali događa se i dan danas u mnogim državama svijeta.

Pobunjenici

Marie Hajná živi sa suprugom Joška i njihovo dvoje djece, sedmogodišnjim dječakom i četverogodišnjom djevojčicom, običnim, svakodnevnim, radničkim životom. Nezadovoljni položajem radnika i režimskim pritiskom, Marie i Joška, povjerivši djecu roditeljima, sudjeluju u jednoj od antirežimskih demonstracija. Za odmazdu bivaju uhićeni  i završavaju u zatvoru.

Odmazda

Suđenje je brzo i vrlo surovo. Oboje, i Marie i njezin suprug, osuđeni su, a zatim prljavim, tijesnim vlakovima prevezeni u radne logore. Marie je zbog svog neposluha dobila dugogodišnju kaznu boravka u popravnom domu, koji je zapravo zatvoreni tip ustanove vrlo slične zatvoru. Gdje joj je odveden suprug, Marie ne zna. Jedina su joj utjeha pisma koja razmjenjuje s roditeljima i djecom. Ali pisma su cenzurirana i informacije o obitelji stižu na kapaljku.

Ovdje ste zato što ste izdali svoju socijalističku domovinu, i zato bas ovaj sud u ime Republike osuđuje na dvadeset godina zatvora. str. 49.

Magdalena

Djevojčica Magdalena dovedena je u mladoj dobi u dom koji nazivaju “sanatorij”, gdje se odgajaju novi komunistički kadrovi. Magdalena se ne sjeća svoje obitelji. Djevojčica odrasta u domu pod strogim pravilima i paskom odgajateljica koje su komunistički kadar zaposlen da odgoje mlade, poslušne sljedbenike vladajućeg režima. Magdalena se postupno prilagođava domskim uvjetima, ali starija djevojka u njezinoj sobi stavlja joj u glavu crv sumnje da su sva ta djeca nasilno oduzeta svojim roditeljima.

Dojam o djelu Studeni

Autorica je u svom romanu promišljala što se moglo dogoditi  u Češkoj 1989. da je zemlja ostala iza željezne zavjese i da se Komunistička partija nije odrekla vlasti. Knjiga nije samo poigravanje s alternativnom poviješću, već dirljiva i vrlo uvjerljiva obiteljska priča  koja se događa u totalitarno doba.

Knjiga je na momente vrlo surova, prikladno bezlična i hladna u pravim trenucima, a opet emotivno snažna. Toliko vas uvlači u radnju da skoro na tjelesnoj razini ćutite beznađe.

Atmosfera zarobljenosti duha i tijela, vojna diktatura koja na silu zatire neutaživu želja za slobodom, tjera vas da čitajući povičete: Ja ne želim živjeti u ovoj zemlji!

Upravo onako kako je to učinila i Marie. A odmazda je bila strašna. Razorena obitelj, djeca koja nikada više ne vide svoje roditelji, pa i oni koji ih godinama kasnije, kao već zreli ljudi,  pronađu, više se međusobno ne razumiju, jer su postali dva svijeta. Strašno.

Roman me baš dirnuo. Priču su ispričale dvije glavne junakinje, odrasla Marie i djevojčica Magdalena. Dok u prvom dijelu pratimo raspad obitelji i Marie koja osuđena provodi godine i godine zatvorena, bez vijesti o svojim najbližima, u drugom dijelu priče autorica opisuje živote djece oduzete roditeljima i smještene u tzv. sanatorij. Ovdje su smjestili četverogodišnju djevojčicu Magdu koja je godinama živjela u uvjerenju da su je roditelji napustili. Tek pred kraj priče križaju se putevi Marie, puštene iz zatvora, i djevojke Magde.

Ali nakon svega, raspet može biti samo jedan. Očekivan.

Alena Mornštajnova osebujna je autorica koja može pisati o ljudskoj boli, s velikom empatijom i sposobnošću da uđe u dubinu. Tragedija koja je zadesila ovu i mnoge slične obitelji izgleda vrlo vjerodostojno pa nam je drago da se ipak radi o fikciji.

Znala je da ima knjiga koje neće pročitati, ideja koje ne smije izgovoriti. str. 46.

Alena Mornštajnova studeni

O autorici

Alena Mornštajnová češka je spisateljica, prevoditeljica i profesorica engleskog jezika. Autorica je sedam uspješnih knjiga. Za svoj debitantski roman Slepá mapa (2013.) bila je u užem izboru za nagradu „Češka knjiga“ 2014. godine. Nakon toga izdala je roman Hotýlek (2015.) i roman Hana (2017.), koji je požeo najveći uspjeh i postao velik hit, a otkupljena su i prava za film. Njezina su djela prodana u više od 400 tisuća primjeraka i prevedena na 19 jezika. Roman Studeni (2021.) ovjenčan je uglednom nagradom „Češka knjiga“, a 2023. joj je godine objavljeno i djelo Les v domě.

Gdje kupiti:

Hena com

Objavljeno

Tena Štivičić: 64

Nakladnik: Hena com, 2022.

Naslovnica drame 64: ©Hena com

Tena Štivičić: 64

64

Drama Tene Štivičić 64 progovara o osjetljivoj temi koja danas muči sve više parova.

Eva i Danijel par su koji pokušava napraviti dijete, a to im nikako ne ide. Seks se pretvorio u rutinu, pritišće ih društvo, pritišću ih roditelji i čvrste noge njihova braka postaju sve klimavije.

Znaš li ti da, svaki put kad se preda mnom pojavi bilo kakva poslovna ponuda, put, sastanak, projekt, rođendan, ja otvorim kalendar i onda zbrajam 14 dana, pa 28 dana, pa 14 dana, mjesecima unaprijed. Misliš da je to užitak? Pretvoriti se u neku opsesivno-kompulzivnu luđakinju koja neprekidno prebraja i računa? (Eva, str. 21.)

