Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2023.

Naslovnica romana Srce crno kao tinta: ©Mozaik knjiga

Prevela Mirna Čubranić

TB: Što mislite, zašto je Srce crno kao tinta ovako uspješno?
Edie: Ni nama to nije nimalo jasnije nego vama. …
Josh: Možemo samo pretpostaviti da je na svijetu znatno više poremećenih ljudi nego što smo mislili.
(str. 46.)

Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Srce crno kao tinta

Detektivska agencija Strike i Ellacott radi punom parom na mnoštvu slučajeva. Zato nije ni čudo što Robin, kada joj u ured ulazi uplašena Edie Ledwell, odbija preuzimanje njezina slučaja. Edie je koautorica popularnog animiranog serijala Srce crno kao tinta, gotovo luda od straha jer je progoni Anomija, misteriozni internetski trol koji mrzi Edie i želi joj uništiti život. Ne samo da to pokušava, nego i uspijeva pa Edie očajnički moli Robin da ona i Strike otkriju tko se krije iza nadimka Anomija.

Anomija je na internetu objavio fotografiju mog stana. Uvjerio je ljude da sam se prostituirala kad sam bila bez prebijene pare. … A fanovi sve to vjeruju i napadaju me zbog stvari koje nikad nisam učinila, nikad rekla, stvari koje ne vjerujem.
(str. 70.)

Budući da Robin uime agencije zaključuje da joj ne mogu pomoći, zaboravlja na slučaj dok par dana kasnije ne naiđe na članak o brutalnom ubojstvu Edie Ledwell. I to baš na groblju Highgate, koje je inspiriralo radnju za Srce crno kao tinta.

Robin i Strike sada, htjeli-ne htjeli, moraju preuzeti slučaj i otkriti Anomijin pravi identitet. Je li on odgovoran za Edieno ubojstvo? Jesu li njegovi zločesti komentari nagnali nekoga da uzme pravdu u svoje ruke?

Istražitelji Strike i Ellacott upliću se u složenu mrežu internetskih nadimaka, poslovnih suradnji i obiteljskih sukoba. Na prvi pogled, bilo tko mogao je nauditi Edie.

Međutim, što istražitelji više kopaju, postaje sve jasnije da je Anomija korijen sveg zla koje je zadesilo Edie. I da on, iako dobro skriven iza pseudonima, vuče konce istrage i orkestrira onima koji su (još uvijek) na životu.

Ako poremećena osoba nađe nešto što joj se obraća na razini koju dotad nikad nije iskusila, svaka kritika od autora tog djela ili svaka promjena tog djela može se činiti osobnim napadom. (str. 187.)

Šesti nastavak voljenog serijala

Od svih parova koji su tog četvrtka sjedili u baru Rivoli londonskog Ritza, par koji se najprimjetnije najbolje zabavljao zapravo nije bio par.
Cormoran Strike i Robin Ellacott, privatni istražitelji, poslovni partneri i samoproglašeni najbolji prijatelji…
(str. 11.)

Ovom rečenicom počinje šesti roman o privatnim istražiteljima Cormoranu Strikeu i Robin Ellacott, i kako se ne zaljubiti i ne navući već od prvog retka?

Za one koji ne znaju, ako takvi postoje, Robert Galbraith pseudonim je planetarno popularne autorice J. K. Rowling. I slažem se, prozirno je i pomalo glupo koristiti riječ magija opisujući njezino pisanje, ali Bože… Ta žena stvarno ima čaroliju u prstima i glavi kad može napisati ne jedan, nego dva serijala koji očaravaju čitatelje diljem svijeta!

Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Već na prvo čitanje, od prvog romana o Strikeu i Robin, meni je to bilo to. I znate kako inače nastavci serijala postaju sve lošiji i lošiji dok pisac napokon ne odustane? E pa ovdje to uopće nije slučaj! Iako su mi neki pratitelji na fejsu rekli da je njima ovo najmanje drag dio, meni je bio odličan.

Unatoč ogromnom broju stranica, njih gotovo 1100, Srce crno kao tinta lako se i brzo čita jer je slučaj prezanimljiv! I ne samo to, Robin i Strike opet su u toplo-hladno fazi pa nas i to vuče na daljnje čitanje.

Anomija je savršeno osmišljen lik negativca koji svoji pravo lice krije iza tipkovnice. Pokvaren i zao, pun mržnje prema svima, manipulativan i drzak; njegov internetski identitet gotovo nema manu. Međutim, sitna će  pukotina biti dovoljna da naši voljeni istražitelji uoče njegovo srce crno kao tinta i naposljetku, izvuku ga na danje svjetlo.

Korisnički profil imao je sva obilježja ultradesničara koje je Strike dobro upoznao: zabrinutost zbog broja imigranata, marginalizacije bijelaca, ograničavanja slobode misli i govora, i narcisoidnosti, pohlepe i dosadnosti žena. (str. 475.)

Klasika u suvremenom ruhu

Ono po čemu su Strike i Robin drugačiji od ostalih književno-filmskih istražitelja jest to da su oni klasični igrači. Nema tu istraživanja preko interneta, upadanja u baze podataka i svih onih suvremenih gluposti kojima nas se bombardira u posljednje vrijeme. Ma kakvi! Kod njih je sve to onako „po starinski“. Notes u ruci, praćenje, prerušavanje, vruća kava i razgovor. I polagano napredovanje u kojem i mi, kao čitatelji sudjelujemo! Jer recite iskreno – kad gledate sve ono silno hakiranje, uopće se ne trudite prokljuviti krivca, zar ne? Znate da će ga računalo izbaciti na gotovo. Ali kad čitamo Strikea, kad skupa s njim polako hodamo mračnim ulicama Londona, kad zajedno prisluškujemo razgovore u baru i ispitujemo osumnjičene… I sami istražujemo, uvučeni smo u priču toliko duboko da ne možemo van sve i da želimo! I tako istražuju oni, istražujemo mi. Oni su budni do kasno u noć zbog slučaja, mi zbog čitanja i voila! Slučaj je riješen!

Odlika prethodnog nastavka serijala, Nemirna krv, bili su brojni crteži i dijagrami umetnuti u klasičan, tekstualni dio romana. Autorica se i sada poigrava suvremenim načinom pisanja pa nam zbivanja na internetu dočarava transkriptima privatnih razgovora unutar igrice, prijepisima objava na Twitteru i Redditu i slično. Moram priznati, ti su dijelovi mjestimice zahtjevni za čitanje, ali jednom kad uhvatite ritam, sve ide glatko i bez problema.

Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Srce crno kao tinta – završni dojam

A što da vam kažem, a da to dosad niste shvatili? Obožavam ovaj serijal i jako se veselim prijevodu sedmog nastavka, The running grave. Uzbuđena sam ne samo jer me zanima u kojem smjeru kreće odnos Strikea i Robin, već i jer želim vidjeti dokad će ova iznimno talentirana autorica moći izbacivati hitove jednake kvalitete. Možda vama nije tako, ali meni su svi romani o Strikeu podjednako dobri, zabavni, napeti, uzbudljivi. U nekima sam uživala mrvicu više, u nekima mrvicu manje, ali to su nijanse.

Strike i Robin moja su velika ljubav od prvog čitanja i veselim se novim, zajedničkim istraživanjima!

Ostali naslovi ovog autora

Robert Galbraith pseudonim je spisateljice J. K. Rowling, autorice svjetski poznatog serijala o malom čarobnjaku Harryju Potteru. Neću duljiti s popisom djela, već vam nudim naslov prethodnog nastavka serijala o Cormoranu Strikeu, Nemirna krv, a tamo ćete naći popis svih dijelova serijala te natruhu tumačenja moje zaluđenosti ovim neobičnim istražiteljem.

Gdje kupiti roman Srce crno kao tinta

Mozaik knjiga

Drago Hedl: trilogija Šutnja

               Izborna šutnja

               Ispovjedna tajna

               Kijevska piletina

Nakladnik: Ljevak, 2023.

Naslovnica trilogije Šutnja: ©Naklada Ljevak

Drago Hedl: trilogija Šutnja

Šutnja I. – Izborna šutnja

Kad na obale Drave rijeka izbaci tijelo tinejdžerke, inspektoru Vladimiru Kovaču i policijskoj tehničarki Vesni Horak vrlo je brzo jasno da to nije samoubojstvo. Iako obdukcija pokazuje da je djevojčica bila trudna i iako šef policije inzistira na zatvaranju slučaja, ovaj policijski duo nastavlja s kopanjem.

Cijenim vašu promućurnost, inspektore, i razumijem želju da se proslavite. Ipak ste vi iskusan policajac, no za karijeru o kakvoj sanjate fali vam kompliciran slučaj. Gajite nadu da je netko ucmekao obje cure, nekakav serijski ubojica kakav se u Osijeku još nije pojavo. Opak je, ubija maloljetnice, cure iz doma. Radi to bez tragova, sve sliči na samoubojstvo ili nesretan slučaj. (Izborna šutnja, str. 103.)

U kopanje se uključuje i novinar Stribor Kralj koji igrom slučaja pronalazi veoma važan dokaz koji istragu pogura u pravcu ubojstva, a ne samoubojstva.

Dok Stribor istražuje s novinarske, a Vladimir i Vesna s policijske strane, otkrivaju se strašne, užasne stvari. Uskoro je mrtva još jedna djevojka, najbolja prijateljica ove prve. Obje su iz Doma za nezbrinutu djecu, obje su se bavile nekom vrstom prostitucije. Kad postane očito da je u sve uključen i Horvatić, trenutno najsjajnija zvijezda hrvatskog političkog neba, stvari postaju gadne. Vrlo gadne.

