Kim Michele Richardson: Knjižničarka na konju

Nakladnik: Hena com, 2023.

Naslovnica knjige Knjižničarka na konju: ©Hena com

Prevoditelj: Mirna Čubranić

Kim Michele Richardson Knjižničarka na konju

Samo postojanje knjižnica najbolji je dokaz da možda još uvijek ima nade za budućnost ljudskog roda. T.S.Eliot

Roman Knjižničarka na konju posvećen je hrabrim knjižničarkama koje su svaki tjedan jahale stotine milja kako bi širile pismenost, čitalačku kulturu i bile glas nade u promjene i boljitak u zabačenim dijelovima Apalačkog gorja.

Knjižničarka na konju-projekt zapošljavanja žena

Projekt Knjižnice na konjima pokrenut je 1935. godine i trajao je do 1943. godine. Uveo ga je predsjednik Franklin D. Roosvelt kao dio programa New Deal. Namjera je bila potaknuti zapošljavanje žena i dovesti knjige, časopise i pisanu literaturu  u Apalačko gorje, u najsiromašnija i najzabačenija nepristupačna područja istočnog Kentuckyja. S malobrojnim resursima i slabom financijskom potporom, knjižničarke na konjima sakupljale su knjige i časopise koje su donirale razne udruge, crkva i ministarstvo zdravlja, albume s receptima, savjetima za čišćenje kuće i lov. Te pametne žene pretvorile su projekt putujuće knjižnice u veliki uspjeh.

Cussy Mary Carter – knjižničarka na konju

Cussy Mary Carter ili Plavi duh, kako su je zvali mještani, mlada je žena koja svakodnevno na svojoj žilavoj mazgi strmim putevima obilazi siromašna, izolirana mjesta u istočnom Kentuckyju noseći bisage pune knjiga i časopisa stanovnicima tih naselja.

Posao je to slabo plaćen, težak, nerijetko i opasan, ali Cussy ne odustaje. Želi biti slobodna i neovisna iako njezin otac, rudar, smatra da je za ženu jedino radno mjesto u kući, dobiveno udajom.

Literatura koju im nosim pomaže obrazovati gorštake i njihovu djecu. str. 11.

I prvi put u životu osjećala sam se potrebnom. str. 16.

Plavi duh

Dok Cussyin otac uporno pali svijeće za udvaranje ispred trijema želeći joj naći ženika, Cussy ne odustaje od toga da prenosi knjige. Ona misli da za udaju nema šanse jer je drugačija, neobična. Naime, Cussy je žena plave boje kože, rođena tako zbog rijetkog krvnog poremećaja nedostatka jednog enzima. Obilježena kao “obojena”, uglavnom izaziva gnušanje i odbojnost gradskog stanovništva. Kao i crncima, i njoj je zabranjen ulazak na mnoga društvena događanja. Istovremeno, Cussy opsjedaju pohotni muškarci na koje nailazi tijekom prelaska uskim planinskim stazama, nezaštićena i sama. Djeca su jedina kojima ne smeta neobična boja njezine kože i uvijek je s veseljem dočekuju. Lokalni liječnik pristaje zaštititi Cussy u zamjenu za njezino podvrgavanje medicinskom testiranju. Cussy pristaje jer je odlučna otkriti uzrok svoje boje kože, a istodobno za nagradu dobiva prijeko potrebnu hranu za sebe i oca.

Nove pretrage otkrile su da vam nedostaje isti enzim kao Indijancima i Eskimima. Imate nešto što se naziva methemoglobinemija. str. 207.

Dojam o knjizi

Ljudi plave kože uistinu su živjeli u Kentuckyju u doba velike depresije, mada njihovi potomci potjeću iz Francuske  i Irske.

Cussy Mary Carter jak je ženski lik. Boluje od methemoglobinemije, nasljedne bolesti kojoj je uzrok manjak jednog enzima. Premda ona najčešće nastaje zbog bolesti srca, opstrukcije dišnih puteva ili lijekova, može biti i nasljedna zbog recesivnog gena za plavu krv. Predstavnici obitelji Fugate, doseljeni iz Francuske u potrazi za boljim životom, naselili su se na zabačenom području Kentuckyja. Bili su dugovječni bez obzira na plavu boju kože.

Ljudi neobične, plave boje kože poslužili su autorici kao predložak za  lik Cussy Mary Carter. Prolazeći kroz uske planinske staze, opasne i puste, Cussy Mary Carter ili Plavi duh ruši predrasude o ženama šireći pismenost i uspostavljajući humane odnose, odnose podrške i povjerenja među siromašnim stanovnicima Apalačkog gorja. Težak posao, otpori okoline zbog spola i boje kože, nasrtljivi muškarci i izrugivanje zbog drugačije boje kože,  nisu slomili knjižničarku već su je samo ojačali.

Knjiga je ovo koja se suprotstavlja rasnim predrasudama u patrijarhalnom društvu u maloj izoliranoj planinskoj zajednici. I koliko god glavnu junakinju diskriminacija koju trpi pogađa, toliko jača njezina odlučnost da bude neovisna i slobodna.

Autorica prikazuje beskrupuloznost i podmuklost lokalne zajednice koja je u stanju odbaciti pojedinca samo zbog toga što je drugačiji.

Premda roman obuhvaća događanja u vrijeme velike depresije, njegov je jezik univerzalan. Iskrenost, slobodna volja koja se ne da sputati i snaga pisane riječi koja dopire do svakoga, vrijednosti su koje otvaraju sva vrata bez obzira u kojem se razdoblju događaju.

Kim Michele Richardson Knižničarka na konju

O autoru

Autorica bestselera Knjižničarka na konju, Kim Michele Richardson, napisala je pet djela povijesne fikcije i bestseler memoare.  Njezin hvaljeni roman Knjižničarka na konju  nadahnut je izvanrednim “plavim ljudima” iz Kentuckyja i žestokim, hrabrim knjižničarima koji su koristili moć pismenosti da prevladaju netrpeljivost i strah tijekom Velike depresije. Provela je više od desetljeća istražujući povijesni program Kentucky Packhorse, a također je bila suradnica i istraživačica za kritički hvaljeni dokumentarni film PBS Television, Knjižničari teretnih konja iz Appalachia.

Roman je preveden je na preko 16 jezika. Kim Michele živi sa svojom obitelji u Kentuckyju.

Gdje kupiti

Hena com

Igor Beleš: Listanje kupusa

Nakladnik: Hena com, 2023.

Naslovnica knjige Listanje kupusa: ©Hena com

Igor Beleš Listanje kupusa

Nedavno sam negdje pročitala da je Listanje kupusa najbolji ratni roman napisan na ovim prostorima. Ne mogu se složiti s tim. Listanje kupusa najbolji je antiratni roman napisan u posljednjih nekoliko godina. Književnoj publici predstavljen je kao križanac slavnog serijala Enid Blyton 5 prijatelja i filma Ostani uz mene, nastalog po scenariju Stephena Kinga.

Samo, za razliku od nama znanih 5 prijatelja, ovih Beloševih 5 prijatelja ne žele avanture ni svakojaka iskušenja koja će iskusiti. Oni žele upravno suprotno. Da bude sve kako je bilo prije. Ali to nije više moguće. Godina je 1991. i rat je pred vratima. Samo petorka jedanaestogodišnjaka i pokojeg dvanaestogodišnjaka toga još nije svjesna.

Odjavna špica mog djetinjstva počela je u proljeće, a završila na jesen-listanjem kupusa. Kupus se bere tako da mu se s postolja od lišća odreže glava. Mi smo imali više sreće. str. 7.

An družina

Četiri dječaka iz Borova Naselja, Zoran, Dragan, Bojan i Goran te jedna djevojčica, Nikolina, nerazdvojni su jedanestogodišnjaci zaokupljeni samo njima bitnim stvarima: stripovima, pop glazbom, presnimavanjem video i audio kazeta, utrkivanjem biciklima. Družina pod kodnim imenom “An družina” svakodnevno se sastaje nakon škole i vikendima, a kuće njihovih obitelji “zajedničke“ su kuće, dobro poznate svim članovima družine. Uostalom, poznavale su se i obitelji, koje su sve odreda radile u tvornici Borovo. Sve do dana kada iz tog radničkog kvarta u proljeće 1991. počinju nestajati djeca…

Koje si nacionalnosti?

