Oznaka: triler

Objavljeno

Jennifer Hillier: Male tajne

Nakladnik Mozaik knjiga

Jennifer Hillier Male tajne

Naslovnica knjige Male tajne©Mozaik

Prevoditelj: Nada Kujundžić

Iako su Male tajne tek druga pročitana knjiga nakon Sve što činimo u mraku, iste autorice, ja sam već postala njezin fan. Jennifer Hillier jako lijepo gradi priču sa smislom za psihološko profiliranje likova od kojih nitko nije potpuni pozitivac niti potpuni negativac. Sve su to ljudi od krvi i mesa, nesavršeni, čije slabosti prijete da ih unište…

Ona ne može popraviti svoju pogrešku. Ali može popraviti Derekovu. Vjerujem u opraštanje str.163

Marin

Marin Machado žena je kojoj zavide mnogi. Vlasnica elitnog frizerskog salona čije usluge koriste poznate javne ličnosti u naizgled je sretnom braku s bogatim investitorom Derekom. Imaju četverogodišnjeg sina Sebastiana. U predbožićnoj ludnici, kupujući poklone, Marin za trenutak ispušta Sebastianovu ruku i više ga ne uspijeva naći. Sebastian se izgubio. Ali, očajnu Marin shrvala je snimka nadzorne kamere. Čovjek u odjelu Djeda Mraza odvodi Sebastiana s božićnog trga.

Kažu da ako nestalo dijete Sebastianove dobi ne pronađu unutar dvadeset četiri sata od nestanka, vrlo vjerojatno ga nikada neće pronaći.str.19

Potraga

Prošlo je godinu dana od otmice, a od Sebastiana nema ni traga. Marin je uništena žena. Jedina utjeha su prijatelj iz prošlosti i grupa podrške roditelja izgubljene djece. Derek se nekako uspio oporaviti od gubitka djeteta, ali Marin posustaje. Da ne bi izgubila zadnju nadu unajmljuje privatnu istražiteljicu. Ali njezino otkriće je drugačije prirode. Derek se viđa s drugom ženom. Marin je odlučna da ne želi izgubiti muža. Ali ovo je već nešto što ona može riješiti…

Dojam o djelu

Već sam napomenula da obožavam ovu spisateljicu pa ću sigurno pročitati sve njezine knjige koje budu prevedene. Male tajne je inteligentno napisana knjiga prepuna obrata i preokreta, stvorena za sve ljubitelje psiholoških trilera. Roman o požudi, zavisti, željom za posjedovanjem, pohlepi, izdaji i ostalim najmračnijim ljudskim porocima, ima sve što jedan odličan triler mora imati.

Priču pratimo po simultanom pripovijedanju supruge Marin i mlade McKenzie. Marin je prekrasna žena koja je uvijek brinula o svom izgledu. Žena za kojom se okreću muškarci. Žena koja odiše uspjehom i ljepotom. McKenzie je alternativka s ružičastom kosom, moderna cura koja studira likovnost i radi kao konobarica zarađujući za stanarinu. McKenzie ima jednu jedinu prednost nad Marin, a to je mladost.

Naravno da čitajući knjigu navijate za Marin, ali moram priznati da je meni osobno bila simpatičnija McKenzie i zato me jako smetalo što se kroz cijelu knjigu govori o Mckenzie kao o Derekovoj priležnici.

Ona nije takva osoba jer je previše dolična, previše dobro odgojena i javno poniženje priležnice njezina supruga bilo bi javno poniženje nje same.str.80

Marin je jednostavno sve previše. Previše dobra, odgojena, dolična, neporočna, da mora postojati neka kvaka. I zato sam bila silno zadovoljna kad sam je otkrila.

S druge strane McKenzie je puna poroka. S Derekom je isprva iz interesa, ali malo po malo osjeća da se emocionalno vezuje za njega.

Derek je pak druga priča. Mrzim slabe muškarce. A Derek to očito jest. Guranje problema pod tepih, zatvaranje očiju pred očitim emocionalnim slomom svoje supruge i uz to preljub koji prerasta u vezu  čini ga  vrijednim prezira, a ne sažaljenja.

Možda se nećete složiti sa mnom u mojoj procjeni glavnih likova. Malo me ljuti kad se za izvanbračne afere uglavnom nalaze opravdanja za nevjerne muževe dok je ženski spol uvijek na kritici javnih osuda. Ni Mckenzi nije bez mana, ali nije se rodila sa zlatnom žlicom u ustima kao gore navedeni par pa osjećam naklonost bez obzira na mane.

U knjizi je još važnih likova i kostura iz ormara koji su moralno dvojbeni, ali neću pokvariti ljepotu čitanja.

Pitanje krivnje

Ima još jedan segment u knjizi na koji bih ukazala kao odličan. Pitanje krivnje zbog gubitka djeteta Jennifer Hillier je dovela do savršenstva. Pratimo Marin nakon gubitka Sebastiana od nade, potrage za djetetom, očaja, tjelesnog i duhovnog propadanja, suicidalnih misli do gorućeg vrelog  bijesa prema ljubavnici svog supruga, bijesa koji postaje nesmotren,bijesa koji može ubiti.

Preporučam Male tajne. Svakako pročitati.

Ako želite, pročitajte našu recenziju prethodnog romana Sve što činimo u mraku.

jennifer Hillier Male tajne

 O autoru

Jennifer Hillier autorica je bestselera Male tajne (finalist, Los Angeles Times Book Prize i Anthony Award) i Jar of Hearts (dobitnik, ITW Thriller Award i finalist za Anthony i Macavity Awards). Filipinsko-kanadskog porijekla, rođena i odrasla u Torontu, provela je nekoliko godina u Seattleu prije nego što se vratila kući u Kanadu. Trenutno živi u Oakvilleu, Ontario sa svojom obitelji.

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Lucinda Berry: Među prijateljima

Nakladnik. Mozaik knjiga, 2023.

Naslovnica romana Među prijateljima: ©Mozaik knjiga

Preveo Igor Rendić

Svi smo mi krivi za ovo. (str. 225.)

Lucinda Berry: Među prijateljima

Među prijateljima

Kendra, Lindsey i Dani prijateljice su od djetinjstva. Danas su sretno udane, s djecom, a još uvijek žive jedna blizu druge, druže se i vole. Sretne su jer su i njihovi sinovi najbolji prijatelji.

Kendra, Lindsey i ja imale smo sreću da smo živjele život iz dječjih snova. Uvijek bismo kao klinke pričale o životu u gradu u kojem smo i odrasle, o braku sa sjajnim tipovima, o zajedničkom odgajanju djece. Nismo mogle vjerovati kad su i naši najstariji sinovi postali bliski, baš kao i mi u njihovim godinama. Znale smo koliko nam je super i koliko sreće imamo što nam se supruzi dobro slažu.
(Dani, str. 20.)

Sve do jedne noći, kada nezamisliva tragedija uz prasak ruši njihove savršene živote. Ispod površine, životi prijateljica i nisu tako savršeni. Tajne, izdaje, laži  i ljubomora prijete uništiti dugogodišnja prijateljstva, ali i živote.

To će nas raskoliti. Raspast ćemo se i ovaj put će zaista biti kraj. Nakon ovakvog nečeg nema povratka. Nećemo ovo preživjeti. (Lindsey, str. 87.)

U predgrađu, ništa nije onakvim kakvim se na prvi pogled čini.

Kendra, Lindsey i Dani naučit će da nikad nikoga u potpunosti ne poznajemo. Ni prijatelje, ni supružnike, ni djecu.

Možda ga nisam poznavala tako dobro kako sam mislila. (str. 129.)