Već dvije godine Horvatić se vješto penjao kliskom političkom uzbrdicom. Iako Stribor nije volio desničare, morao mu je priznati rijedak politički instinkt. Znao je reagirati u pravom trenutku, govorio je jasno i jednostavno, ono što ljudi vole čuti. (Izborna šutnja, str. 22.)

Šutnja II. – Ispovjedna tajna

Horvatić i dalje nije iza rešetaka i ne samo to, smiješi mu se ministarska fotelja. Vladimir, Vesna i Stribor trude se spriječiti to pod svaku cijenu, no čovjek je neuhvatljiv. Za svaki dokaz ima objašnjenje, a slučaj mrtvih maloljetnica polako se hladi.

Uskoro je mrtva još jedna djevojka. Ovaj put ne iz Doma, već kći cijenjenog suca. Na policiju se vrši velik pritisak kako bi se ubojica što prije uhvatio.

Ako imate sreće pa se tijekom istrage osumnjičenik ubije i imate kakav-takav dokaz da je počinio ubojstva za koja ga se tereti … ne gubite vrijeme tražeći pravog. Mrtav osumnjičenik najbolji je osumnjičenik. (Kijevska piletina, str. 549.)

Istodobno, Stribor piše priču o hrvatskoj i srpskoj mafiji, njihovoj povezanosti te umiješanosti u sve državne sfere, čak i (ponajviše i) politiku.

Opet ispliva poznato ime – Ivan Horvatić.

Uvek se sazna ko je koga roknuo, pa onda roknu i njega, nikad kraja, brate… Ovako, lepo čovek dođe iz inostranstva, obavi posao i srećan se vrati porodici, nema osvete, nema sranja. Tako smo smi osnovali Preduzeće. (Ispovjedna tajna, str. 400.)

Drago Hedl: trilogija Šutnja

Šutnja III. – Kijevska piletina

I u završnici trilogije, kada bi sve trebalo sjesti na svoje mjesto, događaju se užasi. Neki čak grabe Vladimira osobno, slamajući mu srce, ali ne i volju za rješavanjem zločina. Inspektor je suspendiran jer je šef policije postao Horvatićev poslušnik, ulizica koji čini sve što mu veliki šef, budući ministar unutarnjih poslova naredi.

A Vladimir Kovač ne miri se s tim da će ubojice, pedofili, silovatelji i mafijaši ostati na slobodi.

Znate … sve ovo pomalo sliči na film. Korumpirani šef policije zaključuje istragu o ubojstvu, suspendira inspektora koji ne vjeruje da je otkriven stvarni ubojica, a ovaj samostalno nastavlja istragu… (Kijevska piletina, str. 584.)

Neki odlaze u Beograd, neki u Kijev. Zagreb i Osijek ispreplići se s ta dva grada u silovitoj završnici koja će pokazati da, unatoč uvriježenom mišljenju, nitko nije iznad zakona. Ili ipak?

Neki su ljudi naprosto iznad zakona. U svakoj državi zakoni postoje, ali njihovu primjenu oblikuju novac, politika i društvena moć. … Kroz glavu su mu prolazile stotine slučajeva…: postojali su čvrsti dokazi…, ali zahvaljujući odvjetnicima sa skupim kožnim torbama i korumpiranim sucima pravda bi se izgubila u dugim hodnicima sudova… (Kijevska piletina, str. 792.)

Izvanredno štivo koje se čita bez predaha

Nakon što sam se bezglavo zaljubila u prvu sezonu serije Šutnja, saznala sam da je ona zapravo nastala prema romanima novinara Drage Hedla koji su nedugo zatim objavljeni u obliku istoimene trilogije. Šokiralo me saznanje da su romani inspirirani stvarnim događajima pa sam se bacila na istraživanje i ostala užasnuta stvarima koje su se događale u Osijeku prije svega petnaestak godina!

Sjaj zvijezda najbolje vidiš kad je posvuda oko tebe mrkli mrak. Jedna je od osobina mraka, nažalost, da zna progutati ljude. (Ispovjedna tajna, str. 315.)

I tako, nakon gledanja serije, nije bilo druge – romane samo morala pročitati!

Preko osamsto stranica trilogije Šutnja progutala sam u svega par dana! Ljudi moji, ne mogu vjerovati da se o ovakvoj romančini tako malo piše! Ovo je the kriminalistički roman koji može parirati bilo kojem puno slavnijem stranom krimiću.

Sve, apsolutno sve mi se svidjelo! Izborna šutnja najjači mi je dio ovog književnog trija. Jednostavno, slučaj mi je najuzbudljiviji. Mrtve maloljetnice, prostitucija, političari, uhljebi, ulizice… Korupcija, silovanje, PTSP… Bože, kako je sve to savršeno povezano u napetu priču koja se čita bez predaha!

U sljedećim nastavcima, Ispovjedna tajna i Kijevska piletina, odmičemo od ubojstava cura i istražujemo nove zločine. Naravno, lajtmotiv cijele trilogije je Ivan Horvatić, političar do grla u govnima. Ali kako vješto svaki put ispliva… Ići će vam na živce pa ćete ga mrziti pa ćete jedva jedvice čekati da ga netko nogom napokon šutne tamo gdje mu je i mjesto – u samicu nekog udaljenog zatvora. No, hoće li tome doista biti tako? Ne zaboravite, Horvatić je političar, premazan svim mastima. On je, u zadnjem nastavku, ni manje ni više nego ministar unutarnjih poslova.

Je li pravda jednako slijepa za sve ili radi nekih jedno oko drži otvorenim?

Drago Hedl: trilogija Šutnja

Otuđeni policajac i znatiželjni novinar – nepobjedivi super junaci

Tri su glavna lika u Šutnji.

Inspektor Vladimir Kovač, nedavno razveden, od svih pomalo otuđen, nepokolebljiv u borbi za pravdu.

Policijska tehničarka Vesna Horak, radišna, marljiva, lijepa, slaba na mrzovoljnog Kovača.

Stribor Kralj, smotan, simpatičan, u vječnom strahu od trudne supruge Lane, nezaustavjiv jednom kad nanjuši priču.

Vladimir je pogledao Vesnu, zatim Stribora, i ponovno se nasmiješio.
-Ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da zvijeri ostave tragove.
Napravi stanku pa nastavi:
-To je poslovica. Moj dodatak glasi: sutra, kad padne snijeg, tragove valja samo slijediti.
(Ispovjedna tajna, str. 533.)

Njihovi karakteri razrađeni su do savršenstva. I premda tu i tamo upadaju u situacije za koje nam je jasno da su nemoguće i nerealne, sve je izvedeno tako logično. A tamo gdje logika zakaže, nastupa humor koji izgladi sve nejasnoće i priča opet klizi. Jasna, privlačna, divlja.

Od početka nam je očito tko je kriv, ta nismo budale, ali ono u čemu je ljepota Šutnje jest to da potraga za ubojicom i nije primarna. Ono u čemu je bit jesu ovi prostori. Prostor na kojem je normalna korupcija, nesposobnost, zataškavanje. Bit je u mentalnom sklopu naših ljudi, ne svih, ali ipak. Onih koji misle da su bolji, da su iznad. I onih koji im neće dati da se tako lako izvuku.

Za ovu zanimljivu, tešku, izvrsno osmišljenu i na trenutke šokantnu priču – od mene sve preporuke!

Ostali naslovi ovog autora:

Drago Hedl, novinar i književnik, rođen je u Osijeku 1950. godine. Osim romana udruženih u trilogiju Šutnja, napisao je još i romane Donjodravska obala te Vrijeme seksa u doba nevinosti.

Vjerujem da ovo znate, ali ponavljam, Hedl je inspiraciju za kriminalističku trilogiju Šutnja crpio iz strašnih STVARNIH događaja koji su se zbili 2010. godine u Osijeku, vezanih uz dječju prostituciju i trgovinu ljudima.

Prema Hedlovoj izvrsnoj trilogiji snimljena je i jednako dobra serija Šutnja, koju sam obožavala i pobožno pratila obje sezone. Prva se sezona te serije dosta naslanja na prvi dio trilogije, Izborna šutnja, i te su epizode savršene. Druga se sezona samo blago vezuje na radnju preostalih romana, Ispovjedna tajna i Kijevska piletina, i primjetan je pad kvalitete sadržaja.

Ipak, ako niste, svakako, osim čitanja, pogledajte i seriju Šutnja, nećete se pokajati.

Evo i trailer:

Gdje kupiti trilogiju Šutnja:

Naklada Ljevak, webshop Znanje

Roman koji me također šokirao i emotivno veoma, veoma dotaknuo, a bavi se korumpiranošću policije, jest Slučaj vlastite pogibelji Kristijana Novaka. Zanimljivo, i u Šutnji inspektor Kovač citira riječi policijske prisege u kojoj stoji da će policija štititi građane, čak i u slučaju vlastite pogibelji.

Robert Bloch: Psiho

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica romana Psiho: ©Vorto Palabra

Prevela Martina Pranić

Svima se ponekad može desiti da malo poludimo. (str. 42.)

Robert Bloch: Psiho

Psiho

Mary Crane počinila je zločin. Bježeći, skrene na krivu cestu i završi u Motelu Bates. Motel vodi neobičan, ali naoko simpatičan debeljko Norman.

