Vrata su se otvorila i ona je strašno kriknula kad je ugledala vuka. No, tada se morala smijati. To uopće nije bio pravi vuk, to je bio tata, koji se preodjenuo u vuka! Kako je bilo lijepo što je samo ona dijelila tu tajnu s tatom. Ali i glupo, jer se poslije nije sjećala ničega. To je zaista bilo tužno. (str. 62.)
Zao vuk
Istražiteljica Pia Kirchhoff upravo je promaknuta u glavnu kriminalističku inspektoricu.
Odlazi na proslavu mature i tamo susreće svoju staru prijateljicu Emmu, trudnu do zuba. Ugodno druženje i prisjećanje na stare dane prekida, dakako, Pijin mobitel.
-Kako je prošla proslava godišnjice? – … -Ah, proslava godišnjice. Pia je na to potpuno zaboravila. Žene koje se smiju i pričaju na terasi vile Borgins pod tamnim zvjezdanim nebom činile su joj se kao bezazlena igra za horor koji se zove stvarnost. A u toj stvarnosti umrla je jedna mlada djevojka. (str. 57.)
U rijeci je pronađeno tijelo mlade djevojke koja je, prema tragovima, bila teško fizički i seksualno zlostavljana.
U isto vrijeme, slavna tv-novinarka Hanna Herzmann brutalno je ozlijeđena u napadu dvojice maskiranih muškaraca. Ima li taj okrutni napad veze sa, blago rečeno, škakljivom pričom na kojoj je radila?
Pia i njezin šef Oliver von Bodenstein shvaćaju da su ta dva naoko nepovezana slučaja itekako povezana. I ne samo to, slučaj je teži, gori, podliji i strašniji od svega na čemu su dosad radili.
Kakvi su to morali biti monstrumi sposobni za tako zvjersku okrutnost? Više od dvadeset godina Bodenstein se bavio ubojicama i nikad nije mogao dokučiti što čovjeka navodi na to da ubije drugog čovjeka. (str. 208.)
Zlo je ušlo u sve pore društva i svi su umiješani.
Pia i Oliver moraju se izboriti za istinu. Istinu koju moćnici žele sakriti. I za koju su spremni mučiti, silovati, ubiti… Sve, samo da se ne sazna.
Zao vuk – šesti slučaj istražitelja Pie i Olivera
Zao vuk posljednji je kod nas objavljen slučaj istražitelja Pie i Olivera. I moram priznati, meni najdraži. Premda je bucmast i broji gotovo 500 stranica, vrlo sam ga brzo pročitala jer je slučaj takav da mami na čitanje. Već sam pisala o sposobnosti ove spisateljice da svako poglavlje završi rečenicom koja onda tjera na novo poglavlje i tako uvijek i opet iznova. Tu je vrlinu zadržala i u romanu Zao vuk te ju još začinila i likovima za koje gotovo do samoga kraja ne znamo jesu li pozitivci ili negativci.
Bilo mu je jasno što to znači ako je ono, što je upravo čuo, bila istina. To je nedvojbeno nešto najgore što se moglo dogoditi. Noćna mora počinje iznova. (str. 201.)
Zao vuk usmjeren je više na Piju nego na Olivera, koji je svoj dio kolača pobrao u prethodnim romanima. Od sporednih likova iz prethodnih dijelova serijala tu su grubi Behnke te kriminalistička savjetnica Nicola Engel. I njihovi će životi biti itekako dotaknuti radnjom ovog romana – nekome dobro, nekome loše.
Isplivat će stare, duboko zakopane i brižno čuvane tajne.
Iako se svaki nastavak serijala o Piji i Oliveru može čitati zasebno, savjetujem ipak čitanje po redu (u popisu sam navela redoslijed) jer tako najlakše i najpotpunije pratimo razvoj likova i odnosa među njima.
Još nešto o slučaju
Iz uvodnog citata pretpostavljam da vam je jasno čime se roman bavi. Ipak, kako vam ne bih spoilala, neću govoriti konkretno o slučaju, već ću samo reći da su pojedini dijelovi romana poprilično brutalni i šokantni. Svi su likovi dobro okarakterizirani, toliko da neke doslovno vidimo pred očima i idu nam na živce. Ima puno likova i svaki od njih nosi neku svoju priču, svoju tajnu. Svatko je na neki način umiješan. Svi su mali djelić slike koja je na kraju odvratna, ali čini uzbudljiv slučaj. Inače ne volim puno likova jer onda teško pratim radnju i međusobne odnose. Isprva sam i u romanu Zao vuk bila malo zbunjena, ali vrlo je brzo sve sjelo na mjesto.
Jako mi se sviđa što su situacije, iako užasne, itekako realne. I nažalost, vjerujem da svega ovoga ima i među nama. Možda ne u ovolikoj mjeri, ali ipak…
Nebo se zarumenilo na istoku, ubrzo će izaći sunce kao što to čini milijardama godina svakoga jutra, bez obzira na tragedije koje se događaju u svijetu. (str. 474.)
Pročitala sam sve gore navedene naslove i od srca vam ih preporučujem. Ako volite prave kriminalističke romane – s ovim serijalom nećete pogriješiti. Ono što mi je dodatni plus jest to da je radnja svakog romana drugačija. Autori se uglavnom drže uvijek istih zločina, manje ili više krvavih, i ako pratimo opuse istih autora, onda nam nakon nekog vremena radnja postane predvidljiva, a negativac očekivan. U romanima Nele Neuhaus to nam se neće dogoditi jer svaki roman prati drugačiji zločin. Imamo tu ubojstvo u zoološkom vrtu, nacističke zločine, ekološke zločine, pedofilski lanac… Naravno, u svakom je romanu pokretač radnje ubojstvo, ali fabula se uvijek raspliće u drugom mjeru i time sam stvarno oduševljena.
Kad sam čitala prva tri romana nisam imala blog pa nema ni njihovih recenzija, ali moje mišljenje o romanima Snjeguljica mora umrijeti i Tko sije vjetar možete pročitati klikom na njihove naslove u popisu.
Riječ „zajedništvo“ ne postoji kada je riječ o njegovoj majci. … S jedne su strane njih dvoje, a s druge ja. Dolaze u paru. (str. 118.)
Druga žena
Kad Emily upozna Adama, njezinoj sreći nema kraja. On je naprosto savršen, a ona je toliko zaljubljena, naprosto očarana njime i već vidi sretnu budućnost – brak, kućicu u cvijeću, djecu i ono slavno „živjeli su sretno do kraja života“.
Imala sam osjećaj da smo oduvijek zajedno, a ipak mi je ono početno uzbuđenje izazvano njegovom prisutnošću još uvijek kolalo tijelom, čineći da svako živčano vlakno u njemu bridi. Poželjela sam da taj osjećaj nikada ne prestane. (str. 28.)
Ipak, pred Emily je jedna prepreka. Čim upozna Adamovu majku Pammie, naoko skromnu, ugodnu, nježnu udovicu, Emily instinktivno osjeća da joj se ne sviđa i da, blago rečeno, neće biti najbolje prijateljice. Pammie čini sve što je u njezinoj moći kako bi razdvojila Emily i Adama, a ovaj kao da je slijep na sve njezine mane i smicalice.
-Reci mi, kakva je? – priupitala sam. … -Ništa drukčija od bilo koje majke, rekao bih. Miroljubiva domaćica, krajnje odana i požrtvovna kada su njezina djeca u pitanju. Nadam se da joj njezinu odanost vraćam istom mjerom. Ne trpim prigovore na njezin račun. Dobra je osoba. (str. 39.-40.)
Emily i Adam uskoro se zaručuju i čini se da njihovoj sreći nema kraja, no ako se Pammie pita, ne trebaju se pretjerano radovati jer do vjenčanja neće doći. Služeći se najprepredenijim trikovima kojima se majka može poslužiti, Pammie čini sve da zagorča život budućoj snahi.
A Emily je prisiljena šutjeti jer zna da joj Adam neće povjerovati ni riječ.
Kad svekrvini postupci preliju čašu strpljenja, snaha odlučuje uzvratiti udarac.
Igra mačke i miša
Druga žena zabavno je i napeto štivo koje će vas već od prve stranice tjerati na čitanje. Premda je roman pun psiholoških igrica koje se i čitatelju uvuku u glavu, ne bih ga baš okarakterizirala kao psihološki triler, ali nije ni daleko od toga. Budući da stvarno volim romane ovog tipa, klaustrofobične i pomalo jezive, a opet lagane i šarmantne, pročitala sam ga u svega dva popodneva. Sve mi se sviđa, a najviše izvrsno opisane sitnice koje buduća svekrva čini budućoj snahi – uvredljive dovoljno da je povrijede, a opet dvojbene dovoljno da se mogu objasniti na sasvim nevin, racionalan način. I to je ono u čemu sam najviše uživala! Sva ta odvratna podbadanja, aluzije na ovo ili ono, suptilne uvrede… Pammie nam se uskoro čini kao najgora svekrva na svijetu! Prava manipulatorica, toliko vješta da je nitko ne može pročitati. Osim Emily. I nas čitatelja.