Novi hit Lucinde Berry

Roman Među prijateljima uvlači vas u radnju već od prve stranice, kada se za tri prijateljice događa strašna tragedija koja prijeti raskoliti ih do temelja. Što se dogodilo? Tko je kriv? Kako će završiti? Sve su to pitanja koja nas tjeraju na čitanje, do raspleta koji možda jesmo, a možda i nismo očekivali. Puno sam toga sličnoga već pročitala pa ne mogu reći da sam skroz iznenađena, ali da Lucinda Berry ima novi hit – ima.

Paul škilji. – Detektiv Locke taji stvari i zna više nego je rekao.
-Zvučiš paranoično – kažem mu teškim jezikom.
-Možda bismo i trebali biti paranoični. (Kendra, str. 63.)

Najbolji dio sam je kraj, epilog nakon kojeg ostajete bez teksta. Bilo da ste nešto slično očekivali, bilo da niste. Budući da volim krajeve koji me ostave u nevjerici, roman mi se veoma, veoma svidio.

Iako je tema teška, roman se brzo i lako čita. U pripovijedanju se izmjenjuju tri najbolje prijateljice i svaka nam donosi svoju stranu priče. Ubrzo, čitatelj zna sve tajne i žudi za njihovim otkrivanjem. Dok trepnete, već ste na pola. A niste ni krenuli prema raspletu…

Lucinda Berry: Među prijateljima

Drama u svom najboljem izdanju

Budući da u romanu ima puno likova i puno imena, prvih par poglavlja teže mi je išlo povezivanje žena, muževa i djece. Kasnije, to mi je čak davalo na napetosti. Sve to izmjenjivanje triju perspektiva radnji daje dinamiku i naprosto vas vuče na okretanje stranica. Kendra, Lindsey i Dani suočavaju se svaka sa svojom nesrećom jer sve su one itekako dotaknute te kobne noći. Tuga je uzdrmala sve ono što su bile i što jesu. Tri donedavno najbolje prijateljice više nikada neće biti iste.

Evo što vam nikad ne kažu po pitanju tuge: vrijeme nastavlja teći. Ono što vam ne prestaju govoriti jest da vrijeme liječi sve rane. Kao da bih ja htjela da vrijeme ikamo ode. Želim da svijet stane. (str. 112.)

Kao što možda slutite iz svega gore napisanog, ovo nije triler. Ovo je drama u svom najboljem izdanju. Prijateljstva stavljena na kušnju, tajne koje svaka prijateljica krije, borbe koje se vode unutar njihovih obitelji… Sve to, uz dirljivu priču o tuzi i gubitku, čini ovu priču štivom koje će vas dotaknuti, ali i štivom zbog kojeg ćete ostati budni do kasno u noć.

U glavi mi se kovitlaju mogućnosti. Niti jedna nije dobra. Zato sam se i bojala otići. Nitko nikad ne priča o logistici odlaženja, kao da je za izlazak iz zlostavljačke veze dovoljno samo skupiti hrabrost. (str. 117.)

Među prijateljima – preporuka

Ako volite Liane Moriarty i njezine romane, obožavat ćete Među prijateljima. Isprva mi je autoricu bilo vrlo teško povezati s radnjom jer sam ovakve emotivne, napete priče navikla čitati baš od gore spomenute autorice.

Lucinda Berry ostala mi je u sjećanju kao autorica strašnog romana Savršeno dijete, romana koji graniči s hororom i stvarno vam mjestimice tjera jezu niz leđa. Ovdje to nije slučaj, nema ništa nadnaravno strašnog. Ipak, cijela situacija bit će i više nego strašna svakom roditelju. Djeca su ona koju najviše volimo i za koju dajemo živote. I onda, duplo jače osjećamo neizrecivo koje se dogodi onima koje bismo željeli od svega zaštititi.

Roman Među prijateljima slika je i prilika predgrađa je izvana savršeno, a iznutra su tajne koje stanari kriju duboko unutar spavaćih i dnevnih soba. I naše tri prijateljice svoju su vanjsku sliku prikazivale bez mrlje, bez vidljivih poteza kistom. Ali, kad je katastrofa nagrizla rubove te savršene slike, sve se počelo raspadati. Na vidjelo izlazi sve ono duboko potisnuto, a na vama ostaje vidjeti hoće li ih to rastaviti ili samo još više povezati.

Lucinda Berry: Među prijateljima

Ostali naslovi ove autorice:

Lucinda Berry bivša je klinička psihologinja koja se bavila istraživanjem dječjih trauma, što se najbolje vidi iz sadržaja njezine uspješnice Savršeno dijete.

Gdje kupiti roman Među prijateljima:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Catherine Steadman: Obiteljske igre

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2023.

Naslovnica romana Obiteljske igre: ©Mozaik knjiga

Prevela: Martina Batinica

Catherine Steadman: Obiteljske igre

Obiteljske igre

Kad se spisateljica Harriet zaruči za predivnog Edwarda, izvan sebe je od sreće. Edward dolazi iz izuzetno stare i bogate obitelji Holbeck, obitelji čiji se moćni utjecaj očituje u svakom novinskom članku, u svakoj zgradi New Yorka, u svakom neobičnom običaju koji i dan danas poštuju.

I ne samo da Edward dolazi iz te obitelji – kao najstariji sin, on je ni manje ni više nego – nasljednik. No slijedom zagonetnih događaja iz prošlosti, Edward se udaljio od obitelji i s njima prekinuo gotovo sve veze. Kada Holbeckovi izraze goruću želju za upoznavanjem zaručnice, Harry je mrvicu uplašena, ali ponajviše željna ljubavi i odobravanja. Sigurna je da je prokljuvila razlog te silne želje za upoznavanjem i naposljetku – poprilično je sigurna da će im se svidjeti.

Zašto bi jedna od najbogatijih američkih obitelji prihvatila zaruke svojega prvorođenca sa ženom koju nikada nisu upoznali? I evo odgovora. Toliko je jednostavan da umiruje. Odgurnuli su ga od sebe i toliko puta zabranili njegove odabire da im je ponestalo mogućnosti. Ili će me prihvatiti ili će izgubiti njega. … Ja sam dio koji nedostaje koji ih može ponovno ujediniti. (str. 42.)

A kako im se i ne bi svidjela – izgradila je besprijekoran identitet krijući tajnu koja bi, ako samo proviri kroz koju pukotinu u tom divnom oklopu, mogla uništiti taj savršeni život koji se nada živjeti u skoroj budućnosti.

…ja jesam loša osoba. Dobre osobe ne čine ono što sam ja učinila. Nema okolnosti koje bi to ublažile. … Učinila sam to hladnokrvno. Srce mi je mirno kucalo i razmišljala sam razborito i zato znam da sam loša osoba. (str. 128.)

Harry i Edward dolaze na upoznavanje i tada kreću obiteljske igre. Harry je užasnuta, prestrašena i fascinirana.
Ali, prave obiteljske igre počinju kada joj Robert, budući svekar, daje snimku na kojoj priznaje nešto strašno…

Prvi dojam o romanu Obiteljske igre

Dakle, pročitavši roman Obiteljske igre, ostala sam pod malo WTF dojmom.

Jednostavno, nije mi bilo jasno ništa. Ni glavna likuša koja nije vjerodostojna, ni njezin budući svekar i njegove čudne igrice, a niti poremećeni običaji te „ugledne“ bogataške obitelji.

Možda se pitaš zašto ti sve to govorim. U vezi s tim, molit ću te da se još malo strpiš, Harriet. Govorim ti ovo jer znam tko si; znam na što si sve sposobna u danim okolnostima. I odabrao sam te upravo za to. Tražit ću nešto od tebe. Tražit ću nešto od tebe vrlo skoro. (str. 205.)

Ako se pomirimo s činjenicom da su sve old money obitelji ekscentrične ajde, tada možemo malo i zagristi u radnju ovog trilera.

Catherine Steadman: Obiteljske igre

Nemojte misliti da je sve preloše, zapravo bi mu dala ocjenu 3/5 jer ne mogu reći da nije mamio na čitanje. Čak je i atmosfera ponekad bila pomalo zastrašujuća i svakako želimo saznati koji se klinac na kraju događa. Običaj s Krampusnacht, ako mi dopuštate mrvicu spoilanja, jedan je od svjetlijih trenutaka romana.

