Simon i Vicky naizgled su savršen bračni par. On je profesor prava na ugledom sveučilištu, a ona radi u prihvatilištu za žene, žrtve nasilja.
Nekoć mi je jedna mudra žena rekla: najbolje laži su one koje su najbliže istini. (str. 9.)
S tom pretpostavkom bacamo se na čitanje ovog izvrsnog trilera koji mi je pravo osvježenje u moru uvijek istih romana, istih zapleta, istih preokreta. Ono što ću sad reći neka vam bude misao vodila tijekom čitanja – i Simon i Vicky lažu.
Sad kad smo to riješili, priča ide dalje. Jednoga svibanjskog dana Simon slučajno susreće svoju veliku ljubav iz mladosti. To je fatalna Lauren, koja mu je prije dvadeset godina slomila srce. Od trenutka kad je ugleda, Simonov se svijet okreće i Lauren, samo Lauren, postaje centar svega.
Mučilo me što moje „iznenađenje“ kad sam te ugledao nije bilo u cijelosti iskreno. Mučilo me to što je, nešto što je moglo biti tako stvarno, među nama započelo skrivenim namjerama. I zato sam sebi rekao da je u redu, jedna bezazlena laž, i to je to. Nikad ti više neću lagati… (str. 29.)
Drugi dio „savršenog“ para, Vicky, također ima skrivene planove. Premda ne voli Simona onoliko koliko on voli nju, mora još malo, ma mrvicu, ostati s njim u braku.
I dok Simon juri za svojim, a Vicky za svojim ciljem, mi čitatelji upadamo u luđačku opsesiju, varke, podmetanja i laži. A onda Laura, točno na Noć vještica, bude ubijena.
U maniri najboljih
Jedna cura na Instagramu, kojoj do neba hvala, rekla mi je da je roman Pogledaj pažljivije pročitala već davnije, ali da joj je još uvijek jedan od najdražih trilera. Zaškakljala me ta njena rečenica pa sam uzela za sebe roman prvotno namijenjen kolegici. I kako mi je drago!
Dakle, Pogledaj pažljivije… U naslovu su sve upute – pogledaj pažljivije! Ali nisam. Čitala sam, čitala… Otkrila jednu laž tu, jednu prevaru tamo… Nešto se raspetljalo, nešto sve više zapetljalo… A onda… Puf! Ništa nije onako kako nam se na prvi pogled čini! Jako, jako volim romane s dobrim preokretom, a ovaj ih je krcat! I svi funkcioniraju!
AI generated
Sjećate se ono kad sam za Fitzekovog Zatvorenika napisala da ima preokreta, ali da ne proizlaze iz priče već su bezveze ubačeni i „niđe veze“? E pa ovdje to nije slučaj! Svaki preokret ima uporište u priči. Pročitate nešto pa se vratite par stranica i onda shvatite – aha, ovo se moglo vidjeti… Obožavam takve priče!
Gdje se David Ellis do sada krio ne znam, ali znam da njegove romane, ubuduće, čitam čim ih se dočepam. Bez odgode!
Obavezno štivo
Pogledaj pažljivije neka ovog ljeta bude obavezna stavka na vašem popisu za čitanje! Vjerujte mi, uživat ćete! Likovi su super jer su užasni, ali simpatični pa čak donekle i navijate za njih. Ali pisac, fascinantno, u neku ruku upravlja i osjećajima čitatelja. Vidite, čak i kad ne volite neki lik, kad vam se čini patetičan i cmoljav, to ima svoje razloge.
Apsolutno sam oduševljena ovim romanom jer me podsjeća na trilere i krimiće koje sam čitala kad sam bila mlađa i koji su bili toliko dobro napisani da vam se u glavi stvori „BUM“ kad napokon dođete do kraja.
Volim priče koje su komplicirane, a logične. Volim likove koji su užasni, ali uspiju nam se svidjeti. I volim, oh, najviše na svijetu volim priču tako dobro osmišljenu da neću predvidjeti niti jedan jedini njezin dio!
Pogledaj pažljivije jedan je od onih romana koji ćete progutati! Usisat će vas u sebe, malo će vam se zamantati u glavi. I baš onako kako ga ja sad žarko preporučujem vama, preporučit ćete ga i vi svim svojim prijateljima!
A sad… Trk u knjižnice ili knjižare! Ljeto čeka, more čeka. Simon, Vicky i njihove obmane čekaju. Jedan od najboljih romana ove godine čeka da odgodite sve svoje obveze i uskočite u čitanje!
Veselim se u vaše ime!
AI generated
Ostali naslovi ovog autora
David Ellis američki je odvjetnik, sudac i autor kriminalističkih romana. Iz ove rečenice vidimo otkud mu inspiracija i vještina. Njegov prvi roman Line of Vision osvojio je nagradu Edgar Allan Poe za najbolji prvi roman američkog autora. Objavio je i niz drugih romana, među njima i više naslova napisanih u suradnji s Jamesom Pattersonom.
Kako bi vam skratile muke pri odabiru štiva za godišnji odmor, vaše Male napravile su popis deset romana koje ne smijete propustiti! Što čitamo ovog ljeta, pitate se? Svašta, ekipa, svašta. Od ljubavnih romana koji će dodatno začiniti ionako vruće dane, preko trilera i krimića koji će vas prikovati uza se, pa sve do smiješnih zgoda i emotivnih odnosa unutar obitelji.
Bilo da ste negdje na obali, da se brčkate u bazenu ili tek sjedite na kauču sa šalicom kave u ruci, uronite u svoju knjigu i uživajte! Nadamo se da će se na ovom popisu pronaći nešto baš za vas!
AI generated
Alex Aster: Ljeto u gradu
Objavu “Što čitamo ovog ljeta” bilo bi gotovo blasfemično početi bilo čim drugim osim očitim – ljetnim ljubavnom romanom!
Elle ima dvadeset i sedam godina i ludo je uspješna filmska scenaristica. Poslom odlazi u New York gdje se smjesti u bogataški stan koji se trenutno preuređuje i sve bi bilo donekle super, da joj prvi i jedini susjed na tom katu nije Parker Warren, prezgodni milijarder s kojim Elle ima neke neriješene račune iz prošlosti. Spleteom okolnosti, dogovore se da će, dok je Elle u gradu, glumiti da su par. Što može poći po zlu, zar ne?
Ovaj je ljubić divan! Šarmantan i zabavan, potpuno nevulgaran. Prava pravcata slow-burn romansa, ali puna strasti, bliskosti i ljubavi! Nadam se da ćete se, baš poput mene, zaljubiti u ove likove! Znate ćete, naravno, da je sve to samo moderna bajka. Da se takve stvari ne događaju. Ipak, unatoč svemu tome, smiješit ćete se kao ludi i u iščekivanju okretati stranice. Da vam ljeto bude vrelije, osmijeh veći, srce ubrzanije – čitajte Ljeto u gradu!
Serijal o detektivu Lucasu Davenportu počinje 1989. i prati detektiva minneapolske policije koji istražuje serijske ubojice. Serijal sadrži više od 30 knjiga. Prva knjiga je Pravila lova. Lucas je netipičan istražitelj koji ne igra po pravilima struke i ima određenu dozu neposluha i nonšalancije prema nadređenima što ga stavlja u kategoriju policajca koji radi po svom nahođenju i intuiciji.
Pravila lova krimić je koji ne zahtjeva veliki mentalni napor u čitanju, a Lucas Davenport je dovoljno zanimljiv lik da knjiga drži pažnju čitatelja. U ovom romanu Lucas istražuje ubojicu žena koji ne ostavlja nikakve tragove, pomno bira trenutak i žrtve, ali ostavlja svoj potpis na žrtvama, s porukama za istražitelje, uvjeren u svoju nedodirljivost. Policajci mu daju ime Mahniti.
Ako ste voljeli trilogiju Crvena kraljica, svidjet će vam se novi bestseler Juana Gómez-Jurada Sve gori. Savez triju naizgled nespojivih žena uzdrmat će svijet u kojem uvijek pobjeđuju isti. Radnja prati tri žene: majku koja želi spasiti kćeri, ratnu veteranku i ekscentričnu vješticu. Zajedno se bore protiv korupcije i moćnika, ali ne bez žrtava.
