Stephen King: Tajne Salema

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana Tajne Salema: ©Vorto Palabra

Prevela: Jelena Pataki Šumiga

Isključite televizor – ustvari, pogasite sva svjetla osim svjetiljke pokraj omiljenog naslonjača – i ugodno se smjestite kako bismo u mraku porazgovarali o vampirima. Mislim da vas mogu uvjeriti da postoje, zato što sam tijekom pisanja ove knjige i sam u to povjerovao. (autorova bilješka, Uvod u Tajne Salema, str. 10.)

Stephen King: Tajne Salema

Tajne Salema

Ben Mears relativno je uspješan pisac koji se vraća u Jerusalem – gradić u kojem je živio kao dječak. Dolazi tamo iz dva razloga – traži inspiraciju za svoj sljedeći roman i pokušava razriješiti traumu iz prošlosti koja ga još uvijek progoni u noćnim morama.

Oba ta razloga vezana su za Marstenovu kuću, čudovišno zdanje koje se poput loše kobi nadvija nad Salem.

Kuća je gledala na grad. Bila je golema, neskladna i oronula, prozora navrat-nanos zakucanih daskama, zbog čega je izgledala zlokobno kao i sve stare kuće u kojima nitko ne živi. (str. 30.)

Za tu su kuću vezane brojne nadnaravne i sasvim prizemljene glasine, a Ben bi se dao zakleti da su i jedne i druge – istinite. Iz kuće se širi zlo koje svakom tko pokraj nje prođe diže dlačice na vratu i odašilje trnce jeze niz kičmu. Stoga, nije ni čudo što Marstenova kuća već godinama zjapi prazna.

Međutim, taman nekako u isto vrijeme kad i Ben, u grad dolaze i dvojica tajanstvenih došljaka i nastanjuju se u Marstenovoj kući.

A kad dvojica dječaka krenu prečacem kroz šumu, a samo jedan iz nje izađe živ, svima onima koji se ne boje vjerovati postaje jasno da se zlo povezano s tom ukletom kućom probudilo. I da se širi preko cijelog Salema…

Grad ne mari za vražje poslove, ništa više nego za božje ili ljudske. Grad poznaje tamu. I tama je dovoljna. (str. 248.)

Prvo izdanje prvoklasnog romana strave

Tajne Salema objavljene su davne 1975. godine, kao drugi roman tada obećavajućeg mladog pisca Stephena Kinga. Njegov urednik rekao mu je da će roman svakako izazvati interes čitatelja, ali ako ga objavi, nepovratno će ga obilježiti kao pisca horora. Sve dalje je – što bi se reklo – povijest! King je objavio Tajne Salema i svoju ostavštinu nastavio graditi na onome što mu, čini se, leži najbolje, a to su strava i užas. I svi ćemo se složiti, u tom mu nema premca!

Pitala si me o čemu je knjiga. U principu, o zlu i njegovoj sposobnosti da se uvijek iznova pojavljuje na istim mjestima. (str. 143.)

Stephen King: Tajne Salema

Godinama sam željela pročitati ovaj roman i bila sam neugodno iznenađena saznavši da nema prijevoda na hrvatski jezik. A onda, krajem 2022. godine – iznenađenje! Tajne Salema ne samo da su prevedene na hrvatski, nego nam izdavač donosi i prošireno izdanje, obogaćeno dvjema pričama koje su izvrsne i savršeno zaokružuju priču o Salemu te desecima stranica izbrisanih prizora, a neki su strašniji (i meni još bolji) od onih, na kraju, objavljenih u originalu.

„Park, jesi dobro?“
Parkins Gillespie razmisli o tome.
„Ne“, odvrati.
„A koji ti je vrag?“
„“Sve mi se čini, reče Gillespie, „da sam se usrao od straha.“
(str. 382.)

Tajne Salema – najbolji roman o vampirima ikad napisan

Brojni obožavatelji ovog kultnog romana slažu se da je jedan od najboljih ikad napisanih romana o vampirima, ako ne i najbolji. I moram se složiti. Premda nisam čitala Stokerovog Draculu niti, iskreno, nešto pretjerano puno toga o vampirima, moram reći da doista vjerujem kako je ovo jedan od najboljih romana tog žanra. Savršeno je napisan, u Kingovoj maniri, ali onog starog Kinga, ne ovog novog koji koketira s predugim, mjestimice dosadnim ulomcima. (Kad god ovo kažem, na umu su mi Uspavane ljepotice koje se još uvijek trudim potisnuti.)

Tajne Salema sadrže puno gadljivih scena, izbrisani dijelovi pogotovo, u kojima sam uživala od prvog do zadnjeg slova. Nitko nije tako divno odvratan kao Kralj!

A jeza… On uspijeva, bez greške, uz malo riječi postići uznemirenosti i nelagodu čitatelja, jezu koja nije iskonski strah, već nešto ljigavo što puže u dnu vaše kralježnice. Ta jeza nastaje jer samo naslućujemo zlo, ono je prikriveno, ali uvijek je tu negdje, oko nas.

I nitko se od njega ne može sakriti. Čak ni – pogotovo ni – mali, savršeni gradići.

Ovdašnje je vrijeme teklo po sasvim drukčijem rasporedu. U takvom se lijepom gradiću nije moglo dogoditi ništa ružno. Ni slučajno. (str. 45.)

480 stranica čiste uživancije

Znate da ja ne bih bila ja kada ne bih preporučila Kinga! Gotovo sve što on stvara meni  je izvrsno! Tajne Salema su mi među najboljim njegovim romanima koje sam pročitala jer volim nadnaravno, a ovdje je ono tako dobro uklopljeno u stvarni svijet da nas gotovo uvjeri u vlastito postojanje.

Likovi su životni, napisani kao da stoje pred vama, kao da su pravi! i budući da sam sve te stranice pročitala u svega tri dana, kad god bih izašla iz stana očekivala sam oko sebe vidjeti Bena Mearsa, Susan Norton, malog Marka ili učitelja Matta. Njihovi su likovi najdojmljiviji, ali ne vezujte se pretjerano za njih jer… No…

Stephen King: Tajne Salema

Premda se na prvih pedesetak stranica čini da ima previše likova, svi oni čine neraskidivu cjelinu Salema – što će biti još očitije kad počnu nestajati i kad se krhki privid normale počne urušavati kao kula od karata.

Evo nešto neobično: nitko među budnima u Jerusalemu nije znao istinu. Nekolicina je možda sumnjala, no čak su i njihove sumnje bile neformirane… A svejedno su bez ustezanja (…) uzimali vjerske simbole, kakve god su posjedovali. Išli su od prostorije do prostorije, polako kao da su im tijela postala staklena i krhka, i palili sva svjetla, ali nisu gledali kroz prozore.
Nipošto nisu gledali kroz prozore.
(str. 422.)

Toliko sam uživala u čitanju ovog horora da sam ga uvrstila u top 10 romana pročitanih 2022. godine! Nadam se da će i vas, baš kao i mene, začarati mračni svijet Salema, njegovih zloslutnih glasina i legendi, stravičnih slučajeva iz prošlosti i onih još gorih iz sadašnjosti.

Propadanje idiličnog Salema pokazat će vam da je zlo svuda oko nas, ali da mu možda, samo možda ipak možemo pobjeći ako smo čista srca, pravedni i ustrajni u borbi na strani dobra. I to je ono što mi je kod Kinga ipak najdraže – kao u bajkama, dobro uvijek, na ovaj ili onaj način, pobjeđuje zlo. Samo se moramo boriti. I vjerovati.

Ostali naslovi ovog autora:

Stephen King svjetski je poznat američki autor romana strave i užasa. Carrie je njegov prvijenac, roman kojim je sve počelo. Tajne Salema njegov su drugi objavljeni roman, koji ga je zauvijek obilježio kao pisca horora. Živi u državi Maine sa svojom suprugom Tabithom.

Prema Tajnama Salema snimljen je i film i tv-serija, a ovdje vam donosim trailer filma koji, premda ga nisam gledala, djeluje itekako jezivo.

Kingovi romani čije se recenzije nalaze na blogu Mala od knjiga su: Misery, Isijavanje, Uljez, Institut, Carrie.

Gdje kupiti roman Tajne Salema:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Sue Monk Kidd: Knjiga žudnji

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana knjiga žudnji: ©Vorto Palabra

Prevela: Senka Galenić

Sue Monk Kidd: Knjiga žudnji

Ja sam Ana. Bila sam žena Isusa ben Josipa iz Nazareta. Zvala sam ga Ljubljenim, a on je mene, uz smijeh, zvao Malim Gromom. … Otkad znam za sebe, u meni žive žudnje koje se bude noću, jaučući i pjevajući. (str. 13.)

Knjiga žudnji

Anu upoznajemo kao četrnaestogodišnju djevojčicu koja je uvijek bila drugačija od ostalih. Nikad je nisu zanimale stvari kojima su se bavile ostale djevojčice, a osim toga, znala je i čitati i pisati, što je oko 16. godine poslije Krista bilo veoma neuobičajeno.

