Katie Gutierrez: Više od svega

Nakladnik: Vorto Palabra, Zagreb 2024

Katie Gutierrez Više od svega

Naslovnica knjige Više od svega ©vorto palabra

Prevoditelj: Leira Harabalja

Više od svega je knjiga koja je prošla malo ispod radara zbog meni nepoznatog razloga, što čudi jer je tema je vrlo zanimljiva: bigamija počinjena s ženske strane (koja se tehnički naziva poliandrija). Pratimo ženu koja je osnovala dvije obitelji na dva različita mjesta i tako živjela godinama bez da su njezini “muževi” išta posumnjali. Ona je godinama uspijevala neometano “hendlati” oba braka boraveći kao uspješna međunarodna bankarica u dvije države više puta mjesečno. Ambicioznu i neovisnu Lore nosila je želja da bude prepoznata kao sposobna i cijenjena žena čiju osobnost ne čine samo majčinstvo i roditeljska uloga.

Lore Rivera

Dolores (Lore) Rivera je uspješna međunarodna bankarica koja živi na granici Teksasa i Meksika. Udana je za Fabiana i ima blizance Gabriela i Matea Riveru. Na poslovnom putovanju u Mexico Cityju Lori upoznaje zgodnog Andresa Russoa s kojim započinje vezu. Nakon dvije veze godine udaje se za Andresa. Godinu dana nakon toga Russovo tijelo pronađeno je u mjestu gdje živi Lorina prva obitelj, a njezin prvi suprug Fabian osuđen je za ubojstvo drugog.

Kad si posljednji put bila u vezi? Lore se smrzne. Još mu nije rekla izravnu laž, osim one o problemima s primanjima poziva na kućnom telefonu, i ne želi započeti.str.186.

Cassie Bowman

Cassie je mlada, ambiciozna novinaraka koja vapi za neistraženom, sočnom pričom. Kad naleti na članak u lokalnim novinama o dvostrukom braku jedne žene koji je doveo do ubojstva nevinog čovjeka, Cassie misli da je naišla na zlatnu koku istraživačkog novinarstva. Jedini je problem kako nagovoriti Lore da ispriča svoju priču. Lore već odavno živi povučeno i  ne daje izjave, a Fabian služi dugogodišnju zatvorsku kaznu. Cassie je odlučna da iskoristi ovu sjajnu priliku i odlazi posjetiti Lore…

Lore mi se nikad nije doimala nedužnom. To je bila poanta.str.404.

Dojam o djelu

Djelo je fikcionalno, ali iz objavljenih intervjua s autoricom pročitala sam da su je fascinirali stvarni slučajevi bigamije i psihologija ljudi koji vode dvostruki život. Zanimljivo je što je Lore u romanu prikazana bez osude i senzacionalizma. Autorica prikazuje Lore kao pristojnu i samozatajnu ženu koja ne odaje okolini svoj život i svoje tajne. Uostalom, tako je štiteći svoju privatnost i uspjela neometano godinama funkcionirati između dviju obitelji bez posljedica. Moram priznati da me smetala autoričina etičnost prema Lore. Na koncu cijele priče, nevin čovjek je izgubio život, a obje obitelji su itekako osjetile posljedice Lorine sebične žudnje za iskustvima koja još nije okusila.

Cijena njezine nepromišljenosti, i ako hoćete, egocentičnosti bila je preskupa. U trenutku kada novinarka dogovara intervju sa sredovječnom Lore, ova vodi miran život umirovljene bankarice, sada u ulogama kućanice i vrtlarice. I sve to nakon što joj je jedan suprug ubijen, a drugi u zatvoru. Čak su i blizanci ostali privrženi Lore ( u romanu se naravno vidi zašto je tome tako).

Priču upoznajemo kroz dvije pripovjedne linije.

Katie Guetierrez Više od svega

Priču nam priča sama Lore uz bilježenje novinarke. Intervju u sadašnjosti smjenjuje se s epizodama o dvostrukom braku koju priča Lore. Dok pratimo Lorin život istovremeno dobivamo i uvid u život mlade novinarke. Struktura romana vrlo je svjesno oblikovana kako bi postupno otkrivala zagonetku i emocionalnu pozadinu likova.

Više od svega zanimljiv je i intrigantan  roman s neuobičajenom temom. Osim same bigamije imamo uvid u dvije različite kulture življenja, jedne u Teksasu, druge u Meksiku, kao i dvije različite obiteljske dinamike. Ako k tome dodamo da se radnja događa u osamdesetima prošlog stoljeća kada su roditeljske uloge još vrlo tradicionalne, dobivamo uistinu zanimljivu i neobičnu životnu priču.

Često se pita kakvi su tuđi brakovi iza zatvorenih vrata-Ali brak je hram koji štiti vlastite tajne. str.120

Voljela bi da može još jednom pročitati Andresovo posljednje pismo prije nego što ga sakrije. Draga Lore, naš novi dom te čeka.str.290

Katie Gutierrez magistrirala je umjetnost na sveučilištu Texas State University. Pisala je za Harper’s Bazaar, Washington Post, i još mnoge. Rodila se i odrasla u Teksasu, a sada živi u San Antoniju s mužem i dvoje djece. Više od svega je njezin prvi roman.

Gdje kupiti

Vorto Palabra

Angela Marsons: Samrtni krik

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Samrtni krik: ©Mozaik knjiga

Prevela Nikolina Palašić

Da, svaki je dio ubijanja za mene užitak. Ali ništa se ne može usporediti s mojim omiljenim dijelom. Najbolje tek dolazi, pomislim dok vadim svoj mobitel. (str. 54.)

Samrtni krik

U trgovačkom centru, djevojčica je izgubila svoju mamu. Grčevito stišće medvjedića dok se oko nje skupljaju odrasli koji joj žele pomoći. Inspektorica Kim Stone slučajno tuda prolazi, no zaključi da će majka uskoro biti pronađena i produži dalje. I sama ima svojih problema – šef je stavlja na za nju bezvezan, da ne kažemo glup zadatak – osiguranje starlete koja dolazi u grad na potpisivanje knjige.

Inspektorica Stone u jednom je bila u pravu. Djevojčičina majka doista je uskoro pronađena. Mrtva. Ubojstvo je čisto, brzo, neosobno. Kako je mlada majka postala žrtva takvog zločina?

Val tuge preplavio ju je dok se prisjećala djeteta koje je stiskalo plišanog medvjedića kojeg joj je darovalo osoblje trgovine, čvrsto ga držeći u nedostatku majke koja ga više nikada neće moći čvrsto zagrliti. (str. 33.)

Dok odani Bryant, uz bok sa Stone, preuzima taj slučaj, ostatak tima bavi se svojim problemima i drugim slučajevima. Penn je nedavno izgubio majku, a Stacy je sva nervozna oko nadolazećeg vjenčanja.

Pažnju joj, uz to, zaokuplja i jedan stari neriješeni slučaj silovanja. Stacy osjeća da se u njemu krije neka tajna.

-Nismo je mogli pustiti ni blizu sudnice zbog onoga što bi mogla reći.
-A to je?
Zastao je na nekoliko trenutaka.
-Idi do nje… Razgovaraj s njom o napadu, pa ćeš onda shvatiti zašto je nismo mogli pozvati da svjedoči.
(str. 32.)