Da je bila religiozna, u tom bi se trenutku pomolila. No budući da nije, osjetila je tek čudan osjećaj – kako se to ono zove – predodređenosti. Kao da joj je sve što se dogodilo bilo u neku ruku suđeno. Skrenuti na krivu cestu, doći ovamo, upoznati onoga jadnog čovjeka… (str. 44.-45.)

Kada je pozove na večeru, povjeri joj da mu je psihički bolesna majka na katu. U govoru koji malo-pomalo postaje sumanut, Norman istodobno i napada i brani majčino ponašanje. Mary shvaća da je itekako pogriješila došavši na večeru u Normanovu usamljenu kućicu i odahne kad se vrati u unajmljenu sobicu u motelu.

Ovdje je sve bilo uredno i podređeno pravilima; stvari su se mijenjale samo ondje, vani. A većina tih promjena predstavljala je potencijalnu prijetnju. (str. 7.-8.)

Ono što Mary ne zna jest da se Norman, nakon što ju kavalirski otprati do sobe, zadržava u motelu. Mary odlazi pod tuš i ostalo je, što se kaže, povijest.

Robert Bloch: Psiho

Norman i njegova majka

Već na prvu jasno je da Norman i njegova majka imaju poremećen odnos. On i dalje živi u kući koja je ista kao i onog dana kad ju je majka prvi put uredila. Ništa nikad nije promijenjeno, ništa nije renovirano. Majka mu oduvijek brani bilo kakav odnos sa ženama pa Norman niti ne zna kako se ponašati u njihovoj blizini.

Uvijek mu je zadavala pravila, ali to nije značilo da ih je on uvijek morao poštivati. Majke su ponekad pretjerano posesivne, ali ne dopuštaju sva djeca da ih netko posjeduje. (str. 11.)

Ponekad svjestan toksične okoline u kojoj se nalazi, Norman svako toliko odlučuje biti hrabriji i suprotstaviti se majčinim ludim prohtjevima.

Sva ta panika, sav taj strah, sav užas, mučnina i odbojnost, ustupili su mjesto ovoj odlučnosti koja je sve to nadišla. Ono što se dogodilo bilo je tragično, neopisivo jezivo, ali to se više nikad neće ponoviti. Osjećao se kao nov čovjek – kao svoj vlastiti čovjek. (str. 57.)

No preslab je on da bi se za sebe izborio pa slijedi i prikriva majčine tragove do uzbudljivog raspleta koji će nam pomutiti razum, čak i ako već otprije znamo najvažniji plot-twist romana Psiho.  

Robert Bloch: Psiho

Psiho – klasik s punim pravom

Psiho je kultni roman američke književnosti čiju fabulu poznaju gotovo svi, zahvaljujući ponajprije filmskoj hitčini Psiho, koju je režirao ni manje ni više nego majstor od zanata – Alfred Hitchcock. Scena Maryina tuširana urezala se u mozak i onih najhrabrijih te postala sinonim za pravi horor-element. Izvorno objavljen davne 1959., kod nas je objavljen tek sad, gotovo 65 godina kasnije i ne mogu se ne zapitati – što se čekalo? Ovaj će roman sasvim sigurno imati vojsku obožavatelja, a to smo svi mi koji volimo jezive priče u svom primarnom obliku. Bez puno krvi, ali s pričom dovoljno bolesnom da nam se od nje okrene želudac.

Meni je ovo prvi susret sa Psihom, film nisam gledala. I zbog tog mi je jako drago, jer Norman i njegova majka udaraju drito u glavu! Budući da nisam znala što točno očekivati, oborili su me s nogu!

Psiho je pisan jednostavnim jezikom, stilom na granici duhovitosti i morbidnosti te time upotpunjuje sasvim neobičan, pomaknut dojam ovog romana. Mrvicu me čak podsjeća na Shirley Jackson i njezine horore (Oduvijek živimo u dvorcu, Prokletstvo kuće Hill), jer i ona piše s tolikom lakoćom, kao da opisuje jutarnji doručak, a ne duhove, otrove i ostale jezive komponente koje klasik tog žanra treba imati.

Takav je i Bloch ili prije bih rekla Norman, jer većinu romana gledamo njegovim očima.

Ubojstvo je jeziva stvar. Čak i ako vam nisu baš sve na broju, to vam je barem jasno. (str. 110.)

Vidimo da s njim nešto ozbiljno ne štima, pogotovo iz monologa koje vodi sam sa sobom. Jasno nam je da ga je posesivna, manijakalna majka oštetila, ali nismo ni svjesni u kolikoj mjeri.

A onda kraj! Kakav kraj!

Svakako pročitajte, čak i ako ste gledali film! Ni on vas ne može pripremiti na Normana i Majku.

Nismo svi onoliko zdravi kao što se predstavljamo. (str. 208.)

Ostali naslovi ovog autora:

Robert Bloch (1917.-1994.) američki je pisac najpoznatiji po romanu Psiho, koji je u film pretočio čuveni Alfred Hitchcock. Blochova su djela puna misterije, trilera i horora što ga čini omiljenim autorom ljubitelja tih žanrova.

Osim romana Psiho, autor je i brojnih drugih romana i priča, kao što su The House od Psycho, The Scarf, The Night of Reaper itd.

Gdje kupiti roman Psiho:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Želimir Periš: Mladenka kostonoga

Nakladnik: OceanMore, 2020.

Naslovnica romana Mladenka kostonoga: ©OceanMore

Želimir Periš: Mladenka kostonoga

Mladenka kostonoga

Mladenka kostonoga knjiga je kao nijedna druga…

… u kojoj se kroz lik priprostog guslara predstavlja suštinski karakter ove knjige, koja je ep o vještici Gili, ispripovijedan bez plana i reda, uz sablju i pušku kao instrumente pripovjedne tehnike. (str. 7.)

Sve u njoj je drugačije i varljivo. Ono što nije – jest, a ono što jest – nije. Osim u onim drugim slučajevima kad baš ono što jest – jest, a ono što nije… Shvaćate me.

Ovo je roman koji vas začara, baš kao da je na njegove stranice čari bacila sama Gila kostonoga.

Za načelnika je ona bila ljekarica, za druge travarka, najčešće vilenica – žena kojoj su same vile dale moć liječenja. I ne samo liječenja: kad baca čari, ona je vračara i čarobnica, kad čita sudbinu – gatalica, bahorica i proročica, a tko joj te moći spočitava i naziva ih bezbožnim, zvat će je irudicom, štrigom i na kraju, kao najteža od svih titula – višticom. Vištica Gila. Koliko je imala naziva, toliko je odrađivala i uloga. (str. 88.)

Vrijeme i mjesto radnje

Vrijeme radnje je 19. stoljeće, od Gilina rođenja pa do starosti, no varate se ako mislite da ono ide kronološki. Mladenka kostonoga počinje na kraju, uhićenjem guslara Želimira Periša koji bečkoj obavještajnoj službi, uz porciju batina i gusle, pjeva „pjesmu o vještici Gili // zbog koje su mnogi jadni bili“. Guslar Periš počinje svoje pjevanje pričom o Gili kao odrasloj ženi. Poglavlja se zatim izmjenjuju bjesomučnim ritmom, izlazeći iz Beča i vraćajući se na Velebit, u Liku, gdje je Gila djevojčica. Stranicu za stranicom, Gilin život pretače se iz prošlosti u sadašnjost i obrnuto. Putujemo Zagorom, dolazimo u Zadar, svraćamo na Silbu, otok Gilinih želja i čežnji. Užasnuti smo u Pazinu, ponovo prestrašeni u Beču…

Poglavlja promiču pred našim očima. Gila je čas žena, čas novorođenče i starica. Ljubavnica, majka, vještica. Ljekarica i trovačica.

Svaki susret s otočanima otvara nam dva čitanja Gile, jedno koje prikazuje Gilu kakva jest: Gila-majka, a drugo kojim se skicira ono što Gila na Silbi nije: Gila-vještica. Giline dvije uloge ovdje su suprotstavljene kao nepreklapajuće. Da bi postala majka, Gila mora odbaciti identitet vještice. (str. 209.)

Želimir Periš: Mladenka kostonoga

Gila – mladenka kostonoga

Gila je lik savršeno oblikovan, istkan jednako od mašte i zbilje. Ona ima sivu, srebrnu kosu. Ime joj je dovoljno neobično da nas opsjeda pitanje o tome kako ga je dobila. Njezin Carević neobičan je koliko i ona. Kako je Gila postala majka? Koga je voljela? Ili je postala majka onako kako to vještice postaju?

Kupeći mrvice i tragove o Gili iz poglavlja u poglavlje, u našim se glavama stvara fascinantna priča o ženi koja je silom prilika postala vještica i prigrlila to kako bi preživjela.

Gila je duhovita, zanimljiva, izvanredna. Mudra, lukava, vješta.

U našem kraju Gila je poznata bar kolko i Gospa. Samo su njezina čuda, za razliku od Gospinih, bila na raspolaganju svima. (str. 291.)

Ipak, najvažnije od svega, Gila je dobra. Gila je čista srca i predodređena za spašavanje, a ne uništavanje. Kako znam? Pročitajte, nećete se pokajati. Svaka od gotovo petsto stranica romana Mladenka kostonoga malo je remek-djelo, mali dragulj hrvatske književnosti i melem za oči nas čitatelja. Vjerujte mi, jednom ste, ili možda čak nikad, pročitali ovakav roman. Nešto ovako pametno, uzbudljivo, dirljivo i privlačno nije često ni na policama najbolje opremljenih knjižara.