Do tog sam trenutka samu sebe smatrala čudakinjom – neprirodnom i neprilagođenom. Izrodom. Prokletstvom. Odmalena sam znala čitati i pisati, imala sam neobičnu sposobnost da riječi uobličavam u priče, da tumačim jezike i tekstove, da uočavam skrivena značenja, da lako i bez problema razmišljam o međusobno suprotstavljenim idejama. (str. 16.)

Anin je otac glavni pisar i savjetnik tetrarha Heroda Antipe. Dopušta joj učenje i donosi papirus za pisanje, no Ana ne odrasta u domu punom ljubavi, već u domu u kojem je sve podređeno novcu i dojmu. Otac je vrlo brzo zaručuje za bogatog, no odbojnog starca želeći se domoći naslova zemljoposjednika. Ana je užasnuta ne samo mogućnošću da starcu postane žena, već i time što su joj, uime priprema za svadbu, oduzete sve knjige, papirusi i mastilo.

„Muževi znaju biti odurna bića“, opet sam začula majčin glas. „No bez njih se ne može. Bez njihove zaštite žene su nitko i ništa, izložene zlostavljanju. Udovice čak mogu biti i otjerane od kuće. Mlađe se odaju bludničenju, a starije prosjačenju.“ (str. 124.)

Jedina Anina savjetnica i prijateljica je Jalta, njezina teta, osramoćena udovica koja je iz Egipta prebjegla k bratu koji se prema njoj odnosi malo bolje nego prema psu.

Skrivajući svoje papiruse od roditelja, u špiljama izvan grada Ana upoznaje Isusa.

Nisam unaprijed znala što ću napisati. Riječi su me preplavile. Bujice i potopi. Nisam ih mogla zadržati niti sam ih mogla pustiti. No to što se uzburkalo i strujilo kroz mene nisu bile riječi. Bila je to žudnja. Bila je to ljubav prema njemu. (str. 73.)

Sue Monk Kidd: Knjiga žudnji

Ana i Isus

Nakon što postaje osramoćena zaručnica udovica, nakon što ju otac kao ljubavnicu ponudi Herodu, a ona pobjegne, nakon što je narod na ulici gotovo kamenuje, Isus je uzima za ženu i Ana odlazi živjeti u Nazaret u siromašnu, ali brojnu Isusovu obitelj.

Njezine žudnje utišane su na dugo, dugo vremena, ali ne i zauvijek. Jer u Ani žudnje od rođenja pjevaju i jauču, a teški ih život samo jača. Njen Ljubljeni joj je u svemu potpora jer razumije kako je to biti zanesen nečim. Naime, Isusov odnos s Bogom produbljuje se toliko da vjeruje da je baš on odabran da na zemlju donese Kraljevstvo Božje.

  • Kad ti kažem da će sve biti dobro, ne mislim da život ne nosi nedaće sa sobom. Život će uvijek biti život. Time amo želim reći da ćeš ti biti dobro unatoč svemu. Sve će biti dobro, što god da se dogodi. (str. 291.)

Novo ruho poznate priče

Isusovu priču svi dobro znamo, no uvođenjem Ane, njegove supruge, radnja dobiva sasvim drugu dimenziju. Sama autorica piše da je Isusa željela prikazati isključivo kao čovjeka. Zato mu je dala suprugu – svi su židovski mladići tih godina bili oženjeni. Prikazala ga je kao mladića kojeg od djetinjstva društvo odbacuje zbog upitnog očinstva – nije bilo posve jasno je li mu Josip otac ili nije. Isus i Ana se izvrsno razumiju jer su oboje drugačiji, neprihvaćeni, duhovno bogatiji od ostalih. Ana nije samo njegova supruga, ona mu je partnerica, njemu jednaka. Podrška mu je u težnjama i nastojanjima da ostvari Božje kraljevstvo, a i on je njen oslonac u njezinim čežnjama i željama. Najzanimljiviji su mi dijelovi bili oni poznati iz Biblije, koje Sue Monk Kidd pak boji novim bojama pa Isus od kamenovanja ne spašava Mariju Magdalenu nego nekog drugog. Netko mu drugi mirisnim uljima maže noge i netko mu drugi na putu ka križu briše lice.

Zanimljivo je kako se autorica poigrava poviješću i maštom, vješto ih spaja u jednu priču pa više ne znamo što se stvarno dogodilo, a što je izmišljeno.

Sue Monk Kidd: Knjiga žudnji

No, fokus ove priče nije na Isusu – glavni lik je Ana. Ona oduvijek želi više, želi drugačije. Pratimo njezinu potragu za samom sobom, za njenim glasom i glasom svih ostalih žena koje su tada utišavane, sputavane, protjeravane, osuđivane.

Anu put vodi od Seforisa do Egipta i natrag. Gonjena je željom za pisanjem, učenjem, upisivanjem sebe u vječnost.

Od svih je osjećaja nada najtajanstvenije čuvstvo. Raste poput plavoga lotosa, vijugajući iz naših muljevitih srca. Divna je, dok traje. (str. 282.)

Ana je glas svih onih žena koje žele nešto više od života, od brakova, od samih sebe.

Knjiga žudnji – knjiga ljepote

Knjiga žudnji divno je napisan roman, jezikom toliko liričnim da zvuči kao pjesma. Prekrasnim opisima autorica slika krajolik u kojem Ana živi i stvara.

Ana je jako dobro zamišljen lik, stavljen pred nas gotovo živ, sa svim svojim vrlinama i manama. Ona je tvrdoglava, bezobrazna, svojeglava. Uporna, hrabra, zaljubljena.

Budući da roman pripovijeda o njoj od djetinjstva do starosti, jako ju dobro upoznamo i gotovo da se vežemo za nju.

Iako divna, Knjiga žudnji ipak ima jednu manu – preduga je. Vama možda neće biti, ali meni je bila. Stotinjak stranica manje i bila bi štivo puno lakše i pitkije. Ovako, spisateljica je malo razvezala gdje nije trebala pa je radnja mjestimice razvučena i mrvicu dosadna, ali svakako, vrijedna čitanja.

Ostali naslovi ove autorice:

Sue Monk Kidd američka je spisateljica javnosti dobro poznata po bestseleru Tajnovit život pčela, prema kojem je snimljen i film.

Knjiga žudnji njen je drugi kod nas objavljen roman.

Gdje kupiti roman Knjiga žudnji:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Matt Haig: Knjiga utjehe

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica: Knjiga utjehe ©Vorto Palabra

Prevele: Lidija Lebinec i Božica Lebinec

Matt Haig: Knjiga utjehe

Knjiga utjehe

Matt Haig napisao je Knjigu utjehe nakon borbe s depresijom, tugom i suicidalnim mislima. Zbirka je to misli, citata, mantra, primjera koji su njemu pomogli izvući se iz tog pakla. Haig zna kako je to kada sam sebe želiš utišati, kada se želiš uvući u sebe, postajati sve manjim i manjim te naposljetku, kako je to željeti nestati.

Ne morate se bez prestanka poboljšavati kako biste voljeli sami sebe. Ljubav nje nešto što zaslužujete samo ako dostignete cilj. … Rodili ste se vrijedni ljubavi i ostajete vrijedni ljubavi. (str. 16.)

Nasreću, iz svega se izvukao i sada nam donosi ovaj popis utjeha koje su mu bile kao mali pojasevi za spašavanje. Ima tu knjiga, filmova, glazbe, čak i filozofije, a sve je organizirano u kratka poglavlja – neka toliko kratka da se sastoje od svega par rečenica. No, njihova kratkoća ne umanjuje kvalitetu rečenog. Najčešće mi je, zapravo, najefektnije i najsnažnije bilo ono rečeno jednom rečenicom.

Na primjer, mantra koja se ponavlja cijelim romanom, koja mi se toliko svidjela da ću od stranice na kojoj se prvi put javlja napraviti neku vrstu postera, ukrasa za zid.
Svaki, svaki dan želim imati na umu da

Ništa nije jače od male nade koja ne odustaje. (str. 17.)

Poticaj umjesto utjehe

Knjiga utjehe došla mi je u trenutku kada sam silno trebala utjehu. Teško sam se nosila s velikim gubitkom koji sam doživjela i uzela sam je misleći da će mi pomoći. Ipak, neke su boli prevelike i nema te knjige koja ih može zaliječiti ali, ne mogu reći da mi Knjiga utjehe uopće nije pomogla. Naime, vjerujem da ovo nije bila prava knjiga za moju situaciju, ali toliko je ljepote među tim stranicama da su me određene rečenice baš takle.

Najmoćniji trenutak u životu je kad odlučite da se više nećete bojati. (str. 227. )

Matt Haig: Knjiga utjehe

Doista vjerujem da Knjiga utjehe može pomoći. Pomoći nositi se s nezadovoljstvom, osjećajem nepripadanja i samoće, tugom koja je potaknuta nekim unutrašnjim čimbenicima… Moja tuga je bila potaknuta smrću – nečim što nikakvo pozitivno razmišljanje neće promijeniti.

No, ako nam u životu nedostaje nada, vjera, toplina, poticaj, ova nam ih knjiga može omogućiti. Pojedine rečenice doista tješe. Kao da su nam srce ušuškale u meku dekicu i kao da nam pjevaju uspavanku.