A onda, tu je i Adam. Otpočetka mi se nije svidio, mada ga Emily vidi isključivo kao savršenog muškarca. Nisam htjela nikakve tajne među nama, no što sam mu trebala reći? – Mislim da bi tvoja mati mogla biti osvetoljubiva kuja? – Riječi bi zazvučale suludo, uostalom, kakve sam mu dokaze mogla podastrijeti u prilog svoje tvrdnje? … Ne, bilo kakvo mišljenje koje bi njegovu majku prikazalo kao poremećenu osobu, morat će ostati neizrečeno, barem zasad. (str. 83.)
Majci vjeruje u potpunosti jer za svaku Emilyinu riječ Pammie ima bolje, razumnije objašnjenje. Na kraju, čini se da je luda snaha, a ne svekrva. Čak i Emily počinje sumnjati u samu sebe, svoje osjećaje i zapažanja. Možda joj se čini?
Možda je stvar ipak bila u meni. Možda Pammie uopće nije bila problem. Što ako je stvar u meni? Ili čak i gore od toga, što ako me Pammie uspjela uvjeriti da je problem u meni? (str. 355.)
Snaha i svekrva – arhetip neprijateljica
Odnos snahe i svekrve kao iskonskih neprijateljica golica maštu svakome tko voli kvalitetan sukob. Druga žena nije prvi roman koji se bavi tom tematikom, a svakako nije ni zadnji. Ako se sjećate, na blogu ste već mogli pročitati i recenziju romana Svekrvaautorice Sally Hepworth koji mi se također veoma svidio. I dok je Svekrva obiteljska drama, Druga žena koketira sa psihološkim trilerom, i to veoma uspješno. Osjećaj klaustrofobije i nekog maglovitog straha koji se javlja u čitatelja najjača je karika ovog romana. Način na koji se svekrva poigrava snahinim umom i doživljajem stvarnosti maestralno je prikazan i baš me dotaknuo jer sam se potpuno suživjela sa sirotom Emily kojoj rijetki vjeruju. Na trenutke ona ne vjeruje ni samoj sebi jer kako je moguće da je Pammie sa svima tako ljubazna, pristojna i fina, a s Emily joj rastu rogovi?
Tu je i kraj… Ooooo, kraj je udarac samo takav. Iako sam znala da nije sve takvo kakvim se na prvi pogled čini (naravno), finale dolazi naglo i meni neočekivano! Možda je taj kraj ostao malčice nedorečen i vjerujem da će čitatelji s njim imati najviše problema, meni je skroz u redu i funkcionira, čak me i veseli.
Što se tiče preporuke – definitivno pročitati! Druga žena neće vas umoriti, ali će zaokupiti vašu pažnju, dobro vas iživcirati, zabaviti i ostati vam u sjećanju.
Ostali romani ove autorice:
Sandie Jones slobodna je novinarka, a Druga žena njezin je roman prvijenac.
Ova protekla, 2021. godina, bila je bremenita po mnogo čemu. Teško da ćemo je se sjećati po putovanjima, izlascima i druženjima. Ali ono što je sigurno, sjećat ćemo je se po pročitanim knjigama. Ideja je bila da napravimo odabir najboljih romana u 2021. godini. Naš je popis isprva bio oko trideset, pa dvadeset, da bismo se, na kraju, jedva zaustavile na dvanaest. Dvanaest vrhunskih romana! Preporučujemo ih vama, dragi naši pratitelji, za čitanje, komentiranje i procjenu. Nama su svi odreda bili izvrsni. Uživajte!
Eva García Sáenz de Urturi: Šutnja bijeloga grada
Dva gola tijela, muško i žensko. S rukom utješno položenom na obrazu onog drugog. Uvijek u povijesno važnom dijelu Vitorije. Tako je bilo prije dvadeset godina, kada je za okrutna ubojstva optužen mladi arhitekt, lokalna zvijezda u usponu, miljenik ne samo žena nego i cijelog gradića. Uhitio ga je nitko drugi nego njegov vlastiti brat – ne samo brat nego i blizanac. Isti je slučaj i danas. Dva tijela, muško i žensko… Slučaj rješava briljantni inspektor profiler Unai López de Ayala zvan Kraken…
Premda sam pročitala mnoštvo kritika koje na sva usta hvale roman Šutnja bijeloga grada, nisam očekivala remek-djelo u malom. Ritualna ubojstva prožeta mitologijom, atmosfera nadnaravnog pomiješana s baskijskim legendama i ubojica toliko lud da je gotovo normalan – sve to čini ovaj roman djelom koje ne smijete zaobići! Proteklu, 2021. godinu, definitivno ću pamtiti po ovom brutalnom, izvrsnom romanu!
Okosnica radnje je lov za nacističkom zločinkom, Lorelei Vogt, koju zovu Lovkinja, izuzetno inteligentnom ženom koja je, počinivši užasne zločine za vrijeme Drugog svjetskog rata u Njemačkoj i Poljskoj, prebjegla u Ameriku, gdje joj se gubi svaki trag.
Trojac iz ureda za traženje ratnih zločinaca, britanski novinar Ian Graham, Nina Borisovna Markova, Ruskinja, ratna vojna pilotkinja, i mladi Tony Rodomovsky, vozač i istražitelj, na tragu su lovkinji Lorelei Vogt. Ali, Lorelai sada ima novi identitet, novu obitelj i novu državu.
Ovo je priča o hrabrim ljudima koji nisu odustali od toga da osvete svoje bližnje i koji se bore da ubojstva i zvjerstva koja su počinjena za vrijeme Drugog svjetskog rata dođu u ruke pravdi i budu procesuirani. Priča je tužna, ali veličanstvena. Na kraju se osjećate ispunjeni i svjesni da ovakve i slične borbe još i danas traju…
Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna
2017. je godina. U jeku #metoo pokreta, kad žrtve pronalaze svoj glas i za zlostavljanje optužuju sve više i više moćnih muškaraca, kada je oko javnosti ponovo usmjereno u traženje pravde, kada se lome koplja oko toga može li se zlostavljanje prijaviti prekasno, jedan je profesor jedne privatne škole optužen za zlostavljanje učenice. Ta vijest, koja u medijima i na društvenim mrežama zauzima golem prostor, mladu Vanessu baca natrag u srednjoškolske dane. Vanessa je išla baš u tu privatnu školu. Slušala je predavanja baš kod tog profesora. A onda naprasno otišla…
Ovaj roman nije sličan ičemu što ste do sada pročitali. On propitkuje sve ono što smo sigurni da znamo. Tko je žrtva? Kako se žrtva ponaša? Kako se ponaša predator? Čija je, naposljetku, krivnja? Volim romane koji me izbace s tračnica, a Vanessa moja crna definitivno je jedan od njih.
Søren Sveistrup: Čovjek od kestena
Čovjek od kestena vrhunski je triler koji vas zaokuplja, koji obožavate i koji vas istovremeno plaši. Inteligentan um serijskog ubojice koji je uvijek za jedan korak brži od istražitelja i atmosfera straha, jeze i nelagode koja vam ne da da mirno spavate čitajući ovu knjigu, pogotovo ako imate djecu, svrstava ovaj roman u sam vrh kriminalističkih romana objavljenih u posljednjih godinu-dvije. Iako prvijenac i po autorovim riječima dugo pisana, ova knjiga spada uz bok nedavno objavljenih djela najboljih skandinavskih autora.
Ubojica je brutalan, žrtve su unakažene i jasno je da se radi o velikom bijesu ili mržnji. Uz svaku sljedeću žrtvu, istražitelji pronalaze čovječuljka od kestena na kojem su otisci ubijene djevojke.
Igra izuzetno inteligentnog, ali ozbiljno poremećenog serijskog ubojice, s dvoje istražitelja, mlade Naie Thulin i otpadnika Marka Hessa uz atmosferu nelagode, adrenalinski će vas držati sve do kraja romana.
Ana Johns: Žena u bijelom kimonu
Unaprijed dogovoren brak sedamnaestogodišnje Naoko Nakamure njezinoj će obitelji osigurati dobar položaj u njihovoj tradicionalnoj japanskoj zajednici. Najbolja partija za Naoko po izboru njezinih roditelja je Satoshi Tanako, čiji je otac glavni klijent Naokina oca. Ali, Naoko je zaljubljena u američkog mornara Hajimea, kako ga ona zove. Uda li se za njega, nanijet će veliku sramotu svojoj obitelji i uzdrmati trgovačke i političke veze njezinog oca. Naoko se odlučuje za Hajimea i za ljubav.
