Oznaka: mozaik knjiga

Objavljeno

Liz Moore: Bog šume

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Bog šume: Mozaik knjiga

Prevela Ivona Širol Files

Tri pravila Kampa Emerson, uključujući i ono posljednje, najvažnije…
Ako se izgubiš, sjedni i viči. (str. 25.)

Liz Moore: Bog šume

Bog šume

Godina je 1975.

Louise, savjetnica u Kampu Emerson, otkriva da je jedna od polaznica nestala. I to ne bilo koja!

Tinejdžerica Barbara van Laar, članica bogate i utjecajne obitelji, nije u svom krevetu. Louise zna što to znači i baš joj je zato svaki sljedeći korak pogrešan.

Da se bilo koja druga polaznica kampa pojavila odjevena kao Barbara, odmah bi bila smještena na samo dno društvene hijerarhije… No Barbara van Laar bila je prezanimljiva da ne bi obraćali pozornost na nju, njezin je život bio previše intrigantan i kompleksan. Iako to nitko nije izgovorio naglas, odjednom je cilj svakog polaznika kampa bio sprijateljiti se s njom. (str. 53.)

Mlada inspektorica Judyta Luptack zadužena je za istragu. Vrlo brzo saznaje da je, godinama ranije, nestao još jedan član van Laarovih – ni manje ni više nego Barbarin stariji brat Bear.

Priča nas vodi u prošlost, u vrijeme Bearovog nastanka. Sve vezano uz njegov nestanak obavijeno je tajnama i lažima. Zašto potraga nije organizirana na vrijeme?

… te si je naposljetku dopustio to pomisliti: da se radilo o njegovu dječaku, da se on izgubio i noću luta hladnom šumom, da je možda i ozlijeđen… pa, on bi i dalje bio ondje i tražio ga. Zazivao bi Bearovo ime dok god ga tijelo ne bi izdalo.
(str. 160.)

Što kriju bogati van Laarovi, skriveni debelim zidovima svoga zdanja? Što kriju mještani, godinama ovisni o novcu te imućne obitelji?

I još nešto, jedan je ubojica upravo pobjegao iz zatvora…

Svi su sumnjivi. Svi lažu. Judyta nikome ne smije vjerovati.

Što će pronaći skriveno duboko u šumama Adirondacka?

Ako se izgubiš…

Roman Bog šume automatski me privukao i koricama i sažetkom i autoricom koju volim otkad sam pročitala njezin roman Rijeka svjetla i tame. Čim je stigao, počela sam ga čitati i nisam se pokajala! Preko 500 stranica progutala sam u tri dana! Spoj je to trilera i obiteljske drame, a sve se događa u bliskoj prošlosti, dok još nije bilo mobitela pa se nešto doista i moglo sakriti.

Nije Bog šume klasičan triler i to je ono najbolje. Ovdje se sve samo naslućuje. Čitatelj cijelo vrijeme začarano čita. Gubi se u mračnim šumama koje okružuju kamp Emerson. Pita se zbunjeno, gdje je Bear? Gdje je Barbara? Što kriju njihovi roditelji, svaki labilan na svoj način?

Bogataši se … najviše razljute kad osjete da će ih se smatrati odgovornima za njihova nedjela. (str. 197.)

Liz Moore: Bog šume

Dojmu zbunjenosti i zloslutne atmosfere, osim krajolika i likova, pridonose i situacije koje se tek na kraju razjasne. Nije nam jasno tko je tko. Kako su likovi povezani. Ne shvaćamo zašto se poduzimaju određene radnje. Tek na kraju, dok se udaljavamo od priče pogledima se opraštajući od tamnih stabala, sve sjeda na svoje mjesto.

…sjedni i viči

Od prvog sam trenutka znala – svidjet će mi se Bog šume! Kažem, ima dosta stranica, ali čita se brzo i lako. Poglavlja su kratka, a pripovijedaju nam ih brojni likovi. Iako se ovako na prvu čini da bi to moglo biti zamorno – začudo – nije! Likove brzo zapamtimo, uvučemo im se u glave, u njihove boli, tajne, intrige, laži. Pratimo priču majke Alice, zatim male Tracy, Barbarine najbolje prijateljice. Tu su i Louise, savjetnica u kampu, Judyta, inspektorica, Carl, volonter koji je predvodio potragu za malim Bearom…

Sve njihove priče povezane su čvrstim nitima, a na nama je da ih raspletemo… Autorica nas vješto zavarava. Servira nam hrpu mogućih krivaca. Dakako, u bogataškim obiteljima svi su za nešto krivi, ali imaju li veze s nestancima djece?

Uživala sam u svakoj stranici, prisjetila sam se koliko volim pametno napisane romane kojima cilj nije nasilje radi nasilja. Obožavam priče koje nas… A neću reći zastraše… Nije ovo strašna priča. Ovo je potresna priča. Zagonetna. Uzbudljiva i napeta. Nekako tužna i strašna u isti mah.

Evo, sjetila sam se! Volim priče koje me uvuku u svoj svijet i ne puštaju! Bog šume točno je takva priča.

Sili vas da je pročitate i da o njoj razmišljate.

Od mene najveće preporuke – ovo mi je naj knjiga pročitana u listopadu!

To jest, trebala je biti, ali onda sam pročitala Kingovu Rose Madder pa evo… Bog šume druga mi je najbolja knjiga u listopadu!

Liz Moore: Bog šume

Ostali naslovi ove autorice

Liz Moore naša je čitateljska publika upoznala i zavoljela romanom Rijeka svjetla i tame koji je i mene oduševio! To je njezin četvrti roman. Prethodna tri, The Words of Every Song, Heft i The Unseen World kod nas još nisu prevedeni.

Gdje kupiti roman Bog šume

Mozaik knjiga

Objavljeno

Elsie Silver: Bez premca

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Bez premca: ©Mozaik knjiga

Prevela Nada Kujundžić

Elsie Silver: Bez premca

Bez premca

Rhett Eaton profesionalni je jahač bikova. Trideset i nešto godišnji zločesti dečko koji žene mijenja kao čarape. Tako bar kažu… Nakon nezgodice uzrokovane brbljanjem Rhett ubrzano gubi sponzore pa njegov promućurni agent Kip osmisli rješenje. Divljem kauboju treba dadilja koja će sljedećih nekoliko mjeseci paziti da bude dobar i da malog kauboja drži u gaćama.

Sve bi bilo dobro da ta dadilja nije pomalo uštogljena Kipova kći Summer.

-Ponašaš se kao da je on neka divlja zvijer, Kipe. – Na teži sam način naučila da ga na poslu ne zovem tata. I dalje je moj šef, bez obzira na to što se na kraju svakoga dana zajedno vozimo kući. – Što treba? Dadilju? …
-Da, Summer. To je upravo ono što mu treba. A ja znam savršenu osobu za taj posao. (Summer, str. 15.)

Summer je isprva sumnjičava, ali zna da mora odraditi taj posao. Rhettu nikako nije draga, mada se čini da su njegov otac, braća, nećak i prijatelji njome očarani.

Da budem iskren, da nisam toliko ljut zbog cijele situacije, možda bih i ja bio zainteresiran za to da više s njom razgovaram. Stvarno djeluje zanimljivo. Ima nečeg intrigantnog u vezi nje. Način na koji izgleda, način na koji govori, njezino samopouzdanje i vatrenost. (Rhett, str. 66.)

Budući da svaki trenutak provode zajedno, između Summer i Rhetta počinju frcati iskre.

Krajičkom oka ugledam njegov obris. Njegova široka ramena, njegovu neurednu kosu i tamnu jednodnevnu bradicu. Moraš biti mrtav da ne cijeniš muškarca poput Rhetta Eatona. (Summer, str. 47.)