Ipak, većina njih hrabri. Hrabri nas da uronimo sami u sebe i shvatimo da nije toliko loše, da smo sami sebi najveći kritičari, da sami sebe najviše uništavamo. Vlastite nas misli ubijaju – one nas mogu i izliječiti.

Sviđa mi se što Haig izgovara riječi koje se sami sebi bojimo reći.

Nemojte uzimati k srcu kritiku ljudi kojima ne biste otišli po savjet.
Nemojte se bojati propustiti zabave s kojih biste vjerojatno željeli otići.
(str. 47.)

I zapamtite:

Život nije

ljestvica po kojoj se treba penjati

slagalica koju treba riješiti

ključ koji treba pronaći

cilj koji treba dostići

problem koji treba riješiti (str. 62.)

Nadam se da će neki od vas među riječima ove ljepote pronaći nit koja će ih dovesti do druge strane vode. Da će utješiti one koji trebaju utjehu, ohrabriti one kojima treba hrabrost, razveseliti one kojima treba nada.

Nadam se da će neki od vas, poput mene, uz ovu knjigu plakati jer suze čiste.

I da će se makar jednom nasmijati.

I da će, oni kojima to treba, shvatiti da ništa nije ljepše od kretanja naprijed jer

Stavljate li jednu nogu pred drugu, u istom smjeru, uvijek ćete postići više od hodanja ukrug. Stvar je samo u odlučnosti da se hoda prema naprijed. (str. 19.)

Neću reći da je ova knjiga poput zagrljaja jer to su već svi rekli – meni je više poput ruke na ramenu. Nekad te gura naprijed, nekad te drži da ne brzaš, ali uvijek, UVIJEK znaš da je iza tebe i da ti je oslonac.

Matt Haig: Knjiga utjehe

Ostali naslovi ovog autora:

Matt Haig britanski je autor uspješnica kao što su Kako zaustaviti vrijeme, Zapisi o nervoznom planetu, Zašto ostati živ, Ponoćna knjižnica te Knjiga utjehe.

Autor je i nekoliko romana za djecu, a kod nas su prevedeni Djevojčica koja je spasila Božić i Dječak zvan Božić.

Gdje kupiti Knjigu utjehe:

Vorto Palabra, webshop Znanje

William Golding: Nasljednici

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana Nasljednici: ©Vorto Palabra

William Golding: Nasljednici

Nasljednici

Početkom proljeća, ljudi se vraćaju s mora natrag u svoju pećinu. Predvodi ih stari Mal, koji je teško bolestan. Tu je i starica, čuvarica i nositeljica vatre koja život znači.

Ostatak ljudi čine Lok, Fa, Ha, Nil, djevojčica Liku i najnoviji.

Kad se ljudi vrate s mora, ima malo hrane. Nema još ni bobica, no voća, ni meda, ni gotovo ničega za jelo. Ljudi su mršavi od gladi i moraju jesti. Ne vole okus mesa, no moraju jesti. (str. 50.)

Dok se starica brine za umirućeg, ostali se raspršuju u potrazi za hranom.

Ljudi ne vole ubijati i vjeruju da se to ne smije, no nemaju ništa protiv jedenja strvine koju je ubio netko drugi. Uglavnom se hrane biljkama i njihovim plodovima, no znaju da meso daje snagu i zato ga ili jednu sirovog, ili pripremaju na vatri.

Liku je čučnula kraj srne i pojela komad jetre koji joj je pružila Fa. Zrak između stijena prijetio je nasiljem i znojem, ispunjen teškim vonjem mesa i zlobe. (str. 48.)

No ovog proljeća ništa nije kao prije. U zraku se osjeti miris novoga. Livade su pune njegovih otisaka, kamenje i stabla puni su tragova i mirisa drugoga.

Bio je to drugačiji glas; to nije bio glas ljudi. Bio je to glas drugoga. Odjednom ga je obuzelo uzbuđenje. Očajnički je bilo važno da vidi tog čovjeka kojega je nanjušio i čuo. Potrčao je oko čistine, besciljno, urlajući iz svega glasa. Tada je nanjušio miris drugoga na vlažnoj zemlji i krenuo za njim… (str. 69.)

Ljudi počinju nestajati i umirati.

Prijetnja drugog nadvila se na ionako malu skupinu preostalih ljudi.

Homo sapiensi – nasljednici LJUDI

Nasljednici su pisani iz perspektive neandertalaca. Oni imaju vatru, no do nje su došli pukim slučajem i ne znaju je sami zapaliti.

Neandertalci se nazivaju LJUDIMA i misle da su jedini ljudi na svijetu. Jako su dlakavi, hodaju pogrbljeno, često i na sve četiri. Niski su, snažni su i nabijeni, niskog čela i širokih nosnica. Jako malo govore, ali sporazumijevaju se nekom vrstom telepatije, šaljući jedni drugima slike, iz glave u glavu.

Mal je imao puno slika što znači da je bio veoma pametan, mogao je predvidjeti budućnost i zbog svega toga bio je predvodnik. No kad Mal umre, a ostali počinju polako nestajati i umirati, predvodnik postaje Lok, a Lok nema puno slika.
I ne samo to, Lok kao da i nije odrastao, priprost je (čak i za svijet neandertalaca), zaigran, lako gubi fokus. Kad prvi put ugleda nove ljude, fasciniran je koliko i uplašen.

William Golding: Nasljednici

Lok je upravo shvatio još nešto. Kako su se novi ljudi kretali nije bilo nalik ničemu što je ikada vidio. Ravnotežu su održavali na nogama, struk im je bio tanak poput osinjeg, pa kada su pomicali tijelo njihali su se natrag i naprijed. Nisu gledali u zemlju, već ravno naprijed. (str. 131.)

No, novi ljudi, koliko su god oni zapravo mi, prikazani su na način koji nam se nimalo neće svidjeti. Čitatelj je cijelo vrijeme uz neandertalce, navija za njih iako mu je već jasno da ih više nema, da su potisnuti, nestali, istrijebljeni od strane novog, drugog, modernog čovjeka. Nas. Homo sapiensa.

I da se vratim na likove neandertalaca – najzanimljivija je svakako Fa. Ona je pametna i inovativna, i iako je Lok predvodnik, ona je ta koja vodi njega. Onda dugo prije njega (i nas) shvati što će se dogoditi sa svijetom ljudi. Zato njen kraj ostavlja najviše upitnika nad glavama.

Al’ me namučio!

Nasljednici Williama Goldinga zahtjevan su roman koji, unatoč malom broju stranica, nećete pročitati u jedno popodne. Moram priznati, mene su namučili i prva asocijacija koja mi padne na pamet kad se prisjetim ovog romana jest – ZBUNJUJUĆE. Veoma zbunjujuće. Budući da nisam sigurna jesam li sve shvatila kako treba, sve što vam iznosim u ovoj recenziji može i ne mora biti točno. Pokušala sam istražiti što teorija književnosti kaže o romanu Nasljednici, ali te informacije nisam uspjela naći pa je ovo što čitate isključivo moje, bez ikakvog utjecaja prethodnih znanja.

Na stražnjoj korici knjige piše da su Nasljednici zastrašujuća vizija novog svijeta. Meni radnja nije bila zastrašujuća ni jeziva, mada, od prvog se poglavlja na čitatelja širi neka vrsta neugode. Znamo da je glavnim likovima kraj neizbježan i on kao takav lebdi iznad svih poteza glavnih likova. Mi čitatelji znamo kako će sve završiti – znamo gdje ih njihovi postupci vode. Kraj je loš, kraj je nestanak. A Lok, Fa i društvo ne mogu napraviti apsolutno ništa  kako bi si promijenili zacrtanu sudbinu.

Novi ljudi su poput vuka i meda, pokvarenog meda i rijeke. …
Oni su poput šumskog požara. …
Pregazili su nas poput šupljeg trupca. Oni su poput zime.
(str. 178./179.)

Rečenice su tu i tamo stvarno okrutne, zorne i krvave, pogotovo one u kojima Liku jede jetru srne ili one koje opisuju parenje ljudi.

Ako tražite roman uz koji ćete se odmoriti, opustiti i pustiti mozak na pašu, Nasljednici to definitivno nisu. No, ako tražite intelektualni izazov, nešto o čemu ćete promišljati, ovo je roman za vas. I vjerujem da je to jedan od onih romana koji su sve javniji i bolji svakim novim čitanjem no iskreno, ja ga ne bih opet čitala.

William Golding: Nasljednici

Ostali naslovi ovog autora:

William Golding autor je glasovitog romana Gospodar muha i dobitnik je Nobelove nagrade za književnost. Roman Nasljednici, objavljen 1955. godine, njegov je drugi po redu napisan roman, i on ga je smatrao svojim najboljim ostvarenjem.

Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na našem blogu možete pročitati i recenzije romana Doba nevinosti autorice Edith Wharton te Oduvijek živimo u dvorcu Shirley Jackson.

