Rhys Bowen: Iz vedra neba

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Iz vedra neba: ©Mozaik knjiga

Prevela Vesna Valenčić

Rhys Bowen Iz vedra neba

Iz vedra neba

Iz vedra neba romantična je drama koja se događa u Londonu i okolici 1940. godine, u trenutku kada neprijateljske bombe razaraju grad. Autorica je provela opsežna istraživanja, uključujući posjete bazama bombardera iz Drugog svjetskog rata kako bi čitateljima što vjernije dočarala stvarne opasnosti. Zvukovi sirena za zračnu opasnost, život u skloništima, policijski sat i stroge mjere racionalizacije hrane bile su svakodnevica građanima Londona u tom vremenu.

Josie

Josie je zaposlenica male čajane u centru Londona. Nakon što joj supruga Stana regrutiraju u vojnu službu, Josie ostaje sama u gradu pod zračnom uzbunom. Nakon što joj dom razrušen, a ona sama ranjena, Crveni križ i volonteri evakuiraju je na englesko selo kako bi se oporavila.

Selo

Josie dolazi  u kuću hladne aristokratkinje, gospođice Harcourt, koja je nevoljko prima. Radišna i vrijedna Josie malo po malo dobiva sve bolji položaj u kući gospođice Harcourt na nezadovoljstvo domaćice Kathleen. Josie nagovori vlasnicu na otvaranje male čajane u koju bi dolazili seljani i vojnici iz obližnje baze. Tako upoznaje i kanadskog pilota Mikea Johnsona, koji u Josie budi mir kakav nikada prije nije poznavala. Ali vojnici su suočeni s mnogo gubitaka, javlja se sumnja na izdaju, svatko je sumnjiv…

Mislite da netko dojavljuje Nijemcima za naše bombardere?
Izgleda tako. Da. str. 276.

Dojam o djelu

Knjiga se temelji na stvarnim povijesnim okolnostima koje je autorica fino umotala u romantičnu dramu.  Premda se čini da su rat i romantika oprečne teme, u ovom se romanu jako dobro sljubljuju. Autorica je poentirala ono što mali ljudi čine u svakom ratu: nastoje preživjeti. Tako je i s Josie. Ona se ne predaje. Dolaskom u provinciju dobiva novu nadu u bolji život. Radi svakodnevne poslove u kući gospođice Harcourt, ima planove za čajanu kako bi pomogla vojnicima, ali i samoj sebi za nastavak normalnog življenja.

Uz to, cijelo vrijeme osjeća krivnju jer živi relativno normalno dok je suprug na ratištu. Moralne dileme su još naglašenije kada upozna zgodnog pilota.

Knjiga ne opisuje vojne operacije i ratna stradanja eksplicitno, već je povijesna pozadina u službi same priče. Napetost se ipak postiže dijelovima u kojima Josie napušta London, sama i bez ikoga dok se grad bombardira, te sumnjom da netko odaje obavještajne podatke Nijemcima.

Rhys Bowen Iz vedra neba

Činjenica je da su mali ljudi, vojnici, kao i žene koje su bile u pozadini, opskrbljujući vosku hranom i lijekovima, iznijeli na leđima teret rata. Većina tih ljudi bila je anonimna i nitko se nije izdvajao pa tako ni glavna junakinja Josie. Ona je samo obična žena koje je odlučila preživjeti najbolje kako zna. A uz to, dijelila je optimizam i nadu svima oko sebe.

Zaključila bih da, iako je Iz vedra neba ratna drama, naglasak je na vjeri u bolje sutra, hrabrosti da se krene dalje unatoč teškoćama i romansi koja traži put u vihoru rata.

Znam da vam se dogodilo nešto najgore na svijetu, ali morate se nastaviti boriti. Moramo pokazati da smo mi Britanci i da nas neće slomiti. str. 41.

O autorici

Rhys Bowen britanska je autorica i dobitnica brojnih književnih nagrada, a proslavila se uspješnim povijesnim romanima i serijalima misterija. Njezine knjige prodale su se u gotovo 10 milijuna primjeraka i izašle na više od 30 jezika. Osvojila je dvadesetak književnih nagrada, među njima prestižne Agatha, Anthony i Macavity, a njezini naslovi redovito se nalaze na listama bestselera New York Timesa.

Najpoznatija je po povijesnim uspješnicama poput  Dječak iz Toskane, Skica iz Venecije , Pariški zadatak i Nijeme ruže.

Gdje kupiti knjigu Iz vedra neba

Mozaik knjiga

Sebastian Fitzek: Izraz lica

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2026.

Naslovnica knjige Izraz lica: © Mozaik

Prevela Alica Bjeli

Sebastian Fitzek Izraz lica

Mogu li nesvjesni, vrlo suptilni trzaji na licu koji se događaju u milisekundi pokazati iskusnom ispitivaču više nego verbalni izričaj? Američki psiholozi, koji su sredinom 1960-ih godina proveli ovaj zanimljiv eksperiment, utvrdili su da takvi naoko nevidljivi treptaji ili mikrodepresije otkrivaju prave osjećaje ljudi.

Upravo je ovo bila polazišna točka Sebastianu Fitzeku za knjigu Izraz lica.

Radim kao stručnjakinja za čitanje izraza lica. Moj posao je, između ostalog, analizirati sitne i u pravilu nenamjerne izraze ljudskog lica, da bih otkrila skrivene emocije. str. 44.

Hannah

Hannah Herbst najiskusnija je njemačka stručnjakinja za izraze lica, specijalizirana za tajne signale ljudskog tijela. Kao savjetnica policije sudjelovala je u brojnim istragama i pomogla razotkriti nasilne zločince. Upoznajemo je ranjenu i otetu iz zatvorske klinike, a to je učinio serijski ubojica Kirurg. Hannah se ne sjeća ničega jer je izgubila pamćenje poslije anestezije zbog intolerancije na neke lijekove.

Patim od rijetke intolerancije na lijekove. To nije prvi put da nakon anestezije gubim pamćenje. str. 157.

Sumnja

Kirurg suočava Hannah s užasnom vijesti. Njezina je obitelj ubijena, a ubojica je sama Hannah. Uostalom, ona je to sama i priznala što pokazuje video snimka. Hannah je užasnuta, ali dok gleda snimku i sluša svoje priznanje, uočava trzaj na vlastitom licu koji je uvjerava da ona nije ubojica. Od cijele Hannine obitelji, preživio je samo njezin mali sin Paul. Koji je nestao.

Ja sam si priznajem dala znak. Da privučem ubojicu. Kojem sam se previše približila. str. 285.

Nešto što ne želim otvoreno priznati, ne javnosti. Možda čak niti samoj sebi.
str. 319.

Dojam o djelu Izraz lica

Izraz lica onaj je tip romana kojim ste istovremeno iznervirani i oduševljeni. Svakako, autor se potrudio istražiti sve moguće sadržaje vezane za mikrodepresiju, a isto tako i intoleranciju na lijekove zbog koje nakon anestezije dolazi do kratkotrajne amnezije, dok ono što se dogodilo puno prije ostaje pohranjeno u sjećanju.