Zabranjena ljubav između mlade Japanke i američkog mornara u vremenu nakon Drugog svjetskog rata ispričana je u knjizi Žena u bijelom kimonu bez lažne patetike i bez zauzimanja strana.
Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, radnja je zasnovana na stvarnim događajima. Preporučam ovu knjigu svima kojima je ljubav smisao, razlog i vodilja života.
Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew
Gospođica Pettigrew opet je ostala bez posla. Ona je guvernanta i to, prema vlastitom priznanju, ne baš jako dobra. Dolazi u zavod za zapošljavanje gdje je zabunom šalju na adresu gospođice LaFosse. I ta se zabuna pretvara u najsretniji trenutak života i veliki, ma najveći dan u životu gospođice Pettigrew. Upoznaje luckastu, prekrasnu, predivnu gospođicu LaFosse, glumicu i pjevačicu u noćnom klubu. Dvije različite žene postaju najbolje prijateljice i stvaraju čudesnu priču! Ako ćete ikad pročitati neku knjigu prema mojoj preporuci – neka to bude Veliki dan gospođice Pettigrew!
Ne postoje riječi kojima bih vam dovoljno žarko preporučila ovaj roman! Toliko je simpatičan, šašav, a ozbiljan, duhovit i nježan u isto vrijeme! Kad sam otvorila prvu stranicu, nisam znala što očekivati, no od prve rečenice, priča vas uvlači u sebe! U gospođicu Pettigrew zaljubit ćete se odmah! Pročitate ovo divno štivo, nećete požaliti!
Ashley Audrain: Sumnja
Ovu tešku priču o majčinstvu priča nam Blythe, no priča ne počinje u sadašnjosti. Blythe se vraća u prošlost, u dane kada je tek upoznala svog supruga Foxa i kada se činilo da je cijeli njen život savršen. Nakon udaje za Foxa, Blythe želi biti što bolja, želi biti savršena – za njega. Kad on poželi dijete, da bi ga usrećila, i ona poželi dijete. I rađa Violet. Majka uviđa da s njezinom kćerkicom nešto nije u redu, no nitko joj ne vjeruje.
Svako toliko, pojavi se roman koji tematizira majčinstvo s ove ili one strane i gotovo uvijek postane hit. Provokativna je to tema o kojoj svi imaju mišljenje. Odnos majke i djeteta, ljubav koja bi trebala biti bezuvjetna, savršeno majčinstvo kojim nas bombardiraju s naslovnica…Uzimajući u ruke roman Sumnja, nisam očekivala pročitati nešto ovoliko dojmljivo, brutalno, strašno i izvrsno u isti tren!
Ane Riel: Smola
Ako ste mislili da nekoga volite najviše na svijetu i nema toga što ne biste učinili za njega, pročitajte Smolu, šokantan, izuzetno dirljiv, ali opet na svoj način jeziv roman. Želja da se zaštite najmiliji duboko je ukorijenjena u svima nama, ali kada to rade ljudi narušene osobnosti, neprilagođeni i malo je reći nekonvencionalni, onda nastaje kaos.
Tata je na badnje jutro ubio baku, saopćila nam je Liv odmah na početku knjige. I to je rekla smireno i hladno, bez emocija. Tko je Liv? Je li ta djevojčica čudovište? Ne, ona je neobična šestogodišnjakinja koja živi u vrlo posebnim i krajnje destruktivnim životnim uvjetima. Nitko se od mještana nije zapitao kako živi izolirana obitelj na njihovom otoku. A bilo je naznaka da se tamo događaju čudne stvari. Smolaje duboko šokantan i uznemirujući roman koji vrijedi pročitati i još dugo razmišljati nakon pročitanog.
Teško mi je ovu knjigu svrstati u bilo koju kategoriju. Najbliže što bih rekla da je to obiteljska drama s elementima horora. Preporuka: Ovu knjigu jednostavno morate pročitati!
Knjigu pričaju usporedno dva lika. Tridesetogodišnja Yu-jeong i dvadesetsedmogodišnji Yun-su. Prvi susret Yu-jeong i Yun-sua događa se u zatvoru gdje Yu-jeong dolazi u posjet zatvorenicima koji su osuđeni na smrtnu kaznu zbog izrazito teških ubojstava. Na volontiranje u zatvoru nagovara je njezina rođakinja, teta Monica. Yu-jeong dolazi u posjet Yun-suu nevoljko, pitajući se zašto dolazi osuđenom ubojici koji sasvim sigurno zaslužuje smrtnu kaznu. Yun-su je loš čovjek, Yun-su je ubojica, ali Yu-jeong na taj posjet gleda kao na zadatak. Kao nešto što je obećala samoj sebi.
Susreti Yu-jeong i Yun-sua mijenjaju jednog i drugog. Čine ih boljim ljudima. Čak i ljude oko njih čine boljima. Raspon osjećaja kroz koje prolaze oba lika varira od ljutnje, mržnje, inata, depresije i crnila, do razmišljanja, preispitivanja i kontemplacije.
Nakon pročitane knjige uistinu razvijamo uvjerenje kako je život svet. To ne smijemo nikad zaboraviti.
Colleen Hoover: Verity
Spisateljica Lowen dobiva nevjerojatnu ponudu za posao – bit će koautorica slavnoj Verity Crawford koja je nastradala u prometnoj nesreći. Spletom okolnosti, Lowen se useljava u dom Crawfordovih kako bi pregledala Verityn kaotični ured i u njemu potražila bilješke i skice za nastavak serijala. No, ono što Lowen tamo pronalazi nadilazi granice zdravog razuma… Čini se da je Verity pisala autobiografiju, djelo toliko strašno i jezivo da ga nikad nikome nije mislila pokazati.
Roman Verity progutala sam u jedan dan i uživala sam u svakoj stranici! Jeziva, gotovo gotička atmosfera uvlači vas od samog početka, a groteskni događaji u koje je teško povjerovati nižu se jedan za drugim. Ovo je jedan od onih romana u kojem je sve stvarno, a ništa nije. Naprosto ne znate u što vjerovati… I iako će iskusni čitatelj psiholoških trilera odmah pogoditi da nije sve baš onako kako nam je servirano, rasplet je nevjerojatniji od svih naših pogađanja!
Stephanie Scott: U ime ljubavi
U Japanu cvjeta neobična industrija wakaresaseya – jedan supružnik unajmi osobu da zavede drugog i tako stekne prednost u brakorazvodnoj parnici. Sato svojoj supruzi Rini čini baš to. Unajmljuje Kaitara da zavede Rinu i njezin preljub ovjekovječi fotografijama koje bi na sudu bile od iznimne važnosti za dobivanje skrbništva nad sedmogodišnjom kćerkicom Sumiko. No Sato ne računa na jedno – Rina i Kaitaro odmah se zaljubljuju. A onda je Rina ubijena. Kai je optužen i zatvoren. Sumiko odrasta s djedom, nesvjesna velike tajne koja obavija majčinu smrt.
Iako sam isprva pomalo oklijevala s čitanjem ovog romana, mogu reći da sam, na kraju, potpuno oduševljena! U ime ljubavi nije roman za kakvim bih inače posegnula jer nije niti triler niti krimić niti klasičan ljubić. Ali – vjerovali ili ne – on je sve to! U ime ljubavi prelijepo je napisana atmosferična priča koja će vas zarobiti. Ne samo potresnom, a opet predivnom fabulom koja itekako djeluje na čitateljeve emocije, već i riječima brižljivo spojenima u magične rečenice koje vas vode u samo srce Japana.
Marina Vujčić: Pedeset cigareta za Elenu
Izvrstan roman autorice Marine Vujčić, Pedeset cigareta za Elenu, duboko me se dojmio. Majstorski napisan, s atmosferom neizvjesnosti, očekivanja i traženja smisla, roman je to koji priča o tome kako slučajne sitnice kojih najčešće nismo ni svjesni mogu utjecati na živote drugih i nas samih. U knjizi pratimo četiri osobnosti, dva muškarca i dvije žene, svatko sa svojim životnim dilemama. Knjiga u kojoj je vrlo malo dijaloga ne samo da nije dosadna, već drži našu punu pažnju cijelo vrijeme čitanja.
Pročitala sam knjigu u jednom dahu. Nakon čitanja protrnete i postavljate sami sebi masu pitanja. Da smo nekad nešto drugačije odlučili, u kojem bi smjeru išao naš život? Da smo presjekli i ne činili kompromise, bismo li sada bili sretniji? Nakon čitanja, prepoznajete se u mnogim situacijama. Knjiga je nostalgična, melankolična i krajnje dirljiva. Kad je pročitate, osjećate tisuću emocija. Cijela se fabula događa u samo 24 sata, a vama se čini da je prošao ne jedan, već stotinu života. Ogromna preporuka!
