Oznaka: mozaik knjiga

Objavljeno

Kiran Millwood Hargrave: Drugi život

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica romana Drugi život: ©Mozaik knjiga

Prevela Ira Martinović

Kiran Millwood Hargrave: Drugi život
AI generated

Drugi život

Erica je mlada Engleskinja koja davne 1978. godine otputuje u Pariz kako bi se malo nauživala kulture prije početka studija. Na stubama crkve Sacré-Cœure susreće Laure, Parižanku koja živi boemski u punom smislu riječi (vidjet ćete točno na što mislim kad budete čitali knjigu). Laure previše pije, previše puši, starija je od Erice, ali ne toliko da bi bilo bitno. Priprema doktorat na prestižnoj Sorbonnei, održava veze s udanim ženama, ljubomornim ženama, ženama sklonima plaču i dramama.

Sviđala joj se Erica. Naravno da joj se sviđala. Ali nije joj se sviđalo to što joj se sviđala. Nije ju voljela, nije ju mogla voljeti. … Nije to bila ljubav; Laure nije željela živjeti u okvirima takva klišeja. (str. 68.)

Erica je neiskusna, naivna, ono što nam padne na pamet kad kažemo „dobra cura“. Laure je suprotnost. Ipak, njihov susret na stubama ispred crkve pokaže se sudbinskim. U djeliću sekunde među njima plane iskra, iskra koja će zapaliti plamen neslućenih razmjera.

Možda zato što nikad prije nije bila zaljubljena, Erica se osjećala krhko, prozirno, kao da je sve, od buke do svjetlosti, lako moglo probiti njezinu kožu i prodrijeti u nju. (str. 76.)

No njihove različite osobnosti, želje i (zacrtane) budućnosti prijete razdvajanjem i slomljenim srcem.

Odlučila je. Erica je protrnula od zadovoljstva. Srce joj je doslovno poskočilo, napravilo mali salto u njezinim grudima. Odlučila je. (str. 293.)

Tijekom godina, od velegrada Pariza pa do seoceta u Engleskoj, pratimo njihovu fatalnu ljubav. Ljubav koja neće biti ono što su one očekivale. Čak ni ono što mi čitatelji očekujemo…

Kiran Millwood Hargrave: Drugi život
AI generated

Treći

Drugi život treći je roman jedne od mojih omiljenih autorica, Kiran Millwood Hargrave. Dok je prethodna štiva gradila na povijesnim činjenicama, ovdje se ukoštac hvata sa suvremenošću. I moram priznati, odmah na početku, izostalo je oduševljenje koje me zapljusnulo već na prvim rečenicama prethodnih romana, Milosti i Gospodarica pčela (linkovi su na dnu objave).

Roman Drugi život trebao bi biti ljubavna priča između dvije žene, i meni je to sasvim OK. Međutim, ljubavi Erice i Laure nisam povjerovala. Za početak, ni jedna ni druga nisu mi se pretjerano svidjele. Da je kojim slučajem Laure muškarac, rekla bih vam da je riječ o toksičnoj vezi i smatrala bih da Erica treba bježati koliko je noge nose. Laure je žena, a ja se držim iste stvari. Njihova ljubav, doista sudbinska, ipak je toksična i njih dvije nisu jedna za drugu. Erica je, rekla sam, naivna i vrlo mlada. Laure je iskusna i prilično sklona manipulaciji. Ne sviđa mi se to. I kako godine prolaze, njih se dvije spajaju, razdvajaju, spajaju… I uvijek nekako loše djeluju jedna na drugu. Kao da jedna uz drugu postaju ono što nisu.

To je taj drugi život

Ipak, svidjela mi se atmosfera romana. Dosta je onako teška, maglovita, melankolična. Odlično je opisana čežnja između njih dvije, no nije to ona dobra čežnja. Teško mi je opisati vam što mislim… One, jednostavno, nisu dobre zajedno. Cijelo sam vrijeme navijala da to napokon shvate. Da pokušaju izgraditi živote neovisno jedna o drugoj.

I to je ta ideja koja se skriva u naslovu. Pratimo ih godinama, od mladosti pa do sredovječnosti i dalje. Živote koje žive čitavo vrijeme pritišće svijest o drugom životu. O onome što se možda moglo dogoditi, kako se moglo živjeti da su odluke bile drugačije, vremena drugačija, okolina drugačija. Misao o drugom životu lebdi iznad njihove odrasle dobi. Ono vječno pitanje – što bi bilo kad bi bilo.

… znala je da Erica osjeća isto. Da vidi što i ona. Ne samo ono što je pred njima… Ne samo ono što je iza njih… Nego i drugi život, položen preko ovoga poput nečega tanjeg od kože: svilene koprene ili daha. (str. 351.)

Kiran Millwood Hargrave: Drugi život
AI generated

Kiran Millwood Hargrave toliko je talentirana autorica. Fabula romana nije mi sjela, a ipak sam željela čitati dalje. Nešto me vuklo, nije mi dalo spustiti roman, iako sam se prilično često živcirala oko svega. Sve je tako lijepo napisano, iz svake rečenice izvire talent. Slike nam se stvaraju u glavi, uspijevamo zamisliti i Lauren prljavi sobičak, i vrelinu ljetnog dana u kojem su se upoznale, i plažu kojom su šetale…

Najljepše mi je provlačenje umjetnosti cijelim romanom. Jako volim Moneta i njegove lopoče i divno mi je koliko su upleteni u priču. Pariz kao takav i jest grad umjetnosti i autorica divno isprepliće književnost, slikarstvo, čak i glazbu s osjećajima glavnih junakinja.

Preporuka

Ne znam koliko je Drugi život baš priča za široke mase, ali svakako vas potičem na čitanje. Priča je pomalo otrovna, ali jako lijepo napisana. Doživjet ćete, negdje duboko u sebi, tu nostalgiju, tugu, žudnju… Razmišljanje o tome kakav bi bio drugi život. Bi li bio bolji, gori, sretniji, nesretniji…

Kraj mi se jako svidio, skroz je na mjestu i nije mogao biti nego takav, makar po mom mišljenju. I nekako, sviđa mi se što se uloge zamijene. Kao da su Laure i Erica toliko utjecale jedna na drugu da su ostavile djelić sebe u ovoj drugoj, u ženi koju tu toliko voljele.

Kiran Millwood Hargrave: Drugi život
AI generated

Ostali naslovi ove autorice

Kiran Millwood Hargrave (1990.) nagrađivana je britanska pjesnikinja, dramatičarka i autorica romana. Milosti je njezin prvi roman za odrasle; Gospodarica pčela je sljedeći.

Gdje kupiti roman Drugi život

Mozaik knjiga

Objavljeno

Ben Markovits: Ostatak naših života

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica romana Ostatak naših života: ©Mozaik knjiga

Prevela Zrinka Ivanišević

Ben Markovits: Ostatak naših života
AI generated

Ostatak naših života

Toma je prije dvanaest godina prevarila supruga Amy. Budući da mu je kći miljenica tada bila tek šestogodišnjakinja, Tom je odlučio ne poduzeti ništa i ostati.

I rekla je da me htjela naljutiti; samo je željela nekakvu reakciju, samo je to tražila. Ali to baš i nije moj stil. Ako se išta može učiniti da se nešto popravi, ja ću to i pokušati. No u ovom slučaju nisam bio siguran što bi to bilo. Rekla mi je da ja nemam mišljenje ni stav ni o čemu. Ja sam rekao da sve što činim, činim za nju i djecu. (str. 8.)