Znam da čudovišta nisu stvarna, razum mi to govori, ali svejedno, srce mi i dalje divljački kuca. Prvo Robertova snimka, a sada ovo; u ovoj obitelji ni igre nisu obične. (str. 162.)

Međutim, znala sam da čitam nešto izmišljeno. Uopće nisam povjerovala ni jednoj jedinoj rečenici. Čini mi se da je autorica imala izvrsnu ideju, pogotovo kraj, ali uprskala ga je jer je brzala s raspletom i ključni su dijelovi samo ovlaš spomenuti, a imaju ogroman potencijal ne samo za izazivanje prave pravcate jeze, nego bi se čitatelj mogao i dobrano zamisliti, listajući unatrag i tražeći tragove koji su promaknuli.

I drugi dojam

 E, sada… Ovu recenziju pišem tri tjedna nakon čitanja romana. I vjerovali ili ne, pišem je bez same knjige. Obiteljske igre su na polici, a ja sam za računalom i točno mogu prepričati radnju. I ne samo to, sjećam se svih misli koje su mi se rojile glavom dok sam čitala jer sam već tada pravila mentalne bilješke za recenziju.

Ako je roman bio toliko slab, postavlja se pitanje, zašto ga nisam zaboravila?

Jedan od članova obitelji (ili su možda svi) utvrdio je da nisam dostatna. Stvari su se pokrenule. Možda neću preživjeti noć. (str. 10.)

Dio s Krampusom znala sam da neću zaboraviti, jako me podsjetio na onaj istoimeni horor s Toni Collette u glavnoj ulozi, ali ostalo… Mislila sam da doslovno zaboravljam dok čitam.

Ipak evo, nije tako. Ne bih povećala ocjenu na četvorku, ali svakako bih vam rekla da ovom laganom trileru date šansu.

Nemojte očekivati previše, no… Ako se želite opustiti nakon napornog dana u društvu gospođe samoće i šalice kave, Obiteljske igre mogle bi biti ono što tražite. Zabavit ćete se, to je sigurno, i na koji sat uroniti u svijet u kojem je sve dopušteno i u kojem, uz dovoljnu količinu novca, možete apsolutno sve. Lagati. Manipulirati. Pa čak i ubiti.

Kažu da ne možeš birati svoju obitelji, ali varaju se. Možeš. Samo je potrebno mnogo više truda nego što su ljudi spremni uložiti. (str. 11.)

Catherine Steadman: Obiteljske igre

Ostali naslovi ove autorice:

Catherine Steadman londonska je glumica i književnica. Njezin prvi roman Nešto je u vodi bestseler je New York Timesa, a prava su prodana u više od trideset zemalja.

Gdje kupiti roman Obiteljske igre:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Majstor zagonetki: ©Stilus

Preveo: Dražen Čulić

Takva je priroda zagonetke: naizmjenično nudi bol i zadovoljstvo. (str. 14.)

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Majstor zagonetki

Mike Brink poznati je zagonetač koji svoju slavu zapravo duguje ozljedi mozga. Naime, igrajući američki nogomet u srednjoj školi, pretrpio je tešku ozljedu mozga i tako, kao jedan od pedesetak ljudi na cijelom svijetu, postao savant – čovjek izvanrednih kognitivnih sposobnosti.

Dobio si dar. Možeš ga ignorirati ili se možeš njime služiti. Ali od njega se ne možeš sakriti. (str. 32.)

Mike se teško snalazi u međuljudskim odnosima i najdraže mu je društvo njegova kujica Connie. I zagonetke, što ih je više i što su teže, to bolje.

Zato on rješava zagonetke, baš zato, zbog tog osjećaja da svijet ima smisla. (str. 19.)

Jednoga dana prima neočekivan poziv zatvorske psihijatrice koja ga moli da dođe pogledati neobičan crtež jedne zatvorenice. Budući da ga svaka zagonetka neopisivo privlače, Mike pristaje i saznaje da je zatvorenica zloglasna spisateljica Jess Price, koja služi tridesetogodišnju kaznu za brutalno ubojstvo.

Ali Jess Price nije obična pacijentica. Ovdje se događa nešto čudno. Nešto što ne mogu objasniti. Ponekad, dok sam s njom, ja… Uplašim se. I više od toga. Užasnem se. Kao da sam se našla uz nešto veće od sebe. Nešto opasno. (str. 26.)

Drevni misterij

Ubrzo, Mike biva uvučen u misterioznu priču čiji ga tragovi i zagonetke vode od New Yorka preko Praga, od sadašnjosti do davne prošlosti, davnije nego što čitatelj može i naslutiti.

…u stvarnosti nas istina može ozlijediti. Ponekad su tajne s razlogom skrivene. (str. 159.)

Ovaj čuveni genijalac i odgonetač najtežih zagonetki uskoro shvaća da su neke tajne skrivene s razlogom i da neke zagonetke treba ostaviti na miru. Njegova želja da pomogne Jess jača je od opreza, no zaboravlja da i ona ima skrivene motive.

Ali ništa vezano uz Jess Price nije imalo smisla. Tragovi koje je nudila bili su nejasni, obrasci nesuglasni. Možda su te kontradikcije dio zagonetke koju predstavlja. Ona je odredila pravila igre, a ako je itko na ovom svijetu može odigrati, to je Mike Brink. (str. 55.)

Njezina zagonetka tek je prvi korak u otkrivanju drevnog misterija koji bi mogao promijeniti sudbinu cijelog čovječanstva.

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Početak

Svoje dojmove o romanu Majstor zagonetki dijelim na dva odlomka jer su me prve dvije trećine  oduševile, a onda mi je nekako lagano krenula nizbrdo.

Dakle, te dvije trećine bile su mi uzbudljive i napete toliko da mi se bilo stvarno teško odvojiti od knjige. Zanimalo me što znače zagonetke i mada ih nisam ni pokušala riješiti, značenje koje su im glavni likovi pridavali fasciniralo me i držalo prikovanom za stranice.

Još jučer vjerovao je da odlazi … pomoći genijalnoj ženi u nevolji. … Ali Jess nije bila čudna luđakinja i njezin boravak u zatvoru nije bio slučajan. Jess Price bila je netko tko je pomno i temeljito planirao svoj pristup. Čekala je pravi trenutak. Namamila ga je zagonetkom, zadržala šifriranom porukom. U Jess Price Mike Brink našao je dostojnu protivnicu. Zaista, od početka nije imao šanse.
(str. 95./96.)

Onda se u relativno realnu priču počinju uplitati nadnaravni motivi koji me i dalje navlače na čitanje, ali polako počinjem slagati face koje ću objasniti u sljedećem odlomku.
Sad ono što mi je bilo super. Božja zagonetka kao temeljna tajna romana zaintrigirala me i o njoj sam željela saznati više. Stara kuća puna tajnih prolaza i artefakata, tvorac (jezivih) lutki iz 19. stoljeća čija pisma čitamo, psihotični bogataš, zatvorenica koja ne govori… Te naravno, klasičan junak kojeg podjednako volimo zbog iznadprosječnih sposobnosti i zbog sasvim prosječnih mana. Što može poći po zlu?

Evo što.

I kraj

Pokušat ću objasniti one face odozgo… Svi već znate da obožavam horore i Kinga i njegovo nadnaravno mi je savršeno. Obožavam i cijeli taj religijsko-misteriozni segment zbog kojeg mi je Da Vincijev kod i dalje jedan od top romana ikad pročitanih. Međutim, u romanu Majstor zagonetki sve mi to nekako slabo funkcionira. Bilo je dijelova koje nisam razumjela, koji su me apsolutno zbunjivali i koji se nikako nisu uklopili u priču. Te prve dvije trećine bile su izvrsne, a onda mi se čini da se i autorica sama pogubila… Jednostavno, nisam vjerovala onome što čitam. Završni dio nije imao snagu, stigao je brzo i bez zavrzlama, čiča-miča gotova je priča. Sam rasplet, svojevrstan epilog, funkcionira i dao se naslutiti i ranije, ali nisam mu povjerovala.