2021. – 12 romana, a moglo je…
Ako vam se svidio ovaj naš odabir, bit ćemo jako sretne. Naravno da je to samo djeličak prebogate književne scene iz 2021. godine. Ostalo je još jako puno izvrsnih, nepročitanih knjiga. Nadamo se da ćemo njih uloviti u 2022. godini. Za dobru knjigu ionako nije važno kada je napisana, ni kada je tiskana, već kada je pročitana. Veselimo se novim čitateljskim izazovima zajedno s vama!
Gdje kupiti navedene romane:
Znanje: Lovkinja, Vanessa moja crna, Veliki dan gospođice Pettigrew (izdavač je Sonatina, ali nema webshop), Smola, U ime ljubavi, Sumnja (izdavač je Profil, ali nema webshop)
Fraktura: Šutnja bijeloga grada, Pedeset cigareta za Elenu
Farma leševa Westerley, kako joj i samo ime kaže, nije za one slabijeg želuca. Donirani su leševi tamo u raznim stadijima raspadanja, u različitim prirodnim okruženjima, a znanstvenici te istraživačke ustanove proučavaju utjecaj vremena, okoliša, kukaca i sličnog na sam čin raspadanja tijela.
Detektivka istražiteljica Kim Stone i njezin tim tamo dolaze za nagradu – jer su uspjeli raskrinkati još jedan lanac prostitucije i trgovine ljudima. No, učenje prilično brzo pada u vodu kad Kim pronalazi tijelo – leš koji definitivno nije doniran. Mlada je djevojka ubijena brutalnim premlaćivanjem i ostavljena tamo, u Westerleyu. Ima li boljeg mjesta za odbacivanje trupla od farme leševa?
Bila je to potpuno odjevena žena lica pretvorena u kašu, okrenuta prema plavome nebu. Stotine su joj muha zujale nad krvavim licem. (str. 34.)
Kim Stone odmah se baca na rješavanje slučaja. Pritisak postaje još veći kada je pronađena i nova žrtva – na istom mjestu. Kim je sada sigurna da mjesto nije tek tako odabrano i da tu ima neki trag koji im promiče.
U isto vrijeme, Stone je primorana ostvariti neku vrstu dogovora s omraženom novinarkom Tracy Frost. Detektivkin je dio pozabaviti se starim neriješenim ubojstvom neimenovanog muškaraca pronađenog odrezanih šaka.
Stari su slučajevi bili izvor frustracije svakom policajcu. Mučili bi vas poput razgovora koji je završio prije nego što ste uspjeli reći svoje. Zavukao bi vam se u podsvijest i ostao tamo sve dok ga ne riješite. Ako biste imali sreće. (str. 31.)
Oboružana čeličnom voljom i upornošću, detektivka Stone baca se na istragu čak dvaju zločina.
A onda nestaje i Tracy Frost. Budući da se ubojica brzo rješava svojih žrtava, vremena na Tracy sve je manje.
Kim i njezin tim svjesni su da rješenje slučaja moraju tražiti u prošlosti.
Ono što će otkriti utjecat će na sve aktere – i policajce i zločince.
Što ima nova s Kim Stone
Novi slučaj detektivke istražiteljice Stone donosi nam i neke nove crtice iz njene prošlosti, ali i sadašnjosti.
Već znamo da je odrasla po udomiteljskim obiteljima, a napokon saznajemo i zašto se vratila u sustav, a imala je udomitelje koje je voljela i koji su voljeli nju.
Kim nam se otkriva kao snažna žena, obilježena traumama iz kojih proizlazi izbjegavanje dubljih veza s ljudima. No, tu je njezin tim, ponajprije Bryant, koji i u ovom nastavku ostaje njezin najbolji prijatelj. Sancho Pansa njezinom Don Quijoteu.
-Čujem vas – odgovorio je Bryant pjevno. -Molim? – upitala je. -Promjena u vašem glasu. Vrlo jasna. … Promjena kad slučaj više nije slučaj nego osobni zadatak. … Svaki slučaj započnete sa željom zadovoljiti pravdu. Naposlijetku i neizbježno motivacija vam se promijeni kad bolje upoznate žrtve… Nije više pravda ono što vas tjera pronaći ubojicu. … Sad je osobno. – (str. 279.)
Kim svakom slučaju pristupa na osobnoj razini. Vezuje se za žrtve i uporna je u traženju pravde. Tako je i u romanu Pravi se mrtva. Kim i njezin tim neće stati dok ubojicu ne privedu pravdi.
Grozila se anonimnosti kod svojih žrtava. Za života je svaka od njih imala ime, osobnost, prošlost… strahove i nade. Svaka je za života imala odnose s drugima, ostavljala dojam na druge. … Svaka je žrtva ostavila za sobom nekakav trag, negdje. (str. 45.)
A iz prethodnih nastavaka znamo da to nije tako lako kako na prvi pogled izgleda.
Pravi se mrtva – četvrti slučaj
Pravi se mrtva krimić je koji se čita u jednom dahu! Poglavlja su kratka, jednostavna i brza, a svako završi mamcem pa čitamo sljedeće i sljedeće i tako dok ne progutamo cijelu knjigu! Izmjenjuju se čas prošlost, čas sadašnjost što radnju čini dinamičnom, napetom i veoma zanimljivom. Tjera nas da saznamo što je bilo dalje!
Ovaj mi je nastavak zapravo najmanje drag, ali to ne znači da je išta slabiji od prethodnika. Jednostavno, više bih voljela da su slučajevi na kojima radi detektivkin tim malo detaljnije razrađeni – ovako su mi oba prezentirana prilično suhoparno.
Svidio mi se ubojica, no i on mi je nekako površno opisan. Mislim da bismo imali bolji doživljaj te psihoze da joj je pridano malo više pažnje.
Eto, to mi je jedina zamjerka. Sve ostalo je veoma dobro. Užurbanost koja obilježava atmosferu romana pa se i mi čitatelji uživljavamo u lov za ubojicom. U određenim poglavljima javlja se osjećaj da nešto nije u redu, a ne možemo proniknuti što – to mi je isto jedan od pluseva.
Moje su pretpostavke na kraju bile točne (shvatila sam što nije bilo u redu), ali roman je toliko brzog ritma da ne stignete pomisliti – Aha, znala/znao sam! Prihvatite to rješenje kao nešto što ste napola riješili vi, a napola Kim.
Sve u svemu, volim Marsonsicu i jako se radujem novim nastavcima, a negdje sam uhvatila informaciju da će ih biti, ako me sjećanje služi, 28!
P.S. ovo se ne tiče radnje, ali reći ću (opet) da u sinopsisu na stražnjoj korici knjige ima potpuno netočna informacija o radnji i to me baš naljutilo!
Klik na naslov Izgubljene djevojčice dovest će vas na našu recenziju tog romana, a naći ćete i moj savjetić vezan za redoslijed čitanja te intervju jednog portala s Angelom Marsons.
Pronađen– otmica koja je promijenila život sretne obitelji
Što je noćna mora svakog roditelja? Na to pitanje svaki bi roditelj odgovorio isto: Strah da se nešto ne dogodi djetetu. Pronađen je odličan roman koji nije klasičan krimić već se zapravo radi o obiteljskoj drami. Jedanaestogodišnjak Evan nestaje nakon treninga s autobusnog stajališta. Gubi mu se svaki trag. Ni napori roditelja ni policije nisu urodili plodom. Nitko nije uočio malenog dječaka.
Kad su svi već izgubili svaku nadu da će naći dječaka, Evan je pronađen sretnom slučajnošću. Ali Evan nije više isti..
Do devetnaest sati oboje već pomalo paničare.. U dvadeset satu zovu policiju. Dok policija njihovu prijavu shvati ozbiljno, već su dvadeset tri sata.. A dotad je Evan već u zaista groznom položaju. Str. 13.
Evan
Nakon što je pronađen, Evan je potpuno drugo dijete. Ozbiljan, bez veselja, pun strahova i nijem. Evan odbija govoriti o svojim otmičarima i svemu što mu se dogodilo. Ni roditelji, ni policija pa čak ni psihologinja koja radi s traumatiziranom djecom nisu ga nagnali da progovori. Očajni roditelji šalju ga na selo k djedu i baki ne bi li se uz promjenu prebivališta oporavio u prirodi. Proces oporavka je dug i mučan. Strahote koje je Evan proživio ne može nitko ni pojmiti. Nakon dugo vremena, uz djedovu i bakinu pomoć, Evan počinje odgovarati na pitanja kratkim rečenicama i vrlo šturo. Njegov mali svijet toliko je poljuljan da su roditelji zabrinuti za Evanov oporavak.
Ako bilo što kažem, doznati će moja mama. I moj tata. Onda će znati što se dogodilo. I moj djed. str. 246.