Odlučio je, isto tako, otići čim mu kćerka ode na fakultet. Dvanaest godina osrednjeg braka, ni dobrog ni lošeg, brzo je prošlo i evo, napokon je došao taj dan. Tom ukrcava kći Miriam u auto, kako bi je odvezao na udaljeno sveučilište. Pozdravlja se sa suprugom i sinom. I vozi.

Otac i kći stižu do njezine studentske sobe, on joj pomaži smjestiti se i odlazi. Miriam vjeruje da otac ide kući. Tom također vjeruje da ide kući. Ali onda… Nastavlja voziti.

To me malo prestrašilo. Možda sam po prvi put shvatio što činim. Ali istovremeno sam mislio, ono, O.K., mali, od sad na dalje si svoj. (str. 82.)

Osim bračnih problema, Toma pritišće i prisilni dopust koji je bio prisiljen uzeti zbog pomalo rasističkih stavova. Vozeći sve dalje, Tom posjećuje prijatelje i poznanike, želeći otići od njih im se približi.

…pa shvatio da ne želim pisati o tuđim iskustvima ni tuđim idejama o svijetu, želim imati vlastite; no nisam zapravo htio ni to. Htio sam samo sjediti i do kraja života čitati knjige. (str. 93./94.)

Bježeći od prošlosti prema budućnosti koju ne uspijeva niti zamisliti, Tomu će se na putu naći nešto neočekivano – sadašnjost.

Ben Markovits: Ostatak naših života

Očekivanja vs. stvarnost

Počevši od naslovnice pa do sažetka na stražnjoj korici romana Ostatak naših života, imala sam prilično visoka očekivanja. Naime, očekivala sam neku vrstu romana ceste. Lika koji putuje američkom pustinjom i traži sebe, pronalazeći mudrost, ljepotu i utjehu u malim situacijama na koje nailazi i krajoliku kojim prolazi.

Nema gotovo ničega što si ne možete učiniti, tako sam mislio. A što god to bilo, vjerojatno ćete preživjeti, a možda čak na kraju biti i sretniji nego prije. Ali to ne čini stvar manje groznom. (str. 146.)

Što sam dobila, ne znam. Možda 30 posto ovog što sam očekivala i 70 posto Tomovih nepovezanih razmišljanja o životu, prošlosti, sadašnjosti…

Roman nije u potpunosti nezabavan. Tu i tamo pojavi se bljesak duhovitosti i cinizma na koji se čitatelj nasmiješi, a to uvijek cijenim. Ni to putovanje na koje se Tom dopola slučajno, a otpola namjerno odvaži nije nezanimljivo. Samo, nešto nedostaje. Nekako mi nedostaje života u svim tim ljudima koje Tom susreće, u svim situacijama koje doživljava… Sve što se događa – jednostavno je ravna crta. Ne osjećam emociju koji bi glavni lik trebao osjećati. Više sam se puta upitala osjeća li i on uopće išta…

Ono što mi se svidjelo i što bi, makar za mene, popravilo roman, jest da je autor išao u smjeru dokumentarne fikcije. Što želim reći? Tijekom svog putovanja, kako bi se približio poznatim i nepoznatim ljudima, Tom izmišlja kako piše knjigu o uličnoj košarci te usput fotografira igrališta i ljude koje tamo susreće.

Tu vidim ogroman potencijal. Zamislite da je ovaj roman proširen tim fotografijama i kratkim crticama s putovanja. O košarci, o ljudima, o različitim životnim pričama… Meni bi to bilo top. Neka vrsta priče u priči, knjige u knjizi. Lakše bih se zbližila s glavnim likom i možda bih mu povjerovala. Ovako, nije me dotaknuo.

Ben Markovits: Ostatak naših života

Finalist za književnu nagradu

Možda se tako ne čini iz mojih riječi, ali razumijem zašto je Ostatak naših života bio u finalu prestižne nagrade Booker. Stvarno razumijem. Autor dobro piše, rečenice su lijepe, jednostavne, nepretenciozne. Pa onda ne znam – možda je čitav roman trebao biti takav – jednostavan i nenakićen, razumljiv, ravan kao osjećaji glavnoga lika. Super mi je bilo to što mi se ni jedan jedini lik nije svidio. Tom i Amy su grozni, brak im je užas i baš mi je tužno-slatko što oboje misle da se tu ima nešto spašavati.

Kraj je zanimljiv i baš me zanima što ćete misliti o njemu kad ga pročitate. Je li on dokaz njihove ljubavi ili prihvaćanja? Je li to ono „tako je, kako je, idemo dalje“ ili je ipak više ono „dok nas smrt ne rastavi“.

Za kraj, ne znam što bih vam još rekla. Ostatak naših života bio mi je ok, ali ništa više od toga. Razumijem njegovu kvalitetu, ali ne mogu reći da sam se baš raspametila od užitka dok sam čitala.

Najbolje vidite sami. Ima svega 200 stranica pa i ako vam se ne svidi, nećete izgubiti previše vremena.

Ostali naslovi ovog autora

Ben Markovits je britansko-američki pisac, autor dvanaest romana. Kod nas je, zasad, preveden samo Ostatak naših života, roman koji je 2025. godine bio finalist za nagradu Booker.

Gdje kupiti roman Ostatak naših života

Mozaik knjiga

Objavljeno

Nina George: Tajni život knjiga

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Tajni život knjiga: ©Mozaik knjiga

Prevela Branka Grubić

U svemiru postoji jedna knjižnica. U njoj smo svi mi knjige, svaki čovjek, i ondje piše kada smo i zašto rođeni i kada ćemo umrijeti, i sve između toga i komu smo sav svijet. I tvoj je život zapisan … i on će biti velik i dobar. (str. 61.)

Nina George: Tajni život knjiga

Tajni život knjiga

Ploveća knjižnica Jeana Perdua sada se nalazi usidrena u Parizu. Dok Perdu čeka svoje pacijente, ljude koje boli duša i kojima samo knjiga pomoći može, pratimo djevojčicu Françoise koja traži lijek za svoju neobičnu majku.

Katkad ne znamo što bismo mogli preporučiti. Jean Perdu zna. On propiše knjigu iz svoje ploveće knjižnice, dvije ili petnaest, i onda sve bude dobro… (str. 14.-15.)

Dvanaestogodišnja Françoise ili Frankie, kako je majka uporno zove iako se to djevojčici ne sviđa, jednoga dana bojažljivo ulazi u Perduovu knjižaru. Ona vjeruje… Ne, ona zna da su knjige lijek i zna da njezinoj majci hitno treba jedan.

Ljudi čitaju iste knjige, ali svatko iz njih izvlači nešto drugo. To je kao da knjiga čita ljude. (str. 218.)

Sudbonosni susret starog knjižara i živahne djevojčice promijenit će i više od jednoga života.

Tajni život knjiga i likova

Dakle, ova knjiga… Nešto pre-pre-predivno! Počevši od naslovnice koja ujedinjuje sve ono što najviše volim, smeđe nijanse, Pariz i vintage vibes.

A onda sadržaj… Knjige, ljekovitost knjiga, neobični likovi, toplina, emocije, prijateljstvo… Ne mogu vam opisati koliko sam uživala čitajući!

…svaka knjiga od papira nosi u sebi sve ikad sanjane snove i svaki proživljeni život, ona je postala biće od drveta i od naših riječi. Blisko ljudima. A kada dotaknemo papir, i on dotakne nas i prepoznaje nas. I kao drvo koje je nekoć bio, tako nas i knjiga sluša dok čitamo. Ona sluša naša pitanja. I daje odgovore, osobito kad u pravo vrijeme otvorimo pravu knjigu. (str. 68.)

