Nakladnik: Znanje, 2020.
Naslovnica knjige Slučaj 6-4: ©Znanje, Zagreb 2020.
Noćna mora koja ne staje u romanu Slučaj 6-4
Pet dana u siječnju 1989., roditelji sedmogodišnje učenice iz japanskog gradića sjedili su i slušali uvjete otmičara svoje kćeri. Iako su platili otkupninu otmičarima, roditelji nikad više neće vidjeti svoju kćer. Zbog loše provedene policijske potrage nikad nije otkriven njegov identitet. To je Slučaj 6-4 – kodno ime za jedini zločin koji policajci iz Prefekture D nikad nisu uspjeli riješiti.
Četrnaest godina kasnije istraga se ponovno otvara zahvaljujući policijskom glasnogovorniku Jošinobu Mikami, čija je kćerka šesnaestogodišnja Ajumi nestala prije nekoliko mjeseci. Jošinobu Mikami nekad je radio na slučaju nestale djevojke kao detektiv, a danas radi, ne svojom voljom, kao policijski glasnogovornik. Njegov brak je u krizi zbog kćeri koja je pobjegla iz roditeljskog doma ili je oteta i nestala. Mikamijeva supruga Minako, bivša policajka, zbog toga pada u depresiju, supružnici se međusobno emocionalno udaljuju, a dodatnu težinu stvaraju pozivi iz mrtvačnica da identificiraju nepoznate mrtve djevojke očekujući da vide svoju kćer među njima. U svjetlu svega toga, događa se još jedna otmica čiji detalji jako podsjećaju na otmicu otprije četrnaest godina.
Početak romana Slučaj 6-4
Roman počinje dolaskom glavnog policijskog komesara iz Tokija u inspekcijski nadzor, u malu prefekturu lokalnog gradića. Ovo je važan događaj koji cijelu policijsku Prefekturu D drži u nespokoju. Uz to, cijeli se posjet odvija u času kad lokalni novinari objavljuju rat policijskom odjelu jer je Mikami odbio odati identitet trudne vozačice koja je nesretnim slučajem pregazila starca u njihovoj Prefekturi. Vozačica je uz to kćerka lokalnog političkog moćnika pa stvar dobiva još više na značaju. Mediji nisu naklonjeni Mikamiju koji je neprestano između dvije vatre: policijskog posla i posla glasnogovornika čiji je zadatak da organizira komesarov posjet obitelji djevojčice Šoko, otete i ubijene prije četrnaest godina.
Je li policija dobro obavila svoj posao?
Mikami posjećuje oca ubijene djevojčice želeći ga pripremiti za posjet komesara, ali ovaj to odbija. Mikamija tada počinju mučiti sumnje. Je li policija tada, prije četrnaest godina, nešto zataškala? Je li istraga o otmici djevojčice napravljena “traljavo”? Jesu li ispitani svi svjedoci i provjereni svi tragovi? Uz sva ta pitanja, Mikami na vratu ima šefa i brdo novinara koji mu rade probleme.
Propustili smo jedinu šansu da snimimo otmičarov glas na vrpci.
Mikamiju je zastao dah. Molim?
Oprema za snimanje ..nije radila . str. 230
Postepeno se otkriva da zaduženi tehničar iz forenzike nije snimio glas otmičara; pokvario se magnetofon. Zbog toga je ovaj napustio posao i zatvorio se u kuću, u vlastitu sobu i ne komunicira s okolinom već četrnaest godina. U međuvremenu je policija zataškala službeno izvješće.
Socijalna fobija kao znak časti u Japanu
Hikikomori je ekstreman oblik socijalne fobije, pretežno među mladićima, koji se zatvaraju u svoje sobe kao u samostan ili tvrđavu i odbijaju kontakt čak i s bliskim članovima obitelji. Izolacija od svijeta kao posljedica nečasnog postupanja po shvaćanju muškaraca u Japanu često je zabilježena u povijesti japanske kulture. Tehničar je Mikamiju mogući ključni svjedok, a on ne može doprijeti do njega.