Razgovarajući s prijateljicom Belom, majkom Helenom i samim suprugom Danijelom, Eva pokušava shvatiti je li majčinstvo baš njezina želja ili je san o djetetu nametnut izvana.

Kako da znam da to uopće stvarno želim? Kako da znam da se ne radi o društvenom pritisku, o ljubomori na druge, zdrave ljude, koji izbacuju djecu kao da pljuckaju koštice lubenice? O strahu od smrtnosti. O strahu od starenja.
(Eva, str. 75.)

Tena Štivičić: 64

Jedna od rijetkih

Moram priznati, otkad sam završila fakultet, vrlo rijetko (ili gotovo nikad) čitam drame. Zapravo, niti ne pamtim kad sam zadnju put pročitala bilo što što nije roman.

A onda, internet kao da je poludio za dramom 64! Toliko sam o njoj pročitala, da je došao red i da je pročitam. Ovu sam dramu kupila na Interliberu 2023. i čekala je otprilike šest mjeseci na čitanje.

Kad sam je napokon uzela u ruke, pročitala sam je za možda sat vremena.

Drama 64 doista je jedno jako, emotivno žensko štivo, od kojeg sam, ipak, očekivala malo više.

Te… žene koje, samim time što su proizvele ono isto što skoro sve žene na svijetu proizvode otkad postoji ljudska vrsta, smatraju da su bolje od nas i uzimaju si pravo da nas žale. Da nam objašnjavaju da ćemo jednog dana požaliti. Pa možda ću i požaliti. Ali što se to vas tiče? (Bela, str. 13.)

Ne mogu uprijeti prstom u ono što je nedostajalo, ali, rekla bih, očekivala sam dublji pristup temi. Neplodnost je nešto što je samo po sebi užasno teško i u svima izaziva duboke osjećaje. Čini mi se da je Tena Štivičić to obradila jednostavnije nego je trebalo, no vjerojatno je na kazališnim daskama ova drama sasvim druga priča. Vjerujem da glumci svojim tijelima i facijalnim ekspresijama priči daju dubinu i snagu koja u tekstualnom smislu malo izostaje.

Jesam li ja bolesna? Ja se osjećam kao neka nepovratno pokvarena, slomljena, bolesna osoba. Kao da hodam svijetom s nepopravljivim kvarom u samom središtu tijela. (Eva, str. 56.)

Tena Štivičić: 64

Zašto 64?

Broj 64 označava broj injekcija potrebnih ženi u SAMO jednoj rundi potpomognute oplodnje. Naslov je, kad to saznamo, stvarno snažan i na čitatelja ostavlja dojam.

Likovi koji su mi najviše ostali u sjećanju ženski su likovi, jer ovo i jest tekst koji se vrti oko žena. Danijel je tu tek sporedan i čini mi se, užasno nesimpatičan lik. Njegov i Evin odnos zapinje od samog početka, a kraj čitatelju ostavlja prostor za vlastitu interpretaciju.

Svidjeli su mi se likovi Bele i Helene, Evine prijateljice i majke, koje su pomalo nekonvencionalne i pokazuju onaj netradicionalni dio Evine ličnosti. Bela se odbija skrasiti s bilo kim, a Helena je upozorava da majčinstvo nije tako savršeno kakvim ga društvo prikazuje.

Hoću reć’, danas se žene natječu koja će se prije vratiti u kuhinju. Kako otvorim novine, vidim neku ženu sa zavidnom karijerom kako se prenemaže da je majčinstvo najbožanstvenije iskustvo u životu. Mislim, majčinstvo je super, nema što, ali nije samo super, malo je i sranje… (Helena, str. 31.)

U svakom slučaju, ako trebate nešto realnije, nešto što progovara o suvremenim problemima, uzmite 64. Čita se jako brzo i pobuđuje različite osjećaje. Malo ćete se nasmijati, možda malo i zasuziti. I vrlo vjerojatno, baš poput mene, poželjeti ovaj komad vidjeti na daskama koje život znače.

Ostali naslovi ove autorice:

Tena Štivičić poznata je hrvatska dramatičarka rođena u Zagrebu. Živi na relaciji London-Zagreb.

Gdje kupiti dramu 64:

Hena com

Objavljeno

Han Kang: Vegetarijanka

Nakladnik: Hena com

Naslovnica knjige Vegetarijanka: ©Hena com

Prevela Mirna Čubranić

Han Kang Vegatarijanka

Već sam se nekoliko puta, čitajući romane dobitnika Nobelovih nagrada za književnost, zapitala – po čemu je ova knjiga bolja od drugih? Moram priznati da su me neke od tih hvaljenih knjiga baš razočarale.

Iz tog razloga, pomalo oprezna, Vegetarijanki sam prišla s malom skepsom. Međutim, knjiga me zainteresirala odmah, već nakon prvih nekoliko stranica i pročitala sam je u dva dana. Vegetarijanka nije knjiga o vegetarijanstvu. Knjiga je o ženi, obitelji, sustavu i društvenim normama, o raspadu svega i cijeni koju taj raspad nosi. Nakon pročitane knjige, bilo mi je jasno zbog čega je autorica Han Kang jedna od najcjenjenijih suvremenih južnokorejskih autorica.

Početak

Mlada supruga, Yeong-hye, jednog dana odluči da neće više jesti meso. Do tada u njezinu životu nije bilo nikakvih turbulencija. Yeong-hye vodila je pomalo dosadan život odrađujući svakodnevne kućanske rutine, nezamijećena od okoline pa i od svog supruga. Čovjek koji joj je suprug, osoba beznačajne osobnosti, teško se miri sa ženinom odlukom da postane vegetarijanka. Ne može razumjeti što mu je „spopalo“ ženu s kojom je, po svom mišljenju, imao miran, zadovoljavajući život. Suočen s vlastitom nemoći, suprug  o odluci Yeong-hye obavještava njezinu obitelj, tražeći pomoć.

