Nakladnik: Fokus, 2020.
Naslovnica novele Svakog jutra put do kuće sve je duži: ©Fokus
Svakog jutra put do kuće sve je duži
Eto čime se ova priča bavi: mozgom. Tom misterijom unutar naših glava koja nam je omogućila da otkrijemo svemir, ali joj se živo fućka za to da nam omogući otkrivanje tajne o sebi samima. Želja mi je bila da pokušam ispričati nešto o tome što se događa kada mozak napusti zemlju prije no što to učini naše tijelo.
str. 8.
Ovako sam Backman kaže za svoje najnovije djelo. Priča je to o djedu, veoma starom djedu, bivšem matematičaru koji malo-pomalo ostaje bez uspomena. Uz njega su njegov sin Ted i unuk Noahnoah. Zašto Noahnoah? Zato što se djedu unukovo ime sviđa bar dvaput više od ostalih imena.
Djed se bori da očuva svoja najdragocjenija sjećanja, a otac i sin se pokušavaju pripremiti na rastanak koji neminovno dolazi.
-Sve me manje boli. To je ono dobro kod zaboravljanja. Zaboravljaš i stvari koje te bole.
-I kakav je to osjećaj?
-Kao da stalno nešto tražiš po džepovima. Prvo gubiš sitnice, zatim i krupnije stvari. Počinje s ključevima, a završava s ljudima.
str. 44.
Priča o ljubavi
-Imali smo premalo vremena, kaže on.
Ona odmahuje glavom.
-Dana nam je vječnost. Djeca i unuci.
-Dobio sam te samo na tren, kaže on.
Ona se na to smije.
-Dobio si me za cijeli život. moj život.
-Nije bilo dovoljno.
str. 19.
Jedna od najvažnijih djedovih uspomena je uspomena na pokojnu ženu i njihovu ljubav koja je trajala više od pola stoljeća. Baka više nije s njima, ali tu je, u uspomenama, u djedovom svemiru, i on je se grčevito drži.
Ona je bila prvo u njegovom životu što nije mogao izračunati, iako je čitav ostatak tog istog života potom posvetio pokušajima da to učini.
str. 50.
Djed i unuk
-Učiteljica nas je tjerala da napišemo priču o tome što želimo biti kad odrastemo…
-I što si ti napisao?
-Napisao sam da bih zasad želio biti mali.
-To je jako dobar odgovor.
-Zar ne? Radije bih bio star nego odrastao. Svi odrasli su ljuti, a samo se djeca i starci smiju.
-Jesi li to napisao?
-Da.
-Što ti je rekla učiteljica?
-Rekla mi je da nisam razumio zadatak.
-A što si joj ti rekao?
-Rekao sam da ona nije razumjela odgovor.
str. 33.
Djed i unuk Noah razumiju se onako kako se djed i njegov sin Ted nikad nisu razumjeli. Kažu da su djeca i starci slični i ova nam novela pokazuje da je to živa istina.
Valjda su zato djed i unuk najbolji prijatelji.
Zato djed u glavi čuva hrpu uspomena na njihove doživljaje i ljubavlju ispunjene dane.
Zato se djed boji zaboraviti.
Zato se unuk boji rastati.
Vjera u ljude
Najradije bih prepisala čitavu ovu predivnu novelu jer je to jedini način da ju doživite u potpunosti. Naravno, budući da je to ilegalno, morat ćete se zadovoljiti ovim malim teaserom. Tko voli Backmana (mislim, tko NE voli Backmana!), voljet će i ovu emotivnu priču koja nas, iako kratka, dira ravno u srce. Naravno da sam zasuzila, iako se muž čudom čudio kako mogu plakati na tako tanku knjižicu. Backman nas, kao i nebrojeno puta dosad, uz dozu humora, uči da su ljudi ljudima najveće blago, da je ljubav vječna i da uvijek imamo pravo na drugu priliku.
Backman vjeruje u ljude i u dobrotu, a malo vjere i nade je baš ono što nam u ovim vremenima treba.
Ostali naslovi ovog autora:
- Čovjek zvan Ove
- Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao
- Britt-Marie je bila ovdje
- Medvedgrad
- Mi protiv vas
- Sve što moj sin treba znati o svijetu
- Svakog jutra put do kuće sve je duži
- Tjeskobni ljudi