Ukratko, zadnja trećina ovog romana bila mi je nepovezana, nerazumljiva, na trenutke apsurdna. Volim dobre nadnaravne motive, ali oni imaju svoju funkciju. Ovako nabacani, upropastili su relativno zanimljivu i uzbudljivu priču. Autorica je imala izvrsnu ideju koju nije ostvarila onako kako je mogla.

Naravno, to je samo moje mišljenje. Sve recenzije koje sam na temu Majstora zagonetki pročitala čine mi se jako pozitivne pa je najbolje da sami pročitate i vidite u čemu je stvar.

E da, nemojte očekivati ni Nijemu pacijenticu, ni Da Vincijev kod ni prstohvat Stephena Kinga. Onoga tko je to rekao treba natjerati da sve navedeno iznova pročita… Nekoliko puta.

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Ostali naslovi ove autorice:

Danielle Trussoni američka je spisateljica i novinarka. Osim romana Majstor zagonetki, autorica je i romana Angelologija, u kojem se također bavi biblijskim motivima (palim anđelima). Oba su joj romana prevedena na više od trideset jezika.

Danielle Trussoni članica je žirija Pulitzerove nagrade za književnost.

Gdje kupiti roman Majstor zagonetki:

Stilus

Objavljeno

Ashley Winstead: U snovima držim nož

Nakladnik: Fokus, 2022.

Naslovnica knjige U snovima držim nož: ©Fokus

Prevoditelj: Tihana Kvočić

Ashley Winstead u snovima držim nož

Sreća? To je luksuz koji si nikad nisam mogla priuštiti. str. 161.

U snovima držim nož napeti je krimić u kojem pratimo sedmero prijatelja koji su u vrijeme studija bili su nerazdvojni. A onda se neposredno prije njihove diplome dogodilo ubojstvo, brutalno i nikad razjašnjeno. Kako bi obilježili deset godina otkad su diplomirali, svi se opet nalaze, svatko od njih iz svojih razloga. Jessica Miller najviše zato da svima pokaže kako je uspjela u životu. Ali, nemaju svi tako isprazne motive. Netko je odlučan uhvatiti pravog ubojicu u zamku, kako bi krivci platili.

Prijatelji

Studirati na elitnom sveučilištu Duquette stvar je prestiža. Neki od njih upali su tamo zbog bogatih roditelja koji su vlasnici uspješnih poslovnih imperija, a drugi isključivo vođeni velikom željom, odricanjima i upornošću. Jessica, nesigurna djevojka sa željom da se dokaže roditeljima; Heather, bogatašica kojoj sve polazi za rukom; Caro, svima najbolja prijateljica i dečki: Frankie, savršeni sportaš; Mint, prezgodan sin bogatog oca; Jack, trezveni realist te Coop, nedokučiv, s reputacijom fakultetskog dilera.

Grupa je to sastavljena od različitih osobnosti mladih ljudi koji se možda nikad ne bi ni družili da ih nije spojilo okruženje u sveučilišnom kampusu: bratstva, sestrinstva, razni izazovi, zabave s puno alkohola, droge i seksa, svega je tu bilo. I sve je potpuno neprimjetno klizilo prema jedinom mogućem kraju – ubojstvu.

Početak

Jessica Miller se, nakon deset godina vraća na Sveučilište kako bi prisustvovala okupljanju koje organizira fakultet. Zna da će tamo vidjeti bivše prijatelje s kojima je prekinula sve veze otkada se dogodilo ubojstvo. Strašni događaj uzdrmao je školu i razbio blisko povezanu grupu prijatelja. Iako je krivac ubrzo pronađen, a zatim, u nedostatku dokaza, poslije duže vremena i pušten, Jessica ne vjeruje u njegovu krivnju. A ne vjeruje ni žrtvin brat Eric koji ima plan kako da prokaže pravog ubojicu.

Bojim se da je koledž bio posljednje mjesto na kojem sam stvarno bila živa, onakva kakva bih trebala biti, i da više nikad neću biti takva. str. 155.

Dojam o djelu

U snovima držim nož odličan je krimić u kojem su doslovno svi sumnjivci. Druga je stvar što ni za jednog od likova ne možete istinski navijati jer su svi odreda nesimpatični. Jessica, koja nam priča priču u dva vremenska slijeda (za vrijeme studiranja i sada), iskompleksirana je djevojka, nerealizirana u vlastitoj obitelji iz koje vuče traume. Njezina grozničava želja da bude prva i najbolja graniči s patologijom.
Ni drugi likovi nisu bolji. Puni su poroka, ljubomore, zavisti s ultimativnom željom da se moraju uklopiti kako bi bili prihvaćeni. Svega tu ima što bi možda i obični, “razulareni” studenti u nekom kampusu činili iz želje da se zafrkavaju, čine spačke ili jednostavno zabavljaju, ali sve je jako potencirano na neku veću razinu i jednostavno osjećate da je previše.

No bez obzira na klišeje, pretjerane reference na nož, staklo, krv, lijekove, droge i uništene pozornice sestrinstva i bratstva, U snovima držim nož plijenio je moju pažnju od prve do posljednje stranice. Pa čak i činjenica da sve likove “mrzimo” i da nam idu na živce na neki je način podigla ocjenu ovom romanu.

Preporuka: pročitati!

Ashley Winstead U snovima držim nož

O autoru

 Ashley Winstead autorica je knjige U snovima držim nož. Njezine su knjige prevedene na više od deset jezika diljem svijeta i odabrane za filmsko i tv-ekraniziranje. Ashley ima doktorat znanosti u suvremenoj američkoj književnosti. Živi u Houstonu.

Gdje kupiti:

Fokus

Objavljeno

Sarah Pearse: Sanatorij

Nakladnik: Egmont Puls

Naslovnica romana Sanatorij: ©Egmont Puls

Prevela: Ira Martinović

Sarah Pearse: Sanatorij

Sanatorij

Visoko u švicarskim Alpama, napola skriven nepreglednom gustom šumom i okružen snježnim vrhuncima, skriva se luksuzni hotel Le Sommet.

Njegovu su gradnju pratile brojne kontroverze i problemi. Naime, zgrada koja je danas renovirana u hotel, nekada je bila sanatorij za oboljele od tuberkuloze. Osim toga, arhitekt koji je radio na hotelu netragom je nestao.

Problem je u ovom mjestu. U ovom hotelu.
Tijelo joj reagira na nešto ovdje; nešto živo, prisutno, upleteno u DNK zgrade, njezin dio u jednakoj mjeri kao zidovi i pod. (str. 59.)

Detektivka Elin i njezin dečko Will stižu u Le Sommet kako bi proslavili zaruke njezina otuđenog brata Isaaca.

…-Ne znam jesi li toga svjesna, ali svaki put kad ga pogledaš, imaš isti izraz na licu.
-Koji izraz?
-Strah. … Svaki put kad ga pogledaš, izgledaš kao da se bojiš. (str. 84.)

Elin ima mnoštvo privatnih i poslovnih problema i zadnje mjesto na kojem želi biti je izolirani hotel. No, ako želi rasvijetliti tajnu iz prošlosti koja joj je obilježila djetinjstvo, mora se prisiliti na kontakt s bratom i odraditi tu proslavu.

Međutim, nedugo nakon dolaska gostiju, hotel je zameten snježnom olujom, a Isaacova zaručnica Laure je nestala.

Dok oluja zavija, a snijeg pokriva sve pred sobom, malobrojni preostali gosti počinju paničariti. A još ni ne znaju da Laure nije jedina koja je nestala.