Sve gori mračan je, emocionalno nabijen roman s crno humornim dosjetkama koji daju svježinu romanu. Iako je malo deblji (oko 460 stranica), vrlo brzo se čita pa nećete ni osjetiti kako listate stranice jer će vas zaokupiti eksplozivna radnja nalik na moderan akcijski triler.
Silom domaćica je izvrsna komedija koja će vas nasmijati svakom novom splitskom”bazom”. Eda Vujević poznata je splitska novinarka i književnica. Silom domaćica zbirka je kolumni objavljivanih u Slobodnoj Dalmaciji, koja pričaju o svakodnevnom životu splitske obitelji. Eda je, inače, majka repera Vojka V koji je kao sin jedinac bio “prisiljen” napisati recenziju. To je, naravno, šala, ali da je osim Vojka i Eda duhovita i britka, uvjerila sam se čitajući ovu knjigu.
Bez filtera i s puno duha donijela je autorica svakodnevicu svoje obitelji koju čine suprug (Zakoniti), sin (Jedinac), nevistica i unuk (princ Prijestolonasljednik). Između ostalog, saznat ćete što sve treba napraviti kad nešto “zašteka” u stanu i zašto je “zovi čovika” najvažnija rečenica u prosječnom hrvatskom kućanstvu.
Ponekad nam u životu treba samo dobra komedija, a Silom domaćica upravo je to.
Puno je razloga zašto mi se svidjela ova knjiga. Radi se o ljubavnoj priči koja to zapravo nije. Susret dvoje ljudi koji se nikako nije trebao dogoditi ostao je u natruhama sjećanja jednog i drugog protagonista čitavih dvadeset godina . I dok su i on i ona nastavili svoje živote, čekanje onog trenutka kada će se ponovno sresti obilježilo je njihove živote.
Ona, kći balkanskog mafijaškog bosa, pronicljivog i inteligentnog, poznatog policiji, ali nikad procesuiranog; i on, novinar, policajac, špijun ili agent, svakako nešto od toga, susreću se u trenutku kada on dolazi na njezino imanje intervjuirati njezina oca. Kratka romansa dvoje ljudi na suprotnim stranama, svjesnih da su prepreke njihovoj vezi prevelike, toliko je lijepo, toplo i jednostavno napisana da me baš osvojila.
Autorica piše pod pseudonimom Ana Maya, i sama je zagonetna. Jedino što je odaje je dobro poznavanje prilika u bivšoj državi pa nagađamo da je s ovih, balkanskih prostora.
Da objava “Što čitamo ovog ljeta” ne bi bila samo nabrajanje laganog štiva, evo i nešto za ozbiljnije čitače. Plivač je fascinantna životna i sportska drama Alfreda Nakachea, vrhunskog sportaša, koji je predstavljao Francusku na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936., a potom i u Londonu 1948. godine. Tragičan život višestrukog prvaka Francuske i europskog rekordera u ovom biografskom, gotovo dokumentarnom romanu, odlično je prenio novinar Pierre Assouline.
Između tih dvaju sportskih trijumfa, Alfred se suočio s najtežim životnim iskušenjem. Zavidan na Nakacheaove sportske uspjehe, najveći rival, Jacques Cartonnet, koji se pridružio francuskim kolaboracionistima, prokazuje Alfreda kao Židova i člana pokreta otpora. Nakache je deportiran sa suprugom Paule i kćeri Annie najprije u jedan, a zatim i u nekoliko različitih logora smrti. Od Auschwitza do Buchenwalda, kroz strahote marša smrti, preživio je zahvaljujući iznimnoj snazi volje i sportskom duhu.
Ovo je roman koji morate pročitati jer je sama Nakacheova sudbina dramatičnija od bilo kakve fikcije. Dobio je nadimak „Plivač iz Auschwitza“.
Simon i Vicky naizgled su savršen bračni par. On je profesor prava na ugledom sveučilištu, a ona radi u prihvatilištu za žene, žrtve nasilja. S tom pretpostavkom bacamo se na čitanje ovog izvrsnog trilera koji mi je pravo osvježenje u moru uvijek istih romana, istih zapleta, istih preokreta. Ono što ću sad reći neka vam bude misao vodila tijekom čitanja – i Simon i Vicky lažu.
Pogledaj pažljivije neka ovog ljeta bude obavezna stavka na vašem popisu za čitanje! Vjerujte mi, uživat ćete! Likovi su super jer su užasni, ali simpatični pa čak donekle i navijate za njih. Ali pisac, fascinantno, u neku ruku upravlja i osjećajima čitatelja. Vidite, čak i kad ne volite neki lik, kad vam se čini patetičan i cmoljav, to ima svoje razloge. Apsolutno sam oduševljena ovim romanom jer me podsjeća na trilere i krimiće koje sam čitala kad sam bila mlađa i koji su bili toliko dobro napisani da vam se u glavi stvori „BUM“ kad napokon dođete do kraja.
Troje je roman koji je još uvijek i na mome popisu “što čitamo ovog ljeta”. Sadržaj ću preuzeti sa stranice izdavača, a ispod ću vam ukratko reći zašto, iako ga još nisam pročitala, smatram da je ovo top roman za ljeto. Odnosno, za bilo kad, jer ako ste dosad čitali Valerie Perrin, onda znate koliko je super sve što ona napiše!
Nina Beau, Étienne Beaulieu i Adrien Bobin imaju deset godina kad se početkom rujna 1986. upoznaju u dvorištu osnovne škole u La Comelleu, gradiću u francuskoj provinciji. Povezuje ih podudarnost – početno slovo njihovih prezimena. No ubrzo postaju nerazdvojni. Zavjetuju se da će jednoga dana napustiti svoj gradić i zajedno otići na studij u Pariz, osnovati bend i nikada se ne razdvajati. No trideset jednu godinu poslije više se ne viđaju, ne razgovaraju, glazbena pratnja njihove priče iznenada je utihnula…
Ovaj sam roman stavila na svoju ljetnu listu ponajprije zbog naslovnice, a onda i zato što ima jako puno stranica i jednostavno trebam biti na godišnjem odmoru da bih ga pročitala pažljivo kako zaslužuje. Već sam komentirala Troje s vama na društvenim mrežama i rekli ste mi da vam je to čak najbolji roman ove autorice, stoga se izuzetno veselim čitanju!
Ah, Kristin Hannah… Jedna od mojih omiljenih autorica. Kako bismo se malo odmaknuli od laganog štiva, Troje i Između sestara donijet će nam emocije i dubinu koju trebamo. Premda ni ja još nisam pročitala ovu priču, vjerujem da će se (ne samo naslovnicom), savršeno uklopiti u ljetne dane na plaži, kada je sunce nisko, a nebo prošarano najljepšim bojama sutona.
O čemu se radi? Prije mnogo godina Meghann Dontess donijela je pogrešnu odluku kojom je sve izgubila, uključujući i ljubav sestre Claire. Danas je Meghann uspješna odvjetnica koja ne vjeruje u intimnost – sve dok ne upozna onog jednog posebnog muškarca koji je može navesti da promijeni mišljenje. Claire Cavenaugh zaljubljuje se prvi put u životu. Kako se približava dan vjenčanja, ona se priprema suočiti s odlučnom starijom sestrom. Kad se nađu nakon gotovo dva desetljeća razdvojenosti, te dvije žene koje vjeruju da nemaju ništa zajedničko, pokušat će postati ono što nikada nisu bile: obitelj. P.S. Pripremimo maramice.
Ovaj serijal prati ajmo reći braću Eaton, mrzovoljne seksi kauboje, sportaše i tako to. Prvi nam roman nosi Rhett Eaton i njegova takozvana dadilja Summer. Drugi nastavak, meni najdraži, čine najstariji brat Cade i – ovaj put – prava dadilja njegova sina, Willa. A treći dio nose Jasper, nešto kao posvojeni sin Eatonovih i nježna balerina Sloane.