Bila je žena s malo riječi. Od mene je rijetko išta tražila, i bez obzira koliko se kasno vratio kući, nikad nije zanovijetala. str. 9.

Obitelj

Roditelji, sestra i šogor pokušavaju sve kako bi odgovorili Yeong-hye od njezine odluke. Njihove su metode različite – od molbe i preklinjanja do nasilja. Ali Yeong-hye ne popušta. Njezin pasivno-agresivni otpor pokreće lavinu obiteljskih događaja koje više nitko ne može zaustaviti. U tom košmaru obiteljske sramote, trenirane strogoće, tobožnje neodgovornosti, događa se koloplet različitih tumačenja normalnosti pod krinkom dobrobiti Yeong-hye.

Yeong-hye

Yeong-hye pokazuje nevjerojatnu dozu upornosti i prkosa da ustraje u svojoj odluci. Njezina obitelj, okolina i društvo njezinu odluku smatraju neprihvatljivom. Ali Yeong-hye spremna je platiti visoku cijenu za samovoljno odlučivanje o svom tijelu. Cijena je toliko visoka da će Yeong-hye predati svoje tijelo, ali ne i dušu.

Mislila sam da samo moram prestati jesti meso, i da se ta lica više neće vratiti. Ali nije pomoglo. str. 130.

Tri uvida

Knjiga je ispričana s nekoliko različitih gledišta pa imamo perspektivu supruga, šogora i sestre. Od njih saznajemo kakve posljedice nastaju nakon odluke Yeong-hye da prestane jesti meso. Pratimo i Yeong-hye, njezine snove, košmare i razmišljanja koji je učvršćuju u svojoj odluci.

Suprug, plitka i površna osoba, nikad se nije potrudio razumjeti suprugu i istinski je uvrijeđen zbog neposlušnosti svoje žene. Štoviše, on je šokiran promjenom koja se odjednom dogodila. Yeong-hye usudila se nešto odlučiti! A do tada je bila potpuno neupadljiva u svakom pogledu.

Frustriran Yeong-hyenim neposluhom (Yeong-hye odbija nositi grudnjak i posramljuje muža na poslovnoj večeri) i zabrinut za svoj društveni status, suprug se odlučuje za razvod.

Drugi uvid daje nam šogor, sestrin suprug. On, ne baš uspješan likovni i foto-umjetnik, pokušava iskoristiti Yeong-hyeino tijelo kao platno za svoju umjetnost. Njegove metode još su radikalnije nego one Yeong-hyeinog supruga. Upravo gnjusnim seksualnim implikacijama iskorištava Yeong-hye isključivo za svoju medijsku promidžbu.

Treći uvid onaj je Yeong-hyeine sestre. Ona je istinski zabrinuta za sestru. Pokušava razumjeti zašto je Yeong-hye donijela tu odluku, ali to je izvan njezinih misaonih dosega. Nedvojbeno, ona voli sestru, ali joj ne oprašta što je „osramotila“ obitelj.

Nikad do sada nije vidio takvo tijelo, tijelo koje je toliko govorilo i istodobno nije bilo ništa više doli ono samo. str. 100.

Dojam o djelu Vegetarijanka

Knjiga je zgusnuta i atmosferična. Vrlo misaona i intenzivna tako da ostajete s knjigom u ruci i nakon što ste je pročitali, prepuštajući se vlastitim mislima.

Knjiga me na neki način uznemirila dok sam čitala o psihičkoj i fizičkoj metamorfozi jedne žene u patrijarhalnom društvu. Premda naizgled ne možete objasniti motive Yeong-hyeine odluke (navodno je vidjela strahote u snovima), imajući samo vrlo slabašan uvid u živote žena u zemlji poput Južne Koreje, počinjete razumjeti Yeong-hye. Jasno vam je da je ono što drugi nazivaju neodgovornošću, a Yeong-hye pasivnošću, samo oblik prkosa jedne žene prema nametnutoj joj ulozi u društvu. Strogi sustav vrijednosti koji zahtijeva odanost obitelji, konformizam i uskraćivanje odlučivanja o vlastitom tijelu, dovodi mladu ženu do postupnog sloma ega. Ona se više ne snalazi u svijetu ljudi i odabire biti u svijetu biljaka.

Roman nam govori o tome da svatko tko se u društvu koje ima stroge postulate društvenih normi i očekivanih uloga želi pobuniti, plaća visoku cijenu. S druge strane, dušobrižnici kojih ima svugdje oko nas spremni su uploviti u naše živote „dobronamjernim“ savjetima koje ne tražimo.

Možda me najviše uznemirila jedna od zadnjih scena romana, u kojima Yeong-hye prisilno hrane u bolnici, u trenutku kada ona odluči odbaciti svoje tijelo.

Knjiga je izazvala brojne kontroverze zbog niza mogućih interpretacija, ali ostaje činjenica da je pod nazivom vegetarijanstvo autorica zagrebla mnoge teme. Uloga žene u patrijarhalnoj obitelji, izbori koje žena donosi i njihov učinak na pojedinca, obitelj i društvo u srži su samog romana.

Han Kang vegetarijanka

O autoru

Han Kang (r. 1970., Gwangju) poznata je  suvremena južnokorejskih autorica. Studirala je književnost na Sveučilištu Yonsei u Seoulu, a na literarnu scenu kročila je kao pjesnikinja 1993. Prvi roman, Red Anchor objavila je 1994., a do danas je objavila još nekoliko romana, novela i kratkih priča. Engleski prijevod romana Vegetarijanka (2015.) ostvario je golem međunarodni uspjeh te 2016. osvojio nagradu „Man Booker International“.