Ideja da se u triler uključe neobične manifestacije koje nam šalje libički sustav (za razliku od motoričkog za koji je zadužen um) zapravo je sjajna. Ali do vremena kada čitatelj pohvata sve konce, potrebno je probiti se kroz šumu nejasnoća. I koliko god pažljivo čitali, Fitzeka ne možete uhvatiti nespremnog. Ono što slutite, da se u pozadini svega krije nešto uistinu mračno, to dobivate tek na kraju i tada vam postaje sve jasno.

U romanu ima relativno malo likova i svi su važni. Zašto se specijalistica za čitanje izraza lica nalazila u zatvorskoj klinici i kako je dospjela u ruke serijskom ubojici zvanom Kirurg, tko je Fischerman i zašto ga Hannah nastoji namamiti? Kakva je uloga njezine prijateljice? Sve su to pitanja na koja nemamo odgovore veći dio knjige.

Ne znamo, na primjer, ni što se točno dogodilo Hanninoj obitelji. Hannah je optužena da ih je usmrtila, ali mi ne znamo je li to istina jer ne zna ni sama Hanna. Ne sjeća se, ali ono što ona jako dobro zna jest pročitati sitne trzaje sa svačijeg lica, pa čak i sa svoga kada se vidi na snimci.

Izraz lica roman je koji namjerno ostavlja „zbrkan“ dojam na čitatelja, baš kao i sama glavna junakinja. Šokantni obrati i likovi koji su čas pozitivci, čas negativci jako zbunjuju. Ali kad se konačno kroz sve to probijete, kraj je spektakularan.

Ideja o tome kako se tijelo ne može prevariti bez obzira na snagu volje, glavna je misao vodilja i poanta knjige.

Kao i uvijek, za one koji vole Fitzeka knjiga će biti odlična, dok za one druge koji vole jednostavnije zaplete roman Izraz lica bit će možda prenaporan. Stavljam podsjetnik na romane:

 Nećeš stići kući

 Zatvorenik.

Sebastian Fitzek Izraz lica

O autoru

Sebastian Fitzek najuspješniji je njemački pisac psiholoških trilera. Od prvijenca Terapija, svi njegovi romani zauzimaju visoka mjesta na listama uspješnica. Knjige su mu prevedene na 24 jezika i služe kao predlošci za međunarodne filmske i kazališne adaptacije. Živi u Berlinu s obitelji.  

Gdje kupiti knjigu Izraz lica

Mozaik knjiga

Holly Brickley: Duboki rezovi

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica romana Duboki rezovi: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

Holly Brickley: Duboki rezovi

Duboki rezovi

Jesen je 2000. godine. Studentica Percy Marks izišla je do bara s prijateljima koji su uskoro otišli, ostavljajući je da uživa u glazbi. Na džuboksu tada zasvira „Sara Smile“, a Percy susreće svoju sudbinu u liku privlačnog glazbenika Joea Morrowa.

 „Ne družim se s muzičarima“.
„A zašto?“ upitao je i nasmijao se hodajući unatraške prema vratima.
Jer me čine nepodnošljivo zavidnom. „Jer me uvijek razočaraju“, rekla sam, što je također bila istina.
  (str. 14.)

Percy jako voli glazbu i u neku je ruku za nju nadarena. Joe je jedan veliki talent i dok raspravljaju o pjesmama, glazbi i dubokim rezovima, Percy zna da će jednoga dana biti velik, da je zvijezda koja samo što nije rođena.

Trgnuo se dok je to pjevao, glas mu je zadrhtao, a ja sam bila prilično sigurna da gledam zvijezdu – da će ono što osjećam osjetiti svatko tko ima oči i uši… (str. 22.)

Među njima rađa se prijateljstvo obojeno strašću, strahom, predanošću i kreativnošću. Netko će nekome pomoći, netko će pobjeći. Dok dišu za glazbu, note i jedno za drugo, počet će i međusobno uništavanje.

…na koliko je različitih načina uopće moguće da dvoje ljudi jedno drugome lome srca? (str. 239.)

Što su duboki rezovi?

Roman objašnjava, duboki rezovi manje su poznate pjesme nekog izvođača, a hrvatski pandan izrazu bili bi, možda, skriveni dragulji.

Dakle, vrlo nesretno odabran naslov… Možda bih, da pripadam svijetu glazbe, odmah znala na što se misli. Ovako, mislila sam da je riječ o samoozljeđivanju i roman me nije privlačio. Mislila sam da će biti jedan od onih naslova koji se mjesecima i godinama povlače po policama. Ne znam ni sama zašto sam počela čitati. I toliko mi je drago što jesam!

Roman Duboki rezovi nije ništa od onoga što sugerira naslov ili (kričavo crvena) naslovnica! Posveta je to početku stoljeća, posveta glazbi o kojoj ja nemam pojma, ali sam je zamišljala. Ne mogu vam opisati koliko me roman usisao u sebe, iako – naglasit ću još jednom – ne znam ni jednu jedinu pjesmu koja se u romanu spominje…

Mislim da su mi pjesme otvorile prozor u čaroban svijet… Ondje kao da me čekalo nešto veće. Osjećala sam da jedini način da se tamo stigne vodi preko pjesama. Kao da bi mi pjesme, ako ih dovoljno pažljivo slušam, mogle pokazati pravi put. (str. 41.)

Vratit ću se opet na naslov. Iako se prvenstveno misli na pjesmu, duboki rezovi mogli bi biti i ono što su Percy i Joe urezali jedno na drugo. Međusobno su se povrijedili, slomili su si srca, ali su, tijekom godina, ostali upisani jedno na drugom.

Holly Brickley: Duboki rezovi

Nostalgični vibe

Priča mi je bila prelijepa, iako su i Percy i Joe vrlo odbojni i ne bih se s njima družila u stvarnom životu. Ona mi je previše „needy“, a on je smrad svoje vrste. Stvari koje su se među njima dogodile pomalo su mi neoprostive, ali zanimljiv je način na koji autorica ispisuje njihovu ljubavno-glazbenu priču. Čitavo se vrijeme fokusirajući na glazbu i ono što im ona donosi, nekako se manje osvrće na to kako utječu jedno na drugo. Zbog takve perspektive, neki malo zaboravljiviji, popustljiviji čitatelj usudio bi se reći da je ovo čak i lijepa ljubavna priča. Sreća, nisam jedna od takvih pa ću reći da je ovo lijepa toksična priča.

Gledaj, šapnula mi je pjesma tog dana u dnevnom boravku. Život može biti tako velik. (str. 27.)

Ono što mi se najviše svidjelo jest stil pisanja. Obožavam tu melankoliju koja se prelijeva sa stranica, cijeli taj neki nostalgični vibe koji me vuče dalje u prošlost, bar 30 godina prije te 2000. u kojoj se radnja odvija. Čitajući, vidjela sam gramofon i ploče. Vidjela sam neonska svjetla i dim, sve nekako u smeđim tonovima. Holly Brickley piše poput autora koje volim, koji su poznati po toj nekoj lelujavoj snovitosti, ako znate na što mislim. Na onaj osjećaj čežnje toliko jak da ga i mi čitatelji osjetimo. Na ono kad su likovi pomalo oštećeni pa ne možemo procijeniti koji im je sljedeći korak, ali znamo da to nije tako.

Uglavnom, autori na koje se pokušavam referirati jesu David Nicholls u romanima Slatki rastanak i Jedan dan, Nick Hornby sa svojim Hi-Fijem te Jessica Anya Blau i meni jedan od najdražih romana Nezaboravno ljeto Mary Jane.