Jednako je i s ljudima. Kad ih se stavi pred sablast, oni reagiraju. Postaju strašljivi ili hrabri, postaju neodlučni ili nepokolebljivi, čvrsti ili se raspadnu, a kako god reagirali, uvijek sebe razotkrivaju pred tim ogledalom. Čudovište je slika istine. Pred čudovištem se teško laže. (str. 37.)

Fascinantan stil pisanja

Opisati osjećaje koji su me prožimali dok sam čitala nezahvalan je posao pa neću ni pokušati. Reći ću samo da sam se poželjela vratiti na fakultet i uzeti ovu knjigu kao temu diplomskog rada. U njoj je toliko slojeva, toliko likova, toliko različitih stilova pisanja… Ti stilovi pisanja fascinirali su me i na čitateljskoj i na stručnoj razini. Ima tu pastoralnih dijelova Zoranićevih Planina, različitih dijalekata koji nam pomažu uživjeti se u različite epizode Gilina života i povezati se s likovima. Neke su glave pisane poput bajki, neke poput najoštrijih stranica realizma. Neke su stranice kao ravna crta na onom uređaju koji mjeri otkucaje srca – okrutne su i bole – ali tempo je ravan, likovi rade ono što moraju kako bi preživjeli.

Najviše su mi se svidjele dvije tehnike pisanja.
Prva je glava 22., „…u kojoj je ritam riječi takav da se čitateljima ne dopušta udahnuti pa da i sami osjete kako teško diše grkljan kojem prijeti sablja.“ To su skoro tri stranice bez točke. Čitamo, i stvarno, samo zbog riječi, teško dišemo.

…bilo kojeg boga muške sile, koji puca, koji zastrašuje, koji prijeti snagom, jer muško se uvijek oslanja na silu, jer je to esencija muške moći: siliti, dokazivati silu, trajno je isticati, stalno je nametati, njome prijetiti, biti glasan, nadimati se nad malima i nemoćnima, posebno nad ženama, posebno nad djecom… (str. 193.)

Druga je glava 48., napisana gotovo poput dječje knjige u kojoj sami birate jedan od mogućih završetaka. Ako dosad čitatelj nije bio u knjizi, nakon glave 48. bezglavo upada u nju i baš poput Gile, neprestano se osvrće preko ramena.

Ne može, dobra volja ne može biti prevaga između života i smrti jer to nije pitanje volje. Čovjek ne smije okrenuti leđa drugom čovjeku. Čovjek ne smije imati opravdanje da postane zvijer. (str. 189.)

Želimir Periš: Mladenka kostonoga

Čudesna priča o čudesnoj ženi

Bog ne voli vještice, toliko je znala o Bogu. Samo nije znala zašto. (str. 20.)

Kao što znate, ono što je savršeno teško je opisati običnim riječima. Meni je Mladenka kostonoga baš takva. Uz Črnu mati zemlu Kristijana Novaka, ona je najbolje, najjače i najzanimljivije djelo suvremene hrvatske književnosti.

Ovaj je roman poput slagalice čiji su dijelovi skriveni po stanu. Tražite, slažete. Nekad nađete kut, nekad sredinu. Priča nije cjelovita dok ne upijete i zadnju stranicu, ne pronađete tu zadnju puzzlu koja nedostaje.

O Mladenki je teško pričati bez otkrivanja nekih važnijih segmenata Giline sudbine, ali ne želim vam kvariti uživanje u čitanju ovakva djela. Periš je majstor navođenja na pogrešne tragove pa vraćanja na pravi put. Ovaj je roman nepredvidiv, začudan, brz i spor. On uvlači u sebe i nemoguće ga je prestati čitati. Meni ni jedno jedino slovce nije bilo previše. Pročitala bih bila i još petsto strana da ih je bilo!

Ovo je feministički roman o vješticama, koliko god to kontradiktorno zvučalo. Gila je tako hrabra, otvorena, požrtvovna. Ni jedan se jedini muški lik ne može mjeriti s njom. Ona je prigrlila svoje „vještičje“ kako bi preživjela, kako bi spasila onog kojeg voli više  od svega. Može li žena uopće više od toga?

Postoje li vještice?
Čemu ima imena, ima i simena
. (str. 371.)

Ako nakon svega trebate preporuku, evo je. Nemojte više ni trenutka odgađati, ovo je ono što ste čekali, što vam treba. Nakon čitanja, otkrit ćete malo Gile u sebi. Nemojte je više nikada skrivati.  

Ostali naslovi ovog autora:

Želimir Periš rođen je u Zadru, 1975. godine. Osim romana Mladenka kostonoga objavio je i zbirku priča Mučenice, romane Mima i kvadratura duga, Mima i vaše kćeri te Gracija od čempresa, zbirku pjesama x, društvenu igru Strašne žene i slikovnice Straška postavlja teška pitanja te Straška izvrće neistine.

Mladenka kostonoga nagrađena je nagradama Kočićevo pero i Književnom nagradom tportala za najbolji hrvatski roman 2020. godine.

Želimir Periš: Mladenka kostonoga

Gdje kupiti roman Mladenka kostonoga:

OceanMore

Još jedan dobar roman o vješticama je i Vještičji sat autora Chrisa Bohjaliana. Njegova vještica nije ni blizu našoj Gili, ali roman nije loš i vrijedi ga pročitati.
Od srca vam zatim preporučujem i Weywardice Emilie Clark, Milosti Kiran Milwood Hargrave i Rogus Ivane Šojat.

Božana Ćosić: Meta

Nakladnik: Prof&Graf, 2022.

Naslovnica romana Meta: ©Prof&Graf

…tvoj prst je na okidaču. Gledaš kroz crni optički ciljnik. Meta je tu. Ne čovjek – meta. Zamisliš je bezličnom. Ne vidiš ništa od subjekta, tek sjenu. (str. 9.)

Božana Ćosić: Meta

Meta

Siena je mlada djevojka koju je u djetinjstvu pogodila ogromna obiteljska tragedija. Kako bi pobjegla od prošlosti i utišala nemila sjećanja, životari odajući se neurednom životu, piću i paradi nepoznatih muškaraca kojima se ujutro ne sjeća ni imena.

Moja lutanja sve više su uzimala svoj danak. Nije ovo bilo prvi put da sam se probudila uz lika čijeg se imena ne sjećam a kamoli ičega drugog. Ako ću biti iskrena prema sebi, moram si priznati da ne znam ni broj ovakvih svitanja. (str. 13.)

Čitav život preokrene joj se naglavce kad joj priđe Tony, zagonetni muškarac koji svako jutro pije kavu u kafiću u kojem Siena radi. Tony joj nudi nevjerojatan posao i pet godina kasnije, Siena je dobro uvježbani, hladnokrvni plaćeni ubojica.

Prvo sam bila obična, živjela sam običan, miran život. Potom sam u treptaju oka izgubila svako normalno poimanje života. Postala sam neodgovorna, hodajući užas od cure. A onda sam postala hladnokrvna ubojica. Beskrupulozna. (str. 107.)

Takav život donosi mnogo novca, velik stan i skupu garderobu, ali i mnoštvo odricanja i bježanja od vlastite savjesti.

Ispočetka, nije bilo lako. Grozota zvana savjest, proganjala me danju i noću. S vremenom, savjest sam pohranila negdje duboko u sebi.
Iako me ispočetka kopkalo, nikada nisam istraživala zbog čega je netko zaslužio smrt. Vjerovala sam da je svatko od njih … zaslužio umrijeti.
(str. 78.)

Sve bi to Siena nekako i potisnula te preživjela da jednoga dana njezina meta ne postaje muškarac s kojim je, kao tinejdžerica, bila u ljubavnoj vezi.

Kako bi spasila Adriana kojega, čini se, još uvijek ludo voli, Siena se odlučuje na riskantan potez. Međutim, svi kriju tajne, čak i oni… Posebno oni koje najviše volimo.

Božana Ćosić: Meta

Prvi susret

Roman Meta prvi mi je susret s talentiranom domaćom autoricom Božanom Ćosić, ali svakako nije posljednji. Naime, kad sam u jednoj objavi na fejsu pitala pratitelje da mi preporuče nekog domaćeg/regionalnog autora, ovu je autoricu preporučilo više od polovice komentara. Naravno da sam je odmah stavila na listu i evo – Meta je pročitana!

Fabula je jako dobro zamišljena, sviđa mi je i pomalo mi je žao što roman nije duži. Naime, da roman umjesto 180 ima 300 stranica, dobili bismo puni uvid u Sienin, Adrianov i Tonyjev karakter. Nedostajalo mi je mrvicu više opisa njihovih unutarnjih stanja i razmišljanja da ih mogu lakše razumjeti i povezati se s njima.

Nisam ni snažna ni hrabra. Jebeno sam u rasulu. I zato mi ništa od ovoga nije jasno. Ja sam … oštećena. (str. 27.)

Moja meta

Sve ostalo jako mi se svidjelo. Stil pisanja je lagan, lepršav, brz i na trenutke jako duhovit. Roman se čita u jednom dahu, u jednom popodnevu. I to ne samo zbog triler dijela, u kojem pratimo Sienu ubojicu i želimo otkriti što se dogodilo njezinoj obitelji, već i zbog onog ljubavnog dijela, gdje okrećemo stranice želeći saznati hoće li se Siena i Adrian, njezina ljubav iz mladosti, opet spetljati.

