Rijetko se dogodi da pisac napiše svoju književnu oporuku ovako kako je to učinio Henning Mankell sa Švedskim gumenim čizmama. Naime, tijekom pisanja romana, Mankell je već bio uzdrman neizlječivom dijagnozom i slutnjom bliskog kraja, što se jako odražava u samom romanu. Mireći se s vlastitom sudbinom i poimanjem konačnosti, Mankell svjesno stavlja točku na proživljeno, uvažavajući činjenicu da je smrt bitan dio životnog ishoda.
Švedske gumene čizme samostalni su nastavak romana Talijanske cipele u kojem je, nakon medicinskog neuspjeha, glavni junak odustao od posla kirurga, a zatim nakon gubitka supruge ohladio odnos s kćerkom i preselio se živjeti na izolirani otok u maloj otočkoj zajednici.
Sad sam bio starac koji se bojao smrti. Zakoračiti preko nevidljive granice bilo je posljednje što mi je preostalo. str. 70.
Zapaljena kuća
Fredrik Welin umirovljeni je liječnik koji se prije nekoliko godina povukao na švedski arhipelag, gdje živi sam na otoku u kući koju je naslijedio od bake i djeda. Jedne noći, probudi se i ustanovi da mu gori kuća. Ne uspjevši spasiti ništa osim golog života, Fredrik zgrabi dvije gumene čizme i kabanicu te napusti plamenu stihiju. Naknadno ustanovi da su obje čizme lijeve i da nema više niti kuće niti uspomena kojima se hranio živeći u njoj.
Istražitelji pronalaze da je požar podmetnut, a u prvi mah sumnja pada na samog Fredrika. Sumnjiče ga da je potpalio vlastitu kuću radi osiguravajuće odštete.
Piroman
Kad plane i druga kuća, mještanima je jasno da je u selu piroman. Sad se već javnost zainteresirala za čudne paljevine pa na otok osim policije dolaze i novinari. Prva od njih je novinarka Lisa Modin koja se, neovisno o tome što je dosta mlađa, svidi Fredriku.
Louise
Fredrik teška srca mora obavijestiti kćer s kojom rijetko komunicira o zapaljenoj kući. Ne zna se što mu je teže, nazvati Louise ili joj saopćiti da je ostala bez ostavštine. O kćeri ne zna ništa, potpuno su otuđeni živeći svatko svoj život. Sumnja da Louise teško živi, a možda se bavi i nečasnim poslovima. Na Fredrikovo iznenađenje, Louise dolazi na otok.
Dojam o djelu Švedske gumene čizme
Roman Švedske gumene čizme intimna je drama o starenju. Oda prolaznosti, refleksija o proživljenoj mladosti, propuštenim prilikama i žal za sretnim trenucima prožima cijelu knjigu. Neki će reći da je knjiga spore radnje i neinteresantna. Radnja se uistinu događa sporo i vrti se oko piromana koji pali kuće na izoliranom otoku. Ali sama srž kriminalističkog romana nije toliko bitna za priču koliko činjenica kako se glavnom liku cijeli život promijenio u jednoj noći. Fredrik ostaje ne samo bez kuće, nego bez egzistencije, što je u njegovim godinama ravno katastrofi.
Ipak, za razliku od većine stanovnika otoka koji su većinom depresivni, bezvoljni, puni defetizma s natruhom konačnosti, kod Frederika prepoznajemo iskru za životom nakon dolaska mlade novinarke. Težnje starijeg čovjeka o mogućoj vezi s mladom novinarkom ne izazivaju sablazan, već žal za propuštenim prilikama u mladosti.
Zbog toga tragični događaj nije kraj, već početak novih odnosa s ljudima. Fredrik gradi nove odnose – sa svojom kćeri, s novinarkom, a zatim i s drugim ljudima na koje se prije uopće nije obazirao.
Nestanak kuće i par rasparenih čizma koje jedine spašava iz vatre zanimljiva su metafora koja ukazuje na kaotični život u prošlosti, pun nezavršenih priča i krivih odluka koje je donosio. Kad je sve to nestalo, glavnom se liku otvorio prostor da neke stvari počne iz početka. Prvenstveno, to je odnos s kćeri.
Skori kraj autora
Knjiga Švedske gumene čizme izaziva proturječne osjećaje. S jedne strane nestrpljivost da se radnja brže događa, a s druge svjesnost da zbog godina glavnog lika brže razmišljanje i djelovanje nije moguće. Starost nosi svoja ograničenja.