Gdje kupiti

Hena com

Objavljeno

Mikael Niemi: Skuhati medvjeda

Nakladnik: Hena Com, 2024.

Naslovnica knjige Skuhati medvjeda: ©Hena Com

Prevela Lana Momirski

Mikael Niemi Skuhati medvjeda

Skuhati medvjeda, svojevrsni skandinavski noir, inspiriran je stvarnom povijesnom ličnošću, pastorom Lastadiusom (1800.–1861.), koji je svojim revolucionarnim djelovanjem obilježio vrijeme i prostor arktičkog sjevera. Teško je odrediti žanr ovog romana. Rekla bih da je to savršeni kaledioskop krimića, povijesne fikcije, botanike, filozofije i religije, od kojih se svaki djelić uklapa u jedinstveno, poetično i atmosferično štivo.

Rijeka je možda najljepša slika života. Duša koja se nikad ne rađa niti ikad prestaje, koja jednostavno postoji. Rijeka misli na mene. str. 36.

Lars Levi Læstadius

Karizmatični propovjednik i preporoditelj Lars Levi Læstadius, dobro obrazovani protestantski svećenik, pokušava prosvijetliti svoju župu upornim djelovanjem protiv svih vrsta poroka od kojih najvećim smatra alkohol. Ali lokalna vlast ima drugačije mišljenje.

Čovjek može tako živjeti da ne pustoši i ne uništava. Tako da, zapravo, ne postoji. str. 13

Jussi

Jussi je dječak kojeg je Læstadius spasio od neimaštine i zlostavljanja, našavši ga odbačenog od svog zaostalog plemena i majke koja ga nije voljela. Svećenik uči dječaka čitati i pisati, pripovijeda mu o Božjim zakonima i zakonima prirode, upoznajući ga s florom i faunom koja ih okružuje. Ovaj Læstadiusov prosvjetiteljski zadatak napravio je od mladog i nesigurnog dječaka pronicljivog i znatiželjnog momka koji logički zaključuje i s pažnjom promatra promjene oko sebe.

Najveći grijeh koji čovjek može počiniti jest da ne voli svoju djecu. str. 192.

Napadi medvjeda

Nakon što nestanu dvije mlade žene, lokalne sluškinje i mljekarice, selo je uvjereno u napade medvjeda. Počinje velika potraga. Nažalost, žene su pronađene rastrgane i teško ozlijeđene na zabačenim šumskim putovima. Seljanima je obećana velika nagrada za hvatanje opasne zvijeri.

Ali, Laestadius vidi tragove koji upućuju na mnogo zlokobnijeg osumnjičenika. Uz Jussijevu pomoć, on započinje vlastitu istragu. Prateći znakove u prirodi, on vidi detalje koje drugi ne vide i nastavlja svoju potragu za istinom, usprkos velikom protivljenju okoline pa i opasnosti po njih samih koje nisu bili ni svjesni.

Stroj ne može osjećati. Stroj nema savjest. Čovjek s druge strane, može izabrati da čini dobro, da pomaže drugima. str. 92.

Dojam o djelu Skuhati medvjeda

Priča je smještena u arktičke divljine sjeverne Švedske. Sredina je 19. stoljeća, vrijeme je duhovnog buđenja. Glavni fokus priče su propovjednik Lars Levi Laestadius i njegov učenik Jussi, koji je i pripovjedač romana. Njihovi se životi vrte oko istraživanja flore i faune i svakodnevnih poslova u župi kojima je svećenik središte, a Jussi njegov vjerni pomoćnik.

Nemir u inače mirno mjesto unosi nestanak, a zatim i otkrivanje tijela dviju ubijenih djevojaka. Laestadius u svom vjerskom svojstvu bude zamoljen da služi obitelji. Tako počinju njegove  nesvakidašnje i rudimentarne forenzičke istrage o nasilnim i sumnjivim smrtima dviju djevojaka.

Ali, za mene su likovi bili najfascinantniji i najzanimljiviji dio romana. Svećenik koji svoj entuzijazam prema lokalnoj flori i fauni prenosi na mladog učenika i Jussi kao sasvim osebujan lik. Dječak koji trpi stalne nepravde mještana koji ga smatraju čudnim i neobičan svećenik, izuli su me iz cipela.

Ne možete ne pustiti suzu svjedočeći  divljaštvu i okrutnosti s kojom se okolina ponaša prema Jussiju samo zbog toga što je drugačiji.

Skuhati medvjeda istražuje kako se zajednice okreću prema sebi ne dajući nikome izvana mogućnost razumnog djelovanja unatoč argumentima. Uz veliku dozu praznovjerja među mještanima, svjedočimo i velikoj količini nasilja koja ga prati.

Treba svakako napomenuti da unatoč teškoj temi, autor koristi lirski i melodični ton u pripovijedanju. Ubacujući raskošne detalje o zemlji i prirodi, pomalo razbija surovost nekih jezivih scena u romanu. Maestralni opisi prirode pokazuju Niemijevu ljubav prema svojoj zemlji u svakoj stranici romana.

Skuhati medvjeda spaja napeti misterij s duhovnošću, društvenim i vjerskim prevratima i filozofskim istraživanjem važnih životnih pitanja. Mnogi su ga kritičari usporedili s Ecovim nezaboravnim Imenom ruže.

