Clare Mackintosh autorica je koja voli putovati. Naročito voli putovati zrakoplovom, promatrati ljude koji čekaju ukrcaj i pitati se kuda i zašto lete. Ideju da napiše Taoce dobila je na jednom od svojih letova dok je čitala o pripremama za prvi izravan let od Londona do Sydneya. Taj je podatak iskoristila kao polazište ovog napetog trilera.
Prijetnja u zraku
Članica kabinskog osoblja na letu iz Londona do Sydneyja, Mina Holbrook, nikad nije mislila da će se naći pred strašnom dilemom: treba li žrtvovati jednu osobu koju voli, svoju vlastitu kćerku, da bi spasila živote stotine nepoznatih ljudi?
Neposredno nakon što zrakoplov započne let dug 20 sati, Mina od anonimnog putnika dobiva poruku: Upute koje slijede spasit će život tvojoj kćeri.
Užasnuta, Mina odmah pomišlja na malenu Sophiju koju je s ocem Adamom ostavila u obiteljskom domu. Što će Mina odabrati? Hoće li spasiti živote nevinih putnika u zrakoplovu ili spasiti život voljene kćeri?
Adam
Mina i Adam u posljednje vrijeme imaju bračnih problema zbog Adamovih poroka i financijskih afera, ali Mina mu odlučuje dati šansu kako bi spasili brak. Prvi takav korak je Adamovo zbližavanje sa Sophijom, njihovom usvojenom kćeri, koja je traumatizirana kao vrlo malena djevojčica i ima problema s privrženošću.
Adam se odlučio stvarno potruditi, ni ne sluteći da je svaki njegov korak pomno praćen, a uskoro stiže i prava opasnost.
Putnici – taoci
Tko su ljudi na letu iz Londona do Sydneya? Upoznajemo ih po brojevima sjedala. Svatko od njih ima pozadinsku priču prepunu ljudskih tajni od kojih su neke bezazlene, a neke vrlo zlokobne. Zaglavljeni usred leta u klaustrofobičnom prostoru, putnici se različito ponašaju, suočeni s prijetnjom rušenja zrakoplova. Dijapazon osjećaja i postupaka raznolik je, od hrabrosti, junaštva, otpora do straha, sebičnosti i zloće. U zrakoplovu je sve jednako kao i na bilo kojem okupljanju ljudi u ekstremnim situacijama. S jedno razlikom. Iz zrakoplova nitko ne može otići, a jedan među njima ili više njih, ljudi su loših namjera.
Moj je zadatak natjerati ih da im bude stalo. Činjenica da planet umire trebala bi biti dovoljna, ali već mi je dugo jasno da nije. str. 296.
Dojam o knjizi Taoci
Taoci počinju vrlo uzbudljivo. Brzo ste uvučeni u priču i želite pročitati roman što prije. Roman pratimo u nekoliko perspektiva. Tu su Minina, Adamova i kao posebni pripovjedački narativ – predstavljanje putnika. Preko Mine pratimo događaje u zrakoplovu, a situaciju u njezinom domu kazuje nam Adam. Putnici se predstavljaju uglavnom brojevima da bi po malo otkrivali njihove identitete.
Panična utrka s vremenom nakon otmičarevog ultimatuma zaokuplja pažnju čitatelja. Ipak, ne mogu reći da sam potpuno zadovoljna romanom. Likova, odnosno putnika je jednostavno previše i teško je popamtiti sve te pozadinske priče, tako da se morate vraćati unatrag da se podsjetite na pročitano (barem je kod mene bilo tako).
S druge strane, gradacija napetosti nije bila dovoljna i nije me kupila. Štoviše, autorica je sredinom knjige pomalo umrtvila radnju. Najupečatljiviji dijelovi romana su početak i kraj. Kraj mi se posebno svidio jer je jedini imao element iznenađenja.
Najbolje opisan lik u romanu Taoci nisu ni Mina ni Adam, već njihova petogodišnja kći Sophia. Djevojčica, znatno zrelija od svojih godina, s iznenađujućim reakcijama i postupanjima, koja je jedno teško odgojivo i vrlo osobeno dijete, osvojila me na prvu.
Autorici dajem plus za dobru temu kojoj je u fokusu strepnja za očuvanje planeta bez obzira na fundamentalistička stajališta koja tu strepnju prate. Tema je to koja se, po mom mišljenju, mogla i spretnije obraditi, ali ako želite pročitati napeti triler bez velikih razmišljanja o etičkom i društveno-političkom aspektu romana, bit ćete zadovoljni.
O autoru:
Clare Mackintosh višestruko je nagrađivana autorica četiriju uspješnica Sunday Timesa. Njezine su knjige prevedene na četrdeset jezika i prodane u više od dva milijuna primjeraka širom svijeta. Mnoge su, kao i Taoci, međunarodni bestseleri New York Timesa na ljestvici najprodavanijih naslova Sunday Timesa. Clare živi u sjevernom Walesu sa suprugom i troje djece. Prije nego što je postala spisateljica radila je kao policajka.
Ti si otisak prsta. Kad otvoriš oči na zadnji dan svog života, vidiš svoj palac. str. 9.
Provokativan roman Bilješke o jednom pogubljenju bavi se žrtvama serijskog ubojice, likom samog ubojice i javnim mnijenjem koje već tisućiti put propituje opravdanost izvršenja smrtne kazne. Roman je izvrsna psihološka studija kojom se samog čitatelja stavlja u poziciju postavljača pitanja o uvjetovanoj krivnji osuđenog ubojice i postojanju iskonskog zla u ljudima.
Ovu nam priču, osim ubojice, pripovijedaju i tri žene, svaka sa svojim traumama: majka ubojice, sestra njegove supruge i detektivka koja je odrastala s ubojicom.
Ansel
Ansel Packer čeka izvršenje smrtne kazne. Pratimo zadnjih dvanaest sati njegova života. Njegova razmišljanja, nadu da će u posljednji čas biti pomilovan ili ako se to ne dogodi, nadu da će pobjeći. Sa svakim satom koji otkucava, Anselova sudbina klizi prema neizbježnom kraju. Cure koje je Ansel ubio iz grobova traže pravdu, a on ne pokazuje kajanje, nego unaprijed određen fatalizam spram žrtava čije je živote uzeo. Istovremeno, sebi dopušta očitovanja ljudskosti kroz bol, nadu i vjerovanje. Suluda želja da bude shvaćen i slavljen prati ga do samog kraja.
Lavander-majka
Lavander je djevojka koja ima slatke djevojačke snove prije no što je nasilni muškarac “odabire”, otima i zatoči u vlastitom domu, izvan dosega svih bliskih kontakata, susjeda i rodbine. U dobi od 17 godina zatrudni i rađa Ansela, a kasnije i mlađeg sina. Zbog užasa koje proživljava na imanju strašnog zlostavljača Lavander odluči pobjeći
Hazel-sestra
Hazel Fisk je sestra blizanka Packerove bivše supruge Jenny. Za razliku od drugih cura, Hazel od početka osjeća da je Ansel drugačiji, mračan, patološki hladan i distanciran. Svoje sumnje ne može izreći jer je Jenny u njega zaljubljena, ali Hazel je sigurna da je intuicija ne vara. Ansel na neki čudovišni način privlači i Hazel. Međutim ona, za razliku od Jenny, od početka zna da je on na tankoj crti od normalnog do patološkog i kad-tad će tu crtu prijeći, ako to nije već i učinio.
Saffy-istražiteljica
Saffron Singh odrasla je u sirotištu i raznim udomiteljskim domovima. S Anselom dijeli sumorno i teško odrastanje po sirotinjskim ustanovama te ima osjećaj da ga najbolje poznaje. Svjesna je tame u njemu, ali mora se izboriti za svoj život. Neko vrijeme gubi Ansela iz vida, školuje se za policajku, postaje kapetanica, ali kako se događaju ubojstva cura, Staffy crv sumnje ne da mira. Svaka od ubijenih djevojaka nosi Anselov potpis. Ali Staffy nema dokaza za tu sumnju, osim unutarnjeg špurijusa.