U gunguli policijske postaje, na inspektoričinom se stolu nađe pismo. Pismo u kojem je ubojica mlade majke moli da ga zaustavi jer ako to ne napravi… Ubojstva će se nastaviti.

Inspektorice Stone,
morate me spriječiti da povrijedim još nekoga. Ne želim raditi ove grozne stvari. Ne želim nikoga ubiti, ali nemam izbora.
(str. 98.)

Kim Stone i njezin tim opet su u utrci s vremenom. Mogu li na vrijeme uhvatiti ubojicu i zaustaviti ga prije nego ponovno ubije?

Angela Marsons: Samrtni krik

Dvanaest

Samrtni krik dvanaesti je nastavak iz serijala o inspektorici Kim Stone. Kao i dosad, pratimo dva jako zanimljiva slučaja. Jedan je slučaj ubojstva mlade majke koji je toliko čist i lišen osjećaja da izgleda poput smaknuća. Na njemu primarno rade Stone i Bryant. Drugi je slučaj neriješenog silovanja kojim se bavi Stacy.

Nama koji smo preskočili nekoliko prethodnih nastavaka, nije bilo teško ponovo uroniti u svijet ovih detektiva. Nekoliko je puta ponovljeno sve što se do sada izdogađalo pa s lakoćom nastavljamo s čitanjem, kao da se nikad nismo ni rastali. Ovo pišem samo kako biste odmah znali da doista ne morate čitati po redu. Fokus je na slučajevima, vrlo malo na privatnim životima samih istražitelja pe ćete se vrlo brzo uživjeti u radnju i sve će vam odmah biti jasno. Još bih samo rekla da mi je Stacyin slučaj bio puno zanimljiviji nego Stonein. A ispod svega toga, imamo i starletu koja je napisala knjigu, koja dolazi u grad i koju, osim obožavatelja, prati i brdo hejtera. Inspektorica Stone mora žonglirati svim tim slučajevima, svakom se pomalo posvetiti i svaki od njih i riješiti. Hoće li uspjeti?

Možda?

Svi koji prate blog Mala od knjiga znaju da s ovom autoricom imam povuci-potegni odnos. Od početnog oduševljenja do apsolutnog prestanka čitanja njenih romana. Nisam imala u planu čitati ni Samrtni krik, da vam budem iskrena. No i kolegica se malo zasitila ove autorice pa ajde, uskočit ću ja.

Ovaj put, nije mi žao. Samrtni krik jako je dobar triler koji bih preporučila svakome tko traži lagano, jednostavno, ali napeto i zabavno štivo. Roman se može pročitati u dva popodneva. Ne traži od čitatelja neki veći mentalni angažman, a preokreti su dovoljno uzbudljivi i intrigantni da ne uspijevate odložiti roman i raditi nešto dosadnije, tipa kućanske poslove. Poglavlja se izmjenjuju brzo, staju kad je najzanimljivije i skaču sa slučaja na slučaj. Gotovo kao da nas tjeraju na čitanje i viču nam – ajde još jedno poglavlje, ajde još jedno… I tako do ponoći ili jedan, kada su me obveze (Born to read, forced to work) natjerale da napokon zatvorim korice i odem na spavanje.

Možda, ali samo možda pružim Angeli Marsons ruku pomirenja i vratim se čitanju njezinih romana. Eto, toliko mi se svidio Samrtni krik.

Angela Marsons: Samrtni krik

Ostali naslovi ove autorice

Angela Marsons autorica je s kojom imam pomalo zategnut odnos.

Sad joj se polako vraćam, iako mislim da neću pročitati onih pet-šest koje sam izignorirala. Ovo su njezini dosad kod nas prevedeni naslovi, a čini mi se da sam negdje pročitala informaciju da u serijalu o inspektorici Kim Stone ima 28 nastavaka.

Gdje kupiti roman Samrtni krik

Mozaik knjiga

Stephen King: Rose Madder

Nakladnik: Algoritam, 2006.

Naslovnica romana Rose Madder: ©Algoritam

Prevela Božica Jakovlev

…žene koje se skrivaju iza tamnih naočala, žene koje kupuju karte za druge vremenske zone, žene koje izgledaju kao da su negdje usput zaboravile tko su, i što rade, i zašto. (str. 33.)

Stephen King: Rose Madder

Samo Rosie

Rosie već četrnaest godina trpi užasno nasilje svog supruga Normana. Napravio joj je mnogo toga neizrecivog, a ono najgore zaskoči nas već na prvoj stranici.

Bol je prejaka da bi se ona zabrinula zbog sitnica kao što je disanje ili zato što se čini da u zraku koji udiše nema zraka. Bol ju je progutala kao što priča kaže da je kit progutao Jonu, biblijskog neposlušnika. Bol kuca poput otrovnog sunca koje žari negdje duboko u njoj… (str. 7.)

I tako se Rosie jednog jutra budi i na plahti ugleda kap krvi. Nebrojeno puta slomljen nos ponekad krvari i bez udarca. Rosie sjedi i gleda tu kap krvi.

Kad bih vam prepričala njezin tijek misli, smijali biste se od žalosti. No dobro. Rosie zaključuje da će je suprug zasigurno jednog dana ubiti. No još gore – pomisli – možda neće…

Ta jedva primjetna uzrujanost u njegovu glasu dovoljna je da obnovi njezin strah i ostavi joj u ustima metalni okus. Tko da mu stane na žulj, proturječi mu? Oh, tko bi bio toliko lud? Samo netko tko ga ne poznaje, naravno – netko tko ga ne poznaje onako kako ga ona poznaje. (str. 8.)

Rose onda ustaje i izlazi iz kuće, ne noseći ništa nego odjeću koju ima na sebi (ako se presvuče izgubit će hrabrost). Dakle, u odjeći koju ima na sebi, torbice čvrsto stisnute u znojnim rukama, Rosie bježi što dalje. U torbici pak nešto kriva – Normanovu kreditnu karticu.

Rose Madder

Bježeći čak u drugu vremensku zonu, skrasit će se u živopisnom gradiću i upoznati mnoge zanimljive ljude. Neću vam ih sve opisivati jer silno želim da, ako već niste, što prije pročitate ovu fantastičnu knjigu!

Važno je samo reći da Rosie jednom nabasa na trgovinu antikviteta u kojoj pronalazi sliku. Moćnu sliku žene na brijegu koja kao da zuri u nešto u daljini, nešto onkraj tmurnih oblaka koji prijete olujom.

Tako je njezin mozak – zdrav, razborit i prilično nespreman prihvatiti ili čak priznati da nešto miriše na nadnaravno ili paranormalno – istodobno objašnjavao, racionalizirao i opravdavao nagli porast adrenalina u njezinoj krvi kad je ugledala sliku žene na brijegu. (str. 77.)

Privučena slikom kao moljac na svjetlo, Rosie je kupuje istog trena i vješa u svoj novi stančić.

Što će se dalje dogoditi, predivna je priča o ljubavi. Prestrašna priča o lukavosti, okrutnosti i nasilju. Prelijepa priča o prijateljstvu, snazi, odanosti i hrabrosti.

A ako vam sve ovo što sam rekla još uvijek nije dovoljna preporuka, nastavite čitati.

Stephen King: Rose Madder

Slika Rose Madder

Otkud početi?