Elin shvati da korijen ovog zločina počiva u nečem mračnom, nečemu toliko užasnom da je gotovo opipljivo. (str. 179.)

Elin uzima stvari u svoje ruke i shvaća da rješenje zločina leži u nečem mnogo mračnijem negoli je isprva mislila.

Adrenalin joj jurne tijelom. Najradije bi si opalila šamar: kako joj je ovo promaknulo? To je to.
Ovo nema veze s hotelom. Ovo ima veze s prošlošću, s onime što je hotel nekoć bio.
Sa sanatorijem. (str. 285.)

Sarah Pearse: Sanatorij

Velika očekivanja

Od trenutka kada se pojavio, Sanatorij je postao ogromni hit, ne samo kod nas, nego i u svijetu. Osim toga, kritike su bile toliko dobre da sam ga odmah i kupila. Na red za čitanje došao je tek godinu kasnije – do tada je hype oko njega bio toliko da sam bila ovjerena kako me čeka poslastica epskih razmjera. No, iznenađenje! Kada sam na Facebook objavila sliku tog romana, puno pratitelja reklo mi je da im se Sanatorij nije svidio – da je dosadnjikav, razvučen, neuvjerljiv, a kraj da je kriminalan.

Šokirana takvim oprečnim mišljenjima, ublažila sam svoja velika očekivanja i bacila se na čitanje. Moji su dojmovi, eto, točno na pola puta između „vau“ i „ajme“.

Po već ustaljenom običaju, navest ću vam i dobre i loše strane, a na vama je odluka hoćete li ili ne čitati ovaj roman.

Sarah Pearse: Sanatorij

Sanatorij – za i protiv

Za početak, ideja romana Sanatorij  je izvrsna. Nema čitatelja kojeg neće privući staro, gotovo ukleto zdanje nekadašnjeg lječilišta. Kada ta zgrada postane mjesto zločina, već smo kupljeni, zar ne? Ja sam bila, sasvim sigurno! Prva polovica romana je jako dobra. Upoznajemo likove, pokušavamo proniknuti u njihovu prošlost i povezanost, naslućujemo tajne koje se nadvijaju nad zastrašujućim zdanjem novouređenog hotela… Roman je do samog kraja vrlo napet i tjera vas na daljnje čitanje. Nije jeziv u onom kingovskom smislu, ali puno se toga događa i očajnički želimo saznati što je bilo dalje.

I onda sve kreće nizbrdo, počevši od Elin. Ona je nagrađivana detektivka, visoko cijenjena na svom poslu. Međutim, suočena sa zločinima u hotelu, nema pojma što napraviti. Prestrašena je, što mogu razumjeti, no u dodiru s istragom za koju biva zadužena toliko je zbunjena, kao da to nikad u životu nije radila.

Zatim, kao što su mi rekli pratitelji – kraj nema veze s vezom. Toliki je potencijal bio u ideji nekadašnjeg sanatorija, u opisima liječenja otprije sto godina, u ugođaju mračnog užasa koji lebdi nad hotelom, u svemu onom jezivom što samo naslućujemo. A onda, rasplet toliko banalan da ga možete pronaći u svakom trećem osrednjem krimiću. Čim sam otkrila tko je ubojica, točno sam znala što, kako i zašto i iskreno, to me poprilično naljutilo. Naravno, neću vam spojlati i otkriti ubojicu, ali da to kojim slučajem smijem napraviti, puno bih toga imala reći. Imam osjećaj da smo čitavo vrijeme navođeni na jedan trag, u smjeru koji je super, napet i zanimljiv. Pred kraj – promjena smjera u već stoput viđenom, meni kao ženi čak i malo uvredljivom pravcu.

Uglavnom, ako uzmete Sanatorij nećete pogriješiti, ali smanjite očekivanja.

Nije to ništa što već niste čitali.   

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Pearse predstavila se čitateljskoj publici 2020. godine debitantskim romanom Sanatorij, koji je odmah postao hit te je preveden na preko 30 jezika.

Njezin drugi roman, Utočište, objavljen je 2022. godine.

The Retreat – By Sarah Pearse – Order Now

Budući da zadnje poglavlje Sanatorija završava svojevrsnim cliffhangerom, pročitat ću i Utočište, ali nemam  apsolutno nikakva očekivanja tako da, možda me pozitivno iznenadi.

Gdje kupiti roman Sanatorij:

Egmont Puls, webshop Znanje

Objavljeno

Ilaria Tuti: Cvijeće iznad pakla

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Cvijeće iznad pakla: ©Znanje

Prevela: Hana Klak Ustolin

Legenda je obilježila to mjesto. … Govorilo se kako u kasnu jesen, prije nego što kiše zamijeni snijeg, alpsko jezero ispušta zlokobne uzdahe.
Kao para izlazili su iz vode i uspinjali se uzbrdicom poput jutarnje magle dok se nebo odražavalo u vododerini. Bio je to raj koji se zrcalio u paklu. (str. 1.)

Ilaria Tuti: Cvijeće iznad pakla

Cvijeće iznad pakla

U izoliranom mjestašcu na sjeveru Italije, okruženom legendama i strašnim pričama, pronađeno je tijelo muškarca, iskopanih očiju.

Tijelo je ležalo na travi, prekriveno injem. Bjelina kože bila je u suprotnosti s crnilom kose i stidnih dlaka. U pozadini, tmurno zelenilo planinske prirode. … Tijekom noći pala je pokoja pahulja, a jedna mu je zapela među trepavice. (str. 9.)

Na poprište stiže iskusna detektivka Teresa Battaglija, a s njom i novak Massimo Marini, kojem je to prvi dan na novom radnom mjestu. Suvišno je i reći da se postarija detektivka oštrog jezika s novim kolegom nikako ne slaže, mada se on trudi svim silama.

„Kako mogu biti sigurna u ono što govorim?“ rekla je približivši mu se. „Iskustvo mi to kaže. Ali kaže mi i statistika. Kažu mi to stotine profila onih koji su, poput njega, ubili na određeni način. … Nije to čarolija. Nije to samo pretpostavka. Ja proučavam. I ti bi to trebao činiti.“ (str. 44.)

Unatoč mještanima koji ne surađuju i mjesnoj policiji koja ne vjeruje u „moderne metode“ rada, Teresa upozorava da je ovo ubojstvo tek prvo i da će ubojica opet napasti.

Prije nego se to dogodi, detektivka mora rasplesti mrežu mitova, legendi i istine koja čvrsto steže selo. Rješenje ubojstava leži u prošlosti, u mističnom krajoliku malog Travenìja.

Bio je netaknute ljepote, ostavljao je bez daha. Snježni vrhovi vladali su tisućljetnom šumom, uzdizali se poput mutnih oštrica iz gustog šumskog tepiha. Podsjećali su na divove iz mitologije, prisiljavali su te da držiš pogled uzdignutim dok je tvoju nutrinu ispunjavao osjećaj vrtoglavice. (str. 14.)

U duhovima koje vide samo djeca. U šapatu šume i davnoj zagonetki stare škole.

Ali detektivka ima i svoje bitke koje mora dobiti, prije nego postane prekasno.

Vijenac spleten od legendi i strave

Cvijeće iznad pakla triler je koji me obuzeo od prve stranice! Nakon uvoda u radnju i priče o staroj, zagonetnoj školi koja se poput zastrašujuće vizije uzdiže nad austrijskim seocetom, nisam mogla prestati čitati! I svako je poglavlje bilo sve bolje!

Već znate da obožavam legendama ovijene izolirane seoske zajednice – a ovdje baš to imamo u punom sjaju! Ilaria Tuti zaista je vješto splela zločine iz prošlosti i one iz sadašnjosti u vijenac jeze koji će se svidjeti svakom ljubitelju trilera.