Duboki rezovi – za kraj

Do pisanja ovog osvrta, na društvenim sam mrežama vidjela malo i ništa osvrta za ovaj roman što mi se čini baš nepravedno jer uopće, ali uopće nije loš. Nije mi čista petica, ali uživala sam u priči, u glazbi, u nesavršenim likovima i u svemu onome što čini odrastanje, život i ljubav. Nije to ljubav kakvu bih poželjela za sebe, ali ljubav jest. Prožeta strašću, ljubomorom, pisanjem, pjesmom, kreativom…

Nadam se da će vam se svidjeti koliko i meni i odvesti vas u neki drugi svijet. Svijet u kojem se živi za glazbu i zbog nje.

Holly Brickley: Duboki rezovi - AI generated
AI generated

Ostali naslovi ove autorice

Duboki rezovi roman su prvijenac autorice Holly Brickley.

Gdje kupiti roman Duboki rezovi

Stilus knjiga

S. A. Cosby: Razorne suze

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Razorne suze: ©Mozaik knjiga

Preveo Marin Popović

Tako je to s nasiljem. Kada ga tražiš, neizbježno ga i pronađeš. (str. 118.)

S. A. Cosby: Razorne suze

Razorne suze

Ike Randolph i Buddy Lee Jenkins na prvi pogled nemaju puno toga zajedničkog. Ali – kad se zagrebe ispod površine – i više su nego slični. Obojica gadne naravi, obojica bivši zatvorenici i obojica, prema vlastitom priznanju, usrani očevi.

U nekom je zabačenom kutku uma oduvijek vjerovao da će pronaći zajednički jezik sa sinom. Jednostavno je pretpostavio da će vrijeme otopiti ledenjak između njih i da će obojica doživjeti neku vrstu prosvjetljenja. … No vrijeme je bilo poput rijeke satkane od žive. Klizilo mu je kroz prste… (str. 26.)

Ike duboko zakopava svoju nasilnu prošlost trseći se biti uzoran, imućan građanin. Buddy Lee prihvatio je bivšeg zatvorenika u sebi i svakog se dana opija do besvijesti.

Kada im sinovi bivaju smaknuti, iz razloga koje još ne možemo ni zamisliti, shrvani žalošću i beskrajnim kajanjem, njih se dvojica udružuju u jednom cilju – brutalnoj osveti onima koji su im ubili sinove jedinca.

Jednom kad započnemo, spreman sam učiniti sve što je potrebno kako bismo pronašli tu gamad. Ako moram nekome nanijeti bol, onda ću to i učiniti. … Spreman sam krvariti ako treba. (str. 53.)

I spremni su na sve. Želja za krvožednom osvetom isprva je lagano prekrivena potragom za pravdom, ali taj veo spada kad za njima počne ostajati krvavi trag leševa.

Povratka više nije bilo. Jedini je izlaz vodio dugim putem koji je bio mračan koliko i prva noć u paklu, putem popločanim isključivo lošim namjerama. Mogli su se pretvarati da je ono što traže pravda, no u suštini to nije bila pravda. Htjeli su neutaživu, neumoljivu odmazdu. (str. 132.)

Dvojica različitih očeva, ujedinjeni istom ljubavlju prema sinovima koje su odbacili, neće prezati ni pred čim kako bi pronašli onoga koji je izdao naredbu za ubojstvo.

A kad ga pronađu… Neka mu Bog pomogne…

S. A. Cosby: Razorne suze

Topla ljudska priča – ne

Roman Razorne suze nije me privlačio niti sadržajem niti naslovnicom. A onda sam na Instagramu ovlaš prošla preko osvrta u kojem ga je cura baš jako pohvalila nabrajajući teme koje se u njemu javljaju, i za koje mi se učinilo da bi mogle tvoriti odličnu priču. I tako, potpuno van plana čitanja, uzela sam Razorne suze. Nisam požalila ni trenutka!

Baš kako sam napisala u podnaslovu, Razorne suze nisu topla ljudska priča. Očevi jesu slomljeni, tuga i kajanje jesu golemi, ali nećete pustiti suzu. Ovaj roman čini da stišćete zube u nevjerici i ljutnji. I možda malo gađenju, ako vas plaši krvava staza koji Ike i Buddy Lee ostavljaju za sobom.

Ljudi vole prikazivati osvetu kao pravednu stvar, no zapravo je posrijedi samo mržnja upakirana u ljepšu ambalažu… (str. 330.)

Roman je agresivan, gotovo bih ga nazvala „muškim romanom“ da nije svih tih emocija koje se pojave čim zagrebete noktom po udarcima i ubojstvima. I nemojte me krivo shvatiti – nisam mislila ovo „muški roman“ kao nešto loše. Recimo da u tu kategoriju svrstavam Lee Childa i njegova junaka Jacka Reachera, kao i Sivog čovjeka Marka Greaneya. Eto, nadam se da razumijete što sam htjela reći. Puno je lova, nasilja i akcije, ali likovi imaju sjajnu motivaciju i s njima ćete se lako povezati. Njihovi će vam postupci, iako ponekad nepotrebno užasni, biti razumljivi. Pola nas reagiralo bi isto u situaciji u kojoj su se našli Ike i Buddy.

Nježno i strašno u isti tren

Razorne suze bave se veoma, veoma teškim temama. Tu je, za početak, rasizam. Savršeno je objašnjen u situaciji  u kojoj Buddy Lee, pripadnik onoga što se u Americi zove „bijelo smeće“, priznaje da se ne bi mijenjao s Ikeom, koji je imućan i u sretnom braku, ali – crnac.

Razgovor s policijom sve je samo ne ugodan, a kada si crnac u dobrim starim Sjedinjenim Američkim Državama, tada taj osjećaj poprima sasvim novu dimenziju. Svaki doticaj s predstavnicima zakona neminovno nosi osjećaj da stojiš na rubu nekog imaginarnog ponora. (str. 9./10.)

Zatim, homofobija. Ona boji ovaj roman ne veselim bojama duge, nego crnom bojom mržnje i crvenom bojom krvi. Ona je pokretač svega lošega što će se dogoditi. Teška je to i zahtjevna tema koju ovaj pisac opisuje s toliko osjećaja i potpuno drugačije od onoga što sam očekivala. Naime, on nam homofobiju ne prikazuje iz perspektive žrtve, već s gledišta onog drugog.

Ike i Buddy Lee, povezani istim svjetonazorom i istom nesrećom, postaju nešto poput najboljih prijatelja. Njihov lov na pravdu (ili osvetu) ostavlja za sobom ne samo tijela, već i zrnca humora, empatije i sazrijevanja. Sumornog shvaćanja da se prošlost ne može promijeniti i optimistične nade da budućnost može.

Od mene imate preporuke.

Možda nije najbolji roman koji sam dosad pročitala, možda mu nedostaje onaj neki začin da bude baš za pet, ali nećete požaliti što ste ga pročitali.

Takav sam. Ne mogu se promijeniti. Zapravo i ne želim. Ali, za promjenu, ovog ću puta vraga u sebi usmjeriti u nešto dobro. (str. 116.)