Rose Madder isprva počinje kao sasvim realan roman. Prilično užasan jer prolog udara u trbuh. Mnogi su odlični romani napisani o bračnom zlostavljanju žena, ovaj je na njihovu tragu. Brutalan, frustrirajući, klaustrofobičan. Kingovski jer ima stvari koje su baš njemu svojstvene.

Tek kad naša glavna likuša Rosie dođe u pitomi gradić, kad uđe u antikvarijat i kad je slika Rose Madder gotovo potapša po ramenu i natjera je da je kupi, shvaćamo da će fantastično ipak preuzeti uzde.

I oba dijela su izvrsna! Ipak, da moram birati, odabrala bih realni dio kao jači, moćniji, emotivno snažniji, ali ova nadrealnost  zbivanja oko slike donose nekakvu ravnotežu. Ipak čitamo Kinga.

Unatoč temi, roman je jako duhovit. Na primjer, ova rečenica dolje.

Ona zaključi da je ovo, sve u svemu, prilično drugorazredna kuća strave, za nekoga tko je četrnaest godina živio s Normanom Danielsom. (str. 215.)

Duhovito i tužno, zar ne?

Osvrti s neta

Nakon čitanja, provela sam sigurno sat vremena surfajući po tuđim osvrtima za Rose Madder pokušavajući vidjeti ima li još onih kojima se svidio koliko i meni. Vjerovali ili ne, dojmovi su podijeljeni. Nekima se ne sviđa cijelo ludilo sa slikom, neki nisu fanovi kraja… Neki su, baš poput mene, oduševljeni svime. Iako je kraj neobičan i nejasan, njime sve sjeda na svoje mjesto. Uzroci i posljedice svega.

Najbolje je bit nemilosrdan prema prošlosti. Nisu važni udarci koje primamo, već oni koje preživimo. (str. 230)

Slika je skroz luda, priznajem, ali to je rečeno u njenom imenu – ta što znači madder nego luđa.

Ako tražite roman koji nije samo strava i užas, nego je roman koji propitkuje sve – zbilju i snovitost, ljubav, posesivnost, dobro i zlo, Rose je roman za vas.

Već sam rekla, Groblje kućnih ljubimaca najdraži mi je Kingov roman baš zbog te neke emocije koju izaziva u čitatelju. Jeze i žalosti. Rose Madder ista je takva. Njezini su osjećaji Tuga, strah i nada.

Zato, najljepše vam je preporučujem jer mislim da ćete stvarno, stvarno uživati.

Čak i ako vam se ne svidi kraj, ako budete imali dojam da ga niste razumjeli… Svejedno mislim da će Rosie biti junakinja koju ćete jako voljeti, za koju ćete navijati i koju ćete svim srcem čitati.

Stephen King: Rose Madder

Ostali naslovi ovoga autora:

Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Gdje kupiti roman Rose Madder:

Naša Rose nažalost više nije dostupna za kupnju, barem ne preko webshopova. Ako je baš jako želite, pokušajte u second-hand knjižarama.

Jurica Pavičić: Usta puna mora

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Usta puna mora: ©Stilus knjiga

Jurica Pavičić Usta puna mora

Jurica Pavičić poznati je novinar i odličan pisac, ali je istovremeno i dobar ribar. Ako ostavimo po strani priču njegovog novog romana Usta puna mora i osvrnemo se malo na njegovu ribarsku vještinu, naučit ćemo puno toga o održavanju brodice, od premaza za brodove do utjecaja posolice i osmoze na dugovječnost broda. Čak ni ja, koja sam iz Dalmacije, nisam znala za ovoliko poslova koji su nužni da bi se održavala mala brodica. Sve to glavni junak ovog romana stoički odrađuje, prvenstveno zbog ljubavi prema moru i brodovima.

A evo priče.

Utopljenik

U blizini Trogira more izbacuje tijelo nepoznatog utopljenika. Čovjek je bez isprava, nitko nije prijavio njegov nestanak, a otisci prstiju nisu ni u jednoj bazi podataka. Policijska istraga tapka u mjestu, a mladi inspektor Zvone Carev nema od kuda krenuti. Slučaj privlači pozornost netom umirovljenog novinara, Gorana Najeva.

Ti si novinar, istraživački novinar. To radiš: istražuješ. str. 22.

Istraga

Na nagovor stare prijateljice, Goran odluči istražiti okolnosti događaja koje su dovele do pronalaska nepoznatog utopljenika. Prati rad mladog policijskog inspektora i nakon kratkog vremena, novinar je korak ispred policijske istrage. Identitet utopljenika vodi ga u različite krajeve Hrvatske te Bosne i Hercegovine, razotkrivajući duboko zakopane tajne povezane s ratnom prošlošću.

Ako se nije ubio, ubio ga je netko drugi. str. 22.

Dojam o djelu Usta puna mora

Po mom mišljenju, ovo je roman o krivnji. I to ne bilo kakvoj, već onoj iskonskoj, koja izjeda čovjeka, ne da mu mira, ne da mu spavati, progoni ga svake minute njegova života. I koliko je god ta krivnja stjecajem okolnosti kolektivna, toliko je i osobna, individualna. Svaki čovjek u svom životu mora donositi izbore. Okolnosti su ponekad jako teške, grube, ratne. Ali kad se ti izbori donesu, stvari su se već dogodile. I tada nema odstupanja, ni povratka nazad. Ostaje samo krivnja.

Usta puna mora napisana su u poznatom Pavičićevom stilu. Sama kriminalistička priča nije tu sama za sebe, već je svojevrsna podloga od koje se grade motivi koje tako dobro prepoznajemo u svim sferama javnog djelovanja:  trgovanje interesima, guranje u politiku na osnovu praznih populističkih slogana, kadriranje podobnih pojedinaca i slično.

Čak ni novinar, glavni lik, nije savršen i bezgrješan pojedinac. Nakon nekoliko ozbiljnih novinarskih gafova, dobiva časni izlaz, odlazak u mirovinu umjesto javne prozivke. Pavičić likom Najeva upozorava na degradaciju novinarske profesije koja dolazi pod motom: Treba preživjeti danas, što znači prihvaćati sve što ti se ponudi, a sutra kako bude.

 Ni drugi likovi u romanu nisu crno-bijeli, već su izrazito obojeni. Svi imaju svoje tajne i svoje nesavršenosti, svoje moralne dileme.  Svi su oni na rubu toga da u jednom trenu eksplodiraju. Samo neki od njih to bolje podnose jer imaju čvršći obraz ispod kojeg se mogu sakriti, a drugi bježe od ljudi i svijeta kako ne bi bili pronađeni.

Pavičić postepeno gradi napetu atmosferu s dinamikom koja ne usporava, koja nas vodi u nova mjesta i nove vremenske okvire. Trag utopljenika širi se na susjednu nam državu i vraća se u ratno vrijeme koje je iza nas, ali događaji i sjećanja ostaju zauvijek.

Ako si ratni heroj, ljudi se pred tobom osjećaju moralno ucijenjeno. str. 178.

Jurica Pavičić Usta puna mora

Usta puna mora dokazuju da prešućene činjenice i zločini kad-tad isplivaju na svjetlo dana jer spokoj nije opcija ondje gdje grižnja savjesti vlada, a krivnja izjeda.

U selo ih je stiglo osam. U tom trenutku u selu nije bilo nikog osim šestero staraca koji su tada bili živi. str. 96.