Tko je Ajumi? Dismorfobija?
U međuvremenu, Mikamijev dom počinje nazivati nijemi pozivatelj koji naziva i šuti. Mikamijeva supruga Minako sigurna je da je to odbjegla kćerka Ajumi.
Ajumi je neprilagođena šesnaestogodišnjakinja kronično nezadovoljna svojim izgledom, ljuta što nije naslijedila majčinu ljepotu, već je „ružna na oca“. Njezina opterećenost vlastitim izgledom prelazi u fobiju i ona izabire samoizolaciju ne mogavši podnijeti poglede uperene prema svom liku. Liječnici su joj postavili dijagnozu dismorfobije. Roditelji se jako teško nose s tim stalno se propitkujući u čemu su pogriješili. Ajumi nestaje iz obiteljskog doma, a mi ne znamo je li to svojom voljom ili je žrtva otmice.
Ajumi se bila sklupčana u kutu, u tami . Udarajući se po licu. Grebući ga noktima. Mrzim ga! Mrzim ga! Mrzim ovo lice! Želim umrijeti. Želim umrijeti. Želim umrijeti! Str. 103.
O romanu Slučaj 6-4
Roman Slučaj 6-4 izuzetno je složen roman i nije za široko čitateljstvo, ali za zahtjevnog čitatelja koji traži drugačiji i originalan roman bit će pravo otkriće. Roman je poprilično dug, skoro 600 stranica, a sam uvod traje gotovo njih 200. Ali, ono što dobijemo nakon čitanja ovog romana prelazi razinu kriminalističkog romana. Slučaj 6-4 je zapravo Mikamijev život u rasponu od dvadesetak godina. Emocionalna previranja kroz koja prolazi glavni lik Jošinobu Mikami, bračna kriza i nestala kćer, moralne dileme postavljene duboko u policijskoj hijerarhiji s upitnim etičkim smislom te stalna briga za suprugu koja je na rubu da oboli ili ode, sve su to pitanja koja, uz neriješen zločin, muče glavnog junaka.
Cijelu radnju autor vodi majstorski, s izuzetnim smislom za psihološku i društvenu dinamiku likova, uz autentične kulturološke detalje karakteristične za Japan.
Oštra kritika upravljanja u policiji i potkupljiva državna birokracija s jedne strane, a s druge istančan osjećaj za moral u kojem je pitanje časti prioritet, odrednice su koje obilježavaju ovaj roman. Kad se još uz to doda specifična, donekle izolirana kultura Dalekog istoka dobijemo jedan složen, opširan, ali vrlo intrigantan roman kakav je Slučaj 6-4.
Ljudi koji stižu do vrha, koji preživljavaju, upravo su oni koji čuvaju tajne. Onaj trenutak kad ih izgovoriš bila tvoja ili tuđa tajna, trenutak je kad si izgubio. Str. 591.
O autoru
Hideo Yokoyama (1957.) najuspješniji je japanski književnik u novije vrijeme. Prije nego što se posvetio isključivo pisanju, bavio se istraživačkim novinarstvom. Kao književni autor debitirao je 1998. zbirkom policijskih priča Season of Shadows koja je osvojila Matsumoto Seicho Prize te ušla u uži izbor za Naoki Prize. Romanom Half Solved (2002.) stekao je status jednog od najutjecajnijih japanskih autora, a svojim šestim romanom Slučaj 6-4 postao je svjetska književna zvijezda. Knjiga je prodana u više od milijun primjeraka samo u Japanu, a sam autor dobio je međunarodna priznanja i nagrade najrelevantnijih književnih časopisa. Taj osebujni pisac svojedobno je bio hospitaliziran zbog srčanog udara izazvanog prekomjernim radom, a njegova se stroga radna etika zrcali i u virtuoznom psihološkom portretiranju likova.
Na blogu je i recenzija njegova romana Sedamnaest pa virnite ako vas zanima.