S. A. Cosby: Razorne suze

Ostali naslovi ovog autora:

S. A. Cosby višestruko je nagrađivani autor s jugoistoka savezne države Virginije. Autor je nekoliko romana, a kod nas je preveden onaj naslova Svi grešnici krvare, koji me čeka na polici godinu dana.

Gdje kupiti roman Razorne suze:

Mozaik knjiga

Ruta Sepetys: Moram te izdati

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Moram te izdati: ©Znanje

Preveo Drago Štajduhar

Ruta Sepetys Moram te izdati

Moram te izdati nastala je na osnovu dokumentarne građe, memoara i svjedočanstava o brutalnoj diktaturi Nicolaea Ceaușescua u Rumunjskoj, koja je kulminirala 1989. godine. To je vrijeme kada se komunistički režimi diljem Europe raspadaju voljom naroda.

Autorica je proučila opsežnu građu, razgovarala s brojnim ljudima, svjedocima represivnog aparata, koji su živjeli u tom razdoblju. Moram te izdati povijesna je fikcija čiji je zadatak podijeliti priču jer, kako kaže autorica, „Kada povijest ostaje skrivena u sjeni, oni koji su je iskusili često se osjećaju neshvaćeno – ili još gore – osjećaju se zaboravljenima od strane svijeta“.

Cristian

Godina je 1989. Sedamnaestogodišnji Cristian Florescu ne zna kako žive njegovi vršnjaci u drugim zemljama. Zna samo da mu je uskraćeno mnogo toga. Njegovi roditelji stoje u beskrajnim redovima kako bi dočekali bocu mlijeka, ulja ili druge potrebne namirnice. Jesti voće ili samo prizvati u sjećanje miris banane za Christiana je nedosanjani san. Stan u kojem žive njegovi roditelji, sestra, djed i on, toliko je mali da Cristian spava stisnut u plakaru.

Cristian ima mnoge snove. Želi živjeti normalo, imati djevojku, voljeti i pisati, jer mu je najveća želja postati pisac. Ali Rumunjima pod nasilnim režimom nije dopušteno sanjati. Za sve se pobrinuo veliki vođa, posijavši nepovjerenje i strah među narodom, istovremeno sam živeći u raskoši, obilju i bogatstvu.

Napokon, Partija je imala pravo sve znati. Partija je sve posjedovala. I Partija je bdjela – nad svime. str. 25.

Doušnik

Zloglasna tajna policija Securitate Cristiana ucjenom prisiljava da postane doušnik. Pred jednog tinejdžera postavljeni su nemogući izbori – izdati svoje prijatelje, poznanike i srednjoškolske kolege kako bi dobio lijekove i potrepštine za vlastitu obitelji ili riskirati život i živote svojih najmilijih. Nijedan izbor nije crno-bijeli. Cristian zna da, ukoliko odbije surađivati, stavlja svoju obitelj pod pasku i pojačani nadzor vlasti. Što će učiniti? Kome se povjeriti? Ne smije ni razgovarati glasno.  U svim se obiteljima govori šapatom jer i zidovi imaju uši. Doušničko prokazivanje neistomišljenika te izdaje onih kojima je najviše vjerovao tolike su da Cristian nije siguran može li se nositi s posljedicama tih činova.

“Ti si Cristian Florescu”, rekao je. ”I znam što si učinio.” str. 6.

Ruta Sepetys Moram te izdati

Dojam o romanu Moram te izdati

Volim knjige kojima nije cilj samo da nas zainteresiraju, zabave ili emotivno taknu, već iz  kojih možemo nešto naučiti. Imala sam neka saznanja o diktaturi Nicolaea Ceaușescua u Rumunjskoj i njegovoj zloglasnoj tajnoj policiji Securitate,  ali ona su bila na razini novinskih članaka koji donose informacije, a ne dijele emocije.

A Ruta Sepetys postigla je upravo to. Podijelila je s nama emocije i osjećaje prosječnih stanovnika Rumunjske u Ceaușescovo vrijeme – emocije nepovjerenja i straha nastale u vremenu između tišine i šapata, vremenu  beznađa.

Autorica i sama potječe iz obitelji prognanika. Njezin je otac bio žrtva komunizma. S četiri godine pobjegao je iz Litve i proveo devet godina u izbjegličkim kampovima prije nego što mu je dopušten ulazak u Sjedinjene Države.

Stoga je Ruta Sepetys bila dodatno emocionalno involvirana u raskrinkavanje mračne epizode u životu rumunjskog naroda.

Roman je, naravno, povijesna fikcija, ali svijest o tome što se u stvari događalo u Rumunjskoj njenim će romanom doprijeti do puno većeg broja ljudi danas, kada živimo u svijetu u kojem su mnoge priče naših susjeda ili članova zajednice ostale neispričane, a mnoge tragedije zaboravljene.

Cristian Florescu izuzetan je mladi čovjek. Iako i sam još u osjetljivim mladenačkim godinama, shvaća da njegov život nije život vrijedan ljudskog dostojanstva i da njegovi vršnjaci u drugim zemljama žive potpuno drugačije. Cristian riskira sve kako bi razotkrio istinu iza režima i postao glas koji će izložiti svijetu što se događa u njegovoj zemlji.

Radnja romana malo je sporija, ali to je zanemarivo jer knjiga ima snažnu poruku: Samo jedan pojedinac može biti ona iskra koja će donijeti svjetlo promjene, ako je to vatra iz čiste ljubavi prema čovjeku, a ne prema moći.

Obraćanje drugima s “druže” govorilo je da smo svi jednaki, bez društvenih klasa koje bi nas razdvajale. str. 3.

Ruta Sepetys Moram te izdati

O autorici

Ruta Sepetys nagrađivana je autorica povijesnih romana, rođena i odgojena u Michiganu u obitelji umjetnika. Kao kći izbjeglice, posebno je privlače nepoznate priče o snazi stečenoj u teškim životnim bitkama. Njezini romani objavljeni su u više od pedeset država svijeta i osvojili su više od četrdeset književnih nagrada. Na hrvatski jezik, u izdanju nakladničke kuće Znanje, prevedeni su romani – Pomrčina srca, Soba puna snova, Sol u moru, Vrela tišine i, najnoviji, Moram te izdati.

Gdje kupiti:

Znanje

Na našem ste blogu mogli pročitati osvrte na mnoštvo romana građenih na stvarnim povijesnim događajima. Ovdje navodim samo neke:

Gerlinde Ortner: Bajke koje pomažu djeci

                              Priče o strahu, nesigurnosti te sve što biste trebali znati kada ih čitate djeci

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Bajke koje pomažu djeci: ©Mozaik knjiga

Prevela Branka Grubić

Gerlinde Ortner: Bajke koje pomažu djeci

Bajke koje pomažu djeci

Knjiga Bajke koje pomažu djeci podijeljena je na dva dijela. Tu su bajke za djecu od 3 do 7 godina i one za malo starije mališane, od 6 do 10 godina.

Gerlinde Ortner, dječja psihologinja, priča nam bajke pomoću kojih dijete može prevladati neke svoje strahove te koje mu pomažu ispraviti nepoželjna ponašanja.

Ono što je zanimljivo, i po mom mišljenju najkorisnije, jest dio za roditelje, u kojem se najprije protumače razlozi djetetova nepoželjnog ponašanja. Zatim se objašnjava smisao svake bajke te njezin (mogući) utjecaj na dijete. Predložene su aktivnosti koje roditelj može raditi s djetetom. Dani su i brojni primjeri koji roditeljima mogu pomoći u rješavanju situacije u kojoj su se našli.