Pitanje koje se nikad nije postavljalo, pitanje na koje se čak nije ni znao odgovor, postalo je pitanje svih pitanja. Tako Zoran saznaje da je po ocu Hrvat, mada mu je očuh Srbin. Draganovi i Goranovi su Srbi, a Bojan i Nikolina su pak Hrvati. Objasnili su im to stariji nakon što su započeli referendumi i barikade na cestama, a razredi se brojno prepolovili. Pa gdje su otišli njihovi razredni kolege?, pitala se An družina, pokušavajući shvatiti što se oko njih događa. Kad jednog dana nestanu Dragan i Goran, za ostale dileme više nema: kreću u potragu za njima…

Bilo je to ono što smo nas četvorica oduvijek htjeli, da nas svijet pusti na miru kako bismo se mogli družiti. Kad nam je svijet to oduzeo, morali smo nešto poduzeti i sami vratiti prijateljstvo, bez obzira na nacionalnosti, referendume, barikade i nestajanje. str. 246.

Dojam o djelu

Nakon čitanja romana Listanje kupusa oko vam zasuzi, a u grudima osjetite pritisak kao da netko gura mlinski kamen na vas, i pritišće, pritišće, a vi se ne opirete. Puštate. Upravo to mi se dogodilo sa zadnjom pročitanom stranicom ovog romana. Pustila sam da me tuga obuzme i dala joj vremena da procesuira svaku stranicu romana. Od onog lijepog, bezbrižnog, dječjeg na početku, tuga se lagano širila na okrnjene razrede, ulice u kojima se više ne čuje smijeh, pošalice i jurnjava razdragane djece, do obitelji koje se počinju dijeliti na ti si ovo, a ja sam to pa dalje, do praznih kuća i stanova napuštenih u hitnji. Tuga zatim ide sve brže i brže do krešenda u kojem se pretvara u nevjericu, užas, smrt, beznađe…

Roman je jednostavno fantastičan. Ratno djetinjstvo ispričano očima djeteta, dvanaestogodišnjaka, koji je samo želio da sve bude kao prije bez obzira na posljedice, priča je koja se ne zaboravlja. Povijesne okolnosti koje su uslijedile oduzele su normalnost odrastanja tisućama i tisućama djece. Zoran, Dragan, Bojan, Goran i Nikolina imaju samo jednu želju koja u očima njihovih roditelja više nema smisla – biti prijatelji.

Silom razdvojeni voljom odraslih, pokušat će sakupiti krhotine svoga prijateljstva. Ali ono nikad više neće biti isto. Mrtva tijela koja plutaju po rijeci, granatirana rodna kuća, poginuli rođaci s jedne i druge strane, egzodus izbjeglica u Dalmaciju, obilježili su ih za cijeli život. Vjetrovi rata, noseći sve pred sobom, malo po malo otpuhali su i njih.

Obavezno pročitajte ovaj roman. Sigurna sam da ćemo za autora Igora Beleša još čuti. Listanje kupusa dijelom je autobiografska proza, a dijelom fikcija koja se oslanja na povijesna događanja.

Predvečerje je izmamilo i novopridošle komarce, koji nisu marili što se broj stanovnika u naselju prepolovio. Oni nisu birali između srpske ili hrvatske krvi.
str. 212.

Igor Beleš Listanje kupusa

O autoru

Igor Beleš, rođen u Vukovaru 1978., danas živi u Rijeci. Djetinjstvo je proveo u Borovom Naselju, u vremenu koje je pokušao djelomično iz sjećanja prenijeti na ovu knjigu. Bavi se glazbom, piše i čita knjige.

Gdje kupiti:

Hena com

Nešto novo, nešto staro – jesenski intermezzo za čitanje

Ako vas je jesen zatekla pomalo nespremne, bez popisa za čitanje i inspiracije za sljedeće štivo, vaša je Mala pripremila par svojih preporuka kako bi vam olakšala prelazak iz babljeg ljeta u pravu, kišnu, prohladnu jesen.

Nemojte zaboraviti da nam se bliži i Interliber (7.11.-12.11.) pa se nadamo da će vam ove preporuke poslužiti i kao popis za kupnju.

Ovaj smo put objavu pisale na malo drugačiji način – nismo se odlučile za desetak romana pa pisale o njima. Odlučile smo sve dosad pročitano podijeliti na kategorije i za svaku vam tu kategoriju preporučiti nekoliko knjiga koje su nam ostavile dojam i za koje vjerujemo da vam neće biti žao ako ih pročitate. Za većinu preporuka već smo pisale recenzije pa ako vas zanimaju detalji, brzo klik na naslov. On će vas odvesti na široku recenziju u kojoj možete pročitati sadržaj romana i naš dojam o njemu.

Začinite svoju jesen našim preporukama! Napravite jesenski intermezzo – stanku za čitanje uz topli čaj i romon kiše.
Imamo nešto novo, nešto staro. Nešto posuđeno – ako knjige posuđujete iz knjižnice. Nešto plavo, za plave naslovnice.

I sretan brak između nas čitatelja i ovih odličnih naslova može početi!

jesenski intermezzo

Ove jeseni naš najdraži žanr – trileri

Već smo vam tisuću puta spomenule da najviše volimo čitati trilere. Logično je, zato, početi naš popis jesenskih preporuka baš tim žanrom. Nećemo, naravno, preporučiti baš sve trilere koje smo pročitale, ali ovih nekoliko definitivno zaslužuje vašu pozornost.

Za početak, ne propustite Kućnu pomoćnicu Freide McFadden, roman o tome kako svi imaju tajne. A neke su, dakako, opasnije od drugih.
Svakako uzmite i jedan od ovih teških, brutalnih romana koji će vas još dugo ostaviti u nevjerici i neugodnom meškoljenju. Zadnje što će izgorjeti Willa Deana bavi se odnosom žrtve i počinitelja, Prvi dan proljeća Nancy Tucker ostavit će gorak okus u ustima baveći se djetetom-ubojicom. Prema romanu Drago dijete Romyja Hausmanna Netflix je snimio i seriju za koju kažu da je odlična, baš poput svog književnog predloška.

Neobični glavni likovi, koje ili odmah zavolite ili ih se do kraja grozite, odlika su romana Neobična Sally Diamond, Sobarica i Kako ubiti vlastitu obitelj. Crni humor jedna je od glavnih odlika tih romana i definitivno ono nešto što ih razlikuje od drugih i čini ih nezaboravnima!

Spooktober – strašni listopad

Ovo je kategorija koja bi se mogla nadovezati na prethodnu, ali mi je razdvajamo jer ljubitelji dobrog horora znaju u čemu je razlika. Krajem listopada neki obilježavaju Helloween i tu strašnu noć vole obilježiti i čitanjem isto tako strašne književnosti.

Kakve bismo bile da odmah na početku ne spomenemo kralja horora – jednog i jedinog Stephena Kinga! Ni s jednim njegovim romanom mećete pogriješiti, a nama su posebni najnoviji Posljednje uporište, koji broji 1200 stranica i prati grupu preživjelih nakon supergripe koja je izbrisala preko 90 posto stanovništva. Dakako, neizostavni su i klasici kao Isijavanje, Groblje kućnih ljubimaca i Tajne Salema uz koje ćete se, te najstrašnije noći u godini, osvrtati preko ramena.

Osim Kinga, u sjećanju su nam ostali i roman Teddy, koji jezu izaziva ne samo radnjom nego i jezivim crtežima kojima je ta fabula obogaćena. Nemojmo zaboraviti ni Skrovište koje je jednu vašu Malu dobrano isprepadalo.