Koliko će im trebati da odbace sva pravila i bace se jedno na drugo?

Ah, ti kauboji…

Da vam odmah odgovorim na gore postavljeno pitanje – trebat će im jako dugo! Ovo je jedna prava slow-burn romansa koja će vas izluditi, ali nećete moći prestati čitati! Barem je tako bilo meni!

Rhett Eaton će me uništiti ako mu za to dam priliku, a ja ne znam što da radim.
Mislim da možda želim da me uništi. (Summer, str. 196.)

Elsie Silver: Bez premca

Uživala sam u svakom poglavlju. U njihovoj igri miša i mačke, kada ne znamo tko koga zapravo lovi. U njihovom zbližavanju, koje je opisano tako lijepo, romantično i puno ljubavi. Točno smo vidjeli kako se zaljubljuju jedno u drugo, a ne samo kako se privlače i čeznu uvući se onom drugom u krevet.

Već sam vam pričala da me u ovim suvremenim ljubavnim romanima jako odbijaju psovke i vulgarni opisi seksa. Ovdje ima psovki, ali nekako je riječ o kaubojima pa to prolazi. Ipak su oni grubi dečki i ne možemo očekivati da baš ni jednom ne kažu „je*emti“.

Ima naravno i zornih opisa svega onoga što se dogodi kad naš kauboj ščepa svoju dadilju, ali tek pretkraj romana pa mi je to bilo probavljivo. Veliki sam protivnik uskakivanja u krevet već u prvim poglavljima jer nemojte mi onda govoriti o vječnoj ljubavi, no ovdje se sve zbiva gotovo na kraju, kad su i Rhett i Summer već ludi jedno za drugim, pa mi je i taj krevetni dio bio čisto dobar.

Bez premca – prvi dio

Roman Bez premca veoma mi se svidio i jako sam se razveselila kad sam vidjela da je zapravo riječ o prvom dijelu serijala Chestnut Springs te da nas čekaju još četiri nastavka! Bez premca upoznao nas je i s budućim junacima ostalih dijelova, tako da se baš veselim vidjeti kako će se radnja razvijati i kako će se odvijati ono „živjeli su sretno i zadovoljno do kraja života“, čime neminovno završi svaki ljubavni roman.

Ako volite ovakve romana, od mene imate ogromne preporuke! Ma… Čak i ako ne volite, uzmite Bez premca, odmorite se od teških štiva i uživajte u sporoj strasti koja lagano obuzima naše likove! Nadam se da će vam se svidjeti koliko i meni!

Elsie Silver: Bez premca

Ostali naslovi ove autorice

Elsie Silver autorica je četiriju serijala (link vodi na njezinu stranicu pa pogledajte koji su). Kod nas je zasad započet prijevod serijala Chestnut Springs, koji se sastoji od pet nastavaka.
To su:

  • Bez premca (Flawless)
  • Heartless
  • Powerless
  • Reckless
  • Hopeless.

Super je što u romanu Bez premca upoznajemo i junake ovih ostalih romana, tako da se baš veselim čitanju!

Gdje kupiti roman Bez premca

Mozaik knjiga

Suvremene ljubavne romane ne volim, ali ipak sam pročitala neke koje vam mogu preporučiti. To su Sarah Morgan i njezina dva serijala, prvi o braći O’Neil, a drugi o otoku Puffin.

Odlična mi je bila i Ljubavna obmana u Španjolskoj Elene Armas te Ljeto u gradu Alex Aster.

Objavljeno

J.D. Kirk: Leglo kosti

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Leglo kosti: ©Mozaik knjiga

Preveo Andrej Bukarica

Leglo kosti

Svaki mjesec ili tako nekako, inspektor Jack Logan prolazi sve sigurnosne protokole kako bi ušao u najstrože čuvanu psihijatrijsku bolnicu na jugu Škotske. Tamo se liječi Gospodin Šapat, ubojica iz slučaja otmice i ubojstava dječaka koji je Loganovu karijeru vinuo u zvijezde.

Ali to ima svoju cijenu… Inspektor Logan već deset godina posjećuje Gospodina Šapata i pokušava doznati gdje se krije posljednji trag slagalice.

A onda, stotinama milja sjeverno, u Škotskom visočju, nestaje još jedan dječačić.

Prisjećajući se, Duncan ne bi mogao sa sigurnošću reći zašto je potrčao. Ne baš. Ništa nije upućivalo na to da se nešto dogodilo. Nije postojao nijedan jasan razlog za iznenadan nalet panike. (str. 13.)

Logan je pozvan da vodi istragu. Toliko je sličnosti sa slučajem Gospodina Šapata da se i sam inspektor mora zapitati – čami li u ustanovi pogrešan muškarac?

Unatoč svim sličnostima, Logan je siguran da je pravi ubojica zatvoren. No, tko je onda oteo dječačića i tko se toliko potrudio da sve izgleda baš kao prije deset godina?

Ovo je slučaj od kojeg ćete se naježiti i roman koji nećete moći prestati čitati!

A iz ormara su izašle noćne more. Iz ormara je izašla tuga.
Iz ormara su izašle kosti. (str. 147.)

J.D. Kirk: Leglo kosti

Leglo kosti – prvi nastavak serijala

Leglo kosti jedno je od najugodnijih iznenađenja ove jeseni! Nisam imala neka prevelika očekivanja, ponajprije jer društvene mreže i nisu baš o njemu pričale, ali ovaj je roman nešto što se svakako isplati pročitati. Evo, prva rečenica.

Potpuni slom duše Duncana Reida započeo je jednim željeznim vratima usred ničega. (str. 5.)

Kad sam je pročitala, znala sam da neću prestati dok ne riješim čitavu knjigu, pa makar morala čitati do alarma. Hvala Bogu, roman je kratak i (pre)brzo se čita! Nisam trebala žrtvovati svoj beauty-sleep, ali i da jesam, ne bih žalila! Leglo kosti jako je napet i odlično napisan kriminalistički triler. Prvi je nastavak serijala koji zasad broji dvadeset i jedan roman, a ja se jako veselim ostalim naslovima! Nadam se da će kvaliteta ostati na nivou, ali realno gledajući, gotovo se svi serijali pokvare pa se nastavaka mrvičicu i pribojavam…

Ali – nemojmo gledati u (crnu i neprovjerenu) budućnost, nego pustite da vam još malo pričam o romanu Leglo kosti.

Summa summarum – sve mi se svidjelo, sve je super i od mene velike preporuke!

A sad – detalji

Oduvijek volim klimave inspektore i lude ubojice. Ovdje imamo oboje, premda je inspektorov karakter još uvijek nepoznanica. Znamo da je dobar, uporan, zabavan, ali mane tek naslućujemo.

Ubojica je lud skroz-naskroz. Jako me zanima hoće li se pojaviti u još kojem nastavku jer Leglo kosti za to ostavlja itekakav prostor. Sličan je trop kao u Fitzekovom Zatvoreniku, samo što mi ovdje sve ima smisla, a u Zatvoreniku ništa.

Uglavnom… Spomenula sam da je Logan zabavan. Roman je mračan, ali dašak crnog humora atmosferu čini podnošljivijom. Škotsko visočje sjajno je mjesto radnje pa zamišljam visoke crne šume, komadiće sivoga neba koji se jedva probijaju kroz tamne borove i maglu… Puno magle. Poglavlja su kratka, jednostavno, ali efektno napisana, puno se toga događa i svaka rečenica vuče na čitanje.

Znam da postoji mnoštvo ovakvih serijala (Marsonica mi prva pada na pamet), ali ovaj mi se roman zaista izdvaja. Čini mi se da nije napisan nabrzaka, već da se autor stvarno posvetio dočaravanju atmosfere, jeze, jada i tuge. Inspektor je kompleksan, no nije superjunak. Običan je, poput nas, samo pametniji.

