Minka Kent: Zlo mjesto

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Zlo mjesto: ©Mozaik knjiga

Prevela Dijana Štambak

-Svijet je zlo mjesto, drage moje…
Ovdje ste sigurne. Sa mnom. Nikad neću dopustiti da vam se što dogodi.
(str. 16.)

Minka Kent: Zlo mjesto

Zlo mjesto u šumi

U dubokoj, mračnoj šumi, u skromnoj kolibici bez struje, živjela majka s tri kćeri. Zvuči poznato, zar ne? Ovaj gotovo pa bajkoviti početak, s natruhama jeze koja vreba negdje iz prikrajka, zove nas na čitanje. Želimo vidjeti što će se dogoditi majci i kćerima, kakav će strašni vuk nabasati na njihovu kolibu, kome će zla vještica ponuditi otrovnu jabuku.

Pa, čitajmo dalje.

Dakle, u dubokoj mračnoj šumi, odvojene od ostatka svijeta, u siromaškoj kolibici žive majka i tri kćeri. Odgajane daleko od svega, djevojke su uvjerene da je svijet opasno mjesto i da su najsigurnije uz majku, u samoći svoje nastambe.

Strašne se stvari događaju noću – uvijek nas je upozoravala mama. – Noć ohrabruje ljude da čine ono što nikada nećete vidjeti da rade usred bijela dana. (str. 16.)

A onda, najmlađa se kći Evie razboli i majka je prisiljena otići potražiti liječničku pomoć. Zamota djevojčicu u poderanu deku, uzima je u naručje i one odlaze.

I nema ih. Danima. Mjesecima.

… ona otrcana lutka leži na njezinoj stolici sa svojim mrtvim očima od dugmadi, i čeka.
Mi uvijek… čekamo.
(str. 8.)

Wren i Sage ostaju same. Hrana im je pri kraju, a dolazi zima. Tada im se na vratima pojavljuje grubi neznanac tražeći njihovu majku.

Zlo mjesto na rubu šume

U isto vrijeme, na samom rubu te strašne šume, uzdiže se moderan dom bračnog para Gideon, Nicolette i Branta. Nicolette sanja o domu punom djece i radosti, ali njezin brak klizi prema svom, čini se, neizbježnom kraju.

Shvaćam.
Ja sam prazna.
Želim nešto što ne mogu imati.
(str. 11.)

Nešto je našla skriveno u ladici svog naoko savršenog supruga. Netko ga zove s nepoznatog broja. I poprilična svota novca nestala je s njezinog… Njihovog bankovnog računa.

Obuzeta crnim mislima, Nicolette grozničavo traga za dokazima suprugove izdaje.

Vrištim.
Ali u sebi… da nitko ne čuje.
(str. 48.)

Sve dok joj se na vratima ne pojave dvije prljave, zapuštene, izgladnjele djevojke.

Minka Kent: Zlo mjesto

Znači – vau!

Prvo što pomislite nakon čitanja prvog poglavlja ovog romana je – vau! On vas uvlači u sebe zloslutnom, klaustrofobičnom atmosferom kolibice na osami. U njoj su dvije sestre, djevojke bez igdje ičega. Približava se ciča zima, a zalihe ogrijeva i hrane opasno se bliže kraju. U njihove živote tada upada neznanac okrutnog izgleda, a ni maniri mu nisu puno bolji. Što želi od njih?

Skačemo na gotovo pa savršen život Nicolette i Brenta. Ona čezne za djecom, on se ponaša čudno, nešto nam tu smrdi… Njihove tajne vrebaju iz svakog kutka bogataške vile. Nevažne riječi imaju značenje, prijeki pogledi imaju značenje…

A kad se Nicolettin život naprasno sudari sa životom Wren i Sage, zapuštenih sestara iz divljine, mi čitatelji više ne ispuštamo roman iz ruku, manično okrećući stranice, želeći da priča što prije završi i istodobno – da ne završi nikad. Toliko je dobra.

Zlo mjesto – savršeno ništa novo

Roman Zlo mjesto ne donosi nam nešto novo, iznenađujuće ili posebno maštovito i šokantno. Priča je slična desecima onih koje smo već imali priliku čitati. Trenutno se ne mogu sjetiti ni jedne konkretne na koju me podsjeća, ali čitavo sam vrijeme čitanja imala osjećaj – aha, ovo mi je poznato; aha – ovo sam već čitala!

Međutim, nemojte se dati zavarati pa zbog ovog što sam rekla preskočiti Zlo mjesto. Iako priča već poznatu priču, ispripovijedana je na sjajan način! Svako je poglavlje napeto i vrvi tajnama, sve se događa s razlogom koji tek moramo iskopati. Stalno nešto slutimo, nešto okrutno i strašno. Dva su ogromna preokreta, jedan sam odmah pogodila, drugom nisam bila ni blizu!

Taj drugi preokret najtanji je dio romana Zlo mjesto (meni). Iako šokantan i potpuno neočekivan, čini mi se naivan i baš apsolutno nemoguć. Ipak, roman zbog toga nimalo ne gubi na kvaliteti.

Ne znam u koga da se uzdam, komu da vjerujem. Tko je dobar, a tko je loš. Ako nam je mama mogla lagati, onda može bilo tko. (str. 138.)

Nije Zlo mjesto nešto čega ćete se sjećati do kraja života, ali vjerujte mi, kad počnete čitati nećete moći stati. Pročitala sam ga u dva dana, ali neki od vas će, sasvim sigurno, ovih 260 stranica ubiti u jednome danu bez ikakvog problema.

Zlo mjesto jedan je od onih romana zbog kojih se zaljubite u određenog autora i ne puštate. Punokrvni je to triler, ma trilerčina! Neće vam dati spavati, od njega će vas podilaziti oni ugodni srsi čitalačke jeze i kad ga pročitate, u jedno popodne ili dva, ostat će jedan od romana koje ćete vrlo rado preporučiti svima željnima dobrog, napetog štiva koje će vas prodrmati.

Ne bih se čudila da Zlo mjesto nađe svoje mjesto na mom popisu top 10 najboljih romana pročitanih u 2024. godini!  

Minka Kent: Zlo mjesto

Ostali naslovi ove autorice:

Zlo mjesto prvi je roman autorice Minke Kent koji je preveden na hrvatski jezik.
Veselimo se prijevodu ostalih romana, kao što su, na primjer, The Thinnest Air i The Memory Watcher.

Gdje kupiti roman Zlo mjesto:

Mozaik knjiga

Karin Slaughter: Ušutkane

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Ušutkane: ©Znanje

Preveo Miloš Đurđević

Mala, ne možeš otići na trčanje u ranu zoru kad vrebaju silovatelji. (str. 4.)

Karin Slaughter: Ušutkane

Ušutkane – osam godina ranije

Načelnik policije Jeffrey Tolliver pozvan je na mjesto nečega što se čini kao nesreća – tragična, ali sasvim slučajna smrt mlade djevojke. Sara Linton, sudska liječnica, dolazi pomoći mrtvozorniku pri određivanju okolnosti nesretnog slučaja i tada se zakotrlja klupko užasnih događaja. Pogreške, svađe, ljutnja, utrka s vremenom, nestanci, silovanja, smrti…

Jeffrey i Sara u luđačkoj potrazi pokušavaju identificirati ubojicu koji je dovoljno pametan da za sobom ne ostavi niti jedan jedini trag. 

Ušutkane – sadašnjost

Will Trent i njegova partnerica Faith pozvani su u zatvor kako bi istražili smrt zatvorenika. Tamo saznaju uznemirujuću informaciju, naime, zatvorenik Darryl Nesbitt tvrdi da nije počinio zločine za koje je osuđen prije osam godina.

Nedužan sam. Ovdje sam jedino zbog onog pokvarenog murjaka i njegove još pokvarenije policijske stanice. Svi u okrugu Grant povjerovali su u sranja i laži načelnika policije. (str. 33.)

U zamjenu za insajderske informacije o ubojstvu zatvorenika, daje Trentu tjedan dana da pronjuška po starim slučajevima brutalnih silovanja i ubojstava mladih žena u okolici Atlante.

I Willu to ne bi bio problem, doista ne bi, no Nesbitt za korupciju, podmetanje dokaza i raznorazne malverzacije optužuje ni manje ni više nego Jeffreya Tollivera, bivšeg načelnika policije, mjesnog junaka i – Sarinog pokojnog  supruga. A Sara Linton danas je Willova djevojka, koju voli više od života.