Nina George: Tajni život knjiga

Sve mi se svidjelo, baš sve! Likovi su toliko dobro osmišljeni. Neobični su, dojmljivi, oštećeni, popravljeni… Bez ikakve melodramatike (koju prezirem), autorica piše o knjižaru koji se oporavio nakon nekih svojih osobnih bitaka. O djevojčici koja je toliko mila, pametna i hrabra da je lijek za majčino srce tražila u knjižari. O majci koja – indikativno- ne čita, iako je to točno ono što joj treba. Tu su i Pauline Lahbibi, pomoćnica monsieura Perdua, koja bije neke svoje bitke protiv ljubavi i privlačnosti, za ljubav i privlačnost, gubeći se u dobro zamaskiranom rasizmu Pariza i vlastitim nejasnim željama.

Čak su i sporedni likovi divni.

Bila je laž da se knjižari brinu o knjigama. Oni se brinu o ljudima. (str. 128.)

Knjiga o knjigama

Ne pamtim kad sam zadnji put pročitala roman koji me toliko ugrijao, baš poput sunca. Pun je lijepih rečenica, citata vrijednih zapisivanja. I stil pisanja je prelijep, nježan i prožet emocijama, ali autorica tu i tamo ubaci malo suptilnog humora, baš kako sve ne bi postalo pretjerano dramatično.

Ah, to je bilo prilično lijepo. Tako lijepo da je Françoise osjetila bol u srcu. Vjerojatno su joj to bile strije na duši. Kad ti treba više mjesta za velike osjećaje, onda sreća u početku boli. (str. 204.)

Nisam očekivala ovakvu ljepotu, ali tu sam pogriješila. Kad knjiga govori o knjigama, treba očekivati sve.

Nina George u meni je stekla obožavateljicu i veselim se navaliti na prethodne romane o književnom ljekarniku Perduu.

Nina George: Tajni život knjiga

Ostali naslovi ove autorice

Nina George nagrađivana je njemačka autorica uspješnica Mala pariška knjižara, Ploveća pariška knjižara i Svjetla juga.

Iako ih (očigledno) nisam čitala po redu, voljela bih da jesam, ali to me neće spriječiti u daljnjem čitanju jer sam se apsolutno zaljubila u svijet Monsieura Perdua i njegovih ljekovitih knjiga.

Gdje kupiti roman Tajni život knjiga

Mozaik knjiga

U objavi Nešto novo, nešto staro imate podnaslov Knjige o knjigama pa ako volite čitati romane u kojima su same knjige likovi, bacite oko.

Objavljeno

Brynne Weaver: Ljubi me bijesno

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica romana Ljubi me bijesno: ©Mozaik knjiga

Prevela Nada Kujundžić

Brynne Weaver: Ljubi me bijesno

Opet mali uvod

Kao i većina dark-romance romana, i Ljubi me bijesno dolazi uz upozorenje na početku o različitim okidačima koji bi mogli uznemiriti nježnog čitatelja. Tu su zubi i sve vezano za zube, neobične pizze, autokanibalizam, utapanje, detaljni opisi seksa… Poštujem upozorenja, ali ovaj put doista nisu potrebna. Ljubi me nježno jako je zabavan roman, minimalno gadan. Mogu ga čitati i ljudi osjetljivijeg želuca. Prvi je nastavak, Ubij me nježno, dosta zorniji i prizori su gadljiviji (makar meni). Ovdje se autorica razblažila, makar što se tiče tih gadotina. I dalje ima puno smrti i puno šarolikih načina umiranja, ali naglasak je stavljen na priču između Lark i Lachlana. Ako vam se svidio prvi dio, ne propustite Ljubi me nježno! Jednako je zabavan, priča je jednako vruća, a okrutnosti su minimalne.

Ljubi me bijesno

Lark Montague glazbenica je čija se bogata obitelj smanjuje član po član jer u svojim redovima, očigledno, imaju izdajicu. Lachlan Kane plaćeni je ubojica koji želi izaći iz tog biznisa, ali mu njegov poremećeni, no pomalo simpatični šef to nikako ne dozvoljava.

Prvi se put susreću pod maskama i ne, definitivno nije ono što mislite. Bio je to, možemo reći, prezir na prvi pogled.

Baš kao i one noći kad smo se sreli, ona nestane, ostavljajući za sobom samo nepoznatu prazninu. I nakon što je otišla, taj osjećaj ostane, kao da se nešto promijenilo u svijetu koji me okružuje. Kao da sam izmješten. Kao da stojim u sjeni. (Lachlan, str. 69.)

 Privlačnost se javlja silovito, proviruje nekako između tog prezira, no oboje se previše kontroliraju da bi se predali strasti. A onda, jedna preslatka gospođa koju ćete momentalno zavoljeti daje prijedlog koji će sad zvučati glupo, ali u romanu ima smisla. Lark i Lachlan moraju se vjenčati.

Netko poput mene s nekim poput nje? Sama pomisao na to doima se pogrešnom. Ali i tako slasno ispravnom. (Lachlan, str. 56.)

I premda, izvana, ne mogu smisliti jedno drugo, vjenčaju se jer im je to jedini izlaz iz problema. Dok uče živjeti zajedno, otkrivaju da se u onom drugom krije puno toga skrivenog. Oboje nose traume iz djetinjstva, oboje skrivaju ono što jesu i oboje osjećaju da žive u svijetu koji ih ne poznaje potpuno. Osim kad su jedno s drugim.

A u pozadini nečega što samo na papiru izgleda kao ljubavna priča, šulja se netko tko s jednim od likova ima nerazjašnjene račune…

Čitala sam dok god su mi kapci uspijevali ostati otvoreni.

Brynne Weaver: Ljubi me bijesno

Drugi nastavak trilogije Pogubna ljubav

Sve što sam pisala o romanu Ubij me nježno (link u dnu osvrta), stoji i za Ljubi me bijesno. I dalje nisam oduševljena naslovom, ali to je otprilike jedina mana. I ovaj je nastavak prelud, jako zabavan, drzak i spicy. Sviđa mi se jer autorica ne pokušava napisati ozbiljan ljubavni roman o ubojicama, nego piše tako da svi znamo da je zafrkancija. I autorica sama, i mi čitatelji, i likovi u romanu. Svega je previše, ali funkcionira jer nam je jasno da radnja nije stvarna; napisana je, jednostavno, za zabavu. I zato mi je super!

Lachlan i Lark odličan su par. Jako volim trop „prisilnog“ braka i zajedničkog života, a ovdje je to super razrađeno. Kemije ima na tone, romansa je slow-burn, ali kad burne, sve gori! Jako, jako mi se sviđa. 

Vidio sam je žestoku. Vidio sam je odlučnu. Vidio sam je punu svjetla, kako sjaji od radosti. Vidio sam je kako grize i zadirkuje. Obožavanje i poraz, pomirenje i slomljeno srce i nada. … Ali sada postoji nešto u njezinim očima, zakopano duboko ispod svih njezinih slojeva… (Lachlan, str. 166.)

Veselim se i trećem nastavku; Fionna i Rose u ovom smo dijelu još bolje upoznali i nadam se da će i njihova priča ispuniti svoj potencijal. (Potencijal koji je u mojoj glavi, ali vjerujem da, ako volite ovu trilogiju, i vi očekujete puno.)