Dakle, vau! Nakon što mi se jako svidio prvi nastavak, Bez premca, jedva sam čekala da i ostatak serijala uvali svoje zgodne kaubojske guze na moju policu! Bez srca i Bez dahadobila sam istodobno i čitala ih jedan za drugim i eto! Baš sam sretna, jako su mi se svidjeli, uživala sam u čitanju! Istodobno, jako sam tužna jer sljedeća dva nastavka još nisu prevedena, a imam ogromna očekivanja.
Uglavnom, imam osjećaj da će cijeli serijal biti top i baš se radujem! Već dugo nisam našla ljubavne romane koji su po mome guštu, pogotovo ne one suvremene. I baš mi je drago da sam naišla na ove kauboje! Ovo je točno ono što nam treba da vrući ljetni dani postaju još vrući!
I, jeste li bacili ono na naš popis? Kako vam se čini? Ima li nešto što i vas privlači, nešto što će se definitivno naći i na vašem čitateljskom meniju?
Ako je vaša lista ljetnog štiva već napravljena, pišite nam preporuke, dobrih knjiga nikad dosta!
A između čitanja – kupanje, sladoled, večernje šetnje, roštilji i pokoji zalazak sunca s knjigom u ruci. Zvuči kao plan, zar ne?
Doktorica Carolyn Hove sasvim slučajno radi obdukciju tijela muškarca koji je, kako se čini, poginuo u prometnoj nesreći. Međutim, ono što otkrije nikako ne ide u prilog toj tezi. Zato nazove duo koji se bavi takvim zagonetkama, detektiva Jedinice za ultranasilne zločine LAPD-a Roberta Huntera i njegova partnera Carlosa Garciju.
Kapetanica ugleda iskru u Hunterovim očima. On je gledao partnera. Garcia je taj pogled dobro poznavao. Slegne ramenima. „Slab sam na misterije, znaš to.“ (str. 23.)
Njih dvojica počinju čeprkati po onome što bi mogao biti slučaj – čini se da Los Angelesom hara ubojica koji ubojstva prikriva tako da ih prikaže kao nesreću. I dok se dvojac bavi klasičnim pitanjima – zašto, kako, tko i otkada, uskoro dolazi još jedna žrtva, opet otkrivena sasvim slučajno.
Još kad se otkrije i da su žrtve brutalno mučene, jedno je jasno – riječ je o serijskom ubojici. Ali kako ga pronaći? Prepredeni ubojica skriva se naočigled svima.
Da su ga htjeli kazniti, prebili bi ga, polomili noge i otišli. Ali netko se potrudio mučiti i inscenirati smrt, zasad, na papiru, sasvim prosječnog čovjeka. To se događa samo u filmovima, ne u stvarnom životu. (str. 66./67.)
Hunter i Garcia počinju intenzivnu istragu koja uključuje undercover rad koji bi, kako se čini, jednoga od njih mogao koštati glave…
Hunter nije vjerovao u predosjećaje, šesto čulo, proricanja, predznake… kako god ih tko zvao. Ali uvijek je vjerovao svom instinktu. On ga je više puta odveo pravim putem i spasio mu život češće nego što je mogao izbrojiti. U ovom mu je trenutku njegov instinkt vrištao da se dogodilo nešto loše. (str. 314.)
Ova priča temelji se na…
Upravo tako, dragi moji! Ova se priča temelji na istinitim događajima! Namjerno vam nisam puno toga napisala u sadržaju kako biste u novu, jezivu priču Chrisa Cartera uronili prazne glave i bez očekivanja. Kako biste je osjetili od glave do pete i uživjeli se u brutalna ubojstva i luđački lov na ubojicu.
„I to me vraća na ono moje pitanje – zašto je bio mučen na takav način?“ Hunter podigne naočale na glavu. „Uobičajen odgovor zašto se nekoga muči.“ Stane brojiti na brste. „Da bi dobio informacije; da bi prisilio žrtvu da učini nešto što ne želi; kao osvetu; kao kaznu; da se izvuče novac; ili čisti i jednostavni sadizam…“ (str. 36.)
Već znate da je Carter jedan od mojih omiljenih autora trilera i da ću najvjerojatnije nahvaliti sve što napiše. Tako je i ovaj put – ljubav se nastavlja.
Nakon Genesis, koja je imala… uf… prilično grafički opisana strašna ubojstva, U predvorju smrti ipak je malo nježnija prema čitateljima osjetljivijeg želuca, ali vjerujte mi, kvaliteta je na nivou. Kada bih morala birati, ne znam za koji bih se roman odlučila kao za onaj omiljeniji…
Nije očekivao odgovor na svoje pitanje – Gdje sam to…– ali ipak ga je dobio. Nije bio sam u prostoriji. Iz tame, tik iza njega, začuo se hrapav šapat: „U paklu!“ (str. 72)
Preporuka
Dakle, ako volite dobar triler koji vam neće dati spavati, to je to! Carter i inače ima takve romane; izmjenjuju se kratka poglavlja, a svaki prati svoju nit radnje i jednostavno vas vuku na čitanje! Sami sebi kažete, još samo malo, još samo malo, a to obično znači da ukućani spavaju, vi čitate, a odnekud se pojavljuju i sumnjivi zvukovi…
U predvorju smrti čitala sam dok sam bila na putovanju i to vam govori dovoljno! Iako sam bila mrtva umorna od šetnje po najprije Veneciji, a zatim i Firenci, čitanje nije patilo. Čim bih ušla u sobu i otuširala se, knjiga i ja dobili bismo svoju uru-dvije.
Najviše mi se, kao i dosad, svidio motiv ubojice. Preformulirat ću. Kod ovog nam autora nije toliko bitno tko je ubojica, nego zašto je ubojica. I iz karakterizacije negativca vidimo kako je autor stručnjak za forenzičku psihologiju i kako s lakoćom ulazi u glave svojih negativaca. Kao i kod Genesis, i ovdje ubojica ima odličan motiv i kad ga saznamo, zateknemo se, onako… Ne kao da ga branimo, Bože sačuvaj, ali kao da ga donekle razumijemo.
Od mene preporuke!
Ostali naslovi ovog autora
Chris Carter jedan je od mojih omiljenih autora trilera. Rođen je 1965. godine u Brazilu, a nakon srednje škole preselio se u SAD gdje je studirao forenzičku psihologiju. Radio je kao kriminalistički psiholog za državno odvjetništvo i u njegovim se romanima itekako vidi da znao o čemu govori kad opisuje nasilne zločine i psihologiju zločinaca.
Bavio se i glazbom te nakon što je tako proputovao svijet, posvetio se pisanju knjiga. Njegov serijal o detektivu Robertu Hunteru postigao je svjetski uspjeh, a broji sljedeće nastavke:
Anđeo grada počinje gotovo točno tamo gdje prethodni nastavak, Crni časoslov, prestaje. Tako da, molim vas, ne čitajte ovaj roman prije Časoslova. Ako želite pohvatati sve konce, kojih ima more sinje, čitajte po redu.
A ako niste čitali Časoslov, nemojte čitati ni ovaj osvrt. Pokušat ću pisati bez većih spoilera, ali ne mogu jamčiti da mi se poneki negdje neće sakriti.
Anđeo grada počinje na neku vrstu baskijskog Halloweena. U tom mračnom, maglovitom ugođaju paljenja svjetla u bundevama, bivši inspektor Kraken dobiva poziv.
Što se mene tiče, bilo je potrebno još nekoliko smrti ili za dlaku izbjegnutih smrti onih koje sam volio kako bih se uvjerio da na čelu nosim poljubac smrti i prenosim ga svojim najbližima. (str. 16.)
Anđeo grada
Zove ga prijateljica i inspektorica u Odredu za zaštitu baštine, Mencia Madariaga i poziva u Veneciju. Naime, maleni tamošnji otok je u plamenu, nestala je hrpetina knjiga neprocjenjive važnosti, u požaru su pronađena tijela… A od nekoliko Unaiju veoma važnih osoba nema ni traga ni glasa. Te su osobe – začudo – zadnji put viđene baš u Veneciji.
Opet započinje inspektorova utrka s vremenom. Ovaj put, ona ga vodi prelijepim uličicama i kanalima Venecije.
Kada na zgarištu pronađe porculanskog anđela, jasno mu je da netko želi da baš on istražuje slučaj.