Sara se gnušala uspoređivanja dviju velikih ljubavi u svom životu, ali između njih je postojala znakovita razlika: kada je bila s Jeffreyem, Sara je bila svjesna da postoje desetci, vjerojatno stotine žena koje bi ga voljele jednakom strašću kao i ona.
S Willom, Sara je znala kako je ona jedina žena na svijetu koja ga voli kao što je zaslužio da ga se voli.
(str. 88.)

Dok Will službeno kopa po starim slučajevima, Sara radi isto to – kopajući po Jeffreyevim starim zapisnicima i svom sjećanju. Jer Sara se i sama jako dobro sjeća užasnih napada na djevojke. I ona je tada radila na slučajevima i, vjerojatno bolje nego svi ostali, razumije stravu svega što su djevojke doživjele.

A onda nestaje još jedna žena…

Karin Slaughter: Ušutkane

Vrhunski triler

Ušutkane su novi top roman meni omiljene autorice Karin Slaughter! U dva prethodna malo mi je kao bila omekšala, slučajevi nisu bili toliko brutalni, krvavi i stravični pa premda su i ti romani izvrsni, roman Ušutkane čini mi se povratak na pravu stazu. Naime – možda vama nije tako – ali meni je ime ove autorice sinonim za najodvratnije, najgore, najteže zločine koje jedno ljudsko biće može učiniti drugom. Trebalo mi je vremena za naviknuti se na takvo zastrašujuće štivo, ali kad sam se NAVIKLA, usput sam se i NAVUKLA. Obožavam ovu autoricu i njezine morbidne slučajeve!

Uglavnom, u romanu Ušutkane Slaughterica je opet ona stara. Slučaj je prestrašan. Okrutan. Potresan. Miješanje prošlosti i sadašnjosti samo povećava napetost, a budući da se slučajevi isprepliću, težimo rješavanju prošlih zlodjela kako bismo se približili osobi koja ih čini danas. Vjerujem da će većina vas pogoditi monstruma, onako kako sam ga i ja pogodila, ali to neće umanjiti užitak čitanja. Dapače, čitat ćete još luđe i brže jer ćete željeti saznati jeste li u pravu i koji su to poremećeni motivi uzrok bestijalnim napadima na mlade žene.

Ušutkane su vrhunski triler koji vam neće dati spavati, što zbog samog slučaja, a što zbog uzbudljivog lova na krivca. Osim što će vas to navući, željet ćete vidjeti i kako će se rasplesti Willova i Sarina ljubavna situacija, jer i tu dolazi do poteškoća. Naime, nakon naoko bajkovitog kraja Posljednje udovice (recenzija je na dnu ove objave), dolazi do trzavica i nesporazuma koje će ovaj par morati nadvladati ako žele nastaviti i produbiti svoj odnos.

Tako puno mamaca – odaberite svoj

Roman Ušutkane meni je Karin Slaughter u jednom od svojih najboljih izdanja! Ako je volite, ovo je roman za vas. Ako vam je prebrutalna, onda možda bolje da ga zaobiđete…

A ako nemate problema s nasiljem (mislim – s čitanjem o nasilju, naravno), ali se dvoumite oko čitanja iz različitih razloga, evo nekoliko mamaca koji će, nadam se, pretegnuti jezičac vaše vage na stranu jedne od meni najdražih autorica.

Prvo – već sam rekla – odnos Willa i Sare. Hoće li, neće li, kako će… Mamac za sve koji romantiku traže i u najokrutnijem okruženju.

Potresna tema koja dotiče i kamen – silovanje. Svi znamo da se Slaughterica ne libi pisati o najmučnijim zločinima. Međutim, način na koji ona piše je nešto posebno. Ona suosjeća sa žrtvama i pokušava ih razumjeti, donoseći teške priče jednostavnim, a ipak efektnim riječima koje dotiču našu srž.

Takvo je i silovanje, poput crne sjene koja plamti u tebi. Mijenja tvoj DNK, prati te do kraja života… (str. 206.)

Prošlost – svi znamo da je Sara ostala bez voljenog supruga Jeffreyja, no ne znamo pozadinu njihova odnosa. A Ušutkane nam je donosi.

I na kraju ono najbitnije – luđački lov na ubojicu koji ne posustaje do zadnje stranice! Svaka stranica je brza, svako poglavlje završava cliffhangerom pa iako je bucka od 500 stranica, vrlo se brzo čita.

Od mene sve preporuke!

Karin Slaughter: Ušutkane

Ostali naslovi ove autorice:

Klikom na recenziju romana Dobra kći doći ćete ne samo do tog osvrta, već i do popisa ostalih romana Karin Slaughter. Popis uključuje sve nastavke serijala o Willu Trentu, sve dosad objavljene samostalne romane, napomenu za čitanje te moj kratki dojam o dosad objavljenim Slaughteričinim romanima.
Osim romana Dobra kći, za blog sam recenzirala i romane Slagalica te Posljednja udovica pa bacite oko i na njih ako vas zanimaju.

Gdje kupiti roman Ušutkane:

Znanje

Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji

Nakladnik: OceanMore, 2023.

Naslovnica romana Slučaj vlastite pogibelji: ©OceanMore

Ima nas koji vidimo. Ima nas koji pamtimo. (str. 276.)

Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji

Slučaj vlastite pogibelji – uvod

Na samom početku 2013. godine u Međimurju, mladi si je policajac oduzeo život. Navodno. Svega par dana prije kobnog događaja, prijavio je svoje nadređene i svoju policijsku postaju za korupciju. Njegova obitelj nikad nije povjerovala u službenu verziju događaja – samoubojstvo. Na tijelu nije provedena obdukcija, a sportska torba u kojoj su, kako se piše, bili dokazi koje je mladi policajac skupljao, roditeljima je vraćena prazna.

Njegov brat, također policajac, nekoliko godina kasnije, dobio je nagradu za najpolicajca spasivši život muškarcu koji se želio ubiti.

Toliko za početak. Ako vam srce još nije puklo, uskoro će. O svemu ovom što sam napisala možete saznati više na internetu.

I to je istina.
Koja nema veze s ovom pričom, vjerujte mi kad vam lažem.
(str. 275.)

Mlada kul profa

Mlada kul profesorica hrvatskog jezika odlučila je sa svojom dramskom grupom uprizoriti Antigonu.

Antigona je, da, znam, ta tipična priča na koju svršavaju nadobudne mlade profe hrvatskoga, ali je stvarno idealna. Usamljen i nemoćan pojedinac, sloboda i pravo na državljanstvo, građanski neposluh koji pokreće sukob. Zakon i moral, javno i privatno, muško i žensko. Stradanje zbog pravednih uvjerenja. I the pitanje: možeš li ikada preuzeti kontrolu nad svojoj sudbinom. (str. 11.)

Dok se nekonvencionalnim metodama pokušava zbližiti s grupom i uvući ih u dramske likove, saznaje za smrt mladog policajca Nene. Ne pazeći što govori, u zabludi valjda misleći da svatko može reći ono što misli, obruši se na bogatog mladića u skupom automobilu kojem je Nenek napisao kaznu i tako na sebe navukao bijes svoje policijske postaje. Nekome u dramskoj to se nije svidjelo pa priča ode dalje nego što je kul profa ikad i slutila da će otići.

Drukčije sam zamišljala ovaj tren. U njemu bi trebalo biti nekog zaključka. Mora biti neke pouke… Koja je pouka, koja je pouka. Možda eventualno ovo: ima stvari koje ti se dogode bez smisla, zato si nemoj lagati da si pametnija ili jača, jer nisi, jer si možda slabija i gluplja, to je tako i tako to uzmi. (str. 7.)

Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji

Slučaj vlastite pogibelji

Policajac Neno napisao je kaznu nekome kome nije smio zbog čega je izvrgnut mobingu čitave svoje policijske postaje. Uskoro je mrtav, slučaj je službeno proglašen samoubojstvom.

Njegov brat Marli također je policajac, koji isprva vjeruje službenoj istrazi, no kada pod pritiskom obitelji počinje kopati po bratovoj smrti, na vidjelo isplivaju stvari koje nije očekivao.