Ilaria Tuti: Cvijeće iznad pakla

„Netko će mi prije ili kasnije morati objasniti što je čudovište“, rekla je. „Zovemo ih tako, ali u međuvremenu i dalje gledamo … jer znamo da su baš kao i mi – ljudi. I to je ono što nas obuzima, što u njima prepoznajemo dio sebe.“ (str. 101.)

Budući da nema toga što mi se nije svidjelo i već osjećam da sam se navukla na ovaj serijal, Cvijeće iznad pakla svakako ću uvrstiti, uz roman Vrisak i tišina autorice Cory Anderson, na listu najboljih pročitanih knjiga u 2023. godini!

Cvijeće iznad pakla – bezbroj pluseva, ni jedan jedini minus

Hvalospjevi ovom romanu kreću za tri… dva… jedan…

Šalu na stranu, zadnjih nekoliko godina toliko čitam i imam osjećaj da već dugo nema ništa novo. Većina je trilera napisana na isti način, predvidivo i neoriginalno. Ponekad prije sredine pogodim krivca.

Ovdje to nije slučaj. Istina, shvatila sam tko je kriv malo prije detektivke Battaglia, ali vjerujem da je to baš tako i napisano. Ako pozorno pratimo niti koje se pred nama raspliću, naposljetku ćemo uhvatiti ubojicu. I mi čitatelji, i sama detektivka.

Osim toga, rijetki su romani koji, u zadnje vrijeme, u meni bude osjećaj da MORAM čitati. Bez obzira na posao, na jutro, na dnevne obveze. Posljednji mi se put to dogodilo dok sam čitala roman Kad zvijezde potamne autorice Paule McLain. Nije me napuštao osjećaj hitnje, osjećaj trnaca po tijelu koji se javlja isključivo kad se čita nešto prenapeto, predobro, nezaboravno!

Čitajući Cvijeće iznad pakla, opet sam se tako osjećala! Dok sam pratila postariju i podeblju detektivku s brojnim zdravstvenim problemima u potrazi za istinom, istinski sam uživala! Teresa Battaglia drugačija je od ostalih detektivki. Ona je prava, od krvi i mesa, s brojnim manama i skrivenim vrlinama. Obilježena ružnom, bolnom prošlošću i tajnom koja ju pritišće, gura nekako iz dana u dan bivajući briljantna u svom poslu, oštra prema novacima, pravedna prema kolegama. Nesvjesna toga koliko je cijenjena. Usamljena, tužna, mudra, voljena.

Pogledala se u oči kako bi se osjetila manje usamljenom… Bila je izgubljeno biće koje je nježno voljelo samo sebe – to su joj darovali dob i nesretni slučajevi – ali koje se nije moglo spasiti. Ne ovaj put, jer nije ovisilo o njoj. (str. 113.)

Ako tražite triler zbog kojeg ćete zaboraviti na sve osim čitanja – Cvijeće iznad pakla ono je što tražite!

Ilaria Tuti: Cvijeće iznad pakla

Ostali naslovi ove autorice:

Ilaria Tuti živi u talijanskoj pokrajini Udine, a Cvijeće iznad pakla prvi je njezin roman o detektivki Teresi Battagliji. Prema njemu snimljena je i serija:

Sljedeći iz romani iz serijala, a koji još nisu prevedeni kod su Nimfa dormiente te Fiore di roccia.

Ako su samo upola dobri kao prvi dio, izuzetno se radujem prijevodima!

Gdje kupiti roman Cvijeće iznad pakla:

Znanje

Ako inače volite mistične legende upletene u život suvremenih gradića, svakako bacite oko na trilogiju Šutnja bijeloga grada Eve Garcia Saenz de Urturi.

Osim toga, Cvijeće iznad pakla svojom vibrom, a i određenim motivima, podsjeća na Grimizne rijeke autora J. C. Grangea pa virnite u recenziju i tog romana, ako ga dosad niste čitali.

Objavljeno

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Neobična Sally Diamond: ©Stilus

Prevela: Tea Tosenberger Lubar

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

Neobična Sally Diamond

„Iznesi me sa smećem“, često bi govorio. „Kad umrem, iznesi me sa smećem. Bit ću mrtav, pa će mi ionako biti svejedno. Ti ćeš plakati kao kišna godina“, pa bi se nasmijao, a i ja bih se nasmijala jer smo oboje znali da ne bih plakala kao kišna godina. Nikada ne plačem. (str. 11.)

Te je riječi otac uputio Sally malo prije smrti. A ona ga je poslušala. I tu kreće priča.

Naime, Sally je četrdeset dvogodišnja žena nevješta u socijalizaciji. Njezin joj je otac, ugledni psihijatar, objasnio da je to zato što nema socijalnu inteligenciju. Sally je, doista, neobična.

Znam da ne razmišljam kao drugi ljudi, ali ako ih uspijevam izbjegavati, zašto je to onda uopće važno? Tada mi je rekao da sam jedinstvena. Ne smeta mi to. Nazivali su me brojnim imenima, ali ja se zovem Sally. Barem je to ime koje su mi tata i mama nadjenuli. (str. 20.)

Nakon što, zbog onoga što je učinila s očevim tijelom, dođe u centar pažnje medija i cjelokupne javnosti, na površinu isplivaju duboko zakopane tajne iz Sallyna najranijeg djetinjstva.

Upoznata tek s djelićima istine, iz oporučno ostavljenih očevih pisama, povučena i izolirana Sally saznaje stravične okolnosti svog rođenja.

Pokušavajući izaći na kraj sa zastrašujućim događajima iz prošlosti, Sally iskoračuje u vanjski svijet. Pronalazi prijatelje, druži se, seli se, kupuje modernu odjeću, priređuje zabave…

Voljela sam gledati ljude i njihove uzbudljive živote, njihove strastvene ljubavne veze, nesretne obitelji i mračne tajne. Ironično je, moglo bi se reći, jer u stvarnom životu ne volim ljude. (str. 13.)

Međutim, prošlost rijetko kada ostaje u prošlosti…

Kada se u njezino susjedstvo doseli sumnjivi muškarac, i kada joj na kućnu adresu stigne mračan podsjetnik na djetinjstvo, muke za Sally Diamond tek počinju.

Triler vrijedan čitanja

Neobična Sally Diamond roman je koji vas u sebe uvlači prvom rečenicom i ne možete prestati čitati dok ne dođete do kraja. A onda, čitate opet. One dijelove koji vam nisu sjeli, one u koje ne želite povjerovati, one koje na silu želite izmijeniti.

Sally Diamond heroina je kakvu rijetko susrećemo, ali je zauvijek pamtimo. Nije ona nešto posebno ni simpatična niti ćete je zavoljeti od prve rečenice – barem ja nisam. Ona je drugačija, baš kako naslov i kaže – neobična. Ne zna s ljudima niti oni znaju s njom. Ne razumije osnovne emocije niti društvene norme. Odrasla u izoliranoj kući s ekscentričnim ocem, računamo, dobro je i ispala.

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

A onda, pismo po pismo, poglavlje po poglavlje, otkrivamo sve veći užas koji je Sally pretvorio u to što ona jest.

Ljutnja je sekundarna emocija. Bijes može nastati kao posljedica straha ili bilo koje emocije koja podrazumijeva ranjivost ili bespomoćnost. Ali sad si odrasla osoba… Na raspolaganju su ti razne mogućnosti. Imaš mogućnost izražavanja i odlaska. A to su dva najvažnija sredstva. (str. 282.)

No nije samo Sally glas koji nas vodi ovom poremećenom, kompleksnom, moćnom pričom.

Tu je i Peter, lik za kojeg znamo da je nešto veliko i važno za priču, ali svaka nas njegova riječ odbija i ne želimo povjerovati da će se njegova i Sallyna priča ukrstiti.