Inspektorica Naylor
Policijski tim predvodi inspektorica Neylor. Potraga kreće od trenutka kada Evan i prijatelj napuštaju trening i odlaze prema kućama do trenutka kada je na benzinskoj postaji uočen sumnjiv auto kojem je u prtljažniku bio Evan. Kako su se otmičari brzo udaljili, policiji je ostalo samo djelomičan trag vezan za vrstu automobila i opise otmičara. Policija tapka na mjestu, Evan ne progovara, a nakon što nestaje još jedno dijete započinje utrka s vremenom. Ključno je da Evan progovori i kaže čega se sve sjeća o mjestu na kojem je bio zatočen.
Obitelj
Evanova obitelj je uzdrmana. Nakon dječakove otmice nekad skladna obitelj prestaje funkcionirati. Majka Claire, nekad naočita žena puna energije, pada u depresiju, zapušta sebe i kuću, uza sve češće konzumiranje alkohola. Otac sve više izbiva iz kuće ne mogavši gledati nemoćnu suprugu. Dok Claire čak sumnja da je suprug našao ljubavnicu, suprug bježi od kuće zakopavši se u poslu kako ne bi mislio na gubitak Evana. Brak im se počinje raspadati. Ni nakon što se Evan vrati nije bolje. Njihova najbolja odluka bila je da pošalju Evana djedu i baki na selo. Iako teško bolesni, Evanovi baka i djed svojom toplinom i blagošću razbijaju zatvorenu ljušturu malog dječaka.
Dojam o djelu
Knjiga počinje obećavajuće i počnete je brzo čitati očekujući da će se dogoditi neki preokret ili rasplet koji će vam biti jasan. Ali toga zapravo nema. Prolaze sati, dani i tjedni, no Evanu nema ni traga. Policija tapka u mraku i vrlo polako pronalazi male poveznice. Na trenutke vam se čini da je roman umrtvljen i da se radnja sporo događa. Ali to je tako i u životu. Svijet pedofilskih seksualnih predatora vrlo je lukav i sofisticiran. To su zločini koje ni vrhunski istražitelji ne uspijevaju otkriti tako brzo. Žrtve se ne znaju boriti za sebe, najčešće šute i ne progovaraju jer se radi o djeci. Njihove traume su preteške i najčešće traju čitav život.
Najbolji mi je u knjizi zapravo psihološki profil samog Evana. Autorica je izvrsno prenijela tugu, šok, zbunjenost i traumu samog dječaka. Jednako tako, dobro je donijela prikaz obitelji koju je ovaj događaj iz korijena uzdrmao i koja se skoro raspala.
Knjiga je to koja daje nadu da će svi ovakvi grozni zločini biti otkriveni, procesuirani i najstrože kažnjeni. Knjiga je to koja kazuje da je ljubav emocija koja drži na okupu čitavu obitelj bez obzira na strašna iskušenja koja život donosi. I koja daje nadu. Hvala autorici na tome.
Četvorica ni po čemu upečatljivih muškaraca, koji naizgled nemaju ništa zajedničko… ništa ih ne povezuje, osim pedofilije… str. 320.
O autoru:
Pronađen je prvi roman autorice Erin Kinsley objavljen u Hrvatskoj u prijevodu Maje Opačić. Uz njega, napisala je još dva kriminalistička romana – Innocent i Hidden. Svi njezini romani naišli su na odlične kritike struke i oduševljenja čitatelja. Među brojnim nominacijama za najbolji kriminalistički roman, najviše se ističe ona za nagradu Desmond Elliott.
Godina je 1964. Dvadeset trogodišnja Katy dane u dosadnom gradiću Bexhillu krati maštanjem o životu u Londonu, obavljanjem kućanskih poslova i promatranjem kuće s druge strane ulice.
Rob, njen mlađi brat, tvrdio je da voli gurati nos u tuđe stvari i da stalno prati tko dolazi i odlazi, da je očarana time. Katy je to nijekala, ali si je morala priznati da ju mami tajnovitost one kuće prekoputa. (str. 7.)
U njoj živi lijepa i misteriozna Gloria, a Katynu znatiželju, osim Glorije, bude i žene koje tamo dolaze u svako doba dana i noći, uvijek istim crnim automobilom, dovozi ih uvijek ista vozačica.
Što se to događa s druge strane ulice?
Tada plane veliki požar i kuća s druge strane ulice pretvorena je u pepeo.
Uskoro policija otkriva i dva spaljena tijela.
Za palež je optužen Katyn voljeni otac i, nekako, svi dokazi ukazuju baš na njega.
Odlučna dokazati očevu nevinost, Katy se upetlja u nešto puno veće nego što je isprva mislila.
Čini se da je Gloria bila žena s puno tajni.
No, tajni ne manjka ni u Katynoj obitelji.
Kako ulazi sve dublje u Glorijinu prošlost i približava se pravom palikući, Katy dovodi svoj život u veliku opasnost.
Što se događa s Katyne, a što s druge strane ulice
Nije tajna da u malim gradićima svatko više gleda tuđa, nego svoja posla. Tako se i Katy više bavila kućom preko puta nego svojom. Situaciju u svojoj obitelji šutke je prihvatila, istodobno uporno želeći proniknuti u tajne koje krije kuća s druge strane ulice.
Uskoro Katy saznaje da se Gloria bavila zaštitom žena od nasilnih muževa.
Ovaj dio romana najviše mi se svidio jer progovara o temi koja je teška i danas, a kamoli ne u šezdesetima. Čitajući, dobivamo uvid u dinamiku obiteljskog nasilja. Pratimo ga iz perspektive zlostavljanje žene, samog zlostavljača, čak i njihove djece.
Sve je iskaljivao na njoj. U početku bi se postidio što ju je udario, ali je uskoro shvatio da mu to smanjuje napetost koja bi mu se preko dana nakupila. Nije mu bilo teško naći razloga da ju udari: kasnila je s večerom ili mu košulja nije bila savršeno ispeglana. (str. 126.)
Osluškujemo riječi socijalnih radnica koje se bave slučajevima u kojima žene, teško ozlijeđene, završe u bolnici. Pratimo misli žena koje su se odlučile udružiti i pomoći ostalima, onima koje su zlostavljane i žele pobjeći, ali naprosto nemaju kud.
Veoma lako možemo usporediti situaciju iz šezdesetih sa situacijom danas – još uvijek se policija nerado miješa u „obiteljske stvari“. Još uvijek žene teško odlaze od nasilnih muževa. Još uvijek, nažalost, najviše ispaštaju djeca. Začarani krug nasilja. Nasilje uvijek rađa nasilje.
Problem je izrazito težak. Ne postoji neka formalna organizacija kojoj se mogu obratiti, a policija na to gleda kao na „obiteljsku“ stvar, izvan njihovog okvira djelovanja. Čak i ako uhapse muža i optuže ga za napad, on se vrati kući za nekoliko sati i obično iskali na svojoj ženi. A budući da je teško napustiti muža i započeti novi život, posebno ženama s djecom, veliki dio njih se naposljetku vrati kući. (str. 176.)
Velika očekivanja
Moram priznati, od ovog sam romana očekivala više. Čini mi se da sam pročitala nekoliko stvarno pozitivnih recenzija pa su mi porasla očekivanja.
Za početak, ovo nikako nije triler. Ovo je obiteljska drama. S jedne strane, fokus joj je na obiteljskom nasilju, (ne)mogućnostima s kojima se žene suočavaju kad napokon napuste zlostavljače te način na koji društvo gleda žene koje uspiju otići.
S druge strane, naglasak je na Katynoj obitelji, odnosom njenih članova te njihovim tajnama koje je iznutra grizu i uvelike narušavaju sklad.
Sama priča nije loša – sviđa mi se ideja koja vodi radnju – što se to događa u kućama naših susjeda? Kakve tajne kriju? Na koliko života utječu? Jesu li dobri ili loši ljudi?
No najveća zamjerka, po mom mišljenju, ide stilu pisanja. Roman je napisan monotono, uglavnom pripovijedanjem. I to pripovijedanje nije dinamično ni napeto, iako je moglo biti budući da priča ima potencijal. Rečenice su dosadnjikave te se samo nabraja što se događa. Slično kao kad moji osmaši pišu zadaćnicu: Gledala je kroz prozor pa je vidjela auto. Iz auta je izašla žena. Žena je ušla u kuhinju-bla-bla-bla. Ne volim kad se događaji samo slažu jedan na drugi, bez neke uzročno-posljedične veze. Nigdje živosti, nigdje dubine. Doduše, svjesna sam da je život najčešće skup nabacanih događaja, ali takvo nešto ne želim u knjigama.
I likovi su opisani pomalo površno. Naravno, možda nije do likova već do problema sa stilom pisanja koje sam navela. Likovi djeluju nekako plošno, ravno, neživo. Malo su sretni pa nisu. Malo su ljuti pa nisu. Nekako, nisu mi bili vjerodostojni.
Eto, nadam se da vas moja recenzija nije odvratila od čitanja romana S druge strane ulice. Možda se vama stvarno svidi. Dajte mu šansu.