Oprost je nepouzdan. Oprost je poput kvadrata toplog sunca na tepihu. Htio bi se sklupčati na njemu, osjetiti njegovu privremenu utjehu-ali oprost te neće promijeniti. str. 244.
Dojam o djelu
Ljudi obično misle da su serijski ubojice pamtljivi, fotogenični ljudi, visokointeligentni, ponekad čak i ugodne, zgodne vanjštine. Istina je zapravo drugačija. Ansel Packer nije ni po čemu bio pamtljiv, ni po intelektu, ni po izgledu, ni po socijalnim manirima. Uklapao se u društvo onoliko koliko je bilo nužno da može nesmetano funkcionirati, a svojim izgledom običnog momka iz susjedstva prevario je nekoliko mladih djevojaka koje su mu vjerovale.
Roman Bilješke o jednom pogubljenju izuzetno je mučan i potresan. Ali to je i roman koji morate pročitati. Žene pripovjedačice u romanu posredno su ili izravno žrtve traume čiji je sudionik Ansel Packer. Svaka na svoj način, krećući se razdobljima, upoznat će nas s vremenom u kojem ih je Ansel obilježio. Crnilom i zlom koje je širio samim svojim postojanjem, Ansel je toliko utjecao na njihove živote da su kao kolateralne žrtve ostale trajno emocionalno oštećene.
Iskustvo čitanja ovog romana je uznemirujuće, ali nije mi palo na pamet odustati. Svidjelo mi se što autorica ne pokušava skretati nit romana svojim razmišljanjima ili osudom o zločinu, već radnju na trenutak piše dokumentaristički i na taj nam način omogućava vlastitu prosudbu. Priča o izopačenoj osobnosti, žrtvama koje iza sebe ostavlja i sustavu kažnjavanja ubojica u demokratskom društvu stalno vam prolazi glavom. Pitanje oko kojeg se neprekidno propitujete je – smijemo li mi kao moderno, demokratsko, pravno uređeno društvo, u ime pravde, uzeti život onome tko ga je uzeo nekom drugome?
Preporuka: pročitati!
O autoru:
DANYA KUKAFKA započela je svoju karijeru kao pomoćna urednica, nakon čega je postala književna agentica i naposljetku se preobrazila u vrsnu spisateljicu. Ne voli odavati detalje svog života jer smatra da je njezin rad opisuje daleko bolje nego što bi njezine riječi to mogle učiniti.
Napokon je stigao taj dugoočekivani godišnji odmor! Bilo da ste na moru, u planinama ili jednostavno ostajete doma, sigurno ćete se kad-tad pomisliti – pa, moglo bi se nešto i pročitati! Ako ste knjigoljubac na godišnjem odmoru, vjerojatno ste se unaprijed pripremili praveći listu i trpajući u kofer više knjiga nego odjeće!
Ipak, za one koji još nisu sigurni kojem se kvalitetnom štivu posvetiti na godišnjem odmoru, evo naših 11 prijedloga.
Uvijek se trudimo naći nešto za sve. Tako smo i ovaj put napravile solidan izbor trilera i krimića, ljubavnih romana, priručnika i romana koje je teško svrstati u neku od tih kategorija, a vjerujemo da ćete u njima uživati.
Taylor Jenkins Reid: Daisy Jones i Šestorka
Prijedlog romana za čitanje na godišnjem odmoru otvaramo s Taylor Jenkins Reid. Bilo koji roman ove talentrirane autorice uljepšat će vam ljeto, ali naš je izbor pao na zabavan, ali intenzivan roman Daisy Jones i Šestorka.
Sedamdesetih godina 20. stoljeća, u eri seksa, droge i rock ‘n’ rolla, prelijepa djevojka fantastičnog glasa želi postati netko. I radi to na potpuno pogrešan način – spavajući s različitim, tada slavnim muškarcima, uzimajući sve dostupne droge. Ta djevojka je Daisy Jones. U isto vrijeme, rock-bend Šestorka postaje sve popularniji i poznatiji. Njihov glavni pjevač i tekstopisac je karizmatični Billy Dunne. Uoči prve turneje benda, Billyjeva djevojka Camilla saznaje da je trudna. Pod teretom nenadane slave i očinstva, a s viškom love i ženskog zanimanja, Billyjev život počinje izmicati kontroli.
Daisy Jones i Šestorka roman je koji je teško opisati riječima. To je spoj glazbe, teksta, sličica, mirisa, atmosfere, osjećaja. Idealan je za čitanje u ovim vrućim ljetnim danima koji će samo produbiti doživljaj romana. Vjerujem da je fabulu prezanimljivom učinio i odmak od klasičnog pripovijedanja. Naime, Daisy Jones i Šestorka pisani su u obliku velikog intervjua koji misteriozna autorica vodi s članovima benda tridesetak godina nakon njihova naprasnog raspada usred turneje.
Priču o otoku koji je Odisej ostavio iza sebe odlazeći u Trojanski rat priča nam, ni manje ni više nego Hera, Zeusova supruga i sestra. Otkad su je muževi i sinovi napustili kako bi ratovali neki tuđi rat, Itaka je otok žena. Njihova kraljica iz sjene je Penelopa. Premda nikad ne bi priznala da vlada, ona sve konce drži u svojim rukama. No, Odiseja nema već dugih osamnaest godina. Sve je više prosaca koji opsjedaju palaču, a ona ih, po zakonu gostoljubivosti, ne smije izbaciti. Kao da to nije dovoljno, otok počinju napadati gusari Iliri koji, kad ih se bolje promotri, ipak ne nalikuju na Ilire… Odiseja i dalje nema. Prosci postaju nestrpljivi. Gusari opet napadaju. Jedan je kralj mrtav. Jedna je kraljica u bijegu. Glasovi drevnih boginja osvete i prokletstva postaju sve glasniji…
Itakaje moćno štivo koje vas od prve riječi uvlači u sebe i ne da vam van. Hera je vješta pripovjedačica, oštra, ranjiva i duhovita. Njezina priča je istinita jer kaže – nema što izgubiti.
Nije ovo roman za plažu. Na ovu se kompleksnu priču treba koncentrirati, treba popamtiti sva ta imena i odnose. Tko koga, kad i zašto. Ali neće vam biti žao. Itaka je roman prekrasnih rečenica, savršeno ispripovijedan. Proza je to na kakvu rijetko nailazimo i shvaćam zašto je Claire North nagrađivana spisateljica. Iako ponekad težak, ovaj roman nije naporan. On nam oduzima dah, ne samo ljepotom izraza, već i snagom svih žena koje su postojale u sjeni muškaraca, potiho vodeći bitke, učeći iz poraza, zanemarujući pobjede.
Svakako pročitajte, ako volite zahtjevne romane pisane biranim riječima u kojima ćete uživati.
Na godišnjem odmoru najčešće se čitaju ljubići – ovo je jedan od onih koje sam uporno odgađala, a onda ga nisam mogla prestati čitati!
Catalina Lina Martín vatrena je Španjolka koja živi i radi daleko od domovine, u New Yorku. I uvalila se u veliku nevolju. Sestra joj se udaje, ona je kuma. I sve bi to bilo super da kum nije njezin sretno zaručen bivši dečko Daniel. Dok pokušava naći nekoga tko bi joj odglumio dečka, za taj se nezahvalni zadatak javlja ni manje ni više nego njen prezgodni kolega Aaron Blackford, koji je, usput rečeno, i Linin zakleti neprijatelj. Preko volje, Lina prihvaća Aaronovu pomoć i oni lete u uzavrelu Španjolsku.
Ljubavna obmana u Španjolskoj divan je ljubavni roman! Mislim da je ovo prvi suvremeni ljubić koji sam čitala i u koji sam se zaljubila! Radnja je dosta spora, što sam vidjela da neki blogeri zamjeraju, i stvarno jest. Ali, Bože, kako je sve to lijepo napisano! Točno vidimo što se odvija u glavama glavnih likova, malo pomalo ulazimo u njihove misli i dok pratimo rađanje strasti između njih dvoje, postaje jasno zašto je Ljubavna obmana postala toliki hit među ljubiteljima žanra. Kemija između Line i Aarona opipljiva je i stvarna.