Marli! Očem kaj nam neko objasni kaj se dogodilo! Već je objavljeno kaj so to ne čista posla, pa daj malo zvleči glavu z riti! Pred mesec dni je poslo pritužbu na svoje nadređene i kolege i ve je mrtev! Marli, nekaj ne vala, kak ne razmiš ka moramo to raščistiti! (str. 66.)

Kako će se njegova priča i potraga za istinom ukrstiti s borbom za opstanak kul profe, ostaje nam za vidjeti.

Ovo je jedan od onih romana koje morate pročitati!

Slučaj vlastite pogibelji – zadnji dio međimurske trilogije

Novakovu međimursku trilogiju čine Črna mati zemla, Ciganin, ali najljepši i sada, Slučaj vlastite pogibelji.

Sva su tri romana pisana međimurskom kajkavštinom koja je većini čitatelja isprva nerazumljiva. Neka čitatelje možda i odbija, no vjerujte mi, nakon par rečenica, sve će ići lakše i riječi će vas uvući u svoj ples. Vrlo brzo razumjet ćete i tekst i kontekst, jer je Slučaj roman koji se čita prvenstveno srcem, emocijama, pa tek onda glavom.

Poglavlja pisana gotovo standardnim jezikom, s tek malim utjecajem kajkavskog narječja, govori nam profesorica hrvatskog koja se zeznula misleći da školstvo tolerira slobodan govor.

Poglavlja pisana u obliku scenarija za dramu, po uzoru na Antigonu, napisana su na kajkavštini, prate Marlija i ostatak Nenekove obitelji te njihovu potragu za istinom. I oni su, također naivno, mislili da policija služi kako bi provodila zakon.

…jebiga, svi smo hrabri za druge. A on je bio hrabar za sebe. (str. 124.)

Bez riječi

Ne postoje riječi kojima bih vas mogla uvjeriti da je Slučaj vlastite pogibelji nešto što ne smijete propustiti. Toliko je bolji, dublji, teži i emotivniji od bilo čega što bih mogla reći. I premda volim misliti da znam s riječima i da su one moje područje, ovaj roman nadilazi svaku pohvalu i preporuku.

Kao i ostali Novakovi romani, i Slučaj je žanrovski neodrediv. Isprva nam se čini da čitamo krimić jer Nenekova obitelj, na čelu s bratom Marlijem, traga za rješenjem njegove smrti. Ubojstvo ili samoubojstvo? Upliće se tu i ljubavna priča, jedino svjetlo u mraku zla, napetosti i težine čitave priče. Ipak, ovo je ponajviše kritika društva u kojem živimo, države u kojoj ne smijemo reći ono što mislimo, u kojoj ne možemo slobodno raditi svoj posao, u kojoj smo svi jednaki – osim što su neki jednakiji.

Tebi ide tužba za klevetu, kaznena prijava za uznemiravanje i poticanje na mržnju, prijava za nesavjesno postupanje nastavnika prema učeniku… Škola bude isto fasovala… Dobro, kaj ti misliš tko si ti da se tak razgovaraš? (str. 94.)

Policajac koji je radio po zakonu – kažnjavajući one koji trebaju biti kažnjeni te profesorica koja je ukazala na š*pke u skupim automobilima, primjer su nevolja koje te snađu kada ne igraš po pravilima. Čijim pravilima? Onih, naravno, koji ih kroje, jer pravila nikad nisu ista za sve. Neki ih smiju preskočiti, zaobići, prekršiti, prekrojiti. Nikad nismo svi isti, i Slučaj vlastite pogibelji to će vam i pokazati.

Isti pred zakonom? Dajte najte.

Ajde zamisli ve svet v kojemo policajac nema tu slobodu… ka tu i tam zrihta kaznu prijatelu šteri se vozio 15 više od dopuštenog? Ka ostane i bez to malo saveznikov? Isti pred zakonom, dajte najte. Neje saki pijani vozač isti. Neje saki vozač ka se spomina na mobitel isti. (str. 241.)

Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji

Slučaj – to smo mi

Nakon čitanja Slučaja, osjećala sam se kao da me pregazio vlak, ali u najpozitivnijem mogućem smislu. Osjećala sam sve moguće emocije, nevjericu, užas, bol, sućut, ljutnju, bijes… I ja sam, baš kao i mlada profa, nastavnica hrvatskog jezika i njezinu sam sudbinu gotovo mogla osjetiti. Znam kakvo je školstvo, koliko treba opreza u komunikaciji s roditeljima, vaganja riječi u komunikaciji s učenicima… Znam kako nekad treba progutati i misli i osjećaje.

S druge strane, vjerovali ili ne, vezana sam i za policiju i znam kako je to težak i užasan posao. Možda sam zbog toga toliko osobno doživjela Slučaj vlastite pogibelji. Ipak, čak i ako nemate nikakvih dodirnih točaka s likovima, fascinirat će vas kompleksnost i priče i izvedbe. Tanke niti povezanosti likova, sumornost koja se nadvija nad nama dok čitamo, patnja koju fizički osjećamo… Ova priča boli, vjerujte mi, i reći ću zašto mada već znate. Ova priča je istina. Pokazuje nam, kao da gledamo u zrcalo, točno stanje u kojem živimo.

Slučaj vlastite pogibelji – to smo mi. Kraj je, valjda kao i život, s tek natruhom nade  i možda tamo neke daleke, buduće sreće.

Oprostite mi na dugoj recenziji. Nisam rekla ni pola toga što sam htjela.

Najljepše vas molim, pročitajte Slučaj.

I na kraju…

…znam da ćete istražiti slučaj koji je potaknuo pisanje romana. Obratite pažnju na fotografije s pogreba. Sad pogledajte naslovnicu Slučaja. Vidite li?

Jeste li uočili zašto se roman zove „slučaj vlastite pogibelji“? Jeste li se naježili?

I još jedna stvar, jeste li povezali što je zapravo dramski scenarij i tko ga je napisao? Mene je od savršenstva ove cjeline zabolio mozak.

Nitko ne piše onako kako Novak piše…

Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji i Črna mati zemla

Ostali naslovi ovoga autora

Kristian Novak moj je najdraži hrvatski suvremeni autor i vjerojatno će to zauvijek i ostati. U njegovo sam se pisanje zaljubila na prvo čitanje, kada sam u ruke uzela njegov drugi roman Črna mati zemla. Roman je to koji me potresao do srži i koji sam pročitala više od jednom, a preporučujem ga svima, uvijek i svugdje. Ako vam treba nešto što će vas emotivno ubiti, uzmite Črnu mati. Taj mi je roman njegov najbolji i najdraži, mada svi ostali tvrde da je Ciganin, ali najljepši Novakovo najbolje ostvarenje. Meni je Ciganin najslabiji, iako je remek-djelo. Eto, tako Novak piše.

Dosad je objavio četiri romana, a navodim ih prema godini objavljivanja:

  • Obješeni, 2005.
  • Črna mati zemla, 2013.
  • Ciganin, ali najljepši, 2016.
  • Slučaj vlastite pogibelji, 2023.

Gdje kupiti roman Slučaj vlastite pogibelji:

Naklada OceanMore

Jennifer Hillier: Male tajne

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Male tajne: ©Mozaik

Prevoditelj: Nada Kujundžić

Jennifer Hillier Male tajne

Iako su Male tajne tek druga pročitana knjiga ove autorice, nakon Sve što činimo u mraku, već sam postala njezin fan. Jennifer Hillier jako lijepo gradi priču sa smislom za psihološko profiliranje likova od kojih nitko nije potpuni pozitivac niti potpuni negativac. Sve su to ljudi od krvi i mesa, nesavršeni, čije slabosti prijete da ih unište…

Ona ne može popraviti svoju pogrešku. Ali može popraviti Derekovu. Vjerujem u opraštanje. str. 163.

Marin

Marin Machado žena je kojoj zavide mnogi. Vlasnica elitnog frizerskog salona čije usluge koriste poznate javne ličnosti, u naizgled je sretnom braku s bogatim investitorom Derekom. Imaju četverogodišnjeg sina Sebastiana. U predbožićnoj ludnici, kupujući poklone, Marin za trenutak ispušta Sebastianovu ruku i više ga ne uspijeva naći. Sebastian se izgubio. Ali očajnu Marin shrvala je snimka nadzorne kamere. Čovjek u odjelu Djeda Mraza odvodi Sebastiana s božićnog trga.