Ljubi me bijesno – radnja je bolja od naslova, obećavam

Ljubi me bijesno mračna je romantična komedija koja možda nije za svekoliko čitateljstvo, ali za veliku većinu ipak jest. Kao što sam već nekoliko puta napomenula u različitim osvrtima i druženjima na mrežama, dark-romance nije nešto u čemu sto posto uživam. Romani tog žanra koje sam do sada čitala napisani su kao da je zlostavljanje dio ljubavi, kao da se pristanak ne računa i kao da se lako zaljubiti u silovatelja, mučitelja i ubojicu samo zato što je jako zgodan i šarmantan. Eto, kako da ne.

Ovdje toga nema i meni je to dovoljno. Ponavljam, roman je napisan da bude komičan i šaljiv, da se opustimo dok čitamo, a ne da nam u želucu stoji gvalja dok čitamo. Ljubi me bijesno ima dosta crnog humora što cijenim; likovi su luckasti i da, ok, imaju čudna zanimanja i sklonosti, ali dok god je sve to uzajamno, nemam ništa protiv.

Ljubav između Lark i Lachlana jako je lijepo opisana. Često se ponavlja koliko su fizički jedno drugom privlačni, ali vidi se da se zaljubljuju u karakter, u osobu ispod te fizičke komponente i to mi je bilo izvrsno.

Ovo mi je jedna od omiljenih stvari kod Lachlana. Mogu ga pogledati i taj jedan pogled govori mi sve što riječi ne mogu. Pokazuje istine koje su zaključane, o tome koliko je teško voljeti. Koliko boli spustiti oklop koji nosimo, skinuti ga i pokazati najoštećenije slojeve sebe, razotkriti sve svoje rane. (Lark, str. 353.)

Brynne Weaver: Ljubi me bijesno

Preporukica

Roman Ljubi me bijesno pročitala sam u svega dva-tri dana i stvarno sam uživala. Oraspoložio me, učinio mi je sunčane dane još sunčanijima i stvarno se radujem trećem nastavku. Osim što mi se radnja jako sviđa jer je drugačija, korice su prelijepe i ovi će romani imati posebno mjesto na mojim policama.

Ako želite eksperimentirati s dark-romanceom, a ne znate kako, razmislite o trilogiji Pogubna ljubav. Od mene imate velike preporuke!

Ostali naslovi ove autorice

Brynne Weaver autorica je određenog broja romana, no nama je trenutno najzanimljivija zbog svoje trilogije Pogubna ljubav. Iako su teme o kojima ova autorica piše nesvakidašnje (u najmanju ruku), mjestimice degutantne, teško čitljive i zahtijevaju snažan želudac, iza nje stoji više nego respektabilan broj obožavatelja. Moram priznati, i ja se svrstavam među njih jer prije svega, nisam gadljiva, nemam problema s čitanjem o ubojstvima, o različitim dodatcima za pizzu te raznoraznim rukotvorinama koje ne bih stavila u svoj dnevni boravak, ali eto, kad su u knjizi, ponavljam, nemam problema.

Trilogija Pogubna ljubav sastoji se od sljedećih nastavaka:

  • Ubij me nježno (Butcher & Blackbird)
  • Ljubi me bijesno (Leather & Lark)
  • Scythe & Sparrow, kod nas još neprevedena, a čije smo junake već upoznali u dva prethodna nastavka.

Gdje kupiti roman Ljubi me bijesno

Mozaik knjiga

Objavljeno

David Ellis: Pogledaj pažljivije

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica romana Pogledaj pažljivije: ©Mozaik knjiga

Preveo Vinko Vigo

David Ellis: Pogledaj pažljivije
AI generated

Pogledaj pažljivije

Simon i Vicky naizgled su savršen bračni par. On je profesor prava na ugledom sveučilištu, a ona radi u prihvatilištu za žene, žrtve nasilja.

Nekoć mi je jedna mudra žena rekla: najbolje laži su one koje su najbliže istini.
(str. 9.)

S tom pretpostavkom bacamo se na čitanje ovog izvrsnog trilera koji mi je pravo osvježenje u moru uvijek istih romana, istih zapleta, istih preokreta. Ono što ću sad reći neka vam bude misao vodila  tijekom čitanja – i Simon i Vicky lažu.

Sad kad smo to riješili, priča ide dalje. Jednoga svibanjskog dana Simon slučajno susreće svoju veliku ljubav iz mladosti. To je fatalna Lauren, koja mu je prije dvadeset godina slomila srce. Od trenutka kad je ugleda, Simonov se svijet okreće i Lauren, samo Lauren, postaje centar svega.

Mučilo me što moje „iznenađenje“ kad sam te ugledao nije bilo u cijelosti iskreno. Mučilo me to što je, nešto što je moglo biti tako stvarno, među nama započelo skrivenim namjerama.
I zato sam sebi rekao da je u redu, jedna bezazlena laž, i to je to. Nikad ti više neću lagati… (str. 29.)

Drugi dio „savršenog“ para, Vicky, također ima skrivene planove. Premda ne voli Simona onoliko koliko on voli nju, mora još malo, ma mrvicu, ostati s njim u braku.

I dok Simon juri za svojim, a Vicky za svojim ciljem, mi čitatelji upadamo u luđačku opsesiju, varke, podmetanja i laži. A onda Laura, točno na Noć vještica, bude ubijena.

U maniri najboljih

Jedna cura na Instagramu, kojoj do neba hvala, rekla mi je da je roman Pogledaj pažljivije pročitala već davnije, ali da joj je još uvijek jedan od najdražih trilera. Zaškakljala me ta njena rečenica pa sam uzela za sebe roman prvotno namijenjen kolegici. I kako mi je drago!

Dakle, Pogledaj pažljivije… U naslovu su sve upute – pogledaj pažljivije! Ali nisam. Čitala sam, čitala… Otkrila jednu laž tu, jednu prevaru tamo… Nešto se raspetljalo, nešto sve više zapetljalo… A onda… Puf! Ništa nije onako kako nam se na prvi pogled čini! Jako, jako volim romane s dobrim preokretom, a ovaj ih je krcat! I svi funkcioniraju!

David Ellis: Pogledaj pažljivije
AI generated

Sjećate se ono kad sam za Fitzekovog Zatvorenika napisala da ima preokreta, ali da ne proizlaze iz priče već su bezveze ubačeni i „niđe veze“?  E pa ovdje to nije slučaj! Svaki preokret ima uporište u priči. Pročitate nešto pa se vratite par stranica i onda shvatite – aha, ovo se moglo vidjeti… Obožavam takve priče!

Gdje se David Ellis do sada krio ne znam, ali znam da njegove romane, ubuduće, čitam čim ih se dočepam. Bez odgode!

Obavezno štivo

Pogledaj pažljivije neka ovog ljeta bude obavezna stavka na vašem popisu za čitanje! Vjerujte mi, uživat ćete! Likovi su super jer su užasni, ali simpatični pa čak donekle i navijate za njih. Ali pisac, fascinantno, u neku ruku upravlja i osjećajima čitatelja. Vidite, čak i kad ne volite neki lik, kad vam se čini patetičan i cmoljav, to ima svoje razloge.

Apsolutno sam oduševljena ovim romanom jer me podsjeća na trilere i krimiće koje sam čitala kad sam bila mlađa i koji su bili toliko dobro napisani da vam se u glavi stvori „BUM“ kad napokon dođete do kraja.