Kraj je izvrstan! Već sam na mrežama spomenula da sam shvatila tko je krivac negdje na stotoj stranici. I vama će to poći za rukom, ali vjerujte mi, neće vam umanjiti užitak čitanja.

Baš kao kad slažemo puzzle. Iako i prije slaganja znamo kako slika izgleda, to ne umanjuje njenu ljepotu.

I da završim. Leglo kosti savršen je, ali baš SAVRŠEN roman za jesensko čitanje uz šalicu kave i najmekšu dekicu. Još ako vas, dok čitate, potrefi bura, kiša ili kakva oluja, osjećat ćete se kao da ste i vi negdje u Škotskom visočju, utrkujete se s vremenom i pokušavate pronaći malog dječaka prije nego mu se nešto dogodi.

Preporuka – definitivno pročitati!

J.D. Kirk: Leglo kosti

Ostali naslovi ovog autora

J. D. Kirk pseudonim je bivšeg autora dječjih knjiga i stripova Barryja Hutchisona. Pod pseudonimom piše kriminalističke romane o glavnom inspektoru Jacku Loganu, čija je radnja smještena u Škotsko visočje i koji, dosad, broji čak dvadeset i jedan nastavak!

Ne mogu vam opisati kako me taj broj veseli jer me Leglo kosti oduševilo! Nadam se da će kvaliteta romana ostati ista i da se inspektor Logan i ja čitamo još puno, puno godina!

E da, i nadam se da će Mozaik objaviti sve nastavke, a ne stati nakon jednog ili dva jer to bi me uništilo…

Gdje kupiti roman Leglo kosti

Mozaik knjiga

Objavljeno

Lucy Clarke: Jedna od djevojaka

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Jedna od djevojaka: ©Mozaik knjiga

Prevela Biljna Gabrić

Lucy Clarke Jedna od djevojaka

Jedna od djevojaka

Jedna od djevojaka. Njih šest. Djevojačka večer. Grčki otok. Luksuzna vila, glazba i kokteli. Zajedništvo koje slavi prijateljstvo u kojem se komadić po komadić pojavljuju sitne, pa onda sve veće i veće pukotine.

Na kraju se cijela ta prekrasna slika šarenih laži počne ubrzano raspadati. Sve dok ne pukne. A tada je sve već prekasno.

To bi ukratko bio sažetak knjige Jedna od djevojaka.

Djevojačka večer

Jedna od djevojka započinje tako što Lexi odluči da njezina djevojačka večer mora biti nešto uistinu posebno. Poziva pet prijateljica na sunčani grčki otok kako bi uz tirkizno more, prelijepu vilu i nezaboravan provod proslavile nadolazeće vjenčanje. Bella i Robyn su Lexine prijateljice iz srednje škole, Fen je Bellina djevojka, a Ana i Lexi se poznaju gotovo slučajno (a znamo da ništa nije slučajno). Posljednja djevojka je Eleanor, sestra Lexina zaručnika Eda.

Otok

Vrijeme na otoku za djevojke protječe gotovo čarobno. Izobilje hrane i pića, kokteli uz bazen, vožnja čamcem po uvali, smijeh i pošalice prisutni su cijelo vrijeme. Lexi voli sve djevojke, ali shvaća da su sve, svaka na svoj način, posebne i drugačije. Što se tiče djevojaka, otkrivamo da svaka ima svoje razloge zašto je tamo. Neke su željele iskočiti iz svojih uobičajenih života i ponovno pronaći divlju verziju sebe, a druge su samo htjele preživjeti. Jedna od djevojaka ipak ima sasvim specifičan razlog svog boravka na otoku.

Sve smo imale različite razloge zašto smo ondje. Ali jedna od nas – e, ona je imala vrlo specifičan razlog zašto je rekla da ovom vikendu. str. 24.

Raspukline

Kad se nakon prvog dana pojave prve pukotine u odnosima među djevojkama, nitko se ne zabrinjava vjerujući da se radi samo o sitnim trzavicama i različitim mišljenjima. Ali šarena obmana satkana od površinskih odnosa polako se rasteže i na njoj se pojavljuju prve pukotine. Kad se u velikom finalu sve raspadne, netko se neće vratiti s otoka, a život ostalih promijenit će se i nikad više neće biti isti.

Možda bismo sve trebale prestati pokušavati ispuniti tuđa očekivanja – i samo to učiniti s vlastitima. str. 287.

Dojam o djelu Jedna od djevojaka

Volim knjige Lucy Clarke. Nisu to knjige neke velike težine i dubokoumnih razmišljanja, već knjige koje imaju određeni šarm i pitkost zbog kojih ih ne možete ispustiti iz ruku.

Ukratko, savršene knjige za ljetno čitanje. Po već provjerenom modelu, autorica koristi narativnu strukturu u kojoj djevojke naizmjenično pričaju priču, svaka iz svog kuta gledanja. Priča je isprva lepršava i zabavna, a zatim se postepeno predivna slika otočkog raja pretvara u đavolski obrat.

Šest djevojaka, svaka posebna i svaka drugačija, svaka sa svojom pričom i tajnama, svojim traumama i dilemama, uvlače nas u dinamiku djevojačke večeri. Uz to, Clarke koristi prekrasan grčki ambijent, boje ljeta, mora i borova kao kontrast mračnim tajnama likova.

Što se tiče samih likova, bilo bi mi draže da autorica nije koristila predvidljive obrasce u razradi karaktera. Tako imamo problematičnu partijanericu, savršenu domaćicu koju maltretiraju roditelji, introvertnu umjetnicu, joga vježbačicu koja krije tajne i još neke zanimljive osobnosti.

Šest je žena jednostavno previše različito pa je sasvim očekivano da stvari nakon nekog vremena pođu po zlu.

Najbolja je u knjizi, uz scenografiju, atmosfera koja od početka nagoviješta da se neće svi vratiti svojim kućama i stavlja vas u poziciju da birate koja vam se djevojka najviše sviđa i za koju biste voljeli da se izvuče.  Praćenje kompliciranih ženskih odnosa drži vašu napetost sve do kraja knjige.

Lucy Clarke Jedna od djevojaka

O autorici

Lucy Clarke britanska je spisateljica poznata po svojim psihološkim trilerima smještenima u egzotične i atmosferske lokacije. Njezine knjige objavljene su u dvadeset zemalja, a njezin sedmi roman, Jedna od djevojaka, opisan je kao „elektrizirajući, sunčani triler“. Autorica je hita Uspon trilera koji je osvojio čitatelje diljem svijeta.

Ostale knjige Lucy Clarke

Kuća na hridi

Uspon

Gdje kupiti roman Jedna od djevojaka:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Sebastian Fitzek: Nećeš stići kući

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Nećeš stići kući: ©Mozaik knjiga

Prevela Branka Grubić

Sebastian Fitzek Nećeš stići kući

Nećeš stići kući – općenito

Toliko je različitih mišljenja vezanih za ovu knjigu koja kreću od oduševljenja do totalnog razočaranja, tako da vas molim da svakako pročitate knjigu kako biste stvorili vlastiti sud.

Što se mene tiče, roman Nećeš stići kući, koji se brzo čita i gradi napetost na stalnoj granici erupcije, bio je tolika zbunjoza da sam se vraćala romanom naprijed-natrag da vidim jesam li nešto krivo shvatila. Na kraju sam bila potpuno iscijeđena, da ne kažem izblesirana, pa ako je Fitzeku bio cilj izbezumiti čitatelja, u mom je slučaju to u potpunosti uspio.