Kažu da ako nestalo dijete Sebastianove dobi ne pronađu unutar dvadeset četiri sata od nestanka, vrlo vjerojatno ga nikada neće pronaći. str. 19.

Potraga

Prošlo je godinu dana od otmice, a od Sebastiana nema ni traga. Marin je uništena žena. Jedina utjeha su prijatelj iz prošlosti i grupa podrške roditelja izgubljene djece. Derek se nekako uspio oporaviti od gubitka djeteta, ali Marin posustaje. Da ne bi izgubila zadnju nadu, unajmljuje privatnu istražiteljicu. Međutim, njezino otkriće drugačije je prirode… Derek se viđa s drugom ženom. Marin je odlučna i ne želi izgubiti muža. Ovo je već nešto što ona može riješiti…

Dojam o djelu

Već sam napomenula da obožavam ovu spisateljicu pa ću sigurno pročitati sve njezine knjige koje budu prevedene. Male tajne inteligentno je napisana knjiga prepuna obrata i preokreta, stvorena za sve ljubitelje psiholoških trilera. Roman o požudi, zavisti, željom za posjedovanjem, pohlepi, izdaji i ostalim najmračnijim ljudskim porocima, ima sve što jedan odličan triler mora imati.

Priču pratimo simultanim pripovijedanjem supruge Marin i mlade McKenzie. Marin je prekrasna žena koja je uvijek brinula o svom izgledu. Žena za kojom se okreću muškarci. Žena koja odiše uspjehom i ljepotom. McKenzie je alternativka ružičaste kose, moderna cura koja studira likovnu umjetnost i radi kao konobarica zarađujući za stanarinu. McKenzie ima jednu jedinu prednost nad Marin, a to je mladost.

Naravno da čitajući knjigu navijate za Marin, ali moram priznati da je meni osobno bila simpatičnija McKenzie i zato mi je jako smetalo što se tijekom romana o McKenzie govori kao o Derekovoj priležnici.

Ona nije takva osoba jer je previše dolična, previše dobro odgojena i javno poniženje priležnice njezina supruga bilo bi javno poniženje nje same. str. 80.

Marin je jednostavno sve previše. Previše dobra, odgojena, dolična, neporočna, i mora postojati neka kvaka. I zato sam bila silno zadovoljna kad sam je otkrila.

S druge strane, McKenzie je puna poroka. S Derekom je isprva iz interesa, ali malo po malo osjeća da se emocionalno vezuje za njega.

Derek je pak druga priča. Mrzim slabe muškarce. A Derek to očito jest. Guranje problema pod tepih, zatvaranje očiju pred emocionalnim slomom svoje supruge i uz to preljub koji prerasta u vezu, čini ga  vrijednim prezira, a ne sažaljenja.

Možda se nećete složiti sa mnom u procjeni glavnih likova. Malo me ljuti kad se za izvanbračne afere uglavnom nalaze opravdanja za nevjerne muževe dok je ženski spol uvijek na kritici javnih osuda. Ni McKenzie nije bez mana, ali nije se rodila sa zlatnom žlicom u ustima kao gore navedeni par pa osjećam naklonost bez obzira na mane.

U knjizi je još važnih likova i kostura iz ormara koji su moralno dvojbeni, ali neću pokvariti ljepotu čitanja.

Pitanje krivnje

Ima još jedan segment u knjizi na koji bih ukazala kao odličan. Pitanje krivnje zbog gubitka djeteta Jennifer Hillier je dovela do savršenstva. Pratimo Marin nakon gubitka Sebastiana od nade, potrage za djetetom, očaja, tjelesnog i duhovnog propadanja, suicidalnih misli do gorućeg vrelog  bijesa prema ljubavnici svog supruga, bijesa koji postaje nesmotren, bijesa koji može ubiti.

Preporučujem Male tajne. Svakako pročitati.

Ako želite, pročitajte našu recenziju prethodnog romana Sve što činimo u mraku.

jennifer Hillier Male tajne

 O autoru

Jennifer Hillier autorica je bestselera Male tajne (finalist, Los Angeles Times Book Prize i Anthony Award) i Jar of Hearts (dobitnik, ITW Thriller Award i finalist za Anthony i Macavity Awards). Filipinsko-kanadskog porijekla, rođena i odrasla u Torontu, provela je nekoliko godina u Seattleu prije nego što se vratila kući u Kanadu. Trenutno živi u Oakvilleu, Ontario sa svojom obitelji.

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Lucinda Berry: Među prijateljima

Nakladnik. Mozaik knjiga, 2023.

Naslovnica romana Među prijateljima: ©Mozaik knjiga

Preveo Igor Rendić

Svi smo mi krivi za ovo. (str. 225.)

Lucinda Berry: Među prijateljima

Među prijateljima

Kendra, Lindsey i Dani prijateljice su od djetinjstva. Danas su sretno udane, s djecom, a još uvijek žive jedna blizu druge, druže se i vole. Sretne su jer su i njihovi sinovi najbolji prijatelji.

Kendra, Lindsey i ja imale smo sreću da smo živjele život iz dječjih snova. Uvijek bismo kao klinke pričale o životu u gradu u kojem smo i odrasle, o braku sa sjajnim tipovima, o zajedničkom odgajanju djece. Nismo mogle vjerovati kad su i naši najstariji sinovi postali bliski, baš kao i mi u njihovim godinama. Znale smo koliko nam je super i koliko sreće imamo što nam se supruzi dobro slažu.
(Dani, str. 20.)

Sve do jedne noći, kada nezamisliva tragedija uz prasak ruši njihove savršene živote. Ispod površine, životi prijateljica i nisu tako savršeni. Tajne, izdaje, laži  i ljubomora prijete uništiti dugogodišnja prijateljstva, ali i živote.

To će nas raskoliti. Raspast ćemo se i ovaj put će zaista biti kraj. Nakon ovakvog nečeg nema povratka. Nećemo ovo preživjeti. (Lindsey, str. 87.)

U predgrađu, ništa nije onakvim kakvim se na prvi pogled čini.

Kendra, Lindsey i Dani naučit će da nikad nikoga u potpunosti ne poznajemo. Ni prijatelje, ni supružnike, ni djecu.

Možda ga nisam poznavala tako dobro kako sam mislila. (str. 129.)

Novi hit Lucinde Berry

Roman Među prijateljima uvlači vas u radnju već od prve stranice, kada se za tri prijateljice događa strašna tragedija koja prijeti raskoliti ih do temelja. Što se dogodilo? Tko je kriv? Kako će završiti? Sve su to pitanja koja nas tjeraju na čitanje, do raspleta koji možda jesmo, a možda i nismo očekivali. Puno sam toga sličnoga već pročitala pa ne mogu reći da sam skroz iznenađena, ali da Lucinda Berry ima novi hit – ima.

Paul škilji. – Detektiv Locke taji stvari i zna više nego je rekao.
-Zvučiš paranoično – kažem mu teškim jezikom.
-Možda bismo i trebali biti paranoični.
(Kendra, str. 63.)

Najbolji dio sam je kraj, epilog nakon kojeg ostajete bez teksta. Bilo da ste nešto slično očekivali, bilo da niste. Budući da volim krajeve koji me ostave u nevjerici, roman mi se veoma, veoma svidio.

Iako je tema teška, roman se brzo i lako čita. U pripovijedanju se izmjenjuju tri najbolje prijateljice i svaka nam donosi svoju stranu priče. Ubrzo, čitatelj zna sve tajne i žudi za njihovim otkrivanjem. Dok trepnete, već ste na pola. A niste ni krenuli prema raspletu…

Lucinda Berry: Među prijateljima

Drama u svom najboljem izdanju

Budući da u romanu ima puno likova i puno imena, prvih par poglavlja teže mi je išlo povezivanje žena, muževa i djece. Kasnije, to mi je čak davalo na napetosti. Sve to izmjenjivanje triju perspektiva radnji daje dinamiku i naprosto vas vuče na okretanje stranica. Kendra, Lindsey i Dani suočavaju se svaka sa svojom nesrećom jer sve su one itekako dotaknute te kobne noći. Tuga je uzdrmala sve ono što su bile i što jesu. Tri donedavno najbolje prijateljice više nikada neće biti iste.

Evo što vam nikad ne kažu po pitanju tuge: vrijeme nastavlja teći. Ono što vam ne prestaju govoriti jest da vrijeme liječi sve rane. Kao da bih ja htjela da vrijeme ikamo ode. Želim da svijet stane. (str. 112.)