Vi uglavnom znate što djetetu dopuštate, a što mu morate zabraniti, imate određene predodžbe i ciljeve koje želite ostvariti odgojem djeteta. Dobro poznajete dobre i loše strane vašeg djeteta. … Ipak, ne mogu se uvijek izbjeći sukobi i teškoće u ponašanju i međusobnim odnosima. (str. 279.)

Pričajući bajke (u koje su nesretno umetnuta naša domaća imena), autorica pokušava pomoći djeci koja imaju strašne snove te onoj koja se boje pasa i zubara.

U knjizi se nalaze i bajke koje pomažu djeci u slučajevima mokrenja u krevet, suočavanja sa smrću i ruganjem te u slučajevima razvoda roditelja. Postoje i bajke koje na djeci prilagođen način objašnjavaju spolni odgoj, snošljivost prema strancima te novčane teškoće.

Minus…

Iako mi se u globalu knjiga svidjela i smatram da je korisna, pronašla sam joj (očigledno jer sam cjepidlaka) i nekoliko mana koje bih htjela podijeliti s vama.

Sigurno je točna tvrdnja da roditelji jednako vole svu djecu, ali nije točno da se roditelji jednako i odnose prema svoj djeci. Često najstarijem djetetu postavljaju najviše zahtjeve, očekujući da ono bude „najpametnije“… Roditelji olako opraštaju najmlađemu djetetu… (str. 148.)

Gerlinde Ortner: Bajke koje pomažu djeci

Za početak, nisam optimistična vezano uz to da ove bajke doista mogu riješiti neke probleme. Podijelila sam knjigu s prijateljicom koja ima dvoje djece. Ona će iskušati bajke koje bi mogle pomoći njezinoj djeci, a ja ću vam svakako javiti kako je to prošlo.

Bajke koje pomažu djeci obrađuju brojne dječje probleme, no neki su ipak prezahtjevni i traže razgovor sa stručnom osobom. Na primjer, dijete koje je nasilno neće se naučiti empatiji iz bajki. Da je tako, ne bi bilo nasilne djece. Djetetu koje muca možda bude malo lakše kad čuje priču u kojoj i glavni lik muca, ali bez logopeda, bajka je nemoćna.

Uz to, minusi su mi još bila i ta hrvatska imena ubačena u očigledno strani tekst te neke rečenice za koje je možda odgovoran i prijevod. Naime, nekoliko je puta istaknuto da je Gerlinde Ortner bila ravnateljica (pretpostavljam škole ili neke druge ustanove za djecu). Ali – kad navodi dijelove svojih razgovora s djecom, često se služi riječima koje jedna odgojno-obrazovna djelatnica nikada ne bi koristila. Na primjer, kao priča s nekim djetetom kojem se rugaju (ili tako nešto, zaboravila sam), a govori kako su „druga djeca glupa“. Onda, u jednoj se bajci opisuje draga starica HIMBENOG lica. Ili se autorica krivo izrazila, ili ja nisam shvatila poantu, ili je riječ potpuno promašena.

…i plus

Sve mi se ostalo svidjelo, a jako me se dojmio dio u kojem autorica naglašava ono što mi odrasli često zaboravljamo. Naše neriješene traume i problemi iz prošlosti reflektiraju se u tome kako odgajamo svoju djecu.

Znate li samo rješavati svoje sukobe?
Kao prvo, važno je da kod sebe spriječite blokadu osjećaja. Svaka svađa izaziva bezbroj osjećajnih asocijacija koje pokreću vlastita iskustva, dojmove iz djetinjstva, odnos prema sebi i drugima. Svaka riječ partnera, odnosno partnerice, doživljava se i vrednuje subjektivno.
(str. 317.)

Gerlinde Ortner: Bajke koje pomažu djeci

Bajke koje pomažu djeci – konkretan primjer

Ova je knjiga jedna jako dobra ideja i doista se nadam da pomaže roditeljima i djeci. Ipak, ona nikako nije i ni u kojem slučaju neće biti dovoljna. Lijepo je djeci putem pričica objašnjavati svijet, ali skeptična sam prema tome da jedna bajka može napraviti ne znam koliku razliku.

Vjerujem da su Bajke koje pomažu djeci izvrsno polazište za roditelje koji se žele približiti svojoj djeci i kvalitetno s njima provoditi vrijeme. Onima koji im žele na jednostavan način objasniti koja su ponašanja dobra, a koja treba izbjegavati.

Super je što se autorica stvarno trudi objasniti odraslima kako reagirati u kojoj situaciji te nekoliko puta ponavlja ono što valjda svi zaboravljamo. U dječjoj glavici, svaka je pozornost dobrodošla. Ako je ne dobiju pozitivnim ponašanjem, brzo će se okrenuti „negativnom“.

Mene je, recimo, najviše osvijestio ovaj dio:

Svaka vrsta obraćanja (dobronamjerni savjeti, opomene, kritika) koja uslijedi odmah nakon nekog određenog ponašanja ima pozitivan učinak. Ako se djetetu poklanja pozornost na temelju određenog načina ponašanja, onda će oni češće pribjegavati takvom ponašanju. (str. 19.)

U svom ću radu s djecom što češće pokušati osvijestiti da je i negativan osvrt na njihovo ponašanje i dalje poklanjanje pozornosti. I ako vide da dobivaju pozornost, makar na krivi način, ponavljat će ga jer su dobili što su htjeli.

Trudit ću se, baš prema savjetu Gerlinde Ortner, što češće hvaliti poželjna ponašanja, a koliko god mnogu ignorirati ona loša.

Stvarno se nadam da će se primijetiti razlika.

Tada, autorica je doista uspjela u svom naumu – pomogla je odraslima i pomogla je djeci.

Ostali naslovi ove autorice:

Gerlinde Ortner dječja je psihologinja. Radila je u psihološkim savjetovalištima gdje se bavila poremećajima ponašanja kod djece. Isto tako, radila je i s djecom koja su imala poremećaje govora te oštećenje sluha. Radila je čak i u popravnom domu, gdje je provodila program bihevioralne terapije protiv agresivnog ponašanja.

Autorica je brojnih knjiga, kao što su Bajke koje pomažu djeci i Nove bajke koje pomažu djeci (u ovom su Mozaikovom izdanju te dvije knjige spojene u jednu).

Gdje kupiti Bajke koje pomažu djeci:

Mozaik knjiga

Alena Mornštajnova: Studeni

Nakladnik: Hena com, 2023.

Naslovnica knjige Studeni: ©Hena com

Prevela Sanja Miličević Armada

Alena Mornštajnova Studeni

Studeni – moglo je biti ovako!

Studeni je roman koji se nalazi u sferi spekulativne fikcije, odnosno pretpostavke autorice kako bi izgledala budućnost njenog naroda da se nisu dogodile promjene u njezinoj domovini ključne 1989. i da je Češka ostala iza željezne zavjese. U romanu kroz distopijski okvir pratimo mladu obitelj koja je postala žrtvom vojnog režima kakav se, na sreću, nije dogodio u Češkoj, ali događa se i dan danas u mnogim državama svijeta.