Potvrđujem da je istina ono što piše na koricama. Doista ćete izgarati od želje za čitanjem i dugo će vam, nakon što zatvorite posljednju stranicu, od ove ljubavi biti toplo oko srca.
Kad Orna na stranici za razvedene upozna Gila, ne može reći da je to ljubav na prvi pogled. No premda joj je pomalo odbojan, nastavlja izlaziti s njim jer pokušava zaboraviti svojeg bivšeg supruga Ronana, koji je napustio obitelj i odselio se u Nepal. Kad se Ronan vraća u Izrael sa svojom novom ženom i njezinom djecom, Orna se uplaši da će njezin sin odlučiti živjeti s ocem. Da sredi misli, odluči otići u kratak posjet Gilu, koji je na poslovnom putu u Bukureštu, unatoč znakovima upozorenja da nešto u njegovoj priči jednostavno ne štima.
Tri je roman za zahtjevnije čitatelje, one koji i na godišnjem odmoru žele uposliti svoje moždane vijuge. Isprva se čini da čitamo ljubavnu priču, ali kako stranice odmiču, shvaćamo da je pred nama i napet psihološki triler i karakterna studija triju različitih žena. Što ih povezuje?
Pisan na drugačiji način, smješten u drugačijem gradu, ovaj roman gradi napetst svakom novom rečenicom, iako je jasno tko je kriv i prije nego je došlo do zločina. Dušu dalo za sve ljubitelje kompleksne, izvrsne književnosti!
U izoliranom mjestašcu na sjeveru Italije, okruženom legendama i strašnim pričama, pronađeno je tijelo muškarca, iskopanih očiju. Na poprište stiže iskusna detektivka Teresa Battaglija, a s njom i novak Massimo Marini, kojem je to prvi dan na novom radnom mjestu. Unatoč mještanima koji ne surađuju i mjesnoj policiji koja ne vjeruje u „moderne metode“ rada, Teresa upozorava da je ovo ubojstvo tek prvo i da će ubojica opet napasti. Prije nego se to dogodi, detektivka mora rasplesti mrežu mitova, legendi i istine koja čvrsto steže selo. Rješenje ubojstava leži u prošlosti, u mističnom krajoliku malog Travenìja.
Cvijeće iznad pakla triler je koji me obuzeo od prve stranice! Nakon uvoda u radnju i priče o staroj, zagonetnoj školi koja se poput zastrašujuće vizije uzdiže nad austrijskim seocetom, nisam mogla prestati čitati! I svako je poglavlje bilo sve bolje! Već znate da obožavam legendama ovijene izolirane seoske zajednice – a ovdje baš to imamo u punom sjaju! Ilaria Tuti zaista je vješto splela zločine iz prošlosti i one iz sadašnjosti u vijenac jeze koji će se svidjeti svakom ljubitelju trilera.
Ako vam je dosta vrućine, sunca i znojenja i tražite triler koji će vas odvesti daleko od stvarnosti, u hladnu i mračnu šumu, ovo je pravi roman za vas!
Davina Sawyer mlada je djevojka koja nikad u životu nije bila ništa do li – uzorna. No, vrijeme joj istječe – naime – Davina treba novo srce, a na samom je dnu liste kandidata. Polako se miri s liječničkom prognozom da će živjeti još samo godinu dana. Tada joj umire voljeni djed Adam i ona je neutješna. Međutim, djed joj ostavlja posljednje iznenađenje – kuću koja će biti njezina ako ispuni nekoliko uvjeta. Među njima je i onaj Davini naoko neizvediv – treba se zaljubiti i udati. No, kada stiže u Cannon Beach, mjesto na kojem se nalazi djedova kuća, stvari počinju ići točno u smjeru koji je djed imao na umu. Davina upoznaje lokalnog zločestog dečka Lorenza…
Komadić rajadomaći je ljubavni roman koji se ne srami svojih stranih pandana. Mada, da budem iskrena, nikad nisam čitala domaći ljubavni roman, ali ako su svi ovakvi, čak ću im dati priliku. Dakle, Komadić raja prava je romansa na koju čitatelj ne može ostati hladnokrvan. Čitala sam da su nekima bile potrebne maramice – meni nisu. Ipak, kraj me se duboko dojmio jer ga nisam očekivala. I više sam bila ljuta nego uplakana, što je opet dokaz da Davina i Lorenzo doista znaju kako ući u srce čitatelja. Ne znam kakvi ste s čitanjem ljubavnih romana, ali za Komadić raja od mene imate preporuku. Priča je strastvena, ali ne vulgarna. Nježna, romantična, bolna. Realna i nerealna. Baš kao i sama ljubav.
Ovo je priča o ženi koja se ne zove Jane. Ona ima svoje ime, svoje porijeklo, svoje roditelje, djetinjstvo i mladenaštvo, svoje snove. A nema zapravo ništa. Jer zatočena je na rubu ogromne pustopoljine od čudovišta koje ju je otelo i drži je tamo punih sedam godina. Ono što ta žena jedino ima – to je nada. Nada da će pobjeći.
Zadnje što će izgorjeti briljantna je knjiga ispričana isključivo glasom žrtve. Iznenađenje mi je bilo što je knjigu napisao mlađi muškarac.
Priča je jednostavna, a s tako puna slojeva i one strašne težine nečega između. Ovo je priča o bijelom roblju, traffickingu i neizvjesnosti u koju se upuštaju mlade djevojke koje napuštaju rodni kraj, namamljene raznim obećanjima o dobrom poslu i boljem životu. Ipak, to nije priča samo o ženi. To je i priča o čovjeku kojeg je netko rodio, odgojio i napravio od njega čudovište najstrašnije vrste. Žena koja se ne zove Jane savršeno je napisan lik. Žrtva i ratnica u isto vrijeme. Robinja i heroina.
Obavezno pročitajte! Ova je knjiga moj ljetni favorit!
Dona Bilić, šesnaestogodišnja odbojkašica i odlična učenica, nestaje, a za njezin nestanak sumnjivi su svi u njezinom okruženju. Inspektori Ervin Wolf i Kris Tomić moraju pronaći Donu, ali to nije lagan zadatak jer trebaju pročešljati čitavu jednu generaciju srednjoškolaca, kao i prijatelje i poznanike nestale te njezinih roditelja.
Pored svega, tijekom istrage, i Ervin i Kris bore se sa svojim osobnim problemima i demonima, koji ne smiju utjecati na njihove prosudbe jer je riječ o životu mlade djevojke. Sve to samo dodatno pojačava napetost u vezi s tim misterioznim slučajem.
Na početku se suočavate s mnoštvom likova koje treba povezati i čini vam se da se radi o tipičnom adolescentnom društvu koje se druži, zaljubljuje, zavidi, mrzi, smješta različite spačke, ali kako se radnja intenzivira roman postaje sve teži, mračniji i pun iznenađenja.
Hannah Hall mislila je da ima odličan život. Posao koji je ispunjava, suprug s kojim se odlično slaže i njegova kćerka koja je, istina, u osjetljivim godinama, ali s kojom se trudi naći zajednički jezik i uvjerena je da će uspjeti. Sve do jednog dana kada Hannin suprug Owen netragom nestaje. Prije nego što je nestao, Owen Michaels svojoj je voljenoj ženi uspio dostaviti poruku: Zaštiti je. Unatoč zbunjenosti i strahu, Hannah Hall točno je znala na koga se poruka odnosi: na Bailey, Owenovu šesnaestogodišnju kćer, koja je kao dijete tragično izgubila majku i koja ne želi imati apsolutno ništa sa svojom pomajkom.
Hannah i Bailey započinju grozničavu potragu za Owenom, a isto to čine i agenti FBI-a koji privode Owenova šefa zbog sumnje u investicijski kriminal. Dok Hannini očajnički pozivi ostaju bez odgovora, ona shvaća da njezin muž nije onaj za kojeg se predstavlja i da je ključ za otkrivanje njegova pravog identiteta i stvarnog razloga nestanka upravo Bailey.