Ostali naslovi ove autorice:
Premda je Lesley Pearse autorica ogromnog broja romana, kod nas je zasad preveden samo S druge strane ulice.
Maggie je četrnaestogodišnjakinja iz Quebeca gdje se, sredinom dvadesetog stoljeća Englezi i Francuzi tek toleriraju. Baš kao i njezini roditelji, otac Englez, a majka Francuskinja. Maggie oduvijek više naginje ocu, staloženim, mirnom i autoritativnom prodavaču sjemenja. Mašta kako će ona jednoga dana preuzeti prodavaonicu i biti jednako poštovana kao i njezin otac.
Zaljubljena je u susjeda Gabriela, Francuza – ali zna da je to ljubav koju njezin otac nikada ne bi dopustio.
Ipak, dvije godine kasnije, Maggie je trudna. Kod tetke i tetka, skrivena od dugih jezika sugrađana, rađa djevojčicu kojoj daje ime Elodie. Prisiljena je odreći je se i dati na posvajanje.
Osjećaji nailaze u valovima. Velika tuga, olakšanje, sram, grižnja savjesti. Mogla je bila zadržati to djetešce. Nije ona neporočna. A sada će njezina kćerkica biti bačena u svijet posve sama. Odrastat će bez spona i nepotpuna. Obje će. (str. 95.)
No malena Elodie ne završi kod posvojitelja nego u siromašnom sirotištu, gdje se za djecu brinu redovnice.
Elodie je siroče, a Tata joj je objasnila kako to znači da nema majku ni oca. Kada ju je Elodie jednom upitala zašto nema, ona joj je posve jasno rekla: – Živiš u domu za neželjene djevojčice zato što si rođena u grijehu i tvoja majka te nije mogla zadržati. (str. 100.)
Godine prolaze. Donesen je zakon kojim su, radi veće zarade, sva sirotišta pretvorena u psihijatrijske bolnice. Elodie, baš poput ostalih siročića diljem Quebeca, biva proglašena umobolnom. U bolnici u koju je premještena, a koju vodi okrutna sestra Ignatia, Elodie je svakodnevno i na sve načine zlostavljana.
Za to vrijeme, Maggie se udaje za bankara kojeg njezin otac odobrava. Pokušava se pomiriti s činjenicom da nikada više neće vidjeti svoju malu djevojčicu, ali smjer u kojem je život gura diktira nešto sasvim drugačije.
A onda ponovo susreće Gabriela…
Maggie
Otkad zna za sebe, Maggie žudi za očevim odobravanjem. Premda itekako svjesna da ni on nije bezgrešan, voljna je zažmiriti na sve njegove mane.
I s majkom ima kompliciran odnos koji će se razvijati, mijenjati i rasti do kraja romana.
Kada se odriče djeteta, ne može razlučiti čini li to jer je roditelji tjeraju, jer ni njima ni sebi ne smije ukaljati obraz, ili ipak zato što jednim dijelom sebe zna da je dati dijete ono za nju najbolje.
Tu se opet postavlja pitanje – je li to „najbolje“ najbolje za nju – ili za njezine roditelje, za život koji joj je otac odredio i smjer kojim ju neprekidno upućuje.
Pokušava ne razmišljati previše o putu kojim nije pošla – putu koji vodi k Gabrielu i majčinstvu. Imala je mnogo vremena pomiriti se sa svojom odlukom. Nije to bio romantičan izbor, već mnogo praktičnije od toga. Na trenutak je nazrela budućnost supruge siromašnoga farmera, šesnaestogodišnju majku zaglavljenu kod kuće u onoj kolibi, kako se deblja i postaje ogorčena, baš kao njezina majka. … to nije bio nikakav život. (str. 90.)
Maggie odrasta u ženu koja se svim silama trudi biti sretna, ali nikako joj ne ide. Osjeća se nepotpunom i sve češće misli o svojoj izgubljenoj kćerkici.
Elodie
Kad u dobi od sedamnaest godina Elodie iziđe iz umobolnice, nije spremna za vanjski život. Nakon godina teškog fizičkog rada, zlostavljanja i zanemarivanja, ona je oštećena mlada žena nespremna suočiti se sa životom.
…možda tragično djetinjstvo nikada ne može biti nadvladano, poput dječje paralize. Zauvijek ostavlja osobu osakaćenom. (str. 41.)
Neuka je i zatvorena, a mali komadić sreće kojeg putem ugrabi ostavi je još zbunjeniju nego što je bila. Elodie se ne uspijeva nositi s izazovima vanjskoga svijeta jer cijeli život osjeća da joj nešto nedostaje. Baš poput svoje majke – i ona je nepotpuna.
Dom za neželjene djevojčice – teška priča temeljena na istini
Joanna Goodman nije izmislila ovu priču. Likovi, dakako, nisu postojali, ali srž priče je istinita. Za vrijeme kvebeškog premijera Duplessisa (1944.-1959.) sirotišta su doista pretvarana u umobolnice i to radi novca! Više se plaćalo za njegu psihičkih bolesnika nego brigu o djeci. Krivotvoreni su i uništavani kartoni djece, djeca su zanemarivana i zlostavljanja, a u sve je bila upetljana i politika i Crkva.
Da vas ne zamaram cijelom pričom, na linku je stranica s detaljnijim informacijama, ako vas zanima. Stranica je na engleskom jeziku, a za one koji nisu vični engleskom, Google prevoditelj odradi stvarno dobar posao.
Sada kad znamo da Dom za neželjene djevojčice ima uporište u stvarnom životu, priča nam se čini još tužnijom i težom. Žanrovski, roman je kombinacija povijesnog romana i obiteljske drame. Priča je dirljiva i emotivna, ali veoma dinamična jer se stalno nešto događa. Kompliciran odnos majke i kćeri jako je dobro opisan, tužan, iskren, shvatljiv i neshvatljiv odjednom.
Glasovi koji nam se obraćaju su ženski – Maggie i Elodie, i veoma mi se svidjelo kako se njihove životne priče, iako razdvojene, duboko prožimaju.
Jedina stvar koja mi se u romanu nije svidjela jest naivnost Maggieine priče. Neki su mi dijelovi bili apsolutno neuvjerljivi i romantičarski prikazani. Neću reći o čemu je riječ, prepoznat ćete te dijelove dok budete čitali.
Budući da ovo nije ni krimić ni triler, nema cliffhangera koji nas vuku na čitanje. Ipak, Dom za neželjene djevojčice ima nešto drugo. Ima nadu. Nadu da će Maggie uspjeti pronaći kćer koje se davno odrekla. Nadu da će Elodie izaći iz doma. Nadu da će se Maggie i Gabriel pomiriti. Nadu u sretan kraj.
No, može li ovakva priča doista imati sretan kraj?
I što bi, po vašem mišljenju, bio sretan kraj za majku i dijete, razdvojene više od dvadeset godina?
Ostali naslovi ove autorice:
Joanna Goodman autorica je pet romana, a kod nas je, dosad, preveden samo Dom za neželjene djevojčice.
Zanimljivi intervju s autoricom, u kojem otkriva zanimljivosti o romanu Dom za neželjene djevojčice, možete pročitati ovdje.
Mlade žene koje su prisiljene odreći se svoje djece, domovi za neudane majke i domovi za djecu te zlostavljanja koja se tamo događaju česta se tema u književnosti. Zanima li vas ta ili slična tematika, tu su naše recenzije romana Djevojka iz pisma Emily Gunnis i S našim blagoslovomautorice Jo Spain.
Koliko volite svoju kćer? Izmjerite to u funtama. Zdrava konkurencija izvuče najbolje iz ljudi. Par koji da veću ponudu ponovo će vidjeti kćer. Par koji izgubi neće. To su pravila i neće se mijenjati. Javit ću vam se. I nemojte se zavaravati. Jedno će dijete umrijeti. (str. 155.)
Izgubljene djevojčice
Otete su dvije djevojčice. Najbolje prijateljice. Njihovim je roditeljima poslana jeziva poruka. Jedna od majki izričito traži da se slučaj dade detektivki inspektorici Kim Stone.
Kim se ukočila. To je ime obitavalo u njezinoj prošlosti, mjestu koje je rijetko posjećivala. -Stone, vaš izraz lica kaže mi da zapravo poznajete tu ženu. (str. 19.)
Ponavlja se slučaj otprije godinu dana, kada je jedna djevojčica vraćena roditeljima, a druga nikada nije pronađena.
Kim oko sebe okuplja svoj vjerni tim, u kojem je i Bryant, njezin najbolji i jedini prijatelj.
Timu se pridružuju stručnjakinja za bihevioristiku Alison i stručnjak pregovarač Matt.