Mikael Niemi Skuhati medvjeda

O autoru

Mikael Niemi (Pajala, 1959.) švedski pjesnik, romanopisac i dramatičar,  pisanjem se bavi od malih nogu. Na početku svoje književne karijere pisao je poeziju i objavio nekoliko pjesničkih zbirki. Napisao je i tri romana za mlade, no međunarodno je priznanje stekao 2000. za prvi roman za odrasle, Popularna glazba iz Vitule (2010.), koji je preveden na više od 30 jezika. Njegovo posljednje djelo, povijesni kriminalistički roman Skuhati medvjeda, preveden je na petnaestak jezika, a priskrbio mu je i nagradu „Petrona“ 2021., za najbolji švedski kriminalistički roman. Mnoge Niemijeve knjige sadrže ponešto od tornedalskog finskog – dijalekta odnosno jezika koji se, kao jedan od pet manjinskih jezika, govori u najsjevernijem dijelu Švedske, duž doline rijeke Torne. Živi u Pajali.

Gdje kupiti:

Hena Com

Objavljeno

Kim Michele Richardson: Knjižničarka na konju

Nakladnik: Hena com, 2023.

Naslovnica knjige Knjižničarka na konju: ©Hena com

Prevoditelj: Mirna Čubranić

Kim Michele Richardson Knjižničarka na konju

Samo postojanje knjižnica najbolji je dokaz da možda još uvijek ima nade za budućnost ljudskog roda. T.S.Eliot

Roman Knjižničarka na konju posvećen je hrabrim knjižničarkama koje su svaki tjedan jahale stotine milja kako bi širile pismenost, čitalačku kulturu i bile glas nade u promjene i boljitak u zabačenim dijelovima Apalačkog gorja.

Knjižničarka na konju-projekt zapošljavanja žena

Projekt Knjižnice na konjima pokrenut je 1935. godine i trajao je do 1943. godine. Uveo ga je predsjednik Franklin D. Roosvelt kao dio programa New Deal. Namjera je bila potaknuti zapošljavanje žena i dovesti knjige, časopise i pisanu literaturu  u Apalačko gorje, u najsiromašnija i najzabačenija nepristupačna područja istočnog Kentuckyja. S malobrojnim resursima i slabom financijskom potporom, knjižničarke na konjima sakupljale su knjige i časopise koje su donirale razne udruge, crkva i ministarstvo zdravlja, albume s receptima, savjetima za čišćenje kuće i lov. Te pametne žene pretvorile su projekt putujuće knjižnice u veliki uspjeh.

Cussy Mary Carter – knjižničarka na konju

Cussy Mary Carter ili Plavi duh, kako su je zvali mještani, mlada je žena koja svakodnevno na svojoj žilavoj mazgi strmim putevima obilazi siromašna, izolirana mjesta u istočnom Kentuckyju noseći bisage pune knjiga i časopisa stanovnicima tih naselja.

Posao je to slabo plaćen, težak, nerijetko i opasan, ali Cussy ne odustaje. Želi biti slobodna i neovisna iako njezin otac, rudar, smatra da je za ženu jedino radno mjesto u kući, dobiveno udajom.

Literatura koju im nosim pomaže obrazovati gorštake i njihovu djecu. str. 11.

I prvi put u životu osjećala sam se potrebnom. str. 16.

Plavi duh

Dok Cussyin otac uporno pali svijeće za udvaranje ispred trijema želeći joj naći ženika, Cussy ne odustaje od toga da prenosi knjige. Ona misli da za udaju nema šanse jer je drugačija, neobična. Naime, Cussy je žena plave boje kože, rođena tako zbog rijetkog krvnog poremećaja nedostatka jednog enzima. Obilježena kao “obojena”, uglavnom izaziva gnušanje i odbojnost gradskog stanovništva. Kao i crncima, i njoj je zabranjen ulazak na mnoga društvena događanja. Istovremeno, Cussy opsjedaju pohotni muškarci na koje nailazi tijekom prelaska uskim planinskim stazama, nezaštićena i sama. Djeca su jedina kojima ne smeta neobična boja njezine kože i uvijek je s veseljem dočekuju. Lokalni liječnik pristaje zaštititi Cussy u zamjenu za njezino podvrgavanje medicinskom testiranju. Cussy pristaje jer je odlučna otkriti uzrok svoje boje kože, a istodobno za nagradu dobiva prijeko potrebnu hranu za sebe i oca.

Nove pretrage otkrile su da vam nedostaje isti enzim kao Indijancima i Eskimima. Imate nešto što se naziva methemoglobinemija. str. 207.

Dojam o knjizi

Ljudi plave kože uistinu su živjeli u Kentuckyju u doba velike depresije, mada njihovi potomci potjeću iz Francuske  i Irske.

Cussy Mary Carter jak je ženski lik. Boluje od methemoglobinemije, nasljedne bolesti kojoj je uzrok manjak jednog enzima. Premda ona najčešće nastaje zbog bolesti srca, opstrukcije dišnih puteva ili lijekova, može biti i nasljedna zbog recesivnog gena za plavu krv. Predstavnici obitelji Fugate, doseljeni iz Francuske u potrazi za boljim životom, naselili su se na zabačenom području Kentuckyja. Bili su dugovječni bez obzira na plavu boju kože.

Ljudi neobične, plave boje kože poslužili su autorici kao predložak za  lik Cussy Mary Carter. Prolazeći kroz uske planinske staze, opasne i puste, Cussy Mary Carter ili Plavi duh ruši predrasude o ženama šireći pismenost i uspostavljajući humane odnose, odnose podrške i povjerenja među siromašnim stanovnicima Apalačkog gorja. Težak posao, otpori okoline zbog spola i boje kože, nasrtljivi muškarci i izrugivanje zbog drugačije boje kože,  nisu slomili knjižničarku već su je samo ojačali.

Knjiga je ovo koja se suprotstavlja rasnim predrasudama u patrijarhalnom društvu u maloj izoliranoj planinskoj zajednici. I koliko god glavnu junakinju diskriminacija koju trpi pogađa, toliko jača njezina odlučnost da bude neovisna i slobodna.

Autorica prikazuje beskrupuloznost i podmuklost lokalne zajednice koja je u stanju odbaciti pojedinca samo zbog toga što je drugačiji.