Kao što možda slutite iz svega gore napisanog, ovo nije triler. Ovo je drama u svom najboljem izdanju. Prijateljstva stavljena na kušnju, tajne koje svaka prijateljica krije, borbe koje se vode unutar njihovih obitelji… Sve to, uz dirljivu priču o tuzi i gubitku, čini ovu priču štivom koje će vas dotaknuti, ali i štivom zbog kojeg ćete ostati budni do kasno u noć.

U glavi mi se kovitlaju mogućnosti. Niti jedna nije dobra. Zato sam se i bojala otići. Nitko nikad ne priča o logistici odlaženja, kao da je za izlazak iz zlostavljačke veze dovoljno samo skupiti hrabrost. (str. 117.)

Među prijateljima – preporuka

Ako volite Liane Moriarty i njezine romane, obožavat ćete Među prijateljima. Isprva mi je autoricu bilo vrlo teško povezati s radnjom jer sam ovakve emotivne, napete priče navikla čitati baš od gore spomenute autorice.

Lucinda Berry ostala mi je u sjećanju kao autorica strašnog romana Savršeno dijete, romana koji graniči s hororom i stvarno vam mjestimice tjera jezu niz leđa. Ovdje to nije slučaj, nema ništa nadnaravno strašnog. Ipak, cijela situacija bit će i više nego strašna svakom roditelju. Djeca su ona koju najviše volimo i za koju dajemo živote. I onda, duplo jače osjećamo neizrecivo koje se dogodi onima koje bismo željeli od svega zaštititi.

Roman Među prijateljima slika je i prilika predgrađa je izvana savršeno, a iznutra su tajne koje stanari kriju duboko unutar spavaćih i dnevnih soba. I naše tri prijateljice svoju su vanjsku sliku prikazivale bez mrlje, bez vidljivih poteza kistom. Ali, kad je katastrofa nagrizla rubove te savršene slike, sve se počelo raspadati. Na vidjelo izlazi sve ono duboko potisnuto, a na vama ostaje vidjeti hoće li ih to rastaviti ili samo još više povezati.

Lucinda Berry: Među prijateljima

Ostali naslovi ove autorice:

Lucinda Berry bivša je klinička psihologinja koja se bavila istraživanjem dječjih trauma, što se najbolje vidi iz sadržaja njezine uspješnice Savršeno dijete.

Gdje kupiti roman Među prijateljima:

Mozaik knjiga

Catherine Steadman: Obiteljske igre

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2023.

Naslovnica romana Obiteljske igre: ©Mozaik knjiga

Prevela: Martina Batinica

Catherine Steadman: Obiteljske igre

Obiteljske igre

Kad se spisateljica Harriet zaruči za predivnog Edwarda, izvan sebe je od sreće. Edward dolazi iz izuzetno stare i bogate obitelji Holbeck, obitelji čiji se moćni utjecaj očituje u svakom novinskom članku, u svakoj zgradi New Yorka, u svakom neobičnom običaju koji i dan danas poštuju.

I ne samo da Edward dolazi iz te obitelji – kao najstariji sin, on je ni manje ni više nego – nasljednik. No slijedom zagonetnih događaja iz prošlosti, Edward se udaljio od obitelji i s njima prekinuo gotovo sve veze. Kada Holbeckovi izraze goruću želju za upoznavanjem zaručnice, Harry je mrvicu uplašena, ali ponajviše željna ljubavi i odobravanja. Sigurna je da je prokljuvila razlog te silne želje za upoznavanjem i naposljetku – poprilično je sigurna da će im se svidjeti.

Zašto bi jedna od najbogatijih američkih obitelji prihvatila zaruke svojega prvorođenca sa ženom koju nikada nisu upoznali? I evo odgovora. Toliko je jednostavan da umiruje. Odgurnuli su ga od sebe i toliko puta zabranili njegove odabire da im je ponestalo mogućnosti. Ili će me prihvatiti ili će izgubiti njega. … Ja sam dio koji nedostaje koji ih može ponovno ujediniti. (str. 42.)

A kako im se i ne bi svidjela – izgradila je besprijekoran identitet krijući tajnu koja bi, ako samo proviri kroz koju pukotinu u tom divnom oklopu, mogla uništiti taj savršeni život koji se nada živjeti u skoroj budućnosti.

…ja jesam loša osoba. Dobre osobe ne čine ono što sam ja učinila. Nema okolnosti koje bi to ublažile. … Učinila sam to hladnokrvno. Srce mi je mirno kucalo i razmišljala sam razborito i zato znam da sam loša osoba. (str. 128.)

Harry i Edward dolaze na upoznavanje i tada kreću obiteljske igre. Harry je užasnuta, prestrašena i fascinirana.
Ali, prave obiteljske igre počinju kada joj Robert, budući svekar, daje snimku na kojoj priznaje nešto strašno…

Prvi dojam o romanu Obiteljske igre

Dakle, pročitavši roman Obiteljske igre, ostala sam pod malo WTF dojmom.

Jednostavno, nije mi bilo jasno ništa. Ni glavna likuša koja nije vjerodostojna, ni njezin budući svekar i njegove čudne igrice, a niti poremećeni običaji te „ugledne“ bogataške obitelji.

Možda se pitaš zašto ti sve to govorim. U vezi s tim, molit ću te da se još malo strpiš, Harriet. Govorim ti ovo jer znam tko si; znam na što si sve sposobna u danim okolnostima. I odabrao sam te upravo za to. Tražit ću nešto od tebe. Tražit ću nešto od tebe vrlo skoro. (str. 205.)

Ako se pomirimo s činjenicom da su sve old money obitelji ekscentrične ajde, tada možemo malo i zagristi u radnju ovog trilera.

Catherine Steadman: Obiteljske igre

Nemojte misliti da je sve preloše, zapravo bi mu dala ocjenu 3/5 jer ne mogu reći da nije mamio na čitanje. Čak je i atmosfera ponekad bila pomalo zastrašujuća i svakako želimo saznati koji se klinac na kraju događa. Običaj s Krampusnacht, ako mi dopuštate mrvicu spoilanja, jedan je od svjetlijih trenutaka romana.

Znam da čudovišta nisu stvarna, razum mi to govori, ali svejedno, srce mi i dalje divljački kuca. Prvo Robertova snimka, a sada ovo; u ovoj obitelji ni igre nisu obične. (str. 162.)

Međutim, znala sam da čitam nešto izmišljeno. Uopće nisam povjerovala ni jednoj jedinoj rečenici. Čini mi se da je autorica imala izvrsnu ideju, pogotovo kraj, ali uprskala ga je jer je brzala s raspletom i ključni su dijelovi samo ovlaš spomenuti, a imaju ogroman potencijal ne samo za izazivanje prave pravcate jeze, nego bi se čitatelj mogao i dobrano zamisliti, listajući unatrag i tražeći tragove koji su promaknuli.

I drugi dojam

 E, sada… Ovu recenziju pišem tri tjedna nakon čitanja romana. I vjerovali ili ne, pišem je bez same knjige. Obiteljske igre su na polici, a ja sam za računalom i točno mogu prepričati radnju. I ne samo to, sjećam se svih misli koje su mi se rojile glavom dok sam čitala jer sam već tada pravila mentalne bilješke za recenziju.

Ako je roman bio toliko slab, postavlja se pitanje, zašto ga nisam zaboravila?

Jedan od članova obitelji (ili su možda svi) utvrdio je da nisam dostatna. Stvari su se pokrenule. Možda neću preživjeti noć. (str. 10.)

Dio s Krampusom znala sam da neću zaboraviti, jako me podsjetio na onaj istoimeni horor s Toni Collette u glavnoj ulozi, ali ostalo… Mislila sam da doslovno zaboravljam dok čitam.

Ipak evo, nije tako. Ne bih povećala ocjenu na četvorku, ali svakako bih vam rekla da ovom laganom trileru date šansu.

Nemojte očekivati previše, no… Ako se želite opustiti nakon napornog dana u društvu gospođe samoće i šalice kave, Obiteljske igre mogle bi biti ono što tražite. Zabavit ćete se, to je sigurno, i na koji sat uroniti u svijet u kojem je sve dopušteno i u kojem, uz dovoljnu količinu novca, možete apsolutno sve. Lagati. Manipulirati. Pa čak i ubiti.