Gdje kupiti roman Nasljednici:

Vorto Palabra, web shop Znanje

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana Oduvijek živimo u dvorcu: ©Vorto Palabra

Ime mi je Mary Katherine Blackwood. Osamnaest mi je godina i živim sa svojom sestrom Constance. … Svi su ostali u mojoj obitelji mrtvi. (str. 7.)

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

Oduvijek živimo u dvorcu

Na kraju sela, u velebnom dvorcu nekad glasovite i bogate obitelji Blackwood, žive sestre Mary Kate zvana Merricat i Constance Blackwood, sa svojim nepokretnim stricem Julianom. Kane se sela i selo se kani njih, još otkad je Constance optužena da je poubijala ostale članove obitelji.

Constance je te optužbe oslobođena, no selo ne oprašta i ne zaboravlja. Ona sada nikad ne izlazi iz kuće, a sve namirnice donosi Merricat, kada se dvaput tjedno uputi u selo. Tamo se suočava s osuđujućim pogledima, nervoznim osmjesima i općenitom željom da što prije ode. No, Merricat nije obična djevojka – njezin svijet nije kao svijet ostalih. On je pomalo iskrivljen, tajanstven, intrigantan. Merricat nam pripovijeda priču o svojoj obitelji, onoj umrloj i ovoj preživjeloj. Priča nam o magijskim ritualima kojima pokušava sačuvati kuću i život obitelji od uljeza izvana.

Manjkava čarolija, ili neispravno upotrijebljena, mogla bi našoj kući donijeti samo još veću katastrofu. Pomislila sam na majčin nakit, jer danas je bio dan svjetlucavih stvari… Pomislila sam na knjige, koje su uvijek jak štit… (str. 93.)

Priča nam o mržnji koju osjeća prema seljanima i gađenju koje oni osjećaju prema preživjelim Blackwoodima. O bizarnoj znatiželji koja ih prožima kad god sretnu Blackwoodove cure i morbidnom strahu od jedenja bilo čega što su one dotakle. Merricat ih mrzi i svima im želi smrt. Constance je razumnija, odraslija, pomirena sa sudbinom.

„Loše ih je mrziti“, Constance je rekla, „to samo oslabljuje tebe“, ali mrzila sam ih svejedno i pitala se zašto ih je uopće imalo smisla stvarati. (str. 16.)

Dolaze nevolje

K sestrama se uskoro useljava rođak Charles, prvi nagoviještaj nevolje koja se neminovno obrušava na kući Blackwood. Merricat ga prezire i želi ga se riješiti, no čini se da njezine metode ne djeluju.

Razmišljala sam kako mora da je jako teško biti demon i duh, čak i Charlesu; ako se ikad zaboravi ili dopusti da mu maska padne samo na trenutak, odmah bi ga prepoznali i otjerali; morao je biti strahovito oprezan da uvijek upotrebljava isti glas i pokazuje isto lice i isto vladanje, bez omaške; morao je cijelo vrijeme biti na oprezu da se ne oda. Pitala sam se hoće li se vratiti u svoj pravi oblik kad umre. (str. 108.)

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

Loši se događaji gomilaju.
Napetost raste.
Kraj je će nas uhvatiti nespremne.

Remek-djelo američke književnosti

Premda na stražnjim koricama romana piše da je Oduvijek živimo u dvorcu gotička, duboko uznemirujuća priča, nisam imala pojma u što se upuštam.

Nakon čitanja ostala sam paf jer ovakva djela nisu česta i nije ni čudo što je ovaj kratki roman postao američki klasik. Isto tako, ne čudim se ni što su mišljenja oko njega podijeljena jer nije za svačiji ukus. Nema vam druge – morate ga pročitati!

Sram me reći da, kao nastavnica jezika i književnosti, u cijelom svom školovanju i profesionalnom životu nisam susrela Shirley Jackson i zbog toga žalim. Vidimo vrijednost njezina pisanja i ne čudim se što su inspiracija današnjim horor književnicima, među kojima se svakako ističe Stephen King.

Ovo nije horor per se, ali u čitateljima ostavlja neki nelagodan osjećaj poremećenosti i tihe jeze. Kao da nije sve onakvo kakvim nam se prikazuje. Kao da nešto dubinski nije u redu, ali nikako ne možemo proniknuti što.

Mračna tajna osebujne obitelji

Najviše me se dojmila neuroza koja se širi sa svake stranice romana Oduvijek živimo u dvorcu. Merricat je nepouzdani pripovjedač i u njene riječi sumnjamo od početka, no mislima nam se provlači pitanje – što ako je u pravu? Što ako njezino, pa… Recimo osebujno viđenje svijeta u sebi nosi neku natruhu istine? Što ako zapravo nije ona ta koja je neobična, već su svi oko nje… Pogrešni? Premda ima osamnaest godina, često sam imala slučaj da je zapravo osmogodišnjakinja i nisam mogla ne upitati se – ZAŠTO?

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

A onda je tu i rulja – selo koje stoji nasuprot djevojkama Blackwood. Svi njihovi postupci – podsmjehivanje, nelagodno hihotanje, mrki, no znatiželjni pogledi… Smetaju nam poput svrbeža i koliko god se grebemo, osjećaj neugode ne prolazi. Tren smo u koži Merricat koja je praktički prisiljena trpjeti sve to i koja bježi u neki svoj izmaštani svijet, a tren smo u koži seljana koji se (opravdano?) boje cura i njihove neslavne prošlosti.

Napetost raste iz stranice u stranicu, pogotovo dolaskom rođaka Charlesa od kojeg nam se instinktivno dižu dlake na glavi. Nešto u vezi njega nije kako treba, sumnjiv je i ne sviđa nam se. Merricat to jedina vidi i možda baš ona na nas prenosi svoju neurotičnost. Isprva luckaste, ali bezopasne, njezine misli postaju sve gore, nasilnije, opsesivnije… Opasnije?

A onda, sve kulminira velikom nesrećom koja to nije.

Kraj ostavlja bez teksta, neizbježan koliko i šokantan. Morbidan koliko realan.

Nezaboravan.

Da su sve lektire ovakve, tinejdžeri bi u rukama, umjesto mobitela, čitavo vrijeme nosili knjige.

Ostali naslovi ove autorice:

Shirley Jackson rođena je u San Franciscu 1916. godine. Kada je njezina kratka priča Lutrija (koju možete pročitati klikom na naslov) prvi put objavljena 1948., čitatelji su bili zgroženi. Ipak, priča je s vremenom postala jedna od najznamenitijih američkih kratkih priča uopće. Nećete požaliti ako je pročitate, trebat će vam deset minuta, a motat će vam se po glavi oho-ho duže. Baš kao i u romanu Oduvijek živimo u dvorcu, i u njoj je važan segment mentalitet rulje. Meni je bila izvrsna!

Oduvijek živimo u dvorcu smatra se remek—djelom ove autorice, najpoznatije po djelima u žanru horora i misterija. Prije koju godinu prema ovom je romanu snimljen i film, čiji će vam trailer, bez kapi krvi, poslati neugodne žmarce niz kralježnicu.

Gdje kupiti roman Oduvijek živimo u dvorcu:

web shop Znanje

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

Nakladnik: Vorto Palabra, 2021.

Naslovnica romana Ponoćna knjižnica: ©Vorto Palabra

Između života i smrti nalazi se knjižnica… A u toj knjižnici police se protežu u beskraj. Svaka knjiga prilika je da iskusiš neki od života kojima si mogla živjeti. Da vidiš kako bi to bilo, da si donijela neke druge odluke… Bi li išta učinila drugačije, kad bi dobila priliku poništiti ono zbog čega žališ? (str. 40.)

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

Ponoćna knjižnica

Nora Seed depresivna je trideset petogodišnja djevojka koja je mogla toliko toga, ali od svega je odustala. Živi u malom stanu s mačkom Voltaireom i radi u prodavaonici glazbala. Kada isti dan dobije otkaz i voljenog mačka pronađe mrtvog, Nora zaključuje da joj ništa ne ide, da ništa nema i da ju nitko ne voli. Shrvana usamljenošću i tugom, napravi glupost nakon koje se nađe u Ponoćnoj knjižnici.

Ali ovo nije stvarnost u onom smislu u kojem je ti razumiješ. U nedostatku bolje riječi, ovo je ono između. Nije život. nije smrt. Nije stvarni svijet u uobičajenom smislu. Ali nije ni san. … Ukratko, ovo je Ponoćna knjižnica. (str. 43.)

Tamo je dočekuje gospođa Elm, njezina davna školska knjižničarka koja joj je, jednom davno, iskazala potporu, razumijevanje i privrženost. Njih dvije okružene su knjigama – posebnim knjigama.

Sve su one neka verzija Norinog života, kojim živi negdje u paralelnom svemiru. Sve odluke koje je Nora ikad donijela i svi rezultati tih odluka nalaze se unutar knjiga predanih na bezbrojnim policama Ponoćne knjižnice.

Što bi bilo da je Nora nastavila trenirati plivanje? Da se udala za bivšeg dečka, umjesto da je otkazala vjenčanje? Da je nastavila pjevati u rock-bandu?

Nora je dobila priliku saznati sve to.