Svi znamo da je rijetko što strašnije od uklete kuće. Prokletstvo kuće Hill točno je ono što trebate ako vam takve stvari ubrzavaju otkucaje srca. Književni je to klasik koji i dan danas oduševljava poklonike žanra!

jesenski intermezzo

Domaći autori

Svake se jeseni obilježava i Mjesec hrvatske knjige pa ne možemo ne spomenuti i domaće autore. Ako vam ove jeseni treba magije, uzmite Mladenku kostonogu autora Želimira Periša. Smijat ćete se, plakati, ostati zapanjeni ljepotom riječi i majstorskim pisanjem ovog nedovoljno hvaljenog zadarskog autora.
Možda ste više raspoloženi za neobične, potresne, zanimljive ljudske sudbine. Nećete pogriješiti ako uzmete Nedovršenu Marine Gudelj, Pedeset cigareta za Elenu Marine Vujčić, Horror vacui Staše Aras i Mater Dolorosa Jurice Pavičića.

Tu su i izvrstan, dirljiv i strašan Pacijent iz sobe 19 Zorana Žmirića te Doručak Dinka Mihovilovića. Možda biste ipak nešto duhovito i šarmantno? Onda svakako Pavelova prava ljubav Zorana Pilića.

Moj osobni favorit uvijek je Kristian Novak, a dok čekamo čitanje njegovog najnovijeg romana Slučaj vlastite pogibelji, nećete pogriješiti ako se posvetite romanima Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši. Djela su to, bez pretjerivanja, koja se nalaze na samom vrhu hrvatske književnosti.

Knjige o knjigama

Volite li pak čitati o knjigama (a tko ne voli), svoj jesenski intermezzo obogatite čitanjem romana Posljednja knjižara u Londonu Madeline Martin i Šetač knjiga Carstena Henna. U ovoj prvoj pratimo sudbinu male knjižere i ljudi kojih se oko nje okupljaju u vihoru Drugog svjetskog rata. Ova druga nam, pak, govori o neobičnom knjižaru i njegovoj maloj pomoćnici Šaši.
Tu su i završni dio izvrsne trilogije Šutnja bijeloga grada, Gospodari vremena, autorice Eve Saenz de Urturi i neizostavna Misery Stephena Kinga. Spomenut ćemo i onu ultimativnu knjigu o knjigama, Kradljivicu knjiga, koja nas je sve dotakla u srce pričom o djevojčici, ratu i čitanju koju priča sama Smrt.

Romani su to u kojima, uz likove, i knjige imaju jednu od glavnih uloga! A za nas zaljubljenike u književnost, rijetko je koja tema bolja!

jesenski intermezzo

Ove jeseni – putujemo

Ne znam kako vi, ali mi definitivno ne putujemo onoliko često koliko bismo htjele! Zato – tu su naše drage prijateljice, knjige. Čitajući, možete otići gdje god želite i super se provesti! Za početak, predlažemo vam hladnije krajeve. Rusiju i Maga iz Kremlja, Island u serijalu Yrse Sigurdardotirr i Norvešku u novom hit-romanu Milosti.

Više volite istraživati neobične običaje i ljepote Japana, Južne i Sjeverne (da, da) Koreje? Tu su romani Putni zapisi jednog mačka, Posljednji izgnanici i Dobri sin. Jedan će vas raznježiti, jedan vrlo vjerojatno rasplakati, a ovaj treći… Ooooo, i njega ćete se sjećati.

Put po Americi trajao bi i godinama, ali mi ćemo predložiti samo dva smjera – šetnju po Mostovima u okrugu Madison i plovidbu po rijeci Mississippi u Ovoj blagoj zemlji.

A pri povratku u Europu, ne zaboravite skočiti na Itaku, otok koji je Odisej napustio prije gotovo dvadeset godina i sada ga vode žene. Napose jedna, Penelopa, i ovaj je roman baš njezina priča.

Putujući Europom, neizostavan je i Mali vinograd u Provansi u kojem ćete, ako ništa, naučiti praviti najbolji rosé na svijetu.

Šarmantno i od pomoći

Knjige ovdje nabrojane možda se i ne mogu svesti pod zajednički nazivnik. Ipak, za kraj smo htjele izdvojiti i nešto lagano, šarmantno i od pomoći. Odlučile smo se za popularnu psihologiju koja nam se jako, jako svidjela jer je pisana laganim jezikom, a funkcionalna. To su Toksična pozitivnost koja nas uči da NE MORA SVE UVIJEK BITI DOBRO. Zatim Grupa za koju imamo samo riječi hvale i vjerujemo da je to knjiga koju baš svaka žena mora pročitati.

Takva kakva jesi je i šarmantna i, na trenutke, self-help. Govori o djevojci koja se, nakon godina majčine manipulacije, odvaži živjeti sama i jednostavno živjeti život.

Kako biti Parižanka jako je duhovit ženski vodič koji nam, uz veliku dozu samoironije, nudi pogled u svijet Parižanki, tih najsavršenijih od svih žena.

Ljubavna obmana u Španjolskoj seksi je ljubić koji se svidio čak i nama koje nismo ljubiteljice istih. Kemija između glavnih likova je opipljiva i premda je sam roman možda prikladniji za ljeto i plažu, vjerujemo da je vruća romansa uvijek dobrodošla.

jesenski intermezzo

Je li jesenski intermezzo već počeo?

Ovu smo objavu, uz jesenski intermezzo, nazvale još i Nešto novo, nešto staro. Zašto? Mislile smo da bi bilo lijepo prisjetiti se i nekih malo starijih romana koje jako volimo. Preporučile smo i nekoliko noviteta, onih koje smo već stigle pročitati, a na slike smo stavili i još neke romane o kojima ovdje nije bilo riječi, ali smatrale smo da bi vam i oni mogli biti zanimljivi.

Nadamo se da se vaša čitalačka jesen već razbuktala i da uživate u mnoštvu divnih knjiga, pogotovo sada kada su topli dani iza nas.

Veselimo se i vašim preporukama za jesensko čitanje, zato nam se slobodno javite u komentarima i recite nam – kojim književnim ljepotama vi uljepšavate svoju jesen?

Gdje kupiti sve navedene romane:

Za većinu preporuka u ovoj objavi već postoje napisane recenzije i unutar njih nalaze se točne web-adrese za kupnju.

Ovdje stavljamo samo webshopove nakladničkih kuća koje su objavile gore navedene knjige.

Znanje i Vorto Palabra

Stilus

Mozaik knjiga

Hena com

Fraktura

Zoran Žmirić: Pacijent iz sobe 19

Nakladnik: Hena com, 2018.

Naslovnica romana Pacijent iz sobe 19: ©Hena com

Čovjek može od svega pobjeći, ali nema te rupe u koju se može sakriti od svojih misli. (str. 84.)

Zoran Žmirić: Pacijent iz sobe 19

Pacijent iz sobe 19

Vanja Kovačević glavni je lik ovog romana, a upoznajemo ga 25 godina nakon događaja koji mu je obilježio čitav život – nakon rata.

Vanja tada, dan prije devetnaestoga rođendana, umjesto poklona u ruke dobiva pušku i biva bačen na prvu crtu gdje odmah ubija ni manje ni više nego devetnaest osoba. Jednu osobu za svaku svoju godinu.

Danas, Vanja razgovara s psihijatrom sumnjiva izgleda i pokušava i sebi i njemu objasniti što ga je dovelo do toga da si nanese brutalne, nepopravljive ozljede.

Vanjin životni put bio je put svakog tinejdžera i mladog čovjeka. Prijatelji, škola, prve ljubavi, alkohol i  jedino što mu je danas zajedničko s tim davnim Vanjom – rock bend Sisters of Mercy.

Dok putujemo između prošlosti i sadašnjosti, svega onog što ga je dovelo do nezamislivog, pratimo Vanjina zapažanja o vlastitom životu, ratnom putu, njegovim srećama i još većim nesrećama.

Iskreno, ne smeta me što se danas herojima predstavljaju ljudi koji to nisu. Ne smeta me ni to što su neki od toga napravili posao. Jebi ga, živjeti se mora. Smeta mi samo to što su takvi ljudi postali idoli mladima. (str. 24.)

U njegovim riječima prepoznajemo svakog branitelja ogorčenog na stanje danas, na one koji se lažnim domoljubljem busaju o prsa, na ratne profitere, zločince koje rat nije stvorio, nego ih je samo razotkrio.

Ja sam u rat išao kako bih branio zemlju, oni su u rat išli kako bi ubijali ljude. Ja sam tamo došao kao branitelj, a oni kao zločinci. Problem je što i oni sebe danas zovu braniteljima… (str. 14.)

