Fredrik Backman: Svakog jutra put do kuće sve je duži

Nakladnik: Fokus, 2020.

Naslovnica novele Svakog jutra put do kuće sve je duži: ©Fokus

Fredrik Backman: Svakog jutra put do kuće sve je duži

Svakog jutra put do kuće sve je duži

Eto čime se ova priča bavi: mozgom. Tom misterijom unutar naših glava koja nam je omogućila da otkrijemo svemir, ali joj se živo fućka za to da nam omogući otkrivanje tajne o sebi samima. Želja mi je bila da pokušam ispričati nešto o tome što se događa kada mozak napusti zemlju prije no što to učini naše tijelo.

str. 8.

Ovako sam Backman kaže za svoje najnovije djelo. Priča je to o djedu, veoma starom djedu, bivšem matematičaru koji malo-pomalo ostaje bez uspomena. Uz njega su njegov sin Ted i unuk Noahnoah. Zašto Noahnoah? Zato što se djedu unukovo ime sviđa bar dvaput više od ostalih imena.

Djed se bori da očuva svoja najdragocjenija sjećanja, a otac i sin se pokušavaju pripremiti na rastanak koji neminovno dolazi.

-Sve me manje boli. To je ono dobro kod zaboravljanja. Zaboravljaš i stvari koje te bole.

-I kakav je to osjećaj?

-Kao da stalno nešto tražiš po džepovima. Prvo gubiš sitnice, zatim i krupnije stvari. Počinje s ključevima, a završava s ljudima.

str. 44.

Priča o ljubavi

-Imali smo premalo vremena, kaže on.

Ona odmahuje glavom.

-Dana nam je vječnost. Djeca i unuci.

-Dobio sam te samo na tren, kaže on.

Ona se na to smije.

-Dobio si me za cijeli život. moj život.

-Nije bilo dovoljno.

str. 19.
Fredrik Backman: Svakog jutra put do kuće sve je duži

Jedna od najvažnijih djedovih uspomena je uspomena na pokojnu ženu i njihovu ljubav koja je trajala više od pola stoljeća. Baka više nije s njima, ali tu je, u uspomenama, u djedovom svemiru, i on je se grčevito drži.

Ona je bila prvo u njegovom životu što nije mogao izračunati, iako je čitav ostatak tog istog života potom posvetio pokušajima da to učini.

str. 50.

Djed i unuk

-Učiteljica nas je tjerala da napišemo priču o tome što želimo biti kad odrastemo…

-I što si ti napisao?

-Napisao sam da bih zasad želio biti mali.

-To je jako dobar odgovor.

-Zar ne? Radije bih bio star nego odrastao. Svi odrasli su ljuti, a samo se djeca i starci smiju.

-Jesi li to napisao?

-Da.

-Što ti je rekla učiteljica?

-Rekla mi je da nisam razumio zadatak.

-A što si joj ti rekao?

-Rekao sam da ona nije razumjela odgovor.

str. 33.

Djed i unuk Noah razumiju se onako kako se djed i njegov sin Ted nikad nisu razumjeli. Kažu da su djeca i starci slični i ova nam novela pokazuje da je to živa istina.

Valjda su zato djed i unuk najbolji prijatelji.

Zato djed u glavi čuva hrpu uspomena na njihove doživljaje i ljubavlju ispunjene dane.

Zato se djed boji zaboraviti.

Zato se unuk boji rastati.

Fredrik Backman: Svakog jutra put do kuće sve je duži

Vjera u ljude

Najradije bih prepisala čitavu ovu predivnu novelu jer je to jedini način da ju doživite u potpunosti. Naravno, budući da je to ilegalno, morat ćete se zadovoljiti ovim malim teaserom. Tko voli Backmana (mislim, tko NE voli Backmana!), voljet će i ovu emotivnu priču koja nas, iako kratka, dira ravno u srce. Naravno da sam zasuzila, iako se muž čudom čudio kako mogu plakati na tako tanku knjižicu. Backman nas, kao i nebrojeno puta dosad, uz dozu humora, uči da su ljudi ljudima najveće blago, da je ljubav vječna i da uvijek imamo pravo na drugu priliku.

Backman vjeruje u ljude i u dobrotu, a malo vjere i nade je baš ono što nam u ovim vremenima treba.

Ostali naslovi ovog autora:

Gdje kupiti:

FokusNaHit