Saznanje da je Mankell umirao u trenutku kada je pisao knjigu, čini ovu knjigu osobnom pričom koja vam se može svidjeti ili ne, ali vrlo je nostalgična i tužna.
Čak i ako živiš jednostavnim životom kao ja, ispada da se život uglavnom sastoji od gomilanja hrpetina smeća koje najčešće nema niti značenje niti vrijednost. str. 74.
O autoru:
Henning Mankell jedan je od najpoznatijih švedskih pisaca, poznat po svojim kriminalističkim romanima i liku detektiva Kurta Wallandera. Rođen je 3. veljače 1948. godine u Stockholmu. Njegovi kriminalistički romani, često nazivani skandinavskim noirom, bave se složenim pitanjima pravde, morala i društvenih problema. Na hrvatski su jezik prevedeni mnogi njegovi naslovi, uključujući romane Ubojica bez lica, Na pogrešnom tragu, Ubojstvo na ivanjsku noć, Psi iz Rige, Bijela lavica, Čovjek koji se smiješio, Povratak učitelja plesa, Peta žena i Vatrozid.
Roman Talijanske cipele prvi je nastavak serijala o Fredriku Welinu, koji je Mankell nastavio u svom posljednjem romanu Švedske gumene čizme. Henning Mankell umro je 5. listopada 2015. godine, ostavivši iza sebe bogatu književnu ostavštinu koja nastavlja inspirirati čitatelje diljem svijeta.
Svakim novim romanom Jurica Pavičić dokazuje nam da može više i bolje. Nakon romana Mater Dolorosa, novi roman Žigice željno sam očekivala. Ni ovaj put Pavičić nije razočarao, dapače. Žigice su, kao što je nakladnik istaknuo, istodobno mediteranski noir, obiteljska drama i kronika društva, ali za mene još nešto više.
Za mene (kao i sve one koji su se rodili u drugoj polovini prošlog stoljeća), roman je reminiscencija na dane kada su moji roditelji i apsolutno svi u mojoj okolini živjeli su na isti način.
Srednja radnička klasa ili, što bi rekli, običan narod; poneki zanatlija, majstor i puno uredskih službenika i činovnika (zanimanja u koja su spadali i moji roditelji) živjeli su u takozvanim neboderima. Nekad su te zgrade bile i ležeće, obične peterokatnice, ali mi smo ih besmisleno zvali neboderi. Oni najslabijeg imovinskog stanja, puki proleteri, živjeli su u barakama ili potleušicama izrađenima uz tvornice, kako bi odmah nakon napornog osmosatnog radnog dana iskoračili iz tvornice i ušli u svoje barake.
Upravo o jednom takvom naselju baraka i potleušica, isprela se priča koju Jurica Pavičić tako realistično ocrtava.
Nije se to moralo dogoditi. Ali se dogodilo tog četvrtka u noći. str. 9.
Požar
Trebala je to biti tek mala paljevina na strogo izoliranom području, ali vjetar je naglo promijenio smjer. Iz južnog kišovitog lebića koji je donosio vlažni zrak, naglo je prešlo u jednu od marčanih bura na koju nas svake godine vrijedno upozoravaju pučki meteorolozi. Pospani, noćni, Split probudio se ujutro s pogledom na purpurni, vatrom osvijetljeni Mosor. Požar koji je nosila bura došao je jako blizu kućama u predgrađu.
Tko je jednom potpalio požar, vrlo će vjerovatno to učiniti i drugi put. str. 52.
Na zgarištu
Sve službe, vatrogasci, policija i volonteri izašli su na teren kako bi savladali vatrenu stihiju. I uspjeli su na kraju. Ali osim što je buktinja požderala uzobalnu padinu Mosora, uzela je i jedan ljudski život zbog čega se istraga o požaru pretvara u istragu o ubojstvu. Vatrogasni inspektor Stanko nema dvojbi. Požar je podmetnut. Na zgarištu su pronađene odbačene žigice.
Petar
Mladi je inspektor na zgarištu, nedaleko kuće davno osuđenog piromana. Pobješnjela svjetina zaziva linč, ali Petar je oprezan. Zašto bi netko palio tako blizu svog doma, još k tome mjesto na kojem je desetak napuštenih, beskorisnih baraka, relikt davno propale tvornice, otišle u stečaj.