Premda roman obuhvaća događanja u vrijeme velike depresije, njegov je jezik univerzalan. Iskrenost, slobodna volja koja se ne da sputati i snaga pisane riječi koja dopire do svakoga, vrijednosti su koje otvaraju sva vrata bez obzira u kojem se razdoblju događaju.

Kim Michele Richardson Knižničarka na konju

O autoru

Autorica bestselera Knjižničarka na konju, Kim Michele Richardson, napisala je pet djela povijesne fikcije i bestseler memoare.  Njezin hvaljeni roman Knjižničarka na konju  nadahnut je izvanrednim “plavim ljudima” iz Kentuckyja i žestokim, hrabrim knjižničarima koji su koristili moć pismenosti da prevladaju netrpeljivost i strah tijekom Velike depresije. Provela je više od desetljeća istražujući povijesni program Kentucky Packhorse, a također je bila suradnica i istraživačica za kritički hvaljeni dokumentarni film PBS Television, Knjižničari teretnih konja iz Appalachia.

Roman je preveden je na preko 16 jezika. Kim Michele živi sa svojom obitelji u Kentuckyju.

Gdje kupiti

Hena com

Objavljeno

Igor Beleš: Listanje kupusa

Nakladnik: Hena com, 2023.

Naslovnica knjige Listanje kupusa: ©Hena com

Igor Beleš Listanje kupusa

Nedavno sam negdje pročitala da je Listanje kupusa najbolji ratni roman napisan na ovim prostorima. Ne mogu se složiti s tim. Listanje kupusa najbolji je antiratni roman napisan u posljednjih nekoliko godina. Književnoj publici predstavljen je kao križanac slavnog serijala Enid Blyton 5 prijatelja i filma Ostani uz mene, nastalog po scenariju Stephena Kinga.

Samo, za razliku od nama znanih 5 prijatelja, ovih Beloševih 5 prijatelja ne žele avanture ni svakojaka iskušenja koja će iskusiti. Oni žele upravno suprotno. Da bude sve kako je bilo prije. Ali to nije više moguće. Godina je 1991. i rat je pred vratima. Samo petorka jedanaestogodišnjaka i pokojeg dvanaestogodišnjaka toga još nije svjesna.

Odjavna špica mog djetinjstva počela je u proljeće, a završila na jesen-listanjem kupusa. Kupus se bere tako da mu se s postolja od lišća odreže glava. Mi smo imali više sreće. str. 7.

An družina

Četiri dječaka iz Borova Naselja, Zoran, Dragan, Bojan i Goran te jedna djevojčica, Nikolina, nerazdvojni su jedanestogodišnjaci zaokupljeni samo njima bitnim stvarima: stripovima, pop glazbom, presnimavanjem video i audio kazeta, utrkivanjem biciklima. Družina pod kodnim imenom “An družina” svakodnevno se sastaje nakon škole i vikendima, a kuće njihovih obitelji “zajedničke“ su kuće, dobro poznate svim članovima družine. Uostalom, poznavale su se i obitelji, koje su sve odreda radile u tvornici Borovo. Sve do dana kada iz tog radničkog kvarta u proljeće 1991. počinju nestajati djeca…

Koje si nacionalnosti?

Pitanje koje se nikad nije postavljalo, pitanje na koje se čak nije ni znao odgovor, postalo je pitanje svih pitanja. Tako Zoran saznaje da je po ocu Hrvat, mada mu je očuh Srbin. Draganovi i Goranovi su Srbi, a Bojan i Nikolina su pak Hrvati. Objasnili su im to stariji nakon što su započeli referendumi i barikade na cestama, a razredi se brojno prepolovili. Pa gdje su otišli njihovi razredni kolege?, pitala se An družina, pokušavajući shvatiti što se oko njih događa. Kad jednog dana nestanu Dragan i Goran, za ostale dileme više nema: kreću u potragu za njima…

Bilo je to ono što smo nas četvorica oduvijek htjeli, da nas svijet pusti na miru kako bismo se mogli družiti. Kad nam je svijet to oduzeo, morali smo nešto poduzeti i sami vratiti prijateljstvo, bez obzira na nacionalnosti, referendume, barikade i nestajanje. str. 246.

Dojam o djelu

Nakon čitanja romana Listanje kupusa oko vam zasuzi, a u grudima osjetite pritisak kao da netko gura mlinski kamen na vas, i pritišće, pritišće, a vi se ne opirete. Puštate. Upravo to mi se dogodilo sa zadnjom pročitanom stranicom ovog romana. Pustila sam da me tuga obuzme i dala joj vremena da procesuira svaku stranicu romana. Od onog lijepog, bezbrižnog, dječjeg na početku, tuga se lagano širila na okrnjene razrede, ulice u kojima se više ne čuje smijeh, pošalice i jurnjava razdragane djece, do obitelji koje se počinju dijeliti na ti si ovo, a ja sam to pa dalje, do praznih kuća i stanova napuštenih u hitnji. Tuga zatim ide sve brže i brže do krešenda u kojem se pretvara u nevjericu, užas, smrt, beznađe…

Roman je jednostavno fantastičan. Ratno djetinjstvo ispričano očima djeteta, dvanaestogodišnjaka, koji je samo želio da sve bude kao prije bez obzira na posljedice, priča je koja se ne zaboravlja. Povijesne okolnosti koje su uslijedile oduzele su normalnost odrastanja tisućama i tisućama djece. Zoran, Dragan, Bojan, Goran i Nikolina imaju samo jednu želju koja u očima njihovih roditelja više nema smisla – biti prijatelji.

Silom razdvojeni voljom odraslih, pokušat će sakupiti krhotine svoga prijateljstva. Ali ono nikad više neće biti isto. Mrtva tijela koja plutaju po rijeci, granatirana rodna kuća, poginuli rođaci s jedne i druge strane, egzodus izbjeglica u Dalmaciju, obilježili su ih za cijeli život. Vjetrovi rata, noseći sve pred sobom, malo po malo otpuhali su i njih.