Bacite pogled na druga Pavičićeva djela:

O autoru

Jurica Pavičić hrvatski je romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar. Literarni ugled stekao je svojim kratkim pričama te trilerima i kriminalističkim romanima u kojima miješa socijalnu analizu s mračnom vizijom ljudske prirode i kompleksnim moralnim situacijama. Dobitnik je više književnih nagrada. Njegov roman Crvena voda (objavljen 2017.) dobio je nakon prijevoda na francuski 2021. godine nagrade Le Points i nagradu Grand Prix de la litterature policiere za najbolji europski kriminalistički roman. Jurica Pavičić rođen 1965. u Splitu, gdje je i danas živi. 

Gdje kupiti roman Usta puna mora

Stilus

Henning Mankell: Čovjek iz Pekinga

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Čovjek iz Pekinga: ©Mozaik knjiga

Prevela Martina Klobučar

Hanning Mankell Čovjek iz Pekinga

Kina 1863.

Kada netko spomene Kinu, razmišljamo o zemlji koja je velesila i pomislimo kako je tamo većini stanovnika ugodno živjeti zbog velikog procvata ekonomije i probitku na mnoga svjetska tržišta. Danas je možda tako u većim razvijenim kineskim gradovima, ali nekada je život u Kini, pogotovo u ruralnim naseljima, bio veoma težak. Nestašica poslova prouzročila je veliku građansku krizu te su ljudi odlazili na rad u druge zemlje preko lukavih posrednika koji su im obećavali obilje i dobru zaradu u SAD-u ili Africi. Ali došavši nakon dugog puta na te destinacije, kineski mladići shvatili bi da su prevareni.

Švedska 2006.

Maleno selo Hesjövallen zadesila je nezapamćena tragedija – devetnaestoro ljudi brutalno je ubijeno. Nitko ne zna što je povod ovom suludom činu. Dok policija, kao i većina namjernika, misli da je to djelo umno poremećene osobe, neki pak misle drugačije. Nakon višednevnog tapkanja u mraku, trag vodi do kineske zalagaonice.

Ipak postoji polazišna točka, pomislila je. Nisu svi iz sela ubijeni. str. 31.

Sutkinja Birgitta Roslin

Birgitta Roslin žena je velikog životnog iskustva i renomirane sudske prakse. Sudila je mnoge, vrlo komplicirane presude i cijenjena je u svom poslu. Ali godine života malo su je potrošile, brak sa Staffanom zašao je u krizu sredovječnosti, a i zdravlje Birgittu ne služi baš najbolje. Za vrijeme odmora od posla slučajno vidi članak o masakru u Hesjövallenu. Shvaća da se među ubijenima nalaze i udomitelji njezine majke.

Kao da je iza kulisa izašla ravno na osvijetljenu pozornicu. A u toj je drami bila potpuno sama. str. 107.

Istraga

Slijedeći unutarnji poriv, Birgitta Roslin odluči otputovati na mjesto događaja. Policijska istražiteljica nije baš zadovoljna Birgittinim uplitanjem u slučaj, ali Birgitta malo po malo otkriva zanimljive podudarnosti. Jedna je crvena traka s lampiona u kineskom restoranu, a druga su dnevničke zabilješke pronađene u kući ubijene Birgittine rodbine.

Dojam o djelu Čovjek uz Pekinga

Čovjek iz Pekinga počinje vrlo napeto i zagonetno i čini se da je pred nama pravi napeti misterij koji će nas zalijepiti za sjedalicu. Upoznajemo detektiva amatera, sredovječnu sutkinju koja se u policijskom poslu ne snalazi baš najbolje. Ona sustavno krši policijsku obvezu na tajnost informacija svojim uplitanjem u slučaj. S obzirom na njezinu poziciju i renome, to je prvo što čudi čitatelja.

Nakon prvog dijela priče koji je obećavao, dolazi drugi koji nas je malo razočarao.  Trag vodi u Kinu devetnaestog stoljeća, gdje imamo uvid u težak život tadašnjih seljaka i njihovo emigriranje u druge zemlje. Pratimo priču o trojici braće; jedan se ne uspijeva dokopati Amerike, dok druga dvojica dolaze u obećanu zemlju poluživi.

Drugi dio, koji se događa nakon što su braća Sun stigla u Ameriku gdje su radili kao robovi u izgradnji transkontinentalne željeznice i trpjeli nezamislive teškoće i poniženja, autor je nepotrebno odužio pa sam često gubila fokus. Priča se umrtvila i činilo se da predstavlja neku potpuno zasebnu knjigu.

Hanning Mankell Čovjek iz Pekinga

Treći dio događa se u današnjoj ekonomski prosperitetnoj Kini, gdje nekoliko moćnih ljudi vodi političku  borbu za moć između starih maoista i kapitalističkih karijerista kojima je profit na prvom mjestu. Konačno, saznajemo pozadinu s početka knjige, ali i ovaj dio je preširok s nepotrebnim političkim analizama.

Sve u svemu, Čovjek iz Pekinga jedna mi je od lošijih Mankellovih knjiga. Sama ideja bila je dobra, ali ubili su je nepotrebni insajderski detalji i prevelika teoretiziranja na uštrb stvarne akcije. Autorova ideja očito je bila približiti čitatelju povijesni kontekst, ali njega je jednostavno bilo previše.

Poanta priče je mržnja koja ne zastarijeva ni tijekom nekoliko generacija. Štoviše, ona postaje sila koja samo raste dok se ne pretvori u osvetu.

Plovili su preko velikog oceana. No siromaštvo nisu uspjeli ostaviti za sobom.

Ako vas zanima Mankell, pogledajte osvrte na još neka njegova djela.

O autoru

Henning Mankell najuspješniji je švedski pisac kriminalističkih romana svih vremena, koji je vrhove svjetskih ljestvica najprodavanijih knjiga osvojio godinama prije nego što je taj žanr iz skandinavskih zemalja osvojio svijet. Od njega su učile mnoge današnje zvijezde toga žanra, ali malo mu se tko uspio približiti u spisateljskoj vještini. Neki su njegovi romani ekranizirani i u Švedskoj i u Velikoj Britaniji gdje ga je utjelovio slavni Kenneth Branagh. Henningu Mankellu na hrvatski su do sad prevedi romani Ubojica bez lica, Psi iz Rige, Čovjek koji se smiješio, Bijela lavica, Na pogrešnom tragu, Ubojstvo na Ivanjsku noć, Peta žena, Vatrozid, Piramida, Ispod površine, Povratak učitelja plesa, Talijanske cipele i Švedske gumene čizme. Preminuo je u listopadu 2015. godine.

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

J.D. Kirk: Leglo kosti

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Leglo kosti: ©Mozaik knjiga

Preveo Andrej Bukarica

Leglo kosti

Svaki mjesec ili tako nekako, inspektor Jack Logan prolazi sve sigurnosne protokole kako bi ušao u najstrože čuvanu psihijatrijsku bolnicu na jugu Škotske. Tamo se liječi Gospodin Šapat, ubojica iz slučaja otmice i ubojstava dječaka koji je Loganovu karijeru vinuo u zvijezde.

Ali to ima svoju cijenu… Inspektor Logan već deset godina posjećuje Gospodina Šapata i pokušava doznati gdje se krije posljednji trag slagalice.

A onda, stotinama milja sjeverno, u Škotskom visočju, nestaje još jedan dječačić.