Pobunjenici

Marie Hajná živi sa suprugom Joška i njihovo dvoje djece, sedmogodišnjim dječakom i četverogodišnjom djevojčicom, običnim, svakodnevnim, radničkim životom. Nezadovoljni položajem radnika i režimskim pritiskom, Marie i Joška, povjerivši djecu roditeljima, sudjeluju u jednoj od antirežimskih demonstracija. Za odmazdu bivaju uhićeni  i završavaju u zatvoru.

Odmazda

Suđenje je brzo i vrlo surovo. Oboje, i Marie i njezin suprug, osuđeni su, a zatim prljavim, tijesnim vlakovima prevezeni u radne logore. Marie je zbog svog neposluha dobila dugogodišnju kaznu boravka u popravnom domu, koji je zapravo zatvoreni tip ustanove vrlo slične zatvoru. Gdje joj je odveden suprug, Marie ne zna. Jedina su joj utjeha pisma koja razmjenjuje s roditeljima i djecom. Ali pisma su cenzurirana i informacije o obitelji stižu na kapaljku.

Ovdje ste zato što ste izdali svoju socijalističku domovinu, i zato bas ovaj sud u ime Republike osuđuje na dvadeset godina zatvora. str. 49.

Magdalena

Djevojčica Magdalena dovedena je u mladoj dobi u dom koji nazivaju “sanatorij”, gdje se odgajaju novi komunistički kadrovi. Magdalena se ne sjeća svoje obitelji. Djevojčica odrasta u domu pod strogim pravilima i paskom odgajateljica koje su komunistički kadar zaposlen da odgoje mlade, poslušne sljedbenike vladajućeg režima. Magdalena se postupno prilagođava domskim uvjetima, ali starija djevojka u njezinoj sobi stavlja joj u glavu crv sumnje da su sva ta djeca nasilno oduzeta svojim roditeljima.

Dojam o djelu Studeni

Autorica je u svom romanu promišljala što se moglo dogoditi  u Češkoj 1989. da je zemlja ostala iza željezne zavjese i da se Komunistička partija nije odrekla vlasti. Knjiga nije samo poigravanje s alternativnom poviješću, već dirljiva i vrlo uvjerljiva obiteljska priča  koja se događa u totalitarno doba.

Knjiga je na momente vrlo surova, prikladno bezlična i hladna u pravim trenucima, a opet emotivno snažna. Toliko vas uvlači u radnju da skoro na tjelesnoj razini ćutite beznađe.

Atmosfera zarobljenosti duha i tijela, vojna diktatura koja na silu zatire neutaživu želja za slobodom, tjera vas da čitajući povičete: Ja ne želim živjeti u ovoj zemlji!

Upravo onako kako je to učinila i Marie. A odmazda je bila strašna. Razorena obitelj, djeca koja nikada više ne vide svoje roditelji, pa i oni koji ih godinama kasnije, kao već zreli ljudi,  pronađu, više se međusobno ne razumiju, jer su postali dva svijeta. Strašno.

Roman me baš dirnuo. Priču su ispričale dvije glavne junakinje, odrasla Marie i djevojčica Magdalena. Dok u prvom dijelu pratimo raspad obitelji i Marie koja osuđena provodi godine i godine zatvorena, bez vijesti o svojim najbližima, u drugom dijelu priče autorica opisuje živote djece oduzete roditeljima i smještene u tzv. sanatorij. Ovdje su smjestili četverogodišnju djevojčicu Magdu koja je godinama živjela u uvjerenju da su je roditelji napustili. Tek pred kraj priče križaju se putevi Marie, puštene iz zatvora, i djevojke Magde.

Ali nakon svega, raspet može biti samo jedan. Očekivan.

Alena Mornštajnova osebujna je autorica koja može pisati o ljudskoj boli, s velikom empatijom i sposobnošću da uđe u dubinu. Tragedija koja je zadesila ovu i mnoge slične obitelji izgleda vrlo vjerodostojno pa nam je drago da se ipak radi o fikciji.

Znala je da ima knjiga koje neće pročitati, ideja koje ne smije izgovoriti. str. 46.

Alena Mornštajnova studeni

O autorici

Alena Mornštajnová češka je spisateljica, prevoditeljica i profesorica engleskog jezika. Autorica je sedam uspješnih knjiga. Za svoj debitantski roman Slepá mapa (2013.) bila je u užem izboru za nagradu „Češka knjiga“ 2014. godine. Nakon toga izdala je roman Hotýlek (2015.) i roman Hana (2017.), koji je požeo najveći uspjeh i postao velik hit, a otkupljena su i prava za film. Njezina su djela prodana u više od 400 tisuća primjeraka i prevedena na 19 jezika. Roman Studeni (2021.) ovjenčan je uglednom nagradom „Češka knjiga“, a 2023. joj je godine objavljeno i djelo Les v domě.

Gdje kupiti:

Hena com

Hrvoje Šalković: Babići

Nakladnik: Petrine knjige, 2024.

Naslovnica romana Babići: ©Petrine knjige

Šalkovićev povratak

Roman Babići najnovije je štivo jednog od mojih omiljenih domaćih autora, Hrvoja Šalkovića. Dugo ga nije bilo na književnoj sceni, bavio se nekim drugim poslovima, ali vjerujem da su ga obožavatelji koje je kupio romanom Zec na mjesecu (jedan od mojih najdražih) još tamo dvijetisućitih, strpljivo čekali. Ne spominjem ostale romane jer, iako su mi bili čisto ok, ni jedan nije dostigao voljenog mi Zeca.

Babići su na tragu. Sviđaju mi se.

Klasični je to Šalković koji redom emocija, redom osmjehivanja osvaja čitatelja stranicu po stranicu.

Ne kažem da ćete ovaj roman pamtiti do kraja života, ali nema šanse da ćete požaliti što ste ga pročitali.

O čemu je, dakle, riječ?

Babići

Ivan i Tibor Babić braća su povezana nesretnim životnim okolnostima i velikom, bezuvjetnom ljubavlju.

U trenutku kada počinje priča, nalaze se u Amsterdamu. Tibor se bavi mutnim, poluilegalnim, ali bezazlenim poslovima i nikad nema para. Ivan, koji nam pripovijeda kako su došli upravo do ovoga sada, razumniji je i radi u call-centru za jednu ajmo reći agenciju koja se bavi turizmom.

Ivana uskoro put i izmišljeni životopis vode u Bangkok, odakle ga pak taj isti izmišljeni životopis (samo na drugačiji način) vodi do mutne rijeke Kwai i prihvatilišta slonova.

Tamo prima lošu vijest, koja na neki način može postati i dobra vijest.

I mogu ti sada ispričati kako sam na obalama grimizno mutne rijeke Kwai spoznao čitavu bit života i ispraznost materijalnih stvari, kako sam shvatio da je čovjek najsretniji kada u životu ne posjeduje ništa (…), kako posjedovanje opterećuje i sputava, kako ambicija za imovinom guši ono najbolje u čovjeku. Mogu ti ja sada sve to ispričati, ali zašto da lažem i sebe i tebe. …
Umrla je baka Magda. A mi smo bili jedini nasljednici.
(str. 77.)

Hrvoje Šalković: Babići

Odlazi po brata natrag u Amsterdam i u neregistriranom automobilu vraćaju se u grad u kojem su proživjeli djetinjstvo i mladost – u Zagreb.