Tijekom tih prvih nevinih dana još ne znaš… da je ruka usuda već počela stezati krug oko tebe. Još ne znaš da će te zatočiti i da ćeš žaliti do kraja života. (str. 25.)
Je li to Kaliban, ubojica doživotno zatvoren zbog svega što je napravio u prethodnom romanu? Ili je to netko puno bliži našem inspektoru?
Unai susreće osobe za koje je mislio da ih više nikad neće susresti.
Volim
Što mogu. Od prvog trenutka kad sam oči položila na prvu rečenicu serijala o inspektoru Krakenu, nepovratno sam se zaljubila. Ovo je moj serijal, onaj čije nastavke kupujem bez razmišljanja. Unai je moj lik, onaj čije dramatične, turobne i zapetljane avanture pratim diljem Europe.
I koliko god ovaj serijal imao nastavaka, pobožno ću ih čitati i s ljubavlju odlagati na posebno mjesto na polici.
Dakle, sve vam je jasno. Naravno da preporučujem roman Anđeo grada! Naravno da sam uživala ko glupača čitajući!
Ovo je prvi put u tvojem životu da osjećaš da imaš sve i svakoga jutra … pitaš se, mrtva od straha, koju ćeš cijenu morati platiti za toliku sreću. (str. 136.)
Priča je ispripovijedana u dvije vremenske linije, 1992. godine i trideset godina kasnije, 2022. Obje su mi jako dobre i na kraju se, naravno, spajaju u jednu. Radnja je odlična, sve ono što biste i očekivali od Eve Garcie… Imamo zagonetni požar, zagonetne smrti. Imamo staru venecijansku vendettu, a to je jedan od najzanimljivijih dijelova romana! Imamo skrivene obiteljske tajne, veze koje će prvi put ugledati svjetlo dana i slučaj koji je puno više od onoga što se na prvi pogled čini.
Ljubav Krakena i bivše načelnice Albe raspliće se baš onako kako sam i priželjkivala, njegova obiteljska situacija također. Za razliku od Crnog časoslova, koji mi je bio prilično težak i zahtjevan za čitanje, s Anđelom nisam imala taj problem! Slučaj nije jednostavniji, ali je čitljiviji i manje zakučast. Razumljiv je i mi se doista uživljavamo u sve ono što se događa pred našim očima.
Što kažu drugi?
Premda mnogi osvrti pišu da je priča o Krakenu sažvakana i do kraja iskorištena, meni je stvarno bila odlična, bolja nego Časoslov. Što mogu, on je tako zabavan lik, a priče uvijek imaju ono što najviše volim – ubojstvo i legende. Ovaj put poprište svega nije Vitoria, nego Venecija, koja pruža još efektnije kulise za zločine obavijene tajnama i mitovima iz prošlosti.
Isto tako, ponegdje pišu da to više nije to, da Kraken više nije onaj koji je bio. To je donekle istina, ali ne smeta mi. Milijun je puta naglašeno da se povukao iz posla i traži mirniji život. Imajući da umu rasplet njegove privatne situacije (wink, wink), nadam se da će nam se u eventualno sljedećim romanima vratiti onaj dobri stari Kraken kojeg smo upoznali i zavoljeli u Šutnji bijeloga grada. Zasad, meni je drag i ovaj Unai, svakako je zadržao dozu dramatičnosti u izražavanju koja me svaki put nasmije.
Eto, to je to. Nadam se da ćete čitati, da će vam se svidjeti baš kao i meni te da ćete ostati vjerni ovom neobičnom inspektoru i njegovim mističnim slučajevima koji mirišu na stari papir, tintu i drevnu prošlost.
Ostali naslovi ove autorice
Eva García Sáenz de Urturi španjolska je autorica romana Saga o dugovječnima, Adamovi sinovi, Putovanje na Tahiti, Akvitanija. Ljestvice najprodavanijih naslova pomela je romanom Šutnja bijeloga grada, koji je prvi dio trilogije o baskijskom gradu Vitoriji i briljantnom profileru Krakenu.
Nakon ove trilogije, autorica nastavlja serijal o inspektoru Krakenu romanom Crni časoslov (link je u prvom odjeljku).
Iako slučajevi o kojima govore nisu povezani, stvarno preporučujem čitanje po redu jer je povezano sve ostalo. Najdraži dio serijala definitivno mi je onaj prvi. Čitajući Šutnju bijeloga grada, zaljubila sam se u inspektora Krakena, u Vitoriju i u neobične slučajeve koji traže razrješenje.
Da, svaki je dio ubijanja za mene užitak. Ali ništa se ne može usporediti s mojim omiljenim dijelom. Najbolje tek dolazi, pomislim dok vadim svoj mobitel. (str. 54.)
Samrtni krik
U trgovačkom centru, djevojčica je izgubila svoju mamu. Grčevito stišće medvjedića dok se oko nje skupljaju odrasli koji joj žele pomoći. Inspektorica Kim Stone slučajno tuda prolazi, no zaključi da će majka uskoro biti pronađena i produži dalje. I sama ima svojih problema – šef je stavlja na za nju bezvezan, da ne kažemo glup zadatak – osiguranje starlete koja dolazi u grad na potpisivanje knjige.
Inspektorica Stone u jednom je bila u pravu. Djevojčičina majka doista je uskoro pronađena. Mrtva. Ubojstvo je čisto, brzo, neosobno. Kako je mlada majka postala žrtva takvog zločina?
Val tuge preplavio ju je dok se prisjećala djeteta koje je stiskalo plišanog medvjedića kojeg joj je darovalo osoblje trgovine, čvrsto ga držeći u nedostatku majke koja ga više nikada neće moći čvrsto zagrliti. (str. 33.)
Dok odani Bryant, uz bok sa Stone, preuzima taj slučaj, ostatak tima bavi se svojim problemima i drugim slučajevima. Penn je nedavno izgubio majku, a Stacy je sva nervozna oko nadolazećeg vjenčanja.
Pažnju joj, uz to, zaokuplja i jedan stari neriješeni slučaj silovanja. Stacy osjeća da se u njemu krije neka tajna.
-Nismo je mogli pustiti ni blizu sudnice zbog onoga što bi mogla reći. -A to je? Zastao je na nekoliko trenutaka. -Idi do nje… Razgovaraj s njom o napadu, pa ćeš onda shvatiti zašto je nismo mogli pozvati da svjedoči. (str. 32.)
U gunguli policijske postaje, na inspektoričinom se stolu nađe pismo. Pismo u kojem je ubojica mlade majke moli da ga zaustavi jer ako to ne napravi… Ubojstva će se nastaviti.
Inspektorice Stone, morate me spriječiti da povrijedim još nekoga. Ne želim raditi ove grozne stvari. Ne želim nikoga ubiti, ali nemam izbora. (str. 98.)
Kim Stone i njezin tim opet su u utrci s vremenom. Mogu li na vrijeme uhvatiti ubojicu i zaustaviti ga prije nego ponovno ubije?
Dvanaest
Samrtni krik dvanaesti je nastavak iz serijala o inspektorici Kim Stone. Kao i dosad, pratimo dva jako zanimljiva slučaja. Jedan je slučaj ubojstva mlade majke koji je toliko čist i lišen osjećaja da izgleda poput smaknuća. Na njemu primarno rade Stone i Bryant. Drugi je slučaj neriješenog silovanja kojim se bavi Stacy.
Nama koji smo preskočili nekoliko prethodnih nastavaka, nije bilo teško ponovo uroniti u svijet ovih detektiva. Nekoliko je puta ponovljeno sve što se do sada izdogađalo pa s lakoćom nastavljamo s čitanjem, kao da se nikad nismo ni rastali. Ovo pišem samo kako biste odmah znali da doista ne morate čitati po redu. Fokus je na slučajevima, vrlo malo na privatnim životima samih istražitelja pe ćete se vrlo brzo uživjeti u radnju i sve će vam odmah biti jasno. Još bih samo rekla da mi je Stacyin slučaj bio puno zanimljiviji nego Stonein. A ispod svega toga, imamo i starletu koja je napisala knjigu, koja dolazi u grad i koju, osim obožavatelja, prati i brdo hejtera. Inspektorica Stone mora žonglirati svim tim slučajevima, svakom se pomalo posvetiti i svaki od njih i riješiti. Hoće li uspjeti?