Prisjećajući se, Duncan ne bi mogao sa sigurnošću reći zašto je potrčao. Ne baš. Ništa nije upućivalo na to da se nešto dogodilo. Nije postojao nijedan jasan razlog za iznenadan nalet panike. (str. 13.)

Logan je pozvan da vodi istragu. Toliko je sličnosti sa slučajem Gospodina Šapata da se i sam inspektor mora zapitati – čami li u ustanovi pogrešan muškarac?

Unatoč svim sličnostima, Logan je siguran da je pravi ubojica zatvoren. No, tko je onda oteo dječačića i tko se toliko potrudio da sve izgleda baš kao prije deset godina?

Ovo je slučaj od kojeg ćete se naježiti i roman koji nećete moći prestati čitati!

A iz ormara su izašle noćne more. Iz ormara je izašla tuga.
Iz ormara su izašle kosti.
(str. 147.)

J.D. Kirk: Leglo kosti

Leglo kosti – prvi nastavak serijala

Leglo kosti jedno je od najugodnijih iznenađenja ove jeseni! Nisam imala neka prevelika očekivanja, ponajprije jer društvene mreže i nisu baš o njemu pričale, ali ovaj je roman nešto što se svakako isplati pročitati. Evo, prva rečenica.

Potpuni slom duše Duncana Reida započeo je jednim željeznim vratima usred ničega. (str. 5.)

Kad sam je pročitala, znala sam da neću prestati dok ne riješim čitavu knjigu, pa makar morala čitati do alarma. Hvala Bogu, roman je kratak i (pre)brzo se čita! Nisam trebala žrtvovati svoj beauty-sleep, ali i da jesam, ne bih žalila! Leglo kosti jako je napet i odlično napisan kriminalistički triler. Prvi je nastavak serijala koji zasad broji dvadeset i jedan roman, a ja se jako veselim ostalim naslovima! Nadam se da će kvaliteta ostati na nivou, ali realno gledajući, gotovo se svi serijali pokvare pa se nastavaka mrvičicu i pribojavam…

Ali – nemojmo gledati u (crnu i neprovjerenu) budućnost, nego pustite da vam još malo pričam o romanu Leglo kosti.

Summa summarum – sve mi se svidjelo, sve je super i od mene velike preporuke!

A sad – detalji

Oduvijek volim klimave inspektore i lude ubojice. Ovdje imamo oboje, premda je inspektorov karakter još uvijek nepoznanica. Znamo da je dobar, uporan, zabavan, ali mane tek naslućujemo.

Ubojica je lud skroz-naskroz. Jako me zanima hoće li se pojaviti u još kojem nastavku jer Leglo kosti za to ostavlja itekakav prostor. Sličan je trop kao u Fitzekovom Zatvoreniku, samo što mi ovdje sve ima smisla, a u Zatvoreniku ništa.

Uglavnom… Spomenula sam da je Logan zabavan. Roman je mračan, ali dašak crnog humora atmosferu čini podnošljivijom. Škotsko visočje sjajno je mjesto radnje pa zamišljam visoke crne šume, komadiće sivoga neba koji se jedva probijaju kroz tamne borove i maglu… Puno magle. Poglavlja su kratka, jednostavno, ali efektno napisana, puno se toga događa i svaka rečenica vuče na čitanje.

Znam da postoji mnoštvo ovakvih serijala (Marsonica mi prva pada na pamet), ali ovaj mi se roman zaista izdvaja. Čini mi se da nije napisan nabrzaka, već da se autor stvarno posvetio dočaravanju atmosfere, jeze, jada i tuge. Inspektor je kompleksan, no nije superjunak. Običan je, poput nas, samo pametniji.

Kraj je izvrstan! Već sam na mrežama spomenula da sam shvatila tko je krivac negdje na stotoj stranici. I vama će to poći za rukom, ali vjerujte mi, neće vam umanjiti užitak čitanja.

Baš kao kad slažemo puzzle. Iako i prije slaganja znamo kako slika izgleda, to ne umanjuje njenu ljepotu.

I da završim. Leglo kosti savršen je, ali baš SAVRŠEN roman za jesensko čitanje uz šalicu kave i najmekšu dekicu. Još ako vas, dok čitate, potrefi bura, kiša ili kakva oluja, osjećat ćete se kao da ste i vi negdje u Škotskom visočju, utrkujete se s vremenom i pokušavate pronaći malog dječaka prije nego mu se nešto dogodi.

Preporuka – definitivno pročitati!

J.D. Kirk: Leglo kosti

Ostali naslovi ovog autora

J. D. Kirk pseudonim je bivšeg autora dječjih knjiga i stripova Barryja Hutchisona. Pod pseudonimom piše kriminalističke romane o glavnom inspektoru Jacku Loganu, čija je radnja smještena u Škotsko visočje i koji, dosad, broji čak dvadeset i jedan nastavak!

Ne mogu vam opisati kako me taj broj veseli jer me Leglo kosti oduševilo! Nadam se da će kvaliteta romana ostati ista i da se inspektor Logan i ja čitamo još puno, puno godina!

E da, i nadam se da će Mozaik objaviti sve nastavke, a ne stati nakon jednog ili dva jer to bi me uništilo…

Gdje kupiti roman Leglo kosti

Mozaik knjiga

Freida McFadden: Profesorica

Nakladnik: Egmont d.o.o., 2025.

Naslovnica knjige Profesorica: ©Egmont

Prevela Dijana Štambuk

Freida Mc Fadden Profesorica

Profesorica

S autoricom Freidom McFadden već sam se susretala u serijalu Kućna pomoćnica. U knjizi Profesorica autorica je odlučila malo promijeniti kulise pa je radnju svoje nove priče postavila u srednju školu u kojoj rade oba glavna lika. Oni su profesori i oboje predaju problematičnoj učenici. Kako i sama dolazim iz prosvjetnog miljea i dugi sam niz godina radila sam s tinejdžerima, jako me zanimalo kako će Freida McFadden napraviti domaću zadaću.

Eve

Naizgled, Eve ima sve. Posao profesorice matematike u srednjoj školi, lijep dom i vrlo zgodnog supruga, također profesora. Međutim, duboko u sebi Eve nije ispunjena. Njezin je suprug Nate (profesor književnosti, u originalu engleskog jezika) atraktivan i za razliku od nje, izrazito omiljen u školi, pogotovo među učenicama.

Eve nije zadovoljna ni u obiteljskom domu. Njezin se brak nalazi na rubu dosade.

Najviše uzbuđenja Eve nalazi u povremenim kleptomanskim pokušajima i zabranjenoj vezi s prodavačem cipela. Evina kompulzivna opsesija su cipele, i to one najskuplje, koje baš i ne može priuštiti. S druge strane, Nate je prezgodan i besprijekornog ponašanja gotovo u svemu.  Jedina mu je mana – vlastita ga žena ne privlači.

Jer moj profesor engleskog voli Poea koliko i ja. I namignuo mi je. str. 37.

Addie

Addie je problematična djevojka kojoj se ne može vjerovati, ali istovremeno i žrtva vršnjačkog nasilja u školi. Zbog priča da je stariji profesor dobio otkaz zbog Addie, svi je učenici izbjegavaju. Brutalno je ismijavaju i rade joj razne psine. Jedino što Addie uistinu zanima je poezija. Kad je profesor književnosti Nate zapazi i predloži joj sudjelovanje u radu literarne skupine, Addinoj sreći nema kraja. Kako se djevojčin spisateljski talent sve više prepoznaje, vodeća grupa učenica u školi počinje je maltretirati. Istovremeno, Eve je hvata u prepisivanju ispita…

U ovom trenutku svejedno mi je što me svi u školi mrze. str. 37.