Teško je reći bilo što više o radnji jer vam stvarno ne želim spoilati ogroman užitak čitanja koji će u vama pobuditi ovaj roman. Istaknut ću samo neke teme koje se protežu radnjom, a koje su maestralno spojene u psihološki triler koji nije sličan ni jednom u moru onih koji se bave istim temama. Tu su zlostavljanje, nasljedno (ili naslijeđeno) zlo, mučenje, neravnopravnost spolova, dominacija muškaraca, nasilje svih vrsta…

Neobična Sally Diamond je definitivno roman za svaku TBR listu.

Zlo rađa zlo

Iskreno, u ovom mi se romanu sve svidjelo i sve me dotaklo. Cijela Sally koji mi je do kraja bila odbojna, ali sam za nju navijala. Cijela radnja koja je na trenutke bila stvarno užasna i roman sam morala odložiti na koji sat i posvetiti se nečem vedrijem. Ipak, ono što me se najviše dojmilo, što će mi dugo ostati u mislima i što ću teško zaboraviti jest kraj romana.

Nije to kraj na koji smo navikli. Kraj je to koji Sally nije zaslužila. Koji čitatelji nisu zaslužili. Šokantan i beskrajno tužan. Iznenadio me, frustrirao i emotivno iscrpio, ako tri stranice to uopće mogu napraviti. Međutim, svaka riječ je na  mjestu. Kraj je toliko savršen u svojoj težini da se čak nisam imala snage ni naljutiti na autoricu.

Kao što sam rekla, u masi romana s istom ili sličnom temom, Neobična Sally Diamond doista se ističe. Nije to još jedan psihološki triler koji će vas malo prestrašiti, ali zabaviti. Roman je to za osjećanje, poneki tupi pogled u prazno i promišljanje o zlu. Zlu koje jedan čovjek može nanijeti drugom. Nasilju koje muškarac može nanijeti ženi. Mržnji koja postaje ljubav, ljubavi koja postaje mržnja. Zlu koje rađa zlo, koje nastavlja zlo, koje nikad ne prestaje.

Da završim u vedrijem tonu – Neobična Sally Diamond  vrijedi svake minute koju ćete u nju uložiti. Od srca vam je preporučujem!

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

Ostali naslovi ove autorice:

Liz Nugent irska je spisateljica, autorica pet romana. Za posljednji, Neobična Sally Diamond, kritika kaže da je najbolji dosad.

Gdje kupiti roman Neobična Sally Diamond:

Stilus

Romani slični ovom (na neki način, ajmo reći) su sljedeći: Drago dijete, Kći kralja močvare, Sobarica i Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici pa bacite oko na te recenzije ako vas zanimaju.

Objavljeno

Cory Anderson: Vrisak i tišina

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Vrisak i tišina: ©Znanje

Prevela: Jelena Svilar

Sve je to kaos, čitatelju.
Svi ti kada i zašto i kako.
Što prije ovo saznaš, to bolje. (str. 231.)

Cory Anderson: Vrisak i tišina

Vrisak i tišina – Jack

Sedamnaestogodišnjak Jack Dahl i njegov mlađi brat Matty žive na rubu gladi. Kako bi spriječio da Mattyja odvede socijalna služba, Jack se mora dočepati novca, i to brzo.

Zato njih dvojica odlaze od kuće i daju se u potragu za novcem koji je njihov otac ukrao i skrio te zbog kojeg služi višegodišnju zatvorsku kaznu.

Ono čega Jack nije svjestan jest da nije jedini koji traži očev prljavi novac. Naime, Dahl stariji nije sam počinio pljačku.

Rekla sam Jacku da se drži podalje. On ćete povrijediti, rekla sam. Otet će ti ono najvažnije. Učinit će to s osmijehom, a zatim će popušiti cigaretu.
Jack nije poslušao.
Ali brzam. Završavam, a da bi se istina razumjela, mora se krenuti od početka.
(str. 1.)

Vrisak i tišina – Ava

Ava Bardem tinejdžerica je koju otac cijeli život drži izoliranu od svijeta i uči je da nikoga ne treba voljeti.

„Sve ono što držiš u svom srcu“, kaže on, „ima sposobnost nanijeti ti bol.“ Zagleda se u nju, gleda je prodorno. „Pazi što biraš.“ (str. 66.)

Ona ga niti ne zove ocem, zove ga Bardem jer zna što je – on nije čovjek, on je čisto, hodajuće zlo s velikom brazgotinom posred lica.

Čini se da većina ljudi više ne vjeruje u dobro i zlo. Čudno ti se smješkaju ako govoriš o tim stvarima. … Ali mogu vam reći, zlo je stvarno. Vidjela sam mu lice. Kratko i jasno. Čula sam mu glas. Pogledala sam ga u oči. A jednom kad pogledaš zlu u lice, znaš. Čak se i ne pitaš. (str. 26.)

Kada se Avini i Jackovi putevi ukrste, snažni osjećaji koji među njima planu vuku ih jedno prema drugom. Znaju da bi se trebali držati podalje. Samo što ne mogu.

Ava silno želi pomoći braći, a oni, okruženi glađu, hladnoćom i boli, trebaju je ako žele preživjeti. 

Jedino što mogu reći je ovo: Neke stvari želiš toliko da te to razdire iznutra. Izvrće te naopačke. (str. 160.)

No, nije Ava jedina koja je ušla u trag braći Dahl.

Netko misli da braća znaju gdje je novac i napravit će sve da ga se domogne.

Cory Anderson: Vrisak i tišina

Toliko dobar da se ne može opisati

Vrisak i tišina jedan je od najboljih romana koje sam pročitala u prvoj polovici 2023. godine. Priča je toliko dobra, snažna i iznenađujuća da nisam mogla prestati čitati! Uspoređujući roman sa sažetkom na stražnjim koricama, neizrecivo je, neizmjerno bolji! Zato sam napisala da je priča iznenađujuća – kada sam počela čitati, nisam ni slutila što me čeka!

Nije mi smetalo čak ni to što su glavni likovi tinejdžeri jer ih autorica nije učinila starijima nego što jesu – nije im dala osobine odraslih niti ih stavljala u neke glupe situacije zbog kojih bi se činili stariji nego što jesu.

Jack i Ava izvrsno su okarakterizirani, duboki su, ljudski i apsolutno uvjerljivi. I dok čitamo sve te užasne kojima su okruženi, vjerujemo da je to doista moguće, da je to tako i nikako. A njih se dvoje, troje s malim Mattyjem, suočavaju stvarno sa svime. Radnja je na trenutke mučna, onda nevjerojatno bolna, emotivna i oštra. Toliko dobra da se ne može opisati, to stvarno morate sami doživjeti!

Ako ste voljeli romane Smola, Kći kralja močvare pa čak i Drago dijete, Vrisak i tišina sigurno će vam se svidjeti! Meni je bio bolji od svih navedenih!

Pet od pet

Da ocjenjujem knjige koje pročitam, Vrisak i tišina svakako bi dobili najvišu ocjenu. Pet od pet, deset od deset… Koja god, ovo je roman koji se ne zaboravlja.

Govori o puno teških tema i znajte da ovo nije štivo koje se čita za opuštanje. Počevši od samoubojstva, preko teške gladi (sjetimo se samo romana Prvi dan proljeća), zlostavljanja djece i ubojstava, zorne slike u njemu opisane pratit će vas možda duže nego biste htjeli. Ipak, toplina kojom je sve to ispričano, snaga emocije koja se javlja između dvoje mladih dirnut će vas i tjerati na čitanje, unatoč scenama zbog kojih pomišljate na odustajanje.

Još jedan plus u moru njih je atmosfera romana. Smješten u snijegom pokrivenim šumama Sjeverne Amerike, Vrisak i tišina lako nam dočaravaju brutalnu hladnoću u kojoj prsti trnu, koža plavi naočigled i dah se smrzava čim napusti pluća. Moram priznati, bilo mi je hladno – eto, toliko je priča dobro napisana. Tu su i sveprisutna glad, zabrinutost preteška za jednog tinejdžera, nezamislivi tjelesni napori… Gotovo da sam sve to, i više, i sama mogla osjetiti – s kauča!