I dok prelazi iz knjige u knjigu, dok proživljava život za životom, Nora će naučiti da nije toliko stvar u odlukama koliko u njoj samoj.

I da ni jedan život neće biti onaj pravi, dok god ga se boji živjeti.

No, jedna je stvar otpočetka jasna. Dok god je Nora živa u stvarnosti, bit će živa i u Knjižnici.

A Nora je, sjetimo se, napravila glupost…

Nora, više nismo u Kansasu…

Nora je lik koji mi nikako nije bio simpatičan i s kojim se nisam mogla povezati, no sigurna sam da većini čitatelja neće biti tako. Živcirale su me njezina slabost i rezignacija, no do kraja romana uspjela se nekako uvući u moje srce. Nora je napisana tako da se svi mi prepoznamo u njoj, i oni čvršći i oni slabiji. Isprva je potpuni pesimist, čak joj i šef daje otkaz jer se „dućanom vuče ko krepana mačka i tjera mušterije“.

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

„Ali pod pritiskom postajemo to što jesmo. Počneš kao komad ugljena, a pritisak te pretvori u dijamant.“
Nije ispravila njegovo neznanje o dijamantima. Nije mu rekla da je ugljen, iako se baš kao i dijamant sastoji od ugljika, previše nečist da bi se pretvorio u dijamant, pod kakvim god pritiskom. Ako pitate znanost, počnete li kao ugljen, tako ćete i završiti. Možda je to bila pouka o stvarnom životu.
(str. 19.-20.)

Nora je suvremena žena okružena suvremenim problemima – usamljenošću, nemogućnošću da ostvari smislenu ljubavnu vezu, otuđenošću od obitelji… Putujući kroz Norine moguće živote, saznajemo zbog čega je takva kakva jest.

Mislim da tvoj problem nije bila trema. Ni strah od vjenčanja. Mislim da je tvoj problem strah od života. (str. 25.)

Malo pomalo, Nora skuplja zrnca mudrosti rasuta multiverzumom svojih života i primjenjuje ih na ono najbolje – na svoj pravi, stvarni život. Nora raste i mijenja se; napokon uviđa da je odgovorna samo i jedino sebi i da, koliko god to otrcano bilo, pojedinac čini razliku.

Prilika za novi početak

Ponoćna knjižnica roman je koji sam uzela nakon poduže čitalačke pauze i, budući da nije žanr koji inače čitam, bio je dobrodošao odmak iz zone komfora. Iako sam se bojala da će biti previše blebetanja o samopomoći i samoostvarenju (a to mrzim), roman me veoma ugodno iznenadio. Ponoćna knjižnica najobičnija je fikcija, i mislim to u najpozitivnijem mogućem smislu. Predivno napisana fikcija čije se pojedine stranice doista mogu čitati kao vodič kroz život, ali bez one pretenciozne note koju takvi priručnici inače imaju.

U ovom romanu pročitat ćemo neke predivne stvari. Uronit ćemo u knjigu kajanja koju svatko od nas sigurno ima i izroniti iz nje jači nego ikad. Naučit ćemo da se zbog nekih stvari ne isplati kajati jer, s nama ili bez nas, stvari su nekad naprosto takve kakve jesu. Ma što god mi odlučili i napravili, neke stvari uvijek ostaju iste. I zato se ne treba kajati.

Ono što je mene naučila Ponoćna knjižnica, i na tome joj neizmjerno hvala, jest da smo mi odgovorni za to kakav je naš život. Ako nismo sretni u ovom životu, male su šanse da bismo bili sretni u bilo kojem drugom. Svi naši mogući životi čine nam se savršeniji od ovog koji trenutno živimo, ali da smo zaista u njima, bili bismo u stanju vidjeti pukotine i mrlje zbog kojih bismo opet bili nesretni. Sreća je u nama, a ne u onome što smo mogli ili trebali. Sreća je iskoristiti ovo sad. Uzeti ovaj život koji živimo i učiniti ga najboljim što možemo.

Ako ste trenutno na nekom čudnom mjestu i dobro bi vam došlo malo potpore, uzmite Ponoćnu knjižnicu. Prepustite se iscjeljujućim rečenicama Matta Haiga i uronite u Norin zbrčkani život koji ipak, unatoč svemu – ima smisao.

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

Ostali naslovi ovog autora:

Matt Haig britanski je autor uspješnica kao što su Kako zaustaviti vrijeme, Zapisi o nervoznom planetu, Knjiga utjehe, Zašto ostati živ te najnovije Ponoćna knjižnica.

Autor je i nekoliko romana za djecu, a kod nas su prevedeni Djevojčica koja je spasila Božić i Dječak zvan Božić.

Gdje kupiti roman Ponoćna knjižnica:

Znanje

N. K. Jemisin: Peto doba

Nakladnik: Vorto Palabra, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Peto doba: ©Vorto Palabra

Dom su ljudi, tiho joj odvraća. Dom je ono što ponesete sa sobom, ne ono što ostavljate. Str. 194.

N.K.Jemisin Peto doba

Međunarodni bestseler Peto doba, prvi je nastavak hvaljene i nagrađivane trilogije Slomljena Zemlja. N.K. Jemisin prva je autorica u povijesti koja je osvojila nagradu Hugo za najbolji roman tri godine zaredom, za svaki od nastavaka ove fantastične trilogije. Pred nama je prvi nastavak pod nazivom Peto doba. Dugo nisam čitala ovako dobar, inteligentan i jedinstven distopijski roman koji ima toliko mnogo poveznica s načinom kako svijet uistinu funkcionira.

Peta godišnja doba događaju se sporadično, ali svaki put kad se dogode, gotovo u cijelosti izbrišu planet. Prežive samo rijetki. Po svemu sudeći, novo Peto doba uskoro počinje…

Prva- Essun

Essun, žena koja živi običnim životom u malom gradu, dolazi kući i otkriva da je njezin muž brutalno ubio njihova sina i oteo kćer. Essun je svjesna da je drugačija i da posjeduje određene moći, a zna da je te iste moći imao i njezin sin. U međuvremenu, moćno carstvo Sanze koje obuhvaća svijet i čini  temelj civilizacije tisuću godina propada, većina njegovih građana je ubijena, a resursi za preživljavanje su sve skromniji.

Sada Essun mora progoniti olupine svoje obitelji kroz smrtonosnu, umiruću zemlju. U potrazi je za mužem koji je odveo njihovu kćer. Bez sunčeve svjetlosti, čiste vode ili obradive zemlje, i s ograničenim zalihama, sprema se rat diljem Mirnoće i to ne za moć ili teritorij, već jednostavno za osnovne resurse potrebne za prolazak kroz dugi mrak i noć. Essun nije briga hoće li se svijet oko nje raspasti. Ona će ga sama razbiti ako mora, da spasi svoju kćer.

Ni mitovi ni misterije se ne mogu natjecati s najsitnijom iskricom nade. Str. 235.

Druga-Damaya

Damaya je mala djevojčica koja je nakon slučajnog napada shvatila da je drugačija. Shvatila je da posjeduje moći koje nitko od njezine obitelji nema. Shvaća da je se njezina obitelj boji i želi je se riješiti. Shvatila je da je orogen. Njezini roditelji je prijavljuju vlastima i Damaya biva odvedena u Centar za obuku orogena kako bi naučila koristiti svoje moći, a sve pod budnim okom Čuvara.

To je geoda. Jasno hvataš način na koji se stijene oko vas naglo mijenjaju u nešto drugo. Str. 286.

Treća-Syenite

Syenite – Mlada žena koja je provela većinu svog života na obuci u kampu orogena. Kako svladava određene vještine i povećava svoje učenje i sposobnosti dobiva određeni broj prstenova koji dokazuju njezino umijeće, označavaju moć i omogućuju više privilegija. Nakon što je osvojila četiri prstena mlada djevojka mijenja ime u Syenite i dobiva određene dužnosti. Jedna od njih je da se spari s vlasnikom deset prstena i začne dijete s velikim moćima. Syenite ne razmišlja o tome koliko je to poželjno ili moralno i koliko joj se sviđa vlasnik deset prstenova. To je jednostavno ono što se od nje očekuje kako bi spasila Zemlju.

Orogenija

Sposobnost koju je autorica dala samo rijetkim pojedincima. To su oni koji imaju moć kontrolirati potrese, pokrenuti ih i zaustaviti po svojoj volji, a društvo i svi ostali stanovnici ih mrze, a istovremeno ih iskorištavaju. Autorica orogeniju prikazuje kao spoj geologije, kemije i fizike. Cijeli roman je koncipiran na mržnji i iskorištavanju orogena, onih koji imaju moć nad samom zemljom, od strane društva koje ih se boji i očajnički ih treba ako želi preživjeti. Pratimo užasno zlostavljanje i neizbježno ispiranje mozga pojedincima koji su drugačiji, ali i obuku i obrazovanje koje nameće  sustav kako bi ih mogao bolje iskoristiti.