Roman počinje malo sporije, ali kako potraga za Owenom napreduje, jasno vam je da su u igri mnogo opasnije stvari od pronevjere u informatičkoj korporaciji. I taman kad pomislite da će se rasplesti Owenov nestanak, pred Hannu je stavljena teška odluka.
Možda zato što inače volim ovu autoricu, ali knjiga mi se jako svidjela. Ovaj put, za razliku od knjiga Lovačka družina ili Popis uzvanika, autorica je dokazala da može stvoriti jednako dobar, sugestivan i zanimljiv roman koji se događa u jednom jedinom prostoru u obliku gradske, viktorijanske, klaustrofobične vile ili kako je autorica naziva penthouse.
Upoznajemo zanimljivu šaradu likova nastanjenih u toj zgradi: dvije djevojke Mimi i Camille, decentnu Sophie koja jako drži do svog izgleda i njezinog znatno starijeg supruga Jacquesa. Tu su i Nicolas, mladi poslovni čovjek; Antoin, koji je sklon alkoholu te njegova djevojka, i na kraju, Benjamin Daniels, mladi istraživački novinar. Pozornica je tu kao da ju je osmislila Agatha Christie.
U Pariz dolazi Jess, Benova polusestra, nakon što je dala otkaz kao konobarica. Jess je u potrazi za boljim poslom i životom. Javljajući Benu da dolazi, dobiva upute i adresu, ali došavši pred kuću otkriva da Benu nema ni traga. Svakim satom bez Bena, Jess sve više zadire u njegov svijet i nailazi na sve više pitanja.
Mala smrtroman je nešto sporijeg tempa, uz atmosferu mahnitosti u ponašanju stanara i zlokobnog pečata stare vile, dobivate roman u kojem je svatko osumnjičenik pa roman želite što prije pročitati. Taman ono što želimo od štiva na godišnjem odmoru!
Knjiga koja spada u kategoriju priručnika za samopomoć ugodno me iznenadila. Mislim da se apsolutno svatko može pronaći u ovoj knjizi. Svi mi u životu radimo različite kompromise i ustupke, često na štetu vlastitog interesa, dobrobiti, a ponekad čak i zdravlja. Kad nam voda dođe do grla i kad nam je razina stresa prevelika, tada dolazi do pucanja na svim životnim frontovima.
Problem nastaje kada u pretjeranom nastojanju da ugodimo drugima zanemarimo svoje potrebe i želje, žrtvujući tako vlastito zadovoljstvo i sreću.
Britanska psihoterapeutkinja Emma Reed Turrell opisuje „četiri vrste ugađača ljudima“ – osobe kojima je uvijek lakše reći DA, nego objasniti zašto NE – nudeći praktične i ohrabrujuće savjete o tome kako bolje razumjeti i zaustaviti ugađačko ponašanje kada ono počne negativno utjecati na našu mentalnu i fizičku dobrobit. Njezini savjeti pomoći će vam da se oslobodite obrazaca tog nezdravog ponašanja te da se na ispravan način počnete brinuti o drugima – kako biste se naposljetku mogli bolje brinuti o sebi.
Vjerovali ili ne, ovo je naša treća godina u kojoj vam preporučujemo različita štiva za ljetno čitanje! Ako među ovim prijedlozima niste našli ništa za sebe, pogledajte 10 ljetnih knjiga u hladu ispod bora i 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru (OK, sad i mi vidimo da nismo prekreativne u smišljanju naslova ?).
Nadamo se da su vam se svidjeli naši prijedlozi i da će neki od ovih romana biti i vaš ljetni izbor!
Lijepo nam se odmorite, uživajte, zabavljajte se i čitajte i naravno, pišite nam ovdje u komentarima, na Facebooku i na Instagramu, koje je vaše najdraže ljetno štivo. Što biste nam vi preporučili? ☀️⛱️?️?
Neki ljudi svoje srce nose na dlanu. Joey je svoju traumu nosila oko vrata. str. 106.
Sve što činimo u mraku žestoki je triler koji će vas prikovati za fotelju i sigurna sam da nećete odustati od čitanja ove knjige, ukoliko baš ne morate. Iako ima oko četristo stranica, knjiga je izuzetno napeta s različitim obratima te narativnom niti koja slijedi dva različita, a opet povezana identiteta.
Priča prva
U priču upadamo odmah. Naglavce. Mlada žena Paris Peralta stoji uz beživotno tijelo starijeg supruga, čuvenog glumca, stand-up komičara Jimmya Peralte. Jimmy je najvjerojatnije usmrćen, a Paris, koja prekrivena krvlju drži suprugovu britvu i vrišti, najlogičniji je sumnjivac. Mediji su nemilosrdni prema Paris. Tridesetak godina mlađa od supruga, lijepa Paris filipinskog je podrijetla i nitko ne zna ništa značajno o njenoj prošlosti. Kao da je nije ni imala. Ali, po saznanju da Paris nasljeđuje ogroman novac nakon Jimmyeve smrti, svi novinari koji drže do sebe žele intervju s Paris Peralte.
Paris bi se najradije sakrila u mišju rupu jer je užasava negativna medijska popularnost. Dok ekipa istražitelja pokušava posložiti život bračnog para Peralte u danima koji prethode Jimmyovoj smrti, Paris dobiva ucjenjivačka pisma…
Priča druga
Zapravo je priča koja prethodi prvoj. Pratimo život djevojke Joey koja živi s problematičnom, promiskuitetnom majkom čiji je najnoviji ljubavnik oženjeni imućni bankar. Nakon što je majka u trenutku svađe, bijesa i ludila usmrtila bankara i služi dugu zatvorsku kaznu, život mlade djevojke sličan je brodu u oluji. Puno padova, a malo dobrih trenutaka, u ambivalentnoj vezi s majkom s kojom je imala patološki odnos, djevojka radi razne opskurne poslove kako bi preživjela. U tom periodu malo je dobrih prijatelja. Uglavnom je svi iskorištavaju. Jedan nenadani događaj određuje daljnju sudbinu djevojke. Pobjeći će od svega i započeti iznova. Tamo gdje je nitko ne zna. Ali, prošlost ne oprašta. Netko će se uvijek sjetiti.
Te je noći na toj jednoj mušteriji zaradila tisuću dolara. Iznenadila se kako je lako bilo. Jer u mraku, to nije bilo važno. str. 249.
Dojam o djelu
Sve što činimo u mraku odličan je triler koji vas drži u stalnoj napetosti unatoč povećem broju stranica. Dvije različite priče jednake su tendencije napetosti i samo čekate trenutak kada će se one spojiti u jednu.
Ono što me se najviše dojmilo je odnos majke i kćeri koji je sve samo ne normalan. Štoviše, taj je odnos toliko patološki, rastrgan između ljubavi i mržnje, a opet na neki način razumljiv, jer ta je majka koliko god užasna bila prema kćeri, samo biće koje je na krive načine tražilo i davalo ljubav.
Djevojka, s druge strane, nema izbora. Dvostruka žrtva, i svoje majke, i njezina pohotnog ljubavnika, bogatog bankara, nakon osuđujuće presude kojom joj majka odlazi na dugogodišnju zatvorsku kaznu, odlazi kod nevoljene rodbine, ali ubrzo shvaća da ni tamo nije dobrodošla. Joey nema izbora. Mora početi ispočetka.
Autorica je i sama filipinskog podrijetla koji je utkala u identitet glavnog lika ove knjige.
Uživat ćete čitajući Sve što činimo u mraku. Knjiga ima neke nelogičnosti, vrlo brzo naslutite što se dogodilo, ali to vam ne umanjuje užitak čitanja. Bar je meni bilo tako.
O autoru
Sve što činimo u mraku izbor je Kluba knjiga mjeseca, Indigo Top Ten najbolja knjiga godine, odabir urednika Amazona.
Jennifer Hillier autorica je i šest drugih psiholoških trilera. Bestseler USA Today Male tajne trenutno se adaptira za Peacock od strane Hopetown Entertainmenta Tish Cyrus.