Obavezno pročitajte ovaj roman. Sigurna sam da ćemo za autora Igora Beleša još čuti. Listanje kupusa dijelom je autobiografska proza, a dijelom fikcija koja se oslanja na povijesna događanja.

Predvečerje je izmamilo i novopridošle komarce, koji nisu marili što se broj stanovnika u naselju prepolovio. Oni nisu birali između srpske ili hrvatske krvi.
str. 212.

Igor Beleš Listanje kupusa

O autoru

Igor Beleš, rođen u Vukovaru 1978., danas živi u Rijeci. Djetinjstvo je proveo u Borovom Naselju, u vremenu koje je pokušao djelomično iz sjećanja prenijeti na ovu knjigu. Bavi se glazbom, piše i čita knjige.

Gdje kupiti:

Hena com

Objavljeno

Nešto novo, nešto staro – jesenski intermezzo za čitanje

Ako vas je jesen zatekla pomalo nespremne, bez popisa za čitanje i inspiracije za sljedeće štivo, vaša je Mala pripremila par svojih preporuka kako bi vam olakšala prelazak iz babljeg ljeta u pravu, kišnu, prohladnu jesen.

Nemojte zaboraviti da nam se bliži i Interliber (7.11.-12.11.) pa se nadamo da će vam ove preporuke poslužiti i kao popis za kupnju.

Ovaj smo put objavu pisale na malo drugačiji način – nismo se odlučile za desetak romana pa pisale o njima. Odlučile smo sve dosad pročitano podijeliti na kategorije i za svaku vam tu kategoriju preporučiti nekoliko knjiga koje su nam ostavile dojam i za koje vjerujemo da vam neće biti žao ako ih pročitate. Za većinu preporuka već smo pisale recenzije pa ako vas zanimaju detalji, brzo klik na naslov. On će vas odvesti na široku recenziju u kojoj možete pročitati sadržaj romana i naš dojam o njemu.

Začinite svoju jesen našim preporukama! Napravite jesenski intermezzo – stanku za čitanje uz topli čaj i romon kiše.
Imamo nešto novo, nešto staro. Nešto posuđeno – ako knjige posuđujete iz knjižnice. Nešto plavo, za plave naslovnice.

I sretan brak između nas čitatelja i ovih odličnih naslova može početi!

jesenski intermezzo

Ove jeseni naš najdraži žanr – trileri

Već smo vam tisuću puta spomenule da najviše volimo čitati trilere. Logično je, zato, početi naš popis jesenskih preporuka baš tim žanrom. Nećemo, naravno, preporučiti baš sve trilere koje smo pročitale, ali ovih nekoliko definitivno zaslužuje vašu pozornost.

Za početak, ne propustite Kućnu pomoćnicu Freide McFadden, roman o tome kako svi imaju tajne. A neke su, dakako, opasnije od drugih.
Svakako uzmite i jedan od ovih teških, brutalnih romana koji će vas još dugo ostaviti u nevjerici i neugodnom meškoljenju. Zadnje što će izgorjeti Willa Deana bavi se odnosom žrtve i počinitelja, Prvi dan proljeća Nancy Tucker ostavit će gorak okus u ustima baveći se djetetom-ubojicom. Prema romanu Drago dijete Romyja Hausmanna Netflix je snimio i seriju za koju kažu da je odlična, baš poput svog književnog predloška.

Neobični glavni likovi, koje ili odmah zavolite ili ih se do kraja grozite, odlika su romana Neobična Sally Diamond, Sobarica i Kako ubiti vlastitu obitelj. Crni humor jedna je od glavnih odlika tih romana i definitivno ono nešto što ih razlikuje od drugih i čini ih nezaboravnima!

Spooktober – strašni listopad

Ovo je kategorija koja bi se mogla nadovezati na prethodnu, ali mi je razdvajamo jer ljubitelji dobrog horora znaju u čemu je razlika. Krajem listopada neki obilježavaju Helloween i tu strašnu noć vole obilježiti i čitanjem isto tako strašne književnosti.

Kakve bismo bile da odmah na početku ne spomenemo kralja horora – jednog i jedinog Stephena Kinga! Ni s jednim njegovim romanom mećete pogriješiti, a nama su posebni najnoviji Posljednje uporište, koji broji 1200 stranica i prati grupu preživjelih nakon supergripe koja je izbrisala preko 90 posto stanovništva. Dakako, neizostavni su i klasici kao Isijavanje, Groblje kućnih ljubimaca i Tajne Salema uz koje ćete se, te najstrašnije noći u godini, osvrtati preko ramena.

Osim Kinga, u sjećanju su nam ostali i roman Teddy, koji jezu izaziva ne samo radnjom nego i jezivim crtežima kojima je ta fabula obogaćena. Nemojmo zaboraviti ni Skrovište koje je jednu vašu Malu dobrano isprepadalo.

Svi znamo da je rijetko što strašnije od uklete kuće. Prokletstvo kuće Hill točno je ono što trebate ako vam takve stvari ubrzavaju otkucaje srca. Književni je to klasik koji i dan danas oduševljava poklonike žanra!

jesenski intermezzo

Domaći autori

Svake se jeseni obilježava i Mjesec hrvatske knjige pa ne možemo ne spomenuti i domaće autore. Ako vam ove jeseni treba magije, uzmite Mladenku kostonogu autora Želimira Periša. Smijat ćete se, plakati, ostati zapanjeni ljepotom riječi i majstorskim pisanjem ovog nedovoljno hvaljenog zadarskog autora.
Možda ste više raspoloženi za neobične, potresne, zanimljive ljudske sudbine. Nećete pogriješiti ako uzmete Nedovršenu Marine Gudelj, Pedeset cigareta za Elenu Marine Vujčić, Horror vacui Staše Aras i Mater Dolorosa Jurice Pavičića.