Petar je znao da u istrazi koji put čovjek mora imati i sreće. A snimka koju je gledao bila je njegov bljesak slučajne, nezaslužene sreće. str. 80.
Mladen
Mladen Božiković zaljubljenik je u planinu. Svaki kamen, travka ili korov na obližnjim brdima poznat mu je kao i vrludave staze kojima se služe planinari. Mnoge od njih je kao aktivni planinar i sam markirao. Planina je njegov bijeg od problema, mjesto gdje odmara dušu i um i meditira. Međutim, danas Mladen nije miran. Na požarištu je stradala i njegova djedovina.
I to taman kada je umrla stara Bosa, posljednja stanovnica ubogih baraka. Ta je zemlja konačno trebala pripasti Mladenu. Tako je zapisano još od djedova. To je njegova, Nikotova zemlja. Zemlja njegovih predaka. A sad je izgorjela i zemlja i barake i slučajna namjernica koja se tu nesretno zatekla.
I to sve zato što je vjetar neplanirano promijenio smjer.
Ništa im-ni posao, ni karijera, ni novci-nije toliko važno kao ono zbog čega su ovdje. Planina. Planina koju je on spalio. str. 244.
Dojam o djelu Žigice
Jurica Pavičić i ovaj put radnju smješta u mediteranski milje Splita i njegove okolice.
Jadranski požari nepoznatih piromana koji se događaju sporadično u ljetnim mjesecima, a posebno onaj katastrofalani iz ljeta 2017. u okolici Splita, začetak je ideje je koja je tinjala u Pavičićevu umu pri pisanju Žigica.
U prvom dijelu romana radi se o klasičnom krimiću, a zatim se u drugom dijelu Pavičić odmiče od klasične policijske istrage i bazira se na istinskoj ljudskoj drami čovjeka koji se spletom okolnosti našao u bezizlaznoj imovinsko-pravnoj situaciji. Imovinski interes stavlja tog čovjeka u ulogu osumnjičenika za golemi požar.
Pavičić, i sam zaljubljenik u prirodu, hodač, šetač, čovjek koji promatra krš, makiju i planinsku golet s divljenjem i obožavanjem, unio je emociju u svaki opožareni djelić Mosora u romanu.
Ta iskonska, duboka ljubav prema prirodi u svakom obliku posebna je vrijednost romana.
Druga vrijednost je sama priča. Naizgled jednostavna. Običan čovjek, neprimjetan, iz funkcionalne obitelji, brižan otac i suprug, donosi dvojbenu moralnu odluku kako bi financijski pomogao svoje bližnje. Rješenje koje izabire neizostavno ga vodi u zločin, ali taj je zločin potpomognut dubokim političkim i uhljebskim strukturama koji u svemu nalaze svoj interes.
I ti ljudi iz sjene, korumpirani i moćni, često se izvuku bez posljedica.
Svjestan je toga i mladi policajac Petar (lik koji ponovno vraća povjerenje u našu policiju). Svjesna je toga i osumnjičenikova supruga koja razumije i uzrok i posljedicu tog suludog čina. Svjestan je toga donekle i osumnjičenikov sin. Ali to su mali ljudi. Oni veliki nevidljivi su. Ali i njih ponekad sustigne ruka pravde.
Roman Žigice respektabilni je hrvatski krimić koji svakako vrijedi pročitati. Potresan i emotivan, sadržajno dojmljiv i vjerodostojan, držat će vašu pažnju cijelo vrijeme čitanja, a još dugo nakon njega razmišljat ćete o institucijama i ljudima koji se nalaze u vrhuški društvene moći u ovoj zemlji.
O autoru
Jurica Pavičić je hrvatski romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar. Literarni ugled stekao je svojim kratkim pričama te trilerima i kriminalističkim romanima u kojima miješa socijalnu analizu s mračnom vizijom ljudske prirode i kompleksnim moralnim situacijama. Dobitnik je više književnih nagrada. Njegov roman Crvena voda (objavljen 2017.) dobio je nakon prijevoda na francuski 2021., nagradu Grand Prix za najbolji europski kriminalistički roman. Žigice su njegov posljednji objavljeni roman.