Jules

Jules Tannberg volontira na telefonskoj liniji za žene koje se same vraćaju kući u kasnim večernjim satima. Služba je osmišljena kako bi bila potpora uplašenim ženama te kako bi im pružila osjećaj sigurnosti na samotnom putu do kuće. Jules je odradio stotine ovakvih poziva, ali večeras samo radi uslugu prijatelju kojem je trebala zamjena.

Činilo se da je to jedna sasvim obična večer, ali žena s kojom je upravo na liniji ima sasvim druge probleme. Želi si oduzeti život. Tako započinje roman Nećeš stići kući.

Ja bih si sada rado oduzela život. Nadam se da se ne ljutite, ali to će mi bolje uspjeti ako prekinem razgovor. str. 61.

Klara

Klara je udana za muškarca koji je psihički, fizički i seksualno zlostavlja. Nemoćna je oduprijeti se suprugu Martinu koji je tuče, maltretira i ponižava na izrazito sadistički način. Klara se boji da će, ako ode od supruga koji je u javnosti percipiran kao vrlo ugledan građanin, ostati bez djeteta. Tako rastrojena, upada u ralje takozvanog Kalendarskog ubojice koji joj daje ultimatum: ili će do određenog datuma ubiti mizoginog idiota od supruga ili će sama umrijeti. Kalendarski ubojica, nakon što ubije svoju žrtvu, koristi njezinu krv te na zidu ispisuje datum sljedećeg ubojstva.

Odluka je na Klari.

Ako do tridesetog studenog ne uspiješ okončati brak sa svojim suprugom, ja ću te ubiti čim svane dan. str. 266.

Dojam o djelu Nećeš stići kući

Ono što je sigurno, Nećeš stići kući jezivi je triler. Atmosferičan, s dosta zvukova, olfaktornih halucinacija te predmeta koji se pojavljuju pa nestaju; jezive, hladne i distancirane okoline koja ne sudjeluje u samoj priči ničim osim što služi kao kulisa za radnju koja je poprilično zbrkana, na trenutke i potpuno kaotična. Tko su negativci, osim supruga i njegovih prijatelja koji seksualno iskorištavaju Klaru, radi li se o jednom ili više ubojica, sve su to pitanja koja si postavlja čitatelj. I ne bi bio problem da su događaji logički povezani, ali ne, skokovi između Julesovog privatnog života, Klare i Kalendarskog ubojice, traljavi su i nepovezani što mi je izazivalo teškoću u praćenju radnje i nemalu frustraciju.

Unatoč svemu, Nećeš stići kući nije loše zamišljena knjiga. Autor je imao sve: Službu za pomoć, rastrojenu, izmaltretiranu ženu, nasilnog muža, ubojicu koji je sa svime upoznat. I sve je to na neki način uprskao pomiješavši radnju u jedno nerazmrsivo klupko.

Ono što bih ja spomenula kao bitno jest postojanje službe za pomoć zlostavljanim ženama. Ona u Njemačkoj uistinu postoji te služi za borbu protiv obiteljskog nasilja, naročito prema ženama, koje je Fitzek akcentirao u knjizi.

Sebastian Fitzek Nećeš stići kući

Mene se radnjom sama knjiga nije dojmila, što ne znači da nekome neće biti odlična. Neke su mi scene Karlinog zlostavljanja bile preintenzivne, brutalne i teško probavljive. Ali, ako stavimo po strani Karlu kao glavni lik, namjera pisca da skrene pozornost na sudbine zlostavljanih žena diljem svijeta vrlo je vrijedna.

Dakle, ako volite efekt šoka i nagle preokrete u kojima ništa nije onako kako se čini, Nećeš stići kući knjiga je za vas.

Jesam li ja na kraju sve to samo umislio? str. 128.

Ako želite pročitati još koji roman Sebastiana Fitzeka, pogledajte na našu recenziju romana Zatvorenik.

O autoru

Sebastian Fitzek, rođen 1971., najuspješniji je njemački autor psiholoških trilera. Od njegova debitantskog romana Terapija (2006.), svi su mu romani na vrhu lista bestselera. Njegove knjige sada su objavljene u trideset šest zemalja i poslužile su kao osnova za međunarodne filmske i kazališne adaptacije. Sebastian Fitzek bio je prvi njemački autor koji je dobio Europsku nagradu za kriminalističku fikciju. Nećeš stići kući njegov je posljednji roman preveden kod nas.
Živi u Berlinu.

 Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Liane Moriarty: Jedan tren

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Jedan tren: ©Mozaik knjiga

Prevela Ira Martinović

Liane Moriarty: Jedan tren

Jedan tren

Što biste napravili da znate točan datum svoje smrti? Biste li nešto promijenili ili biste nastavili po starom? Biste li povjerovali osobi koja vam govori kada ćete umrijeti? Ili biste se odlučili za racionalniji pristup svemu tome? Biste li zaključili da su sve to vještice, vračevi, praznovjerje, besmislice? Ili biste dopustili mogućnost da će vas smrt, baš takva, zadesiti baš tada?

Racionalan dio uma kaže: Besmislice! Podsvijest kaže: A što ako je istina?
Katkada to ovisi o dobu dana. Osobu koja se prezirno podsmjehuje na suncu, u mrkloj noći može probuditi uznemireno tutnjanje srca. (str. 97.)

Baš se to dogodilo iznerviranim putnicima na letu iz Hobarta za Sydney. Let je kasnio, svi su bili živčani. Mlada majka s dvoje nemirne, uplakane djece. Jedan tata koji je upravo shvatio da nema šanse stići na kćerkinu školsku predstavu. Tek vjenčani mladi par na putu za medeni mjesec. Postariji supružnici koji planiraju mirovinu ispuniti brojim putovanjima. Stjuardesa kojoj je ovo definitivno najgori rođendan u životu…

Vjerojatno se to i vama dogodilo barem jednom u životu. Imali ste predosjećaj. Točno ste znali što će se dogoditi prije nego što se dogodilo. … Slutili ste da će se toga dana dogoditi nešto užasno ili prelijepo, i dogodilo se. (str. 230.)

A onda, taman kad se činilo da napokon sve ide po planu, sredovječna gospođa, ni po čemu posebna izgleda, počne im proricati kada će i od čega umrijeti.

Život svakog putnika s tog leta bit će nepovratno promijenjen…

Jedan tren i – gotovo

Kad postarija gospođa s vrlo malo takta putnicima prorekne kada će i kako umrijeti, neki su šokirani, a neki cinični. Oni kojima je predviđena smrt u devedesetima zadovoljni su i mirni, no onima kojima je rečeno da će umrijeti za godinu ili dvije nije svejedno.

Vjerovati ili ne vjerovati?

I svima bi bilo lako ignorirati gospođine (sumanute) riječi da nam Jedan tren ne pokazuje i sve ono što je bilo nakon kobnog leta.

Jer vidite, neke su se smrti počele ostvarivati…

Jedna je slučajnost, zar ne? Iznimka. No što su tri točno predviđene smrti?

Svi mi zamišljamo raznorazne užase. Na neki način se pripremamo, na neki način se štitimo: ako zamislim, sigurno se neće dogoditi.
Ali tako vam je to u životu: mogu se ostvariti i najluđi snovi i najgore noćne more. (str. 469.)

Liane Moriarty: Jedan tren

Kako se braniti od zacrtane nam sudbine? I dok neki napokon život uzimaju u svoje ruke, drugi su u strahu i nevjerici.

A tu je i onaj najzanimljiviji dio. I sama nam „proročica“ priča svoju priču.