Ono što mi je bilo najbolje i zbog čega sam se vraćala na početak jest veliko finale romana! Ne da nisam očekivala, nego mi nije niti palo na pamet sve ono što što se pretkraj izdogađalo! Ako svi Božanini romani imaju ovakve preokrete, nije ni čudo što je čitatelji jako vole! I u meni je dobila novu obožavateljicu, a pročitala sam tek jedan roman.

Voljela bih da sam roman Meta čitala ljeti, jer je idealno ljetno štivo! Intrigantno, zabavno, lagano i vuče na okretanje stranica! Točno se mogu zamisliti kako ovog ljeta nosim Metu na plažu i svijet gledam preko ruba sunčanih naočala, gotovo kao da sam i ja na zadatku, a moja meta negdje u plićaku, brčka se i ništa ne sluti.

Božana Ćosić: Meta

Ostali naslovi ove autorice:

Božana Ćosić rođena je 1980. godine u Slavonskom Brodu. Suradnica je izdavačke kuće Prof&Graf te urednica književnog web portala Stella.

Do sada je objavila:

  • Kriminalistički roman Točka nestajanja
  • ljubavni roman Neosvojiva vriština
  • distopiju Krvava kiša
  • triler Alternativni svijet
  • ljubavno-avanturistički roman Otok Providenca
  • ljubavne trilere Između ljubavi i mržnje, Zvijer, Meta
  • psihološki triler Prije svitanja
  • zbirku kratkih priča Tajanstveni svijet priča
  • fiktivne dnevničke zapise Dnevnik (ne)obične djevojke
  • slikovnicu Sreća je veća kada se dijeli.

Autoricu možete pratiti na Facebooku i Instagramu.

Gdje kupiti roman Meta:

IK Prof&Graf

A možete se javiti i samoj autorici na nekoj od gore spomenutih društvenih mreža.

Volite li otkrivati nove domaće autore, ne propustite Saru Škrobo i njezin predobar fantasy roman Saten i dragulji: Bijeg. Ako ste više za ljubić koji će vam slomiti srce, tu su Reina Reed i Komadić raja.

Minka Kent: Zlo mjesto

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Zlo mjesto: ©Mozaik knjiga

Prevela Dijana Štambak

-Svijet je zlo mjesto, drage moje…
Ovdje ste sigurne. Sa mnom. Nikad neću dopustiti da vam se što dogodi.
(str. 16.)

Minka Kent: Zlo mjesto

Zlo mjesto u šumi

U dubokoj, mračnoj šumi, u skromnoj kolibici bez struje, živjela majka s tri kćeri. Zvuči poznato, zar ne? Ovaj gotovo pa bajkoviti početak, s natruhama jeze koja vreba negdje iz prikrajka, zove nas na čitanje. Želimo vidjeti što će se dogoditi majci i kćerima, kakav će strašni vuk nabasati na njihovu kolibu, kome će zla vještica ponuditi otrovnu jabuku.

Pa, čitajmo dalje.

Dakle, u dubokoj mračnoj šumi, odvojene od ostatka svijeta, u siromaškoj kolibici žive majka i tri kćeri. Odgajane daleko od svega, djevojke su uvjerene da je svijet opasno mjesto i da su najsigurnije uz majku, u samoći svoje nastambe.

Strašne se stvari događaju noću – uvijek nas je upozoravala mama. – Noć ohrabruje ljude da čine ono što nikada nećete vidjeti da rade usred bijela dana. (str. 16.)

A onda, najmlađa se kći Evie razboli i majka je prisiljena otići potražiti liječničku pomoć. Zamota djevojčicu u poderanu deku, uzima je u naručje i one odlaze.

I nema ih. Danima. Mjesecima.

… ona otrcana lutka leži na njezinoj stolici sa svojim mrtvim očima od dugmadi, i čeka.
Mi uvijek… čekamo.
(str. 8.)

Wren i Sage ostaju same. Hrana im je pri kraju, a dolazi zima. Tada im se na vratima pojavljuje grubi neznanac tražeći njihovu majku.

Zlo mjesto na rubu šume

U isto vrijeme, na samom rubu te strašne šume, uzdiže se moderan dom bračnog para Gideon, Nicolette i Branta. Nicolette sanja o domu punom djece i radosti, ali njezin brak klizi prema svom, čini se, neizbježnom kraju.

Shvaćam.
Ja sam prazna.
Želim nešto što ne mogu imati.
(str. 11.)

Nešto je našla skriveno u ladici svog naoko savršenog supruga. Netko ga zove s nepoznatog broja. I poprilična svota novca nestala je s njezinog… Njihovog bankovnog računa.

Obuzeta crnim mislima, Nicolette grozničavo traga za dokazima suprugove izdaje.

Vrištim.
Ali u sebi… da nitko ne čuje.
(str. 48.)

Sve dok joj se na vratima ne pojave dvije prljave, zapuštene, izgladnjele djevojke.

Minka Kent: Zlo mjesto

Znači – vau!

Prvo što pomislite nakon čitanja prvog poglavlja ovog romana je – vau! On vas uvlači u sebe zloslutnom, klaustrofobičnom atmosferom kolibice na osami. U njoj su dvije sestre, djevojke bez igdje ičega. Približava se ciča zima, a zalihe ogrijeva i hrane opasno se bliže kraju. U njihove živote tada upada neznanac okrutnog izgleda, a ni maniri mu nisu puno bolji. Što želi od njih?

Skačemo na gotovo pa savršen život Nicolette i Brenta. Ona čezne za djecom, on se ponaša čudno, nešto nam tu smrdi… Njihove tajne vrebaju iz svakog kutka bogataške vile. Nevažne riječi imaju značenje, prijeki pogledi imaju značenje…

A kad se Nicolettin život naprasno sudari sa životom Wren i Sage, zapuštenih sestara iz divljine, mi čitatelji više ne ispuštamo roman iz ruku, manično okrećući stranice, želeći da priča što prije završi i istodobno – da ne završi nikad. Toliko je dobra.

Zlo mjesto – savršeno ništa novo

Roman Zlo mjesto ne donosi nam nešto novo, iznenađujuće ili posebno maštovito i šokantno. Priča je slična desecima onih koje smo već imali priliku čitati. Trenutno se ne mogu sjetiti ni jedne konkretne na koju me podsjeća, ali čitavo sam vrijeme čitanja imala osjećaj – aha, ovo mi je poznato; aha – ovo sam već čitala!

Međutim, nemojte se dati zavarati pa zbog ovog što sam rekla preskočiti Zlo mjesto. Iako priča već poznatu priču, ispripovijedana je na sjajan način! Svako je poglavlje napeto i vrvi tajnama, sve se događa s razlogom koji tek moramo iskopati. Stalno nešto slutimo, nešto okrutno i strašno. Dva su ogromna preokreta, jedan sam odmah pogodila, drugom nisam bila ni blizu!

Taj drugi preokret najtanji je dio romana Zlo mjesto (meni). Iako šokantan i potpuno neočekivan, čini mi se naivan i baš apsolutno nemoguć. Ipak, roman zbog toga nimalo ne gubi na kvaliteti.

Ne znam u koga da se uzdam, komu da vjerujem. Tko je dobar, a tko je loš. Ako nam je mama mogla lagati, onda može bilo tko. (str. 138.)

Nije Zlo mjesto nešto čega ćete se sjećati do kraja života, ali vjerujte mi, kad počnete čitati nećete moći stati. Pročitala sam ga u dva dana, ali neki od vas će, sasvim sigurno, ovih 260 stranica ubiti u jednome danu bez ikakvog problema.

Zlo mjesto jedan je od onih romana zbog kojih se zaljubite u određenog autora i ne puštate. Punokrvni je to triler, ma trilerčina! Neće vam dati spavati, od njega će vas podilaziti oni ugodni srsi čitalačke jeze i kad ga pročitate, u jedno popodne ili dva, ostat će jedan od romana koje ćete vrlo rado preporučiti svima željnima dobrog, napetog štiva koje će vas prodrmati.

Ne bih se čudila da Zlo mjesto nađe svoje mjesto na mom popisu top 10 najboljih romana pročitanih u 2024. godini!  

Minka Kent: Zlo mjesto

Ostali naslovi ove autorice:

Zlo mjesto prvi je roman autorice Minke Kent koji je preveden na hrvatski jezik.
Veselimo se prijevodu ostalih romana, kao što su, na primjer, The Thinnest Air i The Memory Watcher.

Gdje kupiti roman Zlo mjesto:

Mozaik knjiga

Karin Slaughter: Ušutkane

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Ušutkane: ©Znanje

Preveo Miloš Đurđević

Mala, ne možeš otići na trčanje u ranu zoru kad vrebaju silovatelji. (str. 4.)

Karin Slaughter: Ušutkane

Ušutkane – osam godina ranije

Načelnik policije Jeffrey Tolliver pozvan je na mjesto nečega što se čini kao nesreća – tragična, ali sasvim slučajna smrt mlade djevojke. Sara Linton, sudska liječnica, dolazi pomoći mrtvozorniku pri određivanju okolnosti nesretnog slučaja i tada se zakotrlja klupko užasnih događaja. Pogreške, svađe, ljutnja, utrka s vremenom, nestanci, silovanja, smrti…

Jeffrey i Sara u luđačkoj potrazi pokušavaju identificirati ubojicu koji je dovoljno pametan da za sobom ne ostavi niti jedan jedini trag. 

