Nakladnik: Mozaik, 2025.
Naslovnica knjige Maslac: ©Mozaik
Prevela Kamelija Kauzlarić
Maslac je neobična knjiga koja se naizgled, samo naizgled, čini kao oda maslacu. Jer maslac se spominje doslovno gotovo na svakoj stranici romana. Tolika je količina maslaca u ovoj knjizi da jednostavno osjećate da maslac ne možete ni pogledati bar mjesec dana. Ali, šalu na stranu, knjiga je to zapravo o nečemu puno ozbiljnijem. Više u dojmu.
Optužena
Punašna Manako Kajii, neutaživa gurmanka i zavodnica, čeka suđenje za navodna ubojstva nekoliko svojih ljubavnika. Iako nema dokaza koji bi ozbiljno teretili Manako Kajii, javnost ju je već osudila. Zainteresiravši se za slučaj, novinarka Rika Machida, koja već dugo nije imala nikakvu ekskluzivu, želi objaviti Kajiinu priču.
Gazila je preko tuđih standarda i sama određivala vlastitu vrijednost. Sama si je dala dopuštenje da je drugi cijene, da je poštuju, da je obasipaju darovima i ljubavlju. str. 27.
Rika
Rika živi tipičnim novinarskim životom. Novinske redakcije pune su muškaraca i u njima su rijetke žene, a trebaju se dva puta više potruditi da bi uspjele, uz stalnu užurbanost i promjenjivo radno vrijeme. Rika živi vrlo skromno, hraneći se gdje stigne bez razmišljanja o svakodnevnim obrocima ili namještenom stanu. Ima dečka, ali ni toj se vezi ne posvećuje emocionalno, kao ni drugim stvarima. I s majkom ima hladan odnos, osobito od smrti oca. Jedina s kojom istinski radosno provodi vrijeme je prijateljica Reiko.
Treba odrediti pravu mjeru za sebe i uživati u njoj. Što je loše u tome da se popuši jedna cigareta nakon jela ili nabaciti par kila, a da okolina ne digne halabuku?
str. 88.
Ispovjedi u zatvoru
Kajii pristaje davati intervjue Riki, ali pod svojim uvjetima. Kajii počinje Riku voditi sve dublje u mračnu igru moći, užitka i krivnje. Tijekom njihova druženja, Rika shvaća da se njezin odnos prema hrani, prijateljima, obitelji i općenito životu počinje mijenjati.
Dojam o djelu Maslac
Knjiga Maslac ozbiljno kritizira japanski ideal ljepote koji je vrlo prihvaćen i u suvremenom zapadnom svijetu. To je ideal i imperativ mršavosti. Ovdje se ne radi o tome da se potiče vitkost radi osobnog zdravlja, već se isključivo ocjenjuje izgled čovjeka na osnovu standarda koje je postavilo društvo (koje potiče minimalno konzumiranje hrane) kako bi se tijelo uklopilo u očekivani mainstream.
Sve što odskače od toga, čak i osobe s nekoliko kilograma viška, kritizirane su i okolina ih oštro uvjetuje “da se srede”.
Rezultat tog svjetonazora jest mišljenje da je hrana nešto čemu se ne treba posebno posvećivati niti, ne daj Bože, uživati. Kad se neutaživa gurmanka Manako Kajii pobuni protiv tog stava uživajući u hrani koju sprema za sebe i svoje ljubavnike, javnost je zgrožena. Prvo zbog toga jer je Kajii “negledljivo” debela, a drugo – što su njezini obroci u kojima je maslac glavni hit naišli na opće oduševljenje svih njezinih muškaraca.
Druženjem s Manako Kajii Rika polagano mijenja svoj odnos prema hrani, a nakon što se i sama udebljala nekoliko kilograma mijenja mišljenje o ljudima oko sebe, čak se i odnos s majkom koji je bio dosta hladan postepeno mijenja.
Iako je odnos prema hrani lajt-motiv ovog romana, ovo je priča o usamljenim ljudima. To su ljudi koji nemaju prijatelje, minimalno se druže i ne stvaraju sigurne male otočiće samo njima važnih ljudi. Izgubljeni u velikim gradovima, gradskoj vrevi i svakodnevnim poslovima, ne stvaraju prijateljstva, ne druže se, ne dijele dobre i loše stvari u životu, ne smiju se zajedno, ne plaču niti zajedno uživaju u hrani.
Kada Rika to jednom osvijesti, sve se u njezinu životu mijenja. Iako ju je na kraju Manako Kajii razočarala, Rika joj ništa ne zamjera, shvaćajući da je Kajii hranom i spravljanjem obroka za različite muškarce samo tražila prijateljstvo i ljubav.
Žeđ za hranom u romanu je emocionalna, nije uvjetovana materijalnom situacijom ili teškim načinom života. Dapače, likovi u romanu nemaju egzistencijalnih problema, ali njihova otuđenost i nedostatak bliskosti s drugim ljudima čine ih gladnima dodira, pažnje i emocionalnog pripadanja koji bi ih nahranili više nego bilo koja hrana.
Na ovom svijetu ne postoji ništa tako besmisleno, nepotrebno i intelektualno ponižavajuće kao dijeta. str. 90.
O autorici
Asako Yuzuki rođena je u Tokiju 1981. godine. Za svoju priču Fōgetto mī, Notto burū osvojila je nagradu All Yomimono za nove spisatelje, a priča je objavljena u njezinu prvijencu Shuuten no Anoko 2010. godine. Godine 2015. dobila je nagradu Yamamoto Shūgorō za Nile Perch no Joshikai. Višestruko je nominirana za nagradu Naoki, a njezini su romani prilagođeni za televiziju, radio i film.