Volim priče koje su komplicirane, a logične. Volim likove koji su užasni, ali uspiju nam se svidjeti. I volim, oh, najviše na svijetu volim priču tako dobro osmišljenu da neću predvidjeti niti jedan jedini njezin dio!

Pogledaj pažljivije jedan je od onih romana koji ćete progutati! Usisat će vas u sebe, malo će vam se zamantati u glavi. I baš onako kako ga ja sad žarko preporučujem vama, preporučit ćete ga i vi svim svojim prijateljima!

A sad… Trk u knjižnice ili knjižare! Ljeto čeka, more čeka. Simon, Vicky i njihove obmane čekaju. Jedan od najboljih romana ove godine čeka da odgodite sve svoje obveze i uskočite u čitanje!

Veselim se u vaše ime!

David Ellis: Pogledaj pažljivije
AI generated

Ostali naslovi ovog autora

David Ellis američki je odvjetnik, sudac i autor kriminalističkih romana. Iz ove rečenice vidimo otkud mu inspiracija i vještina. Njegov prvi roman Line of Vision osvojio je nagradu Edgar Allan Poe za najbolji prvi roman američkog autora. Objavio je i niz drugih romana, među njima i više naslova napisanih u suradnji s Jamesom Pattersonom.

Gdje kupiti roman Pogledaj pažljivije

Mozaik knjiga

Ovaj smo roman uvrstile i u svoj popis za ljetno čitanje pa bacite pogled ako vas zanima koji su se još noviteti našli na TBR listi za ljeto 2026.!

Objavljeno

Elsie Silver: Bez srca & Bez daha

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica romana Bez srca & Bez daha: ©Mozaik knjiga

Prevela Nada Kujundžić

Elsie Silver: Bez srca & Bez daha

Bez srca

Cade je najstariji brat Eaton, trideset i osmogodišnji jako seksi kauboj i samohrani otac koji se, praktički otkad zna za sebe, neumorno brine za druge.

Uvijek imam osjećaj kao da pazim na nekoga. Na svakoga. Otkad mi je umrla mama kad sam imao osam godina, nosim cijeli svijet na ramenima. (Cade, str. 30.)

Sada mu je potrebna dadilja. Samo preko ljeta, dok njegov petogodišnjak Luke opet ne krene u školu. Ali, tati Cadeu nitko nije dovoljno dobar za njegova sina jedinca. A onda njegova buduća šogorica Summer predloži nešto što ovom u najmanju ruku zvuči skandalozno! Summer će nazvati svoju najbolju prijateljicu Willu da dođe na ranč preko ljeta i bude dječakova dadilja.

Nakon vrlo nezgodnog, ali šarmantnog upoznavanja, jasno je da su Cade i Willa potpuno različiti.

Ja sam oduvijek živjela u trenutku, bez ikakvog pojma kamo idem. Ja naprosto… Uživam u vožnji. Život je tako uzbudljiviji. Poslovi muškarci…, ništa od toga mi se još ne čini trajnim. (Willa, str. 39.)

Ona je mlada, slobodna duha i nesputana. On je zatvoren, namrgođen i pritisnut strašnim teretom samonametnute odgovornosti. Međutim, ludu privlačnost koju osjećaju jedno prema drugom neće uspjeti sakriti. Znaju da ne smiju, ali… Mogu li se neka pravila ipak zaobići?

Ona je iskra u tami. Rasplesani plamenovi na ponoćnom nebu. Sa svojom sjajnom kosom, jarkom haljinom i blistavim zelenim očima, sjaji jače od gotovo bilo koga ovdje. (str. 90.)

Bez daha

Jasper Gervais tehnički nije jedan od Eatona, ali odgojen je s njima i smatraju ga svojim bratom. Još u djetinjstvu upoznao je Sloane, sestričnu braće Eaton, i ona se u njega bezuvjetno zaljubila.

Nije važno što je moja ljubav prema njemu patetična i tragično neuzvraćena.
Ona jednostavno jest. Nebo je plavo. Trava je zelena. A ja volim Jaspera Gervaisa od prvog dana kad sam ga ugledala. (str. 141.)

Dvadesetak godina kasnije, Sloane se udaje, i to ne za Jaspera, što njemu neobjašnjivo smeta. Nakon što zajedno pobjegnu s njezina očigledno neželjenog vjenčanja, na vidjelo počinju izlaziti neki davno zakopani osjećaji. Sloane još uvijek voli Jaspera, toliko nam je jasno, no čini se da ni on nije ravnodušan. Kada se zaljubio u tu djevojku koja mu je cijeli život najbolja prijateljica?

Gdje je ona divlja djevojka koje se sjećam? Djevojka koja je plesala na kiši i puzala na krov kako ne bih morao biti sam u lošim noćima? Tu djevojku pretvorili su u pijuna. Mrzim to. (str. 24./25.)

Negdje između bijega od svih, opasne vožnje kamionom i luksuznih hotelskih soba koje nekim čudom imaju i privatno jezero za kupanje, njih dvoje shvaćaju ono što cijela obitelj Eaton već odavno zna. No oboje su prilično oštećeni svojim obiteljskim situacijama. Hoće li se, unatoč tome, uspjeti povezati i NAPOKON, priznati ljubav jedno drugome?

Ali… izgubiti nekoga, a da ta osoba ni ne zna da ti je stalo do nje? Umirati od želje da se možeš vratiti i sve joj reći? To je posebna vrsta pakla… (str. 178.)

Elsie Silver: Bez srca & Bez daha

Dojmovi

Uspoređujući ova dva romana, moram reći da mi Bez srca ipak šiša Bez daha, ali ne previše. Kad sam s vama već pričala o ovim romana na društvenim mrežama, rekli ste da je Bez srca super, ali da vas je Bez daha malo razočarao. Kod mene to nije slučaj, iako su mi Willa i Cade puno vatreniji, strastveniji i onako, napetiji par nego Jasper i Sloane.

Stvar je u tome što jako volim trop namrgođenog starijeg muškarca i mlađe, luckaste djevojke. Još kad ova ima crvenu kosu, to je to, kupljena sam! Tijekom čitanja Bez srca, baš sam se onako nekoliko puta blesavo nasmiješila, toliko su mi Cade i Willa bili top! A kad ga je prvi put nazvala „tatica Cade“… Do kraja romana samo sam tako o njemu razmišljala!

Bez daha nije loš, samo je malo razvučen. Ima pedesetak stranica previše. Ostalo je super. Oni su prijatelji iz djetinjstva, napokon shvaćaju da se vole i kreću krevetne i ine avanture. Sviđa mi se kako su se likovi razvili, pretkraj sam bila i jako emotivna.

Obje su priče lijepe i obje su napisane tako toplo, duhovito i… Što ja znam, ljudski. S manama, vrlinama, problemima i rješenjima.

Najdraži mi je dio obiteljska atmosfera koju čine Eatonovi, a kad budete čitali o ocu, Harveyju, zagrcnut ćete se od smijeha. Vlaženje livade dobit će sasvim novi smisao (evo ja se opet hihoćem, muž gleda jesam li normalna).

Novi omiljeni serijal

Dakle, vau! Nakon što mi se jako svidio prvi nastavak, Bez premca, jedva sam čekala da i ostatak serijala uvali svoje zgodne kaubojske guze na moju policu! Bez srca i Bez daha dobila sam istodobno i čitala ih jedan za drugim i eto! Baš sam sretna, jako su mi se svidjeli, uživala sam u čitanju! Istodobno, jako sam tužna jer sljedeća dva nastavka još nisu prevedena, a imam ogromna očekivanja od onoga sa Summerinom sestrom Winter.