Možda?
Svi koji prate blog Mala od knjiga znaju da s ovom autoricom imam povuci-potegni odnos. Od početnog oduševljenja do apsolutnog prestanka čitanja njenih romana. Nisam imala u planu čitati ni Samrtni krik, da vam budem iskrena. No i kolegica se malo zasitila ove autorice pa ajde, uskočit ću ja.
Ovaj put, nije mi žao. Samrtni krik jako je dobar triler koji bih preporučila svakome tko traži lagano, jednostavno, ali napeto i zabavno štivo. Roman se može pročitati u dva popodneva. Ne traži od čitatelja neki veći mentalni angažman, a preokreti su dovoljno uzbudljivi i intrigantni da ne uspijevate odložiti roman i raditi nešto dosadnije, tipa kućanske poslove. Poglavlja se izmjenjuju brzo, staju kad je najzanimljivije i skaču sa slučaja na slučaj. Gotovo kao da nas tjeraju na čitanje i viču nam – ajde još jedno poglavlje, ajde još jedno… I tako do ponoći ili jedan, kada su me obveze (Born to read, forced to work) natjerale da napokon zatvorim korice i odem na spavanje.
Možda, ali samo možda pružim Angeli Marsons ruku pomirenja i vratim se čitanju njezinih romana. Eto, toliko mi se svidio Samrtni krik.
Ostali naslovi ove autorice
Angela Marsons autorica je s kojom imam pomalo zategnut odnos.
Sad joj se polako vraćam, iako mislim da neću pročitati onih pet-šest koje sam izignorirala. Ovo su njezini dosad kod nas prevedeni naslovi, a čini mi se da sam negdje pročitala informaciju da u serijalu o inspektorici Kim Stone ima 28 nastavaka.
…žene koje se skrivaju iza tamnih naočala, žene koje kupuju karte za druge vremenske zone, žene koje izgledaju kao da su negdje usput zaboravile tko su, i što rade, i zašto. (str. 33.)
Samo Rosie
Rosie već četrnaest godina trpi užasno nasilje svog supruga Normana. Napravio joj je mnogo toga neizrecivog, a ono najgore zaskoči nas već na prvoj stranici.
Bol je prejaka da bi se ona zabrinula zbog sitnica kao što je disanje ili zato što se čini da u zraku koji udiše nema zraka. Bol ju je progutala kao što priča kaže da je kit progutao Jonu, biblijskog neposlušnika. Bol kuca poput otrovnog sunca koje žari negdje duboko u njoj… (str. 7.)
I tako se Rosie jednog jutra budi i na plahti ugleda kap krvi. Nebrojeno puta slomljen nos ponekad krvari i bez udarca. Rosie sjedi i gleda tu kap krvi.
Kad bih vam prepričala njezin tijek misli, smijali biste se od žalosti. No dobro. Rosie zaključuje da će je suprug zasigurno jednog dana ubiti. No još gore – pomisli – možda neće…
Ta jedva primjetna uzrujanost u njegovu glasu dovoljna je da obnovi njezin strah i ostavi joj u ustima metalni okus. Tko da mu stane na žulj, proturječi mu? Oh, tko bi bio toliko lud? Samo netko tko ga ne poznaje, naravno – netko tko ga ne poznaje onako kako ga ona poznaje. (str. 8.)
Rose onda ustaje i izlazi iz kuće, ne noseći ništa nego odjeću koju ima na sebi (ako se presvuče izgubit će hrabrost). Dakle, u odjeći koju ima na sebi, torbice čvrsto stisnute u znojnim rukama, Rosie bježi što dalje. U torbici pak nešto kriva – Normanovu kreditnu karticu.
Rose Madder
Bježeći čak u drugu vremensku zonu, skrasit će se u živopisnom gradiću i upoznati mnoge zanimljive ljude. Neću vam ih sve opisivati jer silno želim da, ako već niste, što prije pročitate ovu fantastičnu knjigu!
Važno je samo reći da Rosie jednom nabasa na trgovinu antikviteta u kojoj pronalazi sliku. Moćnu sliku žene na brijegu koja kao da zuri u nešto u daljini, nešto onkraj tmurnih oblaka koji prijete olujom.
Tako je njezin mozak – zdrav, razborit i prilično nespreman prihvatiti ili čak priznati da nešto miriše na nadnaravno ili paranormalno – istodobno objašnjavao, racionalizirao i opravdavao nagli porast adrenalina u njezinoj krvi kad je ugledala sliku žene na brijegu. (str. 77.)
Privučena slikom kao moljac na svjetlo, Rosie je kupuje istog trena i vješa u svoj novi stančić.
Što će se dalje dogoditi, predivna je priča o ljubavi. Prestrašna priča o lukavosti, okrutnosti i nasilju. Prelijepa priča o prijateljstvu, snazi, odanosti i hrabrosti.
A ako vam sve ovo što sam rekla još uvijek nije dovoljna preporuka, nastavite čitati.
Slika Rose Madder
Otkud početi?
Rose Madder isprva počinje kao sasvim realan roman. Prilično užasan jer prolog udara u trbuh. Mnogi su odlični romani napisani o bračnom zlostavljanju žena, ovaj je na njihovu tragu. Brutalan, frustrirajući, klaustrofobičan. Kingovski jer ima stvari koje su baš njemu svojstvene.
Tek kad naša glavna likuša Rosie dođe u pitomi gradić, kad uđe u antikvarijat i kad je slika Rose Madder gotovo potapša po ramenu i natjera je da je kupi, shvaćamo da će fantastično ipak preuzeti uzde.
I oba dijela su izvrsna! Ipak, da moram birati, odabrala bih realni dio kao jači, moćniji, emotivno snažniji, ali ova nadrealnost zbivanja oko slike donose nekakvu ravnotežu. Ipak čitamo Kinga.
Unatoč temi, roman je jako duhovit. Na primjer, ova rečenica dolje.
Ona zaključi da je ovo, sve u svemu, prilično drugorazredna kuća strave, za nekoga tko je četrnaest godina živio s Normanom Danielsom. (str. 215.)
Duhovito i tužno, zar ne?
Osvrti s neta
Nakon čitanja, provela sam sigurno sat vremena surfajući po tuđim osvrtima za Rose Madder pokušavajući vidjeti ima li još onih kojima se svidio koliko i meni. Vjerovali ili ne, dojmovi su podijeljeni. Nekima se ne sviđa cijelo ludilo sa slikom, neki nisu fanovi kraja… Neki su, baš poput mene, oduševljeni svime. Iako je kraj neobičan i nejasan, njime sve sjeda na svoje mjesto. Uzroci i posljedice svega.
Najbolje je bit nemilosrdan prema prošlosti. Nisu važni udarci koje primamo, već oni koje preživimo. (str. 230)
Slika je skroz luda, priznajem, ali to je rečeno u njenom imenu – ta što znači madder nego luđa.
Ako tražite roman koji nije samo strava i užas, nego je roman koji propitkuje sve – zbilju i snovitost, ljubav, posesivnost, dobro i zlo, Rose je roman za vas.
Već sam rekla, Groblje kućnih ljubimacanajdraži mi je Kingov roman baš zbog te neke emocije koju izaziva u čitatelju. Jeze i žalosti. Rose Madder ista je takva. Njezini su osjećaji Tuga, strah i nada.
Zato, najljepše vam je preporučujem jer mislim da ćete stvarno, stvarno uživati.
Čak i ako vam se ne svidi kraj, ako budete imali dojam da ga niste razumjeli… Svejedno mislim da će Rosie biti junakinja koju ćete jako voljeti, za koju ćete navijati i koju ćete svim srcem čitati.
Ostali naslovi ovoga autora
Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:
Tri pravila Kampa Emerson, uključujući i ono posljednje, najvažnije… Ako se izgubiš, sjedni i viči. (str. 25.)
Bog šume
Godina je 1975.
Louise, savjetnica u Kampu Emerson, otkriva da je jedna od polaznica nestala. I to ne bilo koja!