Voli pisati kad pada kiša, spavati kad je sunčano i čitati nakon što svi legnu. Zajedno s obitelji živi u Torontu.
Ako ste bili u Parizu, lako ćete zamisliti veliku viktorijansku zgradu koja je vidjela i bolje dane. Takva jedna je u ovom romanu, a trag glamura ostavlja nekolicina više-manje luksuzno uređenih stanova koji imaju i stalno zaposlenu kućepaziteljicu. Osim nje, upoznajemo zanimljivu šaradu likova nastanjenih u toj zgradi: dvije djevojke Mimi i Camille, decentnu Sophie koja jako drži do svog izgleda i njezinog znatno starijeg supruga Jacquesa. Tu su i Nicolas, mladi poslovni čovjek, Antoina, koji je sklon alkoholu te njegova djevojka, i na kraju, Benjamin Daniels, mladi istraživački novinar, Nickov prijatelj. Sve su ovo stanari zgrade koju nazivaju penthouse. Pozornica je tu kao da ju je osmislila Agatha Christie.
Benu u posjet dolazi sestra
Neplanirano, u Pariz dolazi Jess, Benova polusestra, nakon što je dala otkaz kao konobarica. Jess je u potrazi za boljim poslom i životom. Javljajući Benu da dolazi, dobiva upute i adresu, ali došavši pred kuću otkriva da Benu nema ni traga.
Jess dugo zvoni, nitko se ne javlja i ona lukavstvom ulazi u Benov stan jer nema gdje odsjesti. Tada započinje Jessina potraga za Benom i upoznavanje sa stanarima koji su redom nesimpatični i nesusretljivi. Svakim satom bez Bena, Jess sve više zadire u njegov svijet i nailazi na sve više pitanja.
Pitanje je: postoji li itko tko zna kakav je zapravo Benjamin Daniels? str. 154.
Stanari
Dok postepeno upoznaje stanare, Jess otkriva da se iza vanjske fasade svakoga od njih kriju mnoge tajne. Čitava lepeza emocija i postupanja koje otkriva, od neuzvraćenih ljubavi, zavisti, sklonosti porocima, izdaje i moralno upitnih ponašanja, daju Jess pravo na sumnju da je jedno ili više njih umiješano u Benov nestanak.
Ben
S Benom se susrećemo u kratkim poglavljima u prošlosti, u kojima se on druži s ostalim stanarima i u različitim je interakcijama s njima. Ono što znamo je da je Ben sjajan, uporan istraživački novinar koji zna nanjušiti dobru priču. Jednu je takvu, izgleda, upravo nanjušio čim je kontaktirao svog izdavača za ekskluzivu. Stanujući u penthouseu, Ben je iskra koja prijeti izazivanjem požara. Stalno je na tragu dobre priče, na očaj stanara koji se pitaju: tko je zapravo Ben? Za nekoga od njih Ben je opasan igrač.
Ako je nekoga od nas čekao uspjeh, sa sigurnošću bih rekao da će taj netko biti Ben Daniels. str. 83.
Dojam o djelu
Možda zato što inače volim ovu autoricu, ali knjiga mi se jako svidjela. Ovaj put, za razliku od knjiga Lovačka družina ili Popis uzvanika, autorica je dokazala da može stvoriti jednako dobar, sugestivan i zanimljiv roman koji se događa u jednom jedinom prostoru u obliku gradske, viktorijanske, klaustrofobične vile ili kako je autorica naziva penthouse.
Značajno je i to da se radnja odvija u Parizu, koji postaje savršena pozornica za ovaj roman. Grad atmosfere, suptilnog i nenametnutog užurbanog kolorita u opreci je sa sumornom vilom u Rue des Amants i njezinim stanarima.
Jess koja se pojavljuje kao autsajder, osoba bez ugleda, novca, i s lošim obiteljskim backgroundom u potrazi za Benom, suprotstavlja se cijelom nizu osoba koje imaju moć, novac i očito su staležno visoko iznad nje. Ali, u konačnici, svi se oni bore sa sličnim demonima bez obzira na porijeklo i količinu novca na računima.
Mala smrt je roman nešto sporijeg tempa, što ne vidim kao zamjerku. Umjesto brzih akcija, jurnjave i naglih obrata, autorica se poigrala psihološkim osobinama likova, odmotavajući za svakog od njih ponaosob klupko koje ih dovodi do Bena Danielsa. To je, uz atmosferu mahnitosti u ponašanju stanara i zlokobnog pečata stare vile, doprinijelo zanimljivom misteriju u kojem je svatko osumnjičenik pa roman želite što prije pročitati.
O autoru
LUCY FOLEY autorica je bestselera Lovačka družina i Popis uzvanika, koji su prodani u više od milijun primjeraka diljem svijeta. Lucyni su trileri uključeni i u liste bestselera The New York Timesa i The Irish Timesa, osvojili su niz nagrada i uključeni su u klub čitatelja Resse Witherspoon te su prevedeni na razne svjetske jezike.
Iako najavljivan kao horor, Teddy je, po mom sudu, psihološki roman, odnosno triler s paranormalnim nijansama. Ne mogu reći da me obuzeo toliko da bih se okretala u strahu kad bi nešto lupnulo u mraku ili osjećala nelagodu činjenicom da se u romanu prizivaju duhovi i slično. Tog iskonskog straha, odnosno jeze koju u nama izazivaju pravi horori u Teddyju nema, ali roman je ipak na svoj način savršen. Kombinacija reprodukcije dječjeg crteža i crteža odrasle osobe unutar romana kao elementa koji nadograđuje radnju originalna je i vrlo maštovita. Sadržaj je lako pratiti, a crteži ne samo da nadopunjuju radnju, već je u većini slučajeva tumače.
Mallory
Mallory Quinn, dvadeset jednogodišnja djevojka, bivša je ovisnica u potrazi za poslom. Mallory treba posao, ali još i više odvajanje od starog društva ovisnika i narkomana. Njezin mentor u grupnoj terapiji, Russell, pronalazi joj posao dadilje kod obitelji u New Jerseyju, Maxwellovih. Obitelj Maxwell slika je savršene obitelji. Roditelji Ted i Caroline imaju inteligentnog i neobičnog petogodišnjeg sina Teddya, nadarenog za crtanje.
Mallory se pokaže kao najbolja kandidatkinja za brigu o Teddyju među svim ostalim prijavljenima za taj posao. Istina, Ted je bio tvrd orah, ali je pod utjecajem Caroline odlučio dati Mallory priliku. Maxwellovi su ljubazni, a Teddy dobro prihvaća Mallory pa se čini da će ovo biti lagan posao. Smještaju je u vrtnu kućicu koja ima čudnu pozadinsku priču..
Nikoga nisu puštali da prenoći unutra i tako već sedamdeset i tko zna koliko godina. Sve dok se ti nisi uselila. str. 67.
Teddy
Teddy voli crtati sve, ali najviše djevojčicu s kojom se igra kad je sam. To je njegova imaginarna prijateljica Anya s kojom povremeno priča u svojoj sobi u trenucima odmora. Maxwellovi tu njegovu aktivnost objašnjavaju nadarenošću i ekstremnom kreativnošću što bi bilo gotovo opravdano da se njegovi crteži s vremenom ne mijenjaju. Od dječjih, vedrih i bezazlenih, crteži postaju sve mračniji, jeziviji, prijeteći. Oni pričaju priču davno neriješenog ubojstva. Mallory shvaća da je Teddy samo sredstvo preko kojeg netko šalje poruke, ali Maxwellovi te ideje proglašavaju glupostima. Mallory ne može otići da ne sazna istinu prije nego što bude prekasno.
Shvatim da sam od njega očekivala objašnjenje nečeg što ne razumije. Objašnjenje nečeg nemogućega. str. 167.