Polako otkrivamo Vanju kakav je mogao biti da nije bilo rata. Duhovitog, ironičnog, toplog Vanju, upropaštenog onoga dana kad mu je u ruke bačena puška i kad ju je odlučio koristiti. A otkrivamo i drugog Vanju, njega koji je, nakon svega, gotovo prazna ljuštura.

Emotivno, teško, izvrsno štivo

Pacijent iz sobe 19 prvi je moj susret s autorom Zoranom Žmirićem i ostavljena sam bez teksta. Iako pisan svakodnevnim, razgovornim jezikom, Pacijent je u svojoj biti toliko brutalan, težak i emotivno iscrpljujući da će vam nakon čitanja trebati dan odmora.

OK, vjerujem da ne vidiš previše normalnog u tome, ali i ovako živimo u društvu u kojem zdrav razum i nije od neke velike koristi. (str. 27.)

Ne zbog brutalnosti onoga što si je Vanja napravio. Njegov crnohumorni način pripovijedanja približit će nam ga toliko da će nam se učiniti da smo baš mi taj sumnjivi psihijatar s Ray Bankama na očima. I prihvatit ćemo to što je napravio.

Možeš onda misliti kako ne bih upucao bilo koga, samo kad bi mi radio o glavi. Rijeka je tolerantan grad, tu se ne radi razlika među ljudima. Ni ja je ne bih radio, ubijao bih sve redom. (str. 51.)

Zoran Žmirić: Pacijent iz sobe 19

Ono što nema ni prihvaćanja ni razumijevanja jest rat koji izobličava našu stvarnost, našu svakodnevicu. Rat koji izobličava svakog čovjeka kojeg dotakne.

U tome leži antiratna poruka ovog romana. Rat nas sve pretvara u zvijeri. I one koji su branili, i one koji su napadali.

I ta spika kako smo stvarali državu. Nismo mi ništa stvarali, država je već bila stvorena i kao takva napadnuta.
Mi smo je branili, a ne stvarali. … Nisam stvarao ništa, ponajmanje državu i pogotovo ne ovakvu!
(str. 41.)

Koji su ubijali, koji su bježali, koji su se bogatili.

Sve one – ili bolje reći, sve nas – koji smo ratom obilježeni. Tko zna tko bi Vanja bio da nije bilo rata?

Tko zna tko bismo mi bili da nismo morali živjeti u tom zlu?

Što bi bio život da smo ga mogli živjeti?

Sretan kraj

Recite mi iskreno, nakon svega što sam rekla u recenziji – mislite li da ova priča ima sretan kraj?

Tako je, isto sam i ja znala nakon što sam pročitala sinopsis romana. Nisam fan niti tužnih niti ratnih priča, no ova me stvarno oduševila.

Pacijent nije klasična ratna priča, autor ni u jednoj rečenici ne slavi rat, ma koliko obramben on bio. Ovaj roman nije patetičan i ni u jednom vam trenutku ne ide na živce.

Nema ništa loše u tome da se ovisno o situaciji prilagodimo…, ali moraš prepoznati kad je dosta. Ako dopustiš ljudima da te iscrpljuju, neće stati dok te ne unište. (str. 99.)

Pacijent iz sobe 19 se čita i čita i čita. A onda dođete do kraja i vidite da ste se naježili. I da je priča o zvijerima zapravo priča o dobroti, o ljudskosti, o savjesti. O tome kako smo mi ljudi, i muškarci i žene, zapravo krhka bića. 

I kako je ponekad jedini lijek popričati s nekim.

Čak i sa samim sobom.

Zoran Žmirić: Pacijent iz sobe 19

Ostali naslovi ovog autora:

Zoran Žmirić rođen je u Rijeci 1969. godine. Dosad je objavio poprilično toga, a navodim novija djela, kao što su Zapisano metkom, Putovanje desnom hemisferom, Pacijent iz sobe 19, Kaleidoskop i Hotel Wartburg.

Gdje kupiti roman Pacijent iz sobe 19:

Hena com

Marina Gudelj: Nedovršena

Nakladnik: Hena com, 2021.

Naslovnica romana Nedovršena: ©Hena com

Bilo je to nekoliko rečenica iz memoara Luisa Buñuela: „Život bez pamćenja uopće nije život. Naše je pamćenje naša dosljednost, naš razum, naš osjećaj, čak i naše djelo. Bez njega, mi smo ništa.“ (str. 12.)

Marina Gudelj: Nedovršena

Nedovršena

Nera je studentica psihologije na zadarskom sveučilištu koja se ne sjeća vlastitog života. Neka sjećanja ima, ali ona nisu njezina.

Rođena sam tamo gdje je mnogo snijega, srednje dijete sada razvedenih, nasmrt posvađanih roditelja. Samo što zapravo nisam. (str. 7.)

Jedno ju je takvo sjećanje i dovelo u Zadar. Na školskom je izletu, još kao djevojčica, prošla pokraj prozora stana u kojem nikada nije bila, a na koji je, nekako, imala sjećanje. Otada je Nera opsjednuta tim  prozorom i tim stanom. Trebat će joj godine da unutra useli, ali upisom fakulteta to joj uspijeva. No, dalje se ne događa ništa. Sjećanja su tu, nadohvat ruke, ali Nera ih se nikako ne može dokopati.

Za mene je odgovor uvijek bio nadohvat. Istina je da se nikad nisam osjećala u potpunosti svojom, više sam djelovala kao sjena tuđeg života. Događao mi se onaj nejasni moment, tjeskoban osjećaj sjećanja na nešto, neuhvatljiv djelić memorije koji ne mogu drugačije objasniti nego kao događaj koji postoji, ali ga se ja baš i ne sjećam. (str. 8.)

U sklopu studija pronalazi psihologa Mladena kojem povjerava svoj problem i koji joj čitavo vrijeme pokušava dati dijagnozu, zaboravljajući da Nerin problem nije fizički. Ona ima sjećanja, no čija?

Nera je odlučna pronaći odgovor pa se baca u mahnitu potragu za samom sobom, a svi tragovi leže u stranu iza onog prozora. Kad pronalazi sliku staru sliku ljudi koje ne zna, ali ipak nekako poznaje, Nerina će psiha biti itekako stavljena na kušnju. Jer, što ako joj se ne svidi ono što pronađe? Što ako je odgovori ne oslobode?

Potraga za samom sobom

Nedovršena je roman koji je kompleksan i intrigantan, no brzo se čita jer ju je autorica uspjela napisati tako da bude sve – filozofski i detektivski roman, drama i na trenutke jeziva fantazija. Premda mi, u principu, romani koji postavljaju velika životna pitanja i nisu nešto interesantni jer me umaraju, ovdje to nije na stvari. Nedovršena mi se veoma svidjela!

Zašto? Možda zato jer je kulisa Zadar, isti onaj grad u kojem sam studirala i u kojem danas živim, u kojem sam provela gotovo pola života. Čitajući Nerinu potragu za sjećanjima, točno sam znala gdje se traži. Dugo sam razmišljala o prozoru koji ju je opsjedao, o kafiću u kojem joj je radio jedan prijatelj, o ordinaciji njenog psihologa… Zamišljala sam gdje su točno te lokacije, je li to ova ili ona zgrada, ovaj ili onaj pogled na more…

Marina Gudelj: Nedovršena

Osim toga, neka poglavlja u čitatelju bude onaj poseban osjećaj užitka – kad Nera otkrije fotografiju iz devedesetih, kad pronađe knjigu u kojoj su tragovi… To su poglavlja koja nas tjeraju da čitamo dalje, da otkrijemo je li Nerin svijet stvaran ili uobrazilja.

Nera se pita, a i mi s njom, je li moguće živjeti život koji nije naš, je li moguće vjerovati u priču koju nam priča, je li moguće postojati – a ne postojati.    

Svi imamo to mjesto koje je postojalo prije trenutka buđenja… Moment prije nego što smo shvatili da se neće dogoditi čudo, da nećemo do kraja odsanjati, da neće trajati zauvijek, da će ljudi odlaziti ili umirati. … Kao da nam veo silazi s očiju.
(str. 154.)

Ostaje li Nera nedovršena?