Tu su i izvrstan, dirljiv i strašan Pacijent iz sobe 19 Zorana Žmirića te Doručak Dinka Mihovilovića. Možda biste ipak nešto duhovito i šarmantno? Onda svakako Pavelova prava ljubav Zorana Pilića.

Moj osobni favorit uvijek je Kristian Novak, a dok čekamo čitanje njegovog najnovijeg romana Slučaj vlastite pogibelji, nećete pogriješiti ako se posvetite romanima Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši. Djela su to, bez pretjerivanja, koja se nalaze na samom vrhu hrvatske književnosti.

Knjige o knjigama

Volite li pak čitati o knjigama (a tko ne voli), svoj jesenski intermezzo obogatite čitanjem romana Posljednja knjižara u Londonu Madeline Martin i Šetač knjiga Carstena Henna. U ovoj prvoj pratimo sudbinu male knjižere i ljudi kojih se oko nje okupljaju u vihoru Drugog svjetskog rata. Ova druga nam, pak, govori o neobičnom knjižaru i njegovoj maloj pomoćnici Šaši.
Tu su i završni dio izvrsne trilogije Šutnja bijeloga grada, Gospodari vremena, autorice Eve Saenz de Urturi i neizostavna Misery Stephena Kinga. Spomenut ćemo i onu ultimativnu knjigu o knjigama, Kradljivicu knjiga, koja nas je sve dotakla u srce pričom o djevojčici, ratu i čitanju koju priča sama Smrt.

Romani su to u kojima, uz likove, i knjige imaju jednu od glavnih uloga! A za nas zaljubljenike u književnost, rijetko je koja tema bolja!

jesenski intermezzo

Ove jeseni – putujemo

Ne znam kako vi, ali mi definitivno ne putujemo onoliko često koliko bismo htjele! Zato – tu su naše drage prijateljice, knjige. Čitajući, možete otići gdje god želite i super se provesti! Za početak, predlažemo vam hladnije krajeve. Rusiju i Maga iz Kremlja, Island u serijalu Yrse Sigurdardotirr i Norvešku u novom hit-romanu Milosti.

Više volite istraživati neobične običaje i ljepote Japana, Južne i Sjeverne (da, da) Koreje? Tu su romani Putni zapisi jednog mačka, Posljednji izgnanici i Dobri sin. Jedan će vas raznježiti, jedan vrlo vjerojatno rasplakati, a ovaj treći… Ooooo, i njega ćete se sjećati.

Put po Americi trajao bi i godinama, ali mi ćemo predložiti samo dva smjera – šetnju po Mostovima u okrugu Madison i plovidbu po rijeci Mississippi u Ovoj blagoj zemlji.

A pri povratku u Europu, ne zaboravite skočiti na Itaku, otok koji je Odisej napustio prije gotovo dvadeset godina i sada ga vode žene. Napose jedna, Penelopa, i ovaj je roman baš njezina priča.

Putujući Europom, neizostavan je i Mali vinograd u Provansi u kojem ćete, ako ništa, naučiti praviti najbolji rosé na svijetu.

Šarmantno i od pomoći

Knjige ovdje nabrojane možda se i ne mogu svesti pod zajednički nazivnik. Ipak, za kraj smo htjele izdvojiti i nešto lagano, šarmantno i od pomoći. Odlučile smo se za popularnu psihologiju koja nam se jako, jako svidjela jer je pisana laganim jezikom, a funkcionalna. To su Toksična pozitivnost koja nas uči da NE MORA SVE UVIJEK BITI DOBRO. Zatim Grupa za koju imamo samo riječi hvale i vjerujemo da je to knjiga koju baš svaka žena mora pročitati.

Takva kakva jesi je i šarmantna i, na trenutke, self-help. Govori o djevojci koja se, nakon godina majčine manipulacije, odvaži živjeti sama i jednostavno živjeti život.

Kako biti Parižanka jako je duhovit ženski vodič koji nam, uz veliku dozu samoironije, nudi pogled u svijet Parižanki, tih najsavršenijih od svih žena.

Ljubavna obmana u Španjolskoj seksi je ljubić koji se svidio čak i nama koje nismo ljubiteljice istih. Kemija između glavnih likova je opipljiva i premda je sam roman možda prikladniji za ljeto i plažu, vjerujemo da je vruća romansa uvijek dobrodošla.

jesenski intermezzo

Je li jesenski intermezzo već počeo?

Ovu smo objavu, uz jesenski intermezzo, nazvale još i Nešto novo, nešto staro. Zašto? Mislile smo da bi bilo lijepo prisjetiti se i nekih malo starijih romana koje jako volimo. Preporučile smo i nekoliko noviteta, onih koje smo već stigle pročitati, a na slike smo stavili i još neke romane o kojima ovdje nije bilo riječi, ali smatrale smo da bi vam i oni mogli biti zanimljivi.

Nadamo se da se vaša čitalačka jesen već razbuktala i da uživate u mnoštvu divnih knjiga, pogotovo sada kada su topli dani iza nas.

Veselimo se i vašim preporukama za jesensko čitanje, zato nam se slobodno javite u komentarima i recite nam – kojim književnim ljepotama vi uljepšavate svoju jesen?

Gdje kupiti sve navedene romane:

Za većinu preporuka u ovoj objavi već postoje napisane recenzije i unutar njih nalaze se točne web-adrese za kupnju.

Ovdje stavljamo samo webshopove nakladničkih kuća koje su objavile gore navedene knjige.

Znanje i Vorto Palabra

Stilus

Mozaik knjiga

Hena com

Fraktura