Dojam o djelu
Teddy je vrlo zanimljiv roman. Ideja da se crtežima prikaže dio radnje vrlo je inspirativna i originalna. Ovo je jedinstvena knjiga u kojoj možete pratiti radnju kombinacijom teksta i crteža. A crteži su toliko dobri da vam je manje-više posve jasno što se dogodilo. Crteži mi čak nadoknađuju malo sporiji tempo radnje u prvom dijelu knjige. A kako postaju sve složeniji, mračniji i jezovitiji, tako se i radnja zahuktava i dovodi do neočekivanog finala.
Autor daje drugu priliku djevojci problematične prošlosti, ali zanimljivo je da to nije bilo koja djevojka. To je vrlo intuitivna djevojka koja osjeća promjene u prostoru u kojem živi. Mallory je djevojka koja osjeća energetsko polje, odnosno visoke vibracije oko sebe i tu se autor fantastično poigrao fizikalnim zakonima vezanim za protok energije, onim što je vidljivo i nevidljivo, materijalno i nematerijalno.
Premda su znakovi vrlo nepouzdani, a Mallory nije u potpunosti zaliječena, nesigurna i bez dodatnog samopouzdanja pa nismo isprva sigurni koliko je njezino mišljenje vjerodostojno, autor odjednom unosi elemente horora u vidu Anye koja postaje sve jasnija figura. Tu se počinju događati obrati koji ovu knjigu čine savršenim štivom za sve one koji su voljni preispitivati granice između stvarnog i nestvarnog, iluzije i racija, duhovnih zakona i zakona fizike.
Sve u svemu, vrlo intrigantno i zanimljivo štivo.
Jedino što mi pada na pamet jest da je Teddy medij. str. 137.
O autoru:
Jason Rekulak je do 2018. godine bio izdavač Quirk Booksa prije nego što se okrenuo pisanju. Njegov debitantski roman The Fabulous Years of Billy Marvin (Rizzoli, 2018.) preveden je na 12 jezika i nominiran za nagradu Edgar. Teddy je njegov drugi roman koji će uskoro postati serija za Netflix.
Lyn, Cat i Gemma Kettle trojke su koje cijeli život privlače pozornost.
Tako je bilo i na komično-kobnoj proslavi njihova trideset četvrtog rođendana kojom je sve počelo.
Katkad se svakome dogodi da postane zvijezda vlastite male produkcije; male komedije, tragedije ili melodrame. … Takva je sudbina snašla tri žene jedne hladne lipanjske noći u Sydneyju. (Zapravo, tu su ulogu igrale cijeloga života, ali te večeri njihova je izvedba bila veličanstvena.) (str. 9.)
Zapravo, sve je počelo puno ranije. One večeri kada je Cat jela špagete i saznala nešto što će njen naizgled savršeni brak poljuljati iz temelja.
Ni životi njezinih sestara nisu savršeni – koliko god to takvim na prvi pogled izgledalo.
Lyn ima uspješnu karijeru, divnu obitelji i polako puca po šavovima pokušavajući to dvoje držati pod kontrolom.
…Lyn je svako jutro započinjala šalicom snažne kave i popisom dnevnih zadataka. Imala je bilježnicu tvrdih korica samo za te popise. Na prvoj je stranici bila zapisana njezina misija, a ispod nje dugoročni, srednjoročni i kratkoročni planovi za ključne dijelove života: posao, obitelji i prijatelje. (str. 90./91.)
Gemma je treća sestra Kettle. I dok su Lyn i Cat jednojajčane blizanke, blještave plave kose i istovjetne jedna drugoj, Gemma je njihova dvojajčana blizanka, vatreno crvenih, divljih kovrča. Već godinama nije bila u ozbiljnoj vezi, bavila se ozbiljnim poslom ili – bila ozbiljna.
Lyn je bila uvjerena da je Gemma ovisna o kemikaliji po imenu feniletilamin, koja božanstveno struji tijelom kad je čovjek zaljubljen. Gemma je očito prekidala sa svim tim simpatičnim dečkima i muškarcima kad bi trebala iz Faze 1 – privlačnost – prijeći u Fazu 2 – intimnost… (str. 56.)
Kako su trojke Kettle postale tako neobične, različite žene?
I koliko će trebati dok im se životi ne raspadnu i ponovo ne spoje u jednu sasvim novu cjelinu?
Do rođendanske večere puno će se toga promijeniti.
Priča puna drame i humora
Tri želje prvi su roman Liane Moriarty koji, po mom mišljenju, nije ništa ni slabiji ni gori od onih koji su je proslavili. Naravno, ne misle svi isto jer je mojoj kolegici bio toliko loš da ga nije pročitala do kraja.
Bilo kako bilo, veoma mi se svidjela priča o trima sestrama, obilježenih neobičnim roditeljima, tužnim životnim situacijama i pogledima koji ih slijede ma gdje se uputile.
Sa svim sam se trima sestrama mogla povezati, svaka od njih ima nešto moje i zato sam baš uživala u čitanju. Tri želje nemaju zagonetku koja se rješava kao u Suprugovoj tajni niti laži koje grade napetost kao u Malim lažima, ali svakako imaju ono nešto. Živopisne su i ljudske. Svaka sestra može biti netko među nama, sa svojim problemima, bolima, željama. A svaka je životna priča obojena pomalo sarkastičnim humorom zbog kojeg nam je bliža.
Računi dolaze bez obzira na to što se čovjeku događa u životu, što je dobro jer životu daje smisao, radiš da možeš platiti račune. Vikendom se odmaraš i stvaraš nove račune. Onda se vratiš na posao da zaradiš za te račune. Zbog posla svakog jutra moraš ustati. To je smisao života. (str. 219.)
Roman je pun drame i stalno se nešto događa. Tu su traume iz prošlosti, nasilje u vezi, pokušaji zatrudnjivanja, ljubavnici i ljubavnice…
No, što god se dogodi, sestre su tu jedna za drugu, uvijek i zauvijek. Nema toga što ovim slavnim trojkama može stati na put! Kažem slavnima jer ono što je jako simpatično jest da su tu i tamo ubačena kratka poglavlja koja pričaju ljudi, za radnju nebitni i glavnim likovima nepoznati, na čije su živote trojke imale utjecaj. Bilo da su ih razveselile, zadivile ili raznježile, dotakle su im živote i ostale u trajnom sjećanju.
Preporuka?
Nisam objektivna jer volim Moriartycu, a i čini se da je ovo roman koji ili volite ili mrzite. Meni je bio divan! Neću reći čista petica, ali dovoljno dobar da ga preporučim onim čitateljima koji vole obiteljske drame, red suza, red smijeha, red iznenađenja i tako do kraja. Kraja koji neće biti ono što ste očekivali ili željeli našim trojkama, ali svakako stavlja sve na svoje mjesto. Kad zatvorimo posljednju stranicu, sve je baš kako treba biti.
Ostali naslovi ove autorice:
Liane Moriarty australska je autorica poznata po svojim naslovima:
Pročitala sam sve naslove Liane Moriarty – i dalje mi je najdraža Sve što je Alice zaboravila. Klikom na naslov u popisu saznajte što me u tom romanu toliko oduševilo i taknulo u srce.
Naravno, i ostali su romani više-manje odlični i svakako vam ih najtoplije preporučujem.
Romani Male laži i Devet potpunih neznanaca pretočeni su u mini-serije s Reese Witherspoon i Nicole Kidman u glavnim ulogama.
Mlada majka Shelby Tebow nestaje jedne večeri nakon odlaska na trčanje. Organizirana potraga traje više dana, ali bez rezultata. U tijeku potrage, nestaje druga mještanka Meredith Dickey, zajedno sa svojom šestogodišnjom kćeri Delilah. Tako započinje Pronađi me, novi roman Mary Kubice, američke autorice napetih bestselera, uključujući i roman Dobra djevojka.
Shelby
Mlada Shelby nije zadovoljna svojim brakom. Tek što je rodila, još uvijek u post porođajnoj depresiji, sumnja u vjernost svog supruga Jasona. Nezadovoljnoj Shelby jedino je opuštanje odlazak na trčanje u večernjim satima. Ali s jednog takvog izlaska Shelby se nije vratila. U potragu se uključuju svi susjedi formirajući grupe podrške.