Upoznajući nju, njezin život od najranijeg djetinjstva do danas, saznajemo što ju je oblikovalo u osobu koja sjeda na let Hobart-Sydney. Poglavlje po poglavlje, pratimo što ju je dovelo toga da zatvori oči, uperi prst u svoje suputnike i kaže: „Očekujem smrt…“

Nikad ne znate koje će vam biti posljednje riječi, pa bi bilo najbolje da ih sve pomno birate. (str. 254.)

Možemo li promijeniti svoju sudbinu?

Liane Moriarty autorica je koju jako volim pa sam odmah znala da će mi se roman Jedan tren svidjeti, više ili manje. Nisu joj djela uvijek iste kvalitete, ali ne mogu poreći svoje uživanje u dirljivim, potresnim, emotivnim ljudskim sudbinama koje nam podastire svojim jednostavnim, a opet efektnim rečenicama. 

Ovom sam romanu u dnevniku čitanja dala peticu. Možda me uhvatio u krivom (pravom) trenutku. Možda su mi emocije divljale dok sam čitala, ali, ljudi… Kad se sve sudbine na kraju povežu u jednu veliku cjelinu… Da, jesam, pustila sam suzu.

Mislim da je moja majka bila u krivu. Možete se boriti protiv sudbine. …
Možda neće pobijediti sudbinu, ali trebali  biste barem pokušati. (str. 177.)

Jedan tren stvarno je klasična Moriartyca pa ako je inače volite, navalite i na njega. Vjerujem da ćete uživati u svakoj rečenici.

Nije mi bio predug iako ima petstotinjak stranica. Poglavlja su kratka i brzo se čitaju, a sve nešto znači, iako ne ono što isprva pomislite. Unatoč temi koja koketira s onostranim, fantastičnim, radnja je čak i napeta, a čitatelji se neprestano pitaju: Možemo li predvidjeti sudbinu? Možemo li promijeniti sudbinu?

Jedan tren roman je za sve nas koji volimo pametne, tople i zanimljive ljudske priče. Priče koje nas tjeraju na razmišljanje i na postavljanje pitanja.

Što bismo napravili kad bismo znali da nam je ovo zadnja godina života?

Što biste vi napravili?

Hoćemo li prihvatiti sudbinu ili se boriti?

Uskočite u roman i prepustite se čaroliji. Jer, znate, jedan tren sasvim je dovoljan da se sve stubokom i zauvijek promijeni.

Liane Moriarty: Jedan tren

Ostali naslovi ove autorice

Liane Moriarty australska je autorica poznata po svojim naslovima:

Pročitala sam skoro sve naslove Liane Moriarty – i dalje mi je najdraža Sve što je Alice zaboravila. Klikom na naslov u popisu saznajte što me u tom romanu toliko oduševilo i taknulo u srce.

Naravno, i ostali su romani više-manje odlični i svakako vam ih najtoplije preporučujem.

Gdje kupiti roman Jedan tren

Mozaik knjiga

Objavljeno

Tess Gerritsen: Špijunska obala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Špijunska obala: ©Mozaik knjiga

Preveo Mladen Jurčić

Tess Gerritsen Špijunska obala

Kako je nastala Špijunska obala? To je pitanje koje izaziva znatiželju kod većine čitatelja Tess Gerritsen. Autorica je u nekoliko intervju objasnila zašto je odlučila pisati roman o grupi umirovljenih špijuna. Prvo, oduvijek je zanimaju trileri, a do sada su akteri uvijek bili ljudi u naponu snage, mlađe životne dobi. Stoga se autorica zapitala što je s onima koji su nekad bili aktivni, a sad su umirovljeni, ali “sive ćelije”, da parafraziram Agathu Christie, još im itekako rade.

Drugo, autorica je u krugu prijatelja doživjela tragični događaj koji je počinila njoj bliska osoba kojoj je vjerovala. To joj je iskustvo osvijestilo da nikad ne znaš koji su okidači da netko počini neku strašnu stvar.

Maggie

Kad se bivša špijunka Maggie Bird povukla u primorsko seoce Purity u Maineu, namjera joj je bila bezbrižno provoditi umirovljeničke dane. Briga o kući i vrtu te uzgoj pilića jedine su Maggiene preokupacije. Međutim, jednog dana na njezinom prilazu osvane neidentificirano žensko tijelo. Maggie zna da je to posjetnica iz starih vremena kada je radila kao špijunka.

Znam gdje živiš, Maggie. Uvijek se mogu predomisliti. str. 347.

Martini Club

Maggie shvaća da je burna prošlost sustižete. Povjerava svoje sumnje umirovljenim prijateljima okupljenim oko književnog kluba zvanog Martini Club.
Mreža puna tajni, laži i opasnosti koja je bila dio Maggienine prošlosti brzo se odmotava i širi na više mjesta diljem svijeta – od Bangkoka do Istanbula, od Londona do Malte.

Misterij ubijene žene priča priču koja je daleko izvan okruga malog Puritya u kojem Maggie živi. Shvaća to i mlada istražiteljica Jo Thibodeau, kojoj su Maggie i njezini prijatelji jednako sumnjivi kao i ubijena žena na Maggienom prilazu.

Jo započinje istragu, ali Martini Club je uvijek za jedan korak ispred.

U tim glavama punim sijedih vlasi svakako je skrivena prava riznica tajni što ih neće podijeliti s njom. str. 276.

Dojam o romani Špijunska obala

Špijunska obala autoričin je 31. roman. Tess Gerritsen, nakon uspješnog serijala kriminalističkih romana o detektivki Rizzoli i forenzičarki Isles, predstavlja novi serijal za sve ljubitelje špijunskih intriga s neočekivanim preokretima.

Lik Maggie Bird, ironičan i umoran glas iskustva, autorica će iskoristiti i u budućim romanima.

Špijunska obala šarmantan je roman koji čitate s osmijehom na usnama, bez obzira na ozbiljnost sadržaja.  Grupa umirovljenih operativaca CIA-e koja rješava zločine iz ugodne atmosfere književnog koktel kluba apsolutna je poslastica izašla iz pera Tess Gerritsen.

Radnja je dobro tempirana, osmišljena, s ravnotežom napetosti, akcije i misterije uz duhovite i pomalo ironične upadice samih aktera, umirovljenih istražitelja.

Knjiga se prebacuje između različitih vremenskih linija i perspektiva, otkrivajući pozadinsku priču likova i događaja koji su doveli do sadašnje situacije.

Svidjelo mi se što knjiga govori o osobama treće dobi koje itekako imaju što ponuditi, pronicljivog su uma i inteligencije kojima pariraju mnogo mlađim likovima. Tema starenja koje je u opreci s godinama obrađena je na šarmantan, topao i vrlo pristupačan način.

Ova kombinacija humora, ironije i napetosti uistinu je osvježenje pa mi je Špijunska obala bila vrlo opuštajuće i zanimljivo štivo za vruća ljetna poslijepodneva. Veselim se novim romanima s Maggie Bird i prijateljima u glavnim ulogama.

Tess Gerritsen Špijunska obala

Ako želite, pročitajte osvrte na prethodne romane ove autorice:

Umri dvaput

Posljednji preživjeli.

O autorici

Tess Gerritsen jedna je od najčitanijih suvremenih autorica trilera. Do sada smo čitali Harem mrtvih duša, Vrt kostiju, Klub Mefisto, Samo prividna smrt, Dvojnica, Grijesi, Šegrt, Kirurg, Mjesto za ubijanje i Nijema djevojka. Prema njezinim romanima snimljena je i uspješna televizijska serija Cure na zadatku o inspektorici Jane Rizzoli i forenzičarki dr. Mauri Isles. Nove knjige su Poslušaj me, Znam tajnu, Umri dvaput i Posljednji preživjeli.