Uglavnom, imam osjećaj da će cijeli serijal biti top i baš se radujem! Već dugo nisam našla ljubavne romane koji su po mome guštu, pogotovo ne one suvremene. I baš mi je drago da sam naišla na ove kauboje, i to taman na početku ljeta! Ovo je točno ono što nam treba da vrući ljetni dani postaju još vrući!

Elsie Silver: Bez srca & Bez daha

Ostali naslovi ove autorice

Elsie Silver autorica je četiriju serijala (link vodi na njezinu stranicu pa pogledajte koji su). Kod nas je zasad započet prijevod serijala Chesnut Springs, koji se sastoji od pet nastavaka.
To su:

  • Bez premca (Flawless)
  • Bez srca (Heartless)
  • Bez daha (Powerless)
  • Reckless
  • Hopeless.

Super je što u svakom romanu upoznajemo buduće junake pa se uvijek unaprijed veselim čitanju!

Gdje kupiti romane Bez srca & Bez daha

Mozaik knjiga

Suvremene ljubavne romane ne volim, ali ipak sam pročitala neke koje vam mogu preporučiti. To su Sarah Morgan i njezina dva serijala, prvi o braći O’Neil, a drugi o otoku Puffin.

Odlična mi je bila i Ljubavna obmana u Španjolskoj Elene Armas te Ljeto u gradu Alex Aster.

Objavljeno

Kiran Millwood Hargrave: Gospodarica pčela

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Gospodarica pčela: ©Mozaik knjiga

Prevela Lidija Toman

Kiran Millwood Hargrave: Gospodarica pčela
AI generated

Plesna kuga

Roman Gospodarica pčela izgrađen je na djeliću stvarnog života, fenomenu plesne kuge koji se pojavio 1518. godine u Strasbourgu. Naizgled ničim izazvane, žene su padale u plesni trans i plesale danima, noćima, bez stajanja.

Prva među njima bila je, tako piše Frau Troffea.

Hoćeš li čuti zašto one žene plešu? Plešu zato što nema drugog načina za spasenje. Ti i Mutter rekle ste mi puno puta: Strasbourg klizi u pakao. A mi, žene, nosimo sav teret toga. Ili smo podčinjene, ili smo protjerane, i uvijek, uvijek smo proklete. Molitve nam ne mogu pomoći, svećenici nam neće pomoći. (str. 159.)

Do dana današnjega, nije razjašnjeno zašto su žene plesale. Ne postoji nikakvo objašnjenje. Ono što se zna jest da su plesale, a zatim zbog tog plesa bile kažnjavanje ili su umirale.

Gospodarica pčela

U isto vrijeme, dok Frau Troffea počinje svoju plesnu maniju kojoj će se do kraja mjeseca pridružiti stotine žena, u selu nedaleko od Strasbourga živi Lisbet. U visokoj je trudnoći, živi sa suprugom i svekrvom, a život s  njima sve je osim jednostavan. Lisbet se brine o pčelama – one su razlog zbog kojeg ta obitelj živi ipak u malo boljim uvjetima nego ostale obitelji.

Njezina povezanost s pčelama nadnaravne je prirode, pa čim se nađe ondje, odmah se sve u njoj složi na svoje mjesto, kao zvijezde koje se poredaju u sretne konstelacije. (str, 24.)

Kiran Millwood Hargrave: Gospodarica pčela
AI generated

Zatim, život im se svima okreće naglavce. Budući da Crkva smatra da pčele uzimaju nektar s crkvenih cvjetova, odluči položiti pravo na sve što pčele daju Lisbetinog obitelji – med i vosak. Lisbetin suprug Henne odlazi iz kuće razriješiti taj spor.

Lisbet i svekrva Sophey ostaju čekati Henninu sestru, ženu koja je posljednjih sedam godina u planinama okajavala zločin o kojem se nitko ne usudi govoriti. Što je to Agnethe napravila, toliko strašno da je morala sedam godina trpjeti pokoru?

A onda pogleda u Agnetheino lice, u te čvrsto stisnute usnice, i shvati da ondje nema straha: naprotiv, oči joj sjaje od ljutnje. Lisbet pomisli da je možda bila u krivu, da Agnethe nije zec, nego lisica. (str. 38.)

Dok na ulicama grada bjesni plesna manija, pod krovom gdje žive Lisbeth, Agnethe i Sophey bjesne tajne, laži, prevare i strasti. Najbolje bi bilo da ostanu skrivene.

Lisbet – gospodarica pčela

Lisbet je žena koja je bila uvjerena da se udala iz ljubavi, dok njezin brak nije stavljen na veliku kušnju. U velikom strahu za dijete u svom trbuhu, ona izbjegava vezati se, čak i misliti na njega. Njezin je položaj u suprugovoj kući loš, no Lisbet je nadarena za pčelarstvo. Njezin odnos s pčelama poseban je, gotovo magičan, i zahvaljujući njoj njihove su košnice svakoga dana pune slatkoga meda.

…pčele su samo svoje. To je prvo što su je one naučile, čak i dok ih je mamila u košnice. Pčele nisu bedasta stvorenja, one imaju vlastiti um… (str. 76.)

Kad se Agnethe vrati kući, ćelava, ozlijeđena, ostarjela, Lisbet shvaća da postoji toliko toga što ne zna o muževoj obitelji. Pokušava se zbližiti sa šogoricom, no ona krije tajne koje nisu nimalo bezazlene. A Lisbet je znatiželjna. I pametna. I pronicljiva.

Kiran Millwood Hargrave: Gospodarica pčela
AI generated

Jako volim

U pisanje Kiran Millwood Hargrave zaljubila sam se čitajući njezin prvi kod nas preveden roman, Milosti (link na dnu osvrta). Način na koji piše toliko je lijep i poetičan; svaka je rečenica na mjestu i bez obzira sviđa li vam se tema, uživate u čitanju. Gospodarica pčela možda je čak i bolja nego Milosti. Motivi su isti. Žene, snaga, zajedništvo, prijateljstvo, ljubav. A zatim muškarci, Crkva, patrijarhat, podčinjavanje, kazne.

Autorica je na sitnom komadiću povijesti, na apsurdu koji bi bio zaboravljen da je objašnjen, izgradila čitavu jednu priču o ljubavi, patnji i boli. Gospodarica pčela roman je koji vas opčini i uvuče od sebe već od prvoga poglavlja. Nakon što pročitate o ženama koje su ubijale vlastitu novorođenčad kako bi u kući bilo manje usta koja treba hraniti, znate da vam se priča neće svidjeti. Ali isto tako znate da ćete se u nju zaljubiti.

Kod Kiran Millwood Hargrave, čini mi se, nema samo crnog ili samo bijelog. Kod nje je sve toliko duboko promiješano da ne znamo gdje završava zlo, a počinje dobro. I premda sam, moram priznati, vrlo brzo naslutila veliku Agnethinu tajnu koja ju je poslala na brutalno pokajanje, nije mi to umanjilo užitak čitanja. Ovo je jedan od onih romana, makar meni, koji se pamti. Koji ponosno stoji na polici i čeka ponovno čitanje jer – definitivno će ga biti.

Gospodarica pčela najbolji je roman koji sam pročitala u svibnju i već vidim, bit će u užoj konkurenciji za roman 2026. godine. Nadam se da je to dovoljna preporuka. Svakako, svakako pročitajte!

