Nakladnik: Fokus, 2025.
Naslovnica romana Moji prijatelji: ©Fokus
Preveo Igor Rendić
Teško je ispričati priču, naročito kad ne dožive svi likovi iz nje sretan kraj.
(str. 343.)

Moji prijatelji – Ona s morem
Louisa je tinejdžerica, najbolja sorta ljudskog bića. Dokaz toga vrlo je jednostavan: mala djeca tinejdžere smatraju najboljim ljudima, tinejdžeri tinejdžere smatraju najboljim ljudima, a jedini koji tinejdžere ne smatraju najboljim ljudima su odrasli. Uzrok je tome, jasno, taj što su odrasli najlošiji ljudi. (str. 9.)
Louisa se tako nađe u umjetničkoj galeriji kako bi si ispunila san. Želi uživo vidjeti sliku s razglednice koju čuva otkad je bila djevojčica. A na slici, na molu, sjede prijatelji i Louisi se čini da se smiju iz dubine duše. Običnim osobama, odraslima, to je samo slika mora. Doduše, izuzetno vrijedna slika, jedna od najvrjednijih i najskupljih na svijetu. Odrasli, dakako, žele vidjeti i posjedovati sliku radi prestiža. Louisa je previše siromašna da bi je posjedovala, ali vidjeti je želi iz čiste ljubavi.
Prije dvadeset pet godina i tijekom jednog potpuno drugačijeg djetinjstva bilo je to jedno veliko more. Sunce je sjalo, ljetu nije bilo konca, a preko beskrajne i bistre modre vode protezao se ribički mol na kraju kojeg su sjedila najbolja moguća ljudska bića. Bilo im je četrnaest, gotovo petnaest… I taj je trenutak postao ta slika. (str. 27.)
Uglavnom, jednu staru gospođu, nekoliko zaštitara i par limenki boje dalje, Louisa upoznaje najposebniju osobu u cijelom svom svijetu. Spletom ekstremno neobičnih okolnosti, Louisa dobiva i najposebniji dar u cijelom svom životu.
Taj je dar, najprije, vodi u jedan vlak, onda iz vlaka, a naposljetku i u potjeru za tim istim vlakom.
Do odredišta – a imajte na umu da Louisa ne zna gdje je odredište – ta jedva punoljetna djevojka upoznaje mnoštvo ljudi od kojih… eto… i nisu svi živi…
…a ponajviše je ljutit na smrt što ima tako dobar ukus. Što sebi uvijek najprije uzme one najbolje. (str. 112.)
Moji prijatelji – Louisa i Ted
Kako je Louisa upoznala Teda i tko je uopće Ted neka ostane tajna. Važno je da su se upoznali. Ted je sredovječni bivši učitelj i pomoći će Louisi, iako nevoljko, otkriti što više o omiljenoj joj slici. Kako je nastala? Tko je na njoj? Tko su ti prijatelji koji se tako sretno smiju na ljetnom suncu uz modro more, zauvijek ovjekovječeni na jednoj od najslavnijih slika na svijetu?
Jer umjetnost ti je krhka magija, baš kao i ljubav, i čovječanstvu je jedina obrana od smrti. To što stvaramo i slikamo i plešemo i zaljubljujemo se, to je naša pobuna protiv vječnosti. Sve lijepo je štit. (str. 407.)

Moji prijatelji roman je ispričan dvjema vremenskim linijama. Louisina je priča u sadašnjosti, ali Tedova nas vraća u prošlost, dvadeset i pet godina ranije kada upoznajemo tu predivnu djecu koja se sunčaju na molu. Čitamo o njihovim mladim životima koji su sve osim bezbrižni. Da nemaju jedni druge, ne bi imali ništa. Novca je bilo malo ili ga nije bilo. Ljubavi su najviše imali jedni od drugih. A nasilje… Nasilje im je bilo svakodnevica.
Nasilje nije genska bolest, nasilje je zaraza, prelazi s kože na kožu. Srce je ono koje se zarazi. (str. 320.)
Njihove nas priče ostavljaju bez daha i s gorkim okusom u ustima. Čitamo malo-pomalo jer Backman ne piše pričice koje se pročitaju u jedno popodne. Ono što nam on iznosi uzima se polako, previše tuge prebrzo bi nam slomilo srca. Ipak, u trenutcima dok brzo trepćemo želeći otjerati suze, osjećamo i toplinu. Prijateljstvo, ljubav, hrabrost i prkos. Sve je tu.
Neobična priča protkana temperom i emocijama
Roman Moji prijatelji prvenstveno je roman o prijateljstvu, kao što vidimo iz naslova. Isto tako, to je roman o umjetnosti. O nastanku One s morem, slike toliko lijepe da vam duša zatitra dok ju gledate.
Toliko mi je bilo žao djece sa slike, dok su još bili djeca. Sve ih je trebalo spasiti. Neke od roditelja, neke od samih sebe. Željela sam ući u roman i zaštititi ih, ponajviše onoga čime ime počinje na J. Strepila sam za njega do samoga kraja, iako nije glavni lik. A Backman… Čitavo nam vrijeme podmeće. Nagoviješta smrt, uporno. Netko je umro, znamo. Netko više nije tu. Tko? Moj omiljeni lik? Vaš omiljeni lik? Želimo saznati, listamo, čitamo (neki od nas gutaju suze, na primjer ja).
Kletva je ista za sve koji su voljeli nekoga tko je umro…; mislimo da se to nikad ne bi dogodilo samo da smo bili kraj svoje najdraže osobe cijeli dan, čitav dan. Nikad to ne prestane biti naša krivnja. (str. 233.)
Pročitala sam neke osvrte na roman Moji prijatelji i ljudi pišu da im je to jedna od najdražih njegovih knjiga. Meni će njegov Ove uvijek ostati broj jedan, a zatim i trilogija Medvedgrad. Premda se nisam toliko povezala ni s Louisom ni s Tedom, i Moji prijatelji ostat će mi u trajnom sjećanju kao jedan od romana toliko emotivnih da mjestimice nisam mogla disati. A slika… Slika je toliko lijepo opisana da gotovo osjetimo miris tempere (znam da su vodene boje u pitanju, ali meni je cijelo vrijeme na pameti bila tempera, možda zbog naslovnice).
Moji prijatelji vjerojatno će mi ostati jedna od najljepših knjiga pročitanih ove godine.
A tek je veljača…

Ostali naslovi ovoga autora
Fredrik Backman mladi je (1981.) švedski kolumnist, bloger i pisac. Njegovi su romani objavljeni diljem svijeta, na više od dvadeset i pet svjetskih jezika!
Mislim da rijetko koji čitatelj Backmana voli ovoliko koliko ga ja volim. Bila je to ljubav na prvo čitanje i mislim da će biti jedna od onih rijetkih stvari koje vas prate cijeli život – vječna ljubav. Sve je počelo čitanjem Ovea i nastavilo se svim ovim navedenim romanima.
- Čovjek zvan Ove
- Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao
- Britt-Marie je bila ovdje
- Medvedgrad
- Mi protiv vas
- Pobjednici
- Sve što moj sin treba znati o svijetu
- Svakog jutra put do kuće sve je duži
- Prilika života
- Tjeskobni ljudi
- Moji prijatelji





