Gdje kupiti roman Špijunska obala

Mozaik

Objavljeno

R. F. Kuang: Žuta

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Žuta: ©Mozaik knjiga

Prevela Vesna Valenčić

R. F. Kuang: Žuta

Žuta*

Za početak, na brzinu ću objasniti naslov romana. Originalan naziv je Yellowface što označava osobu koja „boji lice žutom bojom kako bi se oponašao izgled osobe iz istočne Azije“. Ako se sjećate kontroverzi koje je jedne godine izazvala emisija Tvoje lice zvuči poznato, zbog bojenja lica natjecatelja u crno (blackface), onda znate da se takva praksa smatra uvredljivom i da je apsolutno treba izbjegavati.

Iako naslov Žuta funkcionira, voljela bih ipak da je naslov ostao vjerniji originalu jer tako bismo već na prvu znali dosta o tematici. Rasizam, dakako. Svojatanje istočnoazijske kulture. Pokušaj bijele osobe da se prikaže „žućom“, „azijskijom“. A sve radi novca, dakako.

Enough said. Idemo na sažetak.

Žuta i Bijela

Da bi ova priča imala smisla, na samom početku morate znati dvije stvari o Atheni:
Prvo, ona ima sve… Drugo, što je možda posljedica prvoga, gotovo uopće nema prijatelje. (str. 7.)

Kao što sama naratorica (potpuno nepouzdana, nemojte joj vjerovati) kaže – da bi ova priča imala smisla, morate znati dvije stvari. Prvo, Athena Liu je književna ikona. Mlada, lijepa, bogata, autorica bestselera. Napomenut ću i da je američka Kineskinja, bit će važno za kasniju priču. Svi žele biti Athena Liu. Drugo, June Hayward je najobičnija Amerikanka, da ne kažem bjelkinja. Ništa posebno lijepa, nimalo bogata. Njezin roman prvijenac prošao je prilično nezapaženo. E sad, zaplet. Athena i June su kao najbolje prijateljice. Nismo sigurni što Athena o tome misli, ali znamo da June ovu drugu ne doživljava prijateljicom. Smatra da je Athena arogantna i da se s njome druži samo jer je June neuspješna pa se tako naslađuje.

Zar ne želimo svi prijateljicu koja nikada neće dovesti u pitanje našu superiornost jer već zna da bi to bilo uzaludno? Nije li nam svima potreban netko prema kome se možemo odnositi kao prema vreći za boksanje? (str. 13.)

R. F. Kuang: Žuta

Novi život

Ali onda… Oh, ali onda, nakon jedne večere, Athena umire iznenada i pomalo grotesknom smrću pred Juneinim očima. Naša June, ta mala, slatka, ljubomorna June, toliko je šokirana i ožalošćena prijateljičinom smrću da krade njezin tek napisani, neobjavljeni rukopis o sudbini kineskih radnika u Prvom svjetskom ratu.

Kad malo dođe k sebi, počinje uređivati Athenin rukopis i zašto ne, preda ga izdavaču kao vlastiti. Pa što ako malo doradi vlastito ime i postane Juniper Song? Pa što ako se fotografira tako da je na prvu teško otkriti koje je rase?

Junein (Athenin?) roman postaje ogroman hit! Juniper Song nova je književna senzacija!

Cijelo vrijeme mislim: Uspjela sam. Jebeno sam uspjela. Živim Athenin život. Proživljavam izdavaštvo onakvo kakvo treba biti. Prešla sam onu nevidljivu granicu. Imam sve što sam ikada željela, a okus je doista onako slastan kao što sam uvijek zamišljala. (str. 40.)

Uskoro čitatelji shvaćaju da je roman Posljednja fronta možda ipak malo predobar. Nekako, kao da ima Athenin stil pisanja. Počinju internetski napadi i prijetnje smrću. Najgore od svega, June osjeća Athenin duh. Ne uspijeva ga se osloboditi i ne uspijeva pisati.

Athenin se duh zakvačio na mene, lebdi nad mojim ramenom, šapće mi u uho u svakom budnom trenutku mojega dana.
To me izluđuje. (str. 192.)

No kako će dokazati da je ona autorica Posljednje fronte ako ne može složiti ni jednu jedinu vlastitu rečenicu??

Naša mala June

Roman Žuta toliko mi se svidio da ga nisam ispuštala iz ruke! Pročitala sam ga u svega dva dana i na kraju mi je bilo žao što sam već gotova. Priča je toliko slojevita i mogla bih vam o njoj napisati i više tisuća riječi, ali ne želim biti dosadna i naporna pa evo, napisat ću još tristo (petsto?) i neka to bude to.

Ovako, sama naslovnica romana nije mi privlačna i mrvicu me čak odbijala. Međutim, nekako smo svi mi blogeri u isto vrijeme dobili roman i stalno sam ga viđala po mrežama. Naravno, kud svi, tud i ja, pa sam zgrabila žute korice Žute i pohitala na plažu. I u tom jednom sunčanju pročitala pola.

Nakon svakog poglavlja pogledala bih muža (koji je čitao Zagora; zar nismo prava čitateljska obitelj?) i rekla mu: Ova je knjiga tako jeb*** dobra!

R. F. Kuang: Žuta

Stil pisanja je savršen. Jednostavan, moderan, obojen crnim humorom i cinizmom. Točno ono što volim! Glavna je likuša užasna i pokvarena, ali u isto vrijeme toliko nekako ljudska da mi je (češće nego bih htjela) bila simpatična. Čak sam mrvicu i navijala za nju, iako je grozna osoba. Toliko je usmjerena na samu sebe i uvijek gleda vlastitu korist. I na kraju, vidjet ćete, njezin vječni optimizam i nepomućena samouvjerenost, koji u danoj situaciji djeluju groteskno, uvjerit će i nas čitatelje da će s našom June apsolutno sve biti u redu. Ta ima tisuću života…

Pisanje je ono najbliže pravoj čaroliji što imamo. Pisanje je stvaranje nečega ni od čega, to je otvaranje vrata u druge svjetove. Pisanje ti daje moć oblikovanja vlastita svijeta kad onaj stvarni previše boli. Ubilo bi me kad bih prestala pisati. (str. 219.)

Rasizam, ljubomora, krađa…

Žuta govori o toliko toga, a ima samo tristotinjak stranica. Rasizam, naravno. Imaju li bijelci pravo pisati o azijskoj prošlosti? Ako ne, zašto može obrnuto? Imaju li bijelci pravo izgledati ako Azijci? Ako ne, zašto može obrnuto? Što je sve rasizam, tko su rasisti? U mojoj je glavi bila prava pravcata zbrka…

Onda krađa. Ako nešto ukrademo, ali doradimo, koliko je toga naše, a koliko tuđe? Ako čitavo svoje stvaralaštvo gradimo na jednoj jedinoj rečenici koja nije naša… Koliko je to stvaralaštvo zapravo naše, a koliko pripada osobi od koje smo ukrali tu prvu rečenicu? Isuse, znači, vrtuljak u glavi!

Pisanje je tako samotna aktivnost. Nemate nikakvo jamstvo da ono što stvarate uopće nešto vrijedi, a svaki pokazatelj da zaostajete u utrci šalje vas u vrtlog očaja. Zadržite pogled na vlastitom papiru, kažu. Ali to je teško izvedivo kad vam pred nosom stalno lepršaju tuđi papiri. (str. 15.)

Svega ima u ovom romanu, i sve su nijanse. Teško je odlučiti što je pravo, a što krivo, pogotovo zato što nam June pripovijeda priču.

Ljudi uvijek ljubomoru opisuju kao nešto oštro, zeleno i otrovno. Neutemeljeno, kiselo, pakosno. No otkrila sam da se ljubomora kod pisaca više doima kao strah. (str. 15.)