Orogeni mogu zaustaviti potrese ili ih pokrenuti. Oni mogu spasiti gradove ili crpiti snagu iz živih bića i “zalediti” ih. Njihove moći su zastrašujuće ali bitne, pa carstvo razvija kastu Čuvara koji imaju moć neutralizirati orogene kada je to potrebno. Orogeni se preziru i obični ljudi nazivaju ih “rogama”. Unatoč svoj svojoj moći, orogeni ne mogu kontrolirati vlastiti život. Ili su progonjeni i uništeni ili poslani u uporište da ih carstvo obučava i koristi.

Orogenija je čudna jednadžba. Uzimaš energiju iz gibanja, topline i živih organizama u svojoj okolini, amplicifiraš je nekim neobjašnjivim procesom zgrušavanja, kataliziraš polupredvidive igre na sreću i istiskuješ gibanje, toplinu i smrt iz zemlje. Str. 71.

N.K.Jemisin Peto doba

Dojam o djelu

Vrlo je teško napisati recenziju za ovu knjigu. Prvo, ovo je zaista dobar distopijski roman i kad bi ostalo samo na zanimljivom konceptu, ja bih mu dala vrlo dobru ocjenu. Ali, ova autorica ide dalje. Priča nije samo metaforička, već je toliko kataklizmička da imate osjećaj da je to mogao biti naš svijet (stara predanja, povijesni izvori), a onda u  nekom trenutku, nešto je možda pošlo po zlu, i sve se moralo promijeniti, prilagoditi. To je priča o alternativnoj zemlji zvanoj Mirnoća, koju muči stalna seizmička aktivnost. To dovodi do čestih događaja koji su blizu izumiranja pod nazivom “Peto godišnje doba” koje  drži ljude  pod stalnim pritiskom.

Dokazi o prošlim civilizacijama zatrpani su planetom – razrušeni gradovi, nepotpuno ‘kameno znanje’ preneseno s ranijih generacija i čudni obelisci koji plutaju kroz atmosferu poput satelita na malim visinama i ne služe nikakvoj vidljivoj svrsi. Civilizacija koju susrećemo u ovoj knjizi, Carstvo Sanze, preživjela je stoljećima koristeći moć orogena – ljudi rođenih s urođenom sposobnošću da kontroliraju svoju okolinu.

Ova knjiga je na neki način i preslika današnjeg društva, tjera vas da razmislite o pojedincima ili grupacijama koje su u stanju kontrolirati resurse vode, zemlje i zraka. Ne možete, a da ne osjećate određenu bojazan. I upozorenje.

Glavni likovi, tri žene (ili samo jedna) započinju svoje putovanje od kraja. Odlično  su portretirane njihove osobnosti, a i ostali sporedni likovi Hoa, Alabaster, Tonkee, Innon, svi oni, uz ove tri žene, su zaista jedinstveni likovi.

“Počnimo od kraja svijeta, zašto ne bismo?”

Ova knjiga ima još jednu vrlo važnu ulogu. A ta je da se ne čudimo, zgražamo ili gnušamo. Jednostavno, prihvaćamo različitosti. Knjiga je to koja naglašava važnost  pronalaženja vlastitih ljudi koji će vas voljeti i prihvatiti bezuvjetno. Ova knjiga ima biseksualne i gay pojedince kao i prekrasnu transrodnu sporednu osobu koju svi prihvaćaju bez pitanja. Ova knjiga postavlja ključno pitanje: U trenutku kada je svijet pred uništenjem, zar je uistinu važno tko je tko?

S nestrpljenjem čekamo nove nastavke…

O autoru

N. K. Jemisin autorica je kratkih priča i romana u žanru spekulativne fikcije koja živi i piše u Brooklynu u New Yorku. Godine 2018. postala je prva autorica u povijesti koja je osvojila nagradu Hugo za najbolji roman tri godine zaredom, sve za svoju trilogiju o slomljenoj Zemlji. Uz to je dobitnica nagrada Locus i Nebula, a 2020. godine postala je stipendistica zaklade MacArthur. Možete je naći na njezinoj internetskoj stranici, a na Twitteru pod korisničkim imenom @nkjemisin.

Gdje kupiti

Vorto Palabra

Ane Riel: Smola

Nakladnik: Znanje, Vorto Palabra

Naslovnica knjige Smola: ©Vorto Palabra

Ane Riel Smola

Smola- obitelj prije svega

Ako ste mislili da nekoga volite najviše na svijetu i nema toga što ne biste učinili za njega, pročitajte Smolu, šokantan, izuzetno dirljiv, ali opet na svoj način jeziv roman. Želja da se zaštite najmiliji duboko je ukorijenjena u svima nama, ali kada to rade ljudi narušene osobnosti, neprilagođeni i malo je reći nekonvencionalni, onda nastaje kaos.

Ljudi oko nas

U Smoli nam Ane Riel nudi priču koja je toliko duboka, toliko šokantna i toliko nevjerojatna da se zapitamo je li moguće da se takva ili slična priča negdje događa. Živeći svoje užurbane živote, najčešće ne znamo tko su ljudi koji žive blizu nas, kakvi su njihovi životi i treba li im ponekad ljudska riječ kao potpora. Jesmo li kao ljudi postali neosjetljivi i kolika je uopće naša odgovornost za djelovanje u zajednici ? Ova  knjiga otvara mnoga takva pitanja.

Smola –pokretač ili kočnica

Priča započinje sa Silasom, drvodjelcem koji sa ženom i dvojicom sinova, Jensom i Morganom, živi na Glavi (dio otoka povezanog tankim sprudom- Vratom – s ostatkom otoka). Obojica dječaka naslijedila su očev dar za stolarski zanat, ali tu je svaka sličnost među njima prestajala. Jens je bio nježan, suptilan i tankoćutan. Priroda, šuma, drva i smola za njega su bili izvor života. Morgan je bio življi, nestrpljiv da se što prije s Glave otisne u svijet. Što je i napravio. Jednog je dana jednostavno otišao. Ali obitelj nije zaboravio. Svaki mjesec slao je novac za redovno uzdržavanje.

Smola je imala ono nešto-iscjeljujuće, smrtonosno i konzervirajuće-što je očaravalo Jensa. Str. 76.

Silas i Jens testiraju ljesove

Silas je mladog Jensa učio tajnama stolarskog zanata, a naročito izradi ljesova. Najljepši dio Jensova djetinjstva bio je kada bio legao s ocem u novi, napravljeni lijes i testirao ga. Ta povezanost Silasa i Jensa trajala je sve do iznenadne Silasove smrti.

Ono što je rečeno u lijesu ostaje u lijesu. Takav je bio dogovor. str. 20.

Jens ostaje sam s majkom na Glavi

Za vođenje kućanstva Jensova majka unajmljuje lijepu djevojku s kopna, Mariju Svendsen, u koju se Jens ubrzo zagleda. Iako to nije bilo po volji majci Elsi, mladi se ožene i dobiju blizance Carla i Liv. Obitelj živi daleko od seoskih puteva, okrenuta sama sebi bez pomoći rodbine ili mještana. Marija postaje sve deblja i deblja, Elsa sve ljuća i ljuća na nevjestu, a Jens… Jens postaje sve zatvoreniji, povlačeći se u sebe i svijet u kojemu je sam sebi dovoljan. Liv mu je jedina svijetla točka. Nitko mu više ne treba, čak je i majku odlučio potjerati jer se nije slagala s njihovim stilom života. Ali neposredno prije Božića, Elsa se vraća na Glavu. To se pokazalo kobnom za nju.

Svijetom Jensa Haardera nisu upravljali isti sustavi i pravila kojih se ljudi obično pridržavaju. str. 77.

Liv

Tata je na badnje jutro ubio baku, saopćila nam je Liv odmah na početku knjige. I to je rekla smireno i hladno, bez emocija. Tko je Liv? Je li ta djevojčica čudovište? Ne, ona je neobična šestogodišnjakinja koja živi u vrlo posebnim i krajnje destruktivnim životnim uvjetima. U pretrpanoj kući punoj starog namještaja, krame, hrane i nagomilanog smeća, Liv živi s osebujnim ocem i plahom i pretilom majkom. Haardeeri se ne druže s mještanima, a svaki nužni kontakt sveli su na minimum.

Došlo je vrijeme da Liv krene u školu. Ali to je noćna mora za Haardeerove. I tako se Liv utopila. Po scenariju Jensa i njegove žene Marije. Jer, Liv je njihovo obožavano dijete. Ali kućanstvo ne može samo sebe izdržavati bez obzira na Jensove napore. Zbog toga Liv svake večeri potajice odlazi na drugu stranu otoka, u mjesto, kako bi krađom priskrbila hranu i ostale potrepštine za obitelj. Ali jednog dana netko je uočio Livine noćne dogodovštine i počeo istraživati. Ako je Liv mrtva, tko je onda dijete koje se svake noći iskrada iz kuće i odlazi u mjesto?

Toga sam dana shvatila kakvu odgovornost nosim na leđima. Koliko toga ovisi o onome što dovučem kući u torbi. str. 113.