-Čvrstog sam uvjerenja da je dobra istraga mješavina promatranja, dedukcije i znanja. -Aha, pristup Sherlocka Holmesa. -Pa, ne baš, jer on nije stvarna osoba. Ali u neke stvari može se biti siguran. Svaki počinitelj ima motiv. Razni počinitelji mogu se ponašati na slične načine zbog potpuno različitih razloga. Ljudsko ponašanje razvija se kao jedinstven odgovor na okruženje i biologiju. (str. 153.)
Malo je reći da Kim njima nije oduševljena, ali napravit će sve i prihvatiti sve kako bi pronašla dvije nestale djevojčice. Žive.
Detektivka inspektorica Kim Stone
Kim se okrenula i otišla. Prisjetila se stare izreke da ako ne možeš reći ništa lijepo, a ti se makni prije negoli kažeš nešto jako krivo. Ili tako nešto. Nije bila sigurna kako točno glasi jer se nikada nije služila njome. (str. 114.)
Kim Stone imali smo priliku upoznati u prethodnim romanima Angele Marsons, Nijemi vrisak i Izopačene igre. Ona je veoma zatvorena žena, nesklona puštati ljude u svoj život i zbližavati se s njima. Naizgled hladna i distancirana od svih, Kim je progonjena i obilježena svojom teškom prošlošću koju ni na trenutak ne zaboravlja. Odrasla u udomiteljskim obiteljima, Kim je prošla puno toga i vidjela onu najgoru stranu ljudi. Ono pozitivno što je detektivka inspektorica izvukla iz svojih trauma jesu upornost i mentalna snaga, izvrsno poznavanje ljudi i nadljudski napori koje koristi kako bi riješila slučaj. Čak i kad posumnja u sebe, nepatvorena i stalna odanost njezina tima vraća joj vjeru nadu u pozitivan ishod slučaja.
-Naći ćemo ih, znate – rekao je Bryant zagledan naprijed. -Kako možeš biti tako siguran? -Jer nećete odustati dok ih ne nađemo. Kim se nije mogla oduprijeti smiješku koji joj je zatezao usne. Eto. Jednostavna istina koja je rastjerala sve sumnje. (str. 292.)
Kim rijetkima vjeruje, ali pripadnici njezina tima ušli su među te rijetke. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se razvijati Alison i Matt, novi članovi tima. Kim ih zasad još uvijek poštuje, ali ne prihvaća, no ostaje nam čekati nove nastavke i vidjeti hoće li se što promijeniti. Slutim i nadam se da hoće. ?
Već je odlučila da joj nije drag. Bilo je u njemu nekakve hladne odvojenosti od emocija koja joj je stvarala napetost. Tijekom razgovora nije ni jednom promijenio izraz lica. Nije joj bio drag i nije mu vjerovala… (str. 224.)
Izgubljene djevojčice – dojam
Kao i prethodni romani ove autorice, i Izgubljene djevojčice su me oduševile! Roman je izvrstan, pravi punokrvni krimić! Uživala sam u svakom koraku detektivke inspektorice Kim Stone i njezinog tima! Neki su nam krivci od početka bili poznati, no neki se otkrivaju tek na posljednjim stranicama i moram reći da sam ostala poprilično iznenađena.
Ovaj je roman iz još jednog razloga bio taman po mom guštu, ali neću vam reći koji je to razlog. Otkrijte sami – bit će vam jasno čim zatvorite posljednju stranicu.
Već po običaju, u sjeni glavnog, velikog slučaja naš tim istražuje i jedan manji, pozadinski slučaj koji je podjednako uzbudljiv i napet te nam puno toga otkriva o Kim i članovima njezina tima.
Sama Kim Stone lik je koji nije toliko rijedak u književnosti- neprilagođenih glavnih junakinja već je toliko da mi je osvježenje naići na jednu koja nema privatnih, obiteljskih problema niti trauma iz djetinjstva. Sjetimo se Lisbeth Salander iz trilogije Millenium ili Mile Vasquez, junakinje koju donosi Donato Carrisi. No, Kim je junakinja koja vam se zavuče pod kožu. Toliko se trudi držati ljude dalje od sebe da uopće ne shvaća koliko ih zapravo privlači, koliko im je stalo do nje te koliko joj vjeruju i stoje uz nju.
Sve u svemu, ovo je još jedan uspješan, uzbudljiv i nepredvidiv kriminalistički roman prepun napetosti, pomalo brutalnih scena i emotivnih epizoda koje ćete pročitati u jednom dahu!
Budući da slučajevi nisu povezani, mogu se čitati proizvoljnim redoslijedom. Naravno, moj je savjet čitanje gore navedenim redom jer se tako bolje upoznaju likovi, a i reference na prethodne slučajeve jasnije su ako se romani čitaju od prvog prema posljednjem.
Intervju s Angelom Marsons, objavljen na portalu Večernjeg lista povodom hrvatskog izdanja romana Izgubljene djevojčice, možete pronaći ovdje.
A kada ljudi kažu da bi stvari zakopane u prošlosti tamo trebale i ostati, zapravo žele reći da se ne žele suočiti s njima. Užasava ih razorna snaga kojom tajne često znaju uništiti živote. Međutim, i skrivanje tajni jednako vas lako može uništiti iznutra. (prolog)
Posljednje što mi je rekla
Nicola bdije uz svoju voljenu baku Betty jer je baka na samrti.
Zadnjim dahom, Betty povjeri unuci kako se u kutu dvorišta nalaze dječica.
Isprva, Nicola misli da da su to besmislice umiruće žene, no nešto u njoj kopka je i ne da joj zaboraviti te jezive bakine riječi.
Je li doista moguće da se u vrtu nalaze zakopana djeca?
… jer mi se, s prvim tupim zvukom udarca zemlje o drvo koji sam začula, u glavi rodila pomisao koja je nastavila odjekivati prazninom mojeg uma; pomisao da ne ukapaju samo bakino tijelo nego da s njom odlaze i sve tajne njezina života. (str. 51.)
Na njezinu nesreću, Nicolina kćerkica, igrajući se baš u dijelu dvorišta koje je spomenula baka, pronalazi koščicu. I premda se Nicola uvjerava da je kost životinjska, protivno majčinim željama ipak alarmira policiju koja je, nakon analize, obavještava da je kost ljudska. Kost dojenčeta stara između pedeset i sedamdeset godina.
Što se to dogodilo u bakinoj kući prije toliko godina?
Čija su djeca?
I kako su se našla zakopana u vrtu, pod kipovima razigranih vila?
-Počinjem uviđati – odgovorila sam – da je problem kod prekapanja nečijeg života upravo to što nikad ne znaš što ćeš iskopati. (str. 104.)
Nicola je uporna u otkrivanju obiteljske tajne, iako joj to ne donosi ništa dobra.
Majka ju odbacuje, starija kći odbija razgovarati s njom, a počinje dobivati i prijeteće poruke.
Netko me pokušavao prisiliti da prestanem kopati, a ipak, jedini ljudi na koje je ovo imalo ikakvog utjecaja bili su članovi moje obitelji. Osim ako se ne varam, osim ako ne postoji još netko, netko tko nije dio obitelji, netko s tajnom za koju ne želi da izađe na vidjelo. (str. 143.)
Kakve tajne krije Nicolina obitelj?
Je li možda bolje da neke tajne nikada ne izađu na vidjelo?
Posljednje što mi je rekla – obiteljska drama koja se čita bez daha
Nakon određenog perioda, evo napokon romana koji mi se stvarno svidio!
Uvijek volim čitati o obiteljskim tajnama, o brižljivo skrivanoj prošlosti i ljudima koji su više od onoga što se čini na prvi pogled.
Posljednje što mi je rekla obiteljska je psihološka drama s elementima kriminalističkog romana i priča je to u kojoj ćete uživati.
… prstima druge ruke i dalje dodirujući poruku u svojem džepu te osluškujući divlje udaranje svojeg srca dok su mi pred očima još uvijek igrale riječi s papira, ispisane crnim markerom: „Tajne će ti uništiti obitelj. Prestani. Smjesta.“ (str. 142.)
Klupko se počinje razmotavati kad baka na samrti unuci šapne strašne riječi: Dječica su u vrtu…
I iako joj svi govore da ne istražuje obiteljsku prošlost jer će joj donijeti samo zlo, unuka Nicola uporna je u otkrivanju tajne jer vjeruje da je to zapravo bila bakina posljednja želja.
Ono najbolje u ovom romanu jest to što, čitajući, otkrivamo da je bakina tajna nešto sasvim sporedno. Puno važnija otkrića vrebaju sa stranica ovog romana i to je razlog zbog kojeg je ne možemo ispustiti iz ruku!
Priču nam pripovijeda više pripovjedača što joj daje na misteriji (jer ne shvaćamo tko nam zapravo govori) i dinamici. Isprepliću se sadašnjost, prošlost i stara ljubavna pisma upućena baki Betty.
U sadašnjosti govori Nicola, tužna zbog bakine smrt, iznenađena snagom i utjecajem tajni koje odjednom počinju isplivavati oko njezine obitelji, prestrašena prijetećim porukama koje joj upućuje netko anoniman, ali opasan.