Ušutkane – sadašnjost

Will Trent i njegova partnerica Faith pozvani su u zatvor kako bi istražili smrt zatvorenika. Tamo saznaju uznemirujuću informaciju, naime, zatvorenik Darryl Nesbitt tvrdi da nije počinio zločine za koje je osuđen prije osam godina.

Nedužan sam. Ovdje sam jedino zbog onog pokvarenog murjaka i njegove još pokvarenije policijske stanice. Svi u okrugu Grant povjerovali su u sranja i laži načelnika policije. (str. 33.)

U zamjenu za insajderske informacije o ubojstvu zatvorenika, daje Trentu tjedan dana da pronjuška po starim slučajevima brutalnih silovanja i ubojstava mladih žena u okolici Atlante.

I Willu to ne bi bio problem, doista ne bi, no Nesbitt za korupciju, podmetanje dokaza i raznorazne malverzacije optužuje ni manje ni više nego Jeffreya Tollivera, bivšeg načelnika policije, mjesnog junaka i – Sarinog pokojnog  supruga. A Sara Linton danas je Willova djevojka, koju voli više od života.

Sara se gnušala uspoređivanja dviju velikih ljubavi u svom životu, ali između njih je postojala znakovita razlika: kada je bila s Jeffreyem, Sara je bila svjesna da postoje desetci, vjerojatno stotine žena koje bi ga voljele jednakom strašću kao i ona.
S Willom, Sara je znala kako je ona jedina žena na svijetu koja ga voli kao što je zaslužio da ga se voli.
(str. 88.)

Dok Will službeno kopa po starim slučajevima, Sara radi isto to – kopajući po Jeffreyevim starim zapisnicima i svom sjećanju. Jer Sara se i sama jako dobro sjeća užasnih napada na djevojke. I ona je tada radila na slučajevima i, vjerojatno bolje nego svi ostali, razumije stravu svega što su djevojke doživjele.

A onda nestaje još jedna žena…

Karin Slaughter: Ušutkane

Vrhunski triler

Ušutkane su novi top roman meni omiljene autorice Karin Slaughter! U dva prethodna malo mi je kao bila omekšala, slučajevi nisu bili toliko brutalni, krvavi i stravični pa premda su i ti romani izvrsni, roman Ušutkane čini mi se povratak na pravu stazu. Naime – možda vama nije tako – ali meni je ime ove autorice sinonim za najodvratnije, najgore, najteže zločine koje jedno ljudsko biće može učiniti drugom. Trebalo mi je vremena za naviknuti se na takvo zastrašujuće štivo, ali kad sam se NAVIKLA, usput sam se i NAVUKLA. Obožavam ovu autoricu i njezine morbidne slučajeve!

Uglavnom, u romanu Ušutkane Slaughterica je opet ona stara. Slučaj je prestrašan. Okrutan. Potresan. Miješanje prošlosti i sadašnjosti samo povećava napetost, a budući da se slučajevi isprepliću, težimo rješavanju prošlih zlodjela kako bismo se približili osobi koja ih čini danas. Vjerujem da će većina vas pogoditi monstruma, onako kako sam ga i ja pogodila, ali to neće umanjiti užitak čitanja. Dapače, čitat ćete još luđe i brže jer ćete željeti saznati jeste li u pravu i koji su to poremećeni motivi uzrok bestijalnim napadima na mlade žene.

Ušutkane su vrhunski triler koji vam neće dati spavati, što zbog samog slučaja, a što zbog uzbudljivog lova na krivca. Osim što će vas to navući, željet ćete vidjeti i kako će se rasplesti Willova i Sarina ljubavna situacija, jer i tu dolazi do poteškoća. Naime, nakon naoko bajkovitog kraja Posljednje udovice (recenzija je na dnu ove objave), dolazi do trzavica i nesporazuma koje će ovaj par morati nadvladati ako žele nastaviti i produbiti svoj odnos.

Tako puno mamaca – odaberite svoj

Roman Ušutkane meni je Karin Slaughter u jednom od svojih najboljih izdanja! Ako je volite, ovo je roman za vas. Ako vam je prebrutalna, onda možda bolje da ga zaobiđete…

A ako nemate problema s nasiljem (mislim – s čitanjem o nasilju, naravno), ali se dvoumite oko čitanja iz različitih razloga, evo nekoliko mamaca koji će, nadam se, pretegnuti jezičac vaše vage na stranu jedne od meni najdražih autorica.

Prvo – već sam rekla – odnos Willa i Sare. Hoće li, neće li, kako će… Mamac za sve koji romantiku traže i u najokrutnijem okruženju.

Potresna tema koja dotiče i kamen – silovanje. Svi znamo da se Slaughterica ne libi pisati o najmučnijim zločinima. Međutim, način na koji ona piše je nešto posebno. Ona suosjeća sa žrtvama i pokušava ih razumjeti, donoseći teške priče jednostavnim, a ipak efektnim riječima koje dotiču našu srž.

Takvo je i silovanje, poput crne sjene koja plamti u tebi. Mijenja tvoj DNK, prati te do kraja života… (str. 206.)

Prošlost – svi znamo da je Sara ostala bez voljenog supruga Jeffreyja, no ne znamo pozadinu njihova odnosa. A Ušutkane nam je donosi.

I na kraju ono najbitnije – luđački lov na ubojicu koji ne posustaje do zadnje stranice! Svaka stranica je brza, svako poglavlje završava cliffhangerom pa iako je bucka od 500 stranica, vrlo se brzo čita.

Od mene sve preporuke!

Karin Slaughter: Ušutkane

Ostali naslovi ove autorice:

Klikom na recenziju romana Dobra kći doći ćete ne samo do tog osvrta, već i do popisa ostalih romana Karin Slaughter. Popis uključuje sve nastavke serijala o Willu Trentu, sve dosad objavljene samostalne romane, napomenu za čitanje te moj kratki dojam o dosad objavljenim Slaughteričinim romanima.
Osim romana Dobra kći, za blog sam recenzirala i romane Slagalica te Posljednja udovica pa bacite oko i na njih ako vas zanimaju.

Gdje kupiti roman Ušutkane:

Znanje

Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji

Nakladnik: OceanMore, 2023.

Naslovnica romana Slučaj vlastite pogibelji: ©OceanMore

Ima nas koji vidimo. Ima nas koji pamtimo. (str. 276.)

Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji

Slučaj vlastite pogibelji – uvod

Na samom početku 2013. godine u Međimurju, mladi si je policajac oduzeo život. Navodno. Svega par dana prije kobnog događaja, prijavio je svoje nadređene i svoju policijsku postaju za korupciju. Njegova obitelj nikad nije povjerovala u službenu verziju događaja – samoubojstvo. Na tijelu nije provedena obdukcija, a sportska torba u kojoj su, kako se piše, bili dokazi koje je mladi policajac skupljao, roditeljima je vraćena prazna.

Njegov brat, također policajac, nekoliko godina kasnije, dobio je nagradu za najpolicajca spasivši život muškarcu koji se želio ubiti.

Toliko za početak. Ako vam srce još nije puklo, uskoro će. O svemu ovom što sam napisala možete saznati više na internetu.

I to je istina.
Koja nema veze s ovom pričom, vjerujte mi kad vam lažem.
(str. 275.)

Mlada kul profa

Mlada kul profesorica hrvatskog jezika odlučila je sa svojom dramskom grupom uprizoriti Antigonu.

Antigona je, da, znam, ta tipična priča na koju svršavaju nadobudne mlade profe hrvatskoga, ali je stvarno idealna. Usamljen i nemoćan pojedinac, sloboda i pravo na državljanstvo, građanski neposluh koji pokreće sukob. Zakon i moral, javno i privatno, muško i žensko. Stradanje zbog pravednih uvjerenja. I the pitanje: možeš li ikada preuzeti kontrolu nad svojoj sudbinom. (str. 11.)

Dok se nekonvencionalnim metodama pokušava zbližiti s grupom i uvući ih u dramske likove, saznaje za smrt mladog policajca Nene. Ne pazeći što govori, u zabludi valjda misleći da svatko može reći ono što misli, obruši se na bogatog mladića u skupom automobilu kojem je Nenek napisao kaznu i tako na sebe navukao bijes svoje policijske postaje. Nekome u dramskoj to se nije svidjelo pa priča ode dalje nego što je kul profa ikad i slutila da će otići.

Drukčije sam zamišljala ovaj tren. U njemu bi trebalo biti nekog zaključka. Mora biti neke pouke… Koja je pouka, koja je pouka. Možda eventualno ovo: ima stvari koje ti se dogode bez smisla, zato si nemoj lagati da si pametnija ili jača, jer nisi, jer si možda slabija i gluplja, to je tako i tako to uzmi. (str. 7.)

Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji

Slučaj vlastite pogibelji

Policajac Neno napisao je kaznu nekome kome nije smio zbog čega je izvrgnut mobingu čitave svoje policijske postaje. Uskoro je mrtav, slučaj je službeno proglašen samoubojstvom.

Njegov brat Marli također je policajac, koji isprva vjeruje službenoj istrazi, no kada pod pritiskom obitelji počinje kopati po bratovoj smrti, na vidjelo isplivaju stvari koje nije očekivao.

Marli! Očem kaj nam neko objasni kaj se dogodilo! Već je objavljeno kaj so to ne čista posla, pa daj malo zvleči glavu z riti! Pred mesec dni je poslo pritužbu na svoje nadređene i kolege i ve je mrtev! Marli, nekaj ne vala, kak ne razmiš ka moramo to raščistiti! (str. 66.)