Kažu da ne možeš birati svoju obitelji, ali varaju se. Možeš. Samo je potrebno mnogo više truda nego što su ljudi spremni uložiti. (str. 11.)

Catherine Steadman: Obiteljske igre

Ostali naslovi ove autorice:

Catherine Steadman londonska je glumica i književnica. Njezin prvi roman Nešto je u vodi bestseler je New York Timesa, a prava su prodana u više od trideset zemalja.

Gdje kupiti roman Obiteljske igre:

Mozaik knjiga

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Majstor zagonetki: ©Stilus

Preveo: Dražen Čulić

Takva je priroda zagonetke: naizmjenično nudi bol i zadovoljstvo. (str. 14.)

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Majstor zagonetki

Mike Brink poznati je zagonetač koji svoju slavu zapravo duguje ozljedi mozga. Naime, igrajući američki nogomet u srednjoj školi, pretrpio je tešku ozljedu mozga i tako, kao jedan od pedesetak ljudi na cijelom svijetu, postao savant – čovjek izvanrednih kognitivnih sposobnosti.

Dobio si dar. Možeš ga ignorirati ili se možeš njime služiti. Ali od njega se ne možeš sakriti. (str. 32.)

Mike se teško snalazi u međuljudskim odnosima i najdraže mu je društvo njegova kujica Connie. I zagonetke, što ih je više i što su teže, to bolje.

Zato on rješava zagonetke, baš zato, zbog tog osjećaja da svijet ima smisla. (str. 19.)

Jednoga dana prima neočekivan poziv zatvorske psihijatrice koja ga moli da dođe pogledati neobičan crtež jedne zatvorenice. Budući da ga svaka zagonetka neopisivo privlače, Mike pristaje i saznaje da je zatvorenica zloglasna spisateljica Jess Price, koja služi tridesetogodišnju kaznu za brutalno ubojstvo.

Ali Jess Price nije obična pacijentica. Ovdje se događa nešto čudno. Nešto što ne mogu objasniti. Ponekad, dok sam s njom, ja… Uplašim se. I više od toga. Užasnem se. Kao da sam se našla uz nešto veće od sebe. Nešto opasno. (str. 26.)

Drevni misterij

Ubrzo, Mike biva uvučen u misterioznu priču čiji ga tragovi i zagonetke vode od New Yorka preko Praga, od sadašnjosti do davne prošlosti, davnije nego što čitatelj može i naslutiti.

…u stvarnosti nas istina može ozlijediti. Ponekad su tajne s razlogom skrivene. (str. 159.)

Ovaj čuveni genijalac i odgonetač najtežih zagonetki uskoro shvaća da su neke tajne skrivene s razlogom i da neke zagonetke treba ostaviti na miru. Njegova želja da pomogne Jess jača je od opreza, no zaboravlja da i ona ima skrivene motive.

Ali ništa vezano uz Jess Price nije imalo smisla. Tragovi koje je nudila bili su nejasni, obrasci nesuglasni. Možda su te kontradikcije dio zagonetke koju predstavlja. Ona je odredila pravila igre, a ako je itko na ovom svijetu može odigrati, to je Mike Brink. (str. 55.)

Njezina zagonetka tek je prvi korak u otkrivanju drevnog misterija koji bi mogao promijeniti sudbinu cijelog čovječanstva.

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Početak

Svoje dojmove o romanu Majstor zagonetki dijelim na dva odlomka jer su me prve dvije trećine  oduševile, a onda mi je nekako lagano krenula nizbrdo.

Dakle, te dvije trećine bile su mi uzbudljive i napete toliko da mi se bilo stvarno teško odvojiti od knjige. Zanimalo me što znače zagonetke i mada ih nisam ni pokušala riješiti, značenje koje su im glavni likovi pridavali fasciniralo me i držalo prikovanom za stranice.

Još jučer vjerovao je da odlazi … pomoći genijalnoj ženi u nevolji. … Ali Jess nije bila čudna luđakinja i njezin boravak u zatvoru nije bio slučajan. Jess Price bila je netko tko je pomno i temeljito planirao svoj pristup. Čekala je pravi trenutak. Namamila ga je zagonetkom, zadržala šifriranom porukom. U Jess Price Mike Brink našao je dostojnu protivnicu. Zaista, od početka nije imao šanse.
(str. 95./96.)

Onda se u relativno realnu priču počinju uplitati nadnaravni motivi koji me i dalje navlače na čitanje, ali polako počinjem slagati face koje ću objasniti u sljedećem odlomku.
Sad ono što mi je bilo super. Božja zagonetka kao temeljna tajna romana zaintrigirala me i o njoj sam željela saznati više. Stara kuća puna tajnih prolaza i artefakata, tvorac (jezivih) lutki iz 19. stoljeća čija pisma čitamo, psihotični bogataš, zatvorenica koja ne govori… Te naravno, klasičan junak kojeg podjednako volimo zbog iznadprosječnih sposobnosti i zbog sasvim prosječnih mana. Što može poći po zlu?

Evo što.

I kraj

Pokušat ću objasniti one face odozgo… Svi već znate da obožavam horore i Kinga i njegovo nadnaravno mi je savršeno. Obožavam i cijeli taj religijsko-misteriozni segment zbog kojeg mi je Da Vincijev kod i dalje jedan od top romana ikad pročitanih. Međutim, u romanu Majstor zagonetki sve mi to nekako slabo funkcionira. Bilo je dijelova koje nisam razumjela, koji su me apsolutno zbunjivali i koji se nikako nisu uklopili u priču. Te prve dvije trećine bile su izvrsne, a onda mi se čini da se i autorica sama pogubila… Jednostavno, nisam vjerovala onome što čitam. Završni dio nije imao snagu, stigao je brzo i bez zavrzlama, čiča-miča gotova je priča. Sam rasplet, svojevrstan epilog, funkcionira i dao se naslutiti i ranije, ali nisam mu povjerovala.

Ukratko, zadnja trećina ovog romana bila mi je nepovezana, nerazumljiva, na trenutke apsurdna. Volim dobre nadnaravne motive, ali oni imaju svoju funkciju. Ovako nabacani, upropastili su relativno zanimljivu i uzbudljivu priču. Autorica je imala izvrsnu ideju koju nije ostvarila onako kako je mogla.

Naravno, to je samo moje mišljenje. Sve recenzije koje sam na temu Majstora zagonetki pročitala čine mi se jako pozitivne pa je najbolje da sami pročitate i vidite u čemu je stvar.

E da, nemojte očekivati ni Nijemu pacijenticu, ni Da Vincijev kod ni prstohvat Stephena Kinga. Onoga tko je to rekao treba natjerati da sve navedeno iznova pročita… Nekoliko puta.

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Ostali naslovi ove autorice:

Danielle Trussoni američka je spisateljica i novinarka. Osim romana Majstor zagonetki, autorica je i romana Angelologija, u kojem se također bavi biblijskim motivima (palim anđelima). Oba su joj romana prevedena na više od trideset jezika.

Danielle Trussoni članica je žirija Pulitzerove nagrade za književnost.

Gdje kupiti roman Majstor zagonetki:

Stilus

Ashley Winstead: U snovima držim nož

Nakladnik: Fokus, 2022.

Naslovnica knjige U snovima držim nož: ©Fokus

Prevoditelj: Tihana Kvočić

Ashley Winstead u snovima držim nož

Sreća? To je luksuz koji si nikad nisam mogla priuštiti. str. 161.

U snovima držim nož napeti je krimić u kojem pratimo sedmero prijatelja koji su u vrijeme studija bili su nerazdvojni. A onda se neposredno prije njihove diplome dogodilo ubojstvo, brutalno i nikad razjašnjeno. Kako bi obilježili deset godina otkad su diplomirali, svi se opet nalaze, svatko od njih iz svojih razloga. Jessica Miller najviše zato da svima pokaže kako je uspjela u životu. Ali, nemaju svi tako isprazne motive. Netko je odlučan uhvatiti pravog ubojicu u zamku, kako bi krivci platili.