Nera nema sjećanja pa sve što joj se događa zapisuje u malu crnu bilježnicu. Ona ne živi, ona se zapisuje. Mi je čitamo, poglavlje po poglavlje, pitajući se je li ona samo lik u priči, stvaralac te priče ili nešto treće.

Sviđa mi se zamisao da mi nismo mi bez sjećanja, bez prošlosti. Podilaze me srsi od konstantnog osjećaja već viđenog koji prati svaki Nerin korak – jer – kome se od nas to nije dogodilo? Maštu mi golica spoznaja da je ono već viđeno preslika nekih naših bivših života i da je moguće živjeti više od jednom.

Što se kraja tiče, sve vodi k njemu. Nevjerojatan je i neprihvatljiv točno onoliko koliko ga čekamo i osjećamo od trenutka kad smo pročitali naslov.

I sviđa mi se i ne sviđa u isto vrijeme. Muči me dovršava li on Neru ili ona i dalje ostaje nedovršena. Možemo li sami od sebe napraviti gotovu priču ili nas takvima čine drugi?

Kažu da se ostvari sve što želimo. Isto tako kažu da se to najčešće dogodi prekasno, kad nas već prođe volja. (str. 210./211.)

Na kraju krajeva, i s romanom Nedovršena zbilo mi se isto što mi se dogodi s većinom domaćih autora. Zadivila me mašta autorice i upitala sam se, opet, zašto naši pisci nisu toliko hvaljeni i preporučivani kao oni strani.

Jer imamo se čime pohvaliti.

Marina Gudelj: Nedovršena

Ostali naslovi ove autorice:

Nedovršena je prvi roman mlade splitske spisateljice Marine Gudelj koja je, baš poput Nere, studirala na Sveučilištu u Zadru. Ne psihologiju nego kroatistiku, i imala sam tu čast da studiramo zajedno.

Na našem ste blogu već mogli čitati recenziju njezine zbirke priča Fantomska bol te klikom na taj link možete pročitati više i o samoj autorici.

Ako volite domaće autore i autorice, pogledajte i naš popis 10 hrvatskih autorica za vašu tbr listu te popis hrvatskih autora koje ne smijete preskočiti.

Gdje kupiti roman Nedovršena:

Hena com

Zoran Pilić: Pavelova prava ljubav

Nakladnik: Hena com

Naslovnica knjige Pavelova prava ljubav: ©Hena.com

Zoran Pilić Pavelova prava ljubav

Pavelova prava ljubav uistinu je simpatičan roman. I kao što mu sam podnaslov kazuje: Romantična komedija s natruhama patnje i samurajskog stoicizma. Čitajući roman odmah shvaćate da se radi o crnoj komediji u kojoj je autor na humorističan i zanimljiv način opisuje život glavnog junaka Pavela Kubičeka nakon što ga je djevojka ostavila.

Pavel i Mia

Najprije su postojali zajedno. Dugo vremena. A zatim se veza razvodnila, utekla u dosadu i učmalost pa je Mia odlučila presjeći i prekinuti. Pavel se toliko dugo uljuljkao u naizgled stabilnu vezu da nije ni shvatio da je prekid ozbiljan. Jer oni su već toliko puta prekidali i nanovo počinjali pa je to već postala svakodnevna rutina. Ali ovaj put Mia misli ozbiljno.

Mia odlazi nakon kratkotrajnog pokušaja da žive kao cimeri. Pavel odjednom shvaća da sve što je nekad bilo zajedničko, sada je samo njegovo, uključujući i brigu o stanu u čemu se baš ne snalazi.

U međuvremenu shvatio sam zbog čega stan gubi sjaj i polagano gasne. Treba ga očistiti, usisavati, brisati prašinu sa svih površina na kojima se vražja prašina skuplja. str. 100.

Nakon Mie

Nakon Mie, Pavelu se život počne raspadati. Sam ne zna ništa skuhati, ne zna koristiti perilicu rublja, previše pije i potpuno je neposložen. Nakon spoznaja da od sada sve radi sam, odlučuje se postaviti prema životu stoički kao samuraj. Sve do njegove četrdesete godine ni u čemu se nije morao posebno potruditi. Mia je vodila brigu o svemu u njihovoj vezi, živio je u očevom stanu, a čak je i posao naslijedio od oca.

Jedina svjetla točka u njegovu samačkom životu su prijatelji, Horvat i Ženja. Uz to što mu je prijateljica, Ženja ga i privlači. Ali Pavel nikada ne bi pomislio mutiti nešto s njom zbog njihova prijateljstva i, uostalom, ni zbog Mie. Ali kad shvati da Mia ima novog muškarca u svom životu, a ni prijatelj nije najvjerniji ženi, sve kočnice popuštaju i Pavel se prepušta ljubavnoj  stihiji…

Bolji smo zajedno nego što bi bili jedan bez drugog ili da budem krajnje pošten-ja sam bio bolji s njom nego bez nje. Ona je bila sasvim dobra i prije mene. str. 72.

Dojam o djelu

Pavelova prava ljubav osvojila me na prvo čitanje. Antijunak Pavel koji stoički podnosi raskid s dugogodišnjom partnericom i teško se snalazi u samačkom životu toliko je simpatičan, neposredan i spontan u svojim životnim bravurama kako preživjeti nakon raskida, da cijeli roman čitamo sa smiješkom.

Britkim dijalozima i crnohumornim pristupom svakodnevici i životu, autor je dotaknuo svakog od nas tko je ikad doživio ljubavnu dramu.

Vješt način pripovijedanja, jednostavan stil i romantična drama koja prelazi u crnu komediju učinit će da čitatelji nakon pročitanog romana sa smiješkom, zadovoljno, odlože ovu knjigu.

Preporuka: Svakako pročitajte!

Zoran Pilić Pavelova prava ljubav


o autoru:

Osim Pavelove prave ljubavi Zoran Pilić objavio je i zbirku priča Doggiestyle (2007.), roman Krimskrams (2009.), roman Đavli od papira (2011.), zbirku poezije Dendermonde (2013.), zbirke priča Nema slonova u Meksiku (2014.) i Kad su Divovi hodali zemljom (2017.) te roman Svijet prije tebe (2022.).

Gdje kupiti:

Hena com.

David Deida: Plava istina

Nakladnik: Hena com ,2022.

Naslovnica knjige Plava istina: ©Hena com

David Deida plava istina

Plava istina u izdanju Hene com duhovni je vodič za život i smrt te ljubav i seks. Knjiga je to koja ne daje recept niti dijagnozu za bilo koji zdravstveni, psihološki, duhovni ili seksualni problem, no unatoč tome, može se rabiti kao knjiga mudrosti te izvor savjeta . Autor je poklonik Dzogchen tibetanskog budizma koji traži utočište u budnosti i prakticiranju svjesnosti u svakom čovjeku. Svaka osoba ima jedinstvene potrebe i treba pronaći pravi način za ostvarenje autentičnosti.

Mostovi između istoka i zapada

David Deida gradi mostove između drevnih i suvremenih tradicija mudrosti. Premda se čini da su drevna učenja u današnjem užurbanom svijetu nešto potpuno neprimjenjivo, ova knjiga nam kazuje da je to ipak moguće. Tibetanska duhovna vjerovanja i tradicije pojavljuju se u jednostavnim oblicima kojima je srž čista emocija ljubavi.

Emocija ljubavi u sadašnjem svijetu

Otvoreni smo ili zatvoreni za emociju, kaže nam David Deida. Uvijek čekamo pravi trenutak da pustimo neku emociju. A pravi trenutak nikako ne dolazi. To je zato jer je pravi trenutak upravo sada, a ljudi ga ne znaju prepoznati.

Svaki trenutak najvažniji je trenutak vašeg života. str. 20.

Zato prestanimo birati trenutak. Pustimo emociju neka krene u svijet. Otvorimo srce neka krene u svijet bez strahova, stresova i nezadovoljstva.

Emociju, po Davidu Deidi, možete promijeniti na duhovnom polju, razmišljanjem, meditacijom, kontemplacijom, ali i fizičkom radnjom, mijenjanjem položaja tijela, stvaranjem ugode svom tijelu.