Prije 30 godina, kao petnaestogodišnjak, Vincent King bio je odgovoran za smrt sedmogodišnje djevojčice Sissy Radley. Nakon tog događaja, Vincent je u zatvoru sve te godine. Od dana kad je stradala Sissy život se promijenio za sve stanovnike malenog Cape Havena u Kaliforniji. Nekad prijatelji, kolege iz srednje škole koji su izlazili zajedno, družili se, prijateljevali, odlazili na tulume, zaljubljivali se, nakon Sissyine smrti odrasli su preko noći. Vincent, njegov najbolji prijatelj Walk, Star, Sissyna starija sestra, prijateljica Martha, činili su malu složnu grupicu koja se nakon ovog događaja naprasno raspala.
Trideset godina poslije
Počinjemo na kraju roman je gdje na početku saznajemo da se nakon trideset godina u rodni gradić u Kaliforniji vraća iz zatvora Vincent King. Sada je Walk Walker tamo šerif koji još uvijek vjeruje da je Vincent nevin. Ali nisu svi Vincenta spremni dočekati raširenih ruku. Dolaskom Vincenta u Cape Haven uskomešali su se davno probuđeni duhovi. Njegov dom, kuća njegovih roditelja, na strateški je zanimljivom mjestu i glavna meta za investitore poput Dickieja Darkea, naprasitog i zlokobnog čovjeka koji ostvaruje svoje ciljeve bez osvrtanja. Tu je i Star, Sissyina sestra, emocionalno oštećena mlada žena koja nikako ne može zaboraviti ožiljke prošlosti. Star je sama izabrala biti žrtva. Često je viđaju pod utjecajem alkohola i droga, a vezuje se za sumnjive muškarce koji je zlostavljaju. Star ima dvoje djece, stariju Duchess Radley i mlađeg Robina. Duchess se uglavnom brine za sve: za brata, za kućanstvo pa i za problematičnu majku. I to sve do dana kada je Star pronađena mrtva, ustrijeljena iz pištolja.
Znaš li što je pravda?
Pravda je kraj. Znam da bih mogla svesti svoje postojanje na disanje. Ali znam da mi to ne bi bilo dovoljno. str. 33.
Prošlost se vraća
Ubojstvu Star prethodi paljenje lokala u kojem ona radi kao konobarica. Lokal je zapalila Duchless kako bi napakostila Dickiju Darkeu, uvjerena da joj zlostavlja majku. Nakon toga više nitko ne može zaustaviti tragične događaje koji slijede. Tijekom godina Walk je učinio sve što je mogao učiniti kako bi držao na oku Star i njezinu djecu pa kad se dogodi tragedija, daje sve od sebe da ih odveze njihovom otuđenom djedu Halu, u Montanu. Na mjestu Starinog ubojstva uhićen je ponovno Vincent King koji se brani šutnjom…
Prošlost ponovno kuca na vrata Vincenta Kinga, a Walk je ponovno uvjeren da mu je prijatelj nevin.
Duchess
Duchess, glavna junakinja, trinaestogodišnja je djevojčica koja se naziva Odmetnicom. Vanjski izgledom, djelima i grubim, sirovim riječima, Duchess pokušava otjerati sve oko sebe i izgraditi čvrsti lik koji se ne boji nikoga i koji može sve. Ali to je samo privid. Radi se o ranjivoj, izuzetno inteligentnoj djevojčici koja si podiže samopoštovanje neprestanim prikazivanjem sebe kao odmetnice, a sve kako se ne bi raspala. Duchess je spremna bratove interese staviti iznad svojih i sve će učiniti da zaštiti Robina. Duchess je u trinaest godina doživjela više boli nego većina ljudi u čitavom životu. Bilo je bolno čitati o ovoj djevojčici koja se toliko strašno trsi da bude jaka.
Star je rekla da si okrutan. Da u tebi nema nježnosti. Da je nije ostalo nakon svega. Da si pijanac.
Svi mi počinjemo na kraju Duchess. str. 241.
Dojam o djelu
Počinjemo na kraju neobično je i teško djelo. Kazuje nam kako nesreća nekim ljudima puno puta pokuca na vrata. Odrasli se ne znaju ili ne mogu nositi sa životnim iskušenjima, a djeca preuzimaju uloge odraslih koje prelaze njihove snage i sposobnosti. Neki ljudi biraju biti žrtve i cijeli svoj život zapravo uništavaju sve šanse da promjene okolnosti koje ih okružuju. Dapače, čine i više od toga. Svojom destruktivnošću na kraju dovode do vlastitog samouništenja. Takva je bila Star. S druge strane, Duchess je dijete prerano odraslo, dijete koje sve dobro, sve loše i sve ružno što joj se događa u životu stoički podnosi. I to nije normalno.