Prijatelji

Studirati na elitnom sveučilištu Duquette stvar je prestiža. Neki od njih upali su tamo zbog bogatih roditelja koji su vlasnici uspješnih poslovnih imperija, a drugi isključivo vođeni velikom željom, odricanjima i upornošću. Jessica, nesigurna djevojka sa željom da se dokaže roditeljima; Heather, bogatašica kojoj sve polazi za rukom; Caro, svima najbolja prijateljica i dečki: Frankie, savršeni sportaš; Mint, prezgodan sin bogatog oca; Jack, trezveni realist te Coop, nedokučiv, s reputacijom fakultetskog dilera.

Grupa je to sastavljena od različitih osobnosti mladih ljudi koji se možda nikad ne bi ni družili da ih nije spojilo okruženje u sveučilišnom kampusu: bratstva, sestrinstva, razni izazovi, zabave s puno alkohola, droge i seksa, svega je tu bilo. I sve je potpuno neprimjetno klizilo prema jedinom mogućem kraju – ubojstvu.

Početak

Jessica Miller se, nakon deset godina vraća na Sveučilište kako bi prisustvovala okupljanju koje organizira fakultet. Zna da će tamo vidjeti bivše prijatelje s kojima je prekinula sve veze otkada se dogodilo ubojstvo. Strašni događaj uzdrmao je školu i razbio blisko povezanu grupu prijatelja. Iako je krivac ubrzo pronađen, a zatim, u nedostatku dokaza, poslije duže vremena i pušten, Jessica ne vjeruje u njegovu krivnju. A ne vjeruje ni žrtvin brat Eric koji ima plan kako da prokaže pravog ubojicu.

Bojim se da je koledž bio posljednje mjesto na kojem sam stvarno bila živa, onakva kakva bih trebala biti, i da više nikad neću biti takva. str. 155.

Dojam o djelu

U snovima držim nož odličan je krimić u kojem su doslovno svi sumnjivci. Druga je stvar što ni za jednog od likova ne možete istinski navijati jer su svi odreda nesimpatični. Jessica, koja nam priča priču u dva vremenska slijeda (za vrijeme studiranja i sada), iskompleksirana je djevojka, nerealizirana u vlastitoj obitelji iz koje vuče traume. Njezina grozničava želja da bude prva i najbolja graniči s patologijom.
Ni drugi likovi nisu bolji. Puni su poroka, ljubomore, zavisti s ultimativnom željom da se moraju uklopiti kako bi bili prihvaćeni. Svega tu ima što bi možda i obični, “razulareni” studenti u nekom kampusu činili iz želje da se zafrkavaju, čine spačke ili jednostavno zabavljaju, ali sve je jako potencirano na neku veću razinu i jednostavno osjećate da je previše.

No bez obzira na klišeje, pretjerane reference na nož, staklo, krv, lijekove, droge i uništene pozornice sestrinstva i bratstva, U snovima držim nož plijenio je moju pažnju od prve do posljednje stranice. Pa čak i činjenica da sve likove “mrzimo” i da nam idu na živce na neki je način podigla ocjenu ovom romanu.

Preporuka: pročitati!

Ashley Winstead U snovima držim nož

O autoru

 Ashley Winstead autorica je knjige U snovima držim nož. Njezine su knjige prevedene na više od deset jezika diljem svijeta i odabrane za filmsko i tv-ekraniziranje. Ashley ima doktorat znanosti u suvremenoj američkoj književnosti. Živi u Houstonu.

Gdje kupiti:

Fokus

Sarah Pearse: Sanatorij

Nakladnik: Egmont Puls

Naslovnica romana Sanatorij: ©Egmont Puls

Prevela: Ira Martinović

Sarah Pearse: Sanatorij

Sanatorij

Visoko u švicarskim Alpama, napola skriven nepreglednom gustom šumom i okružen snježnim vrhuncima, skriva se luksuzni hotel Le Sommet.

Njegovu su gradnju pratile brojne kontroverze i problemi. Naime, zgrada koja je danas renovirana u hotel, nekada je bila sanatorij za oboljele od tuberkuloze. Osim toga, arhitekt koji je radio na hotelu netragom je nestao.

Problem je u ovom mjestu. U ovom hotelu.
Tijelo joj reagira na nešto ovdje; nešto živo, prisutno, upleteno u DNK zgrade, njezin dio u jednakoj mjeri kao zidovi i pod.
(str. 59.)

Detektivka Elin i njezin dečko Will stižu u Le Sommet kako bi proslavili zaruke njezina otuđenog brata Isaaca.

…-Ne znam jesi li toga svjesna, ali svaki put kad ga pogledaš, imaš isti izraz na licu.
-Koji izraz?
-Strah. … Svaki put kad ga pogledaš, izgledaš kao da se bojiš.
(str. 84.)

Elin ima mnoštvo privatnih i poslovnih problema i zadnje mjesto na kojem želi biti je izolirani hotel. No, ako želi rasvijetliti tajnu iz prošlosti koja joj je obilježila djetinjstvo, mora se prisiliti na kontakt s bratom i odraditi tu proslavu.

Međutim, nedugo nakon dolaska gostiju, hotel je zameten snježnom olujom, a Isaacova zaručnica Laure je nestala.

Dok oluja zavija, a snijeg pokriva sve pred sobom, malobrojni preostali gosti počinju paničariti. A još ni ne znaju da Laure nije jedina koja je nestala.

Elin shvati da korijen ovog zločina počiva u nečem mračnom, nečemu toliko užasnom da je gotovo opipljivo. (str. 179.)

Elin uzima stvari u svoje ruke i shvaća da rješenje zločina leži u nečem mnogo mračnijem negoli je isprva mislila.

Adrenalin joj jurne tijelom. Najradije bi si opalila šamar: kako joj je ovo promaknulo? To je to.
Ovo nema veze s hotelom. Ovo ima veze s prošlošću, s onime što je hotel nekoć bio.
Sa sanatorijem.
(str. 285.)

Sarah Pearse: Sanatorij

Velika očekivanja

Od trenutka kada se pojavio, Sanatorij je postao ogromni hit, ne samo kod nas, nego i u svijetu. Osim toga, kritike su bile toliko dobre da sam ga odmah i kupila. Na red za čitanje došao je tek godinu kasnije – do tada je hype oko njega bio toliko da sam bila ovjerena kako me čeka poslastica epskih razmjera. No, iznenađenje! Kada sam na Facebook objavila sliku tog romana, puno pratitelja reklo mi je da im se Sanatorij nije svidio – da je dosadnjikav, razvučen, neuvjerljiv, a kraj da je kriminalan.

Šokirana takvim oprečnim mišljenjima, ublažila sam svoja velika očekivanja i bacila se na čitanje. Moji su dojmovi, eto, točno na pola puta između „vau“ i „ajme“.

Po već ustaljenom običaju, navest ću vam i dobre i loše strane, a na vama je odluka hoćete li ili ne čitati ovaj roman.

Sarah Pearse: Sanatorij

Sanatorij – za i protiv

Za početak, ideja romana Sanatorij  je izvrsna. Nema čitatelja kojeg neće privući staro, gotovo ukleto zdanje nekadašnjeg lječilišta. Kada ta zgrada postane mjesto zločina, već smo kupljeni, zar ne? Ja sam bila, sasvim sigurno! Prva polovica romana je jako dobra. Upoznajemo likove, pokušavamo proniknuti u njihovu prošlost i povezanost, naslućujemo tajne koje se nadvijaju nad zastrašujućim zdanjem novouređenog hotela… Roman je do samog kraja vrlo napet i tjera vas na daljnje čitanje. Nije jeziv u onom kingovskom smislu, ali puno se toga događa i očajnički želimo saznati što je bilo dalje.

I onda sve kreće nizbrdo, počevši od Elin. Ona je nagrađivana detektivka, visoko cijenjena na svom poslu. Međutim, suočena sa zločinima u hotelu, nema pojma što napraviti. Prestrašena je, što mogu razumjeti, no u dodiru s istragom za koju biva zadužena toliko je zbunjena, kao da to nikad u životu nije radila.

Zatim, kao što su mi rekli pratitelji – kraj nema veze s vezom. Toliki je potencijal bio u ideji nekadašnjeg sanatorija, u opisima liječenja otprije sto godina, u ugođaju mračnog užasa koji lebdi nad hotelom, u svemu onom jezivom što samo naslućujemo. A onda, rasplet toliko banalan da ga možete pronaći u svakom trećem osrednjem krimiću. Čim sam otkrila tko je ubojica, točno sam znala što, kako i zašto i iskreno, to me poprilično naljutilo. Naravno, neću vam spojlati i otkriti ubojicu, ali da to kojim slučajem smijem napraviti, puno bih toga imala reći. Imam osjećaj da smo čitavo vrijeme navođeni na jedan trag, u smjeru koji je super, napet i zanimljiv. Pred kraj – promjena smjera u već stoput viđenom, meni kao ženi čak i malo uvredljivom pravcu.