Ali tada, gotovo u podne, stigne poruka u grupi za potragu. Pronađeno je tijelo. str. 112.
Meredith
Meredith živi sa suprugom Joshem, šestogodišnjom Deliah i trogodišnjim Leom. U sretnom su braku, mada se Joshu čini da u posljednje vrijeme Meredith nešto strašno muči. Odsutna je, neraspoložena, izbjegava razgovor sa suprugom. Ono što Meredith ne otkriva uznemirujuće su poruke koje joj stižu na mobitel bez Josheva znanja.
Meredith radi kao vrlo tražena doula. Priprema mlade majke za porođaj dajući im savjetodavnu pomoć kako bi sretno iznijele porod. Meredith je uspješna u tom poslu i vrlo spretna. Ipak, liječnik porodničar nije sretan da je Meredith na porodima.
Krivnja je kao težak teret. Osjećam se kao nakon strašne bitke. str. 281.
Meredith i Deliah nestaju
U tijeku potrage za Shelby, netragom nestaju Meredith i njezina šestogodišnja kći Deliah. Unatoč ogromnoj potrazi, Delliah nije pronađena sve dok slučajna prolaznica, nakon jedanaest godina, ne nabasa na zapuštenu i prljavu djevojčicu pobjeglu od otmičara. Djevojčica tvrdi da se zove Deliah Dickey. Jesu li ovi događaji povezani s nestankom Shelby?
Istovremeno Leo, sada već odrastao dječak, ne zna je li sretan što mu se vratila sestra. On je, naime, ne prepoznaje.
Dojam o djelu
Roman Pronađi me pratimo u dva tijeka radnje, prošlosti i sadašnjosti, pripovijedanjem nekoliko likova. Pripovjedna nit često se vraća u prošlost u kojoj nam glavni likovi, sama Meredith i Shelby, članovi njihovih obitelji, znanci, susjedi i prijatelji retrospektivno pripovijedaju cjelokupnu pozadinu priče o nestanku dvije žene i djevojčice.
S ovim sam romanom u velikoj dilemi. Čitajući razna mišljenja, uočavam da se većini čitatelja roman svidio, ali meni nije. Štoviše, bio mi je vrlo neuvjerljiv bez dovoljnog motiva za kvalitetan zaplet.
Najprije – ono što mi se čini ok. To je svakako uvod koji je puno obećavao. Nestala mlada majka, zatim mještanka, pa pronalazak djevojčice za koju pretpostavljamo da je Deliah… Sve su to sastavnice savršenog uvoda, a onda se u zapletu dugo vremena ne događa ništa. Štoviše, postaje sve dosadniji i dosadniji. U knjizi ima potpuno nepotrebnih epizoda, kao što je ginekološki pregled liječnika koji je možebitni osumnjičenik. Taj mi se detalj nekako činio suvišan i degutantan.
Nadalje, neke su radnje i okolnosti vrlo neuvjerljive, pogotovo kraj koji me potpuno razočarao. Ne mogu iznositi detalje jer bi bili spojleri pa ostavljam čitateljima da sami procijene. Knjiga nije loše zamišljena, autorica se lijepo referira na majčinstvo kojem daje dosta pozornosti i to je ono što bih pozitivno istakla. Ostalo, kamo priča ide i koliko su likovi povezani teško je dokučiti jer autorica daje premalo detalja koji bi nam psihološki približili likove. Izuzevši lik Meredith, o ostalim likovima vrlo površno saznajemo, a pogotovo o liku Shelby koji bi trebao biti drugi glavni lik.
S druge strane, moram priznati da me konstantno nervirao prijevod imena Bea koji ostaje isti u svim padežima pa tako imate rečenice: „Ne uspijem nagovoriti Bea da se predomisli.“ ili „Slijedim Bea u prizemlje.“ (radi se o ženskoj osobi) što ne smatram ispravnim bez obzira na tumačenja lektora.
Bez obzira na moje mišljenje, uvjerena sam da će se mnogima svidjeti knjiga. Možda sam malo prekritična, ali to je stoga što iza sebe imam popriličan broj pročitanih krimića tako da mogu uspoređivati. Ipak, Mary Kubici dat ću svaki put šansu na novoj knjizi.
O autoru:
Mary Kubica američka je autorica napetih bestselera, uključujući Dobru djevojku. Diplomirala je povijest i američku književnost na Sveučilištu Miami u Oxfordu (Ohio, SAD), a neko je vrijeme predavala povijest u srednjoj školi. Živi u okolici Chicaga s mužem i dvoje djece. Njeni su romani prevedeni na više od trideset jezika i prodani u više od dva milijuna primjeraka širom svijeta.
Glavna junakinja ovog romana je nekoć naivna i bojažljiva bezimena djevojka koja sada, sa svojim pratiocem, boravi po hotelima prisjećajući se velebnog zdanja u kojem su nekoć živjeli.
Kuća je bila grobnica, naš strah i patnja ležali su u ruševinama. Neće biti uskrsnuća. Kad budna pomislim na Manderley, neću biti ogorčena. Trebam ga zamišljati onakvim kakvim je mogao biti da sam ondje mogla živjeti bez straha. (str. 8.)
Sad žive u miru, bez negdašnjih uzbuđenja, strahova i utvara, a ona nam govori kako su se našli tu gdje jesu.
Naime, dok je radila kao družbenica za napornu bogatašicu, gospođu Van Hopper, u mondenom odmaralištu u Monte Carlu junakinja upoznaje dvostruko starijeg Maxima de Wintera. Svi znaju o strašnoj nesreći koja ga je zadesila i koja je odgovorna za bljedilo njegove kože, podočnjake i vječito natmureno lice.
-To je Max de Winter – rekla je – vlasnik Manderleya. Sigurno si čula za to. Izgleda loše, zar ne? Priča se da ne može preboljeti ženinu smrt… (str. 16.)
Nekim čudom, de Winter se zagleda u junakinju. Nakon samo dva tjedna potajnih sastanaka oni se nabrzaka vjenčaju i on je vodi na Manderley, svoje voljeno imanje. Junakinja ne može vjerovati sreći, oduševljena je udajom za voljenog čovjeka. Ipak, ne može ne zapitati se kako će popuniti ogromnu prazninu koju je ostavila pokojna gospođa de Winter, Rebecca.
Smiješila sam se sama sebi obujmivši koljena na klupi kod prozora. Mislila sam kako je to divno, kako ću samo biti sretna. Udat ću se za muškarca kojeg volim. Bit ću gospođa de Winter. Bilo je glupo osjećati bol u želucu kad sam tako sretna. Živci, naravno. (str. 69.)
Rebecca je, kako nova gospođa de Winter uskoro saznaje od služinčadi, bila savršena u svemu. Bila je predivna, dobra, draga, vodila je imanje, priređivala zabave… Nema tko ju nije volio!
Rebecca
A najviše ju je voljela njena najodanija sluškinja i bivša dadilja, gospođa Danvers.
Ponovno sam ju pogledala i ponovno susrela njezin pogled, onako taman i mračan, na tom bijelom licu koje mi je, nisam znala zašto, ulijevalo čudan osjećaj nemira, zle slutnje. Pokušavala sam se nasmiješiti, ali nisam mogla. Kao da su me prikovale te oči bez sjaja i bez imalo naklonosti prema meni. (str. 89.)
Gospođa Danvers uopće nije oduševljena Maximovom brzom ženidbom i od prvog trenutka čini sve da novoj gospođi de Winter zagorča život. Ali njoj je život dovoljno gorak i bez svakodnevnih muka koje joj Danversica priprema. Rebeccini su tragovi posvuda. Cijela kuća odiše njezinim stilom i ukusom. Sobama kao da još uvijek lebdi dašak Rebeccinog parfema.
…pomislih kako ja nisam prva koja se tako odmarala na tom naslonjaču; jedna druga je to radila prije mene i sigurno je ostavila trag… (str. 95.)
Svakodnevno je proganja pitanje – voli li Maxim još uvijek Rebeccu. I ono najvažnije, kako se boriti protiv nekoga tko je mrtav i pokopan?