Ona nam tumači samo svoje postupke i daje samo svoju perspektivu, a sklona je prikazivanju sebe kao žrtve. Onda ne znamo trebamo li joj i koliko vjerovati. Malo suosjećamo s njom, malo je mrzimo. Uglavnom, Žuta se čitavo vrijeme igra našom glavom, našim mislima, stavovima, moralom… Tisuću se puta zapitamo što bismo mi napravili. Najviše boli kad vidimo koliko smo slični June. Ili još gore, koliko smo od nje različiti.

Uglavnom, nisam sigurna jesam li uspjela dočarati koliko je ovaj roman kompleksan, začuđujući i nevjerojatan.

Od mene velike, velike preporuke!

R. F. Kuang: Žuta

Ostali naslovi ove autorice

R. F. Kuang autorica je svjetski poznate trilogije Rat makova (Rat makova, Zmajska republika, Plameni bog) te samostalnog, također veoma uspješnog romana Babel.

Nisam dosad čitala ništa od navedenog, ali trilogija me čeka na policama.
Nadam se da su joj svi tekstovi dobri poput romana Žuta jer ako je tako, čeka me prava uživancija.

Gdje kupiti roman Žuta

Mozaik knjiga

Sličan ovome romanu čini mi se onaj Hermana Kocha, Poštovani gospodine M. Razlika je u tume što mi se Žuta svidjela jedno tisuću puta više…

Objavljeno

Dana Schwartz: Besmrtnost – priča o ljubavi

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Besmrtnost: ©Mozaik knjiga

Prevela Ivana Širol

S kraljevskim ispitima ili bez njih, vi ste doktorica, Hazel Sinnett, kako god vi sebe nazivali. (str. 161.)

Dana Schwartz: Besmrtnost – priča o ljubavi

Besmrtnost

Nakon šokantnih događaja iz prvog dijela Anatomija, Hazel ostaje sama, tužna, zabrinuta.

Većinu vremena Hazel je bila zauzeta i usredotočena, a um joj je pulsirao od energije i odlučnosti. No u trenucima tišine zamišljala bi zabave koje su se zasigurno odvijale u gradu i na koje ona nije bila pozvana, prisjećala bi se Jacka te bi se pitala je li bila osuđena vječno ostati sama. (str. 43.)

Vrijeme popunjava pacijentima – onima koji si ne mogu priuštiti službenog, „pravog“ liječnika, i pisanjem svoje rasprave, knjige o različitim bolestima i načinima liječenja. U pozadini, narod Engleske zabrinut je za zdravlje princeze Charlotte, ljubljene prijestolonasljednice koja boluje od misteriozne bolesti.

Budući da je Hazel poznata po tome što liječi dobro, ali diskretno i vrlo često besplatno, k njoj dolazi mlada žena koja ima problemčić. Nezakonit problemčić koji se može riješiti jedino nezakonitim postupkom. A Hazel joj pomaže.

Zato, dakako, završava u zatvoru, osuđena na smrt. No nekim čudom, s dvora dolazi zapovijed da je Hazel nova princezina liječnica pa ova iz zatvora odlazi direktno na dvor.

A tamo, uvijek isto, intrige, laži, podmetanja… I dok mlada liječnica razbija glavu pokušavajući izliječiti princezinu neobičnu bolest, upada u tajanstveno društvo Suputnika smrti.

Možda se radi o bolesti s kojom se nikad ranije nisam susrela. Možda nešto rijetko. Zaista me straši pomisao da joj ispod kože raste nešto što ne mogu vidjeti. (str. 150.)

Oni su briljantni, moćni i podmukli. Što će im Hazel?

Drugi dio (i završni?)

Besmrtnost je drugi i, čini mi se, završni dio priče o kirurginji Hazel Sinnett. Zaljubila sam se u bizarnu, ali predivnu radnju još u prvom nastavku, Anatomija, i ta se ljubav nastavlja i u drugom dijelu. Način na koji autorica piše lijep je i uvlači čitatelja u priču već od prve rečenice. Događaja je mnoštvo – neki su nadnaravni, neki okrutni, neki toliko zorno opisani da nam se malko okrene želudac… Ali svi su obavijeni magijom ljubavi, kao velom koje prekriva sve ono prljavo i gadljivo unutar korica ovog romana.

Kad ste mlada žena i pritom kirurginja, to ima svojih mana, no ima i jednu veliku prednost: godine koje je tijekom djetinjstva provela vezući, usavršavajući uredne i jednolične šavove koji će, kako ju je majka uvjeravala, jednom biti krasan poklon njezinoj svekrvi, što je podrazumijevalo da je postala prava majstorica kada je trebalo zašiti ranu. (str. 16.)

Dana Schwartz: Besmrtnost – priča o ljubavi

Osim toga, fine niti humora dodatno obogaćuju roman i našoj Hazel daju dozu vjerodostojnosti i životnosti, a zajedljivi komentari ženskih likova koji se tiču udaje bili bi smiješni da nisu istiniti, čak i danas, više od dvjesto godina kasnije.

Svaka se žena udaje u vlastiti zaborav… One stvari zbog kojih dolazimo na glas kao djevojke; koketnost, šarm i oštroumnost? Kod udanih žena i majki sve se to počinje smatrati očajničkim i sramotnim, kao i nošenje prejakog ruža. Nakon što se udamo, čak nam ni vlastito obrazovanje ničemu ne služi. (str. 139.)

Suputnici smrti definitivno su najzanimljivija grana radnje jer se donekle nadovezuju na bit onoga što se događalo u prvom nastavku. Nisam sigurna je li ta organizacija ikad postojala, ali njezini članovi itekako su poznate povijesne ličnosti koje u romanu Besmrtnost dobivaju jednu sasvim drugu dimenziju! Uvijek volim kad se povijesne činjenice upletu izmaštanu stvarnost, a ova je autorica to izvela perfektno!

Zašto pročitati Besmrtnost?

Ako ste čitali Anatomiju, onda svakako morate pročitati i Besmrtnost! Ustvari, ako ste čitali prvi dio, ZNAM da ćete čitati i drugi jer em ste znatiželjni, em je priča toliko čudna i uvrnuta da joj ne možete odoljeti! Ova dva gotička romana nisu poput ostalih – rijetki uspijevaju toliko savršeno ispreplesti stvarnost i fantaziju, povijesne činjenice i maštu. Mrvicu mi je ipak jači prvi nastavak, ali ne mora značiti da će tako biti i vama.

Doista sam, doista uživala! I premda bih voljela da su se stvari drugačije rasplele, ne mogu poreći da je ovaj roman jedan od onih čijih ćete se glavnih crta sjećati i dugo nakon što knjigom ukrasite policu.

P.S. Nastavci su snažno povezani i puno biste izgubili kad ne biste čitali po redu. Dakle, najprije Anatomija (usput ćete vidjeti je li gotički roman vaš tip štiva), a zatim Besmrtnost. Oba su romana, baš kako im u podnaslovu i stoji, priča o ljubavi. Onoj pravoj, većoj od života. I od smrti.

Dana Schwartz: Besmrtnost – priča o ljubavi

Ostali naslovi ove autorice:

Dana Schwartz postala je poznata čitateljima svojim prvijencem Anatomija – priča o ljubavi.

Gdje kupiti roman Besmrtnost:

Mozaik knjiga

Ako ste odlučili da je gotički roman ono što biste voljeli čitati i u budućnosti, bacite oko na naše recenzije sljedećih romana:

Laura Purcell – Korzet (Obavezno pročitajte i Nijeme pratitelje iste autorice, bili su mi još bolji!)