Autor savjetuje: Ničemu se nemojte odupirati i ne čekajte savršeni trenutak Ili okolnosti.

Volite sebe

Osjetiti tko vi jeste prvi je korak; idući je živjeti u skladu s vlastitim identitetom.
str. 63.

Razmišljanje o sebi i svom identitetu po Deidi je pola uvida vaše duhovne prakse. Druga polovica je naučiti živjeti s tim u skladu. Sposobnost da se otvorite može se vježbati. Vaše misli su mediji za pokazivanje ljubavi. Vi odabirete davati ljubav i otvorenost i premda ne možete znati kako će to drugi ljudi primiti, vi ste dali najbolje od sebe.

Deida ne umanjuje stanja lijenosti, osrednjosti, površnosti. Ona se događaju svima. Ali branimo se strpljenjem, dobrotom i podrškom koji poništavaju potonje. Tako dolazimo u ravnotežu.

Da bismo osjetili emociju ljubavi, moramo pustiti sebi da osjetimo bol, tugu i strah. Te emocije puštamo kroz sebe, ali ih moramo naučiti samosmirivati te otvarati put čistoj emociji ljubavi.

Dojam o djelu

Mnoge su rečenice i misli u ovoj knjizi pozitivne i lijepe. Nadahnut Tibetanskim učenjem, David Deida napisao je knjigu koju čitate sa zanimanjem, ali i sa zabavom. Zanimanje se javlja kod načina kao Deida tumači Buda-prirodu kao esenciju svakog trenutka sadašnjosti. Taj način je tako dalek nama koji smo u velikoj mjeri orijentirani prema zapadnjačkom načinu i stilu života. Takva razmišljanja nama su teško primjenjiva. Deida daje zabavne savjete koji su vezani za pojam otkrivanja vlastite seksualnosti koji su me, moram priznati, nasmijali. Savjet da se ne suzdržavamo kod otkrivanja seksualnosti i ponudimo seks kao lijek, izmamit će smiješak svim čitateljima, pogotovo predstavnicima muškog roda.

Premda su mnoge autorove rečenice potpune istine, većini ljudi učinit će se da nismo u istom vlaku. Deida je poklonik otvorenosti, svjetlosti i ljubavi, otvorene i nesputane seksualnosti. Sve ono što, htjeli mi to ili ne, zapadna civilizacija polako zatire svojim načinom života pa ako hoćete, i civilizacijskim tekovinama koje nesputano pokazivanje emocija ne potiče, već upravo suprotno, sputava ih (ili ih paradoksalno dekadentno naglašava) nalazi se u ovoj knjizi.

Ali eto, Plava istina dobar je podsjetnik da neki ljudi na ovoj planeti razmišljaju  drugačije.

David Deida Plava istina

O autoru

David Deida smatra se jednim od najrevolucionarnijih i najprovokativnijih duhovnih učitelja današnjice. Njegova učenja i knjige o radikalno praktičnoj duhovnosti imaju niz poklonika diljem svijeta.

Njegove knjige prevedene su na više od dvadeset i pet jezika i preporučuju se za čitanje na sveučilištima, radionicama te muškim i ženskim grupama koje se bave duhovnim rastom. Mnogi ga drugi autori citiraju kao vrijedan izvor za duhovnu transformaciju.

Gdje kupiti

Hena com

Davor Špišić: Vuk na snijegu

Nakladnik: Hena com, 2022.

Naslovnica romana Vuk na snijegu: ©Hena com

Davor Špišić: Vuk na snijegu

Uvod – previše značajan da se ne pročita

Republika Hrvatska se krajem 2032. obrela među najbjednijim zemljama Trećeg svijeta.
Cijelo prethodno desetljeće, poharano pandemijama i ograničenim svjetskim ratovima, njezine je ionako mršave postavke demokracije bacilo u kaos improvizacije.
Hiljade beznadnih svakodnevno su ostajale bez posla. I završavale na ulicama. Provalija koja je razdvajala bestidno bogatu manjinu od uboge i prezrene većine, razjapila se zemljom kao otvorena rana.
(str. 56.)

Tri godine kasnije, 2035., ulazimo u priču naših junaka, oca i sina, Danka i Vuka Ercega.

Danko je sredovječni muškarac, udovac, zaposlen u Baš Čeliku, najvećem trgovačkom centru na Balkanu – toliko velikom da ima svoje batinaše-zaštitare koji su tako dobro uvježbani da ponekad rade na osiguranju političara. I Danko je jedan od njih. Ne političara, dakako, jer Danko i njegov sin jedva preživljavaju. Danko Erceg je batinaš-zaštitar. I ovca.

Vuk je srednjoškolac koji od oca krije brojne tajne.

Ipak, njihova međusobna ljubav je nemjerljiva, beskonačna, beskrajna i nesebična.

Vuk na snijegu

U zemlji je, naime, vladala glad. Većina izmrcvarenog stanovništva jedva je preživljavala. Zato je manjina bjesnila od obilja. (str. 12.)

U Republici Hrvatskoj više nije demokracija, mada je upitno koliko je ikad bila. Sada je na čelu zemlje Vojska narodnog spasa na čelu sa Spasiteljem, premijerom Tomanićem koji se valja u bogatstvu dok običan puk nema za kruh.

U visini oronulih deseterokatnica, koje su dominirale naseljem obraslim u korov i hrpe odbačene krame, vani se propinjao golemi hologramski lik predsjednika Vlade narodnog spasa. Svjetlucao je čudnom polarnom svjetlošću, bacajući sjenke na ljušteće memljive fasade. (str. 16./17.)

Otac Danko i sin Vuk životare, obojica radeći ponižavajuće poslove u trgovačkom centru, krijući jedan od drugoga koliko su jadni i bijedni. Majka Milena odavno je pokojna, no to je ne sprječava da sudjeluje u radnji.

Susjeda Sanja još je jedan lik na pozornici uništene zemlje. Radi u novinama koje preživljavaju jer se odmah svrstavaju uz vladajuće, ma tko oni bili.

Božićno je vrijeme, hladnoća je na vrhuncu.
Glad i siromaštvo također.
Poniženje, tuga i duboko sakrivene želje prelijevaju se na čitatelja sa svake stranice romana.

Uskoro u priču ulazi još jedan prezreni – mladi sirijski izbjeglica.

Davor Špišić: Vuk na snijegu

Distopija koja to nije

Ne čitam često distopijske romane, no u principu ih volim, mada su mi najdraži kad su smješteni negdje daleko od Hrvatske. Vuk na snijegu događa se upravo u Hrvatskoj, i to u bliskoj budućnosti jer 2035. je praktički iza ugla. Sve ono o čemu roman govori može se dogoditi i iskreno, imajući na umu događaje iz proteklih mjeseci, čini mi se da je i izgledno. Upravo me zato ovaj roman prestrašio… Toliko je vjerodostojan da mi je na trenutke bio pretežak za čitanje.

Zamislite zemlju u kojoj nema Ministarstva obrazovanja, ali zato ima Ministarstvo vjere i ufanja.
Zamislite zemlju u kojoj učenici i njihovi roditelji mogu biti strijeljani zbog sastavka.
Zamislite majku koja nema dovoljno sredstava da dostojanstveno pokopa svoje dijete, nego se raspituje za mogućnost zajedničke grobnice.
Zamislite zemlju u kojoj ste toliko gladni da ste prisiljeni pljačkati, a organi reda imaju dozvolu da u vas, zbog vašeg preteškog zločina, pucaju.

Govna su najviše prodrla u sektor prehrane, brifirao ih je šef, prezrivo iskrivivši lice… Rekao je da uplašene blagajnice javljaju kako neki od te fukare čak zubima kidaju vrećice i na licu mjesta žderu prijesnu hranu. Upozorio ih je šef da nikako ne smetnu s uma da pred njima nisu ljudi, nego životinje. … Jebite im majku svim sredstvima, naredio je šef, a ako treba, slobodno neka pucaju u živo meso.
(str. 78./79.)

Sve se to događa u romanu Vuk na snijegu, koji trenutno jest distopija, ali veliko je pitanje hoće li to biti, kad dođe ta 2035.

Strah me da neće, jer već smo krenuli krivim smjerom.