Kako će se njegova priča i potraga za istinom ukrstiti s borbom za opstanak kul profe, ostaje nam za vidjeti.

Ovo je jedan od onih romana koje morate pročitati!

Slučaj vlastite pogibelji – zadnji dio međimurske trilogije

Novakovu međimursku trilogiju čine Črna mati zemla, Ciganin, ali najljepši i sada, Slučaj vlastite pogibelji.

Sva su tri romana pisana međimurskom kajkavštinom koja je većini čitatelja isprva nerazumljiva. Neka čitatelje možda i odbija, no vjerujte mi, nakon par rečenica, sve će ići lakše i riječi će vas uvući u svoj ples. Vrlo brzo razumjet ćete i tekst i kontekst, jer je Slučaj roman koji se čita prvenstveno srcem, emocijama, pa tek onda glavom.

Poglavlja pisana gotovo standardnim jezikom, s tek malim utjecajem kajkavskog narječja, govori nam profesorica hrvatskog koja se zeznula misleći da školstvo tolerira slobodan govor.

Poglavlja pisana u obliku scenarija za dramu, po uzoru na Antigonu, napisana su na kajkavštini, prate Marlija i ostatak Nenekove obitelji te njihovu potragu za istinom. I oni su, također naivno, mislili da policija služi kako bi provodila zakon.

…jebiga, svi smo hrabri za druge. A on je bio hrabar za sebe. (str. 124.)

Bez riječi

Ne postoje riječi kojima bih vas mogla uvjeriti da je Slučaj vlastite pogibelji nešto što ne smijete propustiti. Toliko je bolji, dublji, teži i emotivniji od bilo čega što bih mogla reći. I premda volim misliti da znam s riječima i da su one moje područje, ovaj roman nadilazi svaku pohvalu i preporuku.

Kao i ostali Novakovi romani, i Slučaj je žanrovski neodrediv. Isprva nam se čini da čitamo krimić jer Nenekova obitelj, na čelu s bratom Marlijem, traga za rješenjem njegove smrti. Ubojstvo ili samoubojstvo? Upliće se tu i ljubavna priča, jedino svjetlo u mraku zla, napetosti i težine čitave priče. Ipak, ovo je ponajviše kritika društva u kojem živimo, države u kojoj ne smijemo reći ono što mislimo, u kojoj ne možemo slobodno raditi svoj posao, u kojoj smo svi jednaki – osim što su neki jednakiji.

Tebi ide tužba za klevetu, kaznena prijava za uznemiravanje i poticanje na mržnju, prijava za nesavjesno postupanje nastavnika prema učeniku… Škola bude isto fasovala… Dobro, kaj ti misliš tko si ti da se tak razgovaraš? (str. 94.)

Policajac koji je radio po zakonu – kažnjavajući one koji trebaju biti kažnjeni te profesorica koja je ukazala na š*pke u skupim automobilima, primjer su nevolja koje te snađu kada ne igraš po pravilima. Čijim pravilima? Onih, naravno, koji ih kroje, jer pravila nikad nisu ista za sve. Neki ih smiju preskočiti, zaobići, prekršiti, prekrojiti. Nikad nismo svi isti, i Slučaj vlastite pogibelji to će vam i pokazati.

Isti pred zakonom? Dajte najte.

Ajde zamisli ve svet v kojemo policajac nema tu slobodu… ka tu i tam zrihta kaznu prijatelu šteri se vozio 15 više od dopuštenog? Ka ostane i bez to malo saveznikov? Isti pred zakonom, dajte najte. Neje saki pijani vozač isti. Neje saki vozač ka se spomina na mobitel isti. (str. 241.)

Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji

Slučaj – to smo mi

Nakon čitanja Slučaja, osjećala sam se kao da me pregazio vlak, ali u najpozitivnijem mogućem smislu. Osjećala sam sve moguće emocije, nevjericu, užas, bol, sućut, ljutnju, bijes… I ja sam, baš kao i mlada profa, nastavnica hrvatskog jezika i njezinu sam sudbinu gotovo mogla osjetiti. Znam kakvo je školstvo, koliko treba opreza u komunikaciji s roditeljima, vaganja riječi u komunikaciji s učenicima… Znam kako nekad treba progutati i misli i osjećaje.

S druge strane, vjerovali ili ne, vezana sam i za policiju i znam kako je to težak i užasan posao. Možda sam zbog toga toliko osobno doživjela Slučaj vlastite pogibelji. Ipak, čak i ako nemate nikakvih dodirnih točaka s likovima, fascinirat će vas kompleksnost i priče i izvedbe. Tanke niti povezanosti likova, sumornost koja se nadvija nad nama dok čitamo, patnja koju fizički osjećamo… Ova priča boli, vjerujte mi, i reći ću zašto mada već znate. Ova priča je istina. Pokazuje nam, kao da gledamo u zrcalo, točno stanje u kojem živimo.

Slučaj vlastite pogibelji – to smo mi. Kraj je, valjda kao i život, s tek natruhom nade  i možda tamo neke daleke, buduće sreće.

Oprostite mi na dugoj recenziji. Nisam rekla ni pola toga što sam htjela.

Najljepše vas molim, pročitajte Slučaj.

I na kraju…

…znam da ćete istražiti slučaj koji je potaknuo pisanje romana. Obratite pažnju na fotografije s pogreba. Sad pogledajte naslovnicu Slučaja. Vidite li?

Jeste li uočili zašto se roman zove „slučaj vlastite pogibelji“? Jeste li se naježili?

I još jedna stvar, jeste li povezali što je zapravo dramski scenarij i tko ga je napisao? Mene je od savršenstva ove cjeline zabolio mozak.

Nitko ne piše onako kako Novak piše…

Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji i Črna mati zemla

Ostali naslovi ovoga autora

Kristian Novak moj je najdraži hrvatski suvremeni autor i vjerojatno će to zauvijek i ostati. U njegovo sam se pisanje zaljubila na prvo čitanje, kada sam u ruke uzela njegov drugi roman Črna mati zemla. Roman je to koji me potresao do srži i koji sam pročitala više od jednom, a preporučujem ga svima, uvijek i svugdje. Ako vam treba nešto što će vas emotivno ubiti, uzmite Črnu mati. Taj mi je roman njegov najbolji i najdraži, mada svi ostali tvrde da je Ciganin, ali najljepši Novakovo najbolje ostvarenje. Meni je Ciganin najslabiji, iako je remek-djelo. Eto, tako Novak piše.

Dosad je objavio četiri romana, a navodim ih prema godini objavljivanja:

  • Obješeni, 2005.
  • Črna mati zemla, 2013.
  • Ciganin, ali najljepši, 2016.
  • Slučaj vlastite pogibelji, 2023.

Gdje kupiti roman Slučaj vlastite pogibelji:

Naklada OceanMore

Jennifer Hillier: Male tajne

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Male tajne: ©Mozaik

Prevoditelj: Nada Kujundžić

Jennifer Hillier Male tajne

Iako su Male tajne tek druga pročitana knjiga ove autorice, nakon Sve što činimo u mraku, već sam postala njezin fan. Jennifer Hillier jako lijepo gradi priču sa smislom za psihološko profiliranje likova od kojih nitko nije potpuni pozitivac niti potpuni negativac. Sve su to ljudi od krvi i mesa, nesavršeni, čije slabosti prijete da ih unište…

Ona ne može popraviti svoju pogrešku. Ali može popraviti Derekovu. Vjerujem u opraštanje. str. 163.

Marin

Marin Machado žena je kojoj zavide mnogi. Vlasnica elitnog frizerskog salona čije usluge koriste poznate javne ličnosti, u naizgled je sretnom braku s bogatim investitorom Derekom. Imaju četverogodišnjeg sina Sebastiana. U predbožićnoj ludnici, kupujući poklone, Marin za trenutak ispušta Sebastianovu ruku i više ga ne uspijeva naći. Sebastian se izgubio. Ali očajnu Marin shrvala je snimka nadzorne kamere. Čovjek u odjelu Djeda Mraza odvodi Sebastiana s božićnog trga.

Kažu da ako nestalo dijete Sebastianove dobi ne pronađu unutar dvadeset četiri sata od nestanka, vrlo vjerojatno ga nikada neće pronaći. str. 19.

Potraga

Prošlo je godinu dana od otmice, a od Sebastiana nema ni traga. Marin je uništena žena. Jedina utjeha su prijatelj iz prošlosti i grupa podrške roditelja izgubljene djece. Derek se nekako uspio oporaviti od gubitka djeteta, ali Marin posustaje. Da ne bi izgubila zadnju nadu, unajmljuje privatnu istražiteljicu. Međutim, njezino otkriće drugačije je prirode… Derek se viđa s drugom ženom. Marin je odlučna i ne želi izgubiti muža. Ovo je već nešto što ona može riješiti…

Dojam o djelu

Već sam napomenula da obožavam ovu spisateljicu pa ću sigurno pročitati sve njezine knjige koje budu prevedene. Male tajne inteligentno je napisana knjiga prepuna obrata i preokreta, stvorena za sve ljubitelje psiholoških trilera. Roman o požudi, zavisti, željom za posjedovanjem, pohlepi, izdaji i ostalim najmračnijim ljudskim porocima, ima sve što jedan odličan triler mora imati.