Tinejdžerica Barbara van Laar, članica bogate i utjecajne obitelji, nije u svom krevetu. Louise zna što to znači i baš joj je zato svaki sljedeći korak pogrešan.
Da se bilo koja druga polaznica kampa pojavila odjevena kao Barbara, odmah bi bila smještena na samo dno društvene hijerarhije… No Barbara van Laar bila je prezanimljiva da ne bi obraćali pozornost na nju, njezin je život bio previše intrigantan i kompleksan. Iako to nitko nije izgovorio naglas, odjednom je cilj svakog polaznika kampa bio sprijateljiti se s njom. (str. 53.)
Mlada inspektorica Judyta Luptack zadužena je za istragu. Vrlo brzo saznaje da je, godinama ranije, nestao još jedan član van Laarovih – ni manje ni više nego Barbarin stariji brat Bear.
Priča nas vodi u prošlost, u vrijeme Bearovog nastanka. Sve vezano uz njegov nestanak obavijeno je tajnama i lažima. Zašto potraga nije organizirana na vrijeme?
… te si je naposljetku dopustio to pomisliti: da se radilo o njegovu dječaku, da se on izgubio i noću luta hladnom šumom, da je možda i ozlijeđen… pa, on bi i dalje bio ondje i tražio ga. Zazivao bi Bearovo ime dok god ga tijelo ne bi izdalo. (str. 160.)
Što kriju bogati van Laarovi, skriveni debelim zidovima svoga zdanja? Što kriju mještani, godinama ovisni o novcu te imućne obitelji?
I još nešto, jedan je ubojica upravo pobjegao iz zatvora…
Svi su sumnjivi. Svi lažu. Judyta nikome ne smije vjerovati.
Što će pronaći skriveno duboko u šumama Adirondacka?
Ako se izgubiš…
Roman Bog šume automatski me privukao i koricama i sažetkom i autoricom koju volim otkad sam pročitala njezin roman Rijeka svjetla i tame. Čim je stigao, počela sam ga čitati i nisam se pokajala! Preko 500 stranica progutala sam u tri dana! Spoj je to trilera i obiteljske drame, a sve se događa u bliskoj prošlosti, dok još nije bilo mobitela pa se nešto doista i moglo sakriti.
Nije Bog šume klasičan triler i to je ono najbolje. Ovdje se sve samo naslućuje. Čitatelj cijelo vrijeme začarano čita. Gubi se u mračnim šumama koje okružuju kamp Emerson. Pita se zbunjeno, gdje je Bear? Gdje je Barbara? Što kriju njihovi roditelji, svaki labilan na svoj način?
Bogataši se … najviše razljute kad osjete da će ih se smatrati odgovornima za njihova nedjela. (str. 197.)
Dojmu zbunjenosti i zloslutne atmosfere, osim krajolika i likova, pridonose i situacije koje se tek na kraju razjasne. Nije nam jasno tko je tko. Kako su likovi povezani. Ne shvaćamo zašto se poduzimaju određene radnje. Tek na kraju, dok se udaljavamo od priče pogledima se opraštajući od tamnih stabala, sve sjeda na svoje mjesto.
…sjedni i viči
Od prvog sam trenutka znala – svidjet će mi se Bog šume! Kažem, ima dosta stranica, ali čita se brzo i lako. Poglavlja su kratka, a pripovijedaju nam ih brojni likovi. Iako se ovako na prvu čini da bi to moglo biti zamorno – začudo – nije! Likove brzo zapamtimo, uvučemo im se u glave, u njihove boli, tajne, intrige, laži. Pratimo priču majke Alice, zatim male Tracy, Barbarine najbolje prijateljice. Tu su i Louise, savjetnica u kampu, Judyta, inspektorica, Carl, volonter koji je predvodio potragu za malim Bearom…
Sve njihove priče povezane su čvrstim nitima, a na nama je da ih raspletemo… Autorica nas vješto zavarava. Servira nam hrpu mogućih krivaca. Dakako, u bogataškim obiteljima svi su za nešto krivi, ali imaju li veze s nestancima djece?
Uživala sam u svakoj stranici, prisjetila sam se koliko volim pametno napisane romane kojima cilj nije nasilje radi nasilja. Obožavam priče koje nas… A neću reći zastraše… Nije ovo strašna priča. Ovo je potresna priča. Zagonetna. Uzbudljiva i napeta. Nekako tužna i strašna u isti mah.
Evo, sjetila sam se! Volim priče koje me uvuku u svoj svijet i ne puštaju! Bog šume točno je takva priča.
Sili vas da je pročitate i da o njoj razmišljate.
Od mene najveće preporuke – ovo mi je naj knjiga pročitana u listopadu!
To jest, trebala je biti, ali onda sam pročitala Kingovu Rose Madder pa evo… Bog šume druga mi je najbolja knjiga u listopadu!
Ostali naslovi ove autorice
Liz Moore naša je čitateljska publika upoznala i zavoljela romanom Rijeka svjetla i tame koji je i mene oduševio! To je njezin četvrti roman. Prethodna tri, The Words of Every Song, Heft i The Unseen World kod nas još nisu prevedeni.
Svaki mjesec ili tako nekako, inspektor Jack Logan prolazi sve sigurnosne protokole kako bi ušao u najstrože čuvanu psihijatrijsku bolnicu na jugu Škotske. Tamo se liječi Gospodin Šapat, ubojica iz slučaja otmice i ubojstava dječaka koji je Loganovu karijeru vinuo u zvijezde.
Ali to ima svoju cijenu… Inspektor Logan već deset godina posjećuje Gospodina Šapata i pokušava doznati gdje se krije posljednji trag slagalice.
A onda, stotinama milja sjeverno, u Škotskom visočju, nestaje još jedan dječačić.
Prisjećajući se, Duncan ne bi mogao sa sigurnošću reći zašto je potrčao. Ne baš. Ništa nije upućivalo na to da se nešto dogodilo. Nije postojao nijedan jasan razlog za iznenadan nalet panike. (str. 13.)
Logan je pozvan da vodi istragu. Toliko je sličnosti sa slučajem Gospodina Šapata da se i sam inspektor mora zapitati – čami li u ustanovi pogrešan muškarac?
Unatoč svim sličnostima, Logan je siguran da je pravi ubojica zatvoren. No, tko je onda oteo dječačića i tko se toliko potrudio da sve izgleda baš kao prije deset godina?
Ovo je slučaj od kojeg ćete se naježiti i roman koji nećete moći prestati čitati!
A iz ormara su izašle noćne more. Iz ormara je izašla tuga. Iz ormara su izašle kosti. (str. 147.)
Leglo kosti – prvi nastavak serijala
Leglo kosti jedno je od najugodnijih iznenađenja ove jeseni! Nisam imala neka prevelika očekivanja, ponajprije jer društvene mreže i nisu baš o njemu pričale, ali ovaj je roman nešto što se svakako isplati pročitati. Evo, prva rečenica.
Potpuni slom duše Duncana Reida započeo je jednim željeznim vratima usred ničega. (str. 5.)
Kad sam je pročitala, znala sam da neću prestati dok ne riješim čitavu knjigu, pa makar morala čitati do alarma. Hvala Bogu, roman je kratak i (pre)brzo se čita! Nisam trebala žrtvovati svoj beauty-sleep, ali i da jesam, ne bih žalila! Leglo kosti jako je napet i odlično napisan kriminalistički triler. Prvi je nastavak serijala koji zasad broji dvadeset i jedan roman, a ja se jako veselim ostalim naslovima! Nadam se da će kvaliteta ostati na nivou, ali realno gledajući, gotovo se svi serijali pokvare pa se nastavaka mrvičicu i pribojavam…
Ali – nemojmo gledati u (crnu i neprovjerenu) budućnost, nego pustite da vam još malo pričam o romanu Leglo kosti.
Summa summarum – sve mi se svidjelo, sve je super i od mene velike preporuke!
A sad – detalji
Oduvijek volim klimave inspektore i lude ubojice. Ovdje imamo oboje, premda je inspektorov karakter još uvijek nepoznanica. Znamo da je dobar, uporan, zabavan, ali mane tek naslućujemo.