Knjiga je potresna. Nagnala me da razmišljam o tome kako neki ljudi jednostavno nemaju sreće u životu. Takve su karte od početka imali Vincent, Star, a i Duchess. Ali za razliku od odraslih koji su se prepustili plimi života Duchess je ta koja je odlučila boriti se protiv struje i isplivati na drugu stranu rijeke. Jer, ona je Odmetnica.
Pročitajte, iako je na momente tužna, prepuna emocija i životnih trauma, knjiga je lijepo napisana s neočekivanim raspletom. Dirnut će vas do srca.
Napomena: Kad sam pročitala autorov životopis, sve mi je bilo jasno.
O autoru
Chris Whitaker britanski je spisatelj čija je životna priča gotovo jednako mračna i napeta kao njegovi romani. S devetnaest godina napao ga je i izbo ulični napadač. Preživio je, ali ne bez posljedica. Depresija, nesanica i borba s ovisnošću samo su neke od poteškoća s kojima se nosio nakon napada. Pisanje mu je pomoglo da se riješi psihičkih problema s kojima se suočavao.
Postao je burzovni mešetar, napredovao do vrha poslovne ljestvice, oženio se, dao otkaz, odselio se u Španjolsku i napisao svoj prvi roman Tall Oaks, kojim je osvojio prvu nagradu Udruženja spisatelja kriminalističke književnosti.
Otad je napisao još tri romana: All the Wicked Girls, The Forevers i Počinjemo na kraju, njegov prvi naslov izdan na hrvatskom jeziku. Studio 20th Television, čiji je vlasnik Disney, otkupio je prava na produkciju ekranizacije u obliku televizijske serije.
Kad ne piše knjige, radi u lokalnoj knjižnici. Danas živi u Hertfordshireu sa suprugom i troje djece.
Mlada novinarka Sam Harper u popriličnim je problemima – čini se da se njen brak približava kraju, šef ju ne poštuje i otkako je rodila, daje joj najgore zadatke. Nakon još jedne svađe s mužem, preselila se k baki kod koje, sasvim slučajno, nalazi pisma koja će je šokirati.
Iz njih progovara glas djevojke Ivy koju obitelj, jer je trudna i neudana, smješta u samostan Svete Margarete – dom za majke i novorođenčad.
Izdaleka je izgledala kao kućica od medenjaka koji su zagorjeli. Bila je visoka i razvučena i imala šiljate kupole za zaštitu od leda, zavrnute šećerne štapiće umjesto stupova i velike vitrajne prozore. Teški križevi na svima dijelovima kuće dominirali su nebom, dok se bršljan uspinjao prema krovu od šindre, preuzimajući ga poput nepozvana gosta. (str. 44.)
Sve se to događa krajem pedesetih godina dvadesetog stoljeća, a ono što Ivy piše Sam će potresti do kosti.
Nije nam dopušteno razgovarati tijekom večere; nije nam uopće dopušteno govoriti.
Časne sestre su i više nego okrutne. Tuku nas štapovima i svime što im se nađe pri ruci ako samo pisnemo. … Smijemo se samo moliti ili reći: „Da, sestro“. Molimo se prije doručka, na misi nakon ručka i prije spavanja. Zatim slijedi crno ništavilo prije nego nas zvono na zidu spavaonice opet probudi u 6:00.
ulomak iz Ivynog pisma, str. 102.
Sigurna da bi priča o Svetoj Margareti, koju ispisuje djevojka iz pisma, mogla biti priča kojom će se probiti u novinarskom poslu, Sam kopa sve dublje i dublje po prošlosti.
A primorana je kopati brzo, jer se Sveta Margareta ruši za par dana. Hoće li tajne tog užasnog mjesta ostati zakopane u ruševinama, ili će Sam ipak uspjeti saznati istinu?
Istinu toliko strašnu, okrutnu i tužnu.
Istinu za koju vrijedi umrijeti.
Istinu za koju vrijedi ubiti.