Vuk na snijegu – mali ljudi, velika sila

Premda ovaj roman na prvi pogled govori o VELIKIMA koji ugnjetavaju male, upravo oni nose čitavu radnju na svojim pognutim leđima. Uz Danka i Vuka, tu su i već spomenuta susjeda Sanja i Dankov kolega, razbijač Boško čiji će nam dvostruki život dugo bubnjati u glavi te mnoštvo sporednih, prolaznih likova koji nam mame suze na oči i stvaraju knedlu u grlu.

Ti su nam likovi simboli ljubavi, brige, povezanosti i nježnosti nasuprot zlom vanjskom svijetu punom licemjerja, kukavičluka i okrutnosti.

Sanja i Zdenka stoje sljubljene jedna uz drugu i drhte. Leleču bezglasno, negdje duboko pod srcima.
Boško plače ispod vizira.
Erceg poželi ispucati rafal u vrhovnog gada. I jednom zauvijek raskrstiti s ovim svijetom.
(str. 97.)

Na roman Vuk na snijegu imam samo jednu zamjerku, ali ona se zapravo ne tiče radnje. Nikako mi se nije svidjelo to što većina rečenica završava glagolom. Znam da cjepidlačim, ali joj… To mi se uopće nije uklapalo u sam stil pisanja i baš mi je bolo oči.

Osim toga, od mene za Vuka na snijegu imate sve preporuke. Budući da se radnja odvija oko Božića, za vrijeme ciče zime, voljela bih da ga ostavite za tada. Doživjet ćete ga bolje, emotivnije. Više će vam slomiti srce. Kraj je toliko efektan da sam ga čitala više puta.

Danko i Vuk definitivno nisu likovi koji se zaboravljaju. A Vuk na snijegu postat će roman koji će vas, svaki put kad ga pogledate na svojim policama, potresti do srži.

Davor Špišić: Vuk na snijegu

Ostali naslovi ovog autora:

Davor Špišić, dramatičar, scenarist i prozaik, rođen je 1961. godine u Osijeku. Za svoje je drame dosad dobio pet nagrada „Marin Držić“. Kao scenarist surađivao je na scenariju treće sezone poznate TV-serije Počivali u miru.
Njegova dosad objavljena beletristička prozna djela su zbirka horor priča Kuke za šunke te romani Koljivo, Ples s mladom, Samovar i Košer.

Gdje kupiti roman Vuk na snijegu:

Hena com

Osvrti na distopijske romane na stranicama vaše Male nisu česti, no čitale smo Dječaka na mostu M.R. Carey i Svjedočanstva Margaret Atwood.

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Nakladnik: Hena com, 2022.

Naslovnica romana Savršena prošlost: ©Hena com

Dobra strana svega ovoga je to što sve ide nagore. (str. 113.)

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Sretna nova 1989.!

Novogodišnje jutro poručniku Mariju Condeu ne počinje dobro – muči ga strašan mamurluk, ubija ga glavobolja i ima samo jednu cigaretu. Uz to, zove ga šef, zvan Stari, i traži da prihvati slučaj nestalog čovjeka koji nije bilo tko. Nestali je ni manje ni više nego Rafael Morín Rodríguez, poznati poduzetnik, bogataš, čovjek bez mrljice na reputaciji. I davni trn u oku poručniku Condeu.

U džepu je pronašao šibice, pa je napokon mogao zapaliti cigaretu koja mu se navlažila u ustima. Okružio ga je dim, pronađena spasonosna izmrcvarena cigareta postala je drugi ugodan osjećaj u danu koji je počeo paljbom iz strojnice, glasom Staroga i gotovo zaboravljenim imenom. Rafael Morín Rodríguez, pomislio je. (str. 10.)

Morín i Conde poznaju se još iz gimnazije, kada je Morín bio najpopularniji, najuspješniji, naj-sve, a uza sve to, u njega se zaljubila i Condeova tiha patnja, fatalna Tamara.

…Tamara je bila nešto posve drugo, nešto posve drugo od žene koju bi se nazvalo lijepom, dobrom, čarobnom, eto ti, nećeš se za nju polomiti niti će ti oči ispasti: ne, nju ćeš poželjeti cijelu pojesti, komad po komad, s odjećom … makar poslije toga cijeli tjedan srao krpice. (str. 82.)

Tamara i Morín danas su oženjeni, i još uvijek, kao i u djetinjstvu, žive u finom, bogatom dijelu Havane. Conde i dalje pati za Tamarom kao onom koja mu je izmakla, i stari se osjećaji bude kada je ugleda. Još uvijek vraški privlačnu, prelijepu, zanosnu…

Savršena prošlost koja to nije

Stari inzistira da se slučaj što prije riješi jer ga pritišću iz Ministarstva pri kojem je Morín radio. Mario Conde baca se s podjednakim žarom i na rješavanje slučaja i na tješenje svoje stare ljubavi.

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Ipak, čini se da Morínov nestanak krije puno više nego se to na prvi pogled čini.

Preostaje mi jedno rješenje s dvjema mogućnostima: da ga je netko ubio posve slučajno, najvjerojatnije da mu nešto ukrade… ili da su ga ubili jer je stvarno upao u neko sranje… A drugo što mi pada na pamet gotovo je apsurdno: da se zbog nečega skriva… (str. 29.)

Jer, ma koliko god svjedoci tvrdili da je Rafael Morín savršen čovjek besprijekorne prošlosti i idilične sadašnjosti, Conde se itekako sjeća kakav je on doista bio.

No je li mu poznavanje moguće žrtve olakotna ili otegotna okolnost?

„Znači, Conde? Dobro. Reci mi zašto si postao policajac. Da možeš gunđati i žaliti se cijeli božji dan?“ …
„Jednostavno je. Ja sam policajac iz dva razloga: jedan ne znam i ima veze sa sudbinom… Drugi je jako jednostavan… jer ne volim da se gadovi koji počine zločin izvuku nekažnjeno.“
(str. 78.)

Obojen crnim humorom, šarenim kubanskim krajolikom i nostalgijom osamdesetih, ovaj će nas šarmantni roman vezati uza se ne samo potragom za nestalim smutljivcem, već svim svojim mirisima, okusima, zvukovima Kube.

Mario Conde

Poručnik Conde još je jedan neodoljivi mangup koji stoji bok uz bok s inspektorima koje volimo, kojima se čudimo, uz koje se smijemo, kao što su Evert Bäckström i neizostavni Harry Hole. Svaki sa svojim problemima, manama i osebujnom ličnošću kojoj čitatelji ne mogu odoljeti.

Conde želi biti pisac, no njegove su aspiracije zgažene još u gimnaziji kada pripovijetka na koju je bio ponosan izlazi u školskom časopisu i na se navlači bijes ravnatelja, jer ne odgovara komunističkim idealima. U ranim je tridesetima, iza sebe već ima dva propala braka, a njegovo objašnjenje tih razvoda natjerat će vas u gromoglasni, gorko-slatki smijeh.

Ima problem s alkoholom, cigaretama i autoritetom. Ah, pa koji ih naš voljeni inspektor nema?! To ga samo čini simpatičnijim, zanimljivijim, ljudskijim.

Najbliža obitelj nije mu obitelj, već prijatelj Žgoljavi koji to više, na nesreću, nije, i njegova majka Josefina.

Šefov poziv i obavijest o nestanku Rafaela Moríne, Condea vraćaju u neka druga (ljepša?) vremena pa se miješaju prošlost i sadašnjost. Conde kao beznadno zaljubljeni gimnazijalac i okorjeli murjak. Conde kao idealist i kao realist, kojeg je kubanski komunistički režim naučio puno toga.

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Uz poručnika, romanom defilira mnoštvo živopisnih likova. Tamaru, glavnu zvijezdu poručnikovih erotskih snova, već sam spomenula. Tu je i simpatični mladi policajac Manolo, u vječnom problemu sa ženama, i šef Stari čiji su najveći porok skupe, fine cigare.

Rafael Morín samo se spominje, pokreće radnju, no u njoj ne sudjeluje. Muškarac je to čija savršena prošlost, sa svakom stranicom, postaje sve manje savršena.