Marija piše dnevnik

Marija je zatočenica kuće Haarderovih. Dobrovoljno je to zatočeništvo jer Marija strašno voli Jensa i svoju djecu. Voli ih toliko da bi ubila za njih. Ali Marija ne prestaje jesti. Jede svega čega se domogne i što joj Liv donese. Ne može se više ni kretati od težine. U svojoj sobi piše dnevnik. Nada se da će ga Liv jednom pročitati.

Draga Liv

Ne znam je li bilo u redu od nas što smo te prijavili kao mrtvu ali tako smo se bojali. Nismo imali izbora. Vjerujem da nismo imali izbora. Str.91

Tu se nalazila moja tuga i nisam ti je željela prenijeti. Ni tvome ocu jer on je imao svoju tugu. Zato sam je držala u sebi, to je bio moj način da te zaštitim. Tvoj otac je napravio nešto drugo. Voli te mama. Str. 73.

Dojam o djelu

Teško mi je ovu knjigu svrstati u bilo koju kategoriju. Najbliže što bih rekla da je to obiteljska drama s elementima horora. Horor se uglavnom odnosi na vrstu nelagode i jeze koji svaki čitatelj mora osjećati čitajući ovu knjigu. Obitelj koja je totalno disfunkcionalna i poremećena u svim svojim segmentima. Članovi obitelji su, što zbog života izoliranog od zajednice, što zbog psihičkih karakteristika, izgradili jedan uvrnuti, bolesni i izuzetno poremećeni stil života u koji su, nažalost, uključena i djeca.

Druga stvar skoro jednako tako strašna je što zajednica nije reagirala na tu poremećenost. Nitko se od mještana nije zapitao kako živi izolirana obitelj na njihovom otoku. A bilo je naznaka da se tamo događaju čudne stvari. Ta vrsta nebrige ili nezainteresiranosti je ono što zastrašuje. Smola je duboko šokantan i uznemirujući roman koji vrijedi pročitati i još dugo razmišljati nakon pročitanog.

Preporuka: Ovu knjigu jednostavno morate pročitati!

O autoru

Ane Riel (1971.) kći je odvjetnice i autorice dječjih romana. Ane se okušava kao autor kriminalističkih romana i već s prvim romanom Mesar iz Liseleje biva zapažena. Smola je prvi put objavljena u Danskoj i, premda nije najavljena niti katalogizirana kao psihološki triler ili kriminalistički roman, brzo je osvojila sve veće skandinavske nagrade koje se dodjeljuju knjigama iz tih žanrova. Nakon toga započinje njezin svjetski uspjeh; The Guardian, The Telegraph i The Daily Express proglasili su je jednim od najboljih romana 2018. godine.

Ane Riel živi sa suprugom, popularnim jazz glazbenikom Alexom Rielom, u Liselejama blizu Kopenhagena.

Gdje kupiti roman Smola:

Vorto Palabra

Stephen Chbosky: Imaginarni prijatelj

Nakladnik Vorto Palabra, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Imaginarni prijatelj: ©Vorto Palabra

Kako bi zadržao moć moraš je dati. Nije potrebno nasilje kako bi se ubilo zlo. Potrebna je dobrota. str. 634.

Stephen Chbosky Imaginarni prijatelj

Imaginarni prijatelj- Stephen Chbosky ponovno iznenađuje

Imaginarni prijatelj neobična je, metaforična knjiga za koju trebate imati vremena. Knjiga je to koju nije lako čitati. Započinje u maniri klasičnog trilera, koji se postupno pretvara u horror priču, prepunu neočekivanih obrata. Knjiga je to koja izaziva podijeljena mišljenja, od oduševljenja do zamjerki na prevelikom korištenju horror scena. Ali svakako, to je knjiga koja je zaljuljala književnu scenu, kako svojom uzbudljivošću tako i metaforičkim porukama koje daju dublji smisao svemu pročitanom. Knjiga je duga (oko 640 stranica), ali ako se upustite, čeka vas fantastično putovanje..

Christopher I Kate počinju iznova…

Sedmogodišnji Christopher Reese s majkom Kate doseljava u novi grad. Ovaj put to je Mill Grove. Kate ga je izabrala jer je siguran, malen i ima izvrsnu osnovnu školu, a to je Kate važno. Mill Grove izvrsno je sklonište, jer Kate bježi. Bježi od problema, bježi od nasilnog partnera Jerrya, bježi od uspomena na supruga koji je prije četiri godine napravio samoubojstvo.

Kate pokušava naći posao u novom gradu. Nakon niza neuspješnih pokušaja zapošljava se kao njegovateljica u domu starih. Troškovi su veliki, plaća je mala, ali Kate je sretna jer je s Christopherom sama i u miru. Premda još nemaju smještaj i žive u motelu, Kate osjeća da će ovdje biti sretna.

50 god prije…

Maleni dječak David Olson, iskrao se iz sobe i spustio niz bršljan bez znanja brata i roditelja. Nešto ga je vuklo prema određenom dijelu gradića gdje se nalazi Misijska šuma. David je čuo glas koji ga poziva. Bio je to glas žene koja ga je pozivala šapatom. A David je bio znatiželjan. Pa je ušao u Misijsku šumu. I nikad više nije izašao..

Ne postoje luđaci, dječače. Luđak je samo osoba koja te promatra. str. 74.

U školi

Christopher je loš učenik. Jako se trudi, ali njegovi rezultati su loši. Njegovi testovi su na rubu prolaznosti. Većina učenika u razredu mu se ruga jer ne zna sva slova i teško čita. Christopher je bio žalostan jer je znao da mama puno očekuje od njega, a on je nemoćan. Čitanje mu stvarno ne ide. Nasilni dečko iz razreda Brady Collins i napadna djevojčica Jenny Hertzog rade mu različite spačke. Ali i Christopher ima svoje prijatelje: debeli dječak Ed, nadimkom Specijalac, i dvojica blizanaca staju na Christopherovu stranu. Knjižničaraka mu preporučuje knjige kako bi poboljšao čitanje. Knjige su stare, a na jednoj je napisano ime D. Olson. Christoper otvara knjigu i odjednom osjeća da nije više sam. Osjeća trnce u tijelu. Netko je s njim…

Stephen Chbosky Imaginarni prijatelj

Christopher ulazi u Misijsku šumu

Noćima Christopher razmišlja o svom problemu sa školom i tome kako žalosti mamu, a to nikako ne želi. Kroz prozor vidi oblak. Oblak mu se odjednom obraća i Christopher kreće za njim. Niz puteljak. Pravo u Misijsku šumu. I nije ga bilo punih šest dana. Šestog dana sam će uskrsnuti iz šume na rubu grada, neozlijeđen, ali promijenjen. Vratit će se s glasom koji samo on može čuti, s neobičnom misijom koju samo on može izvršiti – u suprotnom ni njegova majka niti itko u gradu neće biti siguran.

Ja sam samo dječak. Nisam moćan. Nisam snažan.

Nisi moćan zato što si snažan, Christophere, moćan si zato što si dobar. str. 400.

Kad je izašao…

 Christoper vidi buduće događaje, osjeća ih iako, ne zna zašto. Njegova disleksija odjednom nestaje i on se odjednom popravlja u učenju toliko da rješava testove prvi u razredu. Pogađa brojeve lota i dobiva veliki novčani dobitak koji omogućuje njemu i majci da kupe kuću. O svemu ga savjetuje imaginarni prijatelj, ljubazni gospodin, nekad vojnik, s kojim svaku večer priča u svoj sobi. Kuća koju su kupili nalazi se na rubu Misijske šume. A u šumi Christopher ima poseban zadatak. Treba onemogućiti Siktavicu da zavlada gradom. Christopher uz pomoć prijatelja gradi kućicu na stablu u Misijskoj šumi. Iz kućice je ulaz u imaginarni svijet..…

Ne mogu ti to reći, ali ti mogu pokazati, samo zapamti…

Možemo ili progutati strah ili dopustiti strahu da nas savlada.

Dojam o djelu

Ova knjiga predstavlja nevjerojatno putovanje. Premda naoko triler, koji se postupno prevara u horror, knjiga je metaforička poruka čovječanstvu. Ratovi, nasilja bilo koje vrste, sukobi i prevrati, mogu zaprijetiti čovječanstvu, ali dobrota ljudi, opraštanje, poniznost i iskupljenje, kozmičke su vrijednosti koje drže ovaj svijet u ravnoteži. Još, kad su pokretači svega dobrog nevina dječja srca, snaga dobrote premašuje snagu zla. Knjigu sam doživjela kao da mi osobno Stephen King šalje biblijske poruke. Imaginarni prijatelj je neobična, uzbudljiva knjiga, koja će vas taknuti u srce i zbog koje ćete zdušno navijati za malenog dječaka da pobjedi sile zla. Knjiga nam pokazuje kako nije važno koliko su mračna mjesta na kojima smo bili ili strašne stvari kojima smo svjedočili. Sve je podložno iskupljenju. Pogotovo je kraj knjige otkrivenje sa svojim proročanskim porukama. Moja jedina zamjerka knjizi je što je apsolutno preduga. Po mom mišljenju, knjiga je komotno mogla biti i dvjestotinjak stranica kraća. Ovako od čitatelja zahtjeva dovoljno vremena kako bi je pročitali. Ako to imate, svakako je preporučujem pročitati, isplati se.