Priču pratimo simultanim pripovijedanjem supruge Marin i mlade McKenzie. Marin je prekrasna žena koja je uvijek brinula o svom izgledu. Žena za kojom se okreću muškarci. Žena koja odiše uspjehom i ljepotom. McKenzie je alternativka ružičaste kose, moderna cura koja studira likovnu umjetnost i radi kao konobarica zarađujući za stanarinu. McKenzie ima jednu jedinu prednost nad Marin, a to je mladost.

Naravno da čitajući knjigu navijate za Marin, ali moram priznati da je meni osobno bila simpatičnija McKenzie i zato mi je jako smetalo što se tijekom romana o McKenzie govori kao o Derekovoj priležnici.

Ona nije takva osoba jer je previše dolična, previše dobro odgojena i javno poniženje priležnice njezina supruga bilo bi javno poniženje nje same. str. 80.

Marin je jednostavno sve previše. Previše dobra, odgojena, dolična, neporočna, i mora postojati neka kvaka. I zato sam bila silno zadovoljna kad sam je otkrila.

S druge strane, McKenzie je puna poroka. S Derekom je isprva iz interesa, ali malo po malo osjeća da se emocionalno vezuje za njega.

Derek je pak druga priča. Mrzim slabe muškarce. A Derek to očito jest. Guranje problema pod tepih, zatvaranje očiju pred emocionalnim slomom svoje supruge i uz to preljub koji prerasta u vezu, čini ga  vrijednim prezira, a ne sažaljenja.

Možda se nećete složiti sa mnom u procjeni glavnih likova. Malo me ljuti kad se za izvanbračne afere uglavnom nalaze opravdanja za nevjerne muževe dok je ženski spol uvijek na kritici javnih osuda. Ni McKenzie nije bez mana, ali nije se rodila sa zlatnom žlicom u ustima kao gore navedeni par pa osjećam naklonost bez obzira na mane.

U knjizi je još važnih likova i kostura iz ormara koji su moralno dvojbeni, ali neću pokvariti ljepotu čitanja.

Pitanje krivnje

Ima još jedan segment u knjizi na koji bih ukazala kao odličan. Pitanje krivnje zbog gubitka djeteta Jennifer Hillier je dovela do savršenstva. Pratimo Marin nakon gubitka Sebastiana od nade, potrage za djetetom, očaja, tjelesnog i duhovnog propadanja, suicidalnih misli do gorućeg vrelog  bijesa prema ljubavnici svog supruga, bijesa koji postaje nesmotren, bijesa koji može ubiti.

Preporučujem Male tajne. Svakako pročitati.

Ako želite, pročitajte našu recenziju prethodnog romana Sve što činimo u mraku.

jennifer Hillier Male tajne

 O autoru

Jennifer Hillier autorica je bestselera Male tajne (finalist, Los Angeles Times Book Prize i Anthony Award) i Jar of Hearts (dobitnik, ITW Thriller Award i finalist za Anthony i Macavity Awards). Filipinsko-kanadskog porijekla, rođena i odrasla u Torontu, provela je nekoliko godina u Seattleu prije nego što se vratila kući u Kanadu. Trenutno živi u Oakvilleu, Ontario sa svojom obitelji.

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Lucinda Berry: Među prijateljima

Nakladnik. Mozaik knjiga, 2023.

Naslovnica romana Među prijateljima: ©Mozaik knjiga

Preveo Igor Rendić

Svi smo mi krivi za ovo. (str. 225.)

Lucinda Berry: Među prijateljima

Među prijateljima

Kendra, Lindsey i Dani prijateljice su od djetinjstva. Danas su sretno udane, s djecom, a još uvijek žive jedna blizu druge, druže se i vole. Sretne su jer su i njihovi sinovi najbolji prijatelji.

Kendra, Lindsey i ja imale smo sreću da smo živjele život iz dječjih snova. Uvijek bismo kao klinke pričale o životu u gradu u kojem smo i odrasle, o braku sa sjajnim tipovima, o zajedničkom odgajanju djece. Nismo mogle vjerovati kad su i naši najstariji sinovi postali bliski, baš kao i mi u njihovim godinama. Znale smo koliko nam je super i koliko sreće imamo što nam se supruzi dobro slažu.
(Dani, str. 20.)

Sve do jedne noći, kada nezamisliva tragedija uz prasak ruši njihove savršene živote. Ispod površine, životi prijateljica i nisu tako savršeni. Tajne, izdaje, laži  i ljubomora prijete uništiti dugogodišnja prijateljstva, ali i živote.

To će nas raskoliti. Raspast ćemo se i ovaj put će zaista biti kraj. Nakon ovakvog nečeg nema povratka. Nećemo ovo preživjeti. (Lindsey, str. 87.)

U predgrađu, ništa nije onakvim kakvim se na prvi pogled čini.

Kendra, Lindsey i Dani naučit će da nikad nikoga u potpunosti ne poznajemo. Ni prijatelje, ni supružnike, ni djecu.

Možda ga nisam poznavala tako dobro kako sam mislila. (str. 129.)

Novi hit Lucinde Berry

Roman Među prijateljima uvlači vas u radnju već od prve stranice, kada se za tri prijateljice događa strašna tragedija koja prijeti raskoliti ih do temelja. Što se dogodilo? Tko je kriv? Kako će završiti? Sve su to pitanja koja nas tjeraju na čitanje, do raspleta koji možda jesmo, a možda i nismo očekivali. Puno sam toga sličnoga već pročitala pa ne mogu reći da sam skroz iznenađena, ali da Lucinda Berry ima novi hit – ima.

Paul škilji. – Detektiv Locke taji stvari i zna više nego je rekao.
-Zvučiš paranoično – kažem mu teškim jezikom.
-Možda bismo i trebali biti paranoični.
(Kendra, str. 63.)

Najbolji dio sam je kraj, epilog nakon kojeg ostajete bez teksta. Bilo da ste nešto slično očekivali, bilo da niste. Budući da volim krajeve koji me ostave u nevjerici, roman mi se veoma, veoma svidio.

Iako je tema teška, roman se brzo i lako čita. U pripovijedanju se izmjenjuju tri najbolje prijateljice i svaka nam donosi svoju stranu priče. Ubrzo, čitatelj zna sve tajne i žudi za njihovim otkrivanjem. Dok trepnete, već ste na pola. A niste ni krenuli prema raspletu…

Lucinda Berry: Među prijateljima

Drama u svom najboljem izdanju

Budući da u romanu ima puno likova i puno imena, prvih par poglavlja teže mi je išlo povezivanje žena, muževa i djece. Kasnije, to mi je čak davalo na napetosti. Sve to izmjenjivanje triju perspektiva radnji daje dinamiku i naprosto vas vuče na okretanje stranica. Kendra, Lindsey i Dani suočavaju se svaka sa svojom nesrećom jer sve su one itekako dotaknute te kobne noći. Tuga je uzdrmala sve ono što su bile i što jesu. Tri donedavno najbolje prijateljice više nikada neće biti iste.

Evo što vam nikad ne kažu po pitanju tuge: vrijeme nastavlja teći. Ono što vam ne prestaju govoriti jest da vrijeme liječi sve rane. Kao da bih ja htjela da vrijeme ikamo ode. Želim da svijet stane. (str. 112.)

Kao što možda slutite iz svega gore napisanog, ovo nije triler. Ovo je drama u svom najboljem izdanju. Prijateljstva stavljena na kušnju, tajne koje svaka prijateljica krije, borbe koje se vode unutar njihovih obitelji… Sve to, uz dirljivu priču o tuzi i gubitku, čini ovu priču štivom koje će vas dotaknuti, ali i štivom zbog kojeg ćete ostati budni do kasno u noć.

U glavi mi se kovitlaju mogućnosti. Niti jedna nije dobra. Zato sam se i bojala otići. Nitko nikad ne priča o logistici odlaženja, kao da je za izlazak iz zlostavljačke veze dovoljno samo skupiti hrabrost. (str. 117.)

Među prijateljima – preporuka

Ako volite Liane Moriarty i njezine romane, obožavat ćete Među prijateljima. Isprva mi je autoricu bilo vrlo teško povezati s radnjom jer sam ovakve emotivne, napete priče navikla čitati baš od gore spomenute autorice.

Lucinda Berry ostala mi je u sjećanju kao autorica strašnog romana Savršeno dijete, romana koji graniči s hororom i stvarno vam mjestimice tjera jezu niz leđa. Ovdje to nije slučaj, nema ništa nadnaravno strašnog. Ipak, cijela situacija bit će i više nego strašna svakom roditelju. Djeca su ona koju najviše volimo i za koju dajemo živote. I onda, duplo jače osjećamo neizrecivo koje se dogodi onima koje bismo željeli od svega zaštititi.

Roman Među prijateljima slika je i prilika predgrađa je izvana savršeno, a iznutra su tajne koje stanari kriju duboko unutar spavaćih i dnevnih soba. I naše tri prijateljice svoju su vanjsku sliku prikazivale bez mrlje, bez vidljivih poteza kistom. Ali, kad je katastrofa nagrizla rubove te savršene slike, sve se počelo raspadati. Na vidjelo izlazi sve ono duboko potisnuto, a na vama ostaje vidjeti hoće li ih to rastaviti ili samo još više povezati.

Lucinda Berry: Među prijateljima

Ostali naslovi ove autorice:

Lucinda Berry bivša je klinička psihologinja koja se bavila istraživanjem dječjih trauma, što se najbolje vidi iz sadržaja njezine uspješnice Savršeno dijete.

Gdje kupiti roman Među prijateljima:

Mozaik knjiga