Kiran Millwood Hargrave: Gospodarica pčela
AI generated

Ostali naslovi ove autorice

Kiran Millwood Hargrave (1990.) nagrađivana je britanska pjesnikinja, dramatičarka i autorica romana. 

Gdje kupiti roman Gospodarica pčela

Mozaik knjiga

Objavljeno

H.D. Carlton: Gdje je Molly

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica romana Gdje je Molly: ©Mozaik knjiga

Prevela Ira Martinović

H.D. Carlton: Gdje je Molly
AI generated

Gdje je Molly

Svi koji su čitali romane Adeline: Opsesija i Adeline: Lov znaju za Molly. Premda nije konkretan lik ni u jednom od tih romana, u ovom potonjem spominje se kao sjena koja je Addie dala snage kako bi izdržala sve ono što je morala preživjeti zatočena u kolibi u šumi, usred ničega.

Često se pitam zašto se svijet tako boji zombija kad smo već okruženi životinjama koje nas mogu rastrgati kljovama i požderati do posljednje mrvice kože i kosti. (str. 11.)

Molly je djevojka koja je djevojka koja je uspjela pobjeći, eto toliko. Od koga ili čega, manje je bitno, neću vam kvariti „užitak“ čitanja. Bitno je da je Molly danas odrasla žena koja se bavi ekstremno neobičnim poslom. Neću vam reći ni čime se bavi, ali ako imate slabiji želudac… Preskočite.

Baš nekako preko tog posla, jedne noći k njoj dolazi Cage, momak (a sada muškarac) kojeg je nekoć poznavala i koji joj je, ajmo reći, spasio život.

Između njih još uvijek frcaju iskre, no puno je tu problema, blago rečeno, koje treba nadvladati. Hoće li se usuditi?

Dok ne upoznamo srodnu dušu, ni ne znamo tko je, ali to ne znači da nije naša srodna duša. Ponekad jednostavno znamo da je to to. (str. 50.)

Dopustite mi da objasnim

Kratki roman Gdje je Molly vezan je uz radnju romana Adeline: Opsesija i Adeline: Lov. Obje sam čitala i duboko mi se nisu svidjele te nisam na njih pisala osvrte; nisam vidjela smisao u pljuvanju romana za kojima luduju čitatelji diljem svijeta. Bili su mi degutantni, smatram da autorica nije talentirana za pisanje i da ih je napisala isključivo kako bi zaradila na šoku.

Knjige sam kupila na jednom Interliberu i odmah ih prodala i zato sam zamolila AI da složi sliku na kojoj su sve tri zajedno.

H.D. Carlton: Gdje je Molly
AI generated

Doista nisam imala u planu čitati ništa više iz opusa H.D. Carlton, ali izdavač mi je poslao primjerak pa ajde. Nema niti dvjesto stranica pa sam se s Molly uhvatila ukoštac. I pomalo mi je drago što jesam. Iako je ovaj tip književnosti i dalje daleko od moje zone komfora, nije mi toliko loš kao Adeline. Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv dark romancea kao žanra, ali to kako autorica kasapi književnost, ljubav i privlačnost nije za mene.

I gdje je Molly, na kraju?

Nemam apsolutno ništa konkretno protiv ovog romančića. Autorica je definitivno ublažila narativ pa u odnosu Molly i Cagea nema ništa toliko problematično kao u onome Addie i Zadea. I dalje to nije za čitatelje kojima smeta valjanje u krvi i ljudi koji predstavljaju večeru, ali eto, nisam gadljiva pa sam preko toga uspješno prešla.

Ok mi je priča, drago mi je da je kratka jer se autorica ne snalazi najbolje u puno stranica. Simpatični su mi i Molly i Cage, njezina je priča zanimljiva i lako ju je pratiti.

Dakle, romane Adeline ne preporučujem jer protiv sebe ne mogu, ali ovaj mi je ok. Ako trebate razbibrigu od koje će vam zadrhtati želudac, ali na zabavan način; ili ako možda tražite nešto izvan zone komfora; ili ako se želite šokirati, ali ne toliko da zovete policiju, slobodno uzmite Gdje je Molly. Nije za svakoga, priznajem, ali priča se može progutati.

Možda ćete čak i uživati, ali na legalan način. Donekle. 

H.D. Carlton: Gdje je Molly
AI generated

Ostali naslovi ove autorice

H.D. Carlton autorica je hit-duologije Adeline (Opsesija i Lov). Nakon tih romana napisala je kratki roman Gdje je Molly, koji možete čitati zasebno, ali zanimljivije je i povezanije ako najprije pročitate Adeline. Naravno, ako je to nešto što želite čitati.

Roman tematski sličan ovima gore, ali meni puno bolji i zabavniji jest Ubij me nježno autorice Brynne Weaver.

Gdje kupiti roman Gdje je Molly

Mozaik knjiga

Objavljeno

L.J.Ross: Sveti otok

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica knjige Sveti otok: ©Mozaik knjiga

Prevela Ivona Širol Files

L.J.Ross Sveti otok

Sveti otok

Radnja ovog zanimljivog krimića smještena je na stvarni otok Lindisfarne (poznat i kao Sveti otok) u Northumbriji. Otok je specifičan po tome što ga plima dva puta dnevno potpuno odsijeca od kopna. Vjetroviti otok kojem se ne može prići za lošeg vremena čini ga idealnom pozornicom za poganske obrede i ritualna ubojstva, kao i mistične tajne utkane u otočku povijest.

Osjećao se kao vrhovni Bog, onaj koji daruje i oduzima živote. str. 110.

Anna

Nakon što je ostala bez roditelja, samo sa sestrom Megan s kojom nema dobar odnos, Anna Taylor nije mislila da će se više ikad vratiti na rodni otok. Ali kada je na otoku pronađeno unakaženo tijelo, vlasti šalju Annu, koja je stručnjakinja za religijsku povijest i poganske običaje, da pomogne u istrazi policiji na otoku. Po dolasku Anna posjećuje stare prijatelje i poznanike na otoku, ali susret sa sestrom ne prolazi dobro.

Ryan

Ryan je zgodan policijski inspektor koji se trenutno nalazi na odmoru na otoku. Treba mu predah i tišina nakon tragičnih događaja iz osobnog života. Ali Ryanov mir biva prekinut kada je u ruševinama starog samostana pronađeno tijelo mlade žene. Lucy Mathieson ubijena je na brutalan i ritualistički način. Ryan je jedini koji može preuzeti istragu dok ne dođu kolege, jer je otok trenutno odsječen od kopna. Dok preuzima istragu te pomalo upoznaje stanovnike otoka, događa se i drugo ubojstvo. I ovo je tijelo obilježeno poganskim obilježjima.

Osobi koja je odgovorna za ove zločine poručujem sljedeće: samo je pitanje vremena kada ćemo te pronaći. str. 194.

Dojam o djelu Sveti otok

Sveti otok definitivno nosi inspektor Ryan i zbog njega ću čitati, ako bude prilike, i druge romane u ovom serijalu. Nije debeo, nije trbušast, nije umirovljen, nije alkoholičar. Dapače, vrlo je zanimljiv ženama, vitak, crnokos, svijetlih očiju. Uz to odlučan, strog kada treba i vrlo korektnog odnosa sa suradnicima.