O autoru

Stephen Chbosky (1970.) američki je romanopisac, scenarist i filmski redatelj najpoznatiji po bestseleru New York Timesa – Charliejev svijet (The Perks of Being a Wallflower) – prema kojem je snimljen istoimeni filmski hit s Loganom Lermanom, Ezrom Millerom i Emmom Watson u glavnim ulogama. Svojim je prvijencem, romanom Charliejev svijet, u rekordnom roku osvojio književni svijet. Bestseler iz 1999. godine danas ima kultni književni status pa se na policama američkih knjižara može naći hrptom uz hrbat s Lovcem u žitu. Njegovo novo djelo, Imaginarni prijatelj, također se prometnuo u bestseler, a oduševljene recenzije nemoguće je i pobrojati. Ovom uzbudljivom romanu također predstoji ekranizacija, a Vorto Palabra hrvatskim ga čitateljima predstavlja u vještom prijevodu Petre Pugar.

O prevoditeljici

Nemam običaj pisati o prevoditeljima. Ovaj put činim iznimku jer sam apsolutno oduševljena prijevodom koji je odradila Petra Pugar, koja je vještim stilom dočarala svijet dislektičnog dječaka kao i jako dobro, što tekstualno, što interpretativno, odradila pretvaranje radnje iz krimića u horror.

Gdje kupiti

Vorto Palabra

Ako volite Kinga, recenzije romana Misery, Isijavanje i Uljez pronađite klikom na naslov, a ako volite atmosferu mračne šume i djeteta koje u nju ulazi, a vraća se promijenjeno, bacite oko na recenziju romana C.J. Tudor, Skrovište.

Tosca Lee: Linija između

Nakladnik: Vorto Palabra, 2021.

Naslovnica romana Linija između: ©Vorto Palabra

Pred nama je pandemija. I bit će strašna. (str. 283.)

Tosca Lee: Linija između

Linija između – Nova zemlja

Uobičajeno je mišljenje kako postoji nepremostiv prostor – čitava dimenzija vječnosti i svemira – koji dijeli Raj i Pakao.

Ali ja ću vam reći da je manji od pola metra. Jedva jedan korak. (str. 307.)

Upravo se tako osjeća Wynter – izbačena iz Nove zemlje, sekte za malobrojne Odabrane koji će biti pozvani u raj kad Bog sravni svijet sa zemljom i svi ostali grešnici odu u Pakao. Na čelu kulta je karizmatični Magnus, suprug Wynterine sestre, Propovjednik i Božji tumač. Čitava sekta sluša baš njegova pravila i prema njima živi. Magnus, ponekad, naravno, mijenja ta pravila, ovisi o tome što mu treba i što mu odgovara.

Sada, na slobodi, Wynter nema pojma što raditi, kako se ponašati niti kome se obratiti.

Slobodna sam, bez osjećaja za dobro ili loše. Bez novca i vlastitog računa, a sve što posjedujem nalazi se u plastičnoj vrećici… Nemam obitelj, dom niti ikakvog pojma o tome kako funkcionirati u vanjskom svijetu. (str. 33.)

Pomaže joj majčina prijateljica Julie, kod koje planira ostati dok ne smisli kako dalje.

Linija između – bolest ludila

U isto vrijeme, svijetom hara misteriozna bolest demencije. Nitko ne zna kako se bolest širi ni čime je izazvana. Nitko nije siguran.

Kada se, usred noći, na Wynterinim vratima pojavi njezina sestra, bolesna, noseći neobične medicinske uzorke koji mogu pomoći u stvaranju lijeka ili bar razumijevanju bolesti koja je ovladala svijetom, tajne izlaze na vidjelo.

Kako se pokorna žena Božjeg tumača našla van Nove zemlje, s uzorcima u rukama?

Zašto je Wynter tako naprasito izbačena iz sekte?

U cijeloj Americi nestaje struje, bolesnika je sve više iz sekunde u sekundu. Val kaosa i nasilja nezaustavljivo se širi.

Dok nacionalne vijesti pokrivaju izvještaje duž cijele Zapadne obale, a zračne luke se zatvaraju svakog sata, lokalne postaje nazivaju to „mjerama opreza“, navodeći paniku kao najveću prijetnju javnom zdravlju – čak i kad javne objave na dnu ekrana imaju samo nekoliko riječi napisanih crveno:

Ostanite sigurni. Ostanite kod kuće. (str. 95.)

Wynter mora uzorke odnijeti na analizu u laboratorij u Coloradu. Optužena za ubojstvo, u utrci s vremenom, suočena s kaosom koji hara zemljom i nesigurna kome vjerovati, udružuje se s bivšim vojnikom Chaseom.

Hoće li uspjeti na vrijeme odnijeti uzorke?

Hoće li se pronaći lijek za bolest ludila koja ne bira žrtve?

Hoće li preživjeti?

I zašto se Wynter uporno želi vratiti unutar zidova sekte?

Tosca Lee: Linija između

Linija između – akcija od prvog do posljednjeg retka

Roman Linija između akcijski je triler koji vam neće dati mira dok ga ne pročitate! Ima svega tristotinjak stranica i brzo se čita – ja sam ga sredila u dva dana!

Nije to neko znanstveno štivo koje ćete pamtiti do kraja života, ali čitajući, napeto ćete pratiti jurcanje mlade Wynter u želji da što prije (ili makar ikako) spasi svijet.

Radnja se sastoji od dva pravca. U prvom pratimo život Wynter i njezine obitelji u Novoj zemlji, od dolaska u sektu, života u njoj, njenih mazohističkih pravila i šarmantnog vođe Magnusa koji nije onakav kakvim se prikazuje (a kad su vođe uopće takve?).

Kakav je život u kultu? Točno onakav kakvim ga zamišljamo. Pa malo gori.

Ali danas sam bila ljubomorna. Na djevojački smijeh i očijukanje s mladićima njihovih godina. Na mlade parove koji su prolazili, držeći se za ruke.

To je bilo pogrešno. Jednog dana oni će – kao i ostatak svijeta koji im je dopustio takvu slobodu – željeti dok su na mom mjestu dok budu gorjeli u Paklu. (str. 65.)

Drugi pravac je svijet koji Wynter zatiče nakon izbacivanja iz kulta. Opasna bolest demencije širi se sve brže i brže. Nema lijeka, nema pomoći. Svijetom vlada ludilo, kaos, nasilje, borba za svaku litru goriva…

Mjere opreza koje se preporučuju bolno su nam poznate.

Poduzmite mjere opreza:

Redovito perite ruke sapunom i vodom.

Budite svjesni svoje okoline i ljudi s djecom oko vas u svako vrijeme.

Prijavite svako sumnjivo ponašanje.

Izbjegavajte putovanja.

Ostanite kod kuće. (str. 96.)

Najviše mi se svidjela sva ta akcija koja nam ne da ni sekundu predaha.

Stalno se nešto događa, a osjećaj hitnje prati nas i kad zatvorimo roman.

Preporuka?

Premda pomalo naivan jer našoj junakinji Wynter sve ide od ruke (uvjetno rečeno – žena je ipak bila u kultu), ovaj roman definitivno preporučujem i to baš za ljetno čitanje.

Iako je vrijeme radnje zima, roman Linija između pitak je i jasan, napet, brz i veoma zanimljiv, što ga čini idealnim štivom za ljetni odmor!

Radnja nije komplicirana iako je dvostruka, lako se prati, veze između likova jasne su, iako tu zna doći do iznenađenja. Wynter je junakinja za koju navijamo, Magnus je tip kojeg mrzimo premda nam isprva čak i nije jasno zašto (osim što se proglasio Božjim tumačem). Nekoliko likova tu je samo da nam vrati vjeru u ljude i dobrotu i ti su mi dijelovi bili baš onako dirljivi.

Svijet u borbi sa svojevrsnom kataklizmom odlično je ocrtan, a sva ta užurbanost i osjećaj beznadnosti s lakoćom se prenose na čitatelja pa je teško vratiti se u stvarni život.

Doduše, i u stvarnom životu nam je pandemija pa se lako povezujemo sa situacijom u kojoj se Wynter nalazi. Maska, rukavice, socijalna distanca… Itekako se možemo zamisliti u koži glavne junakinje!

A kraj?

Kraj je super i točno otvara mjesto nastavku.

Tosca Lee: Linija između

Ostali naslovi ove autorice:

Tosca Lee autorica je hrpe povijesnih romana te trilera, a kod nas je preveden (zasad) samo roman Linija između.

Po svemu sudeći, Linija između je zapravo prvi dio serijala, a autorica je već objavila i drugi dio koji se, u originalu, zove A single light (Jedino svjetlo – moj prijevod).

A single light nastavit će tamo gdje staje Linija između. Gdje – saznajte sami. 😊

Romane o zagonetnim bolestima koje pogađaju ljudsku rasu već smo i čitale i recenzirale – prisjetite se naših dviju recenzija za roman M. R. Careya Dječak na mostu (recenzija I., recenzija II.).

Gdje kupiti roman Linija između:

webshop Znanje