Biti žena
Djevojka iz pisma potresan je roman, mahom potresniji jer je bit fabule preuzeta iz stvarnog života. Neću reći da sam bogzna kako uživala u čitanju, no ovo i nije takva vrsta romana. Djevojka iz pisma napisana je kako bi vas prodrmala i ostavila dojam, natjerala vas da se zamislite, zgrozite, rastužite, razbjesnite – sve odjednom!
Radnju nose žene – novinarka Sam, njezina baka, televizijska zvijezda Kitty u sadašnjosti te Ivy, Elvira i časne sestre u prošlosti.
Sam je veoma mlada, ima tek dvadeset pet godina, no razvod joj visi nad glavom kao oštrica giljotine. Ni sama više ne zna želi li tog svog muža ili ne.
Upravo je to razlog zašto ljudi prekidaju… Radi se o tome da odustanu i odu. Ostati s nekime tko je vidio najgore od tebe i da ti to onda sve predbacuje bilo je užasno. (str. 163.)
Nakon što pronađe Ivyna pisma i nanjuši priču, dat će sve od sebe kako bi proniknula u njezinu srž. Vremena je sve manje jer je dom pred rušenjem. Sam će morati kopati duboko da spoji tragove koje joj Ivy ostavlja unatrag šezdeset godina. Kako je povezan dom Sveta Margareta s kostima starog svećenika pronađenima u tunelu ispod doma? Kakve veze ima stara prometna nesreća s utapanjem? Dok joj se privatni život raspada, Sam ne odustaje od priče karijere.
Priče koja bi je mogla skupo koštati…
Tema je teška – mlade su djevojke – trudne, a neudane, zatvarane u domove kako bi tamo rodile, daleko od očiju javnosti. Daleko od roditelja koje su osramotile. Daleko od muškaraca kojima je sve to bilo baš jako nezgodno i u krivo vrijeme.
Bilo je toliko mnogo smrti. Porodi su bili česti i znali su poći po zlu. Bilo je nemoguće organizirati pokop za svako mrtvorođeno dijete; jednostavno nisu imali ni novca, a ni vremena. (str. 181.)
Djevojka iz pisma – činjenice
Na kraju romana autorica nam daje uvid u činjenice koje su je potakle na pisanje. Malo je reći da sam ostala osupnuta saznanjem kako su u Irskoj i Velikoj Britaniji doista postojali ovakvi domovi. Zatečena sam postojanjem ustanova u kojima su žene bile držane kao roblje (autorica ih zove magdalenskim praonicama) te zatvorene, izrabljivane i zlostavljane od strane časnih sestara. Najgore od svega, istinit je i onaj dio u kojem su im djeca bila oduzimana. Te su se žene bile prisiljene odreći svoje djece, potpisati papire o posvajanju i dokumente u kojima stoji da nikad neće tražiti tu djecu. I to sve prije šezdesetak godina!
Ono što ostavlja gorak okus u ustima nije samo postojanje takvih ustanova, već ono što ističu i autorica u svojoj bilješci, i Ivy u svom pismu. Za te zločine nisu zapravo krive časne, iako su one izvanjsko lice zla. Krivi su oni koji su djevojke tamo slali – ljubavnici, roditelji – oni koji su ih trebali voljeti.
Ponekad promatram lica časnih sestara, prepuna su mržnje dok tuku mršave, slomljene djevojke i razmišljam o tome koliko su samo one očajnički nesretne kad se ovako ponašaju. Ali, zbilja mi ih je žao. One su jednako žrtve kao što sam i ja; kakav tek one jad moraju tolerirati. Časne su sestre lica institucije, ali one ne predstavljaju ljude koji su nas ovdje poslali. Ovdje su nas poslali naši ljubavnici, roditelji, liječnici, vikari, svi kojima bi trebalo biti stalo do nas, svi koji su nas napustili. Da nam nisu okrenuli leđa, kreveti u Svetoj Margareti bili bi prazni.
ulomak iz Ivynog pisma, str. 237.
Ostali naslovi ove autorice:
Djevojka iz pisma roman je prvijenac autorice Emily Gunnis. Nakon njega, objavila je i roman Izgubljeno dijete, no on kod nas, još uvijek, nije preveden.
Ako vas zanimaju romani koji se bave sličnom tematikom, pogledajte i našu recenziju za roman S našim blagoslovom, autorice Jo Spain. I taj se roman, poput romana Djevojka iz pisma, bavi magdalenskim praonicama i djevojkama koje su tamo (prisilno) radile, rađale i umirale.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