Osim inspektora, dobitna kombinacija za napeti krimić je, dakako, i otok prepun tajni. Budući da je otok odsječen olujom i plimom, ubojica se mora nalaziti među malobrojnim stanovnicima. Dok upoznajemo stanovnike otoka, istovremeno saznajemo za tajno društvo, zvano Krug, koje djeluje prikriveno na otoku štujući poganske rituale, od kojih je najšokantniji prinos žrtve.

Iako je autorica pečat stavila na simboliku i okultne elemente koji prožimaju malu zajednicu, sam roman ne izaziva strah kod čitatelja. Autorica ne ulazi previše u povijest poganskih rituala kao ni u psihologiju samih likova. Ali ono što se sigurno osjeti u romanu jest atmosfera u kojoj osjećate da mještani znaju više nego što govore. Osjećate neobičnu povezanost među likovima koja nije dio obiteljskog backgrounda, već nekih drugih, duboko skrivenih veza.

S te me strane roman, iako je “light” krimić, podsjetio na kultni horor Čovjek od pruća,  u kojem je otočka povezanost mnogo snažnija nego što se to čini na početku. Ipak, u romanu su horor elementi jako ublaženi pa iako je ubojstvo ritualno, autorica se brzo vraća u sigurne vode policijske istrage i međuljudskih odnosa, umjesto da vas drži u istinskom strahu ili nelagodi.  Tome pridonosi i mala romansa među glavnim likovima.

Shvatio je kako želi da joj um bude jasan kako bi ga prepoznala i poštovala ga.
str. 349.

Za ljubitelje brzih, zanimljivih i atmosferičnih romana, Sveti otok dobra je odluka, ali ako očekujete nelagodu, strah i onaj težak osjećaj u želucu koji bi ostavio pravi horor, Sveti otok to ne donosi.

L.J.Ross Sveti otok

O autorici

L. J. Ross britanska je autorica kriminalističkih romana koja se proslavila romanom Sveti otok, koji danas na Amazonu ima više od 53 000 ocjena. Njezin serijal o inspektoru Ryanu više je od dvadeset puta zasjeo na vrh UK Kindle ljestvice, a njezina su djela ukupno prodana u više od 10 milijuna primjeraka.

Sveti otok i šest nastavaka ovog serijala nalaze se među 20 najčitanijih naslova na Kindle Unlimitedu, čime je Ross postala najčitanija britanska indie-autorica i treća najčitanija autorica općenito, odmah iza J. K. Rowling i Suzanne Collins.

Danas piše u Northumberlandu gdje živi s mužem i dvoje djece.

Gdje kupiti knjigu Sveti otok

Mozaik knjiga

Objavljeno

Sebastian Fitzek: Izraz lica

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica knjige Izraz lica: © Mozaik

Prevela Alica Bjeli

Sebastian Fitzek Izraz lica

Mogu li nesvjesni, vrlo suptilni trzaji na licu koji se događaju u milisekundi pokazati iskusnom ispitivaču više nego verbalni izričaj? Američki psiholozi, koji su sredinom 1960-ih godina proveli ovaj zanimljiv eksperiment, utvrdili su da takvi naoko nevidljivi treptaji ili mikrodepresije otkrivaju prave osjećaje ljudi.

Upravo je ovo bila polazišna točka Sebastianu Fitzeku za knjigu Izraz lica.

Radim kao stručnjakinja za čitanje izraza lica. Moj posao je, između ostalog, analizirati sitne i u pravilu nenamjerne izraze ljudskog lica, da bih otkrila skrivene emocije. str. 44.

Hannah

Hannah Herbst najiskusnija je njemačka stručnjakinja za izraze lica, specijalizirana za tajne signale ljudskog tijela. Kao savjetnica policije sudjelovala je u brojnim istragama i pomogla razotkriti nasilne zločince. Upoznajemo je ranjenu i otetu iz zatvorske klinike, a to je učinio serijski ubojica Kirurg. Hannah se ne sjeća ničega jer je izgubila pamćenje poslije anestezije zbog intolerancije na neke lijekove.

Patim od rijetke intolerancije na lijekove. To nije prvi put da nakon anestezije gubim pamćenje. str. 157.

Sumnja

Kirurg suočava Hannah s užasnom vijesti. Njezina je obitelj ubijena, a ubojica je sama Hannah. Uostalom, ona je to sama i priznala što pokazuje video snimka. Hannah je užasnuta, ali dok gleda snimku i sluša svoje priznanje, uočava trzaj na vlastitom licu koji je uvjerava da ona nije ubojica. Od cijele Hannine obitelji, preživio je samo njezin mali sin Paul. Koji je nestao.

Ja sam si priznajem dala znak. Da privučem ubojicu. Kojem sam se previše približila. str. 285.

Nešto što ne želim otvoreno priznati, ne javnosti. Možda čak niti samoj sebi.
str. 319.

Dojam o djelu Izraz lica

Izraz lica onaj je tip romana kojim ste istovremeno iznervirani i oduševljeni. Svakako, autor se potrudio istražiti sve moguće sadržaje vezane za mikrodepresiju, a isto tako i intoleranciju na lijekove zbog koje nakon anestezije dolazi do kratkotrajne amnezije, dok ono što se dogodilo puno prije ostaje pohranjeno u sjećanju.

Ideja da se u triler uključe neobične manifestacije koje nam šalje libički sustav (za razliku od motoričkog za koji je zadužen um) zapravo je sjajna. Ali do vremena kada čitatelj pohvata sve konce, potrebno je probiti se kroz šumu nejasnoća. I koliko god pažljivo čitali, Fitzeka ne možete uhvatiti nespremnog. Ono što slutite, da se u pozadini svega krije nešto uistinu mračno, to dobivate tek na kraju i tada vam postaje sve jasno.

U romanu ima relativno malo likova i svi su važni. Zašto se specijalistica za čitanje izraza lica nalazila u zatvorskoj klinici i kako je dospjela u ruke serijskom ubojici zvanom Kirurg, tko je Fischerman i zašto ga Hannah nastoji namamiti? Kakva je uloga njezine prijateljice? Sve su to pitanja na koja nemamo odgovore veći dio knjige.

Ne znamo, na primjer, ni što se točno dogodilo Hanninoj obitelji. Hannah je optužena da ih je usmrtila, ali mi ne znamo je li to istina jer ne zna ni sama Hanna. Ne sjeća se, ali ono što ona jako dobro zna jest pročitati sitne trzaje sa svačijeg lica, pa čak i sa svoga kada se vidi na snimci.

Izraz lica roman je koji namjerno ostavlja „zbrkan“ dojam na čitatelja, baš kao i sama glavna junakinja. Šokantni obrati i likovi koji su čas pozitivci, čas negativci jako zbunjuju. Ali kad se konačno kroz sve to probijete, kraj je spektakularan.

Ideja o tome kako se tijelo ne može prevariti bez obzira na snagu volje, glavna je misao vodilja i poanta knjige.

Kao i uvijek, za one koji vole Fitzeka knjiga će biti odlična, dok za one druge koji vole jednostavnije zaplete roman Izraz lica bit će možda prenaporan. Stavljam podsjetnik na romane:

 Nećeš stići kući

 Zatvorenik.

Sebastian Fitzek Izraz lica

O autoru

Sebastian Fitzek najuspješniji je njemački pisac psiholoških trilera. Od prvijenca Terapija, svi njegovi romani zauzimaju visoka mjesta na listama uspješnica. Knjige su mu prevedene na 24 jezika i služe kao predlošci za međunarodne filmske i kazališne adaptacije. Živi u Berlinu s obitelji.  

Gdje kupiti knjigu Izraz lica

Mozaik knjiga