Prošlost nam priča neimenovana djevojka za koju slutimo tko je, ali ne znamo to sa sigurnošću do samoga kraja.
Ljubavna pisma baki Betty potpisana su, no muškarci su manje važni likovi romana Posljednje što mi je rekla. U neku ruku, oni su pokretači radnje, ali vrlo brzo odlaze s pozornice i ostaju samo žene.
Četiri generacije žena jedne obitelji
Počevši s bakom Betty, preko otuđene majke Irene i kćeri Nicole do unučice Ruby, gotovo svaka od njih ima tajnu koju pažljivo, uporno skriva i problem koji iz te tajne proizlazi.
Ne želim otkrivati puno toga kako biste mogli potpuno uživati u radnji, ali reći ću vam da ništa nije onako kako vam se čini. I baš kad pomislite da ste shvatili zaplet, spisateljica vas vodi u sasvim drugom smjeru.
Osim što je napet, roman Posljednje što mi je rekla jako je dirljiv. Nećemo se povezati s likovima, a razumjet ćemo ih. Njihovi će nam postupci postati jasni tek kada zatvorimo korice i kada nam malo sjedne potresna situacija u kojoj su se likovi našli.
Svaki ženski lik nosi neki križ – neku tajnu koja grize i peče iznutra.
Tajnu žele sačuvati pod svaku cijenu, no moramo se zapitati, isplati li se?
Može li se dobro živjeti čuvajući tajnu?
Može li se mirno spavati?
I kada tajna napokon pronađe svoj put u svijet, hoće li nas ona doista upropastiti?
Ili možda spasiti?
Pouka je to koju će ove žene, a i mi skupa s njima, itekako naučiti.
Tajne su teške.
Lome.
Uništavaju.
A kada prestanu biti tajne, gube svoju snagu.
I mi naposljetku mi, čuvarice tajni, postajemo slobodne.
Ostali naslovi ove autorice:
Igra skrivača
Posljednje što mi je rekla
Prije koju godinu čitala sam roman Igra skrivača i ostao mi je u dobrom sjećanju. I on je, kao i Posljednje što mi je rekla, mješavina kriminalističkog romana i obiteljske, psihološke drame. Govori o majci koja je zatvorila oči u igri skrivača i dok je izbrojila do sto, njezina četverogodišnja kćerkica je nestala.
On dolazi četvrtkom. To je moj dan. Ja sam Četvrtak. (str. 9.)
Supruge
Četvrtak je, u najmanju ruku, u neobičnoj bračnoj situaciji. Njezin suprug Seth je, osim njome, oženjen još dvjema ženama, Ponedjeljak i Utorak.
I Četvrtak je relativno zadovoljna svojom situacijom. Seth je čovjek pun ljubavi, a ona ga voli više od svega. No, kao da je nešto počinje kopkati…
Jutra su teška. U normalnom braku probudiš se pored osobe, potvrdiš svoju vrijednost njihovim uspavanim tijelom. … Ja nemam tu utjehu normalnosti… Setha se ne može osjetiti u vlaknima ovog doma i većinu vremena to me rastužuje. Jedva da je tu, a onda ode u krevet drugoj, dok se moj hladi. (str. 21.)
Četvrtak ne poznaje druge supruge niti zna išta o njima.
Sve do jednom.
Četvrtak nešto saznaje i ne može odoljeti znatiželji. Kopa sve dublje i dublje. No ono što saznaje, uopće joj se ne svidi.
Takve su žene, zar ne? Uvijek razmišljaju jedne o drugima, znatiželja i inat slijevaju se u malene lokve osjećaja. Malo dobroga to donosi; ako previše razmišljaš, sve ćeš zabrljati. (str. 9.)
Čini se da čak trostruko sretni suprug Seth nije onakav kakav je Četvrtak mislila da jest.
Zašto sam tražila Sethove ostale supruge? Sve sam upropastila. Ali zbog koga?, upitam samu sebe. Zbog sebe same ili zbog Setha? … Raspadam se, kopam po svom braku kao po krasti. (str. 112.)
Mračne tajne izlaze na vidjelo.
Znaju li prekrasna mlada Ponedjeljak i tajnovita karijeristica Utorak jedna za drugu?
Što skrivaju svi članovi ovog ljubavnog četverokuta?
I zašto nam se čini da nikome ne možemo vjerovati?
Supruge – uvrnuti psihološki triler
Roman Supruge dobio je same pozitivne, čak oduševljene recenzije i jedva sam čekala početi čitati. No, čini se da je meni doletio u krivom trenutku. Najprije, čitala sam ga nekoliko dana, a za ovako dinamičan roman to je previše. Supruge naprosto traže da ih se pročita u dan-dva!
Zatim, sve te najave o šokantnosti i uvrnutosti…
Vidite, otkad znam za sebe bavim se knjigama – za zabavu, za život, u slobodno vrijeme. Nema te knjige koja mene više može šokirati. Neke me pozitivno iznenade, kao na primjer Klub istražitelja ubojstava četvrtkom, ali vjerujte, rijetko me koja šokira.
A što je još gore, kad mi se na naslovnicu odmah stavi da je „najšokantnija“ – moj mozak smisli milijun i jednu šokantnost i jedna od njih, najčešće, bude pogodak.
Tako da… Nisam se šokirala, čak ni iznenadila. Možda sam se malo razbjesnila, ali ne mogu vam reci zašto jer ne želim spoilati…
Ono što mi se svidjelo jest taj neobični zaplet, rijetke su knjige koje se bave poligamijom, makar onom sporazumnom.
Nitko ne mora znati. Ne moraš se odreći nečega što voliš samo zato što drugi ljudi to ne odobravaju. (str. 23.)
No, dakako, ni ovaj psihološki triler nije ono što se na prvi pogled čini pa očekujte neočekivano. Bit će to veseli miks svega i svačega i neće vam biti dosadno.
Iako sam pretpostavila o čemu se radi, ne uzimam to samom romanu za zlo. Ako čitate isključivo za zabavu, pretpostavljam da će vam se svidjeti. Priča je uglavnom dobro ispričana i stvarno se puno toga događa. Kad jednom počnete, željet ćete ga progutati od prve do posljednje stranice. No, ako stvarno puno čitate i bavite se knjigama, ovo će biti tek jedan mlačkasti triler koji ne da vas neće oduševiti, nego ćete ga za koji dan zaboraviti.
O muškarcima i ženama
Najjači adut romana Supruge definitivno je jedna fina nijansa cinizma koja polako počinje izvirati iz naše isprva pokorne stepfordske supruge Četvrtak. Suočena s mogućnom muževom izdajom, ona sve više sumnja u njegove riječi, propitkuje ih i polako počinje uočavati nelogičnosti u njegovu ponašanju.
To je mana svih muškaraca; očekuju da ćete zauvijek ostati iste, pouzdane krave, ali žene se čitav život mijenjaju. Naša promjena može vam ili ići u korist ili vam biti na štetu, ovisno o tome kako se odnosite prema nama. (str. 149.)
Seth je neobičan svat. Doduše, kaže moj muž, svatko tko se odluči imati više od jedne žene nije sav svoj. Takvu nam vibru odašilje i Seth. Nešto nam se kod njega ne sviđa, čak i kad se čini da je naprosto savršen. A onda još i ovo:
Sve vas volim jednako, ali svaku na svoj način. (str. 27.)
Daj, molim te…
Sviđa mi se što je ovo priča u kojoj žena preuzima uzde svog života, odbija poslušati „svete“ riječi supruga i pokuša učiniti nešto što bi je ako ne usrećilo, onda barem smirilo.
-Žene znaju biti vrlo lukave, ako znaš na što mislim. … Ali da, ako obratiš pažnju na televiziju i filmove, žene su prikazane kao vrlo nepovjerljiva bića. …
-Pa, ništa me ne bi iznenadilo kada su one u pitanju. (str. 95.)
Smeta mi sam kraj romana. Nije mi iznenađujući, nije mi pravedan i nije mi logičan.
Valjda je zato toliko „šokantan“.
Što se tiče preporuke, naravno da preporučujem čitanje.
Roman je čitak i pitak, stranice se okreću same od sebe, a ako tražite psihološki triler koji će vas prikovati uza se, a da opet nije pretežak i kompliciran, ovo je roman za vas.
Idealno je štivo za plažu i izazvat će reakciju.
A možda vas i šokira, zašto ne?
Ženin najveći neprijatelj nada je da je sve umislila. Da je ona ta koja je luda, a ne okolnosti njezina života. (str. 281.)
Ostali naslovi ove autorice:
Tarryn Fisher objavila je nekoliko ljubavnih romana (koji kod nas nisu prevedeni), a Supruge su njezin prvi triler. Bolja polovicatakođer je triler, objavljen 2024.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