Dojam o djelu Profesorica

Freida McFadden pred nas je postavila pravi matematički zadatak, baš kao njezina junakinja u romanu, profesorica matematike Eve. Roman je zadatak s više rješenja od kojih ni jedno nije ispravno jer negativaca ima podosta.

Roman se brzo i lako čita, a poglavlja su relativno kratka. Priča ima određenu napetost, mada su neke stvari jako predvidljive. Likovi sami po sebi nisu najsimpatičniji (bar meni), tako da uistinu nisam mogla navijati ni za koga od njih. Činjenica je da nitko među njima nije iskren i svi imaju neku svoju tajnu.

Likovi u romanu Profesorica

Knjiga postavlja pitanja o moralu, lažima i ulogama koje ljudi igraju u svakodnevnom životu. Ipak, nije to neka dubinska analiza, nego samo grebanje po površini. Odmah na početku imamo lik djevojke za koju se pretpostavlja da je manipulatorica. Sugerira se da je možda namamila bivšeg učitelja u vezu sa seksualnim konotacijama. Premda, nigdje u knjizi nije jasno što se točno dogodilo i je li to istinita priča ili nije.

S druge strane, imamo isfrustriranu nastavnicu koju baš ne vole u školi i savršenog, zgodnog, karizmatičnog profesora koji je predobar da bi bio istinit. Iz svega ovoga jasan nam je smjer u kojem knjiga kreće. Autorica ubacuje uobičajene stereotipe kako djeca obično mrze matematiku i kako je općenito nastavnik koji predaje matematiku neomiljen. To nipošto ne podržavam.

Usporedba- škole kod nas

Premda su neki aspekti vršnjačkog nasilja pogođeni i djeluju vjerodostojno (punjenje Addinog školskog ormarića pjenom za brijanje), većina radnje i obrati koji slijede nisu mi se svidjeli jer nemaju doticaja s realnim životom niti školskom klimom u našim školama.

Dozvoljavam da je u nekim zemljama moguće da, na primjer, učitelj ostaje nasamo s učenicom i piše poeziju, prozu ili esej bez svjedoka. Znajući atmosferu i klimu u našim školama, ne mogu se “ufurati” u taj film. Zapravo, knjiga ima pomalo amerikaniziranu filmsku priču koja izgleda kao da gledamo zanimljiv, ali malo umjetnički vrijedan i niskobudžetni krimić iz B produkcije.

Pozitivno

Kao pozitivnu stvar istakla bih skretanje čitateljeve pažnje na sveprisutno vršnjačko nasilje u školama i posljedice koje te radnje imaju na krhki i ranjiv lik pojedinca, mladog bića, tinejdžera.

Ako želite pročitati neku drugu knjigu iste autorice, stavljam osvrt na Kućnu pomoćnicu koja se meni više svidjela.

Učinit ću sve što traži od mene. A kad bude gotovo, napokon ćemo moći biti zajedno. str. 237.

Freida McFadden Profesorica

O autorici

Freida McFadden, autorica je bestselera broj 1 na listama New York Timesa, USA Todaya, Wall Street Journala, Publishers’ Weeklyja i Amazon Chartsa. Iako po zvanju liječnica, obožava pisati. Napisala je više psiholoških trilera i medicinskih romana. Najpoznatiji njezin serijal je onaj o kućnim pomoćnicama. Živi sa svojom obitelji i mačkom u stoljetnoj trokatnici s pogledom na ocean.

Gdje kupiti:

Egmont

Eva García Sáenz de Urturi: Crni časoslov

Nakladnik: Fraktura, 2025.

Naslovnica romana Crni časoslov: ©Fraktura

Prevela Silvana Roglić

Zovem se Unai, zovu me Kraken. Krv koja se pojavila kraj trupla pripadala je mojoj majci, preminuloj 1982., barem sudeći prema nadgrobnoj ploči groblja u Villaverdeu nad kojom se cijeli život molim dok stavljam lavandu kraj slova koja se pokazuju neistinitima.
Eto, tu započinje moja priča.
(str. 7.)

Eva García Sáenz de Urturi: Crni časoslov

Crni časoslov

I tako jedan anonimno poziv mijenja sve ono što inspektor Unai Lopez de Ayala zvani Kraken zna o sebi, svojoj prošlosti i svojoj obitelji.

Pozivatelj tvrdi da ima njegovu majku – majku koja bi trebala biti davno umrla i davno pokopana. U zamjenu za majku, traži Crni časoslov, mističnu knjigu za koju čak nije ni sigurno da uopće postoji.

Osjetio sam kako u meni ponovno raste adrenalin, kako mi se želudac penje prema grlu. Mrzio sam i volio taj osjećaj, osjećaj bivanja na poprištu zločina i pokušavanja rješavanja zagonetke koju mi ostavi kakav prokletnik. (str. 26.)

Istodobno, počinju umirati bibliofili. Sve ih povezuje krv Krakenove majke i rijetka, zagonetna knjiga, Crni časoslov. Iako više nije inspektor, Unai je uvučen u igru skrivača – jer traži ženu koja bi mu trebala biti (neumrla) majka i lovice – jer pokušava uhvatiti ubojicu ljubiteljā starih, rijetkih, basnoslovno skupih, legendarnih knjiga.

Ja sam morao odgovoriti na sva pitanja koja su ubojice stavljali preda me: tko sam? Zašto sam to učinio? Kako sam ubio? Hoćeš li me uloviti?
Bio sam navikao rješavati zagonetke, otvarati kutije i govoriti: „Zoveš se iks ipsilon, ubio si slijedeći ovaj modus operandi, i to iz ovih razloga. I, da, budi posve siguran: ulovit ću te. Ja uvijek ulovim.“
(str. 71.)

Između prošlosti i sadašnjosti, uranjamo u hipnotičan svijet krivotvorenja, prevara, laži, podmetanja, ubojstava i ostalih zala koje povezuju svijet zaljubljenika u stara izdanja i običnih ljudi. Putujući između voljene Vitorije i beskrupuloznog Madrida, Kraken pokušava još jednog zločinca privesti pravdi. Samo, ovaj put… Granice između dobrih i loših više i nisu toliko jasne…

Hodao sam oštricom između dvaju svjetova, jednog miroljubivog i drugog opasnog. Preostalo je da vidim na koju će me stranu vjetrovi sudbine zanijeti.
(str. 139.)

Otkad je ovo tetralogija?

Trilogija Šutnja bijeloga grada osvojila me na prvo čitanje. Inspektor Kraken postao je lik koji se prati, a romani u kojima je glavni junak bjesomučno se čitaju do kasno u noć. Svugdje je pisalo da je riječ o trilogiji i zato sam se, razumjet ćete, iznenadila kad je Fraktura izbacila i četvrti dio.

Otkad je ovo tetralogija?

No, dobrih romana nikad dosta pa sam sa strašću koju samo veliki knjigoljupci poznaju navalila na čitanje.

I dalje je dobar. Inspektor Kraken i dalje je dobar. Ne kao prije (možda se malo ofucao s godinama?), ali meni je i dalje roman jako, jako štimao. Kraken je i dalje prilično šarmantan i vrlo, vrlo dramatičan.