Kao jedan od glavnih likova ističe se sama Kuba. Isprva mi je bilo čudno kako Padura mrtav-hladan piše o Kubi kao zemlji kupona za hranu, gladi, krađe i laži. Onda sam ga malo istraživala i otkrila sam kolika je on zapravo veličina – tolika da mu je, pretpostavljam, dopušteno ono što većini nije.

Savršena prošlost

Savršena prošlost užitak je za čitanje, no ona traži angažiranog čitatelja. Nije ovo roman za jedno popodne, upravo suprotno. Baš poput finog obroka, Savršena prošlost traži da joj se posveti vrijeme i koncentracija. Tek tada obavija naše okusne, ukusne, čitateljske pupoljke i možemo je doživjeti u potpunosti.

Savršena prošlost, premda smještena u hladno, novogodišnje jutro, idealan je roman za čitanje na ljetnim vrućinama. Baš sam zbog tih vrućina, mirisa hrane koji lebde zrakom, zvukova glazbe koja dopire iz kafića izvana, imala doživljaj da sam i ja u centru zbivanja, skupa sa samim Condeom.

Slučaj kao takav nije ništa novo ni revolucionarno – potraga je to za nestalim čovjekom za koju svi znamo kako će završiti. Više mi se svidjelo nešto drugo – a to je Padura. Njegov melankolični stil pisanja, rečenice koje se prelijevaju sa stranice na stranicu, osjećaji tako životni da ih i mi čitatelji osjećamo… Taj ugođaj noir romana, maglovitost koja lebdi stranicama, crni humor koji obilježava likove, vrućina koja isijava iz Condea kad god sretne Tamaru, erotičnost njihova odnosa, nedefiniranost prošlosti i sadašnjosti…    

Pregovori koji uključuju mnogo novca su kao ljubomorne žene: ne smiješ im dati mnogo razloga za prigovore. (str. 152.)

Možda samo jako volim Kubu (na kojoj nikad nisam bila), no Savršenu sam prošlost doživjela kao ples u kojem Conde vodi, a mi se bespogovorno prepuštamo. Smiješimo se, uživamo, lagano lebdimo i  promatramo.

Uskoro se bacam na Zbogom, Hemingway i jako se radujem! To je peta knjiga o Condeu i veoma žalim što nisu prevedene prethodnice, nego čitam prvu pa petu.

No, što se može… Vjerujem da me ni peti dio neće razočarati!

Ostali romani ovog autora:

Leonardo Padura Fuentes najpoznatiji je i najnagrađivaniji živući kubanski književnik. Njegov roman Čovjek koji je volio pse kritika je proglasila remek-djelom, a hrvatska ga je publika imala prilike upoznati romanom Zbogom, Hemingway, koji pripada Padurinog nagrađivanoj seriji krimi-romana u kojima glavnu ulogu ima poručnik Mario Conde.

Serijal o poručniku Condeu zasad broji devet nastavaka (link vas vodi na goodreads gdje možete vidjeti njihov poredak i sinopsise na engleskom), a prema prva četiri, nazvana Havanski kvartet, snimljena je i TV serija.

Gdje kupiti roman Savršena prošlost:

Hena com

Ako volite čitati o Kubi, bacite oko na naše recenzije ljubavnih romana Chanel Cleeton, Dogodine u Havani i Kuba mojih snova.

Ugođaj noir romana, sličan ovom, doživjela sam i čitajući Metropolis Flavia Sorige. Na linku je naša recenzija. ?

Anja Kampmann: Duboke se vode dižu

Nakladnik: Hena com, Zagreb 2022.

Naslovnica knjige Duboke se vode dižu: ©Hena com

Anja Kampmann Duboke se vode dižu

Vidiš onu liniju? Ona ne odlazi. Ostaje kao prokleta crna crta. To je more. Crta koja te odvaja. Str. 72.

Za nekoga tko je rano otišao od kuće i nema više živućih roditelja ni rodbine, imati prijatelja, pa makar samo jednog, sve je na svijetu. A kad izgubite i tog jednog, onda vam se učini da ste stabljika rijetkog cvijeta koju je netko otkinuo, a zatim nemarno bacio na tlo. A korijena više nemate. Nigdje više ne pripadate. Nigdje se više ne snalazite i shvatite da nitko više nije ostao. Samo vi. A s tom se spoznajom teško nositi…

Prekrasno napisana, lirična i poetična, Duboke se vode dižu podučit će nas o vrijednosti prijateljstva koje se rodilo u surovim uvjetima i raslo tijekom godina. A zatim će nas svojom tragičnošću baciti na koljena i učiti nas proživjeti tugu. Bez obzira jeste li muškarac ili žena. Tuga je za sve ista emocija.

Na bušotini

U olujnoj noći daleko na moru bušaču Waclawu nestaje jedini prijatelj Mátyás, a u divljim ga valovima podno naftne platforme nitko nikada neće pronaći. Događaj je proglašen  nesretnim slučajem. Surov posao, duge i iscrpljujuće smjene te rad  u groznim uvjetima svakodnevnica su bušača na platformama. Samo mali nedostatak koncentracije završava tragično po bušača. Jedna od tih tragičnih priča dogodila se Mátyásu. Nakon nestanka prijatelja Waclaw je očajan. Nestao je čovjek, ali nitko za to ne mari. Događa se, kažu, težak je posao. Waclaw ne može više izdržati na bušotini. Sedam godina Mátyás i on dijelili su kabinu na mnogim nalazištima. Dok ga sustižu uspomene, Waclaw se iskrcava na kopno i kreće na put Mátyásovim stopama. Odlazi u  Mátyásovo rodno mjesto tražeći njegove korijene. Ali to je način da otkriva i svoje.

U svemu tome Mátyás, je bio jedan od rijetkih koji su izgledali kao da samostalno plivaju, bio je igla, unutarnji kompas. str. 188.

Put

Tražeći mir koji pronaći ne može, Waclaw putuje Mađarskom, preko Italije i Malte, pa sve do Alpa i rudarskog naselja u Njemačkoj gdje je odrastao. Ali, mira ne nalazi. U Mađarskoj upoznaje Patriciu, Mátyásovu polusestru, u Italiji i Malti obnavlja veze sa ženama s kojima se družio, ljubovao, ali nikad nije mogao ostati jer on je čovjek koji mora ići. Nemir je u njemu, on nije čovjek koji ostaje. U Njemačkoj posjećuje rodno mjesto i očevog starog prijatelja-jedinog koji je preostao. A sve to Waclaw čini kako bi se oprostio. Jer to su mjesta na koje se on više ne misli vratiti sad kada više nema Mátyása. Napukline prošlosti napokon izbijaju na površinu.

Ići tamo kamo nitko neće poći za tobom. str. 23.

Anja Kampmann Duboke se vode dižu

Dojam o djelu

Duboke se vode dižu puno je više od romana. To je duboko traganje za smislom koje svakog čitatelja odvodi na neka daleka, skrovita, uglavnom mračna mjesta. Premda je riječ o svojevrsnom romanu ceste, teškim uvjetima rada na moru i o preispitivanju životnih odluka usred egzistencijalne nesigurnosti, onaj poetski, liričan dio koji je autorica, po naravi pjesnikinja, pretočila u egzistencijalni roman i samim tim napravila neobičan kompromis, toliko osvaja čitatelja da još dugo nakon čitanja ovog romana ostajete zamišljeni, kontemplirajući o tome što je smisao života i što očekujete od prijateljstva.

Vrhuncem vještine smatram doseg autorice koja je ovakvu tešku temu, surovost rada na naftnoj platformi i gubitak prijatelja, umotala u tako bezvremenski lijepe, prekrasne rečenice pune guste, lirične, senzualne punine, bez obzira radi li se o opisima krajolika ili razmišljanjima glavnog junaka.

Svakako preporučujem pročitati ovaj roman.

O autoru

Anja Kampmann rođena je u Hamburgu 1983. godine. Njemačka je pjesnikinja i prozaistica. Na književnom polju predstavila se poezijom objavljivanom u različitim njemačkim publikacijama. Do sada su joj izašle dvije pjesničke knjige. Duboke se vode dižu prvi joj je i dosad jedini roman, a donio joj je ugledne nagrade. Autorica živi i radi u Leipzigu.

Gdje kupiti:

Hena com