Ubojica je lud skroz-naskroz. Jako me zanima hoće li se pojaviti u još kojem nastavku jer Leglo kosti za to ostavlja itekakav prostor. Sličan je trop kao u Fitzekovom Zatvoreniku, samo što mi ovdje sve ima smisla, a u Zatvoreniku ništa.
Uglavnom… Spomenula sam da je Logan zabavan. Roman je mračan, ali dašak crnog humora atmosferu čini podnošljivijom. Škotsko visočje sjajno je mjesto radnje pa zamišljam visoke crne šume, komadiće sivoga neba koji se jedva probijaju kroz tamne borove i maglu… Puno magle. Poglavlja su kratka, jednostavno, ali efektno napisana, puno se toga događa i svaka rečenica vuče na čitanje.
Znam da postoji mnoštvo ovakvih serijala (Marsonica mi prva pada na pamet), ali ovaj mi se roman zaista izdvaja. Čini mi se da nije napisan nabrzaka, već da se autor stvarno posvetio dočaravanju atmosfere, jeze, jada i tuge. Inspektor je kompleksan, no nije superjunak. Običan je, poput nas, samo pametniji.
Kraj je izvrstan! Već sam na mrežama spomenula da sam shvatila tko je krivac negdje na stotoj stranici. I vama će to poći za rukom, ali vjerujte mi, neće vam umanjiti užitak čitanja.
Baš kao kad slažemo puzzle. Iako i prije slaganja znamo kako slika izgleda, to ne umanjuje njenu ljepotu.
I da završim. Leglo kosti savršen je, ali baš SAVRŠEN roman za jesensko čitanje uz šalicu kave i najmekšu dekicu. Još ako vas, dok čitate, potrefi bura, kiša ili kakva oluja, osjećat ćete se kao da ste i vi negdje u Škotskom visočju, utrkujete se s vremenom i pokušavate pronaći malog dječaka prije nego mu se nešto dogodi.
Preporuka – definitivno pročitati!
Ostali naslovi ovog autora
J. D. Kirk pseudonim je bivšeg autora dječjih knjiga i stripova Barryja Hutchisona. Pod pseudonimom piše kriminalističke romane o glavnom inspektoru Jacku Loganu, čija je radnja smještena u Škotsko visočje i koji, dosad, broji čak dvadeset i jedan nastavak!
Ne mogu vam opisati kako me taj broj veseli jer me Leglo kosti oduševilo! Nadam se da će kvaliteta romana ostati ista i da se inspektor Logan i ja čitamo još puno, puno godina!
E da, i nadam se da će Mozaik objaviti sve nastavke, a ne stati nakon jednog ili dva jer to bi me uništilo…
Zovem se Unai, zovu me Kraken. Krv koja se pojavila kraj trupla pripadala je mojoj majci, preminuloj 1982., barem sudeći prema nadgrobnoj ploči groblja u Villaverdeu nad kojom se cijeli život molim dok stavljam lavandu kraj slova koja se pokazuju neistinitima. Eto, tu započinje moja priča. (str. 7.)
Crni časoslov
I tako jedan anonimno poziv mijenja sve ono što inspektor Unai Lopez de Ayala zvani Kraken zna o sebi, svojoj prošlosti i svojoj obitelji.
Pozivatelj tvrdi da ima njegovu majku – majku koja bi trebala biti davno umrla i davno pokopana. U zamjenu za majku, traži Crni časoslov, mističnu knjigu za koju čak nije ni sigurno da uopće postoji.
Osjetio sam kako u meni ponovno raste adrenalin, kako mi se želudac penje prema grlu. Mrzio sam i volio taj osjećaj, osjećaj bivanja na poprištu zločina i pokušavanja rješavanja zagonetke koju mi ostavi kakav prokletnik. (str. 26.)
Istodobno, počinju umirati bibliofili. Sve ih povezuje krv Krakenove majke i rijetka, zagonetna knjiga, Crni časoslov. Iako više nije inspektor, Unai je uvučen u igru skrivača – jer traži ženu koja bi mu trebala biti (neumrla) majka i lovice – jer pokušava uhvatiti ubojicu ljubiteljā starih, rijetkih, basnoslovno skupih, legendarnih knjiga.
Ja sam morao odgovoriti na sva pitanja koja su ubojice stavljali preda me: tko sam? Zašto sam to učinio? Kako sam ubio? Hoćeš li me uloviti? Bio sam navikao rješavati zagonetke, otvarati kutije i govoriti: „Zoveš se iks ipsilon, ubio si slijedeći ovaj modus operandi, i to iz ovih razloga. I, da, budi posve siguran: ulovit ću te. Ja uvijek ulovim.“ (str. 71.)
Između prošlosti i sadašnjosti, uranjamo u hipnotičan svijet krivotvorenja, prevara, laži, podmetanja, ubojstava i ostalih zala koje povezuju svijet zaljubljenika u stara izdanja i običnih ljudi. Putujući između voljene Vitorije i beskrupuloznog Madrida, Kraken pokušava još jednog zločinca privesti pravdi. Samo, ovaj put… Granice između dobrih i loših više i nisu toliko jasne…
Hodao sam oštricom između dvaju svjetova, jednog miroljubivog i drugog opasnog. Preostalo je da vidim na koju će me stranu vjetrovi sudbine zanijeti. (str. 139.)
Otkad je ovo tetralogija?
Trilogija Šutnja bijeloga grada osvojila me na prvo čitanje. Inspektor Kraken postao je lik koji se prati, a romani u kojima je glavni junak bjesomučno se čitaju do kasno u noć. Svugdje je pisalo da je riječ o trilogiji i zato sam se, razumjet ćete, iznenadila kad je Fraktura izbacila i četvrti dio.
Otkad je ovo tetralogija?
No, dobrih romana nikad dosta pa sam sa strašću koju samo veliki knjigoljupci poznaju navalila na čitanje.
I dalje je dobar. Inspektor Kraken i dalje je dobar. Ne kao prije (možda se malo ofucao s godinama?), ali meni je i dalje roman jako, jako štimao. Kraken je i dalje prilično šarmantan i vrlo, vrlo dramatičan.
Ovo je usrana realnost našega posla. Tako je svejedno koliko smo dobri. Oni su uvijek ispred nas. Nisam imao pojma koliko će te riječi biti proročanske. Sjetio sam ih se u sljedećim danima. Mnogo puta. I mnogo sam ih puta prokleo jer su mi uništile život. (str. 182.)
Priča nema puno stranica, ne kao tri prethodna nastavka, ali radnja je vrlo teška. Teška u smislu da je teško pohvatati sve likove, tko je tko i tko je kome tko. Vidite li kako je i sama rečenica bila teška? Volim što je ovo roman koji se čita više puta jer sve nešto znači, tako da ću ga sigurno proći još jednom kad uhvatim malo vremena. Osim što je dosta zahtjevan za čitanje, prilično je i kompliciran. Priča se vrti o Krakenove možebitne majke, oko Crnog časoslova, oko ubojstava trgovaca i sakupljača knjiga… Sve je to nekako povezano, a polako se povezuje kratkim poglavljima iz prošlosti, koja i sama kriju tajnu i zločin.
Časoslov, crni časoslov
Je li itko od vas ikad prije čuo za „časoslov“? Evo, ja nisam u životu. Ne bih ni znala da što je to da nije ovog romana. Dakle, časoslov je knjiga molitvi. Unutra se nalaze molitve koje se mole u određeni sat u danu, tijekom cijele godine.
Potraga za tom mitskom knjigom, cijeli taj vibe potrage za književnim „svetim gralom“ jedan je od meni najdražih dijelova romana.
Ovdje nudim dušu knjiga, a one liječe dušu mojih pacijenata, mojih mušterija čitatelja. Svi smo mi pomalo izgubljeni, svi smo pomalo izranjavani. Ne poznajem bolji lijek, bez nuspojava, bez kemije. Samo glas nekog neznanca koji je dao sve od sebe pišući priču koja sažima ono što je naučio o životu, a što bi tebi moglo pomoći. … Kad uđemo u knjižaru, okruženi smo tisućama životnih zaključaka… (str. 80.)