Eva García Sáenz de Urturi: Crni časoslov

Ovo je usrana realnost našega posla. Tako je svejedno koliko smo dobri. Oni su uvijek ispred nas.
Nisam imao pojma koliko će te riječi biti proročanske. Sjetio sam ih se u sljedećim danima. Mnogo puta. I mnogo sam ih puta prokleo jer su mi uništile život.

(str. 182.)

Priča nema puno stranica, ne kao tri prethodna nastavka, ali radnja je vrlo teška. Teška u smislu da je teško pohvatati sve likove, tko je tko i tko je kome tko. Vidite li kako je i sama rečenica bila teška? Volim što je ovo roman koji se čita više puta jer sve nešto znači, tako da ću ga sigurno proći još jednom kad uhvatim malo vremena. Osim što je dosta zahtjevan za čitanje, prilično je i kompliciran. Priča se vrti o Krakenove možebitne majke, oko Crnog časoslova, oko ubojstava trgovaca i sakupljača knjiga… Sve je to nekako povezano, a polako se povezuje kratkim poglavljima iz prošlosti, koja i sama kriju tajnu i zločin.

Časoslov, crni časoslov

Je li itko od vas ikad prije čuo za „časoslov“? Evo, ja nisam u životu. Ne bih ni znala da što je to da nije ovog romana. Dakle, časoslov je knjiga molitvi. Unutra se nalaze molitve koje se mole u određeni sat u danu, tijekom cijele godine.

Potraga za tom mitskom knjigom, cijeli taj vibe potrage za književnim „svetim gralom“ jedan je od meni najdražih dijelova romana.

Ovdje nudim dušu knjiga, a one liječe dušu mojih pacijenata, mojih mušterija čitatelja. Svi smo mi pomalo izgubljeni, svi smo pomalo izranjavani. Ne poznajem bolji lijek, bez nuspojava, bez kemije. Samo glas nekog neznanca koji je dao sve od sebe pišući priču koja sažima ono što je naučio o životu, a što bi tebi moglo pomoći. … Kad uđemo u knjižaru, okruženi smo tisućama životnih zaključaka… (str. 80.)

Premda su mi prva dva nastavka, Šutnja bijeloga grada i Rituali vode i dalje puno kvalitetniji od Gospodara vremena i Crnog časoslova, ne mogu reći ni da u ova zadnja dva nisam uživala. Eva Garcia Saenz de Urturi ima stvarno specifičan stil pisanja koji čitatelja vuče na čitanje. Fabula koju ona osmisli uvijek je privlačna, zagonetna, eterična, zahtjevna i traži angažiranog čitatelja. Ni Crni časoslov nije štivo preko kojeg ćete lako proći. Dva popodneva čitanja i gotovo, ovdje to stvarno nije slučaj. Morat ćete čitati pažljivo, koncentrirano, ali ne vjerujem da će vam biti žao. Meni nije ni najmanje. 

Od mene preporuke!

Eva García Sáenz de Urturi: Crni časoslov

Ostali naslovi ove autorice

Eva García Sáenz de Urturi španjolska je autorica romana Saga o dugovječnima, Adamovi sinovi, Putovanje na Tahiti, Akvitanija. Ljestvice najprodavanijih naslova pomela je romanom Šutnja bijeloga grada, koji je prvi dio trilogije o baskijskom gradu Vitoriji i briljantnom profileru Krakenu.

Trilogija se sastoji od sljedećih naslova:

Budući da je roman Crni časoslov također nastavak priče o inspektoru Krakenu, očigledno više nije riječ o trilogiji, ali uporno to pišem jer sam a) navikla i b) tako piše na prethodnim nastavcima.

Iako slučajevi o kojima govore nisu povezani, stvarno preporučujem čitanje po redu jer je povezano sve ostalo. Najdraži dio serijala definitivno mi je onaj prvi. Čitajući Šutnju bijeloga grada, zaljubila sam se u inspektora Krakena, u Vitoriju i u neobične slučajeve koji traže razrješenje.

Gdje kupiti roman Crni časoslov

Fraktura

Samuel Bjork: Otok vrana

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Otok vrana: ©Znanje

Preveo Luka Miličević

Samuel Bjork Otok vrana

Nakon prve knjige Putujem sama, Otok vrana najbolja mi je Bjorkova knjiga. Otok vrana pravi je nordijski noir, a opet nije tako mračna i puna bizarnih detalja kao Vuk ili Dječak koji je volio jelene.

U ovoj knjizi autor se iz gradskog miljea seli na slikoviti otok Hidru (što je i naslov originala) uz norvešku obalu u blizini Trondheima. Živopisnost otoka, lokalna zajednica koja se dobro poznaje, uvježbani tim istražitelja, sve je to pridonijelo dobrom osjećaju uz čitanje ove knjige. Knjiga me nije iznevjerila. Otok vrana uistinu je dobar roman.

Hidra

Kako joj je predah od osobnih trauma i policijskog posla bio veoma potreban, Mia se povukla na slikoviti otok Hidru u nadi da će pronaći mir. Otok je osvojio ljepotom prirode i ljudima koji su jako međusobno povezani, ali i pričama koje otok prenosi. Već po dolasku, Mia čuje priču o dječaku Jonathanu koji je netragom nestao prije tri godine. Tada je otočka zajednica poduzela sve da se dječak pronađe, ali bez uspjeha. Uskoro se Jonathanovo ime ponovno spominje.

Četiri mogućnosti:
Jonathan je doživio nesreću.
Jonathan je ubijen.
Jonathan je otet i mrtav je.
Jonathan je otet i živ je. str. 53.

Vrane

Na oltar mjesne crkve netko je objesio tri mrtve vrane, a Jonathanovo je ime ispisano krvlju u brodici na obali. Tu je pronađeno tijelo brutalno ubijene tinejdžerice Jessice Bakken. U isto vrijeme, Mia dobiva zamolbu mlade Sofije, Jonathanove prijateljice, da istraži Jonathanov nestanak.  Mia prihvaća zadatak, ali postepeno shvaća da su slučajevi povezani i uključuje Holgera u istragu. Holger i Mia ponovno se ujedinjuju i istražuju slučajeve. Napetost na otoku raste, a pritisak da se slučajevi riješe sve je veći. Mia i Holger Munch ubrzo otkrivaju da naizgled idiličan otok krije daleko više mračnih tajni koje neki lokalni stanovnici vješto skrivaju.

Promatračnice za ptice.
To mu se činilo kao najbolje mjesto za čekanje. Iz počiniteljeve perspektive.
str. 377.

Dojam o djelu

Otok vrana vrlo je dobro strukturirana priča. Nije brze radnje, napetost se gradi postupno kako s vremenom upoznajemo stanovnike i odnose u maloj otočkoj zajednici. Sporedni su likovi kompleksni i nijedan nije napisan plošno, kao uostalom ni likovi istražitelja. Mia i Holger standarno su dobri, s iznimkom što je u ovom romanu Mia znatno omekšala, kao da se pomirila sa sudbinom, ne razmišlja više o suicidu i žalu za sestrom kao u prethodnim romanima. Nestali dječak, a zatim ubijena tinejdžerica, zaokupljaju u potpunosti Mijinu pažnju. Holger je, kao i uvijek, sklon pomoći Miji bez obzira na to bio na dužnosti ili ne.