Shirley Jackson – Oduvijek živimo u dvorcu

Daphne du Maurier – Rebecca

Henry James – Okretaj zavrtnja

V.E.Schwab – Gallant

Sara Collins – Ispovijesti Frannie Langton

Bridget Collins – Uvez

Kate Morton – Urareva kći (mislim bar da je ovo gotički roman).

Objavljeno

Sandra Vlašić: Futur treći

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Futur treći: ©Mozaik knjiga

To o čemu pričamo kad govorimo o klimi, ljudi niti znaju niti ih je briga. (str. 50.)

Sandra Vlašić: Futur treći

Futur treći – možda

Kao uvod u roman koji me iznenadio svojom kvalitetom i zapanjio pričom, najprije ću vam reći da ovaj odlomak možda jest, a možda i nije. Naime, čini mi se da prva pišem osvrt na Futur treći pa nisam sigurna kako su ga ostali shvatili. Ako ovdje iznesem nešto s čime se ne slažete ili mislite da je bilo nešto drugo, pišite mi u komentarima, jedva čekam pročitati vaše dojmove!

Ovako. Čini mi se da se Futur treći, u svega 150 izvrsno napisanih stranica, sastoji od prošlosti, sadašnjosti i djelića moguće budućnosti. Ta budućnost najviše nas dotiče i u nama budi strah. Možda čak i tjeskobu, ovisno o tome koliko ste zabrinuti za sudbinu svijeta.

Evo ja jesam, i strašno me brine ekološka neosjetljivost i fokusiranost na novac. Zato su ova buduća poglavlja, ali i mnoga druga, na mene ostavila stvarno jako dojam.

Zamislite svijet u kojem nema ribe. Ono malo što ima, dobiva se na RECEPT. Zamislite svijet koji se guši u suši, poplavama i smeću. U ovom romanu, taj je svijet već ovdje. Ili nas možda tek čeka. Možemo li to spriječiti?

Ljudi više nisu imali snage boriti se s ekstremima, a civilna se zaštita raspala, pukla po šavovima one godine kad su se zaredale poplave uz Savu i Kupu, pa još jedna koja je Dravu pretvorila u sivu bujicu, pa kasni ljetni plimni val na Neretvi, što je potopio cijeli urod, a onda i požari od Senja do Splita. To je bilo ljeto iz noćne more, još jedno od rekordnih najtoplijih u najtoplijem desetljeću 21. stoljeća.
(str. 14.)

Futur treći – zasigurno

I dok oko dijela koji govori o budućnosti nisam 100% sigurna, evo oko čega jesam.

Sadašnjost. Ekologinja Dunja obožava svoj otok. Obožava more, ribu i prirodu. Na otoku, koji često posjećuje u pratnji supruga Jakše i kćeri, tinejdžerice Marine, susreće Ranka, političku zvijezdu u usponu s kojom je vežu nejasne spone prošlosti. (I o tim sponama imam teoriju, ali nigdje u romanu nije niti potvrđena, niti osporena, pa ću je zadržati za sebe).

Ranko je nagovori na suradnju, vezano uz neki njegov politički projekt, a ona, pomalo naivno, pomisli kako je i njemu priroda na prvom mjestu.

-Vi niste normalni, vi ste idioti! Država treba zarađivati na zelenom biznisu, a ne na crnoj nafti!- … – Ma koji zeleni biznis? Svi pričaju zeleno, a rade po starom, otvori oči, sve je u lovi! (str. 106.)

Vi već slutite, ja znam, Ranku je na prvom mjestu novac. I tako će Dunja dati sve od sebe da ga potkopa. Pisat će studije, gorjet će u vrućici, posvađati se sa suprugom i kćeri. Sve, samo da u Rankovom projektu nađe rupu. Jer Dunja zna – znamo i mi – ako se naše more počne bušiti u potrazi za crnim zlatom – nema nam više života.

Sandra Vlašić: Futur treći

What a ride!

Počet ću iskreno – Futur treći nikad ne bih uzela na čitanje da mi ga mudri ljudi iz Mozaika knjiga (hvala, Marko) nisu poslali. Ne mogu reći ništa drugo osim – ljudi očigledno znaju svoj posao!

Isprva, nakon prva dva poglavlja mislila sam sljedeće. O, Bože, zašto hrvatski autori uvijek filozofiraju oko forme?! Zašto uvijek sve mora biti nejasno i začudno? Zašto mi, za ime Božje, ne možete ispričati priču bez zakučastih fraza, izreka, fragmenata… Tako da sama odmah shvatim o čemu je riječ i da ne moram misliti imam li problema s inteligencijom jer NE SHVAĆAM o čemu se radi!

Možda bi pomoglo kada bi odrasli mogli biti tinejdžeri na jedan dan, da se ispucamo glavom o zid bez posljedica? Nekad poželim baš to, lupati glavom o zid. Ponekad svojom, a ponekad i tuđom. (str. 45.)

Ali, onda… Uf!

Znala sam da je knjiga dobra kad sam se naježila prvi put, pa drugi, pa treći… Već sam rekla da me zanima ekologija. Bojim se onečišćenja i smatram da je to realan strah. Mislim da smo si upropastili najljepše mjesto za život i uopće ne želim razmišljati o onome što čeka našu djecu i unuke…

A Futur treći progovara baš o tim strahovima. Koliko toga mi, obični mali ljudi, možemo napraviti za planet Zemlju? Možemo li se boriti protiv novca, zarade, profita? Protiv ljudi na poziciji moći koje naše najbolje želje i trud koriste protiv nas?

Jako, jako me frustrirala Dunjina nemoć. Svim se silama borila protiv politike, namještanja i laži, a nitko nije slušao. Dok nije bilo prekasno.

Čim vidim takvu formulaciju u zakonu, moja potreba za čačkanjem postaje sve veća. Obuzme me krokodilska glad za istinom. Moram znati baš sve, svaki detalj, svaku šporkicu moram izvući na svjetlo dana i dobro je pretresti. (str. 103.)

Eko-triler

Na koricama romana piše da je ovo ekološki triler (ako tako kaže Kristian Novak, tko smo mi da mu proturječimo?). Prefora kategorizacija, i premda nisam baš sigurna da je Futur treći triler kao takav, možda više neka vrsta distopije, ovaj ekološki dio rastura!

U manje od 200 stranica, dobili smo sve – priču koja će nas uplašiti i nadahnuti, junakinju koju nećemo i hoćemo razumjeti i negativca kojega bismo najradije stavili u top i poslali na Jupiter.

Od mene za ovaj roman imate ogromne preporuke! Pročita se u jedno popodne, a ono što je u njemu rečeno, u vama ostaje zauvijek.

Doista se nadam da će u nekoj skoroj budućnosti ljudi shvatiti važnost očuvanja prirode i da se najcrnji scenarij, onaj u kojem ribu kupujemo na recept, neće ostvariti.

Ovog ljeta – ovo je apsolutni MUST-READ!

Zamislite samo, ležite uz more, slušate šum valova i krik galeba. A u ruci držite upozorenje.

Kladim se da taj omot sladoleda nećete ostaviti na plaži. 😉

Eh, da… Što kažete na naslov? Futur treći, ha?

Koliko je to genijalno?!

Sandra Vlašić: Futur treći

Ostali naslovi ove autorice

Sandra Vlašić ekologinja je (!) koja se zadnjih godina, osim borbi za okoliš, sve više okreće pisanju. Futur treći njezin je debitantski roman.

Gdje kupiti roman Futur treći:

Mozaik knjiga

Kolegica i ja nismo čitale baš previše romana o ekologiji, ali ako vam se sviđa ta tema, svakako pogledajte naš osvrt na roman Posljednji let Charlotte McConaghy.

A ako tema i nije prebliska, svakako će vas raspametiti i roman Žigice Jurice Pavičića; mene jest!