Premda su mi prva dva nastavka, Šutnja bijeloga grada i Rituali vode i dalje puno kvalitetniji od Gospodara vremena i Crnog časoslova, ne mogu reći ni da u ova zadnja dva nisam uživala. Eva Garcia Saenz de Urturi ima stvarno specifičan stil pisanja koji čitatelja vuče na čitanje. Fabula koju ona osmisli uvijek je privlačna, zagonetna, eterična, zahtjevna i traži angažiranog čitatelja. Ni Crni časoslov nije štivo preko kojeg ćete lako proći. Dva popodneva čitanja i gotovo, ovdje to stvarno nije slučaj. Morat ćete čitati pažljivo, koncentrirano, ali ne vjerujem da će vam biti žao. Meni nije ni najmanje.
Od mene preporuke!
Ostali naslovi ove autorice
Eva García Sáenz de Urturi španjolska je autorica romana Saga o dugovječnima, Adamovi sinovi, Putovanje na Tahiti, Akvitanija. Ljestvice najprodavanijih naslova pomela je romanom Šutnja bijeloga grada, koji je prvi dio trilogije o baskijskom gradu Vitoriji i briljantnom profileru Krakenu.
Budući da je roman Crni časoslov također nastavak priče o inspektoru Krakenu, očigledno više nije riječ o trilogiji, ali uporno to pišem jer sam a) navikla i b) tako piše na prethodnim nastavcima.
Iako slučajevi o kojima govore nisu povezani, stvarno preporučujem čitanje po redu jer je povezano sve ostalo. Najdraži dio serijala definitivno mi je onaj prvi. Čitajući Šutnju bijeloga grada, zaljubila sam se u inspektora Krakena, u Vitoriju i u neobične slučajeve koji traže razrješenje.
Kad detektiv Robert Hunter iz Jedinice za ultranasilne zločine biva pozvan na najnovije mjesto zločina, jasno mu je da ima posla s manijakom.
„Detektive Hunteru… Vjerujete li da postoji sotona? … Razlog zbog kojeg vas to pitam, detektive Hunteru, jest taj što, ako ne vjerujete… možda se predomislite kad dođete ovamo.“ (str. 20.)
Mlada je žena ubijena na toliko brutalan način da su i Robert i njegov partner Garcia sigurni da imaju posla s psihopatom i, vrlo vjerojatno, serijskim ubojicom.
Dobro je poznata činjenica da serijski ubojice s vremenom sve više razrađuju svoje metode, eskalirajući kako postaju sve sigurniji u sebe. Prvi zločini, bili oni umorstva ili ne, obično su pomalo neuredni… uglavnom impulzivni i loše isplanirani. Vrlo, vrlo rijetko bi neki ubojica prešao izravno iz faze „bez umorstva“ do nečeg sofisticiranog i dobro isplaniranog poput onoga što su vidjeli u onoj kući. Kad bi se to dogodilo, obično je bio pokazatelj teške poremećenosti kod počinitelja. (str. 36.)
Uskoro se dogodi drugo, pa i treće ubojstvo. Detektiv Hunter shvaća da ima posla s ekstremno discipliniranim, ekstremno okrutnim i isto tako nasilnim serijskim ubojicom koji ni pred čim ne preže kako bi ostvario svoj cilj.
Koji je to cilj detektivima je još uvijek nepoznato, ali svjesni su da ubojicu moraju što prije zaustaviti jer zločini postaju sve gori, teži, stravičniji…
Tad je napokon shvatila da nije sama u kući. Skriveno u tami njezina hodnika, između vrata i okvira, smiješilo joj se nečije lice. (str. 13.)
Ubojica bira različite žrtve, muči ih, sakati i lišava života na drugačije načine. Ipak jedno mu je isto – modus operandi.
Jedan – strah. Dva – hvatanje. Tri – poruka/poema. Četiri – mučenje. Pet – umorstvo. Šest – priprema scene. Sedam – posljedice. (str. 327.)
Od početnog straha do završnih posljedica, okrutni psihopat sije strah ulicama Los Angelesa. A onda detektiv Hunter uočava uzorak…
Novo, novo, novo
Genesis je najnoviji roman Chrisa Cartera, dvanaesti iz serijala o detektivu Robertu Hunteru. Ako dosad niste čitali, a nemate ništa protiv krvoločnog nasilja od kojeg se ledi krv u žilama, navalite!
Hunter se morao složiti. Kao dio Jedinice za UZN (ultranasilne zločine) losanđeleske policije, on i Garcia progonili su ubojice čija okrutnost kao da nije bila od ovoga svijeta. Ovaj ubojica nadmašio je sve njih. (str. 233.)
Slučajevi detektiva Huntera uvelike su slični onima koje opisuje i Karin Slaughter, samo kod nje imamo još taj fini sloj emocija koji ovdje ipak izostaje. U ovom se serijalu ne vezujemo pretjerano uz likove, no uživamo u istrazi i Hunterovom lovu na ubojicu.
Nije vjerovao u predosjećaj, proročanstva, viđenje budućnosti ili kako su već ljudi to željeli nazivati. Nije vjerovao ni u to da će, posjetivši sam mjesto zločina, nekako dobiti vizije onoga što se zapravo dogodilo na tom mjestu. Ono u što jest vjerovao, za što je znao da postoji, bilo je zlo… ono ljudske vrste… A zlo je katkad ostavljalo za sobom tragove. (str. 42.)
Otkad sam prvi put (prije više od deset godina) pročitala prvi nastavak iz serijala, Ubojica Krucifiks, znala sam da ću ga čitati do se god bude objavljivao.
Zašto ga volim, pitate se? Zato što volim da su trileri takvi. Užasni, nasilni. Volim da me šokiraju i ostave u tišini. Volim se prestrašiti i zapisati o smislu življenja među ljudima koji su sposobni za najgore opačine…
Genesis – i ljubav se nastavlja
Ako vam treba još uvjeravanja, reći ću i da su poglavlja kratka i vrlo efektna. Brzo se čitaju, lako ih je razumjeti. Završavaju točno kada je najbolje i tjeraju vas dalje i dalje i dalje. Priču pratimo iz Hunterove perspektive, tu i tamo iz ubojičine te iz perspektive žrtvi – a upravo su ta poglavlja najjezivija. Znamo da će im se nešto loše dogoditi, nešto gore od lošega. A ni mi ni oni sami ništa ne mogu promijeniti. Smrt je njihova sudbina.
Moram vas upozoriti, ako se grozite ili gadite zornih opisa mučenja i smrti, ova priča onda nije za vas. Ako pak uživate u dobrom ubojstvu (mislim ovo na najnormalniji mogući način, ja sam jedna od tih), Genesis je štivo za vas!
Čitala sam je na plaži i ujutro uz kavu i savršeno mi je odgovarala u vrućim, ljetnim danima. Ne mogu reći sad baš da me opustila, nije za to ni napisana, ali uvukla me u svijet istrage, u igru mačke i miša. Autor izvrsno ulazi u glavu ubojice i detaljno nam obrazlaže razloge svih tih zastrašujućih, pomalo i morbidnih smrti. Kraj je predobar, svako je slovce na mjestu. I najbolje od svega, sve to nasilje, nažalost, sjeda na svoje mjesto i dobiva smisao.
Moramo se zapitati, što bismo mi napravili na mjestu ubojice? Možemo li opravdati sve to zlo? Rađa li doista zlo još veće zlo ili postoji način da se krug zatvori?
Pročitajte Genesis, razmislite.
Uživajte u jedinstvenom doživljaju romana Chrisa Cartera.
Ostali naslovi ovog autora
Chris Carter jedan je od mojih omiljenih autora trilera. Rođen je 1965. godine u Brazilu, a nakon srednje škole preselio se u SAD gdje je studirao forenzičku psihologiju. Radio je kao kriminalistički psiholog za državno odvjetništvo i u njegovim se romanima itekako vidi da znao o čemu govori kad opisuje nasilne zločine i psihologiju zločinaca.
Bavio se i glazbom te nakon što je tako proputovao svijet, posvetio se pisanju knjiga. Njegov serijal o detektivu Robertu Hunteru postigao je svjetski uspjeh, a broji sljedeće nastavke:
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