A sam stil pisanja – predivno! Pjesma od rečenica.

Ne mogu vam ni opisati koliko se radujem sljedećem romanu Cory Anderson. Ljestvicu je postavila iznimno visoko, iskreno se nadam da će je uspjeti dostići.

Što se tiče preporuke, Vrisak i tišina roman su koji se ne propušta!

Cory Anderson: Vrisak i tišina

Ostali naslovi ove autorice:

Vrisak i tišina debitantski su roman autorice Cory Anderson.

Gdje kupiti roman Vrisak i tišina:

Znanje

Objavljeno

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Dok niste znali moje ime: ©Znanje

Prevela: Mirna Čubranić

Mrtvih djevojaka kao što sam ja dovoljno je na ovom svijetu. Iz daljine mnoge naše priče izgledaju jednako. … Ako vam ispričam svoju priču. Ako vam kažem što mi se dogodilo. Možda ćete shvatiti tko sam bila. Tko jesam. (str. 1.)

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Dok niste znali moje ime – Alice Lee

Osamnaestogodišnja Alice Lee stiže u New York, grad svojih snova i snova svoje pokojne majke. U džepu ima nešto malo novca, a oko vrata ukradeni fotoaparat.

Možda ljudi koje drugi smatraju hrabrima samo rade ono što moraju. Tad više nije pitanje hrabrosti spakirati svoje stvari i napustiti dotadašnji život. Tad se radi samo o tome da nemaš nijednu drugu opciju i da naglo shvatiš da ti vjerojatno više nije ostalo ništa što bi mogao izgubiti. (str. 21.)

Bježeći od dosadnog gradića i ljubavne veze koja to nije, vjeruje da njezina sreća leži u blještavim svjetlima i slobodi velikog, slavnog New Yorka.

Mjesec dana kasnije, Alice Lee je mrtva.

Sad znam da možeš plakati, vrištati, zavijati kao ranjena životinja što u tom trenutku i jesi. Ali oni neće prestati. Njih to neće dirnuti. Nastavit će dok ništa ne ostane, dok te ne raskomadaju, posve unište.
Gotovo kao da zapravo nikad nisi postojala. (str. 100.)

Dok niste znali moje ime – Ruby

I trideset šestogodišnja Ruby bježi. Iz daleke Australije u New York, grad koji obećava zaborav.

Evo u čemu je problem: Ruby je prije otprilike tri godine prestala biti lijepa. Iako su filteri današnjih fotoaparata smišljeni da sakriju istinu, zrcalo joj svako jutro pokaže stvarno stanje: obješenu kožu na obrazima, spuštene kutove usana, zaobljeni trbuh i mesnate bokove. Nije imala priliku s nekim ostarjeti, ima samo sebe… (str. 10.)

Isprva se nikako ne snalazeći, utjehu traži u votki i trčanju. A onda je, jednog kišnog, olujnog jutra, ovo drugo dovede do obala rijeke Hudson gdje, licem nadolje, leži mrtva djevojka.

I od tog trenutka, njih su dvije zauvijek povezane. Duša Alice Lee odbija napustiti ovaj svijet dok se ne otkrije njezin ubojica. I dok se ne sazna ono njoj puno važnije – njezino ime.

Jer zasad, za policiju, javnost i samu Ruby, Alice je Jane Doe – nepoznata ubijena djevojka.
Ruby joj želi dati kraj kakav zaslužuje. A to znači – otkriti njezino ime, put, sudbinu koja ju je dovela do rijeke.

Jer čak i ako toga još nije posve svjesna, namjerno je izabrala ne zaboraviti me. Iako bi zaborav nedvojbeno bio lakši put. (str. 112.)

Udružena s prijateljima iz Kluba smrti, kluba ljudi koji su se suočili sa smrću, Ruby kreće i za onim najopasnijim – Aliceinim ubojicom. 

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Žrtva umjesto ubojice

Dok niste znali moje ime predivna je, potresna priča koja se, za razliku od većine, ne bavi potragom za ubojicom. Ubojica ovdje nije važan. On je životinja, hodajuća okrutnost koja u trenutku prekida obećavajući život mlade djevojke.

U ovom je romanu važna žrtva. Tko je ona bila? Što ju je dovelo do New Yorka? Što ju je dovelo do ubojice te olujne, mračne noći?

I baš nam ona priča ovu priču. Alice Lee gleda svoje mrtvo tijelo kako leži na obali rijeke. Gleda Ruby, kako užasnuto bulji u kosu koja leluja u vodi i krvavu ranu na glavi.

Alice povlači konce svoje priče, i u smrti zadržavajući pravo na svoj život. Ne dopušta ubojici da bude glavni. Ne želi zauvijek ostati nepoznata mrtva djevojka. Ostaje uz Ruby dok se ova bori s noćnim morama, usamljenošću, vlastitim demonima. Usmjerava njezinu pažnju na važne detalje, daje joj hrabrost za istraživanje nepoznatog. Uz nju je i kad se ova odluči uključiti u Klub smrti.

Klub smrti

Ovu zajednicu neobična imena čine ljudi koji su se susreli sa smrću. Tu su Lennie, Sue i Josh, svatko sa svojom pričom. Kada im Ruby povjeri da je upravo ona ta džogerica koja je pronašla Jane Doe, žele joj pomoći da prebrodi tu traumu, ali i da se aktivno uključi u potragu za imenom ubijene djevojke i njenim ubojicom.

Kako ja to vidim, Klub smrti ima odgovore. Istina će se uskoro otkriti. Pod uvjetom da ova četiri znatiželjna uma … nastave pritiskati svoje nosove o smrt. …
S Ruby u sredini.
I sa mnom, njihovom petom članicom, koja čeka na drugoj strani. (str. 168.)

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Ženska priča

Dok niste znali moje ime roman je koji je odlikuje predivno oblikovanim, poetskim rečenicama, opisima, dijalozima. Uživali biste čitajući čak i da je priča slabija – a nije!

Priča je izvrsno zamišljena, neobična i drugačija. Pomalo podsjeća na Ljupke kosti Alice Sebold jer se, baš kao i taj književni hit, fokusira na žrtvu umjesto na ubojicu.

Ovo je priča koju preporučujem svima, ali ponajprije ženama. Ona nam pokazuje koliko je zapravo lako postati žrtva. Kako te lako i brutalno slome. Kako je lako izgubiti fokus i smisao u životu. Kako je lako postati suvišan, nepotreban, potrošan.

No isto tako, ova je priča vrisak svake žrtve. Uzvik prkosa i bijesa. Žrtve zaslužuju vječnost svoga imena, a ne ubojičinog, ne silovateljevog. Žrtve su te koje zaslužuju biti upamćene. Njihova imena trebaju odzvanjati kao upozorenja. Jer svijet je pun predatora koji će za svoje ogavne postupke kriviti žrtvu. Dovoljan je treptaj oka pa da netko završi naš život, našu priču.

Ali priča Alice Lee pokazuje da smrt nije kraj. I neće biti, dok se računi ne poravnaju.

Nadam se da će vas ova teška, topla, nezaboravna priča oduševiti kao što je oduševila mene. Da će vas dotaknuti na nekoj dubljoj, unutarnjoj razini. Da će vas rastužiti, ali i umiriti.

Meni je bila sve to. Oluja i smiraj. Vrisak i tišina. Isprepleteni do same srži – život i smrt.

Ostali naslovi ove autorice:

Dok niste znali moje ime debitantski je roman autorice Jacqueline Bublitz. Ona sada radi na svom drugom romanu u kojem nastavlja istraživati teme ljubavi, povezanosti i gubitka.

Gdje kupiti roman Dok niste znali moje ime:

Znanje