Rebecca, uvijek Rebecca. Gdje god sam hodala u Manderleyu, gdje god sam sjedila, viđala sam Rebeccu, čak i u mislima i u snovima. … Rebecca, uvijek Rebecca. Nikada se neću riješiti Rebecce. (str. 281.)
A onda joj Maxim otkriva šokantnu tajnu koja bi njihove živote mogla uništiti do temelja.
Mit imena Rebecca
Rebecca je jedan od onih klasika čija zanimljivost i aktualnost ne prestaje čak ni prolaskom gotovo stotinu godina od prvog objavljivanja. Ovaj gotički roman i današnjem čitatelju pruža isti onaj užitak čitanja kakav je jamačno pružala i davne 1938. godine.
Za Rebeccu svi znamo i neću posebno pametovati. Reći ću samo da ovo nije niti horor niti nadnaravni roman od kojeg će vas podilaziti jeza – a na taj je način najčešće opisivan. Ima nekoliko dijelova koji koketiraju s nadnaravnim, ali sve se vrlo brzo logično objasni. Ipak, to ne umanjuje uživanje u čitanju, dapače, ako niste ljubitelj duhova i utvara, velika je vjerojatnost da ćete voljeti Rebeccu.
I samoj mi se roman jako svidio i uopće nisam imala osjećaj da čitam nešto što je već postalo klasik. Rebecca je doista svevremena i vjerujem da će takvom i ostati. Mijenjat će se samo pitanja koja obuzimaju čitatelje kad zatvori posljednju stranicu. Meni su se po glavi najčešće motala ova: Zašto glavna junakinja nema ime? Što to simbolizira? Vjerujem da je riječ o životu u Rebeccinoj sjeni – glavna junakinja, premda živa, manje je važna nego savršena, premda mrtva Rebecca. Sve je Rebeccino i sve je njoj podređeno – iako je više nema. Premda, ako je riječ o tome, jači bi dojam na čitatelja ostavilo junakinjino ime, spomenuto na samom kraju, kada se situacija ipak okreće u njezinu korist.
Za zaključak, ako još uvijek ima čitatelja koji nisu pročitali ovaj slavni roman Daphne de Maurier, svakako preporučujem čitanje! Radnja je napeta i drži pozornost, opisi Manderleya su bajkoviti i zastrašujući u isto vrijeme, a zagonetka same Rebecce golica maštu gotovo do samoga kraja.
Ostali naslovi ove autorice:
Daphne du Maurier (1907. – 1989.) rođena je u Londonu, a pisala je romane, drame, kratke priče i biografije. Najpoznatija je po priči Ptice i romanu Rebecca, a oba je ta naslova ekranizirao slavni Alfred Hitchcock.
Zvala se Rose psihološki je triler u kojem pratimo dvostruku liniju pripovijedanja. Jednu priča Emily, a drugu Rose. Za Rose odmah na početku romana saznajemo da je stradala i njezina priča retrospektiva je njezina života prije tragične nesreće. Emilyna priča pak počinje od trenutka kada Rosina staje.
Rose
Rose je mlada majka, živi san svake zaljubljene i sretne žene: uspješan suprug, pisac Cian, sinčić Jack i savršeno uređen dom koji vas gleda s naslovnica tabloida. Život iz snova. Kako naočiti Cian postaje sve poznatiji i popularniji, Rose postaje njegova prelijepa slika koja upotpunjuje imidž idealne obitelji. Ali ono što je na početku bio prekrasan šareni mjehurić prepun ljubavi i sreće, uredno dokumentiran i popraćen na internetskim portalima, rasplinjuje se u kapljicama na stranicama tajnog dnevnika. Naletom nepoznatog automobila završio je život koji je trebao početi iz početka, ali Rose jednostavno nije imala sreće.
Dok me unutarnji osjećaj tjerao da se nasmiješim, da osjetim uzbuđenje što se želi naći sa mnom, što cijeni kako sam ga slušala, nešto u meni govorilo mi je da nešto u vezi s tim jednostavno nije u redu. str. 87.
Emily
Isprva je užasnuta Rosinom tragedijom misleći da je ona trebala biti žrtva, a zatim u njoj prevladava znatiželja: Tko je bila Rose? Rosein savršeni život i fotografije na društvenim mrežama ne daju Emily mira. Postaje opsjednuta Roseinom životom. Nestabilna i emocionalno ranjena Emily želi sve što je imala Rose. Posao na kojem ima puno prijatelja, uspješan suprug koji je obožava i slatki sinčić čine joj se kao ispunjenje sna. Na nagovor prijateljice Maud, Rose se javlja u dentalnu ambulantu konkurirajući za Rosein posao. I dobije ga. Ono što dalje slijedi je upoznavanje Ciana…
Cian
Muškaraca kao što je Cian ima na gomile. Dok se penju stepenicama vlastite karijere, uzdržava ih žena koju naravno obožavaju, a čim postanu samostalni, uspješni i počnu zarađivati više od žene postaju osorni, zajedljivi, drski i okrutni manipulatori. Ali slika koju javnost vidi ona je koju gledate na internetu: savršena slika dvoje lijepih i uspješnih ljudi koji žive savršen život.
Dojam o djelu
Roman zastupa teze: Zašto i mi ne bismo imali savršen život kao neka druga osoba? Zašto se samo nama uvijek događaju nevolje i problemi dok neko drugi živi prelijep život pun sloge, zadovoljstva i sreće?
Zašto neke osobe imaju sve, a ja nemam nikoga i ništa? To je otprilike Emilyno pitanje nakon kojeg prestaje dvojba hoće li preuzeti Rosinu ulogu u životu njezine obitelji. Ali Emily zaboravlja da ničiji život nije savršen i da ništa nije kakvim se čini.
Roman je zanimljiv, a dvostruka perspektiva lijepo prati Rose i Emily do tančine nijansirajući njihove likove. Naročito je dobro napisan lik Emily. Toliko dobro da vam se ona kao osoba sigurno neće svidjeti. Emily je tip osobe koja se poput parazita nalijepi na nekoga i iskoristi ga uz minimalne moralne dvojbe. Njena opsjednutost Rose ide toliko daleko da joj odlazi na sahranu, žarko želi dobiti Rosein posao što na koncu i uspijeva, a kad sve to uspije, nije joj strana zamisao da bi mogla zamijeniti Rose kao supruga Cianu i majka Jacku.
To prelaženje preko leševa (doslovno i figurativno) toliko je degutantno da vam je Emily na trenutke odbojna. Čak i kad progleda i shvati u što se uvalila, nemate velike simpatije prema njoj. Uglavnom je dobila što je i zaslužila.
Istina je da Emily ima niz poniženja u prošlosti i očito nedovoljnu čvrstinu i samopouzdanje, ali postupci kojima očajnički želi postati netko uistinu su jadni.
Stil pisanja romana mi se svidio. Svidjela mi se i ideja. Osobe koje su doživjele poniženja i traume u prošlosti teško mogu pronaći mentalnu ravnotežu i često teže imati u životu ono što imaju drugi. Knjiga to jako lijepo potencira. Jedino što mi se nije svidjelo jest glavna junakinja, odnosno njezin lik.
Samo mi je bio potreban netko tko će me razumjeti. Netko tko zna što znači izgubiti nekoga i zauvijek se promijeniti. Netko nalik na mene. str. 146.
O autorici:
Prvu knjigu “Rainy Days & Tuesdays” Claire Allan napisala je za svoj trideseti rođendan, da bi već iduće godine (2007.,) odmah po objavljivanju, postala književnom senzacijom među ljubiteljima chick lita. U deset godina, koliko je bila vjerna tom žanru, objavila je osam romana. Veliki preokret dogodio se 2018. kada je odlučila početi pisati psihološke trilere. Zvala se Rose njezin je prvi psihološki triler, a do sada ih je objavila pet. Allan trenutno radi na televizijskoj adaptaciji svojeg romana iz 2020. godine “The Liar’s Daughter” i završava novi triler “The Kindling” koji bi se uskoro trebao naći na policama brojnih knjižara.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