Radnja je dosta realistična i podsjeća na ambijent iz najboljih skandinavskih serija. Mia i Holger moraju se snaći u labirintu skrivenih tajni, duboko zakopanih. U radnji ima i malo okultnih, misterioznih znakova te poslanica iz Biblije koje su samo mistični touch na događaje na otoku Hidru.

Simbolika vrana kao vjesnika smrti daje nagovještaj nečeg zlosutnog i misterioznog. Uz to, autor koristi udaljenost i i izoliranost otoka prekrivenog maglom kao lirsku metaforu, kako bi naglasio unutarnje stanje same Mije pri dolasku na otok. Mijina su razmišljanja jako introspektivna i emocionalno nabijena. Nakon nekog vremena, Mia se malo pomalo psihički stabilizira u kontaktu s lokalnom zajednicom. Vlastitu emocionalnu zbrku ostavlja po strani i baca se na rješavanje nestanka dječaka, a zatim i smrti tinejdžerice.

Knjiga je dosta opširna, gotovo petsto stranica, ali to ne osjećate jer ste lako uvučeni u radnju. Poglavlja su kratka i drže pažnju pa samo čitanje stvarno ne predstavlja problem.

Opisi otoka jako su lijepi tako da možete mentalno putovati na udaljeni norveški otok, zamišljajući ljepotu i intenzitet prirode na izoliranom otoku koji predstavlja mali ornitološki raj.

Što se tiče samog autora, zanimljiva mi je njegova usredotočenost, da ne kažem opsjednutost životinjama koje su uvijek personifikacija određenog značenja. U ovoj knjizi to su vrane, a u prethodnima sova, vuk, jelen.

Ako želite čitati i druge Bjorkove knjige, stavljam redom kod nas prevedene:

Samuel Bjork Otok vrana

O autoru:

Samuel Bjork pseudonim je pod kojim Frode Sander Oien piše svoje krimi romane. Njegov prvi krimić, Putujem sama (2013.), postigao je svjetski uspjeh, osvojio cijenjenu norvešku Nagradu knjižara i bio glavni hit u najvećem švedskom knjiškom klubu 2014. Uslijedili su bestseleri Sova i Dječak koji je volio jelene. Vuk je prednastavak romana Putujem sama, u kojem upoznajemo mladu Miju Krüger i Holgera Muncha, a Otok vrana njegov je najnoviji roman u izdanju nakladničke kuće Znanje.

Gdje kupiti roman Otok vrana:

Znanje

Tess Gerritsen: Špijunska obala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Špijunska obala: ©Mozaik knjiga

Preveo Mladen Jurčić

Tess Gerritsen Špijunska obala

Kako je nastala Špijunska obala? To je pitanje koje izaziva znatiželju kod većine čitatelja Tess Gerritsen. Autorica je u nekoliko intervju objasnila zašto je odlučila pisati roman o grupi umirovljenih špijuna. Prvo, oduvijek je zanimaju trileri, a do sada su akteri uvijek bili ljudi u naponu snage, mlađe životne dobi. Stoga se autorica zapitala što je s onima koji su nekad bili aktivni, a sad su umirovljeni, ali “sive ćelije”, da parafraziram Agathu Christie, još im itekako rade.

Drugo, autorica je u krugu prijatelja doživjela tragični događaj koji je počinila njoj bliska osoba kojoj je vjerovala. To joj je iskustvo osvijestilo da nikad ne znaš koji su okidači da netko počini neku strašnu stvar.

Maggie

Kad se bivša špijunka Maggie Bird povukla u primorsko seoce Purity u Maineu, namjera joj je bila bezbrižno provoditi umirovljeničke dane. Briga o kući i vrtu te uzgoj pilića jedine su Maggiene preokupacije. Međutim, jednog dana na njezinom prilazu osvane neidentificirano žensko tijelo. Maggie zna da je to posjetnica iz starih vremena kada je radila kao špijunka.

Znam gdje živiš, Maggie. Uvijek se mogu predomisliti. str. 347.

Martini Club

Maggie shvaća da je burna prošlost sustižete. Povjerava svoje sumnje umirovljenim prijateljima okupljenim oko književnog kluba zvanog Martini Club.
Mreža puna tajni, laži i opasnosti koja je bila dio Maggienine prošlosti brzo se odmotava i širi na više mjesta diljem svijeta – od Bangkoka do Istanbula, od Londona do Malte.

Misterij ubijene žene priča priču koja je daleko izvan okruga malog Puritya u kojem Maggie živi. Shvaća to i mlada istražiteljica Jo Thibodeau, kojoj su Maggie i njezini prijatelji jednako sumnjivi kao i ubijena žena na Maggienom prilazu.

Jo započinje istragu, ali Martini Club je uvijek za jedan korak ispred.

U tim glavama punim sijedih vlasi svakako je skrivena prava riznica tajni što ih neće podijeliti s njom. str. 276.

Dojam o romani Špijunska obala

Špijunska obala autoričin je 31. roman. Tess Gerritsen, nakon uspješnog serijala kriminalističkih romana o detektivki Rizzoli i forenzičarki Isles, predstavlja novi serijal za sve ljubitelje špijunskih intriga s neočekivanim preokretima.

Lik Maggie Bird, ironičan i umoran glas iskustva, autorica će iskoristiti i u budućim romanima.

Špijunska obala šarmantan je roman koji čitate s osmijehom na usnama, bez obzira na ozbiljnost sadržaja.  Grupa umirovljenih operativaca CIA-e koja rješava zločine iz ugodne atmosfere književnog koktel kluba apsolutna je poslastica izašla iz pera Tess Gerritsen.

Radnja je dobro tempirana, osmišljena, s ravnotežom napetosti, akcije i misterije uz duhovite i pomalo ironične upadice samih aktera, umirovljenih istražitelja.

Knjiga se prebacuje između različitih vremenskih linija i perspektiva, otkrivajući pozadinsku priču likova i događaja koji su doveli do sadašnje situacije.

Svidjelo mi se što knjiga govori o osobama treće dobi koje itekako imaju što ponuditi, pronicljivog su uma i inteligencije kojima pariraju mnogo mlađim likovima. Tema starenja koje je u opreci s godinama obrađena je na šarmantan, topao i vrlo pristupačan način.

Ova kombinacija humora, ironije i napetosti uistinu je osvježenje pa mi je Špijunska obala bila vrlo opuštajuće i zanimljivo štivo za vruća ljetna poslijepodneva. Veselim se novim romanima s Maggie Bird i prijateljima u glavnim ulogama.

Tess Gerritsen Špijunska obala

Ako želite, pročitajte osvrte na prethodne romane ove autorice:

Umri dvaput

Posljednji preživjeli.

O autorici

Tess Gerritsen jedna je od najčitanijih suvremenih autorica trilera. Do sada smo čitali Harem mrtvih duša, Vrt kostiju, Klub Mefisto, Samo prividna smrt, Dvojnica, Grijesi, Šegrt, Kirurg, Mjesto za ubijanje i Nijema djevojka. Prema njezinim romanima snimljena je i uspješna televizijska serija Cure na zadatku o inspektorici Jane Rizzoli i forenzičarki dr. Mauri Isles. Nove knjige su Poslušaj me, Znam tajnu, Umri dvaput i Posljednji preživjeli.

Gdje kupiti roman Špijunska obala

Mozaik