Uglavnom, ako uzmete Sanatorij nećete pogriješiti, ali smanjite očekivanja.

Nije to ništa što već niste čitali.   

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Pearse predstavila se čitateljskoj publici 2020. godine debitantskim romanom Sanatorij, koji je odmah postao hit te je preveden na preko 30 jezika.

Njezin drugi roman, Utočište, objavljen je 2022. godine.

Budući da zadnje poglavlje Sanatorija završava svojevrsnim cliffhangerom, pročitat ću i Utočište, ali nemam  apsolutno nikakva očekivanja tako da, možda me pozitivno iznenadi.

Gdje kupiti roman Sanatorij:

Egmont Puls, webshop Znanje

Ilaria Tuti: Cvijeće iznad pakla

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Cvijeće iznad pakla: ©Znanje

Prevela: Hana Klak Ustolin

Legenda je obilježila to mjesto. … Govorilo se kako u kasnu jesen, prije nego što kiše zamijeni snijeg, alpsko jezero ispušta zlokobne uzdahe.
Kao para izlazili su iz vode i uspinjali se uzbrdicom poput jutarnje magle dok se nebo odražavalo u vododerini. Bio je to raj koji se zrcalio u paklu.
(str. 1.)

Ilaria Tuti: Cvijeće iznad pakla

Cvijeće iznad pakla

U izoliranom mjestašcu na sjeveru Italije, okruženom legendama i strašnim pričama, pronađeno je tijelo muškarca, iskopanih očiju.

Tijelo je ležalo na travi, prekriveno injem. Bjelina kože bila je u suprotnosti s crnilom kose i stidnih dlaka. U pozadini, tmurno zelenilo planinske prirode. … Tijekom noći pala je pokoja pahulja, a jedna mu je zapela među trepavice. (str. 9.)

Na poprište stiže iskusna detektivka Teresa Battaglija, a s njom i novak Massimo Marini, kojem je to prvi dan na novom radnom mjestu. Suvišno je i reći da se postarija detektivka oštrog jezika s novim kolegom nikako ne slaže, mada se on trudi svim silama.

„Kako mogu biti sigurna u ono što govorim?“ rekla je približivši mu se. „Iskustvo mi to kaže. Ali kaže mi i statistika. Kažu mi to stotine profila onih koji su, poput njega, ubili na određeni način. … Nije to čarolija. Nije to samo pretpostavka. Ja proučavam. I ti bi to trebao činiti.“ (str. 44.)

Unatoč mještanima koji ne surađuju i mjesnoj policiji koja ne vjeruje u „moderne metode“ rada, Teresa upozorava da je ovo ubojstvo tek prvo i da će ubojica opet napasti.

Prije nego se to dogodi, detektivka mora rasplesti mrežu mitova, legendi i istine koja čvrsto steže selo. Rješenje ubojstava leži u prošlosti, u mističnom krajoliku malog Travenìja.

Bio je netaknute ljepote, ostavljao je bez daha. Snježni vrhovi vladali su tisućljetnom šumom, uzdizali se poput mutnih oštrica iz gustog šumskog tepiha. Podsjećali su na divove iz mitologije, prisiljavali su te da držiš pogled uzdignutim dok je tvoju nutrinu ispunjavao osjećaj vrtoglavice. (str. 14.)

U duhovima koje vide samo djeca. U šapatu šume i davnoj zagonetki stare škole.

Ali detektivka ima i svoje bitke koje mora dobiti, prije nego postane prekasno.

Vijenac spleten od legendi i strave

Cvijeće iznad pakla triler je koji me obuzeo od prve stranice! Nakon uvoda u radnju i priče o staroj, zagonetnoj školi koja se poput zastrašujuće vizije uzdiže nad austrijskim seocetom, nisam mogla prestati čitati! I svako je poglavlje bilo sve bolje!

Već znate da obožavam legendama ovijene izolirane seoske zajednice – a ovdje baš to imamo u punom sjaju! Ilaria Tuti zaista je vješto splela zločine iz prošlosti i one iz sadašnjosti u vijenac jeze koji će se svidjeti svakom ljubitelju trilera.

Ilaria Tuti: Cvijeće iznad pakla

„Netko će mi prije ili kasnije morati objasniti što je čudovište“, rekla je. „Zovemo ih tako, ali u međuvremenu i dalje gledamo … jer znamo da su baš kao i mi – ljudi. I to je ono što nas obuzima, što u njima prepoznajemo dio sebe.“ (str. 101.)

Budući da nema toga što mi se nije svidjelo i već osjećam da sam se navukla na ovaj serijal, Cvijeće iznad pakla svakako ću uvrstiti, uz roman Vrisak i tišina autorice Cory Anderson, na listu najboljih pročitanih knjiga u 2023. godini!

Cvijeće iznad pakla – bezbroj pluseva, ni jedan jedini minus

Hvalospjevi ovom romanu kreću za tri… dva… jedan…

Šalu na stranu, zadnjih nekoliko godina toliko čitam i imam osjećaj da već dugo nema ništa novo. Većina je trilera napisana na isti način, predvidivo i neoriginalno. Ponekad prije sredine pogodim krivca.

Ovdje to nije slučaj. Istina, shvatila sam tko je kriv malo prije detektivke Battaglia, ali vjerujem da je to baš tako i napisano. Ako pozorno pratimo niti koje se pred nama raspliću, naposljetku ćemo uhvatiti ubojicu. I mi čitatelji, i sama detektivka.

Osim toga, rijetki su romani koji, u zadnje vrijeme, u meni bude osjećaj da MORAM čitati. Bez obzira na posao, na jutro, na dnevne obveze. Posljednji mi se put to dogodilo dok sam čitala roman Kad zvijezde potamne autorice Paule McLain. Nije me napuštao osjećaj hitnje, osjećaj trnaca po tijelu koji se javlja isključivo kad se čita nešto prenapeto, predobro, nezaboravno!

Čitajući Cvijeće iznad pakla, opet sam se tako osjećala! Dok sam pratila postariju i podeblju detektivku s brojnim zdravstvenim problemima u potrazi za istinom, istinski sam uživala! Teresa Battaglia drugačija je od ostalih detektivki. Ona je prava, od krvi i mesa, s brojnim manama i skrivenim vrlinama. Obilježena ružnom, bolnom prošlošću i tajnom koja ju pritišće, gura nekako iz dana u dan bivajući briljantna u svom poslu, oštra prema novacima, pravedna prema kolegama. Nesvjesna toga koliko je cijenjena. Usamljena, tužna, mudra, voljena.

Pogledala se u oči kako bi se osjetila manje usamljenom… Bila je izgubljeno biće koje je nježno voljelo samo sebe – to su joj darovali dob i nesretni slučajevi – ali koje se nije moglo spasiti. Ne ovaj put, jer nije ovisilo o njoj. (str. 113.)

Ako tražite triler zbog kojeg ćete zaboraviti na sve osim čitanja – Cvijeće iznad pakla ono je što tražite!

Ilaria Tuti: Cvijeće iznad pakla

Ostali naslovi ove autorice:

Ilaria Tuti živi u talijanskoj pokrajini Udine, a Cvijeće iznad pakla prvi je njezin roman o detektivki Teresi Battagliji. Prema njemu snimljena je i serija:

https://www.youtube.com/watch?v=25_I0YLx_94

Sljedeći iz romani iz serijala, a koji još nisu prevedeni kod su Nimfa dormiente te Fiore di roccia.

Ako su samo upola dobri kao prvi dio, izuzetno se radujem prijevodima!

Gdje kupiti roman Cvijeće iznad pakla:

Znanje

Ako inače volite mistične legende upletene u život suvremenih gradića, svakako bacite oko na trilogiju Šutnja bijeloga grada Eve Garcia Saenz de Urturi.

Osim toga, Cvijeće iznad pakla svojom vibrom, a i određenim motivima, podsjeća na Grimizne rijeke autora J. C. Grangea pa virnite u recenziju i tog romana, ako ga dosad niste čitali.