Tamo ih dočeka javna bilježnica koja ih obavještava da im je umrla baka i da će naslijediti velik novac od prodaje njezina stana.

Novac od prodaje stana ostavljam svojim unucima.
Pod uvjetom da naprave ove tri stvari…
(str. 87.)

Prvo – moraju otvoriti neki funkcionalan obrt.

Drugo – moraju napisati biografiju svoje obitelji.

Treće – moraju dokazati da znaju povijest svog rodnog grada.

Budući da je riječ o ogromnoj svoti novca, Babići se bacaju na posao.

Ah, ti Babići

Čula sam da ova knjiga ima nekoliko jako loših osvrta, ali nisam ih uspjela naći na netu pa vam ne mogu reći što u njima stoji.

Mogu vam samo pričati o tome kako su se Babići meni svidjeli. A stvar je ovakva.

Ne mogu vjerovati da netko ne voli način na koji Šalković piše. I stvarno mi nije stalo do neke dublje poruke ovog romana, mada ga možemo promatrati i s te strane – imigracija i imigranti, snalaženje naših ljudi vani, snalaženje „tuđih“ ljudi ovdje unutra… Sve mi je to manje bitno i moj dojam ne ovisi o tim temama.

Meni je samo bitno da, kad on napiše:

Neke stvari jednostavno zauvijek umru, i ne postoji sila svemira koja im može povratiti puls. (str. 116.)

Da ja to stvarno osjetim.

Njegova je proza emotivna. Možda mjestimice patetična, ali to se tako dobro uklapa u priču o dvojici pomalo olinjalih skoro-pa-sredovječnih mladića, da vam uopće neće smetati.

Bilo je rečenica koje su me nasmijale, onih koje su me rastužile, i onih jako teških, koje su me malko rasplakale. Tako da, opraštam patetiku, svidjela mi se i bila mi je topla i mekana kao najdraža dekica.

Ivan i Tibor su simpatični, život im je bio težak, pokojna baka i javna bilježnica prave su mustre i to je to što otprilike morate znati.

Juhica za dušu

Znate ono kako vam neke priče dođu kao melem na ranu ili juhica za dušu? Tako su meni došli Babići. Nisam dobila Kiklopa, ali bome ga nisam ni očekivala!

Babići su sve ono što očekujete od Šalkovića, ako ste ga prije čitali.

Toplina, osjećaji, gorko-slatka priča o odrastanju momka koji je tek donedavno bio neozbiljan, a onda ga je život natjerao na to da se uozbilji.

Obvezna su i putovanja, avanture i egzotične lokacije, pa mlađi brat Babić jurca od Amsterdama gdje ne ispunjava sve ono što Nizozemci očekuju od njega. Od Bangkoka gdje upoznaje ludi noćni život pun doslovno svega, preko meditacije i skromnog života koji živi njegujući slonove…

Naravno, kao i uvijek, vraćamo se na početak, u Zagreb, gdje naši junaci doživljavaju svojevrsnu katarzu, a sve to vođeni bakinim nepogrešivim potezima s neba.

Od mene preporuke, nadam se da će vam Babići ovog ljeta praviti društvo na plaži!

Hrvoje Šalković: Babići

Ostali naslovi ovog autora:

Hrvoje Šalković rođen je 1973. godine.

Autor je popriličnog broja romana, uglavnom putopisno-avanturističkih, iako ima i onih koji skreću u vode krimića i trilera.

  • com.opanci.com.obojci
  • Pala karta
  • Pravi se da ovo nisi vidio
  • Zec na mjesecu
  • Oko cucka pa na mala vrata
  • Kombinacija d.o.o.
  • Nulti meridijan
  • Ne primamo vilenjake
  • Valcer protiv Eintrachta
  • Nova mis Čilea
  • Sedam strana svijeta
  • Babići

Gdje kupiti roman Babići:

Petrine knjige

Yangsze Choo: Žena lisica

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Žena lisica: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

yaangsze Choo Žena lisica

Kult lisice

Uvijek me interesiralo koja je unutarnja motivacija autora da napiše knjigu o određenom ljudskom ili životinjskom liku. Autorica je u bilješki sve objasnila. Lik lisice možda je jedan od najambivalentnijih životinjskih likova. S jedne strane obožavana i štovana kao božanstvo u istočnim kulturama, u zapadnoj civilizaciji lisica je poznatija kao svojeglava, lukava i samozatajna životinja koja uglavnom sama obitava u šumskim vrletima.

Ovo je priča o lisici koja može mijenjati oblik iz lisice u ženu i obratno, a polazište joj je u dnevnom kultu lisica koji se proširio iz Kine u Koreju i Japan. U njemu, lisice su spominjane kao nadnaravna bića.

U sjevernoj se Kini lisica, jež, lasica, štakor i zmija nazivaju wudamen, a svrstavaju se u Pet velikih kućanstava- kao niži bogovi bogatstva i napretka. str. 23.

Evo okosnice priče.

Smrznuta kurtizana

Vrijeme je posljednjih godina vladavine dinastije Qing. Narod se dijeli na obični puk i one imućnije koji u svoje bogate hareme dovode mlade kurtizane. Mlada žena za koju se pretpostavlja da je pobjegla iz jednog takvog harema nađena je smrznuta na pragu seoskog konačišta. Istragu preuzima umirovljeni detektiv, nekad policajac, Bao. U mjestu se širi glasina da je žena možda bila lisica u ženskom obliku.

Ljudi govore da su lisice pokvarene žene. str. 8.

Sluškinja

U međuvremenu, u domaćinstvo obitelji koja posjeduje čuvenu ljekarnu stiže privlačna mlada sluškinja imenom Snow (Snježna).  Iako je njezina uloga da bude ispomoć starijoj ženi, mlada žena ima skrivene motive radi kojih je stigla u taj gradić. Tamo je, naime, posljednji put viđen fotograf za kojeg Snow sumnja da je skrivio smrt njezinog djeteta. Vlasnica ljekarne shvaća da je njezina sluškinja vrlo neobična djevojka. Ipak, nada se da će ona pratiti ponašanje njezinog problematičnog unuka.

Već sam vam rekla prvo pravilo lisica: ne govori o lisicama. str. 180.

Dojam o djelu

Žena lisica vrlo je opsežan roman čiji se sadržaj na prvi pogled čini jednostavan. Tema je osvetnički pohod majke koja traži odgovornog za smrt svoga djeteta. Takav sažetak ne bi opravdao ovoliki broj stranica, ali knjiga je posve nešto drugo.

Radi se o duhovnom hodočašću u čijim se korijenima miješaju taoizam, budizam i narodne priče. Istražujući za ovaj roman, autorica je pročitala mnoge priče o lisicama. Neke od njih daju naslutiti da su ta stvorenja vodila bogat i raznolik život. Žena lisica prvenstveno je žena lisica iz legende, sposobna se relativno lako prebacivati ​​između lisičjih i ljudskih oblika.

Priču nam priča naizmjenično žena lisica i detektiv Bao. Iako se na početku čini da oni nemaju dodirnih točaka, žena lisica sasvim se dobro snalazi u svijetu ljudi, dok je Bao također vrlo neobičan. Naime, kao dijete, prisustvovao je seansi u svetištu lisica i nakon toga ima vrlo razvijen špurijus kako prepoznati lisice. Uz to, Bao je dobio moć prepoznati tko laže, a tko govori istinu što predstavlja posebno transcedentalno iskustvo.

Iako roman na kraju skreće u kriminalističke vode, njegove su osnovne poruke daleko od rješavanja zločina. To su položaj žena u Kini početkom 20. stoljeća (ženama su se još podvezivala stopala), sudaranje materijalnog i duhovnog svijeta u svakodnevnim životima te neprestana potraga za autentičnošću ispričana na gotovo limbički način u kojem čitatelj dobiva mnogo dvosmislenih opažanja, nastanjujući prostor „između” postojanja i tako tjerajući čitatelja da napusti uobičajene načine gledanja živo-neživo.

Roman je također nježna meditacija o ljubavi, bezgranične ljubavi majke prema djetetu i svijesti o vlastitom identitetu.

Pomagati drugima, onako usput, jedna je od odlika kreposne lisice. Druge uključuju suzdržavanje od laganja, pranja novca i ubijanja ljudi. str. 129.

Yangsze Choo Žena lisica

Knjiga je neobična, prikladna za one koji vole istraživati neke nove svjetove ili bar čitati o duhovnim iskustvima o kojima imamo puno pitanja, a nudi nam se tako malo odgovora. Zapravo, sve je u našoj imaginaciji.

O autorici

Yangsze Choo spisateljica je s liste bestselera New York Timesa iz četvrtog naraštaja Malezijaca kineskog porijekla. Diplomiravši na Harvardu, radila je kao poslovna savjetnica prije nego što je napisala svoj književni prvijenac Ghost Bride koji je nedavno pretvoren i u originalnu Netflixovu seriju. Živi u Kaliforniji.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Sophie Kinsella: Zabava tek počinje

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Zabava tek počinje: ©Znanje

Prevela Andrea Cvjetković

Sophie Kinsella: Zabava tek počinje

Zabava tek počinje

Effie je djevojka na pragu tridesetih kojoj je zadnje dvije godine sve krenulo naopako.

Ne samo da su mi se roditelji razišli, čitava obitelj nam se više-manje raspala. Između mene i Kriste traje neprekidna svađa. S tatom ne razgovaram. Prije četiri mjeseca dobila sam otkaz. Jednostavno više ne držim uzde svog života. (str. 21.)

A sada, kao šlag na tortu, otac i njegova nova, puno mlađa djevojka Krista prodaju kuću u kojoj je Effie odrasla i za koju je strahovito vezana.

Krista priprema zabavu na kojoj će se svi oprostiti od kuće. Effie, za početak, ne želi doći na zabavu, ali kada joj Krista pošalje pasivno-agresivnu pozivnicu koja je zapravo odbijenica, Effie je bijesna ko pas. Onda se sjeti da je negdje u kući sakrila voljene babuške i odluči ih uzeti, prije nego Krista i njih unovči.

Tada joj na pamet pada bizarna zamisao – ušuljat će se u kuću dok traje zabava, i – bez da je itko vidi – uzeti babuške pa pobjeći.

Ne idem na zabavu. Nema šanse. Ali, priznajem, osjećam se malo isključeno dok ih gledam odozgo. Ne bih se bunila da samo promatram zabavu. (str. 109.)

Naravno, kad jednom uđe u kuću sve kreće nizbrdo. Babuške nisu tamo gdje (misli da) ih je sakrila. Vidi sestru kako skrivećki plače u vrtu. Prisluškuje brata kako priča o odvjetnicima i tužbi. Zabava je u punom jeku, Effie je gladna i gdje god se skrije – neudobno joj je. No ostaje jer ne može odoljeti neobičnoj obiteljskoj drami koja joj se odvija pred očima i ušima.

Nešto me drži ovdje. Neka sila kojoj se ne mogu oduprijeti. Ova je obitelj možda slomljena. Možda je uništena. Ali, to je moja slomljena, uništena obitelj, I želim biti ovdje, konačno priznam sama sebi. (str. 110)

Ah, taj sažetak…

Zabava tek počinje simpatičan je chick-lit roman koji mi je bio stvarno ok za čitanje. Nepretenciozan i zabavan, nije na silu htio biti nešto što nije.

Znala sam kako će završiti, znala sam kojim će se koracima do tog kraja stići, a jedino što me ometalo u predviđanjima jest sažetak na stražnjoj korici koji, ako ćemo biti blagi, LAGANO navodi na krivi trag. Dakle, iz onog što sam na koricama pročitala očekivala sam nešto sasvim drugačije, ali opet, nisam razočarana.

Sophie Kinsella: Zabava tek počinje

Da pojasnim, očekivala sam kako će Effie saznavati razne obiteljske tajne dok prisluškuje skrivena ispod stolova i u ormarima, kako će načuti priče o samoj sebi, dobre ili loše, ovisno o tome tko priča. Nisam to dobila jer se o samoj Effie vrlo malo priča, a osim toga, njen je plan već na početku napola razotkriven pa ima pomagače.

Ipak, kažem, nisam razočarana jer je priča skroz simpatična i u smjeru kojim je krenula.

Da je barem bilo ljeto…

Zabava tek počinje lagan je roman meni taman za ljeto i žao mi je što sam ga pročitala usred zime. Ima tu neku vibru vrućih dana, ledenih pića, sladoleda i mora. Sviđa mi se što je duhovit, jednostavno napisan, brzo se čita i likovi nam uglavnom ne idu na živce.

Obitelj koja je na prvi pogled raspadnuta i ne može se sastaviti prevlada sve svoje razlike i razmirice (nemojte mi reći da sam vam sad nešto spoilala). Razdvojeni ljubavnici nanovo se spoje jer se nikad nisu ni prestali voljeti i sve završi optimističnom vjerom u bolju budućnost.

…ne mogu vratiti vrijeme. Ne mogu poželjeti da sve nestane. Svijet je takav kakav jest. I ja moram krenuti dalje skupa s njim. A to će biti dobro. Sve će biti dobro.
(str. 182./183.)

Može li bolje od toga?

Inače volim način na koji Sophie Kinsella piše pa sam znala da će mi se svidjeti i roman Zabava tek počinje. Njezin prethodni roman, kod nas objavljen pod naslovom Moj (ne tako) savršeni život jedan je od meni najdražih chick-lit romana i znam da sam plakala na kraju koliko je sve bilo lijepo i emotivno.

Ovdje je izostao taj moj plačni trenutak i priča mi nije bila toliko dirljiva, ali doista sam se zabavila. Par popodneva odmorila sam mozak od teških štiva, lijepo se opustila i zato vam preporučujem ovaj roman. Naravno, ako je ovaj žanr nešto što volite i što inače čitate. Ako je tome tako, uzmite kavu, zavalite se na kauč i čitajte. Neka zabava počne!

Sophie Kinsella: Zabava tek počinje

Ostali naslovi ove autorice:

Sophie Kinsella britanska je spisateljica poznata po svojim duhovitim chick-lit romanima, među kojima se svakako ističe serijal o šopingholičarki Becky Bloomwood.

U Znanju je, osim romana Zabava tek počinje, preveden i Moj (ne tako) savršeni život, meni jedan od najdražih i najboljih chick-lit romana. A znate da nisam veliki fan…

Gdje kupiti roman Zabava tek počinje:

Znanje